Glasnik HDK
Godina VII, broj 1, 20. veljače 2009. SADRŽAJ (1) Uvodnik 1 (2) Obljetnica međunarodnog priznanja RH 2 (3) In memoriam veleposl. A. Čičin-Šain 5 (4) HDK u audijenciji kardinalu Bozaniću 6 (5) Razbojnički napad na veleposl. Šimića 6 (6) Obavijesti o radu HDK Priopćenje za medije 7 Iz zapisnika Godišnje skupštine HDK 7 Izmjene i dopune Statuta HDK 12 Sa sastanaka HDK “ 13 Životopis novog tajnika HDK 13 Popis članova HDK 14
UVODNIK Krajem prošloga mjeseca održana je redovita godišnja skupština Hrvatskog diplomatskog kluba. Interes članova za djelotvoran Klub iskazan je nazočnošću članova na Skupštini i upućenim brojnim isprikama za nemogućnost dolaska u Zagreb. Zašto to spominjem? Zato jer Hrvatski diplomatski klub okuplja članove - diplomate i s boravištem u Zagrebu i s privremenim ili stalnim boravkom diljem Hrvatske ili svijeta. Vrijedno je i ovdje spomenuti statistički podatak da je gotovo polovica članova Kluba ili na diplomatskim dužnostima u svijetu ili stalno ili pretežiti dio godine borave izvan Zagreba. Navedene činjenice – interes za djelotvoran Klub i dislociranost članova - upućuju nas na potrebu osuvremenjivanja načina međusobnog komuniciranja i javnog djelovanja. Tako je Skupština prihvatila prijedlog promjena Statuta HDK i prioritetnog zadatka za ovu godinu - uspostavljanje webstranica HDK. Hvalevrijedna visoka izdavačka razina i kontinuitet izlaženja „Glasnika HDK“ ujedno će omogućiti sadržajnost i aktualnost naše buduće internetske komunikacije s članovima i javnošću. A broj članova se i dalje povećava, tako da s ponosom možemo objaviti da danas HDK ima ukupno 66 članova. O uspjesima u protekloj godini i o problemima s kojima se suočavamo u želji da Hrvatski diplomatski klub ispunjava očekivanja članova, iscrpno se razgovaralo tijekom dvoipolsatne
U Zagrebu, 20. veljače 2009.
Godina VII., broj 1
ISSN 1845-2876 skupštinske rasprave u kojoj je sudjelovao s pozdravnim riječima i ravnatelj Diplomatske akademije dr. Mladen Andrlić - izaslanik ministra vanjskih poslova g. Gordana Jandrokovića na Skupštini. No, više o izrečenom, raspravljanom i zaključenom na Skupštini donosimo u ovom broju Glasnika, a ovaj Uvodnik zaslužuje i dodatni kratki "cehovski" osvrt na barem tri recentne teme povezane s pojmom diplomacije. Prva tema ima lokalno tranzicijski karakter. Radi se o učestalim napisima u hrvatskim medijima o nezakonitim postupcima pojedinih hrvatskih diplomata, o istražnim postupcima i očekivanim sankcijama. Također se u novinama spominje i primjedba sindikata u MVPEI na neusklađenost postupaka promaknuća službenika u ministarstvu, uz odgovor iz ministarstva da se neregularnosti istražuju. U prvome slučaju, narušen je ugled svih hrvatskih diplomata, bez obzira što se u navedenim slučajevima radi o nekarijernim diplomatima. Druga vijest upozorava na opasnosti u „odgoju“ novih diplomata bez čvrstih principa. Nije dobro da se događaju takvi pojedinačni problemi, ali je dobro da se rješavanjem takvih negativnosti doprinosi punoj primjeni diplomatskog etičkog kodeksa. Druga tema se odnosi na početno bilateralni granični prijepor, koji u vrijeme osamostaljenja Hrvatske i Slovenije nije postojao, ali je prerastao u europski i NATO problem i po svom curriculumu mogao bi postati primjer studentima kako se politika može dovesti u nezavidan položaj da apsurdnim argumentima opravdava teritorijalne pretenzije. S obzirom da je jednostrano postavljeni problem ugrozio kalendar događanja međunarodnih organizacija, postavlja se pitanje mogućnosti i želje za pronalaženjem donekle časnog načina odstupanja od maksimalistički postavljenih uvjeta. Naravno pod pretpostavkom da druga strana pod pritiskom ne popusti i ne pristane na dogovor o teritorijalnim ustupcima ili da odstupi od jedino ispravnog načina da se rješenje prepusti nadležnom međunarodnom sudu.
Stranica 1
Glasnik HDK
Povijest nas uči da iznuđena teritorijalna rješenja nisu sretna za dobrosusjedstvo, ali i da je teško povjerovati da za takvu upornost ne postoji određena podrška. U takvom odnosu politike i diplomacije, kreativne mogućnosti diplomacije su ograničene. Treća tema ima globalni značaj. Izborna kampanja i konačno imenovanje novoga predsjednika SAD-a ima veliko značenje, ne samo zato što je izabran predsjednik najjače svjetske sile, nego i zato što su izborom osobe Baracka Obame „nametnuti“ novi kriteriji profila čelnih političara u suvremenim demokracijama. Optimizam, kritičnost, realnost, odlučnost, sposobnost i vjerodostojnost su odlike koje su otvorile izglede za rješavanje svjetskih problema, a time su i diplomacije mnogih država dobile dodatne mogućnosti za pronalaženje izlaza iz postojećih kritičnih situacija.
Godina VII., broj 1
hrvatskih medija, te članove HDK. Uvodno je govorio o Danu međunarodnog priznanja RH, njegovom povijesnom značenju te nastojanjima HDK da svojom publicističkom djelatnošću, predavanjima i neformalnim diplomatskim aktivnostima doprinese uspješnosti hrvatske diplomacije u budućnosti. Pozdravio je akademika Rudolfa kao jednog od najeminentnijih sudionika zbivanja 15. siječnja 1991., te kao ministra i kolegu iz prve generacije diplomata nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj 1990.
Sergej Ivan Morsan, veleposlanik predsjednik HDK
OBLJETNICA MEĐUNARODNOG PRIZNANJA REPUBLIKE HRVATSKE PRIZNANJE REPUBLIKE HRVATSKE (Predavanje akademika Davorina Rudolfa, sveučilišnog profesora međunarodnoga prava, nekadašnjeg ministra pomorstva i ministra vanjskih poslova RH, održano 14. siječnja 2009. u povodu obilježavanja 17. obljetnice međunarodnog priznanja Hrvatske u Društvu sveučilišnih nastavnika u Zagrebu)
Odazivajući se pozivu Hrvatskog diplomatskog kluba da sudjeluje u tradicionalnom obilježavanju 17. obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, akademik Davorin Rudolf, sveučilišni profesor međunarodnoga prava, prvi ministar pomorstva RH, kasnije ministar vanjskih poslova RH te hrvatski veleposlanik u Italiji, Malti, San Marinu, na Cipru i u UN organizaciji FAO, govorio je u nazočnosti članova kluba i njihovih gostiju, te novinara iz niza redakcija hrvatskih medija o svojim sjećanjima na dane kada je kao ministar vanjskih poslova sudjelovao u djelatnostima koje su dovele do međunarodnog priznanja RH. Najavljujući govornika, predsjednik HDK Sergej Ivan Morsan pozdravio je nazočne, posebno diplomate stranih veleposlanstava, počasnog člana HDK akademika Vladimira Iblera, predstavnike
U Zagrebu, 20. veljače 2009.
Akademik Rudolf počeo je predavanje ovako: „Na sutrašnji dan, dakle 15. siječnja 1992., došlo je do priznanja RH od strane zemalja članica, u ono doba Europske zajednice (EZ), danas EU. Ima u Hrvatskoj ljudi koji misle da je toga dana Hrvatska postala državom. To je zabluda. Država postoji i ako nije međunarodno priznata, ako postoje tri elementa: teritorij, vlast, pučanstvo-stanovništvo. Postavlja se pitanje u čemu je važnost međunarodnog priznanja države? To je akt međunarodnopravni, ali i politički istodobno.“ Dakle, države postoje i ako nisu priznate, ali kad se priznaju, tada ona država koja ih je priznala stupa u pravne, diplomatske, i ine odnose s novopriznatom državom. Međunarodno priznata država ima zaštitu pred sudovima, njeni brodovi mogu pristajati u luke države koja ju je priznala, njeni zrakoplovi mogu slijetati na teritorij država koje su ju priznale, otvaraju se mogućnosti za diplomatske odnose, zaključuju se međunarodni ugovori. Ako nije priznata, svega toga nema. Dao je nekoliko primjera koji pokazuju važnost akta priznanja, kao i problema s tim u vezi. Govorio je o priznanju Izraela (država priznata i ušla u UN 1948.), Demokratske Republike (Istočne) Njemačke (dugo je nisu priznavale zapadne zemlje, posebno Savezna Republika [Zapadna] Njemačka; konačno je DRNj ušla u UN 1971., a 1972. priznala ju je i SRNj), SSSR-a (priznavan
Stranica 2
Glasnik HDK
postupno od pojedinih zemalja tijekom prve polovine 20. st., sve do početka Drugoga svjetskog rata), te o priznanju nekih drugih država (Tajvana, Paname). U nastavku predavanja akademik Rudolf je opisao kako je došlo do priznanja RH. Poslije Titove smrti svi ugledni analitičari su prognozirali raspad Jugoslavije, jer su nestajali integrativni faktori koji su držali YU-federaciju na okupu. Kad je Rudolf postao prvi (i zadnji) ministar pomorstva RH, imao je u jesen 1991. prilike razgovarati s predsjednikom RH dr. Franjom Tuđmanom, osobito na putovanju hrvatskog izaslanstva u SAD i Kanadu u listopadu 1991. Razgovarali su o budućnosti Hrvatske. Predsjednik Tuđman imao je jasnu ideju samostalne Hrvatske, ali u tim razgovorima oni nikad nisu predvidjeli mogućnost brutalnoga rata. Bilo je više pokušaja, posebno Hrvatske i Slovenije, da se prilikom raspada Jugoslavije rat izbjegne, te da se sve riješi na miran način, kao što su to učinile Češka i Slovačka, pa i SSSR. Krajem 1990. formuliran je hrvatsko-slovenski prijedlog o konfederaciji Jugoslavije, ali ga Predsjedništvo Jugoslavije nije prihvatilo. Drugi pokušaj bio je sredinom 1991., kad je Hrvatska predložila „savez suverenih država“ (tzv. „plan u 5 točaka“, o kojemu se danas malo govori). Taj je plan bio ponuđen svim republikama, međunarodnoj zajednici (EZ, SAD, Italiji, Austriji i dr.), a autor tog plana bio je akademik Rudolf. Bio je to napor da se spriječi rat. Plan je prihvatila Slovenija, Makedonija, BiH, čak i Crna Gora, ali ne i Srbija, Beograd nije reagirao na taj prijedlog. Rudolf to objašnjava time što su Srbi, kako je to vidljivo iz memoara Borislava Jovića, imali sasvim drugu koncepciju. Htjeli su da u jedinstvenoj državi, nekoj trećoj Jugoslaviji ili Velikoj Srbiji, živi većina Srba, a to bi se postiglo tako da se republičke granice smatraju administrativnima, tj. promjenjivima. Srbijanska koncepcija je propala odlukom Badinterove komisije da su granice između bivših jugorepublika međunarodne i da se ne mogu silom mijenjati. Zatim je Rudolf detaljno govorio o daljnjoj sudbini svojega plana u 5 točaka. Plan je bio dostavljen i Anti Markoviću, tadašnjem premijeru SFRJ. U to vrijeme, bilo je to ljeto 1991., Rudolf je doputovao u Beograd radi potpisivanja sporazuma o dolasku promatrača EZ (zvanih „bijelci“). Slikovito je opisao prilike kako se u to vrijeme putovalo između Zagreba i Beograda. Bio je jedini putnik u zrakoplovu. U
U Zagrebu, 20. veljače 2009.
Godina VII., broj 1
sjedištu tadašnje jugoslavenske vlade (u Saveznom izvršnom vijeću - SIV), u njenom ministarstvu vanjskih poslova (Sekretarijatu inostranih poslova), Rudolf je do 11 sati navečer tumačio ideju o „planu 5 točaka“ saveznom sekretaru (ministru) Budislavu Lončaru i njegovim savjetnicima. Nakon što se vratio u Hrvatsku, iz Beograda nije bilo odgovora. U rujnu mjesecu, Rudolf je bio u Splitu, zvao ga je telefonom Lončar: „Dođite hitno zbog one ideje da ju realiziramo.“ Rudolf je nastavio: „Ali putovi u Beograd već su bili zatvoreni zbog žestokih borbenih okršaja. A put za proglašenje neovisnosti RH bio je, tako reći, utrt, bilo je samo pitanje vremena – kada.“
O proglašenju neovisnosti RH Rudolf je kazao sljedeće: „Dana 15. svibnja 1991. bio je u Ljubljani održan tajni sastanak između slovenskog i hrvatskog vrha“ (predsjednici Kučan i Tuđman, a nazočan je bio Rudolf, u to vrijeme ministar vanjskih poslova). Nastavio je: „Dogovoren je datum proglašenja neovisnosti Hrvatske i Slovenije – Hrvatska 25. lipnja, a Slovenija 26. lipnja. Kasnije su se i Slovenci odlučili za proglašenje 25. lipnja. Taj dan su u Saboru donesena tri važna dokumenta: Ustavna odluka o neovisnosti, Deklaracija o neovisnosti i Povelja o pravima Srba i ostalih manjina u Hrvatskoj.“ Bili su pripremljeni i prevedeni na engleski svi ti dokumenti, te je Rudolf 25. lipnja pozvao inozemne diplomatske predstavnike (generalne konzule) u Ministarstvo vanjskih poslova, Visoka ulica 22, koji su tada bili u Zagrebu. Svi su došli. Ministar Rudolf je zamolio strane vlade da podrže hrvatsku odluku o neovisnosti i da što prije priznaju Hrvatsku. Pozvao ih je da dođu navečer u Hotel Intercontinental (sada Hotel Westin) na svečanu proslavu neovisnosti, ali mu je njemački generalni konzul na odlasku rekao, kako nitko ne
Stranica 3
Glasnik HDK
će doći. I on osobno je dobio instrukciju svoje vlade da ne dođe (što se i dogodilo). Svečanost je održana. Tri dana kasnije počeo je rat u Sloveniji. Zatim je međunarodna zajednica zatražila da Slovenija i Hrvatska zamrznu odluke o neovisnosti na tri mjeseca, jer su mislili da će se u ta tri mjeseca dogovoriti o razrješenju jugoslavenske krize. Tri su mjeseca istekla 8. listopada i Hrvatska je postala u potpunosti neovisna. Akademik Rudolf je istaknuo da je datum 25. lipnja važan zbog toga što je za sve što se događalo do toga dana bila odgovorna vlada jugoslavenske federacije. Kako rat postoji isključivo između država, to je 3. srpnja 1991., kad je 80 tenkova Jugoslavenske narodne armije ušlo u Hrvatsku s dobrovoljcima i raznim srpskim postrojbama, bio početak rata između Hrvatske i Srbije. Podsjećajući se dana proglašenja neovisnosti RH, Rudolf je još kazao da su prvi koji su priznali Hrvatsku bili Slovenci, 26. lipnja. A i Hrvatska je isti dan priznala Sloveniju.
Akademik Rudolf podsjetio je na još jedan izuzetno važan datum - 21. lipnja 1991. U Beograd su putovali predsjednik Tuđman i ministar Rudolf na susret s američkim državnim tajnikom (ministrom vanjskih poslova) Jamesom Bakerom. On je došao u Beograd iz Berlina s konferencije KESS-a (danas OESS). Baker je primio predstavnike svih jugoslavenskih republika
U Zagrebu, 20. veljače 2009.
Godina VII., broj 1
i federacije u zgradi SIV-a. Predsjednik Tuđman je prije susreta pokazao Rudolfu svoje bilješke. One su, prema Rudolfovom sjećanju, bile dosta pomirljive, nije se previše naglašavala neovisnost Hrvatske, jer je u isto vrijeme bio objavljen prijedlog predsjednika Alije Izetbegovića i Kire Gligorova o nekom obliku labave jugokonfederacije-federacije. U Beogradu su, prije Hrvata, na razgovoru s Bakerom bili Slovenci. Nakon što su oni završili razgovor s Amerikancem, predsjednik Milan Kučan je dr. Franji Tuđmanu kazao da su oni energično kazali Bakeru da će Slovenija proglasiti nezavisnost. To je iz osnova promijenilo sadržaj razgovora predsjednika Tuđmana s Jamesom Bakerom (bili su nazočni Davorin Rudolf i američki ambasador u Jugoslaviji Warren Zimmerman, te Bakerovi savjetnici). Rudolf smatra taj razgovor izuzetno važnim, te navodi da je Baker kazao otprilike ovako: „Mi jesmo za jedinstvo Jugoslavije, donosim tu poruku iz Berlina, ali smo protiv upotrebe sile da se to jedinstvo održi.“ To je bila srž njegova izlaganja. Naravno, kazao je Rudolf, svatko je to protumačio onako kako mu je odgovarao. Rekao je nadalje, kako nije točno, kako se to govorilo i pisalo, da je Baker dozvolio armiji (JNA) poduzeti akciju kojom će počistiti u deset dana Slovence i Hrvate. Umjesto toga, Rudolf je oštrinu pripisao talijanskom ministru vanjskih poslova Gianni de Michielisu koji je izjavio, dođe li do separatizma u Jugoslaviji, bit će teško onome tko se odcijepi, imat će teške sankcije. Rudolf nadalje svjedoči: „Nakon što je Baker izrekao svoju poruku, kad smo izašli iz zgrade SIV-a, predsjednik Tuđman bio je oduševljen – nema upotrebe sile!“ Vratili su se na beogradsko Dedinje u malu zgradu koju je imala Hrvatska, a u kojoj je stanovao Stjepan Mesić, u tom času predsjednik Predsjedništva SFRJ (nije toga dana bio u Beogradu). Rudolf je nastavio: „Došao je general Badurina, koji je svojedobno bio šef kabineta predsjednika Tita. Vodili smo razgovore oko osnivanja zrakoplovne kompanije, današnje Croatia Airlines, i čekali da se navečer sastanemo s generalom Kadijevićem. Bili smo s njim na večeri. Bio je krajnje ljubazan. U to vrijeme još nije bilo potpuno jasno hoće li se do kraja i na koji način upotrijebiti JNA protiv Hrvatske i kako će se to sve dalje razvijati, premda se rat nazirao.“ Spomenuo je i postojanje različitih hipoteza da je u Karađorđevu dogovoren rat između predsjednika
Stranica 4
Glasnik HDK
Tuđmana i Miloševića. Rudolf to odbacuje rekavši: „Da vodite rat, morate imati oružane snage, a mi smo tek 28. svibnja 1991. imali vojnu smotru na igralištu "Zagreba". U prvim redovima bili su sve neki gorostasi, jaki momci. Mene je dan prije zvao predsjednik i pitao, kao ministra pomorstva: "Profesore, imate li vi mornaricu?". Odgovorio sam: "Kakvu mornaricu, zaboga. Odakle nam??" Onda smo obukli studente u mornarske majice. Oni u zadnjim redovima nisu imali oružja, nismo im imali što dati. Na kraju smotre smo kazali studentima - "vratite majice!" To je, eto, mala ilustracija priče "o dogovorenom ratu"“. Kad je završio razgovor s Bakerom, Rudolf je pitao Zimmermana „Što ćemo sad?“, a on je rekao „Dogovorite se.“ „Kako ćemo se dogovoriti, kad ni kavu ne možemo zajedno popiti.“ A on: „Što se vi dogovorite, mi ćemo prihvatiti.“ Nakon što su se vratili u Zagreb, kazao je Rudolf, počela su stizati priznanja – prvo Slovenija, zatim 30. srpnja Litva, 11. prosinca Ukrajina, 12. prosinca Letonija, 19. prosinca Island. Rudolf je izložio i razvoj stavova zemalja EZ prema priznanju Hrvatske. Još u lipnju 1991. bio je, kao ministar vanjskih poslova, s predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom i predstojnikom njegova ureda Hrvojem Šarinićem u posjetu Italiji. U Rimu su posjetili Vatikan i papu Ivana Pavla II. Bili su i kod državnog tajnika (zapravo u funkciji predsjednika vlade) kardinala Angela Sodana. Očekivali su snažnu podršku, ali Sodano je pričao o ljubavi, toleranciji, dijalogu. Predsjednik Tuđman je rekao Papi „Sad možete doći u posjet Hrvatskoj“. Papa je nonšalantno odgovorio: „Pozvao me i Gorbačov, vidjet ćemo, vidjet ćemo.“ Otišli su iz Vatikana razočarani. No stvari su se mijenjale u kolovozu i rujnu. Posebice Njemačka i Vatikan počeli su inzistirati na priznanju Hrvatske i Slovenije. Vatikan je čak odstupio od svoje prakse, i poslao pismo državama u kojemu je stajala preporuka priznanja novih država. Na sastanku u EZ 9. prosinca u Maastrichtu Hans-Dietrich Genscher je zaprijetio „Ako ne će EZ priznati Hrvatsku i Sloveniju, mi ćemo to učiniti unilateralno.“ Bili su to završni pregovori o Maastrichtskom sporazumu. Približava se 1992., Europa mora biti na okupu i jedinstvena. Zaključili su da će priznati Hrvatsku i Sloveniju, zapravo sve nove države na tlu bivše Jugoslavije koje to žele, ali su poslali i upitnik,
U Zagrebu, 20. veljače 2009.
Godina VII., broj 1
kako bi se vidjelo ispunjavaju li te nove države uvjete za priznanje. Uvjeti su bili da te zemlje priznaju republičke i vanjske granice naslijeđene od Jugoslavije, da ne će primijeniti silu, te da će štititi manjine. Sve su republika zatražile priznanje, osim Srbije i Crne Gore. Poslale su odgovore, i onda je Komisija EZ za Jugoslaviju prihvatila kao zadovoljavajuće odgovore Slovenije i Makedonije. Hrvatskoj su zamjerili tadašnji Ustavni zakon o manjinama. Tražili su da ga Hrvatska nadopuni, posebno glede područja gdje živi jaka srpska manjina. Predsjednik Tuđman je smjesta dao odgovor da će to biti ispunjeno, i tada su 15. siječnja 1992. priznate Hrvatska i Slovenija. BiH je priznata kasnije. EZ je zahtijevala i da se provede referendum u kojemu će se o neovisnosti izjasniti sva tri konstitutivna naroda. To je BiH kasnije napravila, a Makedoniju je zaustavila Grčka, jer nije priznala njezin naziv države. Petnaestoga 15. siječnja 1992. sve zemlje EZ priznale su Hrvatsku i Sloveniju. Akademik Rudolf je u svojemu predavanju iznio i mnoga osobna zapažanja o političarima koje je susretao, o Badinterovoj komisiji, o časnicima JNA s kojima je vodio pregovore (admiralu Kandiću, generalu Vukoviću, generalu Čadu i dr.), o dogodovštinama u svojemu radu. Posebno je govorio o posljednjem posjetu predsjednika Tuđmana Rimu krajem 1999., u vrijeme kad je Rudolf bio hrvatski veleposlanik u Italiji. Nakon predavanja povedena je rasprava u kojoj je sudjelovalo više članova HDK i gostiju. O predavanju akademika Rudolfa istoga dana izvijestila je Hina, navodeći glavne teze iz njegova izlaganja.
IN MEMORIAM VELEPOSLANIK Prof. Dr. ANTE ČIČINŠAIN Pred Novu godinu 2009. sve nas je zatekla tužna vijest da je 30. prosinca 2008. u Zagrebu iznenada preminuo naš kolega veleposlanik dr. sc. Ante Čičin-Šain, istaknuti hrvatski ekonomist i diplomat. Dr. Čičin-Šain rodio se 29. rujna 1935. Nakon završenog srednjeg školovanja u Heppenheimu (gradiću blizu Mannheima na Rajni u SR Njemačkoj) započeo je studij ekonomije u
Stranica 5
Glasnik HDK
Hamburgu, a završio 1959, na Sveučilištu u Heidelbergu. Profesionalnu je karijeru započeo u Ekonomskoj komisiji UN za Europu u Ženevi. Zatim se vraća u Heidelberg, gdje na Sveučilištu u Heidelbergu, kao asistent na „Alfred-WeberInstitutu“ za ekonomske znanosti, doktorira 1963. Vrativši se u domovinu postaje znanstveni suradnik u Ekonomskom institutu u Zagrebu, zatim sveučilišni profesor, savjetnik u Narodnoj banci Hrvatske, a u Ekonomski institut u Zagrebu ponovno se vraća kao znanstveni savjetnik. Iskustva u međunarodnim organizacijama stječe kao savjetnik UNCTAD-a (1982.-87.). Nakon prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj 1990. postaje guverner Narodne banke Hrvatske (danas Hrvatska narodna banka). U diplomaciju odlazi 1992. imenovanjem 9. studenoga za prvog hrvatskog veleposlanika pri Europskoj zajednici (danas Europska unija). Od 1994. do 1998. bio je veleposlanik u Ujedinjenoj Kraljevini Velike Britanije i Sjeverne Irske sa sjedištem u Londonu, akreditiran i u Irskoj. Nakon povratka u
Godina VII., broj 1
PREDSJEDNIK HDK U AUDIJENCIJI ZAGREBAČKOG NADBISKUPA KARDINALA JOSIPA BOZANIĆA Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić primio je u audijenciju Sergeja Morsana, predsjednika Hrvatskog diplomatskog kluba, u utorak 13. siječnja 2009. godine, u Nadbiskupskome dvoru u Zagrebu. Predsjednik Morsan je kardinalu Bozaniću predao knjigu Hrvatskog diplomatskog kluba „Sjećanja i prilozi za povijest diplomacije Republike Hrvatske – prvo desetljeće – knjiga prva“ i u nastavku razgovora upoznao Uzoritoga s djelovanjem i ciljevima neformalne diplomatske aktivnosti Hrvatskog diplomatskog kluba. Na kraju dužeg razgovora, kardinal Bozanić je sugovorniku poklonio svoju novu knjigu „Blaženi Alojzije Stepinac – baština koja obvezuje“.
domovinu ponovno je djelovao kao profesor Međunarodnih ekonomskih odnosa na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a zatim je bio i glavni analitičar Hrvatske narodne banke. Bio je i počasni konzul Irske u RH. Bio je i član nedavno osnovanog Ekonomskog vijeća Vlade RH i Gospodarskosocijalnog vijeća. Dr- Čičin-Šain uživao je veliki ugled i kao znanstvenik i kao ekonomski stručnjak. Generacije studenata pamte ga kao izvrsnog profesora i čovjeka velikog znanja i intelektualne snage. Autor je većeg broja znanstvenih publikacija iz područja međunarodne ekonomije, financija i bankarstva, te drugih srodnih područja ekonomskih znanosti. Kao guverner središnje nacionalne bankarske institucije zaslužan je za stabilizaciju monetarnog sustava i uvođenje hrvatske nacionalne valute. Kao uspješan diplomat dao je značajan doprinos uspostavi i jačanju međunarodnih veza RH s EZ i UK. Hrvatski diplomatski klub s tugom bilježi prerani odlazak još jednog od istaknutih veleposlanika iz prvog desetljeća djelovanja mlade hrvatske diplomacije, zaslužnog za njen razvoj i međunarodnu afirmaciju.
U Zagrebu, 20. veljače 2009.
HDK O RAZBOJNIČKOM NAPADU NA VELEPOSLANIKA Dr. ANĐELKA ŠIMIĆA U MALEZIJI Hrvatski diplomatski klub je sa žalošću putem hrvatskih medija 23. siječnja 2009. saznao kako je u Kuala Lumpuru brutalno napadnut i teško ozlijeđen u pljačkaškom napadu njegov član veleposlanik dr. sc. Anđelko Šimić. Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija RH potvrdilo je da se to dogodilo četiri dana prije objave te vijesti u Hrvatskoj. Članovi HDK, saznavši to na Godišnjoj skupštini HDK održanoj 29. siječnja, bili su zgranuti tim nemilim događajem i zaključili da se kolegi Šimiću pošalju izrazi solidarnosti i dobre želje za što skoriji oporavak. „Glasnik HDK“ želi posebno podsjetiti
Stranica 6
Glasnik HDK
Godina VII., broj 1
na zasluge veleposlanika Šimića kao njegova pokretača i prvog urednika. Dr. Anđelko Šimić bio je veleposlanik RH u Japanu, s akreditacijom u Republici Koreji, od 1995. do 1997. Postao je članom HDK od njegova osnivanja 29. studenoga 2001., a prvi broj „Glasnika“ izdao je 24. prosinca 2003. Od uređivanja „Glasnika“ oprostio se u lipnju 2004. nakon što je imenovan opunomoćenim ministrom u Veleposlanstvu RH u Indoneziji gdje je bio na dužnosti do kraja 2007. kad je stupio u mirovinu. Dr. sc. Anđelko Šimić pozvan je 2008. za profesora na HELP University College, Faculty of Business, Economics and Accounting u Kuala Lumpuru, Malezija, gdje preuzima dužnost predstojnika School of Hospitality and Tourism. Na toj je dužnosti doživio navedeni razbojnički napad, za koji je potvrđeno da nema nikakvih političkih konotacija. Srećom, prve vijesti o zdravstvenom stanju kolege Šimića govore da mu je život spašen nakon komplicirane operacije. Kolegi Šimiću želimo što bolji i brži oporavak.
nas uči da je budućnost ovisna i o saznanjima iz prošlosti.
OBAVIJESTI O RADU HDK
IZ ZAPISNIKA GODIŠNJE SKUPŠTINE HRVATSKOG DIPLOMATSKOG KLUBA ZA 2008. GODINU
PRIOPĆENJE ZA MEDIJE u povodu obilježavanja 15. siječnja – Dana međunarodnog priznanja Republike Hrvatske Hrvatski diplomatski klub u Zagrebu svake godine svečano obilježava 15. siječanj – Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i 7. lipanj – Dan hrvatske diplomacije. Oba nadnevka imaju nacionalno i europsko povijesno značenje i oba predstavljaju i svojevrsnu diplomatsku pobjedu u ostvarenju suverenosti hrvatske države – 7. lipanj davne 879. godine, a 15. siječanj 1113 godina kasnije 1992.
Svojom publicističkom djelatnošću, predavanjima i neformalnim diplomatskim aktivnostima, Hrvatski diplomatski klub želi doprinositi uspješnosti hrvatske diplomacije u budućnosti, jer poučeni i vlastitim diplomatskim iskustvom, uspješnu budućnost vidimo u poznavanju Scila i Haribda iz prošlosti i iskustvu i umijeću zastupanja nacionalnih interesa u stalnoj mijeni međunarodnih odnosa. Na svečanosti obilježavanja Dana međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, 14. siječnja 2009., prigodni predavač je akademik Davorin Rudolf, eminentni sudionik zbivanja prije i poslije 15. siječnja 1992. Svojim svjedočenjem otvara refleksije i na aktualna zbivanja, i time doprinosi racionalnom promišljanju mogućih postupaka koji određuju našu međunarodnu budućnost. (Priopćenje je upućeno 14. siječnja 2009., a Hina je istoga dana objavila izvadak iz priopćenja)
Hrvatski diplomatski klub održao je Godišnju skupštinu za 2008. godinu 29. siječnja 2009. u prostorijama Društva sveučilišnih nastavnika u Zagrebu. Na dnevnom redu bile su pozdravne riječi gostiju, izvješća Upravnog vijeća HDK (predsjednika, tajnika i rizničara), urednika „Glasnika HDK“, urednika izdanja HDK i Nadzornog odbora HDK, te rasprave o izvješćima, financijskom planu i planu aktivnosti HDK za 2009. i njihovo prihvaćanje. Na dnevnom redu bile
Dana 15. siječnja 1992. Godine novovjeka hrvatska diplomacija postaje i formalno-pravno legitimni sudionik u međunarodnim odnosima i punopravni promicatelj nacionalnih interesa. Međutim, toj pobjedi na međunarodnoj diplomatskoj bojišnici prethodile su diplomatske aktivnosti koje su manje poznate u javnosti. Isto tako, slijedile su aktivnosti koje su učvršćivale međunarodni položaj mlade države. Puno detalja je prešućeno, zaboravljeno, a iskustvo civilizacije
U Zagrebu, 20. veljače 2009.
Stranica 7
Glasnik HDK
su još izmjene Statuta HDK, izbor novoga tajnika HDK te primanje novih počasnih i redovitih članova HDK. Tijek Skupštine HDK Nakon odgode od 30 minuta predsjednik HDK Sergej Ivan Morsan je izvijestio kako su nazočna 22 redovita člana HDK, te da prema čl. 16. Statuta HDK skupština ima kvorum i može započeti s radom. Otvorivši skupštinu pozdravio je sve nazočne članove i goste, a posebno veleposlanika Mladena Andrlića, ravnatelja Diplomatske akademije MVPEI i izaslanika ministra vanjskih poslova Gordana Jandrokovića. Skupštini se obratio veleposlanik Andrlić i pozdravio je u svoje ime i ime ministra Jandrokovića. Kraćim izlaganjem osvrnuo se na važnost djelovanja HDK, kao i na mogućnosti i potrebu suradnje HDK, Diplomatske akademije i MVPEI, te poželio uspješan rad HDK. Za ovjerovitelje zapisnika izabrani su članovi HDK Zvonimir Marić i Davorin Mlakar, a pisanje zapisnika preuzeo je dopredsjednik HDK Marijan Šunjić. U izborno povjerenstvo za nove članove izabrani su članovi HDK Miro Međimorec, Zdenka Petričević-Babić i Ivan Ilić, kao predsjednik.
Godina VII., broj 1
Izvješća Skupštini HDK Predsjednik S. I. Morsan iznio je opširno izvješće o radu HDK u 2008. godini (prikaz njegova izvješća navodi se posebno). Kako je tajnik HDK Zoran Pičuljan u studenom 2008. zamolio za razrješenje svoje dužnosti tajnika, jer je imenovan državnim tajnikom u Ministarstvu pravosuđa RH, to je predsjednik podnio i tajničko izvješće u obliku uobičajenog statističkog prikaza rada HDK (navodi se posebno). Dogodilo se isto tako da rizničar HDK Zdenko Karakaš, zbog prekida prometa izazvanog vremenskim neprilikama nije mogao stići na skupštinu, pa je predsjednik iznio i od rizničara pripremljeno financijsko izvješće i predložio financijski plan HDK za 2009. godinu. Iz izvješća slijedi pozitivno financijsko stanje, a financijski plan za 2009. ima ukupni iznos na razini prošlogodišnjega. Urednik „Glasnika HDK“ Đuro Deželić podnio je opširno izvješće o izdavanju lista u 2008. godini i planove za njegovo daljnje izlaženje (prikaz izvješća navodi se posebno). Urednik izdanja HDK Đuro Vidmarović podnio je opširno izvješće o dosadašnjoj izdavačkoj djelatnosti, posebno o knjizi „Sjećanja i prilozi za povijest diplomacije Republike Hrvatske - prvo desetljeće – knjiga prva“ i o planovima za sljedeće publikacije, te pozvao sve članove HDK na suradnju. Predsjednik Nadzornog odbora HDK Nikola Debelić dao je uvodno izlaganje o radu i stajalištima NO, a član NO Livljanić pročitao je Izvješće NO o radu HDK u 2008. godini. Rasprava i glasovanje o izvješćima U raspravi o izvješćima i o problemima HDK sudjelovali su članovi HDK Mladen Juričić, Davorin Mlakar, Vesna Girardi-Jurkić, Zdenka Babić-Petričević, Krešimir Žnidarić, te predsjednik Sergej Morsan. Iznesene su brojne pozitivne ocjene rada i uloge HDK, kao i mnogi korisni prijedlozi za aktivnosti u 2009. godini, a posebno: - potreba za financijskom konsolidacijom, prijedlozi da se traže kontakti i financijska podrška (i eventualno prostor) od grada Zagreba, MVPEI (iz stavke pomoći za rad udruga za koje je MVPEI zainteresiran), - prijedlog da se za objavljivanje knjiga traže sredstva od MVPEI, Ministarstva znanosti i Ministarstva kulture,
U Zagrebu, 20. veljače 2009.
Stranica 8
Glasnik HDK
- prijedlog da se traži prijem od resornog ministra te gradonačelnika i predsjednice Skupštine grada Zagreba, - prijedlog da se HDK javi na natječaje za sponzorstvo koje objavljuju razne velike tvrtke. Predsjednik HDK Morsan podržao je ove prijedloge, ali je naglasio da je za njihovu realizaciju potreban veći angažman članova, kao i bolja administrativna podrška, jer je dosada sav posao padao na leđa predsjednika i nekoliko članova UV. Stoga se očekuje da će se predlagači ovih akcija uključiti u njihovu realizaciju. Javnim glasovanjem prihvaćena su izvješća predsjednika, uključujući statističko izvješće i blagajnički izvještaj, izvještaj urednika Glasnika HDK i izvještaj urednika knjiga HDK. Javnim glasovanjem prihvaćeno je izvješće Nadzornog odbora. Nakon kratkog obrazlaganja člana NO Mladena Juričića i rasprave, javnim glasovanjem prihvaćen je Financijski plan HDK za 2009. godinu, nakon kratke rasprave javnim glasovanjem prihvaćen je Plan djelatnosti HDK za 2009. godinu kako ga je predložio predsjednik HDK u okviru svojeg i izvješća. Izmjene Statuta HDK S obzirom da više od 45% broja članova HDK boravi veći dio godine izvan Zagreba i da je na prošloj skupštini predložen prošireni sastav UV HDK, predsjednik HDK Morsan iznio je i obrazložio prijedlog UV za izmjene i dopune Čl. 8, Čl. 16 i Čl. 19 Statuta HDK. Skupština je javnim glasovanjem, uz jedan glas protiv, prihvatila predložene promjene. Izbor tajnika HDK Predsjednik je izvijestio skupštinu da je tajnik HDK Zoran Pičuljan podnio pismenu ostavku, te je HDK u proteklom razdoblju djelovao bez tajnika. Na prijedlog UV Skupština je za tajnika HDK izabrala Zlatka Stahuljaka, koji se kratkim izlaganjem zahvalio na povjerenju i iznio neke misli o svom budućem radu, posebno u borbi za pravedne mirovine i sudjelovanju u natječajima za financiranje HDK. Novi članovi HDK Predsjednik HDK Morsan obrazložio je prijedlog UV za prijem novih članova HDK. Tajnim glasovanjem primljeni su: - za počasne članove: dr. Žarko Domljan i dr. Đuro Njavro
U Zagrebu, 20. veljače 2009.
Godina VII., broj 1
- za redovite članove: akademik Davorin Rudolf i mr. Dubravko Žirovčić Nakon objave rezultata predsjednik je čestitao novim članovima HDK. O stradanju člana HDK veleposlanika dr. Anđelka Šimića u Maleziji Član HDK Miro Međimorec izvijestio je o tragičnom incidentu u Kuala Lumpuru u kojem je teško ozlijeđen naš ugledni član dr. Anđelko Šimić. Predsjednik HDK Morsan je obavijestio Skupštinu da je, primivši obavijest od člana HDK i hrvatskog veleposlanika RH u Maleziji Željka Bošnjaka, 27. siječnja zamolio kolegu Bošnjaka da prenese u ime svih članova HDK kolegi Šimiću u bolnici naše osjećaje solidarnosti i želje za brzi oporavak.
Iz izvješća predsjednika HDK Naglasivši da su sve značajnije aktivnosti HDK i njegovog Upravnog vijeća u razdoblju između dviju skupština, predsjednik HDK Sergej Ivan Morsan dao je kronologiju značajnijih odluka i događanja u radu HDK. Započevši svoj mandat predsjednika, na prvoj zajedničkoj sjednici UV i NO, održanoj 31. siječnja 2008., predsjednik Morsan je iskazao da se zalaže za timski rad, uz jasnu podjelu rada i utvrđene nadležnosti svih članova upravnih tijela, ali i članova HDK, želeći ih potaknuti za još jače uključivanje u aktivnosti HDK. S tom svrhom, a sukladno zaključku Skupštine HDK, UV je radilo u proširenom sastavu UV, uz sudjelovanje prethodnog predsjednika HDK Tvrtka Andrije Mursala i urednika „Glasnika HDK“ Đure Deželića. Nakon primopredaje dužnosti između starih i novih predsjednika i tajnika 2. veljače održane su tri sjednice UV (14. veljače, 6. ožujka i 20. ožujka), na kojima su, uz rješavanje tekućih pitanja, utvrđena odgovarajuća zaduženja pojedinih članova UV, a 12. ožujka u MVPEI je održan razgovor s državnim tajnikom Željkom Kuprešakom i tajnicom ministarstva. O predavanjima prve hrvatske veleposlanice pri UNESCO-u prof. dr. Vesne Girardi Jurkić 13. ožujka i predavanja albanskog veleleposlanika u RH Pellumba Qazimija 2. travnja pisano je u „Glasniku HDK“. Nakon sjednice UV 3. travnja na prijedlog predsjednika sastavljeno je i poslano priopćenje HDK za tiskovne i elektronske medije,
Stranica 9
Glasnik HDK
Godina VII., broj 1
te pisma Predsjedniku RH, Predsjedniku Vlade RH i Ministru vanjskih poslova i europskih integracija RH u povodu poziva Republici Hrvatskoj za pristupne pregovore s NATO. U svrhu dogovora za proslavu Dana hrvatske diplomacije 9. travnja predsjednik HDK Morsan i dopredsjednik HDK Šunjić posjetili su vicedoajena Diplomatskog zbora u RH veleposlanika Nikolu baruna Adamovich-Čepinskog.
Republike Hrvatske – prvo desetljeće – knjiga prva“. Na Dan hrvatske diplomacije 7. lipnja HDK je objavio priopćenje za medije u povodu Dana Hrvatske diplomacije, a 9. lipnja 2008. održan je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu svečani prijam za diplomatski zbor i uglednike, te članove HDK, o kojem je u srpnju objavljena i prigodna knjižica.
Na sjednici UV 17. travnja 2008. dogovorena su predavanja u HDK. Od predviđenih nekoliko predavača održana su kasnije predavanja članova HDK dr. Mladena Iblera i Božidara Gagre, te prvog predsjednika Sabora RH dr. Žarka Domljana. Prihvaćena je potpora u tiskanju knjige „Sjećanja i prilozi za povijest diplomacije Republike Hrvatske“ koju je ponudila Zagrebačka škola ekonomije i managementa. Ta je škola, nadalje, predložila HDK suorganizatorstvo konferencije „Perspektive razvoja gospodarskih odnosa između Hrvatske i Japana“ 12. svibnja 2008. UV je prihvatilo prijedlog te odredilo predsjednika Sergeja Morsana za referenta na tom skupu. Isto tako, na ponudu izdavača knjige Luke Brajnovića, svjetski poznatog autora deontologije u novinarstvu (etička načela u novinarstvu), „Despedidas y encuentros“ (slobodni prijevod: „Rastanci i sastanci ili Oproštaji i susreti“) navedene škole i Kršćanske sadašnjosti da HDK sudjeluje kao sunakladnik, UV je donijelo pozitivnu odluku. U travnju i svibnju 2008., osim 4 sjednice UV, predstavljena je knjiga člana HDK Đure Vidmarovića „Horus u krletci“. Više članova HDK je sudjelovalo na prije navedenoj konferenciji o razvoju gospodarskih odnosa između Hrvatske i Japana 12. svibnja, održanoj u povodu 15. godišnjice uspostave diplomatskih i gospodarskih odnosa između Hrvatske i Japana, predsjednik HDK Morsan bio je drugi uvodničar. Predsjednik Morsan posjetio je 16. svibnja nuncijaturu i razgovarao vršiocem dužnosti apostolskog nuncija msgr. Jagodzinskim, a 26. svibnja u MVPEI razgovarao s državnim tajnikom Kuprešakom i njegovim šefom kabineta. I na kraju, 29. svibnja 2008., održan je Opći radni sastanak članova HDK, a u nastavku Svečani sastanak članova HDK i uzvanika u povodu Dana hrvatske diplomacije, s prigodnim govorom dr. Žarka Domljana i predstavljanjem knjige HDK „Sjećanja i prilozi za povijest diplomacije
Pred ljeto 2008., 10. srpnja, u Hrvatskom saboru predsjednik HDK Morsan posjetio je predsjednika Sabora Luku Bebića, i tijekom razgovora s njim uručio mu knjige koje je izdao HDK.
U Zagrebu, 20. veljače 2009.
U jesen 2008. u HDK su održana predavanja njegovih članova dr. Mladena Iblera (16. rujna) i Josipa Pavešića (16. listopada 2008.), UV je održalo dvije sjednice, a 24. listopada skupina članova HDK bila je nazočna kazališnoj predstavi „Zastave, barjaci, stjegovi“ prema tekstu člana HDK Mire Međimorca, u režiji Georgija Para i u izvedbi osječkog Hrvatskog narodnog kazališta u Dramskom kazalištu Gavella u Zagrebu. U studenom i prosincu 2008. održane su dvije sjednice UV, Opći sastanak članova HDK (20. studenoga), te predavanje člana HDK Božidara Gagre (18. prosinca) s predbožićnim klupskim druženjem. Pred obilježavanje Dana međunarodnog priznanja RH, 15. siječnja, predsjednika HDK Morsana primio je 13. siječnja 2009. u audijenciju zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Dana 14. siječnja HDK je objavio priopćenje za medije u povodu Dana međunarodnog priznanja RH, a taj je dan svečano obilježen prigodnim predavanjem nekadašnjeg ministra vanjskih poslova RH akademika Davorina Rudolfa, kasnijeg člana HDK. I konačno, do kraja siječnja održane su dvije sjednice UV (20. i 27. siječnja) i druga zajednička sjednica UV i NO (27. siječnja), a predsjednik HDK Morsan uputio je veleposlaniku SAD čestitku u povodu inauguracije predsjednika Baracka Huseina Obame (21. siječnja). Između dvije Skupštine HDK u članstvo su primljeni veleposlanici Božidar Gagro, Marjan Kombol i Boris Mitrović, te generalni konzuli Ana Modun i Antun Babić. Zaključno je predsjednik HDK Morsan u svojem izvješću dao neke naglaske na najvažnija ostvarenja HDK:
Stranica 10
Glasnik HDK
- UV je bilo vrlo aktivno (16 radnih sjednica, od toga 2 zajedničke s NO); - uspješno je organizirano svečano obilježavanje Dana hrvatske diplomacije (u Društvu sveučilišnih nastavnika i u Hrvatskom narodnom kazalištu); - Glasnik HDK u ovogodišnja 5 brojeva uspješno, redovito i na ponos HDK objavljuje novosti, predavanja, prikaze, mišljenja te životopise članova i predavača; - Javnost rada HDK postignuta je izdavanjem 3 priopćenja za medije u povodu važnih vanjskopolitičkih i diplomatskih događaja, od kojih su neki, po prvi puta, javno registrirani; - Nastavljeno je održavanje javnih predavanja članova HDK; - Započeto je s ciklusom predavanja inozemnih veleposlanika; - Nastavilo se s održavanjem dobrih odnosa s Diplomatskom akademijom MVPEI RH; - Uspostavljena je suradnja s međunarodnom Zagrebačkom školom ekonomije i managementa (ZŠEM) i Forumom hrvatske sloge (FHS); - Uspješno je nakon 5-godišnjih nastojanja objavljena prva knjiga HDK „Sjećanja i prilozi za povijest diplomacije Republike Hrvatske –prvo desetljeće – knjiga prva“. Govorio je i o namjeravanim aktivnostima i dodatnim idejama za 2009.: - Uspostaviti web stranice HDK; - Nastaviti objavljivanje „Glasnika HDK“; - Dostojno obilježiti Dan hrvatske diplomacije i Dan međunarodnog priznanja RH; - Formirati uredništvo za knjige HDK u novom sastavu i nastavak pripreme tekstova za „Sjećanja i prilozi za povijest diplomacije Republike Hrvatske – prvo desetljeće – knjiga druga“; - Nastaviti s predavanjima uglednih gostiju i veleposlanika akreditiranih u RH; - Riješiti problem tajničkih i administrativnih poslova HDK; - Potaknuti članove kluba za aktivnije sudjelovanje u klupskim aktivnostima; - Nastaviti s unapređivanjem suradnje s MVPEI RH: - Pripremiti Izbornu godišnju skupštinu 2009. u siječnju 2010. godine Nadalje je rekao kako treba razmotriti: - mogućnost poboljšanja klupskih financija uz članarine i pomoću institucionalnih potpora; - s MVPEI - mogućnost klupskog druženja s akreditiranim diplomatima i održavanjem koncerata;
U Zagrebu, 20. veljače 2009.
Godina VII., broj 1
- mogućnost suradnje s ZŠEM i FHS u organizaciji okruglih stolova na temu „Prioriteti hrvatske vanjske politike“; - obnavljanje ispravljanja nepravde s mirovinama diplomata; - organizacijsku snagu HDK za uspostavljanje veza s diplomatskim klubovima u inozemstvu
Iz izvješća tajnika HDK Umjesto tajnika HDK Zorana Pičuljana, koji se pismeno zahvalio na dužnosti, izvješće je podnio predsjednik HDK Sergej Ivan Morsan. Izvješće je sadržavalo statističke podatke od 22. siječnja 2008. do 28. siječnja 2009. kako slijedi: ČLANSTVO Ukupan broj redovitih članova 22. 1. 2008. 56 Ukupan broj počasnih članova 22. 1. 2008. 2 Ukupan broj svih članova 22. 1. 2008. 58 Broj novih redovitih članova od 22. 1. 2008. 5 Broj preminulih red. članova od 22. 1. 2008. 1 Ukupan broj redovitih članova 28. 1. 2009. 60 Ukupan broj počasnih članova 28. 1. 2009. 2 Sveukupan broj članova HDK 28. 1. 2009. 62 SASTANCI HDK Ukupan broj općih sastanaka uključivši i Godišnju skupštinu 3 Prosječan broj nazočnih na općim sastancima (25+12+13) 17 Broj održanih sastanaka UV uključujući zajedničke sastanke s NO 17 Ukupan broj radnih sastanaka Uredničkog odbora za „Sjećanja i priloge“ 6 PREDAVANJA Broj predavanja članova HDK 4 Broj predavanja gostiju u svečanim prigodama 2 Predavanja akreditiranih veleposlanika 1 Prosj. broj članova HDK na predavanjima 10 Predavanja članova HDK na suorganiziranim konferencijama 1 Sveukupan broj predavanja 8 SVEČANOSTI I OBILJEŽAVANJA Dan međunarodnog priznanja RH 1 Dan hrvatske diplomacije, prijam u HDK 1 PUBLIKACIJE Glasnik HDK – objavljeni brojevi u 2007. 5 Knjiga „Sjećanja i prilozi za povijest diplomacije Republike Hrvatske“ 1 Knjižica „The Day of Croatian Diplomacy“ 1 PRIOPĆENJA ZA MEDIJE U povodu poziva RH u NATO 1
Stranica 11
Glasnik HDK
U povodu Dana hrvatske diplomacije 1 U povodu Dana međunarodnog priznanja RH 1 Ukupan broj priopćenja za medije 3 VAŽNIJI SLUŽBENI SUSRETI S državnim tajnikom u MVPEI Željkom Kuprešakom (12. 3. i 26. 5. 2008.) S šefom kabineta MVPEI (26. 5.2008.) U nuncijaturi s msgr. Jagodzinskim (16.5.2008.) Predsjednik i dopredsjednik HDK s vicedoajenom Diplomatskog zbora (9. 4. 2008.) S predsjednikom Hrvatskoga sabora (7.8.2008.) Predsjednik HDK u audijenciji kardinala Josipa Bozanića (13. 1. 2009.)
Iz izvješća urednika „Glasnika HDK“ Urednik „Glasnika HDK“ Đuro Deželić izvijestio je da je u svojem šestom godištu, nakon punih pet (kalendarskih) godina izlaženja, izašao je 25. broj „Glasnika HDK“ kao posljednji broj u 2008. Istaknuo je da „Glasnik“ izdaje Upravno vijeće
HDK, a za nakladnika je odgovoran predsjednik HDK. „Glasnik“ je javno glasilo uvedeno u registar serijskih publikacija RH s dodijeljenim ISSN brojem., a od svojih početaka izlazi kao elektronički dvomjesečnik. Tijekom 2008. „Glasnik“ je izlazio redovito, s 5 planiranih brojeva, od kojih je ljetni „Glasnik“, broj 4-5, izašao kao dvobroj. Urednik je kratko prikazao sadržaj toga broja, a osobito je spomenuo poseban članak napisan povodom 25. broja „Glasnika“, u kojem su prikazani svi prethodni brojevi lista. Protekle je godine ponovno izdana knjižica posvećena svečanom obilježavanju Dana hrvatske diplomacije u Hrvatskom narodnog kazalištu u Zagrebu naslovljena „The Day of Croatian Diplomacy 7 June – Dan hrvatske diplomacije 7. lipnja“, kao posebno tiskano izdanje „Glasnika“. Tu je knjižicu u prosincu 2008., kao prilog božićnim i novogodišnjim čestitkama, predsjednik HDK Morsan dostavio članovima Diplomatskog zbora u Zagrebu. Na kraju se urednik zahvalio kolegi Zlatku Stahuljaku, koji od sredine 2006. vrsno i na vrijeme surađuje kao lektor i korektor tekstova, kao i svim autorima u „Glasniku“ objavljenih priloga, kao i članovima HDK koji su povoljnim ocjenama i pohvalama „Glasniku“ dali potporu nastojanjima ažurno svjedočiti o aktivnosti HDK.
U Zagrebu, 20. veljače 2009.
Godina VII., broj 1
Iz izvješća Nadzornog odbora HDK Nadzorni odbor HDK (NO), na čelu s predsjednikom Nikolom Debelićem te članovima Mladenom Juričićem i Ive Livljanićem, vršeći nadzor nad poslovanjem i djelatnošću HDK u izvještajnom razdoblju od 23. siječnja 2008. godine do 29. siječnja 2009. godine ustanovio je jednoglasno da u financijsko-materijalnom poslovanju HDK nisu uočene nepravilnosti. NO je nadalje ustanovio da za 2008. godinu nije izrađen financijski plan (koja obaveza proizlazi iz čl. 19 Statuta HDK), pa je pozvao UV da izradi prijedlog godišnjeg financijskog plana i predloži ga Skupštini na usvajanje. NO je ponovio svoje prijedloge navedene u svojem izvješću za 2007. godinu: izrada godišnjeg plana i programa rada, objavljivanje godišnjih izvješća u „Glasniku HDK“ u cijelosti, redovito održavanje općih sastanaka, intenziviranje napora oko mirovina te otvaranje rasprave oko nekih aktualnih pitanja iz područja interesa diplomacije, čime bi se doprinijelo kako njihovom bržem rješavanju tako i prisutnosti i ugledu Kluba u javnosti. NO je konstatirao da postoji u pravilu skroman odaziv članova na predavanja i druge aktivnosti Kluba, pa je predložio da UV razmotri uzroke takvog stanja i poradi na većem sudjelovanju članstva u aktivnostima Kluba.
IZMJENE I DOPUNE STATUTA HDK (odlučeno na Godišnjoj skupštini HDK održanoj 29. siječnja 2009.) Izmjena članka 8. U rečenici: Veleposlanici, generalni konzuli ……. da njihov broj ne može biti manji od 33 % od ukupnog broja članova Hrvatskog diplomatskog kluba. Mijenja se: Veleposlanici, generalni konzuli ……. da njihov broj ne može biti manji od 25 % od ukupnog broja članova Hrvatskog diplomatskog kluba. Izmjena članka 16. U rečenici: Nakon tog roka Skupština može zasjedati ……., čiji broj ne može biti manji od 33% od ukupnog broja članova. Mijenja se:
Stranica 12
Glasnik HDK
Nakon tog roka Skupština može zasjedati ……., čiji broj ne može biti manji od 25% od ukupnog broja članova. Dopuna članka 19. U rečenici: Upravno vijeće Hrvatskog diplomatskog kluba ima pet članova koje bira Skupština na dvije godine. Upravno vijeće Hrvatskog diplomatskog kluba čine: predsjednik, dopredsjednik, tajnik, rizničar, i jedan član HDK kojeg je izabrala Skupština. Mijenja se: Upravno vijeće Hrvatskog diplomatskog kluba ima sedam članova. Pet članova bira Skupština na dvije godine. Izabrane članove Upravnog vijeća Hrvatskog diplomatskog kluba čine: predsjednik, dopredsjednik, tajnik, rizničar, i jedan član HDK kojeg je izabrala Skupština. Članovi Upravnog vijeća po funkciji su: urednik Glasnika HDK i prethodni predsjednik HDK.
SA SASTANAKA HDK Nakon redovite Godišnje skupštine HDK (GS) održana je 19. veljače 2009. sjednica Upravnog vijeća HDK. U svojim uvodnim napomenama predsjednik HDK Sergej I. Morsan izvijestio je UV o čestitki Baracku Obami na imenovanju na dužnost predsjednika SAD. Pozdravljeni su novi tajnik UV Zlatko Stahuljak i novi članovi UV Đuro Deželić i Tvrtko Mursalo (ranije prisutni sjednicama UV prema svojem statusu) izabrani temeljem odluka GS. Razmotreni su zadaci koje je UV dobilo temeljem zaključaka GS, a izmjene Statuta HDK treba registrirati u nadležnom uredu Grada Zagreba. Urednik „Glasnika HDK“ Deželić izvijestio je o sadržaju novog broja lista, a UV je odlučilo da se prilog o GS s podnesenim godišnjim izvješćima objavi u sažetom obliku. Imenovano je Uredništvo za izdavaštvo HDK u sastavu: Đuro Vidmarović (glavni urednik), te Đuro Deželić, Sergej I. Morsan, Tvrtko A. Mursalo i Marijan Šunjić (članovi). Pripremu webstranice HDK učinit će Sergej I. Morsan i Đuro Deželić, a počasni član HDK Đuro Njavro najavio je pomoć u realizaciji tog projekta.
U Zagrebu, 20. veljače 2009.
Godina VII., broj 1
ŽIVOTOPIS NOVOIZABRANOG TAJNIKA HDK (S obzirom da su životopisi članova upravnih tijela HDK objavljeni nakon Izborne godišnje skupštine održane 22. siječnja 2008. godine, u ovom broju Glasnika objavljujemo životopis novoizabranog tajnika HDK i člana UV.)
ZLATKO STAHULJAK Prvi izvanredni i opunomoćeni veleposlanik Republike Hrvatske u Češkoj i Slovačkoj Federativnoj Republici od 1992. godine i potom od 1993. do 1998. godine prvi izvanredni i opunomoćeni veleposlanik Republike Hrvatske u Češkoj Republici sa sjedištem u Pragu. Rođen u Zagrebu 29. lipnja 1933. godine. Diplomirao etnologiju i hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu (1960.), a nastavio u Firenzi i Rimu. Diploma viole na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1963.), usavršavanje u Pragu (1967.1968.). Solo-violist (1968.-1989.), član Klavirskog kvarteta HNK-a, direktor Opere HNK-a (1983./1984.) i Intendant HNK-a (1990.- 1991.). Solist uz orkestre u Domovini i inozemstvu. Nastavnik violine u G. Š. Brežice (Slo) i G. Š. Blagoja Berse u Zagrebu do 1967., izvanredni profesor viole, metodike i komorne glazbe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1971.-1992.; 1998.-2002.), u Beogradu (1975.-1979.) i Ljubljani (1979.-1992.). Utemeljitelj Zbirke, gudačkih instrumenata Hrvatske u Muzeju za umjetnost i obrt (MUO), Škole za liuteriju, te Memorijala i Međunarodnog natjecanja V. Huml (1977.-1992.: glavni tajnik; od 1998. predsjednik Odbora). Od 1980. član žirija 36 Međunarodnih glazbenih natjecanja poglavito Svjetske federacije (FMCIM) u Ženevi, predavač više majstorskih tečajeva u inozemstvu, te počasni gost u Londonu, Moskvi i Grazu. Stalni sudski vještak gudačkih glazbala (od 1986.). Glazbeni pisac i kritičar, član Hrvatskog društva skladatelja. Areopagit i prvi Meštar-obredničar Družbe „Braće Hrvatskoga Zmaja“. Provincijal i nositelj Briljantnog križa Viteškog reda Sv. Vaclava (EOSW). Predsjednik Hrvatsko-Češko-Slovačkog društva i podpredsjednik Hrvatsko-Austrijskog društva (1990.1992.).Član je Hrvatskog diplomatskog kluba od osnutka. Supruga Ivanka, rođena. v. Althaller, dvoje djece. Nositelj je odličja Reda Danice Hrvatske („Marko Marulić“), Reda hrvatskog trolista, Spomenice domovinske zahvalnosti, Spomenice Narodnog divadla, (Prag, 1984., br.50), Spomenice HNK-a Zagreb (1992.), Plakete Grada Zagreba (2004.) i Spomen-medalje Karla Kramářa dodijeljene od Vlade Češke Republike (2008.).
Stranica 13
Glasnik HDK
POPIS ČLANOVA HRVATSKOG DIPLOMATSKOG KLUBA (stanje 31. siječnja 2009.) Počasni članovi dr. sc. Žarko Domljan prof. emeritus dr. sc. Željko Horvatić akademik prof. dr. sc. Vladimir Ibler dr. sc. Đuro Njavro Redoviti članovi g. Antun Babić, generalni konzul gđa. Zdenka Babić-Petričević, generalna konzulica g. Darinko Bago, veleposlanik mr. sc. Franjo-Antun Blažević, veleposlanik g. Željko Bošnjak, veleposlanik dr. sc. Ivan Brnelić, veleposlanik prof. dr. h. c. Nikola Debelić, veleposlanik prof. dr. sc. Đuro Deželić, veleposlanik g. Božidar Gagro, veleposlanik prof. dr. sc Vesna Jurkić Girardi, veleposlanica/ministrica RH g. Ćiro Grubišić, generalni konzul dr. Mladen Ibler, veleposlanik prof. dr. sc. ing. Ivan Ilić, veleposlanik mr. sc. Josip Juras, veleposlanik/ministar RH dipl. oec. Mladen Juričić, veleposlanik dipl. oec. Bernardo Jurlina, veleposlanik/ministar RH dipl. ing. Zdenko Karakaš, veleposlanik mr. sc. Marjan Kombol, veleposlanik g. Vjekoslav Križanec, generalni konzul mr. sc. Željko Kuprešak, veleposlanik dipl. iur. Vitomir Miro Lasić, veleposlanik prof. Ive Livljanić, veleposlanik g. Ilija Lukanović, generalni konzul prof. dr. sc. Zvonimir Marić, generalni konzul g. Miroslav Međimorec, veleposlanik prof. dr. sc. Mate Meštrović, veleposlanik dipl. ing. Boris Mitrović, veleposlanik g. Davorin Mlakar, veleposlanik/ministar RH gđa. Ana Modun, generalna konzulica dipl. ing. arh. Sergej Ivan Morsan, veleposlanik/ministar RH prof. dr. sc. Osman Muftić, veleposlanik dr. sci. Mišo Munivrana, generalni konzul g. Andrija Tvrtko Mursalo, FIMMM, veleposlanik dipl. ing. arh. Josip Pavešić, opunomoćeni predstavnik RH mr. sc. Zoran Pičuljan, veleposlanik prof. dr. Đorđe Pribičević, veleposlanik prof. dr. sc. Milan Ramljak,
U Zagrebu, 20. veljače 2009.
Godina VII., broj 1
veleposlanik/ministar RH akademik prof. dr. sc. Davorin Rudolf, veleposlanik/ministar v.p. RH mr. sc. Branko Salaj, veleposlanik/ministar RH prof. dr. sc. ing. Zdravko Sančević, veleposlanik/ministar RH prof. Zlatko Stahuljak, veleposlanik mr. sc. Strenja Branimir, veleposlanik prof. dr. sc. Zvonimir Šeparović, veleposlanik/ministar v. p. RH mr. sc. Željko Šikić, generalni konzul dr. sc. Ivan Šimek, generalni konzul dr. sc. Anđelko Šimić, veleposlanik g. Miroslav Škoro, generalni konzul akademik prof. dr. sc. Zdenko Škrabalo, veleposlanik/ministar v. p. RH prof. dr. sc. Aleksandar Šolc, veleposlanik dr. Drago Štambuk, veleposlanik prof. dr. sc. Marijan Šunjić, veleposlanik mr. sc. ing. Vjekoslav Tomašić, generalni konzul g. Želimir Urban, veleposlanik prof. Đuro Vidmarović, veleposlanik mr. sc. Jerko Vukas, veleposlanik dipl. ing. Davorin Zagorščak, generalni konzul dr. sc. Franjo Zenko, veleposlanik dr. sc. Damir Zorić, veleposlanik prof. mr. sc. Miljenko Žagar, veleposlanik prof. dr. sc. Marko Žaja, veleposlanik mr. sc. Dubravko Žirovčić, veleposlanik dipl. ing. Krešimir Žnidarić, veleposlanik
Stranica 14