OKTOGON (NMMU)
SKD PROSVJETA
TUNEL GRIČ
DOLAC 9
TVORNICA
ELEKTRIČNIH
ŽARULJA “TEŽ”
ZG FORUM UČITELJSKI FAKULTET
AKADEMIJA LIKOVNIH
UMJETNOSTI
KAPELA SV. JURJA
BLOK BADEL
ŚUBIĆEVA ULICA
VOZILA ZET-A
KUĆĆA
www.zagrebacki-salon.hdlu.hr
JUBILARNI ZAGREBAČKI SALON VIZUALNIH
Piše: Ivana Andabaka Vujičić, ravnateljica HDLU-a Šezdeseto izdanje Zagrebačkog salona vizualnih umjetnosti, najstarije zagrebačke manifestacije posvećene suvremenoj umjetnosti, organizira se u vrlo specifičnim uvjetima. Posljednjih godina Zagreb je transformiran u veliko gradilište, pri čemu je značajan dio većih galerija i muzejskih ustanova privremeno zatvoren zbog sanacije posljedica potresa. Početkom 2025. godine svoja je vrata zatvorio i Meštrovićev paviljon, Dom hrvatskih likovnih umjetnika, koji tradicionalno predstavlja centralnu lokaciju održavanja Salona.
Prezentacija umjetnosti bez adekvatnog prostora za njeno izlaganje predstavlja značajan izazov u svakom gradu, a osobito u onome koji je u fazi intenzivne obnove. Kada se navedenim otegotnim okolnostima pridodaju i ostale izložbene aktivnosti koje Hrvatsko društvo likovnih umjetnika (HDLU) organizira tijekom razdoblja obnove (uključujući cijeli izložbeni program Meštrovićevog paviljona u gostovanju kod partnerskih ustanova diljem Zagreba, 6. bijenale slikarstva u četiri grada, te vođenje dviju zahtjevnih obnova – Meštrovićevog paviljona i Dvorca umjetnika Jakovlje), opravdano je istaknuti i značajne resursne poteškoće s kojima se kao organizator suočavamo.
S druge strane, produkcija hrvatskih suvremenih umjetnika je nezaustavljiva, s rastućom potrebom i željom za tehničkom izvrsnošću, vidljivošću i recepcijom. I to je dobro! Pri promišljanju koncepcije Salona u ovim izvanrednim okolnostima,
KUSTOSKA KONCEPCIJA
Piše: Kustoski kolektiv KUĆĆA
Ulazak u novo tisućljeće bio je popraćen apokaliptičnim strahom – dvije digitalne nule izazvat će sustavni poremećaj i vratiti nas sto godina unazad, a posljedice će biti katastrofalne. Domino efekt prouzročit će apsolutni kolaps suvremenog društva, uključujući nestanak struje, zatvaranje bolnica, propast tehnoloških industrija. Međutim, taj prijelaz iz 1999. u 2000. godinu, poznat kao Y2K scare, ispao je tek panična epizoda.
Poput tehnološkog raskola, u iščekivanju smo ostalih simptoma stvarnosti koja je tehnološkim razvojem dovela svijet u egzistencijalnu krizu, od atomske bombe, preko šestog masovnog istrebljenja, do globalnog zagrijavanja. Nastanjujemo društvo rizika, prostor unutar kojeg ublažavamo, izbjegavamo i optimiziramo. Uz šire društveno upravljanje i razvoj spekulativne ekonomije, taj režim oslikava se u iskustvu pojedinca čiji je privatni i profesionalni život izložen neprestanom balansiranju uloga i dobiti – pri čemu su digitalne tehnologije to stanje samo potencirale. Sveopća algoritmizacija svela je svijet na apstraktne nule i jedinice – sve postaje dio mreže, svako iskustvo je dio digitalno posredovanog toka stvarnosti. Pritom je riječ o tehnologijama koje repliciraju strukture igre: od praksi skupljanja titula, bedževa i bodova u korporativnom kontekstu do kalibriranja emotivnih stanja
početna je ambicija bila preuzimanje grada Zagreba, primarno putem javnih površina. Međutim, postavljanje tridesetak umjetničkih radova u javni prostor, što podrazumijeva ishođenje svih potrebnih gradskih dozvola i osiguravanje umjetničkog djela od devastacije, pokazalo se organizacijskom utopijom za Zagreb i HDLU u ovoj fazi. Imajući u vidu okolnosti održavanja 60. zagrebačkog salona te demonstriranu sposobnost promišljanja izvan standardnih galerijskih okvira, pri čemu se ne kompromitira umjetnička izvrsnost, Upravni odbor HDLU-a odlučio je dodijeliti kustoski zadatak mladom kolektivu KUĆĆA. Trio koji čine Jurica Mlinarec, Klara Petrović i Luja Šimunović, a koji je svoj debitantski kustoski nastup imao na 36. salonu mladih – Paraziti, postavlja ovogodišnji Zagrebački salon u decentraliziranom obliku pod temom „Koreografija za završnu liniju“. Salon će predstaviti više od 25 umjetničkih radova, intervencija u javnom prostoru, predavanja i performansa na više od 20 lokacija.
TEMATSKI, OVOGODIŠNJI
SALON USPOSTAVLJA DIJALOG SA SUVREMENIM REŽIMOM NESIGURNOSTI – NESIGURNIM ŽUDNJAMA, EGZISTENCIJAMA I BUDUĆNOSTIMA. KROZ RADOVE BROJNIH UMJETNIKA, ISTRAŽUJE SE U KOJOJ MJERI RIZIK I IGRA OBLIKUJU NAŠE ISKUSTVO STVARNOSTI.
Važan segment, u dosad najširem izdanju, jest dolazak međunarodne stručne zajednice u Zagreb, čime se potiče povezivanje lokalnih umjetnika s istaknutim kustosima i novinarima i teoretičarima. U javnom gradskom tkivu najvidljivija će svakako biti umjetnička intervencija Nore Turato na pročelju Meštrovićevog paviljona. Ova site-specific instalacija naslanja se na istaknutu sekciju zagrebačkog salona „Prijedlog“, koju je 1971. godine pokrenula povjesničarka umjetnosti Željka Čorak. Svrha te sekcije bila je poticanje intenzivnije participacije umjetnika svih disciplina u oplemenjivanju zajedničke okoline tranzicijom umjetnosti iz definirane galerijske sredine u urbanu stvarnost.
Naša trenutna stvarnost uključuje gradska pročelja zakrivena zaštitnim ceradama s logotipima građevinskih tvrtki. Paradoksalno, tvrtke izdašno plaćene za obnovu besplatno se oglašavaju na velikim površinama u centralnim lokacijama glavnog grada, što bi, prema cjeniku oglašavanja, visoko kotiralo.
Upravo iz naložene potrebe preuzimanja rizika, a u cilju simboličkog doprinosa jubileju, na zaštitnoj građevinskoj ovojnici oko Meštrovićevog paviljona u obnovi nismo željeli postaviti ni reklame ni logotipe građevinskih tvrtki, već umjetnost –hrabru, glasnu i otvorenu za interpretaciju. U zasićenom vizualnom zagrebačkom okolišu, HDLU stoga donosi „prijedlog“ – umjetnost na Domu likovnih umjetnika i tijekom njegove obnove.
UMJETNICI
OKTOGON (NMMU)
Andrej Beštak i Anja Leko, Mario Mu, Maja Milutin Čule i Katy Pyle, Petra Mrša, Kristian Kožul, Tea Stražičić, Silvio Vujičić, Mario Mu, Luka Mahmuljin Udovičić, Lea Vidaković i Valentina Butumović.
GALERIJA SKD PROSVJETA
Andrej Beštak i Anja Leko, Jiao Guo i Rebecca Merlić.
JAVNE INTERVENCIJE, PERFORMANSI, DISKURZIVNI PROGRAMI
Nina Kurtela, Andrej Beštak i Anja Leko, Nora Turato, Niko Mihaljević, Antonija Balić i Marijana Županić Benić, Grupa 10 autora, Ivica Malčić, Vladimir Novak, Karlo Štefanek, Iva Supić Janković, Hugo Baranger i Pavle Mijuca.
kroz društvene mreže i mobilne aplikacije. Iskustvo svijeta transformirano je u mehanizam igre koja postaje sama sebi svrhom, koja traži sve veći ulog emocija, vremena i pažnje. U tom smislu postaje nejasno: oponaša li svijet igre ili igre svijet?
Igra je danas jedna od neizbježnih i elementarnih strategija društvene kontrole i opresije, a naš uspjeh i realizacija u svijetu ovisi o tome koliko smo joj se voljni prepustiti. Ništa ne postoji izvan igre, kao što ne možemo stvarnost razmotriti izvan tokova informacija i slika koje ju čine. Dovedeni smo u nezgodan položaj: kako danas razmišljati o igri i riziku kao kritičkoj strategiji i što to podrazumijeva? Možemo li otvoriti prostor slobodne igre – „čina igranja“ koji nema cilj, koji implicira promatrača a da on i ne zna u što se točno uvukao? Možemo li riskirati bez da znamo što dobivamo zauzvrat? Ili pak, kako možemo kritički razmišljati o tim kategorijama, kako ih možemo dekonstruirati ili reartikulirati? Možemo li se svjesno upustiti u igru s ciljem poraza?
JUBILEJ UPORNOSTI
Piše: Tomislav Buntak, predsjednik HDLU-a Šezdeseto izdanje Zagrebačkog salona izvanredan je jubilej upornosti u promociji i ohrabrivanju kreativnog, umjetničkog djelovanja i stvaralaštva. Hrvatsko društvo likovnih umjetnika u Zagrebu, odnosno njegovi članovi koji danas više nisu s nama, započeli su ovaj proces s ciljem dijeljenja, spajanja putem kreativnog umjetničkog izražavanja, ali i s ciljem razvoja tržišta i stvaranja uvjeta za ekonomsko preživljavanje likovne scene, osvještavanja društva o važnosti umjetnosti te općenito izgradnje temelja za bolju budućnost. U različitim globalnim, regionalnim i domaćim krizama Zagrebački salon i sve njegove inačice – uključujući i ovu likovnu – proživljavale su i proživljavaju svoje krize održivosti. One se nalaze u procijepu između jasnog razloga zašto su potrebne i nesposobnosti kulturne politike da objasni zašto postoji kontinuitet te kako se njime upravlja: kako ga se obnavlja, kako se postavljaju smjernice za daljnje stvaralaštvo, kako se taj kontinuitet njeguje da se ne zaboravi povijest razvoja i, na kraju, kako se širi doseg, oslanjajući se na prostorne i financijske resurse koji postoje ovdje i sada.
Zagrebački salon u svom nastanku bio je najveće i najobuhvatnije događanje u predstavljanju različitih aspekata likovne i vizualne scene u Hrvatskoj, a spajao je različite tendencije. Za prostore muzejskih i galerijskih institucija bilo je važno sudjelovanje.
U trenutku kada je Meštrovićev paviljon u obnovi – zajedno s brojnim drugim kultnim galerijskim institucijama, zahvaljujući znatnim sredstvima za oporavak kulturnih i obrazovnih ustanova što ih je osigurala Vlada te distribuiralo Ministarstvo kulture – Zagrebački salon nalazi se u specifičnoj situaciji. Međutim, iako je obilježen improvizacijom zbog nedovršenih prostora i oslonjen na dobru volju umjetnika, Muzeja suvremene i moderne umjetnosti te javnih prostora, razvio je jasan okvir kojim definira smjernice i potencijal za napredak u razdoblju nakon obnove.
Namjera je ovdje spojiti novouređene prostore više institucija, napraviti nekoliko koncepcija u reprezentativnim prostorima, osmisliti prisutnost na javnim prostorima te prirediti izložbu opće scene likovnog stvaralaštva jer, gledajući iz perspektive likovnog umjetnika, jasno je da postoji određeni nesporazum između likovne scene i što bi likovna scena mogla biti.
Srećom, svijet postaje globalno selo i nije više nužno pokazivati da mi možemo činiti slično kao i veći svjetski centri. Danas možemo jasno predstaviti svoje identitetske točke i posebnosti važne za poticanje i prezentaciju umjetničkog stvaralaštva. Umjetničko obrazovanje, scena, produkcija, vještina, razumijevanje metiera, ekonomska održivost, poetičnost i intima, šok i provokacija i, naravno, kontinuiran rad i djelovanje.
Nadamo se da ćete barem dio toga prepoznati na ovogodišnjem Zagrebačkom salonu za likovnu umjetnost te da će se na sljedećem susretu okupiti niz institucija i od Zagreba napraviti cjelovit izložbeni prostor.
TEA STRAŽIČIĆ
SANJAJU
LI LJUDI O ELEKTRIČNIM
PSIMA?” 2025.)
LOKACIJA: OKTOGON (NMMU), ILICA 5
Instalacija istražuje robotizaciju kućnih ljubimaca i transformaciju životinjskih uloga u suvremenom društvu. Serija skulptura spaja estetiku igračaka, robotskog dizajna i distopijskih vizija pasa. Sanjaju li ljudi o električnim psima? Propituje pojmove ljupkosti, korisnosti i kontrole: od pasa čuvara, preko medijskih i video zvijezda, do kućanskih aparata poput usisavača.
Središnje pitanje koje se otvara jest zašto su sintetički organizmi rijetko oblikovani s femininim estetskim elementima. Polazeći od istraživanja suvremenih robotskih tvrtki poput tvrtke Boston Dynamics, projekt kroz prizmu spekulativne fikcije i kulturnog imaginarija gradi alternativne narative o budućnosti suživota ljudi i tehnologije.
Skulpture funkcioniraju kao relikvije budućih kućnih ljubimaca – istodobno privlačne i uznemirujuće. Projekt postavlja pitanje: što gubimo, a što stječemo kada ljubav i društvo živih bića zamijenimo njihovim mehaničkim imitacijama?
SILVIO VUJIČIĆ METAODGOVOR” (2024./25.)
LOKACIJA: OKTOGON (NMMU), ILICA 5
Metaodgovor je digitalna izreka/ orakul izgrađen od nekoliko tisuća kratkih videozapisa, od kojih svaki sadrži jednu rečenicu. Kada posjetitelj postavi pitanje, arhiv oživljava, ispreplićući fragmente jezika i slike u nove konstelacije. Svaki je odgovor probabilistički, nikada se ne ponavlja i uvijek postaje nešto drugo. Dok opći AI sustavi nude apstraktne ili univerzalne odgovore, Metaodgovor crpi iz vlastitog pažljivo snimljenog korpusa — osobnog, smještenog i specifičnog — a pritom zadržava fleksibilnost i fluidnost velikih jezičnih modela. Ono što se pojavljuje nije fiksan odgovor, nego prolazna vizija — koreografija sjećanja, slučajnosti i upita.
Prošlost i sadašnjost spajaju se dok se snimljeni fragmenti susreću s neposrednošću posjetiteljeva pitanja, proizvodeći živi performans koji odolijeva ponavljanju. Značenje ostaje privremeno, otvoreno i podložno interpretaciji. Metaodgovor se smješta između tehnologije i mita, između strojne rekombinacije i ljudske čežnje za proročanstvom. Poput drevnih orakula, govori u fragmentima, ne nudeći rješenja nego mogućnosti, drugačije obzore. Na taj način djelo transformira arhiv u iskustvo, statičan zapis u promjenjivo polje vizija.
Suradnici: Julian Besems, Sanja Cvetnić, Mladen Donadini, John East Thomas, Miro Roman, Ivan Slipčević
MAJA ČULE & KATY PYLE
JA SAM TVOJ KUKUMAR” (2024./25.)
LOKACIJA: OKTOGON (NMMU), ILICA 5
Pristupajući temi kroz eko-seksualne, feminističke, kvir, somatske i humoristične metodologije, Čule i Pyle grade spekulativan narativ o morskim kukumarima. U tom narativu kukumar biva oslobođen patrijarhalnog okvira, tradicionalni ratnički plesovi
postaju rituali zaboravljenog kulta, a kukumar sam priča svoju priču. Njegova biološka sposobnost regeneracije nakon odbacivanja unutarnjih organa u stresnim i opasnim situacijama postaje simbol kvir strategija otpornosti. Kroz novi narativ
o morskom kukumaru Čule i Pyle grade repozitorij znanja o životima izvan starog seksualnog režima. Rad tako otvara oči i srca publike, nudeći nove ideje o životu u postantropocenu, suodnosu s okolišem, ali i odnosu jednih s drugima.
PETRA
MRŠA “I CAN SAVE HER” 2024.) I “HEALTH 90” (2022.)
LOKACIJA: OKTOGON (NMMU), ILICA 5
Video instalacija po prvi put objedinjuje dva rada, dokumentarni film Health 90 i eksperimentalni film I Can Save Her, koji progovaraju o komercijalnim blockbusterskim AAA videoigrama – zbog čega su popularne, što njihova popularnost govori o suvremenom društvu te kako se one utiskuju u identitet i percepciju stvarnosti. Health 90 okuplja šest gejmera i gejmerica koji se upoznaju unutar sandbox videoigre Garry’s Mod. Tijekom igre raspravljaju o videoigrama kao
mediju, i to iz različitih aspekata – govore o njihovim proizvođačima, zaradi, čarima, zamkama i popularnosti. Razgovor se potom nastavlja u fizičkom prostoru, u laboratoriju za materijale. Zakoračivši od ekrana ispred kamere, protagonisti i protagonistkinje govore o vlastitom iskustvu uranjanja u videoigre te o njihovom utjecaju na intimu i doživljaje u stvarnom svijetu. I Can Save Her kroz filmski medij raščlanjuje spektakularni avanturistički narativ popularne videoigre
The Last of Us. Usporavanjem akcije, uklanjanjem saturiranih boja i dramatičnog soundtracka, film propituje utjecaj virtualnih doživljaja na tijelo, strasti i motivaciju. Glas naratora preuzima ulogu vođe misije, zadajući zadatke protagonistu. Film istražuje kako videoigre posreduju emocije i utječu na tijelo igrača, otvarajući prostor za refleksiju o (re)afirmiranju muževnosti i emocionalne angažiranosti u virtualnim iskustvima.
LOKACIJA: TVORNICA ELEKTRIČNIH
ŽARULJA “TEŽ”, FOLNEGOVIĆEVA 10
Dan za dan istražuje međuodnose prirodnih i urbanih ritmova, njihovu transformaciju i društveno-ekološki odjek. Polazište rada je ideja vremenskog produljenja dnevnog svjetla na cjelodnevni, 24-satni ciklus, u kojem zvuk postaje posrednik svjetlosti, a svjetlost produžetak zvuka. Novak stvara novi perceptivni horizont koji dovodi u pitanje granice dana i noći. Mikrofoni postavljeni na tri lokacije (Meštrovićev paviljon, Muzej suvremene umjetnosti, Društvo arhitekata Zagreb) bilježe grad kao organizam: od jutarnjih zastoja do naglih ubrzanja, od ritmičnog pulsiranja tramvaja do fragmentiranih šumova automobila i prolaznika. Zvuk pritom postaje ontološki medij svjetlosti: kroz dan snimljeni auditivni podaci se po zalasku Sunca algoritmom mikroračunala transformiraju u fotonske impulse – svjetlosne modulacije koje reflektiraju strukturu dnevne dinamike. Svjetlost se tako pojavljuje kao preslika dnevne gradske buke – njezina sublimirana verzija koja noću tvori novu, kontemplativnu mapu grada oživljavajući zaboravljeni arhitektonski dragulj, svojevrsni gradski svjetionik – ugasli stakleni neboder za testiranje žarulja Tvornice električnih žarulja TEŽ. VLADIMIR
NINA KURTELA JAGODINA SOBA I VJEŽBE NO.12 – OTVORENI ATELJE” 2025.)
LOKACIJA: AKADEMIJA LIKOVNIH
UMJETNOSTI, ILICA 85
Jagodina soba metalnom konstrukciom u prirodnoj veličini iscrtava obrise nekadašnjeg ateljea Jagode Kaloper – prostora u kojem danas djeluje Nina Kurtela. Premještanjem replike ateljea iz intimnog u javni kontekst, instalacija se otvara kao prostor prisjećanja, otpora i nježnosti – soba koja je istodobno materijalna i nematerijalna, intimna i javna.
Cjelodnevni događaj u dvorištu Akademije likovnih umjetnosti pretvara Jagodinu sobu u otvoreni atelje i zajednički poligon eksperimentiranja. Prostor postaje mjesto susreta različitih praksi – umjetničkih, istraživačkih, izvedbenih, intuitivnih i ritualnih – koje se odvijaju u fluidnim slojevima, bez linearnog slijeda i strogo strukturiranog formata.
Publika ulazi u proces koji je živ, promjenjiv i nepredvidiv. Sudjelovanje može biti pasivno –odmaranje, ležanje, slušanje – ili aktivno – čitanje, ples, proricanje, kuhanje, razgovor. U tom smislu, otvoreni atelje postaje igriv: prostor rizika i neizvjesnih ishoda, prostor nedovršivosti, proročivosti, razosjetilja, nepredviđaja i dogodljivosti.
REBECCA MERLIĆ
LOKACIJA: SKD PROSVJETA (PRERADOVIĆEVA 21)
Glitchbodies spaja digitalne tehnologije, izvedbu i virtualne prostore kako bi istražila pojam predstavljanja tijela i identiteta kroz videoigru i AR (augmented reality). Kroz seriju intervjua, 3D skeniranja i digitalne obrade, rad postaje arhiv alternativnih rodnih izraza i osobnih narativa, stvarajući interaktivno iskustvo u kojem igrači ne samo da promatraju, već i sudjeluju u stvaranju kolektivnog queer tijela.
KRISTIAN KOŽUL CARSTVO”
LOKACIJA: OKTOGON (NMMU), ILICA 5
Rad estetski proizlazi iz hrvatske baštine, crpeći motive iz tradicionalnog ukrašavanja hiža na području Zagorja i Međugorja. Carstvo je rezultat umjetničkog istraživanja Seljačke bune kao jedne od ključnih lokalnih društvenopolitičkih prekretnica i snažnog trenutka izgradnje kolektivnog nacionalnog identiteta, a koja je započela upravo na Susedgradsko-stubičkom vlastelinstvu 1573. godine. Ideal kojem je stremila buna bilo je osnivanje samostalne seljačke države sa sjedištem u Zagrebu te uspostavljanje seljačke vlade. Buna je bila ugušena, a Matija Gubec –proglašeni vođa bune – brutalno je pogubljen na Trgu sv. Marka u Zagrebu čime je dobio status seljačkog mučenika. Generacijsko naslijeđe iskre pobune osjetno je u vremenima velikih razlika u pozicijama moći, ali posebno i u kontekstu neoliberalnog kapitalizma, gdje svaka individua prividno ima mogućnost ostvarenja visokog statusa. Rizik postaje dijelom te svakodnevice – ubrzanjem i tehnološkom ovisnošću svaka odluka je kalkulacija uloga i dobiti, a svaka odluka pretvara se u igru. Samim time potencijal bune guši se iz minute u minutu. Carstvo je podsjetnik na kolektivni identitet i naslijeđe od kojeg se ne možemo sakriti. Začudno – u svojoj formi podsjeća na dom, svojim ornamentima priziva prošlost, ali istodobno nešto grozomorno i prijeteće.
Kroz suradnje i rituale, projekt istražuje feminizam, LGBTQ+ teme, drag transformacije i intimne prikaze protagonista, približavajući ih široj publici. Dok se projekt Glitchbodies ranije bavio međunarodnim protagonistima, Zagreb Edition donosi novu produkciju fokusiranu na lokalni kontekst, proširujući arhiv kroz nove intervjue, digitalne avatare i interaktivnu instalaciju.Avatar tako postaje kolektivno i politički nabijen entitet u širem kon-
tekstu videoigri koje, kao dominantni oblik zabave, imaju ogroman utjecaj na stereotipe. Glitchbodies odgovara na društveno-političke čimbenike kroz stvaranje interaktivnog digitalnog prostora – fluidnog putovanja kroz individualne, rodne i stvarne svjetove. Projekt pruža siguran prostor za neheteronormativne identitete, slavi queer pozicije kao politički stav, te kroz ritualiziranu mehaniku igre stvara sigurnost i slavi svoje protagoniste.
KARLO ŠTEFANEK “IN TRANSIT” (2025.)
LOKACIJA: DIGITALNI ZASLONI U ZET-U
U radu In transit, Štefanek preuzima informativne obavijesti zagrebačkih tramvaja i pretvara to u prostor jezične dislokacije. Umjesto standardiziranih poruka koje reguliraju kretanje putnika, na ekrane ulaze fragmenti teksta koji ne proizlaze iz neposredne stvarnosti vožnje, nego nastanjuju druge stvarnosti: biografske zapise, povijesne knjige, fikcijske romane, pop-kulturu, internetske memove i citate iz glazbenih tekstova. Štefanekov postupak nije jednostavno preuzimanje, nego i
(2022.–)
prilagodba, montaža i reartikulacija — stvaranje hibridnog jezičnog registra u kojemu se prepliću dokument i (auto)fikcija, humor i patos, trivijalno i uzvišeno. Time nastaje vrsta „apsurdne obavijesti” koja od putnika zahtijeva preusmjeravanje pažnje i izmak iz očekivanog okvira javnog jezika. Tramvaj kao prostor svakodnevice u kojem su tijela stalno u tranzitu tako postaje pozornica za ovu jezičnu intervenciju. Takav susret otvara prostor za mikroporemećaj u percepciji — sitnu
neravnotežu koja podsjeća da je svaka obavijest proizvod diskursa, a da su naše svakodnevne stvarnosti stalno protkane tuđim glasovima. U vremenu u kojem su javni prostori zasićeni reklamama, obavijestima i informacijama, Štefanekova intervencija vraća jezik u njegovu nefunkcionalnu, nepredvidivu i poetičnu dimenziju. Ona ne nudi upute, nego propituje samu logiku – ulazak nepoznatog u polje poznatog, fikcije u prostor rutine, apsurda u koreografiju kretanja.
LOKACIJA: KAPELA SV. JURJA, JURJEVSKA 34
Napusti zdjelu i kreni prema ptici (vraćam se odmah) naslov je kataloga bezimene izložbe Nike Mihaljevića, postavljene početkom 2024. u Galeriji SC u Zagrebu. Izložba je bila posvećena malo poznatom radu konceptualnog slikara Ivana Žutog, Nestajanje Galerije SC (Sedam sunaca) – happeningu iz 1972. godine, tijekom kojega je zgrada galerije nakratko iščeznula pred očima publike.
Nastao uz uredničku podršku Tee Kantoci, katalog dokumentira izložbeni postav fotografijama Bojana Mrđenovića. Osim toga, sadrži i reprodukciju slike Nestajanje Galerije SC (Sedam sunaca) Ivana Žutog te jedine objavljene kritike njegova rada; snapshot Geneviève Dupont Žuti u Galeriji SC, krokije happeninga Ivana Žutog iz 1972. godine koje je izradila umjetnica Marija Ančić, modni editorijal za francuske derby cipele Jacques Solovière, te, umjesto pogovora, eksperimentalni tekst u oulipovskoj maniri – abecednu listu svih riječi preuzetih iz likovne kritike povjesničarke umjetnosti Jozefine Ćurković – koji se pretvara u partituru za eksperimentalni muzički komad.
Spomenutu partituru pod naslovom Antiambijent ceremonijalnih cigareta (stranice 36–41 kataloga) izvode umjetnica i vokalistica Ivana Bojanić (glas) te Niko Mihaljević (organetto). U eksperimentalnoj izvedbi, koja traje oko četrdeset minuta, Bojanić ispjevava sve riječi s liste, od „a” do „žutoga”, koristeći različite vokalne
stilove – od uzvika do suptilnog ornamentiranja. Prati je organetto, portativne orgulje čiji je vrhunac popularnosti bio u 15. stoljeću. Instrument, ugođen u modificiranu Ptolemejevu intenzivnu dijatonsku ljestvicu, proizvodi zvuk koji se kreće od ritmičkih
disonantnih klastera do kvaziliturgijskih dronova i apstraktnog cvileža. U ovoj muzičkoj interakciji vokabular dekonstruirane likovne kritike prelazi u apstraktnu domenu osjećajnog – ironijski odmak se rasplinjava, a značenje transcendira.
Jedna od najzapaženijih suvremenih hrvatskih umjetnica mlađe generacije, Nora Turato, u Zagrebu predstavlja site-specific intervenciju – svoje dosad najveće djelo realizirano u javnom prostoru u Europi. Na građevinskoj zaštitnoj ovojnici oko Meštrovićevog paviljona Turato ispisuje sirovi vokalni izraz Aaaaaaaaaaaaaaa!!!, a instalaciju prati audio snimka koja će se moći čuti jednom dnevno, točno
Fotografije: Vanja Babić
Nora Turato (1991, Zagreb, živi i radi u Amsterdamu) svjetski je priznata umjetnica koja u svojoj praksi istražuje nestabilnost jezika i njegovu performativnu prirodu. Iz niza članaka, razgovora, titlova i reklamnih slogana s kojima se susrećemo svakodnevno Turato gradi vizualno-jezične kompozicije kroz video radove, instalacije, knjige, murale i spoken word performanse. Njezin vizualni jezik obilježen je hrabrom tipografijom i vlastitim izražajnim rukopisom koji se proteže preko površina poput bilješki s proba ili iz umjetničke bilježnice. Izlagala je samostalno u vodećim svjetskim kulturnim institucijama, uključujući ICA u Londonu, Stedelijk Museum u Amsterdamu, Kunsthalle Wien u Beču, MoMA u New Yorku, Secession u Beču, Centre Pompidou u Parizu, Mudam u Luksemburgu, Kunstmuseum Liechtenstein.
u podne. Naslovni izraz univerzalan je i iskonski, te priziva početke jezika, ali i refleksnu ljudsku reakciju. Instalacija se prostorno nadovezuje na kružnu arhitekturu paviljona, otvarajući niz različitih vizualnih i auditivnih doživljaja. Zvuk se aktivira periodički, nalik ritualu, čineći glas prisutnim u prostoru. Ovom gestom Turato simbolički pozicionira budući obnovljeni izložbeni prostor kao mjesto igre, rizika
Foto: El Hardwick
i otvorenosti. Instalacija u Zagrebu predstavlja monumentalnu završnicu umjetničke serije “pool 7” koju je Turato započela prije godinu dana istoimenim muralom u Kunsthalle Wien u Beču te izložbom I Hear You, I Hear You u Stedelijk muzeju u Amsterdamu. Serija je fokusirana na tjelesne oblike izražavanja: glas, geste i neverbalnu komunikaciju koja nadilazi jezik.
Dom hrvatskih likovnih umjetnika jedan je od ključnih ostvarenja moderne hrvatske arhitekture izgrađen prema viziji kipara Ivana Meštrovića. Zgrada je inaugurirana 1938. izložbom Pola vijeka hrvatske umjetnosti, no zbog istaknutog položaja i monumentalnog izgleda, političkom odlukom, tijekom NDH, postaje džamija, a potom Muzej revolucije.
Svaka prenamjena donosi prostorne intervencije. Devedesetih se zgrada vraća umjetnicima, a 2000-tih kreće prva obnova prema projektu A. Mutnjakovića kojom se zgrada počinje vraćati izvornom obliku.
Početkom 2025.g. HDLU je započeo cjelovitu obnovu paviljona prema projektu Saše Randića s ciljem vraćanja izvornog stanja zgrade, ali uz unaprjeđenja. Završetak radova očekuje se krajem 2026. g.
Intervencijom Nore Turato HDLU želi istaknuti da je zgrada, unatoč burnoj prošlosti i različitim namjenama, izvorno izgrađena i u budućnosti ostaje posvećena izlaganju suvremene likovne umjetnosti.
PROGRAM
7.X.2025.
SVEČANO OTVORENJE 60. ZAGREBAČKOG SALONA: KOREOGRAFIJA ZA ZAVRŠNU LINIJU
19:00 Grupna izložba Oktogon (NMMU), Ilica 5
20:00 Grupna izložba
Galerija SKD "Prosvjeta", Preradovićeva ul. 21-23
9.X.2025.
10:00 – 12:00 RADIONICA
Maja Čule & Katy Pyle:
Kako biti Kukumar
Galerija SKD "Prosvjeta", Preradovićeva ul. 21-23
18:00 PERFORMANS
Pavle Mijuca
Kreativni Hub Kvatrić
Blok Badel, Ul. Marijana Derenčina 10
19:00 PERFORMANS
Karlo Štefanek, AaaaEeeeIiiiOoooUuuu
Emisija Art, HRT 3
10.X.2025.
18:00 RAZGOVOR
Silvio Vujičić & John Thomas
Galerija SKD "Prosvjeta", Preradovićeva ul. 21-23
20:00 PERFORMANS
Andrej Beštak & Anja Leko
Galerija SKD "Prosvjeta", Preradovićeva ul. 21-23
11.X.2025.
17:00 OTVORENJE JAVNE INTERVENCIJE Nora Turato: Aaaaaaaaaaaaaaa!!!
Meštrovićev paviljon, Trg žrtava fašizma 16 Oris, Ulica kralja Držislava 3
IMPRE— SSUM
12.X.2025.
11:00 ARTIST SPEED DATING
Galerija SKD "Prosvjeta", Preradovićeva ul. 21-23
12:00 DISKURZIVNI PROGRAM
Grupa 10 autora: Kuhinja / gozba Lokal Dolac 9, 10 0000 Zagreb
13.X.2025.
18:00 PREDAVANJE
McKenzie Wark: Hacker / Gamer / Raver
Galerija SKD "Prosvjeta", Preradovićeva ul. 21-23
14.X.2025.
18:00 PERFORMANS
Niko Mihaljević, Napusti zdjelu i kreni prema ptici (vraćam se odmah)
Kapela Sv. Jurja, Jurjevska 34
16.X.2025.
18:00 KUSTOSKO VODSTVO KROZ 60. ZAGREBAČKI SALON Kolektiv KUĆĆA Oktogon (NMMU), Ilica 5
17.X.2025.
17:00 PERFORMANS
Hugo Baranger, Glasovi sumnje
Tunel Grič, Mesnička ul. 19
18:00 PERFORMANS
Hugo Baranger, Glasovi sumnje
Tunel Grič, Mesnička ul. 19
19:00 PREDSTAVLJANJE UMJETNIČKOG ISTRAŽIVANJA
Iva Supić Janković, Planet Stvaranje svjetova Planet, Ilica 37 (dvorište)
18.X.2025.
12:00 – 20:00 DISKURZIVNI PROGRAM
Nina Kurtela, Jagodina soba Akademija likovnih umjetnosti (dvorište), Ilica 85
19.X.2025.
12:00 DISKURZIVNI PROGRAM
Grupa 10 autora, Stol / razgovor Lokal Dolac 9
23.X.2025.
18:00 KUSTOSKO VODSTVO KROZ 60. ZAGREBAČKI SALON Kolektiv KUĆĆA Oktogon (NMMU), Ilica 5
24.X.2025.
19:00 PREDSTAVLJANJE UMJETNIČKOG ISTRAŽIVANJA
Mia Ribić, Turbo igranka KUĆĆA, Nova cesta 128
26.X.2025.
12:00
DISKURZIVNI PROGRAM
Grupa 10 autora, Arhiv / prostor Lokal Dolac 9
28.X.2025.
19:00 PERFORMANS Paula Tončić
Organizacijski odbor: Tomislav Buntak, Josip Zanki, Ida Blažičko, Tomislav Hršak, Fedor Fischer, Vida Meić, Romana Nikolić
Ravnateljica: Ivana Andabaka Vujičić
Kustosi: Kustoski kolektiv KUĆĆA u sastavu Jurica Mlinarec, Klara Petrović, Luja Šimunović
Producentica: Ivana Andabaka Vujičić
Izvršna producentica: Martina Miholić
Stručna suradnica: Nika Šimičić
Asistentice produkcije: Karla Somek, Ivana Garmaz
Odnosi s javnošću: Martina Miholić Vizualni identitet: 404 agencija
Dizajnerica promotivnih materijala: Iva Marenić
Fotografija: Juraj Vuglač
Članovi žirija za odabir umjetnika: Kustoski kolektiv KUĆĆA, Ida Blažičko, Tevž Logar, Vesna Meštrić, Josip Zanki
Dizajn postava izložbe: Iva Peručić, kustoski kolektiv Kućća
LOKACIJE
OKTOGON NMMU
ILICA 5
7.X.2025. – 31.X. 2025. UTO – PET: 11.00 – 19.00
SKD PROSVJETA
PRERADOVIĆEVA 21
ZG FORUM GAJEVA 27 7.X.2025. – 31.X. 2025.
BLOK BADEL
ULICA MARJANA
DERENČINA 10
KUĆĆA NOVA CESTA 128 24.X. 2025. | 19.00
KAPELA SV. JURJA JURJEVSKA 34 14.X. 2025. | 18.00 1 3 5 7 13 10 16 2 4 6 8 14 11 9 15 12
PROČELJE MEŠTROVIĆEVOG PAVILJONA
SUB – NED: 10.00 - 14.00 ALU ILICA 85 18.X. 2025. 12.00 – 19.00
9.X. 2025. | 18.00
ZET VOZILA 7.X.2025. – 31.X. 2025.
TRG ŽRTAVA FAŠIZMA 16
11.X.2025. – 31.I. 2026.
7.X.2025. – 31.X. 2025. UTO – NED: 11.00 – 19.00 DOLAC 9
7.X.2025. – 31.X. 2025. PON – SRI – PET: 17.00 – 20.00 UTO – ČET: 12.00 – 16.00
SUB: 10.00 – 14.00
UČITELJSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA
U ZAGREBU
SAVSKA CESTA 77
7.X.2025. – 31.X. 2025.
ORIS ULICA KRALJA DRŽISLAVA 3 11.X. 2025. | 17.00
TVORNICA ELEKTRIČNIH ŽARULJA “TEŽ” FOLNEGOVIĆEVA
PLANET ZAGREB ILICA 37 7.X.2025. – 31.X. 2025.
TUNEL GRIČ MESNIČKA UL. 19 17.X. 2025. 17.00 18.00
ULICA 10 7.X.2025. – 31.X. 2025. OGLASNI PANOI ŠUBIĆEVA ULICA 9.X.2025. – 23.X. 2025.
Vrhunski autori Najbolji dokumentarni filmovi
Kvalitetne analize
Intervjui s velikanima društvene, političke, sportske i kulturne scene
Kolumne stručnjaka Globalni trendovi
vecernji.hr