z dravl j e SLOBODNO VRIJEME
Igra – uvijek važna aktivnost!
VOJE PSIHIČKE, INTELEKTUALNE, EMOCIONALNE, DRUŠTVENE I MORALNE SPOSOBNOSTI DJECA STVARAJU KROZ IGRU, A I TO JE JEDAN OD NAČINA NA KOJI ODRŽAVAJU PRIJATELJSTVA.
Razvojni psiholozi smatraju kako je igra ključna za svladavanje urođenih nagona prema agresiji i dominaciji. Igra i humor nisu samo način da život bude zabavniji, već sredstva za održavanje društva i promoviranje međusobne jednakosti, dijeljenja i miroljubivosti.
je igra jedna od najdemokratičnijih aktivnosti, jer sve će demokratske vrijednosti djeca najlakše usvojiti kroz igru s drugom djecom!
Izraz slobode, a ne obveza ››
shvatiti jednu jednostavnu stvar:
”Društvo koje zaboravi kako se igrati, je društvo koje čine sebični pojedinci” – izjavio je Peter Gray, jedan od najpoznatijih razvojnih psihologa današnjice. Igra je, iznad svega, „predstava slobode“. Ona je sve samo ne obaveza, moranje. Onaj tko se igra, ne samo da to čini slobodne volje – već, poput ostalih igrača, prihvaća „pokoravanje“ određenim pravilima, koja nastaju kao rezultat dogovora. Zbog toga
„ Svaki put kad dodamo još jedan
Prednosti slobodne igre... u praksi! ›› Gray ističe kako je potrebno
sat vremena redovitom vremenu koje dijete mora provesti u školi ili radeći domaću zadaću, odnosno svaki put kad ih uvjeravamo ili prisiljavamo da se posvete još jednoj izvanškolskoj aktivnosti koju organiziraju odrasli – mi im na neki način uskraćujemo mogućnost da se igraju, razmišljaju, istražuju, tj. da osjete zadovoljstva, ali i sve izazove samostalnosti“.
Nema sigurnijeg „okruženja“ od igre ›› Kroz igru, dJeca stvarnost
pretvaraju u maštu i na taj način u jednom posve sigurnom okruženju uče kako se suočiti sa stvarnim iskušenjima – za njih je igra i iskustvo i trening. Zato i način na koji se djeca igraju odražava osobine društva u kome žive – ona u svoju igru ubacuju one situacije kakve će ih očekivati u stvarnom životu. Dakle, nepogrešivo prepoznaju koje vještine će im biti potrebne u njihovom društvu i unose ih u svoju igru. Zato ona lako „nanjuše“ i koje vještine će u društvu tek dobivati na značaju, pa postaju stručnjaci za kompjutore i ostalu modernu tehnologiju brže od svojih roditelja.
PUNO PREMALO VREMENA ZA IGRANJE NA NEKI NAČIN JE TRAGIČNO ŠTO DANAŠNJA DJECA IMAJU TAKO MALO I PREMALO PRILIKE DA SE ISTINSKI IGRAJU, BEZ NADZORA ODRASLIH, ONAKO KAKO SU SE JOŠ DONEDAVNO GENERACIJE DJECE IGRALE. NE SAMO DA ZBOG TOGA VLADA EPIDEMIJA DEBLJINE I DEPRESIJE KOD DJECE, VEĆ JE TO GENERACIJA KOJA ODRASTA BEZ MOGUĆNOSTI DA ISTINSKE DRUŠTVENE VRIJEDNOSTI USVOJI NA PRAVI NAČIN, ODNOSNO KROZ DRUŠTVENU INTERAKCIJU SA SVOJIM VRŠNJACIMA. gr a t i s m a ga z i n e › r u j an
20