16
G
Svibanj 2015.
Kolumne/komentari/mišljenja
Gubi li Zagreb utrku za najvažniji kulturni projekt?
rad Zagreb našao se među devet gradova kandidata za europski grad kulture za 2020. godinu. Objavio je to Berislav Šipuš na konferenciji za medije, održanoj u Muzeju Mimara 17. travnja. Tim putem Dubrovnik, Đakovo, Osijek, Pula, Rijeka, Split, Varaždin, Zadar i Zagreb službeno su predstavljeni kao kandidati u prvom krugu natjecanja za europsku kulturnu prijestolnicu. “Velik broj gradova, koji su se prihvatili ovog zahtjevnog zadatka i odlučili krenuti u utrku za prestižni naslov europske prijestolnice kulture, smatram značajnim uspjehom svih nas, i Ministarstva kulture i gradova kandidata”, rekao je ministar kulture. Također, istaknuo je važnost kulture kao katalizatora kreativnosti koji vodi prema povišenju životnog standarda, kao što su povećani osjećaj privrženosti, briga o okolišu te značajan prihod od turizma. Zagreb je, tako, službeno ušao u trku za sam vrh nacionalnih prioriteta za nadolazeće šestogodišnje razdoblje. Međutim, problem je iskrsnuo s izjavom zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića da Zagreb neće postati europskom prijestolnicom kulture. Komentirajući kandidaturu Zagreba, podsjetio je kako je obišao dosadašnje prijestolnice te kako nijedna od njih nije bila glavni grad. Iznenađujuće, Bandić je obrazložio dosadašnju praksu: “Svaki od gradova koji su ušli u drugi krug natjecanja zaslužio je tu titulu”. No zašto je prijeporno da Zagreb, kao glavni grad, ne dobije temelje za međunarodno pozicioniranje? Sam projekt EPK pokrenut je 1985. godine, a od 2011. za nositelje te titule biraju se dva grada iz dvije različite zemlje članice. Sredinom svibnja 2013. godine (dva mjeseca prije formalnog ulaska Hrvatske u EU), ministri kulture zemalja članica EU-a postigli su suglasnost o redoslijedu
Modronja G Mislav mislav.modronja@gmail.com zemalja koje će u razdoblju 2020. 2033. davati prijestolnice kulture, a Hrvatska je na redu 2020. godine. Svaki grad, potom, u svakoj državi samostalno kreira svoj program kulturne strategije na temelju raspisana natječaja. Iako je razvitak kulturne strategije pitanje odabira samih kandidata, Nataša Petrinjak, glasnogovornica Ministarstva kulture, smatra kako su i izrade strategija razvoja pojedinih gradova prvi pozitivni učinci projekta Europska prijestolnica kulture. “Vizije i planovi sadržani u strategijama bit će vrijedna osnova za razvoj i napredak pojedinog grada i ako ne bude izabran za europsku prijestolnicu kulture”, ističe Petrinjak. S obzirom na sumnje gradonačelnika Bandića, zanimljivo je sagledati kulturnu strategiju grada Zagreba za razdoblje od 2015. - 2022. godi-
ne, koja se većinom zasniva na tome da je riječ o najmlađoj europskoj metropoli. Hrvatska metropola kandidaturom iskazuje viziju grada koja će dugoročno osnažiti kulturu kao pokretački proces obnove i općeg prosperiteta grada i svih njegovih građana. Sanja Cvjetko Jerković, ravnateljica projekta Zagreb EPK 2020., smatra da ako Zagreb izbori titulu europske prijestolnice kulture, iskoristit će je prije svega u smjeru transformacijskog kapaciteta kulture i umjetnosti, kako bi pokrenuo pozitivne promjene u društvu. Naime, fokus bi bio usmjeren na razvoj nove infrastrukture i proizvodnih mogućnosti. Konkretno, riječ je kulturnoj obnovi rubnih područja poput Dubrave, Sesveta ili Španskog te revitalizaciji Paromlina, Gredelja, Badela i ostalih objekata industrijske arhitekture, koji već jesu u planu razvoja Zagreba do 2020. Također, tu je i kulturno pozicioniranje Gornjeg grada te konceptualizacija sadržaja oko rijeke Save. U Gradu Zagrebu, naime, godišnje se prosječno realizira 270 festivala, 550 izložbi, 228 koncerata, predstava i projekcija. S ukupnim brojem od 5000 kulturnih i umjetničkih događaja na godinu, riječ je o sceni koju u posljednjih dvadeset godina obilježavaju i inicijative koje dolaze izvan kulturnog sektora i bitno pridonose raznolikosti, inovaciji i jačanju društvenog angažmana u kulturi. Financiranje projekta Europske prijestolnice kulture u Zagrebu, od ko-
Jedan hrvatski i jedan irski grad dijelit će titulu europske prijestolnice kulture u razdoblju od 2020. do 2033. godine. Tako su početkom travnja prošle godine izvijestili Europski parlament i Europsko vijeće. U utrci za prestižan projekt devet je hrvatskih gradova. No pitanje je može li metropola zbog prijepornih komentara zagrebačkog gradonačelnika potvrditi svoju kandidaturu
jih maksimalno 60 posto planiranih sredstava dolazi iz fondova EU-a, uputilo bi na povećano ulaganje u vrednote glavnog grada. Iz kulturnih kuloara spominje se vrijednost od 50 milijuna eura kakav bi imao Zagreb (20 do 30 posto ide iz državnog proračuna), odnosno – 10 milijuna eura, od kojih bi 30 milijuna trebalo doći od grada, a ostatak iz privatnog sektora i županije. Konkretno, u takvom ekonomskom modelu gospodarstvenici bi dobili priliku promocije (jer su gradovi s titulom EPK ambasadori svoje zemlje), a kulturno jačanje Zagreba ponukalo bi jačanje turističke ponude središnje Hrvatske (grad Zagreb, naime, u kandidaturu je uključio i gradove partnere Bjelovar, Karlovac i Sisak). Bandićev antagonizam, ne samo da loše osvjetljava pozicioniranje kulturne strategije hrvatske metropole u EU nego i tim zadužen za ovaj međunarodni projekt. Umjetnička je ravnateljica Sunčica Ostojić iz Kontejnera, umjetnički savjetnik Airon Berg (čelna osoba za EPK Linz), a tu su još Dubravka Vrgoč, Ivica Buljan, Goran Sergej Pristaš, Boris T. Matić, Tvrtko Jakovina te ostatak vrhunskih stručnjaka, s profiliranim vrijednostima u svom sektoru. Najveći problem, međutim, pokazuje se u procesu izrade strategije, koja je napravljena u prekratkom roku i bez ostavljenog prostora za javnu raspravu. Također, jedna od smetnji je ta da, iako je strategija na sjednici zagrebačke gradske skupštine prihvaćena, prijedlog za odvajanje Gradskog ureda za kulturu iz većeg Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport je odbijen. Zagrebački politički vrh definitivno treba novo pozicioniranje o tome – kamo Zagreb želi ići te kamo Zagreb može ići? Proglašenje drugog kruga natječaja Europske prijestolnice kulture je 2. lipnja i tada ćemo znati više.
Kad društvena mreža postane masovna prodaja
Gazzari G Dea dea.gazzari@gmail.com
D
ruštvene mreže poharale su svijet, popularnost “’zvijezda” počela se mjeriti brojem klikova i followersa. U korak s tim mijenjaju se i ostale navike, poput načina trgovanja i promocije proizvoda. U ovom slučaju pod proizvode ubrajamo i sam “lik i djelo” određenih ljudi. Zašto? Pronašle su način kako u nedostatku proizvoda, odnosno pjesama, filmova i sl, prodavati same sebe. Za to im je odlično došla društvena mreža Instagram. Lakoća korištenja ove usluge i to da je besplatna omogućuje svima da se promoviraju. Koliko uspješno, ovisi o njima samima. Za primjer imamo mnogo “zvijezda”, ali najjača među njima sigurno je Severina. Koliko je simpatija zadobila, to je već druga tema. Jedino što je sigurno jest broj ljudi koji je “prati”, a to je više od 180.000! Što time postiže? Odgovor je vrlo jednostavan, stvara dojam da je svakog dana sa svojim fanovima, da misli na njih i zahvaljuje na tome što su tu. Ona je sebe prodala kao proizvod, i ljudi je i dalje “kupuju”. S druge je strane Instagram dobar i za male poduzetnike koji još traže svoju prigodu u surovoj današnjici. A za to su im potrebne “zvijezde”. Kako? I to je vrlo jednostavan odgovor. Imaju proizvod ali ga trebaju nekako promovirati. To naprave na sljedeći način. Pošalju proizvode na nekoliko adresa popularnih ljudi na Instagramu, oni dobiju besplatno njihov proizvod, a oni reklamu na njihovu profilu. Na profilu koji dnevno prati više od 180.000 ljudi. Jer ako Severina to koristi, morate i vi! Zvuči jednostavno, ali u konačnici nije. Postoje marketinške agencije koji vode Instagram profile raznih “zvijezda” i “poduzetnika”. Znaju trikove kako privući ljude i u kojem trenutku što treba objaviti, koje hashtagove odabrati... Instagram je zaista postao marketinško sredstvo. A kada to shvatite, na neke stvari ćete oguglati i jednostavno ih zanemariti ako vas ne zanimaju.
Rodin bi bio ponosan, puni smo ‘mislitelja’
Plivelić G Petra petra.plivelic@gmail.com
A
ko ste aktivni na nekoj od društvenih mreža, tada znate da je u posljednje vrijeme vrlo popularno pozirati ispred umjetnina kopirajući pozu koju je zauzeo prikazani lik. Većina se slaže da je za tu novomedijsku popularizaciju umjetnosti zaslužna planetarno popularna diva Beyoncé. Ona je prošle godine posjetila poznati pariški muzej Louvre i objavila mnogo fotografija na kojima s obitelji pozom kopira slavne umjetnine, poput Canovine skulpture „Psiha oživljena Kupidovim poljupcem“. No nije Beyoncé zaslužna za sam koncept kopiranja umjetnina. To je vjerojatno, davnih dana, bio jedan Hrvat koji se silno htio baviti politikom, a da bi ušao u elitne političke krugove morao se barem činiti
pametnim. Tako se on dosjetio da naslikaju njegov portret u najelokventnijoj pozi od svih - u pozi mislitelja. To je poza koja kopira slavnu skulpturu francuskog umjetnika Augustea Rodina, iz sasvim očitih razloga, nazvanu „Mislitelj“. Naravno, našem Hrvatu iz davnine plan je uspio jer osoba u toj pozi jednostavno pršti inteligencijom. Istim trikom lažni se mislitelji služe i danas. Samo prolistajte novine i bacite oko na fotografije autora, kolumnista... Sjetite se samo fotografija današnjih političara i mnogih drugih osoba iz javnog života. Što pjevač napravi kada mu pjesme zaglibe u trash? Izbaci novi album koji na omotu prikazuje njega u pozi “Mislitelja” – i odmah je kvalitetniji. Osim što sprečava curenje krvi iz nosa, poza mislitelja je instantno rješenje za postizanje pameti i dostizanje ciljeva. Pritom mislim - bilo kakvih ciljeva. Primjerice, većini će
se djevojaka prije sviđati fotografija momka ozbiljna izraza lica u pozi “Mislitelja”, negoli “nakleberenog” momka s pivom u ruci. Činjenica je da ti poza automatski daje sofisticiranost i dozu mudrosti. S druge strane, to mnogo govori o hrvatskim javnim osobama. Zbog česta fotografiranja u pozi “Mislitelja”, stvara se dojam da oni izgledaju pametno, a sasvim je nevažno jesu li uistinu pametni. Bitno je da se održi vanjski sjaj. Ako niste sigurni o kojoj pozi i o kojem „Mislitelju“ govorim, svakako posjetite izložbu „Rodin u Meštrovićevu Zagrebu“ koja je u Umjetničkom paviljonu otvorena do 20. rujna. Uz spomenutu skulpturu „Mislitelj“, vidjet ćete i jednako slavan „Poljubac“ te ostalih 55 skulptura, 20 crteža i 20 fotografija. Nakon izložbe izbrojite sve svoje slike na Facebooku i Instagramu u pozi “Mislioca” te procijenite jeste li pravi ili lažni mislitelji!
Foto: Eleonora Glišić