More izgubljene ljubavi
komadom kruha i paštete. Kada je vidjela kćerku, podigla je pogled. Oči su joj bile crvene i sjajne. ≈Ne želi jesti.√ ≈Jest će kad ogladni√, odvratila je Celestria otkopčavajući kaput. ≈Izgubio je tek.√ ≈Svi smo.√ ≈Nikada nisam mislila da je Poochi volio tvog oca. Ali, očito je shrvan.√ ≈Jesi li poslala brzojav djedu?√, Celestria je skinula šešir i počela vaditi igle iz kose pred zrcalom Pamelina toaletnog stolića. ≈Ne želim ga uznemiravati dok ne budemo sigurni.√ Celestrijina ramena su se spustila i odsutno se igrala jednom od igala. ≈Ah, mislim da smo sigurni.√ ≈Dok ne nađu tijelo, ja u to odbijam vjerovati.√ ≈Tijelo se možda nikada neće naći, mama. Kako to taktično kaže teta Penelope, možda je u utrobi neke ribe.√ ≈Na moru kod Cornwalla nema tako velike ribe√, prigovorila je Pamela. ≈Što ta šašava žena uopće zna?√ Odjednom je počela plakati. ≈Ah, za boga miloga, ti ludo pseto, jedi!√ Celestria je sjela na rub kreveta i uzela majku za ruku. ≈Što ćemo sad?√ zajaukala je Pamela. ≈Ne mogu dalje bez Montyja. Bio mi je sve. Kako mi je to mogao učiniti? Ako je bio nesretan, mogao mi je reći. Riješili bismo to. Ali otići i ubiti se, to je nevjerojatno sebično.√ ≈Jednostavno ćemo se morati snaći√, rekla je Celestria, koja je morala biti jaka radi majke. ≈Harry će opet u školu. Mi ćemo se vratiti u London. Život će se nastaviti po starom. Samo tate više neće biti, to je sve.√ Zavladala je duga šutnja dok je Pamela probavljala Celestrijine riječi. Potom je naglo zgrabila Celestrijinu ruku. ≈Ah, Celestria. Ja sam ti lagala.√ ≈Lagala? O čemu?√ ≈O tvojem ocu i meni. O noći kada je nestao. Ipak smo se posvađali.√ 115