i razmuslimane. Sistem moći u dejtonskom poretku je usmjeren protiv bošnjačke samosvijesti, dostojanstva, napose, usmjeren je ka bošnjačkom samouništenju. Dokaz tome je da su Bošnjaci danas najveći islamofobi u BiH, da niko kao ljudi sa bošnjačkim imeninima ne vrijeđa islam, tako uporno i ostrašćeno. Ogroman je broj Bošnjaka koji su idoktrinirani i usmjereni da ubijaju svoj identitet, u ime navodnog odobrovoljavanja Srba i Hrvata da žive tu, pored nas. Iz ove podvale proizilazi i mehanizam kadrovske politike, gdje najbolji Bošnjaci ostaju po strani, a karakterni, patriotski i moralni otpad u Bošnjaka biva uzdignut na utjecajne pozicije u društvu.“ . Prof. dr. Senadin Lavić: „Bošnjaci su u procesu unutarnje konsolidacije kao narod koji je postao politički subjekt u Bosni. Internacionalnim priznanjem Bosne i Hercegovine 22. maja 1992. godine postali su politički narod i riješili svoje nacionalno pitanje. Završili su epohu potisnutosti kroz samoodređenje kolektivnog bošnjačkog bića, suprotstavili se pokušaju uništenja države Bosne i Hercegovine, organizirali se kulturno, politički, ekonomski, vojnički i sada ih antibosanske snage moraju uzeti zaozbiljno. S druge strane posmatrajući, Bošnjaci sami sebe još uvijek romantičarski doživljavaju kao homogenu masu ili mehanički skup istovjetnih elemenata, a ne kao višeslojnu povijesno konstituiranu narodnu strukturu u kojoj ima raznih slojeva, razina moći, obrazovanja, bogatstva, osviještenosti, odgovornosti, usmjerenosti, političkih orijentacija, koje se objedinjavaju Bosnom i bošnjaštvom kao zajedničkim imeniteljom. Elita jednog naroda uvijek je malobrojna, vrhunski obrazovana, specijalizirana, iznad populističkog mentaliteta i ona uglavnom ne učestvuje u operativnoj politici, „dnevnim aktivnostima“ jednog društva, na razini tehničkog sprovođenja političkih ideja. Ona ne djeluje neposredno niti učestvuje direktno u sistemu vlasti nekog društva. Elita jednog naroda sama sebe prepozna u određenom povijesnom času i svoj elitizam pokazuje kroz odgovornost za opće dobro društva. Za jedan narod, pored političke, neophodno je razvijati kulturnu, znanstvenu, ekonomsku elitu. Trenutno je primjetljiv vrlo primitivan egoistički duh koji prevladava u političkom i javnom životu kod Bošnjaka. Fragmentirani su u nekoliko političkih opcija koje između sebe ne komuniciraju, a to odgovara samo antibosanskim snaga-
ma koje su danas ujedinjene i složno napadaju na Bosnu. Došlo je do rascjepa između intelektualnog potencijala naroda i ljudi koji su u operativnoj politici. Oni iz operativne politike nemaju potrebe za intelektualnim „razgovorom“, a intelektualci su već odavno po strani i nezainteresirani, jer su nekoliko puta u zadnjih dvadeset godina izigrani i zloupotrijebljeni od političkih predstavnika Bošnjaka. Na scenu su, doista, stupili ljudi koji svojim ponašanjem i djelovanjem vrijeđaju bošnjačko dostojanstvo, naročito kroz politikantstvo i islamizam, u kojima se negira filozofiju politike i filozofiju vjere kao ozbiljne ljudske pristupe zbilji. Tako, naprimjer, o bošnjačkim narodnim i nacionalnim interesima govore ljudi koji nikada nisu studirali povijest Bošnjaka preko desetina autora u dvadesetom stoljeću ili studij sociologije, politologije, etnologije, antropologije, prava ili znanja o državi... Poluobrazovana bošnjačka većina, raspojasana masa koja je postala glasna, ne mari za znanstveno vođenje politike, kulture ili ekonomije, nije spremna da uvaži ljude koji znaju politiku ili društvene odnose, nego se bahato odnosi prema vrijednostima i znanjima. Taj palanački mentalitet je zarobio naše društvo, a državne institucije koristi kao privatne. Zato svi danas trpimo teror prosječnih i poluobrazovanih bošnjačkih tajkuna u čije zatočeništvo je palo cjelokupno društvo.“ Akademik Serbo Rastoder: „Moguće da ste u pravu.Ali je vrlo upitan odgovor na pitanje ‘šta je to bošnjačka elita’? Ako se misli na vrhunske intelektualce, onda je logično da se oni ‘potiskuju’ jer su to ljudi koji ne znaju razmišljati kalkulantski i dnevno-politički, uvijek su kritički nastrojeni prema okruženju i pokazuju da znaju više od onih ‘koji odlučuju o njima’. A baš to niko ne voli. I onda imate dvije vrste intelektualaca. Jedni su oni koji dozvoljavaju da ih ‘vode’ i one koji bi da vode druge. Pošto smo mi tradicionalno društvo mediokriteta i osrednjosti koje voli vlast i moć, dolazi do tenzije između moći i znanja. Pošto pametni misle da je moć u znanju a ne u funkciji, oni se najčešće povlače .Ta mjesta zauzimaju ‘stručnjaci opšte prakse tzv političari, odnosno ljudi koji ništa nisu stvorili, pa im javna funkcija dođe kao sredstvo promocije.To je možda više izraženo kod Bošnjaka nego kod drugih, iz razloga što se radi o etničkoj zajednici koja je dugo učena i vaspitavana ‘da više poštuje druge nego sebe’. U tome Diwan - april/avril 2013.
će kod ‘drugih’ uvijek imati podršku. Sve u svemu, promocija osrednjosti i nekompetentnosti je trenutno najizraženija kod Bošnjaka, iz razloga što su oni tek sada dosegli fazu romantizma, preskočili prosvjetiteljstvo i ušli u ‘odbrambeni gard’ pritisnuti opasnošću spolja. Pri tome se zaboravlja da je realnu opasnost lakše vidjeti u drugima i drugačijima, nego u ‘sebi’. Istina je da se svakih 50. godina, na Balkanu dešava da ‘pametan zaćuti’, da ‘oružje progovori’, da ‘patriote’ ginu a ‘fukare se obogate’. Treba biti mnogo mudar pa naći mjesto u takvom društvu.“ ističe doktor Rastoder za naš list. Filip Mursel Begović: „Tako je najlakše, i ne događa se to samo u Bosni. Ne traže se misleći ljudi već ovce koje će grupno i složno meketati. Iako nas stalno plaše prijetnjom novih genocida, pa na sav glas viču da treba stvoriti preduslove ‘da se to nikada i nikome više ne dogodi’, upravo tim mentalitetom ovaca rade scenarij za ‘Otkup sirove kože’, da citiram naslov Sidranove knjige. Makavejev je snimio film pod naslovom ‘Čovek nije tica’, a na nama je da napokon shvatimo da ‘Insan nije ovca’. Količina nesposobnih političara i njihovih ovaca je naprosto zapanjujuća u Bosni i Hercegovini. No, kao što je opće poznato, kako su nesposobni da kreiraju uslove za društveni i ekonomski napredak, tako su nevjerojatno sposobni da za sebe izvuku svaku vrstu koristi. No, da se ne uvlačim u poziciju dežurnih ljutitih kritizera, koji su u Bosni prisutni od pružnih radnika do doktora znanosti, rekao bih da stanje nije besperspektivno. Patriotizam kod Bošnjaka nije nestao, samo je potisnut u neku vrst apatije i ravnodušnosti. Vrijeme je da ga se probudi. Buđenje, nakon dugogodišnje kome, je bolno, a neophodno. Srećom, ima među Bošnjacima ‘na pozicijama’ ostataka iskrenih i poštenih patriota koji izdržavaju golem teret. Naime, meni političko i ekonomsko stanje u BiH liči na oronulu zgradu pred urušavanjem. Zamišljam na njezinom vrhu posljednji tanjur s ukusnim kolačićima, koji su joj ujedno i najveća vrijednost. Umjesto da svi zajedno podupremo leđima da se zgrada ne uruši, pohlepna rulja je navalila u želji da se domogne tih zadnjih zalogajčića. E sad, nema opcija, ili ćemo pohlepnu rulju pobacat tamo gdje im je mjesto ili ćemo gledat kako se zgrada urušava pa još jednom, po sam Bog zna koji put, sve graditi ispočetka.“ mišljenja je Begović.
19