More izgubljene ljubavi
≈Nema ničeg kao što je englesko ljeto√, rekao je Archie. ≈Baš kad pomisliš da će biti hladno i tmurno, izađe sunce i ispeče te. Potpuno nepredvidivo.√ ≈Ja idem gore vidjeti mamu i skinuti kupaći kostim√, rekla je Celestria spretno vijugajući između stolaca. Otac Dalgliesh gledao je kako odlazi i shvatio da može ponovno početi disati. Celestrijina ljepota doista je bila izvanredna. Nije bila tajna samo u njezinoj gustoj plavoj kosi koja je blistala poput polja kukuruza oko Pendrifta niti u svijetloplavim očima koje nikada nije nagrdio ni trenutak nesreće, kao ni u punim usnama i finim kostima koje su njezinom licu davale osobit oblik, nego u njezinu držanju. Bilo je ležerno, samouvjereno i oholo, ne bahato ∑ jednostavno, bila je svjesna svojeg mjesta u svijetu i uvjerena u to da je drugi ljudi visoko cijene. Bila joj je dvadeset jedna godina i, prema riječima njezine majke, ≈nesigurno je balansirala na granici ženstvenosti√. No Celestria se nije osjećala nimalo nesigurnom, a da je Pamela znala tek pola toga, kako je pustila da joj Aidan Cooney klizne rukom u gaćice i kako je osjetila tvrdo uzbuđenje u njegovim hlačama, ne bi govorila takve gluposti. Već je bila slavna po ljepoti i imala je istaknuto mjesto na londonskoj društvenoj sceni, na koju je izašla kada joj je bilo osamnaest. Mnogi su mladići razmišljali o tome da se njome ožene. Mnogi su je gledali dubokim pogledima i ponašali se prema njoj kao da je od porculana, što je njoj bilo glupo, osim naravno kod Aidana Cooneya, čije su oči bile ispunjene nečim mračnijim od divljenja. No Celestria je bila više od engleske ljepotice. Bilo je u njoj nečega egzotičnoga, što je muškarcima bilo neodoljivo. Zabrinuta za njezinu sigurnost, kada je izbio rat majka ju je odvela u New York. Živjele su kod Pamelinih roditelja u stanu na vrhu zgrade u Park Avenue, sa stropovima 19