Page 1

Sjajan povijesni roman, toliko uvjerljiv da je teško povjerovati da je autoričin prvijenac. (...) Robin Maxwell slikovito oživljava krvavu Englesku iz vladavine Tudorovih. Publishers Weekly

www.mozaik-knjiga.hr 79,00 kn ISBN 978-953-14-0713-7

robin maxwell

Kad u ruke mlade engleske kraljice Elizabete I. dođe tajni dnevnik Anne Boleyn, druge od šest supruga njezina oca Henrika VIII., ona otkriva mnogo toga o silno oklevetanoj majci koju nikad nije upoznala. A saznavši pritom istinu o svom razbludnom, despotskom ocu Henriku VIII., zaklinje se da se nikad neće prepustiti nijednom muškarcu. No taj zavjet ne sprječava Elizabetu da održava vatrenu ljubavnu vezu s učiteljem jahanja Robinom Dudleyjem – opisanu s gotovo šokantnom iskrenošću – jednako kao i Anneini tajni sastanci s veoma upornim i pohotnim Henrikom. Spajajući pozornost točnosti podataka jedne povjesničarke s vještim pripovijedanjem jedne spisateljice, Robin Maxwell uvjerljivo isprepleće opise života na dvoru i portrete stvarnih ljudi u žestoku i uzbudljivu priču. Rezultat je remek-djelo povijesne fikcije, toliko proročki glede našeg vremena da se čini da ga je Maxwellova istrgnula iz naslova današnjih novina. U ovoj napetoj rekonstrukciji tragičnog života i smrti Anne Boleyn, Robin Maxwell nudi savršenu inačicu raskalašenog i razigranog vremena prepunog požude, izdaje, ljubavi i umorstava.

tajni dnevnik anne boleyn

robin maxwell

tajni dnevnik

anne boleyn Život i smrt druge supruge Henrika VIII.

Robin Maxwell odlično poznaje povijesnu građu... U romanu o najvećoj tragediji Tudorovih otišla je dalje i od koga drugog… Saria Kraft, Malibu Times


Robin Maxwell TAJNI DNEVNIK ANNE BOLEYN


mala biblioteka knjiga 94. Naslov izvornika The Secret Diary Of Anne Boleyn Copyright ∂ 1997 by Robin Maxwell Copyright za hrvatsko izdanje ∂ Mozaik knjiga S engleskoga prevela Petra Mrduljaš Doležal Urednik Zoran Maljković Nakladnik Mozaik knjiga d.o.o., Zagreb Za nakladnika Alen Bodor Grafički urednik Marko Katičić Fotografija na naslovnici Shutterstock Oblikovanje naslovnice Marko Jovanovac Korektorica Ivanka Šenda Tisak Denona d.o.o., Zagreb, svibanj 2010. ISBN 978-953-14-0713-7 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 730879

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektronskom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snima­njem ili dru­ga­čije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.


ROBIN MAXWELL

TAJNI DNEVNIK ANNE BOLEYN


Posvećeno mojoj majci


ZAHVALE

Ova je knjiga plod dvadeset pet godina strastvenog zanimanja za blistav svijet tudorske Engleske. Moja indoktrinacija započela je s dva romana Nore Lofts u kojima sam upoznala dva ženska titana ranog šesnaestog stoljeća: Anne Boleyn i Katarinu Aragonsku. Kada je obično zanimanje preraslo u ozbiljno istraživanje, neprocjenjiva znanja i uvide o životima i dobu svojih likova stekla sam čitajući životopise Carolly Erickson, Marie Louise Bruce, Elizabeth Jenkins i Paula Johnsona. Svijet osvijetljen samo vatrom Williama Manchestera bio mi je izvor za razumijevanje Luthera i protestantske reformacije. Od sveg srca zahvaljujem urednici Jeannette Seaver na dubokom razumijevanju za ovo djelo; lektorici Ann Marlowe, na tome što zna o šesnaestom stoljeću više od mene; i svojoj agentici Kim Witherspoon na predanosti kojom je ovoj knjizi tražila prikladan dom. Na osobnom polju, duboku zahvalnost dugujem nekolicini osoba: svojoj učiteljici Deeni Metzger koja mi je pomogla preskočiti visoku zapreku između pisanja scenarija i pisanja romana. Billie Morton, koja mi je draga prijateljica i već petnaest godina moj ≈sukrivac«, moram zahvaliti ne samo na prvom poticaju za pisanje ove knjige nego i na tome što me uporno kinjila dobronamjernim ali opako iskrenim primjedbama i prijekorima zbog propuštenih prilika. Moja majka, zvana Skippy Lavljeg Srca, najstarija je i najvatrenija podupirateljica moje spisateljske karijere i ostaje mi najveće nadahnuće. Mojem mužu, prijatelju, učitelju i savezniku Maxu Thomasu zahvaljujem na golemoj ljubavi i poštovanju. Svih godina koje smo proveli zajedno, podupirao me tjelesno, duševno, duhovno i materijalno, nepokolebljivom odanošću i strpljenjem.




1.

Za ime Božje! Zar mi nećete dati ni dana počinka od tog svojeg zamornog dodijavanja? Glava me boli od vas. Kraljičini savjetnici jedva su držali korak s neobično visokom i vitkom ženom koja je dugim koracima grabila prostranim whitehallskim travnjakom prema svome konju. Njezin glavni savjetnik, William Cecil, strog i pouzdan muškarac srednjih godina, bio je rastrgan između očajanja i divljenja novoj, mladoj kraljici odjevenoj u jahaće ruho od purpurnog baršuna dok su duge zlatnoriđe vlasi slobodno vijorile za njom. Bilo bi premalo reći da je Elizabeta Tudor u dvadeset petoj godini života bila tvrdoglava i neposlušna. Bila je nepromišljena i krajnje neobuzdana, ali britka uma i poganog jezika posve neprikladnog za engleskog vladara. No morao je priznati da joj je um svestran i sjajan. Šest jezika govorila je glatko kao materinji, a moguće je i da je jednako dojmljiva kao njezin otac Henrik VIII. za svog dugog i burnog života. ≈Da bar ne uživa tako nastrano u razjarivanju plemenite gospode koju je imenovala svojim savjetnicima«, pomisli Cecil. Odvaži se izazvati novu provalu njezina bijesa. ∑ Preklinjem Vaše Veličanstvo da još jednom porazmisli o nadvojvodi Karlu. Osim što je najpoželjniji ženik u kršćanskome svijetu, navodno je za muškarca naočit i ima lijepo lice. ∑ A što je još važnije ∑ doda Elizabeta podsmjehujući se, ∑ ima lijepa bedra i lijepe noge. ∑ Rečeno mi je da se pogrbljenost uopće ne zamjećuje dok je u sedlu ∑ dometne lord Clinton nadajući se da napre


duju. Ali Elizabeta stane kao ukopana i okrene se tako naglo da su se savjetnici nagruvali jedan na drugoga poput glumaca u komediji. ∑ A meni je rečeno da je on mladi gospar goleme glavurde! Blagi Bože, bijedan izbor ženika što ga stavljate preda me nimalo me ne mami da promijenim bračno stanje. ∑ Kraljević Erik je… ∑ Tupi Šveđanin ∑ doreče Elizabeta. ∑ Ali jako je bogat, Vaše Veličanstvo, i krajnje veliko­ dušan. ∑ Ali ono smiješno izaslanstvo koje je došlo smijuljeći se u grimiznim haljama s baršunastim, prostrijeljenim srcima…? ∑ Elizabeta zakoluta očima. ∑ Tražite da uzmem u obzir francuskoga kralja koji je oteo Calais, našu posljednju preostalu luku na kontinentu… i Filipa, garavog španjolskog udovca moje sestre, koji je predan i tvrdokoran katolik? Hajde, gospodo, sigurna sam da možete i bolje. ∑ Bi li vam onda bio miliji engleski ženik? ∑ Engleski ženik? ∑ Elizabetine crvene usne izviju se u jedva primjetan osmijeh. Okrene se i produži opuštenijim korakom prema svojem vjernom riđanu, prekrivenom teškim pokrovom protkanim zlatom za zaštitu njezinih skuta od blata, i prema visokom, stasitom mladiću samouvjerena držanja i atletske otmjenosti, koji je stajao pokraj njega s uzdama u ruci. Cecil je s prikrivenim nezadovoljstvom promatrao Roberta Dudleyja, kraljevskog konjušnika. Nije bilo sumnje da je on zaslužan za osmijeh na kraljičinim usnama i gotovo čulnu tromost njezina hoda dok je prelazila preostalu udaljenost do konja. ∑ Doista, engleski su mi udvarači daleko miliji. Cecil je čuo kako savjetnici nezadovoljno mrmore gledajući Roberta Dudleyja. Udvaranje toga gordoga plemića kraljici i njezino prihvaćanje njegova udvaranja stvarali su 10


nezdravo ozračje koje je ugrožavalo njezine izglede za časnu udaju, bilo u domovini ili u tuđini. Jer Dudley, kojeg su mnogi smatrali Elizabetinim ljubavnikom, bio je oženjen čovjek. Cecil potisne pomisao da Elizabeta razuzdanim ponašanjem hotimice izbjegava udaju i kani umjesto toga tijekom vladavine uzimati jednog ljubavnika za drugim; još je strašnija bila mogućnost da Elizabeta pokazuje crtu naslijeđenu od majke. Krv Boleynovih zatrovana je nastranostima. Kako bilo, od Elizabetinih kraljevskih savjetnika koji su joj nudili beskrajne mogućnosti za udaju, preko njezine stare guvernante Kat Ashley koja je preklinjala kraljicu da se urazumi, do odanih podanika koji su je dnevno umoljavali, svi su redom tražili da se u ime vlastite časti i dobrobiti kraljevstva uda i preda vladarsko žezlo zakonitom mužu. Elizabeta priđe Dudleyju koji se upravo podizao iz dubokog naklona, a njegove izražajne crte lica i bistar pogled natjerale su čak i Cecila da prizna kako je kraljevski konjušnik dojmljivo utjelovljenje plemenite muževnosti. Dudley se zagleda kraljici ravno u oči. Ne obazirući se na prijekorne poglede svojih savjetnika, Elizabeta pruži ruku i nehajnom prisnošću pomiluje Dudleyjev obraz, klizeći mu licem dugim, bijelim prstima. Okrenuvši se Cecilu, uputi savjetnicima topao, zaigran osmijeh. ∑ Moja gospodo Clinton, Arundel i North, duboko sam vam zahvalna na mudrim savjetima i primam ih srcu. ∑ Dopustivši Robertu Dudleyju da je podigne na konja, sjedne uspravnog, kraljevskog držanja u sedlo i spusti pogled na svoje ljude. ∑ Odabir muža i kralja ozbiljno je pitanje te o njemu valja dobro razmisliti. Oprostit ćete slaboj ženi što se oklijeva vezati. Ali obećavam vam sljedeće. Kad donesem odluku, vi ćete je prvi doznati. Dobar vam dan želim, gospodo. 11


Odjaše odlučno podbovši konja. Dudley se podrugljivo nakloni glavom savjetnicima, skoči na konja i pohita za kraljicom, koja je već ubrzala u puni galop. Cecil i ostali ojađeni savjetnici okrenu se i, izbjegavajući međusobne poglede, zapute teškim i sumornim korakom natrag u kraljevsku palaču. Bilo je kasno poslijepodne kad su se prve sunčeve zrake probile kroz oblake i nadrle kroz prozor kolibe poput zlatnog vala. Elizabeta i Dudley žestoko su jahali zelenim, travanjskim poljima i naposljetku stigli u kraljevsku lovačku kuću, malu i jednostavnu kolibu na rubu Ductonske šume. Par je ušao nasmijan i zadihan od napora, pa se prepustio strastvenim zagrljajima i cjelovima. ∑ Svašta si dopuštaš u nazočnosti svoje vladarice, ljubavi ∑ promrmlja poslije Elizabeta, tek s natruhom oštrine u glasu. Odvagnuvši riječi i procijenivši da ima prostora za drskost, Dudley odvrati: ∑ Dopustit ću si još štošta, Vaše Veličanstvo. Njezin dug i čvrst pogled zacijelo ga je imao smesti. Ali Dudley je bio uzbuđen i gotovo posve bezuman. Njegova ruka ovila se oko Elizabetina uskog struka i prelazila izbojcima njezine kralježnice. Ugurao je prste pod čipkastu podhaljinu i pronašao meki procijep stražnjice pa privio njezine bokove uza se. ∑ Robine, prestani. Na njezinu naredbu odgovorio je vatrenim cjelovom koji joj je utisnuo u usta. Trla se o njegovo tijelo, ali ne iz žudnje. Okrene lice u stranu. ∑ Ne zaustavljaj me sada, Elizabeto. ∑ Prestani kad ti kažem, dosta! 12


Dudleyjevo lice zarumeni se od bijesa. Nevoljko izvuče ruku iz kraljičinih skuta. Elizabeta je motrila Dudleyjevo lijepo lice gledajući kako se trudi obuzdati. Njezina naredba da prestane pretvorila je njegovu golu žudnju za njezinim tijelom u naglu navalu gnjeva, a onda i u nešto treće, nešto teže prepoznatljivo. Ona je bila kraljica, a on njezin podanik. U očima mu se čitala zbunjenost tim nezgodnim položajem. Znala je da je ona jedina žena u Engleskoj koja ima moć naređivati tom muškarcu. Ta zanosna moć bila joj je novost, jer je bila okrunjena tek prije tri mjeseca, a Robert Dudley joj je bio drag prijatelj još od ranog djetinjstva. Kad je postala kraljica, njegova odana naklonost poprimila je gorljivost koja joj je bila posve neodoljiva. S vladarskom razmetljivošću, imenovala ga je kraljevskim konjušnikom, pa je ponosno jahao iza nje u krunidbenoj povorci pred očima cijeloga svijeta. Većina je ljudi već tada smatrala da su ljubavnici. Ali Elizabeta mu je uskratila taj krajnji iskaz milosti. ∑ Robine, ljubavi… ∑ Gladila mu je vruć, vlažan obraz. ∑ Ne zovi me tako ∑ smrknuto odvrati. ∑ Zvat ću te kako god poželim ∑ trpko mu odbrusi. Brzo se mračilo, pa su oboje znali da im dragocjeno vrijeme samoće istječe. Elizabeta se uspravi i vrati steznik na mjesto petljajući po brojnim kopčicama. ∑ Dođi mi sad pomoći s ovim. Dražila ga je koketno se smješkajući, a njega je usprkos ljutnji ponovo opčinila ta krhka djevojka. Nespretnim je prstima gurao sitna, biserna puceta kroz satenske rupice. ∑ Tvoji su savjetnici izbezumljeni od straha ∑ reče. ∑ Misle da se želiš udati za mene i okruniti me. Ustavši, zakopča košulju i prsluk, izbjegavajući njezin pogled. 13


∑ A što misle da bismo učinili s tvojom dragom suprugom? ∑ Suprugom? Imam suprugu? Ona stane preda nj, sileći ga da je pogleda u oči. ∑ Zar bi i mene tako brzo zaboravio da se vjenčamo? Vidio je da se zaletio, ne samo omalovaživši svoj hladni brak nego i podsjetivši je na hladnokrvnost kojom se njezin otac rješavao svojih žena, a među njima i Elizabetine majke. Ali ta djevojka, njegova kraljica, njegova ljubljena Elizabeta, izluđivala ga je svojom nestalnošću. Katkad bi mu se otvorila, smijući se, bockajući ga, kujući zločeste naume kao kad su bili djeca. U takvim trenutcima bili bi izvan sebe od užitka u zajedničkom druženju. Čak je i razmišljala o udaji za nj. Ali tada bi se naglo poput ljetne oluje smrknula i postala gruba, pozivajući se na njegovu beznačajnost, poigravajući se njime kao da je šahovska figura. ∑ Imam previše prosaca, Robine, da bih razmišljala o braku. Kraljeviće, kraljeve i careve… Rekla je to nehajno, ali je osjetio da se smekšava. Gledao je kako odijeva baršunasti kaputić, opažajući pogurena ramena, oči zagledane u prazno, ukočeno i napeto čelo. Želeći je ponovo raznježiti, podigne joj glavu prema svojoj. ∑ Zar ne vjeruješ da i među vlastitim odanim podanicima imaš nekoga tko bi mogao biti otac engleskoga prestolonasljednika? ∑ Prestolonasljednika? ∑ Oči joj sijevnu. ∑ Prestolonasljednika, Robine? Zar je o tome riječ? Ne o ljubavi, već o potomstvu? ≈Kralj Robert, otac mnogih sinova, vrhovni poglavar Engleske i, zamalo zaboravih, Elizabetin muž.« ∑ Izvrćeš moje riječi, pogrešno si me shvatila! Loše je odabrao riječi i ponovo se zaletio. Elizabeta grubo otesanim podom priđe vratima kolibe, zajapurena lica. Njezin put do prijestolja bio je jeziv i posut truplima. Robin 14


Dudley bio joj je ljubav, a ne gospodar. Smatrala je da je u ovako slatkim trenutcima neukusno zboriti o nasljednicima. Otvori vrata, ali ih Dudley zalupi. ∑ Pusti me proći. ∑ Ne, Elizabeta. ∑ Naređujem ti! Dudley vidje kako žile pulsiraju pod providnom kožom Elizabetinih koštunjavih sljepoočnica. Primijeti da je na rubu suza. Padne na koljena pred njom. ∑ Vaše Veličanstvo… ∑ Nekoliko trenutaka nije mogao nastaviti jer su mu strašna čuvstva svladala razboriti um. Podigne ruke i obgrli joj struk. Usprkos brojnim slojevima sukna i rebrima steznika, osjetio je kako drhti. ∑ Oprosti mi, molim te. ∑ Robine, ustani… nisam željela… ∑ Ne, ne, pusti mene da govorim. ∑ Premda mu je glava bila pognuta, govorio je tako vatreno da je svaka riječ bila jasna i zvonka. ∑ Poznajem te odmalena, Elizabeta. Rođena si kao kraljevna, a onda te otac kojemu je bilo samo do sinova odbacio kao kopile. Protjerana si s dvora u život u zabiti i siromaštvu. Patila si lišena njegove skrbi. Ali ja sam u toj učionici u koju me otac poslao pronašao dragulj. Blistav um, divnu dušu, ljupko lice blijedo poput jarkširske ruže. Već sam te onda zavolio. Bili smo brat i sestra, prijatelji, školski kolege. Smijali smo se, plakali, pomagali jedno drugome prebroditi teška razdoblja, nismo li? Dudley nije podigao glavu da čuje odgovor, ali je znao da su njegove riječi primljene. Spomen na minule dane i djetinjstvo zaustavio je njezino drhtanje, umirio joj i usporio disanje. ∑ Ta krhka, mila djevojčica preživjela je vladavinu i smrt malenog brata, vladavinu krvoločne sestre i njezin pad… da bi postala kraljica Elizabeta. Ta je djevojčica nestala, ali u 15


mojem umu nije nestala partnerica u igri, sestra i prijateljica. One su još tu. Ali sada osjećam i neutaživu strast za tijelom žene. To stvara duboku i strahovitu sponu među nama. Istina, pred zakonom sam oženjen za Amy Dudley. Ali za tebe sam oženjen u svome srcu, duši i umu. ∑ Robine… Elizabetin je glas sada bio mek, ali je on ušutka pogledom. ∑ Dopusti mi da kažem sljedeće. Posve sam tvoj… tvoj podanik, vazal, sluga pokorni. Prihvatiš li me za muža, ostat ćeš moja gospodarica, a ja ću živjeti u raju na zemlji. Odabereš li drugog supružnika radi sklapanja saveza, razumjet ću te i služiti ti. Odabereš li drugoga iz ljubavi… dio mene uvenut će i umrijeti. Ali čuj me, Veličanstvo. Kakvu god mi ulogu dodijelila, zauvijek ću te voljeti kao kad sam te prvi put ugledao, borit ću se i umrijeti, dati se raščetvoriti… ∑ Bože mili, Robine! ∑ Elizabeta padne pred njim na koljena. ∑ Ne želim da umreš za mene. Želim da živiš za mene… *** Već je bio mrak kad su dokasali kroz dveri palače Whitehall i zaustavili usoptale konje na prednjem trijemu osvijetljenom bakljama. Stražari i sluge priskoče, ali obore oči dok je Dudley pomagao Elizabeti da sjaše. Bila je zagrnuta njegovim dugim plaštem koji on sad zaštitnički ovije oko nje. Znajući da ih njezini ljudi promatraju ispod spuštenih vjeđa, odjednom obuzeta potrebom za doličnošću, službeno pruži ruku svom kraljevskom konjušniku. Kleknuvši na jedno koljeno, on joj primi prste i poljubi ih. ∑ Vaše Veličanstvo, uvijek Vam na usluzi. Dodirnuvši mu rame, ona se okrene, prohuja između stražara na golemim dverima i prođe dvorištem za turnire kraljevske galerije koja vodi u vladarske odaje. Premda je 16


hodnik bio osvijetljen bakljama i sablastan, Elizabeta nije bila osamljena, jer su pogledi njezinih jorkših i tudorskih predaka pratili njezin ponosit prolazak. Oduvijek je bila svjesna težine svojeg podrijetla i ovlasti, koji katkad kao da joj zrače kroz kožu potkrepljujući njezino pravo na englesku krunu. Prije negoli se popela stražnjim stubištem u svoje odaje, Elizabeta jednom rukom uze baklju sa zida da si osvijetli put, a drugom zadigne suknju iznad gležnja jer su neravne, kamene stube znale biti opasne čak i danju. Put je bio uzak i sumoran, a baklja je na zidove bacala neobične sjene. Istodobno ćuteći miris vlage i Robinove dodire ∑ njemu je njegova rječitost napokon privrijedila nagradu ∑ Elizabeta se odjednom u mislima vrati u neko drugo doba, prije nepunih pet godina, kada se kasno noću šuljala jednim drugim vlažnim, mračnim stubištem, ne stežući baklju već jednu jedinu svijeću, strepeći da je ne uhvate u opasnom i tajnom činu. Bila je zatočenica u Londonskoj kuli, jer ju je polusestra Marija, postavši kraljicom, optužila za urotu protiv krune. Užasnuta i slaba, budući da je tek nedavno ustala iz bolesničke postelje, Elizabeta je duge dane uzništva provodila proučavajući i prevodeći omiljena grčka djela. No istinu rečeno, taj zadatak koji si je sama nametnula nije joj uspijevao odvratiti misli od okrutnoga straha da će umrijeti mlada. To je zdanje vidjelo previše smaknuća. Sedamnaest godina ranije, i njezina je majka umrla ondje, a nedavno je i peta žena njezina oca, Katarina Howard, ondje također izgubila život. Tek nekoliko mjeseci ranije, njezinoj rođakinji, šesnaestogodišnjoj Jane Grey, koja je kraljevala tek devet kratkih dana, odsjekli su glavu u dvorištu Kule i govorilo se, prisjeti se Elizabeta zadrhtavši, da joj je iz vrata isteklo više krvi nego što bi se očekivalo da kola tako sitnim tijelom. Elizabeta se oprezno šuljala niz usko stubište kule Beauchamp, zaklanjajući plamen dlanom kako bi luč bila što manje 17


uočljiva. Znala je da joj se loše piše ako je uhvate, a još gore stražaru meka srca koji se sažalio nad krhkom djevojčicom povjerenom mu na čuvanje. A možda je i nije doživljavao kao izdajnicu, cinično pomisli Elizabeta, već kao kćer dobrog kralja Harryja i buduću kraljicu koja će, kad zasjedne na englesko prijestolje, dugo pamtiti ljubaznost svojega nekadašnjeg tamničara. Kako bilo, u pravom trenutku okrenuo je glavu, pa je Elizabeta prvi put u više od dva mjeseca bila blaženo slobodna od pogleda čuvara. Na pola stubišta se sledi začuvši žalostan, prigušen jauk, dalek i mukao. Na trenutak pomisli da joj se pričinilo ∑ ne, ponada se da joj se pričinilo ∑ jer to je bio stravičan glas čovjeka čiji je život tek razvučena agonija. Mnogi zatočenici nisu imali toliko sreće kao ona, već su bili zasužnjeni u mračnim i hladnim ćelijama bez prozora, u kojima je pljesniva slama jedini ležaj, okovani zglobovi bolni, a koža izranjavana i izbodena ugrizima nametnika. ∑ Blagi Bože ∑ ponavljaše Elizabeta, pokušavajući se oglušiti na taj zvuk. Baš kad je stigla na drugo odmorište, nečija ruka odjednom sune iz sjene i ščepa je za zapešće. Prestrašeno dahne i ugleda Roberta Dudleyja. ∑ Elizabeto, hvala Bogu! Duboko odahnuvši, jer nije bilo riječi kojima bi mogla izraziti neizmjerno olakšanje ni golemu bujicu ljubavi koju je osjetila prema starom prijatelju, svom težinom klone na Robinove grudi, a njegove ruke obujme njezino drhtavo tijelo. Suze su joj tekle iz očiju i vlažile mu plašt. Čvrsto ju je držao i prigušeno, užurbano šaptao, jer su oboje znali da će njihovo ukradeno vrijeme ubrzo isteći. ∑ Skrbe li se dobro za te? 18


∑ Prilično dobro. ∑ Šmrcne i napokon se sabere. ∑ A za tebe? ∑ Piljila je u njega pod treperavim svjetlom svijeće. ∑ Robine, tako si mršav. Dodirne mu upali obraz. ∑ Hrana koju mi donose je pristojna, ali sam zadnjih nekoliko tjedana bolovao od dizenterije. Premda to nije izgovorio, Elizabeta nasluti da mu je zdravlje narušilo nedavno pogubljenje njegova oca i starijeg brata. ∑ Tako mi je žao zbog tvojega oca i Johna. Kako su ostali? ∑ Braća su dobro. Zatvor nije tako strašan kad čamiš u društvu obitelji. Ali mene drže u samici na katu pod njihovim ćelijama. Dudleyjevi su bili zatočeni zbog sudjelovanja u očevu koristoljubivom i zlosretnom planu da postavi ledi Jane Grey na prijestolje kako bi njegov sin Guildford, Janein muž, bio okrunjen za kralja. ∑ Možda je Mariju razgnjevilo to što si jedino ti od svoje braće, ondje na tržnici u King’s Lynnu, priznao Jane kraljicom pa te zato bacila u samicu ∑ razmišljala je Elizabeta naglas. ∑ Nije važno ∑ reče Dudley, pustivši Elizabetu iz naručja i držeći je za ramena pruženim rukama. ∑ Reci mi kako si ti. Nema nepravednije zasužnjenog uznika negoli si ti. To je bila istina. Ona je bila zatočena zbog pobune mladog Thomasa Wyatta, koja je uslijedila odmah za Dudleyjevim ustankom, protiv Marijinih zaruka za tuđinca, španjolskog kraljevića Filipa. ∑ Ali zar nije razumljivo da Marija vjeruje u moju upletenost, Robine? Cilj urote bio je svrgavanje Marije da bi se okrunilo mene. ∑ Zar odbija slušati glas razuma svoje razumne sestre? 19


∑ Pisala sam joj i preklinjala je da me primi, ali nisam dobila odgovora i poziva. Onaj prokleti Španjolac de Quandra oduvijek me mrzio. On joj truje um protiv mene. Ali nikada neće pronaći pošten dokaz o mojoj upletenosti u naum sirotog Wyatta. ∑ Kome treba pošten dokaz? Vjerojatnije je da ćemo stradati zbog jedne jedine neprijateljeve laži nego zbog ijedne istinite optužbe. Onaj jeziv, mukao jauk ponovo odjekne iz utrobe kamenog zatvora, odzvanjajući mračnim stubištem kao da dvoje mladih zatočenika podsjeća na njihovu sudbinu. Kad su štakori protrčali pokraj njihovih stopala, oboje se streslo od ledena gađenja. Elizabetu odjednom obuze nerazuman strah. ∑ Da utrnemo plamen? Ako nas uhvate da se ovako sastajemo, dani su nam odbrojeni. Dudley joj uputi prodoran, očajan pogled, pa utrne svijeću. Našli su se u tami nalik na zavjesu od crnog baršuna koja, začudo, nije prigušivala zvukove već ih izoštravala. Sad im se činilo da bi ih čak i vlastito disanje moglo razotkriti, pa su se ponovo primaknuli jedno drugome. Elizabeta odjednom postane pojačano svjesna blizine Robinova tijela, topline njegova daha na obrazu, ruke ovijene oko svoga struka. Na to je preplavi grizodušje. ∑ Kako je Amy? Učini joj se da je Robinov stisak na njezinu struku nakratko popustio, kao da je pitanje o njegovoj mladoj ženi i u njemu pobudilo krivnju. Ali odgovori joj staloženim glasom. ∑ Prije dva tjedna njoj i ženama moje braće dopustili su da nas posjete. Strahuje za moj život i… ∑ zastane kao da je zaustio misao koju ne želi dovršiti ∑ jako joj nedostajem. 20


Elizabeta je ponovo bila sretna što je potpuni mrak jer ovako prijatelj nije mogao vidjeti čuvstva koja su joj se jasno čitala na licu. ≈Ljubomorna!« pomisli u nevjerici. ≈Ljubomorna sam na Amy Dudley!« ∑ Elizabeta ∑ začuje Robinov šapat. ∑ Elizabeta, osjećam se kao izdajnik dok ti ovo govorim, ali osim olakšanja što vidim poznato lice i zahvalnosti na darovima i hrani koju je Amy donijela, njezin dolazak nije me dirnuo. Nisam se sebi usudio priznati da sam je se rijetko sjetio i zaželio, a jedva sam se prisilio… na vođenje ljubavi. Elizabeta nije odmah našla odgovora na Dudleyjevo neočekivano priznanje, jer ju je njegova žalosna zbunjenost ispunila olakšanjem i neobičnom radošću. Sjetila se kako je prije samo tri mjeseca nazočila Robinovu i Amyjinu proljetnom piru. Kako li su si samo iskazivali nježnost i kako li se samo skladno doimali. Tada se Elizabeta iskreno radovala zbog svog prijatelja iz djetinjstva, premda se sad sjetila kratke ali oštre boli koja ju je žacnula kad je vidjela Robina kako ljubi svoju ljupku mladenku. ∑ Možda je nedostatak žudnje plod nezdravog djelovanja zatočeništva na tvoj duh i tijelo ∑ napomene Elizabeta, hineći da u to vjeruje. ∑ Zašto onda ∑ upita Robin jače stegnuvši Elizabetin struk ∑ neprestano sanjam o tebi, vidim tvoje lice u mislima i čeznem samo za tvojim glasom koji mi blaži dušu? Dok je govorio, Elizabeta primijeti da je posve prestala disati, bojeći se da bi tiho strujanje njezina daha moglo nadglasati koju Robinovu riječ. Podigla je lice prema njegovom i usprkos tami s lakoćom pronašla njegove usne, kao i on njezine. Ostali su tako zagrljeni, zaboravivši svu bol, strah i krivnju, dok s prvim zrakama praskozorja do njih nije dopro panični šapat njezina tamničara. 21


Sada je, u svojoj palači u Whitehallu, Elizabeta stigla u mračan labirint privatnih odaja i hodnika, gdje su po dva naoružana kraljevska gardista stražarila na vratima njezine Velike dvorane, Sobe za privatna primanja i Privatne odaje. Prokujavši poput vihora kroz vrata svoje ložnice, rastjerala je dvorske dame kao suho lišće. ∑ Idite sad, sve. I dalje je čvrsto stezala plašt oko sebe, nadajući se da je osornim nastupom prikrila treperenje srca i drhtanje nogu. Dvoranke su se redom naklonile i izašle, u miomirisnom kovitlacu šuštavih suknji i podsuknji. Tada zavlada mir, ali Elizabeta nije bila sama. Blizu vatri još je ukipljeno stajala Katherine Ashley, ruku prekriženih pod grudima, smrknuta lica izbrazdanog brigama. Elizabeta je bila kraljica, ali se nije usuđivala naložiti svojoj domaćici Ashley da je ostavi. Stoga se primakne vatri nastojeći opustiti napeti smiješak i okrene leđa Kat. Starija žena pruži ruku, skine Dudleyjev vuneni plašt s Elizabetinih ramena i prebaci ga preko ruke. Dogodilo se ono čega se najviše bojala. Mlada kraljevna, za koju se skrbila od najranijeg djetinjstva, pretvorila se u prkosnu kraljicu. U onom blistavom trenutku, dok je deset tisuća svijeća osvjetljavalo Westminstersku opatiju, kada je teška, engleska kruna prvi put položena na glavu tog ljubljenog djeteta, sve što su Kat i Elizabeta dijelile nepovratno se promijenilo. Pa ipak, pomisli zagledana u oči Njezina Kraljevskog Veličanstva, ništa se nije promijenilo. Ama baš ništa. Pruži ruku i počne joj raskapčati baršunasti kaputić. Elizabetino se ukočeno držanje opusti, a udovi joj omlitave pred Katinim poznatim uslužnostima. Znala je da njezina dvoranka njuši Dudleyjev miris koji joj je obavijao odjeću i tijelo. Znala je da Kat sada nastoji pronaći prave riječi kojima bi izrazila zabrinutost i ljutnju, a da pritom ne naruši nova pra22


vila ponašanja među njima. Dok je Elizabeta bila djevojčica, protjerana s dvora i s malo izgleda da se ikad uspne na prijestolje, Kat joj je, iz ljubavi, nametnula čvrstu stegu. Njezini zaštitnički nagoni bili su žestoki i odani kao u mačke. Oduvijek je otvoreno govorila, čak i strogo, ako je bilo potrebe. Djevojci koju je odbacila vlastita obitelj, Kat Ashley i njezin muž William bili su jedina sigurna luka u burnom, mladom životu. ∑ Hoćete li se okupati? ∑ suzdržano upita Kat. ∑ Večeras ne ∑ odgovori Elizabeta. Željela je zadržati posljednje tragove Robina Dudleyja na sebi što je duže moguće. Kat je brižno slagala kraljičinu odjeću, pomažući joj da svuče svaki komad redom. Elizabeta, sada odjevena samo u donje rublje od francuske čipke, zadrhta i primakne se vatri. ∑ Smijem li nešto reći? ∑ upita Kat hladnim glasom. ∑ Kad sam te mogla spriječiti u tome, Kat? Starija žena pruži joj žuti, satenski, kućni ogrtač. Elizabeta uvuče ruke u široke rukave i obavije meku, krznenu podstavu oko sebe. Odjednom je obuzme slabost. Klone u stolicu visokog naslona i podigne pogled prema Kat koja je zurila u svoje ruke. ∑ Gospodarice ∑ započne ∑ vi ste mi kao oko u glavi i ljubim vas kao da ste moja krv. Zato kažem da morate zaustaviti strašna govorkanja. Govori se da vi i Robert Dudley živite kao u braku. A večeras… ∑ Svrne oči ne mogavši izdržati Elizabetin zažaren pogled ∑ večeras i ja znam da je tako. Tog muškarca poznajem otkako se kao dječak igrao u vašim odajama i poznajem mu obitelj. Cijela je pogubljena zbog veleizdaje. ∑ Robin Dudley je odan ovoj vladarici! ∑ Njemu je častohleplje u krvi. Ne mogu tvrditi da vas ne voli, Elizabeta, ali kao i svi ostali, san o moći voli više. Ne vjerujem mu. Ta oženjen je! 23


Elizabeta svrne pogled. Tog je poslijepodneva nakratko uspjela zaboraviti istinu, a možda je čak ponesena novootkrivenom snagom povjerovala da istina nije važna. Ali samo tri mjeseca nakon njezine krunidbe već su o njoj i Robinu kolale sablažnjive glasine. No, trudnoće se nije bojala jer nije krvarila u skladu s mjesečevim kruženjem kao druge žene. A i vladarica je. Može što hoće. ∑ Zar ne vidite očito? ∑ reče Kat. ∑ Zar ste tako zaslijepljeni požudom da ne razumijete kamo vas to vodi? Gubite poštovanje, Elizabeta, svojih savjetnika, svojeg dvora i svojih podanika. Uskrate li vam privrženost, savezi će propasti. Znate jednako dobro kao ja da postoje i drugi pretendenti na prijestolje, a izgubi li vaše pravo na uvjerljivosti, ne sumnjajte da će biti prolijevanja krvi. Nevine krvi, i vi ćete biti za to odgovorni. Da sam znala da će do ovoga doći, Vaše Veličanstvo, bila bih vas ugušila u kolijevci! Elizabeta zadrhti pred žestinom Katine strašne kletve. Ali starija žena nije završila. Kleknula je i uzela kraljičine ruke u svoje. ∑ Udajte se, Elizabeta. Preklinjem vas, vežite se uz vrijednog prosca dostojnog vašeg položaja… bio tuđinac ili Englez, svejedno. Udajte se. Donesite na svijet tudorskog nasljednika jer će u protivnom zavladati kaos! Elizabeta pogladi pjegavu kožu ruke Kat Ashley. ∑ Znam, Kat, da je ovo izraz dobra srca i istinske odanosti. Ali poslušaj me. U ovom svom životu doživjela sam mnogo žalosti i kušnji. A tako malo radosti. Zaslužila sam to malo sreće koju mi ovaj dragi čovjek pruža. Kat zausti da se usprotivi, ali je Elizabeta ušutka položivši joj prst na usne. ∑ Ne govori više. Ja sam kraljica i postupit ću kako mi drago. Ako sam doista pronašla zadovoljstvo u tako nečasnom 24


životu, ne postoji nitko u ovoj zemlji, ni na cijelome svijetu, tko mi to može zabraniti. Kat se osovi na noge i spusti pogled na samovoljnu ženu koja ju je uporno zbunjivala i zaprepašćivala. Učinila je sve u svojoj moći, ali na Elizabetu nije uspjela utjecati. Ta tajanstvena djevojka, lica punog čiste, prolazne nevinosti, obrubljenog svijetlocrvenom kosom, otjerat će je u grob. ∑ Gospodo. Kraljica bane u svoju odaju za privatna primanja poput strijele, probadajući sve savjetnike redom prodornim pogledom. Nijedan od njih nije razumio tu strašnu i zavodljivu vladaricu, osim Williama Cecila koji ju je poznavao nekoliko godina prije uspona na prijestolje. ∑ Vijesti s kontinenta su dobre, Vaše Veličanstvo ∑ progovori Cecil otvarajući jutarnje vijećanje. ∑ Francuzi su se odlučili nagoditi s nama u vezi Calaisa. ∑ Sjajno. Znači li to da nam vraćaju našu luku koju je izgubila moja cijenjena sestra Marija i koja je oduvijek bila naša? ∑ upita Elizabeta. ∑ Ne baš, Veličanstvo. ∑ Što onda predlažu? ∑ Zadržat će Calais još najmanje osam godina ∑ objasni njezin glavni savjetnik za obranu, lord Clinton. ∑ Osam ∑ ponovi kraljica. ∑ Krasnog li okruglog broja. Okrenemo li ga vodoravno, postaje simbol beskonačnosti. Možda bi zapravo toliko dugo željeli zadržati Calais. ∑ Odluče li po isteku osam godina zadržati grad, platit će nam petsto tisuća kruna. ∑ Dojmljiva svotica ∑ reče Elizabeta. ∑ Samo što nama sada treba novac u našoj siromašnoj riznici. ∑ Veličanstvo, i dalje postoji mogućnost da nam Calais jednom bude vraćen ∑ dometne lord North. 25


∑ Što je još važnije ∑ ubaci se lord Clinton ∑ više nam ne prijeti prodor francuskih snaga preko Škotske. A vaša mlada škotska rođakinja, kraljica Marija, za sada je povukla zahtjev za vašom krunom. A to je sjajna novost. ∑ Doista ∑ odvrati Elizabeta smiješeći se stisnutih usana. ∑ Kraljevstvo napreduje više u jednoj godini mira nego u deset godina rata. Tako bar kaže moj lord Cecil. Savjetnici se opuste osmjehujući se jedni drugima. ∑ Dakle, postigli smo mir ∑ reče kraljica. ∑ Ali u međuvremenu smo, prema vašem savjetu, nepotrebno ispraznili riznicu pripremama za rat. ∑ Nije baš tako, Vaše Veličanstvo ∑ otpovrne njezin stric lord Howard, najveći vojnik među savjetnicima. ∑ Utvrđivanje dvoraca na sjevernoj granici i streljivo iz Flandrije bili su, usprkos tome, dobro ulaganje. Bit ćemo pripravni za nepredviđene napade u budućnosti. ∑ Si vis pacem, para bellum ∑ ubaci se lord North. ∑ Želite li mir, pripremajte se za rat ∑ ponovi Elizabeta. ∑ Upravo tako, Vaše Veličanstvo. Ponovo se obrati lordu Howardu. ∑ Meni se, međutim, čini da moj stric nema vjere u primirje koje je sam sklopio. ∑ Nemam vjere da će tako fanatični katolici kao što su Marija Škotska i njezina francuska svekrva nadugo odustati od nakane da svladaju protestantsku Englesku i zbace njezinu krivovjernu kraljicu. Ali za sada sam zadovoljan sporazumom kao, nadam se, i vi, Veličanstvo. Elizabeta promotri lica članova krunskog vijeća i shvati da im je prijeko potrebno njezino odobravanje. Znala je da im je teška ∑ hirovita, nepredvidljiva, nepodnošljivo svojeglava. Uživala je u metežu i zabavljala se gledajući kako padaju u stupice koje im je postavila služeći se njihovim nedostatcima i slabostima te raspirujući međusobne zavade. 26


∑ Da, veoma sam zadovoljna, gospodo ∑ reče i nagradi ih svojim najtoplijim osmjehom. ∑ Čak i ako smo tek privremeno pošteđeni pogubnih troškova ratovanja, moramo biti zahvalni. ∑ Obrati se Cecilu. Jedino je u njega imala potpuno povjerenje. Bio je otvoren, dok je ona bila neiskrena. Bio je bistre glave i smirene ćudi dok je ona bila mušičava i sklona teatralnim ispadima samo da joj brže prođe poslijepodne. ∑ Vi ćete me izvijestiti o pojedinostima pregovora na privatnom vijeću, Williame. ∑ Kako god Vaše Veličanstvo želi ∑ pjevnim glasom potvrdi Cecil i nakloni se. Nije ga prestajala čuditi ta žena koja je odjednom postala kraljica, ta krhka, nestvarno blijeda djevojka koja je preko noći zastrašujuće samouvjereno preuzela vlast nad svojim narodom. U takvim bi trenutcima Cecil sa sigurnošću znao da su krajnje smiješne stare glasine ∑ one koje su kolale u vrijeme suđenja njezinoj majci Ani Boleyn zbog preljuba i veleizdaje ∑ prema kojima ona uopće nije bila Henrikovo dijete. Svaka je budala mogla u toj djevojci prepoznati oca, ne samo u mekoj, riđoj kosi, orlovskom nosu i sunčanom osmijehu nego i u urođenom kraljevskom držanju, neprijepornom autoritetu i čistoj, životinjskoj privlačnosti. Ironično pomisli kako Elizabeta, poput svoga oca, ima rijetku odliku da se muškarci i žene vežu za nju strastvenom ljubavlju i nepokolebljivom odanošću, unatoč njezinu neiskustvu i povremenim zlobnim uvredama. Elizabeta, koja je do tada neprekidno koračala, koliko zbog preobilne živčane energije toliko i da odagna jutarnju studen koja je vladala u prostoriji, spusti se u stolicu visokog naslona presvučenu grimizom i počne bubnjati prstima po naslonima za ruke izrezbarena u obliku lavljih šapa. ∑ Možemo li dalje? 27


∑ Došlo je vrijeme, Veličanstvo, da prijedlozi zakona o uniformnosti i zakona o vrhovništvu budu poslani u parlament i stupe na snagu. ∑ Poput vašeg oca, bit ćete poglavar Engleske crkve ∑ objavi kraljevski rizničar, markiz od Windsora, starac umilna lica čija glava kao da je pogibeljno balansirala na naborima uštirkanog, gustog ovratnika. ∑ Draži mi je naslov ≈vladarica«, ≈vrhovna vladarica« ∑ reče Elizabeta. ∑ A Molitvenik mojeg pokojnog brata Eduarda? Hoće li ponovo biti uveden? ∑ Odmah, Vaše Veličanstvo ∑ odgovori Cecil. ∑ A bogoslužje će se služiti na engleskom jeziku. ∑ Hvaljen budi Gospodin ∑ reče kraljica. ∑ Predlažemo i da nazočnost katoličkoj misi bude zločin kažnjiv zatvorom ∑ nastavi Cecil. ∑ Ponovljen tri puta, doživotnim zatvorom. ∑ Nije li to pretjerano stroga, gospodo moja, i previše nalik na rimske progone? Na kontinentu je imenovan novi dominikanski inkvizitor, a Židove opet prisiljavaju da nose žute kvadrate na leđima. Ne želim da se priča kako je naša reformacija okrutna. ∑ Mnogo je manje strogo od spaljivanja protestantskih krivovjernika koje je vaša sestra provodila za svoje vladavine ∑ odgovori lord Clinton. Elizabeta primijeti da se lord Arundel, jedini preostali katolik u njezinu krunskom vijeću, lecnuo na spomen Marijina besramnog i krvoločnog progona pripadnika Nove vjere. Mnogi dobri muškarci, žene i djeca umrli su stravičnom smrću u buktinji, a među njima i dobar prijatelj njezine majke, nadbiskup Cranmer. ∑ Svjedočila sam protestantskom fanatizmu svojega brata, koji mi je jednako odvratan kao sestrin katolicizam. Kraljevstvu je potrebno iscjeljenje i jedinstvo, a srednji put u pogledu 28


religije osigurat će nam oboje. Premda neću trpjeti svece, prodaju oprosta i čuda, nastojat ću postići društveni sklad, ne zaboravljajući da je vjera svakog čovjeka posve osobna stvar. Ne kanim otvarati prozore u ljudske duše. ∑ Vaše Veličanstvo. Još nešto moramo raspraviti ∑ započne Cecil, oprezno poput čovjeka koji ulazi u prostoriju punu razjarenih veprova. Elizabeta, znajući vrlo dobro koja je tema te digresije, prikrije osmijeh zakrivši usne dlanom. ∑ A što bi to bilo, moj lorde Cecile? ∑ Vaša udaja, Veličanstvo. To je od najveće važnosti. Savez s drugom zemljom… ∑ Ne govorite mi o savezima! ∑ Elizabeta skoči sa stolice u kovitlacu brokata i valova teškog miomirisa od kojeg se vijećnicima zavrtjelo u glavi. ∑ Kad sam zauzela prijestolje, pozdravljena sam kao kraljica čijim žilama ne teče miješana španjolska ili kakva druga tuđinska krv, već čista engleska i stoga najprirodnija. Od mene želite dijete koje će biti moje krvi, zar ne? Prestolonasljednika. Zar ne mislite da bi moji podanici željeli pravog, engleskog kraljevića? ∑ Ali, Vaše Veličanstvo… ∑ Bolje bi mi bilo da se udam za vas! ∑ Naglo se okrene lordu Stewardu. ∑ Doista, lord Arundel valjda želi da povjerujem kako je on najbolji ženik u cijeloj Engleskoj. ∑ Ponovo se okrene i nađe oči u oči sa starim markizom od Windsora, koji je služio i njezinu ocu, i bratu. Bio je poguren i onemoćao, ali kad mu je kraljica prošla bjelokosnim prstima kroz sijedu bradu, nasmiješio se poput zaljubljenog mladića. ∑ Da je moj rizničar malo mlađi, možda bih odlučila upravo njega uzeti za muža! ∑ Oprostite mi, Veličanstvo, ali šalite se o veoma ozbiljnoj temi ∑ reče njezin čelni savjetnik. 29


∑ A da vas ne poznajem tako dobro, lorde Cecile, pomislila bih da ste se priklonili raširenom uvjerenju da je ljepota dar prirode ženi kako bi joj nadoknadila nedostatak pameti… ∑ Vaše Veličanstvo… ∑ preklinjao je. ∑ … ili pisanju one nadmene budale Johna Knoxa koji smatra kako je zamisao da žena vlada muškarcem jednako razumna kao da slijepac vodi zdrava čovjeka. Elizabeta se više nije smiješila, već joj se srdito rumenilo razlilo blijedim obrazima. ∑ Već sam vam rekla i ponovit ću. U toj ću stvari postupiti kako mi Bog zapovjedi. Uz to… ∑ reče obuzdavši vješto samu sebe kao neposlušna konja ∑ već sam udana. Njezini se vijećnici slede. Nijedan i ne dahne. Zar se dogodilo ono najgore? Zar se kraljica krišom udala za Dudleyja? Elizabeta podigne desnicu pokazujući vijećnicima težak, krunidbeni prsten od zlata i rubina. ∑ Moj suprug je englesko kraljevstvo! Ugodan dan, gospodo. Nikada u životu nije vidjela nekog tako starog. Kad je Kat Ashley uvela pogurenu i šepavu staricu u Sobu za primanja, Elizabeta se nije mogla suzdržati od zurenja. Kosa pod kapom bila je tanka i tamnosiva, a lice nevjerojatno naborano, poput jabuke ostavljene na suncu da se suši. Staričina oprava bila je pohabana, izblijedjela i odavno zastarjela, a bila je i preširoka za njezino koštunjavo tijelo. No Elizabeta unatoč tome ni na trenutak nije posumnjala da je to žena visokoga roda. Dubok i pravilan naklon usprkos bolnim zglobovima samo je potvrdio da je plemenita i školovana. Pobudila je Elizabetinu znatiželju pa je odustala od protokola i, prije negoli se žena imala vremena uspraviti, rekla: ∑ Govorite. Recite zašto ste ovdje. 30


Žena je sada stajala uspravno, ali je zbog velike, staračke grbe morala zabaciti sijedu glavu pod velikim kutom da bi uzvratila kraljičin čelični pogled. ∑ Moramo razgovarati nasamo, Vaše Veličanstvo. Kat se ljutne na taj nečuveni zahtjev i pogledom zamoli kraljicu da joj dopusti izbaciti tu ženu. No premda je pretjerano uznosito držanje stare dame naizgled bilo u srazu s njezinom otrcanom pojavom, Elizabeta osjeti da je riječ o neobično značajnoj prilici. Stoga otpusti Kat, koja na to crvena od bijesa izjuri iz odaje. ∑ Imam nešto što je pripadalo vašoj majci ∑ reče starica. ∑ Recite mi svoje ime, starice, dosta tajanstvenosti. Možda me zanima što nosite, ali strpljenja nemam. Žena se smjelo zagleda u Elizabetine oči. ∑ Ja sam ledi Matilda Sommerville, Vaše Veličanstvo. A strpljenje možda dobijete u poznim godinama, kad i škripave zglobove. Dok je kraljica zurila u staricu ne znajući ni sama zabavlja li je ili ljuti, ona posegne duboko pod nabore suknje i izvadi pohaban, stari svezak, ali onda zastane. ∑ Da vidim tu knjigu ∑ osorno će Elizabeta. ∑ Nije to knjiga, Vaše Veličanstvo. ∑ Hajde, molim vas, pa vidim vlastitim očima da jest. Kao da točno zna gdje su granice drskosti koju si može dopustiti, ledi Sommerville došepa naprijed i grbavim prstima svijenima pod neprirodnim kutovima pruži svezak u uvezu od tamnocrvene kože. Prišavši kraljici najviše što se usudila, šapne: ∑ To je dnevnik. Dnevnik vaše majke, Anne Boleyn. Istoga trenutka Elizabeta se naježi cijelim tijelom, a srce joj se nadme. Njezina majka! Majke se gotovo uopće nije sjećala i dvadeset godina nije joj čak ni izgovorila ime na glas. Kako bi se sabrala, odgovori tek nakon stanke: 31


∑ Dnevnik? A odakle, ako smijem pitati, ledi Sommerville kraljičin dnevnik? Ženine vodenaste oči posve se zamute, kao da je napustila ovo mjesto i vrijeme. ∑ Imala sam veliku čast služiti vašoj majci prije njezine smrti ∑ reče s odmjerenim ponosom. Premda je logika tražila da se ženina priča prihvati sa zrnom soli i predmet u njezinoj ruci pomno ispita, Elizabeta posegne za sveskom neobično otvorena srca. Koža pod njezinim prstima bila je gruba, a u nosnice joj se uvuče blagi miris pergamenta i papira. Starica je motrila kraljicu smirenim i uvjerenim pogledom. Mlada vladarica sigurno zna da govori istinu. Neće biti kažnjena. ∑ Sjednite ∑ reče Elizabeta, više kao poziv nego kao naredbu. ∑ Pričajte mi o mojoj majci. Ledi Sommerville zahvalno se spusti u stolicu i položi noge pod širokom suknjom u najmanje bolan položaj. ∑ Moj ujak, lord Kingston, bio je zapovjednik Londonske kule za vladavine vašega oca. Moj rođak bio je velik ratnik koji se hrabro borio u bitci kod Floddena, gdje je teško ranjen. Često je govorio kako žali što nije ondje slavno poginuo, jer je otada bio bogalj i ogorčen čovjek. Dobri kralj Harry nagradio je mojega ujaka položajem čuvara londonske utvrde i, premda je to bila velika čast, on tim mjestom nije bio zadovoljan. Sivi zidovi ispunjali su ga tjeskobom, sirote kosti boljele ga od hladne, riječne magle, a velika kraljevska oružarnica budila u njemu čežnju za bitkom na otvorenom polju, kreševom sječiva. Glas ledi Sommerville postajao je sve snažniji i pouzdaniji kako se zagrijavala uspomenama, ponovo proživljavajući svoje djevojaštvo. 32


∑ Kingston je bio na dužnosti kad je vaša majka, već u petom mjesecu trudnoće s vama, uoči svoje krunidbe došla proboraviti tri sretna dana u Kuli. Služio joj je nevoljko, jer je kao toliki Englezi bio odani pristaša prve žene vašega oca, Katarine, premda je bila tuđinka. Ali držeći do sigurnosti svoje obitelji, ako ne i do vlastita žgoljavog vrata, poklonio se novoj kraljici i činio joj boravak što udobnijim. Tri kratke godine poslije vratila se onamo osramoćena i optužena za izdaju i vračanje. Pamtio je kako je stigla na teglenici, lica sivog i vlažnog poput neba. Posrnula je hodajući kroz riječne dveri u dvorište Kule, pa ju je uhvatio za ruku. Nasmiješila mu se, rekao je, zahvalna i na najmanjoj ljubaznosti, jer je dugo nije bila doživjela budući da više nije imala prijatelja, već samo neprijatelja. Elizabeta primijeti da joj ruke drhte pa čvrsto stegne dnevnik da ih smiri. Jer ona je bila dio te zlosretne pripovijesti. Nije samo dijelila sjećanje na Kulu, taj sumorni pakao u kojem je i sama bila mjesecima zatočena kad je njezina sestra Marija kao kraljica posumnjala da snuje njezino svrgnuće. Ne, nije bila riječ samo o tome. Ova starica iznijela je na svjetlo dana mračne dubine Elizabetinih početaka i svršetka njezine majke, koji su bili neraskidivo isprepleteni poput niti zamršene tapiserije. Do sada si nije dopustila da previše razmišlja o Anneinu životu ni njezinoj smrti. Anna je polagala velike nade u njezino rođenje ∑ u rođenje dječaka, nasljednika kojeg Katarina nije uspjela podariti Henriku. A znala je da je njezin spol skrivio Anneinu smrt. Da je bila rođena kao dječak, njezina bi majka dandanas bila živa i kraljevala. ∑ Nastavite, ledi Sommerville. Rekli ste da ste služili mojoj majci prije smrti. ∑ Moj je ujak trebao žene koje bi služile kraljici za njezina strašnog tamnovanja, a malo koja je to bila voljna. Vaša je majka bila strašno ozloglašena, Vaše Veličanstvo. 33


Starica spusti oči, postiđena što Elizabeti mora priopćiti tu činjenicu. ∑ Bila je, itekako. Zvali su je ‘Nan Bullen, kraljeva priležnica’. Elizabetina usta zadrhte od bujice sućuti koja je preplavi. I ona je, poput majke, bila predmet mržnje i ljubomore, odbacivana i vrijeđana, premda je bila kraljevna. Prije nekoliko godina, dok joj nije priznato mjesto u prestolonasljednom nizu, bila je tek Henrikovo kopile. Elizabetu zaboli u grudima. Grlo joj je bilo suho i zgrčeno. ∑ Voljela sam vašu majku ∑ neočekivano će ledi Sommerville ∑ od prvog trenutka kad sam ugledala tu osamljenu dušu. Elizabeta promotri staričino izborano lice tražeći naznaku osjećaja koji bi potvrdio njezine riječi. Ali vidjela je samo smežurane usne kako se kreću prenoseći dragocjenu tajnu, jedna plemkinja drugoj. ∑ Bila je krhka rasta, struka poput pruta, a vrata duga kao u labuda… ∑ nastavi ledi Sommerville. ∑ I bila je otmjena, tako otmjena ako si zanemario nezdravu put i oči gotovo prevelike za svoje duplje. Glas joj je bio ljubak, iskričav i vedar, usprkos strašnim okolnostima. A kako li je samo bila duhovita! Vaša me majka znala nasmijati, nema što. Zajedno smo se smijale, samo ona i ja, jer nitko drugi nije želio s nama podijeliti smijeh. Ostale čuvarice zurile su i šaputale, a moj se ujak jako naljutio na mene. Ali ja sam mu odgovorila, smjelo poput muškarca: ≈Ona je svejedno kraljica do smrti. Ona mi zapovijeda, a ne vi.« Starica zastane i nasmiješi se u bradu, možda se prisjećajući tog trenutka hrabra otpora, a onda nastavi: ∑ Svake večeri u tim tjednima koje je provela ondje, dopuštala mi je da joj četkam dugu, tamnu kosu. Bila je gusta poput svile i crna poput gavranova krila. U tim bi trenutcima vaša majka plakala. Bile su to bijesne i ogorčene suze. A bilo 34


je i onih ranjivih i uplašenih. Jednom je rekla: ≈Henrik mi je volio četkati kosu.« To je bilo sve. ≈Henrik mi je volio četkati kosu.« Jedini drugi put kad sam je vidjela u suzama bilo je kad su joj pogubili brata… dok je s kruništa Kule gledala kako mu odrubljuju glavu. Nisu je toliko pogodila smaknuća onih drugih, onih muškaraca optuženih za bludničenje s njome. Ali brata Georgea doista je voljela. ∑ Ledi Sommerville pogleda kraljicu u oči. ∑ To je bio vaš ujak. ∑ Da, moj ujak. ∑ Elizabeta se pokuša vratiti u prošlost. Sjeća li se Georgea Boleyna? Sudeći prema portretima bio je naočit, a prema pričama šarmantan. Ne, nije se sjećala ni njega, ni djeda Thomasa, koji je trampio kći za položaj i napustio je kad mu je zasmetala. Čak su joj i od majke Anne u sjećanju ostali tek nejasni prizori, blagi miris začina, pjevni smijeh. Ali u svakom joj je lice bilo obasjano jarkim svjetlom koje je izbrisalo gotovo sve pojedinosti. Među Elizabetinim je djetinjim uspomenama rupčić od finog sukna izvezen majčinim inicijalom A i očevim H, isprepletenima kao u ljubavnom zagrljaju. Poslije, kad je Ana odbačena i zaboravljena, zamijenjena Jane Seymour, sva posteljina, rezbarije, slike i vezeni ukrasi s tim podsjetnikom na Anne, bili su uništeni ili bačeni, zamijenjeni inicijalom J nove kraljice isprepletenim s Henrikovim H. Cijeloga svog samotnog i tužnog djetinjstva Elizabeta je čuvala taj rupčić, to protuzakonito blago, u kutijici s ono malo dragulja koje su joj dali i bezvrijednim tricama. Kad je odrasla, kutijicu je gurnula na dno drvene škrinje, a sjećanje na majku izblijedjelo je poput oslikane lepeze. ∑ Pričajte mi o dnevniku. ∑ O njemu nisam ništa znala do dana kada je vaša majka otišla u nesretnu smrt. Tog je dana bila uznemirena, jer su radnici bili pod prozorom njezine zatvorske ćelije pileći i zakucavajući stratište na kojem će umrijeti. Vaš je otac odbio 35


njezinu posljednju molbu za pomilovanje pa više nije imala nade. Neko se vrijeme činilo da ju je sve dostojanstvo napustilo. Bila je nespretna, spoticala se o vlastite skute i kršila ruke. Grebla bi prstima lice i čupala kosu mrmljajući: ≈Neka mi se Bog smiluje. Neka mi se Bog smiluje.« Stezao mi se želudac i vrtjelo u glavi. Djelovala je bijedno, a ne kraljevski, kako sam znala da bi se željela pojaviti pred gledateljima na smaknuću. Stoga sam skupila snage i oprezno joj prišla pitajući bi li željela da joj očetkam kosu. Pogledala me i činilo se da se nešto u njoj staložilo. Postala je posve mirna i rekla: ≈Da, molim vas, ledi Sommerville, bila bih vam zahvalna.« Češljala sam je dugim, sporim potezima koje je voljela, blago joj zaglađujući kosu dlanom kad bih prošla kroz nju četkom, a onda me upitala bi li je mogla podići i učvrstiti tako da joj ne zakriva vrat. Zaplakala sam kad je to rekla, jer sam znala što joj je na umu. ∑ Starica si nehotice dodirne šiju. ∑ Uvezli su vještog francuskog krvnika, ali se svejedno bojala bola i nije željela ničim omesti čist udarac sječiva. Elizabeta je primijetila da su joj oči vlažne, ali nije se pomaknula da skrije suze od te žene, koja je bila prijateljica njezine majke u životu i smrti. ∑ Kad joj je kosa bila začešljana, pomogla sam joj odjenuti meku, sivu opravu, a onda je otišla i vratila se s ovim sveskom. Tada je već bila posve smirena i nestalo joj je užasa iz očiju. ≈Uzmi ovo«, rekla je. ≈Unutra je moj život. Daj to mojoj kćeri Elizabeti. Daj joj to kad bude odrasla, kad bude kraljica. Trebat će joj.« Stidim se to priznati, Vaše Veličanstvo, ali tada sam mislila da kći koju je rodila toliko prezrena Henrikova žena nikada neće vladati Engleskom. Ali voljela sam vašu majku, koja je tada odlazila u smrt, pa sam odgovorila da će mi biti čast. A ovoliko godina poslije, doista mi je čast što vam mogu uručiti taj dnevnik. 36


Ledi Sommerville s mukom ustane sa stolice. Elizabeta pruži ruku da je pridrži i pogledi im se sretoše. ∑ Vaša je majka dostojanstveno umrla, Vaše Veličanstvo. Umrla je kao kraljica. Ledi Sommerville duboko se nakloni, primi Elizabetinu bijelu ruku prepunu dragulja i poljubi joj prsten. ∑ Hvala vam, dobra gospo ∑ šapne Elizabeta. ∑ Možete biti ponosni što ste ispunili obećanje koje ste tako davno dali mojoj majci. Starica se nasmiješi i zagleda u kraljičino blijedo lice. ∑ Imate očeve oči, Elizabeta, ali u njima sjaji majčin duh. Ledi Sommerville se okrene i šepajući izađe, ne trudeći se zatvoriti za sobom vrata. Kat i nekoliko mlađih dvorskih dama čekale su pred vratima i sada užurbano navrle u prostoriju. Elizabeta, koja kao da je bila u slatkom snu iz kojeg nije željela da je prenu, podigne ruku i zamoli ih da izađu. Kraljica, koja je dok je ledi Sommerville pripovijedala cijelo vrijeme stezala dnevnik u rukama, sada ga pomno prouči. Bio je star. Tamnocrvena koža izblijedjela je u ružičastu, a uvez je bio lomljiv. Obruba od zlatnih listića gotovo je nestalo, ali se jasno vidjelo da je to nekoć bio veoma lijep svezak. Kao da dodiruje leptirova krila, Elizabeta rastvori knjigu. Na prvoj stranici, ispisan otmjenim rukopisom, krupnim, crnim pismenima na požutjelom pergamentu, stajao je natpis:

Dnevnik Anne Boleyn Elizabeta okrene stranicu. 4. siječnja 1522. Dragi dnevniče, čudna li čuda, svezak praznih stranica. Nikada u životu ne vidjeh ništa tako neobično i divno kao dnevnik od pergamenta. 37


Za razliku od knjige u kojoj mi autor nudi raskošnu gozbu svojih misli, riječi i djela, ovaj mi prazan svezak prkosi i ruga mi se, izazivljući me da ga ispunim. Ali čime? Thomas Wyatt, koji mi je darovao ovaj dar, tvrdi da sam to u stanju, potkrepljujući svoje mišljenje činjenicom da sam stekla navadu pisanja na nekoliko jezika te da sam vješta sugovornica, puna duhovitih zgoda i zanimljivih pripovijesti s francuskoga dvora. To su nesumnjivo tek udvorni komplimenti, ali sadržavaju zrnce Istine. Doista, Wyatt me s darom u ruci toga dana zatekao u maloj, dnevnoj sobi namijenjenoj dvorskim damama kraljice Katarine, posve samu za pisaćim stolom s perom u ruci, nad gotovo dovršenim pismom majci. Okrenuh se prema njemu i iskreno se nasmiješih. Jer Wyatt je velikan među ljudima. Pisac je, štoviše, najvrsniji pjesnik na Henrikovu engleskom dvoru, izuzetno naočit, veoma visok i krepak. Govori se da je ravan Henriku po svemu osim po kraljevskoj krvi, a tudorskom je kralju dobar i odan družbenik. Otkako sam hladno i neveselo dočekana po povratku s francuskog dvora, taj me gospodin odabrao među drugim dvorskim dama i obasuo me s više izraza naklonosti nego čak i moju lijepu sestru Mary. Smjelo mi laska u pjesmama, koje pobuđuju divljenje i jal. Ali čak me ni to nije pripremilo na ovako neobičan dar. ∑ Malo muškaraca, a još manje žena, izražava se riječima na taj način ∑ rekao je. ∑ Ali meni ne pada na pamet nitko čije bi misli i snovi, duhovitost i zgode dostojnije krasili ove stranice. Reče da mu je dvorski život suviše pretijesan i predruštven za njegovanje privatnih misli, ali me ujedno podsjeti da smo svi uvijek sami, čak i u društvu. Zatim doda: ∑ Pronađete li načina da otvorite srce dnevniku, iskreno kao prijatelju, vaš će svezak, poput Petrarcinih djela sadržavati rasute djeliće vaše duše. Bila sam duboko zaprepaštena. Thomas Wyatt, pametan čovjek, ponudio mi je, poput božićnog oraha utisnutog u meko 38


meso slatke datulje, vrhunski izazov skriven u komplimentu. Premda bijah svjesna da dvorske dame u životu imaju malo prilike za takav rad, znala sam da moram pisati, ali i dobro smisliti kako sakriti taj privatni čin. Izrezbarena škrinja koju sam donijela iz Francuske ima bravu i ključ, pa će u njoj moj dnevnik pronaći sigurno skrovište. Stoj! Čujem kako sve bliži smijeh kraljice i njezinih dama odjekuje hodnikom. Vraćaju se s neke razonode, pa moram prekinuti i pridružiti im se. Do sljedeće prilike, tvoja Anne 15. siječnja 1522. Dragi dnevniče, hineći glavobolju, ostadoh kod kuće dok su ostali otišli gledati huckanje pasa na medvjeda u dvorskom dvorištu. Sjedim pred prozorom svoje izbe s perom u ruci razmišljajući o svojoj svakodnevici i otkrivam da je Vrijeme malo utjecalo na moje sumorno raspoloženje. Od povratka iz Francuske na Henrikov učmao, zaostali dvor, služim njegovoj bogobojaznoj kraljici, noseći njezine vunene rukave i prljavo rublje amo-tamo mračnim, uskim hodnicima sivih, vlažnih zidova, ohlađenih engleskim maglama koje dolaze s Temze. Hlade i moje srce, pa me nose valovi čeznuća. Da oca nisu pozvali kući iz Francuske budući da je sva uglađena diplomacija propala, sada bih, kao u snovima, svake večeri plesala na Franjinu blistavom dvoru. Ondje je bilo blještavila, sjaja i ljepote, kao i razuzdane, nedopuštene ljubavi. Njihova vragolastog kralja (da budem poštena, priznat ću da se Henrik može mjeriti s njime stasom, dostojanstvom i muževnom ljepotom) odlikuje nešto o čemu naš Vladar nikada nije ni sanjao, niti tome težio ∑ raspojasana, velebna ljubav prema nasladama, koju dopušta i svakom članu svoje otmjene svite. 39


U Francuskoj sam odrasla i školovana od malih nogu, kao bliska družbenica maloj, hromoj kraljevni Renee. Visoki, lučni prozori kraljevske palače propuštali su kristalno svjetlo pod kojim su sve boje blistale u punom sjaju. Na svakom je zidu nešto visjelo, u svakoj je niši nešto stajalo, svaki kat je bio urešen skupocjenostima ∑ tapiserijama, slikama, kipovima i ukrasima od kovine koji su dražili i mazili osjetila. Veliki filozofi, pisci i znanstvenici sjatili su se onamo sa svih strana. Večerali smo u društvu velikog pjesnika Marota, divili se Da Vincijevoj Mona Lizi koju je taj fini talijanski gospodin donio da krasi kraljevu odaju. O, kako li mi se u misli usjeklo to mjesto i vrijeme. Čuvam jednu uspomenu ∑ trenutak u savršenom danu, u jednom beskrajno dalekom životu. Opisat ću je u cjelini da vidiš, Dnevniče, kakav je život još donedavno živjela gospa Anne Boleyn. … Hitah sunčanim hodnikom palače na sastanak s Josette koja mi je kod krojačice obećala ispričati posebno slasnu glasinu. Ali tada ugledah kralja Franju kako prilazi poput baklje u mrkloj noći, blistaviji u svojoj glasnoći i raskalašenosti od svojih nebrojenih dragulja. Muškarci na njegovu francuskom dvoru blistali su zrcaleći njegov sjaj, šepireći se samouvjereno, drsko i otmjeno, upijajući svaku njegovu riječ, laskajući svakoj njegovoj otmjenoj kretnji, udovoljavajući svakom njegovu hiru. Bijahu sve bliže. Smjelo pogledah francuskog kralja u oči i nekoliko trenutaka izdržah njegov drzak pogled, a onda mu se duboko, zavodljivo naklonih. Uspravih se znajući da mi se svi njegovi dvorani dive, miluju me i svlače pogledima. Izmijenih nekoliko riječi s kraljem i njegovom svitom ∑ izrazih divljenje njegovim najnovijim plijenom iz Italije, našalih se na račun jedne druge dvorske dame, primih pozdrave za svoga oca, veleposlanika, i poziv na kartanje. Nagnuh glavu u stranu, sijevnuh očima i zavodljivo se nasmiješih. Godine njegovane koketerije očito su djelovale jer sam im jasno čitala misli: ≈Ovo je Anne 40


de Boullans, sestra Marie, zloglasne britanske kobile. Ova je mlada i još neokaljana. Utjelovljenje zgodnih mogućnosti i mogućeg zavođenja. Smiješit ću se što ljepše, držati se što drskije, izmamljivati dosjetkama što vedriji smijeh. Bit ću joj prvi ljubavnik i zavrijediti kraljevo duboko i strastveno divljenje, ako je on prvi ne odvede u krevet, dakako. Podijelit ću s Njegovim veličanstvom ∑ jer mu to pričinja najveće zadovoljstvo ∑ sve škakljive potankosti naše strastvene veze, sve do riječi izgovorenih u vatrenom zagrljaju.« I tako, dobacivši dosjetljivu dvosmislicu otiđoh hineći da se prepuštam pohotnim mislima, budeći im maštarije kojima sam ja slatko središte. Šećući prema svojoj tričavoj razonodi, nisu znali da sam još gospodarica svoga tijela i čvrsta u djevičanskoj odlučnosti. Djevičanstvo sam čuvala, jer su me dobro poučili o tim stvarima. Vidjela sam svoju sestru i čula imena koja su joj nadijevali. Mary je bila prava ljepotica, ali je bila tupa i povodila se za svojim žudnjama i jednodnevnim počastima. Nije razmišljala dalje od večernjeg osvajanja. Učila sam i od kraljice kojoj sam služila, Claude ∑ nedotjerane i čedne. Sve su Claudene dame prezirale njezin način života i s užitkom prepričavale kraljeve izlete. Većini je ona bila beznačajna. Ali ne i meni. Jer vidjela sam da je ona kraljica. Nosila je krunu, držala je francuskog kralja među bedrima i iz krila istiskivala kraljeviće što nose njegovo ime. Gizdave i lukave dvorske dame u svilenim haljinama, blistave od dragulja, vatreno proganjane… nisu imale ništa. Ni ljubav, ni ime, ni trajnu slavu. Ja sam igrala njihovu igru. Smijala sam se i očijukala, glumila razvrat, pila iz kaleža iznutra ukrašenih rezbarijama bludnih prizora… i nisam se rumenila. Svoje mišljenje zadržavala sam za sebe. Bilo mi je tek petnaest. Sunčani francuski hodnik ispuni se iskričavom glazbom i do mene dolebde teški miomirisi. Dodirnuh obojen mramor gologa 41


boga na postolju. Zagledah se u njegovu kamenu muškost i zamislih meso. Bedro mu bješe hladno, ali moja ruka na njemu, naprotiv, usijana. Duboko udahnuh… U dvorištu prosta dreka i zavijanje psa na samrti. Moje slatko snatrenje je prekinuto, na prozorskom staklu krhak led. U Engleskoj sam. Ali srce me boli i osamljena žudim za onim zlatnim životom. Da sam barem u Francuskoj. Tvoja, Anne

42


Sjajan povijesni roman, toliko uvjerljiv da je teško povjerovati da je autoričin prvijenac. (...) Robin Maxwell slikovito oživljava krvavu Englesku iz vladavine Tudorovih. Publishers Weekly

www.mozaik-knjiga.hr 79,00 kn ISBN 978-953-14-0713-7

robin maxwell

Kad u ruke mlade engleske kraljice Elizabete I. dođe tajni dnevnik Anne Boleyn, druge od šest supruga njezina oca Henrika VIII., ona otkriva mnogo toga o silno oklevetanoj majci koju nikad nije upoznala. A saznavši pritom istinu o svom razbludnom, despotskom ocu Henriku VIII., zaklinje se da se nikad neće prepustiti nijednom muškarcu. No taj zavjet ne sprječava Elizabetu da održava vatrenu ljubavnu vezu s učiteljem jahanja Robinom Dudleyjem – opisanu s gotovo šokantnom iskrenošću – jednako kao i Anneini tajni sastanci s veoma upornim i pohotnim Henrikom. Spajajući pozornost točnosti podataka jedne povjesničarke s vještim pripovijedanjem jedne spisateljice, Robin Maxwell uvjerljivo isprepleće opise života na dvoru i portrete stvarnih ljudi u žestoku i uzbudljivu priču. Rezultat je remek-djelo povijesne fikcije, toliko proročki glede našeg vremena da se čini da ga je Maxwellova istrgnula iz naslova današnjih novina. U ovoj napetoj rekonstrukciji tragičnog života i smrti Anne Boleyn, Robin Maxwell nudi savršenu inačicu raskalašenog i razigranog vremena prepunog požude, izdaje, ljubavi i umorstava.

tajni dnevnik anne boleyn

robin maxwell

tajni dnevnik

anne boleyn Život i smrt druge supruge Henrika VIII.

Robin Maxwell odlično poznaje povijesnu građu... U romanu o najvećoj tragediji Tudorovih otišla je dalje i od koga drugog… Saria Kraft, Malibu Times

Tajni dnevnik Anne Boleyn  

Maxwell Robin - Tajni dnevnik Anne Boleyn