Santa Montefiore
su vodila u prekrasnu spavaonicu. ≈To je vaša soba, Celestria. Vaš otac je uvijek tu boravio.√ Celestria je pošla za njom unutra i odmah ju je očarao miris ljiljana koji je ispunjavao sobu. Ugledala je mjedenu postelju na četiri stupa s baldahinom pokrivenu vedrom tkaninom u ružičastoj, zelenoj i žutoj boji. Kameni pod bio je pokriven sagom, a na drugom kraju sobe nalazila se gusana kada i prozor koji je gledao dolje na dvorište. ≈Nikada nisam bila tako sretna da vidim krevet!√, sretno je uskliknula. ≈Divno je!√ ≈I vašem se ocu sviđalo√, tiho je odgovorila Federica. Preko lica joj je brzo preletjela sjena. Uputila je Celestriji dug ozbiljan pogled prije nego što je udahnula na nos, kao da odbacuje misao koja joj je upravo pala na pamet. ≈Samo da znate da imam trenutačno još jednu gošću, gospođu Halifax. Ona je također Engleskinja. Slikarica. Divna žena. Mislim da će vam se svidjeti. Vrlo je ekscentrična. Svaki dan nosi druge cipele i to vrlo... živopisne!√ Urotnički se nasmiješila i podigla obrve. ≈Ne znam što bih o njoj mislila, ali silno mi se sviđa.√ ≈Koliko gostiju možete primiti?√, pitala je Celestria vidjevši da je netko već odnio njezine kovčege na kat i unio ih u sobu. ≈Jedanaest, no sada, s obzirom na to da je kraj sezone, prilično je mirno. Ljeti smo uvijek puni. Idući tjedan dolazi nam još jedna gospođa. Jadni Gaitano i Hamish, žene će ih brojčano jako nadmašiti. Mada to i nije tako važno, ionako ih ne viđam previše. Hamish, no... što ja tu mogu?√ Slegnula je ramenima i prisilila se na smješak, no bilo je jasno da ju je u vezi sa zetom nešto veoma mučilo. Lice joj je postalo napeto kad god je spomenula njegovo ime, što je iz nekog razloga bila prisiljena često činiti. ≈Da vam pokažem vašu sobu, gospođo Waynebridge√, predložila je. Gospođa Waynebridge bila je oduševljena bogatim bojama i mirisima. Vino je bilo ublažilo njezinu iscrpljenost, 224