Tajni dnevnik Anne Boleyn

Odjaše odlučno podbovši konja. Dudley se podrugljivo nakloni glavom savjetnicima, skoči na konja i pohita za kraljicom, koja je već ubrzala u puni galop.

Cecil i ostali ojađeni savjetnici okrenu se i, izbjegavajući međusobne poglede, zapute teškim i sumornim korakom natrag u kraljevsku palaču.

Bilo je kasno poslijepodne kad su se prve sunčeve zrake probile kroz oblake i nadrle kroz prozor kolibe poput zlatnog vala.

Elizabeta i Dudley žestoko su jahali zelenim, travanjskim poljima i naposljetku stigli u kraljevsku lovačku kuću, malu i jednostavnu kolibu na rubu Ductonske šume. Par je ušao nasmijan i zadihan od napora, pa se prepustio strastvenim zagrljajima i cjelovima. ∑ Svašta si dopuštaš u nazočnosti svoje vladarice, ljubavi ∑ promrmlja poslije Elizabeta, tek s natruhom oštrine u glasu.

Odvagnuvši riječi i procijenivši da ima prostora za drskost, Dudley odvrati: ∑ Dopustit ću si još štošta, Vaše Veličanstvo.

Njezin dug i čvrst pogled zacijelo ga je imao smesti. Ali Dudley je bio uzbuđen i gotovo posve bezuman.

Njegova ruka ovila se oko Elizabetina uskog struka i prelazila izbojcima njezine kralježnice. Ugurao je prste pod čipkastu podhaljinu i pronašao meki procijep stražnjice pa privio njezine bokove uza se. ∑ Robine, prestani.

Na njezinu naredbu odgovorio je vatrenim cjelovom koji joj je utisnuo u usta. Trla se o njegovo tijelo, ali ne iz žudnje.

Okrene lice u stranu. ∑ Ne zaustavljaj me sada, Elizabeto. ∑ Prestani kad ti kažem, dosta!

12