Poetika dviju usporednih smrti

Daniel Miščin

Daniel Miščin

Miroslav Krleža i Franjo Šeper

Š

to hrvatskoga literarnog velikana Miroslava Krležu povezuje s kardinalom Franjom Šeperom, zagrebačkim nadbiskupom i pročelnikom vatikanske Kongregacije za nauk vjere? Je li njihova jedina dodirna točka samo usporednost smrti, »korotnička podudarnost«: Krleža je umro 29. prosinca 1981., a Šeper dan kasnije. No prvome je na lijes položena crvena zastava Internacionale, a pokraj drugoga bila je vatikanska žuto-bijela zastava pa već te simbolične razlike u »zastavama« govore da su posrijedi zastupnici različitih svjetonazora, ideoloških koncepcija i misaonih modela.

U svojoj knjizi Daniel Miščin nastoji se izdići iznad ostrašćenog diskursa dokazujući da se naši vodeći intelektualci druge polovice 20. stoljeća ne moraju promatrati isključivo u formi antitetičkoga paralelizma. Ustrajno inzistirajući (i) na sličnostima, autor pronalazi brojne dodirne točke i zajedničke interese: Krležini i Šeperovi tematski krugovi nesumnjivo se dotiču, ponekad i preklapaju. Dvojicu velikana Miščin dosljedno promatra u njihovoj komplementarnosti, u skladnom dopunjavanju. Doista: tek kad se ti intelektualni sustavi kontekstualiziraju i promotre u interakciji, dobiva se cjelovita slika glavnih tijekova novije hrvatske povijesti i kulture.

Krešimir Nemec

K

njiga se temelji na cjelovitom pronicanju u izvore, objavljene i neobjavljene, pisane i usmene. Odlikuje se obuhvatnim poznavanjem literature, domaće i inozemne. Bogate bilješke su kao naličje matičnoga tkanja teksta, textus. Pisac je majstor povezivanja zbivanja, pronicatelj u pozadinu pojavnoga, otkrivatelj govora simbola, snimatelj podudarnosti Providnosti, tražitelj i nalazitelj dubokih korijena zbilje, sučeljavatelj različitosti, tkalac široke kontekstualnosti, iznalazitelj novih izraza, provoditelj usporedbi, očitovatelj čestitosti, nadasve prijatelj onih o kojima piše, Krleže i Šepera, čime potvrđuje Augustinovu riječ: »Nikoga se ne upoznaje osim po prijateljstvu«.

Ivan Golub

POETIKA DVIJU USPOREDNIH SMRTI Miroslav Krleža i Franjo Šeper

Poetika dviju usporednih smrti

Daniel Miščin

rođen je 1975. u Zagrebu. Nakon završena temeljnog studija filozofije i religijskih znanosti nastavlja znanstveni razvoj magisterijem i doktoratom iz filozofije na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Od akademske godine 1997./98. je stalni predavač na tom fakultetu te povremeni na nekoliko drugih visokoškolskih ustanova u Hrvatskoj. Predaje kolegije Metafizika, Estetika, Retorika te Rusija i Zapad – komparativna fenomenologija religije.

Zaposlen je u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske. Objavio je tridesetak znanstvenih članaka u domaćim i međunarodnim časopisima, uredivši i nekoliko zbornika i knjiga drugih autora. Osim nekoliko međunarodnih projekata s područja svojega znanstvenog interesa koje je osmislio i vodio, bio je scenaristom filma Pisma Silviju (2002.), autorom uprizorenja slavnoga teodicejskog razgovora iz romana Braća Karamazovi, u režiji Božidara Oreškovića, sa Zijadom Gračićem i Božidarom Oreškovićem u glavnim ulogama (2004.) te autorom HRT-ove sedmodijelne dokumentarne serije U potrazi za svetim (2010).

Dosad je objavio sljedeće knjige: U stih upisana metafizika. Ontologija i transcendencija u djelu Silvija Strahimira Kranjčevića (2004.), Temelji diplomacije Svete Stolice (2006.), Skriveni svijet Silvija Strahimira Kranjčevića. Silvijeva i Elina pisma (2008.) i U potrazi za svetim. Svjetlo s Istoka i imanencija transcendencije (2011.).

POETIKA DVIJU USPOREDNIH SMRTI

Miroslav Krleža i Franjo Šeper

ISBN 978-953-241-433-2

www.glas-koncila.hr

Cijena 140 kn

Glas Koncila

Z

animljiva je podudarnost očitovala povezanost dvojice istaknutih intelektualca njihova vremena: hrvatski književnik Miroslav Krleža i umirovljeni prefekt vatikanske Kongregacije za nauk vjere, kardinal Franjo Šeper bili su na odru istoga dana, 4. siječnja 1982., Krleža u palači Akademije na Zrinjevcu prekriven zastavom Saveza komunista, a Šeper pod svodovima zagrebačke katedrale, osjenjen zastavom Svete Stolice. Ta je dojmljiva simbolika povod ovom ogledu, zamašnjak razmišljanja o životnom sutonu dvojice velikana i njihovu odnosu prema umiranju i smrti. Njihov bogat unutrašnji život u istim je trenucima ispredao tkanje dviju zasebnih ali i djelomice podudarnih »ontologija sutona i noći«. One se mogu promatrati u povezanosti s bogatstvom Krležine literature s jedne, i Šeperovih zapisa i korespondencije s druge strane. Štoviše, dokumenti iz Krležine i Šeperove ostavštine (među kojima se neki prvi put pojavljuju u javnosti) ukazuju na nekoliko slojeva povezanosti pisca i kardinala, dodirne točke njihovih života, pa i njihovo međusobno poštovanje. Tako je trag Šeperova pisma Krleži iz svibnja 1981., stanoviti pogled unatrag koji otkriva i ranija preplitanja njihovih života.

Razmatrajući odnos Miroslava Krleže i Franje Šepera, baš kao i posredne izvedenice tog odnosa, ovaj ogled se želi usredotočiti na razabiranje suptilnog otiska duha vremena što ga oni zrcale te ih stoga nastoji istovremeno promatrati i kao osobe i kao paradigme. Promišljani na takav način, ukorijenjeni u čitavu mrežu zanimljivih preplitanja s drugim važnim suvremenicima, oni izgledaju kao dva sučeljena, monumentalna spomenika istog vremena. Ipak, ovaj ogled dvojici velikana nastoji pristupiti prije svega s lica, dotaknuti očitovanja njihove ljudskosti u kojoj se zrcale titraji duha i duhovnosti koji ih čine osobama izrazito dubokog unutrašnjeg života. Ugled kojim su Krleža i Šeper za života bili ovjenčani (i njime ujedno obremenjeni) tek je posljedica tih skrivenih dubina njihovih unutrašnjih svjetova. Ti svjetovi, njihova približavanja i udaljenja tema su ovog ogleda.

Daniel Miščin

Poetika dviju usporednih smrti

Miroslav Krleža i Franjo Šeper

Daniel Miščin Poetika dviju usporednih smrti Miroslav Krleža i Franjo Šeper Glas Koncila, 2014.

Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 315; faks: 01/4874 319 E-pošta: prodaja@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika: Mons. Ivan Miklenić Biblioteka: Ljudi i događaji. Knjiga 39 Urednik: Stjepan Bagarić Recenzenti: Niko Bilić Stjepan Špoljarić Jezično uređivanje: Josip Sinjeri Grafičko oblikovanje: Blaženka Matić Tisak: Grafika Markulin, Lukavec Tiskano u srpnju 2014.

ISBN 978-953-241-433-2 IP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne C knjižnice u Zagrebu pod brojem 882126.

Daniel Miščin

Poetika dviju usporednih smrti Miroslav Krleža i Franjo Šeper

Glas Koncila Zagreb, 2014.

Prof. dr. sc. Vladimiru Horvatu SJ, u čast njegova osamdesetog rođendana

SADRŽAJ

Riječ čitatelju.................................................................................................. 9 Predgovor: Opijelo nad dvojicom pokojnika (Ivan Golub)...................... 11 Uvod: Usporednost i metodički izazov....................................................... 13 Slojevita poetika dviju novinskih vijesti..................................................... 27 Šeperovo pismo Krleži................................................................................. 59 Usporedno uzmicanje pred sutonom: veliko Ništa i veliki Netko.......... 73 Krleža kao Rajevski?.................................................................................... 93 Problem dvojice Alojzija ili dvoslojnost odnosa katoličke kritike prema Krleži................................................................................... 119 Alojzije Stepinac u Krležinim neobjavljenim rukopisima.................. 120 Izazov Alojzija Silberbrandta i problem apriorizma......................... 139 Svjetovna slika kardinala Šepera............................................................... 161 Oltar konfesije i Šeperova dvostruka zasjenjenost.................................. 165 Zadnja postaja ili Miroslav Krleža i duh Hortenzije de Emericzy........ 183 Zaključak: Dva monumentalna spomenika............................................. 203 Bibliografija................................................................................................ 209 Kazalo imena.............................................................................................. 221 Popis fotografija......................................................................................... 225

7

RIJEČ ČITATELJU

P

isanje je kao osvajanje netaknute zemlje. Slušanje nedosegnutih daljina, koje kao da su zadobile glas: još ne znaju što obećaju, ali zovu i tako obvezuju. Daljine iz kojih dopire taj zov, doduše, nisu prostorne, nego misaone. One se priopćuju bjelinom papira, slikom nenačete, začahurene misli, koja u svojoj živoj, ali dotad neizgovorenoj jezgri još uvijek miruje. To buđenje i razvijanje misli kao da se ne da otkinuti od osluškivanja nekog »unutarnjeg diktata« koji odjekuje u autoru. Ali ta krotka misao, koja se uvijek javlja kao popratnica uvjerenja da bi pravi iskon nadahnuća mogao biti izvan ili čak iznad autorove nutrine, ipak ne može zatajiti natruhu svojevrsnog »imperijalizma« u samom činu pisanja.

Upisujući tu misao u nutrinu, autor podvrgava dotad netaknutu bjelinu svojoj volji i tek je time oblikuje. Na početku pisanja »čestitarskog« ogleda o Miroslavu Krleži i Franji Šeperu, u povodu 80. rođendana dragog prof. dr. sc. Vladimira Horvata, ta se misao neprijeporno potvrđivala.

Znano je to iskustvo, ovjereno već malim brdom tolikih ispisanih stranica.

Valja priznati da su one pisane u istoj onoj razigranosti o kojoj je govorio baš Krleža, u nesklonosti otporu magnetskom djelovanju neispisana papira, koji »privlači prste da bi se ispod njih prošetala povorka slova, da poteku crni mravci u vijugavim nitima, samo da se piše«.

Ta radost pisanja kao da je potajice zamijenila uloge autora i njegova teksta, koji se neopazice otrgnuo svojemu zacrtanom usudu i promijenio mu smjer, baš onako kao što je svojevremeno govorio naš moderni pjesnički klasik Slavko Mihalić, tvrdeći da on ne piše pjesme, već da pjesme pišu njega. Povijest ovoga ogleda je povijest upravo takva neobična obrata: pišući, autor nije (iz)vodio tekst, nego je tekst vodio njega. Tema je dakle zavladala autorom prije i više no što ju je on podvrgao svojoj volji. Autor se tako našao u službi teksta, a tekst odbio bespogovornu službu onome koji ga je napisao. No baš je time iskrsnuo obzor nezatomljiva unutarnjeg 9

POETIKA DVIJU USPOREDNIH SMRTI

Miroslav Krleža i Franjo Šeper

dijaloga s dvojicom velikana – Miroslavom Krležom i Franjom Šeperom, stvoreno je novo iskustvo igre s glasovitom Heideggerovom idejom da ne govori čovjek, već jezik.

Ako u okrilju tog iskustva pisanje i dalje ostaje putovanjem, kako li treba razumjeti susrete na takvu putu? Puštajući vlastiti tekst ispred svoga nesigurna koraka, autor svoje susretnike dočekuje s još više zahvalnosti no što bi je osjećao da nije prepustio to prvenstvo, jer je time znatno bliže dijalogu nego solilokviju. U tom duhu želim zahvaliti akademiku Josipu Vaništi za njegov znalački misaoni poticaj, koji me, baš kao i duh njegova umjetničkog rada, postojano i suvereno vodi od buke k tišini, prema uvjerenju da je sabranost uvijek starija sestra misli vrijedne zapisivanja. Zahvalan sam i trojici svojih prijatelja čije je znanje, otvorenost i prijateljstvo bivalo nešto poput ogledala ovom ogledu u vremenu njegova nastanka. To su doc. dr. sc. Niko Bilić i doc. dr. sc. Stjepan Špoljarić, s Filozofskog fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu, i dr. sc. Hrvoje Škrlec, tajnik Apostolske nuncijature u Japanu. Hvala i prof. dr. sc. Ivanu Golubu na doprinosu koji je samo on mogao dati. Zahvaljujem Bruni Šeperu, nećaku kardinala Franje Šepera na susretljivosti, Olgi Princ, dipl. theol., na sugovorništvu i ustupanju uspomena na kardinala Franju Šepera te Miroslavu Salopeku na pripremi dijela fotografija za tisak.

Zahvalan sam Glasu Koncila, izdavačkoj kući koja je prigrlila ovaj rukopis u znaku ne samo svojega zlatnog jubileja, nego i u okrilju svijesti o kardinalu Franji Šeperu kao njihovu utemeljitelju. Ta je svijest obilježila sve susrete sa Stjepanom Pogačićem i dala ton radosnoj otvorenosti mons.

Ivana Miklenića, direktora Glasa Koncila. U sve ove stranice je utkana stručnost, zaogrnuta znalačkom mirnoćom Stjepana Bagarića, urednika ove knjige.

Zahvalan sam također na ustupanju građe i potpori sljedećim institucijama i njihovim djelatnicima: Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, Hrvatskomu državnom arhivu, Leksikografskom zavodu »Miroslav Krleža«, Memoriji Miroslava i Bele Krleže, Odsjeku za povijest hrvatskog kazališta HAZU-a, Odsjeku za povijest hrvatske književnosti HAZU-a, Nadbiskupskomu duhovnom stolu Zagrebačke nadbiskupije, Nadbiskupijskom arhivu u Zagrebu i Znanstvenoj knjižnici »Juraj Habdelić«.

S posebnim poštovanjem zahvaljujem mons. dr. Valentinu Pozaiću, pomoćnom biskupu zagrebačkome na njegovoj postojanoj brizi utkanoj u rast ovog rukopisa. Zahvalnost svojoj obitelji rado izražavam baš svim stihovima drage Gospe Marije, nadvremene pjesme Antuna Gustava Matoša. I konačno, zahvalan sam Lukreciji mojoj, čija me blagost nadahnjuje.

10

PREDGOVOR

Ivan Golub

I

Opijelo nad dvojicom pokojnika zlazim iz banke na Trgu Jelačića bana. Ulazi dr. Daniel Miščin. »Sreli smo se pred hramom Mamone«, velim kroza smijeh. Dr. Miščin mi kaže da dovršava knjigu o Krleži i Šeperu. Moli da napišem knjizi predgovor.

Reakvši izdavaču, Glasu Koncila, da bi želio da predgovor napiše profesor Golub, upitan zašto to želi, odgovorio je: »On može pisati u prvom licu.« Rekoh da sam doista osobno poznavao i Miroslava Krležu i Franju Šepera.

Knjiga nosi naslov Poetika dviju usporednih smrti – Miroslav Krleža i Franjo Šeper. Doista, knjiga je poetika nadahnuta vremenskom i prostornom podudarnošću smrti i pokopa znamenite dvojice. Temelji se na cjelovitom pronicanju u izvore, objavljene i neobjavljene, pisane i usmene. Odlikuje se obuhvatnim poznavanjem literature, domaće i inozemne. Bogate bilješke su kao naličje matičnoga tkanja teksta, textus.

Pisac je majstor povezivanja zbivanja, pronicatelj u pozadinu pojavnoga, otkrivatelj govora simbola, snimatelj podudarnosti Providnosti, tražitelj i nalazitelj dubokih korijena zbilje, sučeljavatelj različitosti, tkalac široke kontekstualnosti, iznalazitelj novih izraza, provoditelj usporedbi, očitovatelj čestitosti, nadasve prijatelj onih o kojima piše, Krleže i Šepera, čime potvrđuje Augustinovu riječ: »Nikoga se ne upoznaje osim po prijateljstvu«; »Nemo nisi per amicitiam cognoscitur« (De diversis Questionibus 83.71.5). Čitanje rukopisa knjige pobudilo je u meni mnoga sjećanja na sedam godina razgovora s Miroslavom Krležom i mnogo susreta s nadbiskupom 11

POETIKA DVIJU USPOREDNIH SMRTI

Miroslav Krleža i Franjo Šeper

Franjom Šeperom. Ovdje izdvajam dvoje. Dr. Franjo Šeper, kao rektor Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, rekao je nama pitomcima: »Za biskupa treba postavljati onoga koji si to ne želi.« Nije slutio da će se to upravo njemu dogoditi.

Kad sam izrazio Miroslavu Krleži u domu na Gvozdu sućut zbog smrti supruge Bele, rekao mi je sav u suzama: »Puno sam pisao o smrti, a nisam imao pojma što je smrt.« Kad sam ga poslije posjetio, pokazao mi je prstom na platnenu košaricu u kojoj su bile kuverte, kao kakva rukovet, i rekao da su to izrazi sućuti za Belinu smrt. »Tu je«, reče, »i pismo sućuti nadbiskupa Franje Šepera, kardinala.« I dodao je da nije u stanju napisati mu pismo. Moli mene da kad idem u Rim da mu prenesem njegovu zahvalu za izraženu sućut o Belinoj smrti. Došao sam u Rim, ali se nisam uspio susresti s kardinalom Franjom Šeperom, nekoć svojim odgojiteljem, rektorom u zagrebačkoj bogosloviji, svojim nadbiskupom zarediteljem. Nisam mu uspio prenijeti Krležinu zahvalu za sućut o smrti Bele Krleže. A bio bi to povod za razgovor o njih troje.

Knjiga Daniela Miščina Poetika dviju usporednih smrti – Miroslav Krleža i Franjo Šeper uistinu je poetika sa znanstvenom potkom.

Opijelo nad dvojicom pokojnika.

Ivan Golub U Zagrebu, 30. srpnja 2013., Sv. Petar Krizolog – Zlatorječivi, biskup i naučitelj Crkve

12

Uvod: Usporednost i metodički izazov

P

rvog ponedjeljka u još nerazbuđenoj i novoj 1982. godini je mali »dvokatni grad«1 bio zaokupljen žalovanjem. Glavni zagrebački trg, na koji će živahni Fernkornov pastuh dojahati tek devet godina kasnije, također je bio oplahnut tom elegičnom kantilenom. No osobitost toga jutra nije tek u žalovanju, nego u tome što Trg Republike privremeno i nije bio uobičajeno središte grada. Štoviše, čini se da je Zagreb nakratko imao dva središta, kojima se prilazilo u dugim, dostojanstvenim povorkama. Grad se naime okupljao oko dva odra. Nad jednim od njih je bdjela država: u atriju neorenesansne palače Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti je bilo izloženo mrtvo tijelo hrvatskoga književnika Miroslava Krleže2.

No, iako je predstavljala kraj njegova života, Krležina smrt nije označila i dovršetak svih njegovih zemaljskih zadaća. Premda umoran od zastava,

Tipična Kležina sintagma koja se odnosi na Zagreb. Usp. primjerice njegov dnevnički zapis od 12. studenoga 1917.; Miroslav Krleža: Davni dani. Zapisi 1914–1921, »Zora«, Zagreb, 1956., str. 295, kao i onaj od 24. srpnja 1968. u: Miroslav Krleža: Zapisi sa Tržiča, »Oslobođenje«, Sarajevo, 1988., str. 61. O Krležinom odnosu prema gradu usp. Krešimir Nemec: Čitanje grada. Urbano iskustvo u hrvatskoj književnosti, Naklada Ljevak, Zagreb, 2010., str. 110 – 142; također i: Miroslav Vaupotić: »Zagreb u djelu Miroslava Krleže (Feljtonski scherzo)« u: Miroslav Vaupotić: Siva boja smrti, Znanje, Zagreb, 1973., str. 118 – 134. Osim te »građanske« sintagme, usp. i njezinu stariju varijaciju, koja se odnosi na Zagreb iz austrougarskog razdoblja; usp. Miroslav Krleža: Glembajevi. Proza, »Zora«, Zagreb, 1961., str. 227.

2 Biografski podatci o Miroslavu Krleži mogu se, dakako, pronaći u svakom leksikonu hrvatske književnosti. Opširnu je i studioznu Krležinu biografiju izdao sustavni krležolog Stanko Lasić: Krleža. Kronologija života i rada, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1982.

1

13

POETIKA DVIJU USPOREDNIH SMRTI

Miroslav Krleža i Franjo Šeper

poslušnosti, naloga i života, Krleža je ipak dobio zadatak da čak i iz svoje smrti dovikuje svijetu »angažiranu« parolu. Proleteri svih zemalja ujedinite se, pisalo je na jarkocrvenoj zastavi Saveza komunista Jugoslavije, kojom je bio prekriven njegov lijes.

Upravo u isto to vrijeme, posve blizu, sličan prizor. Na kaptolskom se brežuljku, prema ozviježđenim kamenim svodovima neogotičkog »Stjepanovog doma«, Bogu uzdizao »modri tamjan i aroma«3, časteći život i smrt kardinala Franje Šepera, umirovljenog prefekta vatikanske Kongregacije za nauk vjere4 i ranijega zagrebačkog nadbiskupa5. Za razliku od Krležina, njegov lijes nije bio prekriven nikakvom zastavom, premda je zbog visoke kurijalne dužnosti koju je bio obnašao i on, barem simbolički, ležao pod onom koja se vijorila na katedrali: žuto-bijelom, s dvostrukim, stiliziranim Petrovim ključem, simbolom Svete Stolice. Iako na toj zastavi crvene boje ima zanemarivo malo, oko Šeperova se odra ipak

Dakako, citati su to iz 1. i 3. stiha glasovite Matoševe pjesme Pri svetom kralju, u: Antun Gustav Matoš: Sabrana djela, svezak V: Pjesme i Pečalba, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti / »Liber« / »Mladost«, Zagreb, 1973., str. 16. Pjesma je prvi put objavljena u Savremeniku, V, br. 6, str. 396. Premda je katedrala posvećena uznesenju Blažene Djevice Marije, Matoš ju ovdje naziva »Stjepanovim domom«, po drugom titularu katedrale, ugarskom kralju sv. Stjepanu (975. – 1038).

On se, to je posve jasno, nalazi u naslovu spomenute Matoševe pjesme, a o njemu kao sutitularu, svjedoči i veliki vitraj u apsidi zagrebačke katedrale.

4 Usporedi o tome proglas tadašnjega generalnog vikara Franje Kuharića »Imenovanje našega kardinala pročelnikom sv. Kongregacije za nauk vjere«, od 17. siječnja 1968., u: Đuro Pukec i Vladimir Stanković (prir.): Šeper. Građa za životopis, svezak prvi, Nadbiskupski duhovni stol, Zagreb, 1982., str. 294 – 296.

5 Usp. tekstove dokumenata o tome u: Đuro Pukec i Vladimir Stanković (prir.): Šeper. Građa za životopis, svezak prvi, Nadbiskupski duhovni stol, Zagreb, 1982., str. 130 – 133. Uobičajenom navođenju službi kardinala Šepera valja ipak dodati još jednu, diplomatsku. Premda nije bio diplomat u službenom smislu, u svezi je s njegovom diplomatskom djelatnošću u širem smislu posebno zanimljiv tekst Franje Šanjeka: »Kardinal Franjo Šeper i njegovo djelovanje u odnosima Crkve i države (Protokol Svete Stolice i SFRJ), 25. lipnja 1966.«, u: Željko Tanjić (ur.): Šeper. Veritatem facientes in caritate. Zbornik radova međunarodnog simpozija o kardinalu Franji Šeperu u povodu 20. obljetnice smrti, Glas Koncila i Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2001., str. 133 – 141. Uz taj znanstveni, usp. ponešto osobniji zapis o djelovanju kardinala Šepera na istom području, u istom zborniku iskaz Vladimira Stankovića na okruglom stolu, str. 311 – 312, a također i: Vladimir Stanković: Zapisi o kardinalu Šeperu, Kršćanska sadašnjost, 2001., str. 47, te upravo u vezi s tim i sjećanja legendarnoga državnog tajnika Svete Stolice. Usp. Agostino Casaroli: Mučeništvo strpljivosti. Sveta Stolica i komunističke zemlje 1963.–1989., Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2001., str. 356 – 357. O povijesnom kontekstu djelovanja kardinala Franje Šepera, počevši od njegova imenovanja zagrebačkim nadbiskupom, usp. Miroslav Akmadža: Katolička crkva u Hrvatskoj i komunistički režim 1945.–1966., »Otokar Keršovani«, Rijeka, 2004., str. 127 i slj. Sustavno se i cjelovito životom i djelom Franje Šepera bavi i specijalizirana, monografska studija istog autora; Miroslav Akmadža: Franjo Šeper – mudrošću protiv jednoumlja, Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije »Tkalčić«, »Otokar Keršovani«, Zagreb i Rijeka 2009.

3

14

UVOD: Usporednost i metodički izazov

znatno crvenjelo, baš kao i oko Krležinog. Nijansa je te crvene boje, doduše, bila zagasitija, prizivajući jednu drugu zastavu. Dok su u podnožju Krležina odra na crvenom jastuku stajala njegova odlikovanja, crveni cvjetovi iz vijenca uz Šeperov odar su poručivali nešto posve drugo. Složeni u istovjetne kvadrate, koji su se izmjenjivali s bijelima u nizu od pet, u pet redova, tvorili su glavni motiv tada potisnuta hrvatskog grba. Vrpce su na tome velikom vijencu bile prepoznatljivo trobojne i dovoljno duge da se je moglo učiniti da nastoje zagrliti kardinalov drveni lijes na odru. Na njega je bila položena njegova bijela mitra i biskupski pastirski štap. Uz taj odar, dakako, bdjela je Crkva.

Razlika bi između zastava koje su okruživale kardinalov i književnikov odar mogla povesti misao i prema fatalizmu koji tinja ispod naslova Krležina posljednjeg romana. Premda se igra tih simbola mogla shvatiti i kao vanjski znak odvojenosti Krležina i Šeperova svijeta, nešto se drugo čini važnijim: ta su se dva velikanska odra dogodila ne samo istovremeno, nego i ispod istog neba, jer im međusobna udaljenost nije premašivala nekoliko stotina metara, koliko dijeli dvije zagrebačke repezentativne građevine. U njima su ležali nacionalni velikani, prave intelektualne gromade, osobe koje su bile osi kulturnih krugova velika promjera. S obzirom da se s Krležinim utjecajem na onovremenu nacionalnu kulturu doista nije mogao uspoređivati nitko, tvrdnja da je on »sâm sobom bio epoha«6 možda i nije posve promašena. S druge strane, premda bi se na prvi pogled moglo učiniti drukčije, krugovi kojima je središtem bio kardinal Franjo Šeper, nisu bili manji, nego tek drukčiji, ne toliko intenzivni kao Krležini, ali širi. Opseg Šeperovih krugova se ne treba dokazivati tek njegovim upravljanjem Zagrebačkom nadbiskupijom ili pak dugogodišnjom rimskom adresom, nego prije svega obilježjima i dosezima njegovih visokih, u konačnici i kurijalnih službi. One su mu, baš kao i plodovi njegova rada, donosile neporeciv međunarodni ugled. U svakom slučaju, smrt je toga dana u Zagrebu, parafrazirajmo Matoša, ponovno pokazala svoj odnjegovani, upravo aristokratski ukus. Naime, Krležino i Šeperovo umiranje ona je tek neznatno razdvojila, učinivši ga gotovo istovremenim. Krleža je umro u današnjoj Bolnici »Sestre milosrdnice« (tada zvanoj »Dr. Mladen Stojanović«), u zagrebačkoj Vinogradskoj ulici, a Šeper u glasovitoj rim Milan Mirić: Tri eseja za J. V., »Kratis«, Zagreb, 2012., str. 43. Tu tezu u povodu Krležine smrti prvi je izgovorio književnik Ranko Marinković. Usp. Večernji list, srijeda 30. prosinca 1981., god. 25, br.

6874, str. 4.

6

15

POETIKA DVIJU USPOREDNIH SMRTI

Miroslav Krleža i Franjo Šeper

govu izboru između Akademijine palače i Mirogoja s jedne, i katedrale s druge strane, nazrijeti neko pravilo? Ta se mogućnost čini izvjesnom, jer niti je Šeper pobjednik u tome »posmrtnom ogledu«, niti je Krleža u njemu gubitnik. Kriterij građanskoga »korotničkog izbora« između dva odra, odluka o nazočnosti pred jednim od njih, zapravo i nije pitanje opredjeljivanja između dviju osoba, Miroslava Krleže i Franje Šepera.

U osnovi, to je zapravo pitanje o izboru između dviju zastava: crvene s jedne i žuto-bijele s druge strane, a ono je riješeno mnogo prije i uglavnom posve neovisno od preminulih osoba oko kojih se na Zrinjevcu i Kaptolu okupljalo mnoštvo. Na sprovodu Nikole Šopa o takvu mnoštvu se pak nikako nije moglo govoriti: kažu da je ondje bilo tek stotinjak ljudi. No stavljanje tog broja u odnos s posjećenošću oproštaja od Krleže ili Šepera bilo bi jednako pogrešno kao i spominjani zaključak kako je taj omjer bio pravi simbol vremena, jer se njime još jednom dokazuje »da je politika trijumfirala nad svim, pa tako i nad poezijom«539. Ipak, čini se da ti omjeri nose drukčiju poruku. Oni pokazuju da Šeper u katedrali nije ležao samo u svoje ime, već je bivao simbolom »svoje zastave«. U tu Šeperovu nadosobnost nije, kao kod Krleže, uključen nemir i čemer, već pohvala, jer bi se on, baš kao i oni koji su ga ispratili, lako suobličio s tvrdnjom da je »čovjek Crkve«, jer je to uistinu bio. Bez obzira na tu razliku u boji zastava kao simbolu razlike između dvojice velikana, nesumnjivo se može ustvrditi da je Šeper u jednom posve sličan Krleži. I on je, kao nesumnjivi »velikan crkvene i nacionalne povijesti«540, zapravo bio spomenik na odru.

No još jedan, zadnji povratak Krležinu tekstu o sprovodu Hortenzije de Emericzy mogao bi otkriti dodatnu simboličnu analogiju.

Naime, prividno nepovezano s mirogojskim događajem, Kamilo je na sprovodu svoje majke zaokupljen razmišljanjem o bregalničkoj bitki. Da je itko od onih koji su ga okruživali u tim trenutcima doista mogao dočuti taj njegov mirogojskim zbivanjima isprekidani unutrašnji monolog, spoznaja bi o sadržaju tih njegovih misli lako mogla postati konačnim dokazom Kamilove neprimjerene ravnodušnosti, ovjerom njegove implicitne samooptužbe o manjku pijeteta nad majčinim odrom. Zaista, Kamila bi se moglo upitati je li doista primjereno na majčinu sprovodu razvijati misli

Usp. Stanko Lasić: Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži – VI: Silazak s povijesne scene (1982–1990), »Globus«, Zagreb, 1993., str. 214.

540 Propovijed mons. Valentina Pozaića, pomoćnog biskupa zagrebačkog o tridesetoj obljetnici smrti kardinala Franje Šepera, zagrebačka katedrala, 30. prosinca 2011.

539

204

zaključak: dva monumentalna spomenika

o bitci između Srba i Bugara. Ta bitka, koja je trajala od 30. lipnja do 8. srpnja 1913., zapravo je odjek Prvoga balkanskog rata, u kojemu je Turska potisnuta na sam rub europskog kontinenta, ali su, unatoč tome, nastavljeni sukobi između pobjednika, i to zbog podjele novostečenih područja.

Suparnici na tome bojnom polju u tom ogledu su jednako nevažni kao i ishod te bitke, ali je zanimljivo primijetiti da Kamilo razmišlja o njoj slušajući na Mirogoju Requiem aeternam. Bio je to »ontički« rekvijem, što ga za njegovu majku pjevaju okupljeni na njezinu sprovodu. No Kamilo »ontologizira« taj isti rekvijem, slušajući u njegovu zvuku ne samo rekvijem za jednu osobu na mjestu gdje i sam stoji, nego i neispjevanu, muklu misu za tisuće mrtvih na dalekoj bojišnici. Ti mrtvi nemaju povlasticu prvorazrednoga građanskog gala pogreba kakvu Kamilo pribiva. Oni će biti ostavljeni u kalu daleke zemlje, neobilježenih grobova i nespokojnih kostiju. U Kamilovoj nutrini je dakle Bregalnica uključena u Mirogoj.

No pogleda li se bolje ponešto skriveniji sloj Krležina teksta o tom Kamilovu slušanju rekvijema, moglo bi se razabrati da se zvuk tog rekvijema zapravo vraća kao ojačana, potmula, zaglušujuća jeka, dosežući vrhunac svoje ontologizacije. Kamilo naime shvaća da taj rekvijem u grmljavini topova koji odjekuju s Bregalnice »nije Requiem samo za pedeset hiljada bregalničkih leševa, nego i za ovu bansku paradu, koja se ne kreće tu samo na pogrebu njegove mame, nego čitave jedne civilizacije«.541 Simbolički, slušan u svojoj usporednosti s Bregalnicom i njezinim posljedicama, Kamilo jedini od nazočnih zna da u tome mirogojskom žalopjevu sluša smrt jednog vremena. Razmišljajući dalje, dolazi se do zaključka da Kamilo jedini zna da zapravo prisustvuje sprovodu i svih cilindraša, njegovanih banskih dužnosnika, ali oni još nisu saznali za vlastitu smrt. S obzirom na to da je to bio sprovod po katoličkom obredu, lako je zamisliti onaj trenutak u kojem svećenik poziva na molitvu za onoga koji će prvi među okupljenima umrijeti. Iako se katkad javlja pomalo praznovjerna nelagoda od susretanja svećenikova pogleda u prvome sljedećem trenutku nakon njegova zaziva, jer pogledani kao da njime biva prozvan i zbog toga predodređen da doista bude sljedeći, službenik se Crkve na Hortenzijinu

Miroslav Krleža: Zastave, knjiga prva, »Zora«, Zagreb, 1967., str. 252; moj kurziv. Slično stajalište o Bregalničkoj bitki Krleža navodi i u svojim leksikografskim bilješkama, navodeći da je ona u političko-moralnom smislu »slom čitavog jednog sistema političkih iluzija«; Miroslav Krleža: Marginalije. 1000 izabranih komentara o tekstovima za enciklopedije JLZ, »Službeni glasnik«, Beograd, 2011., str. 122.

541

205

POETIKA DVIJU USPOREDNIH SMRTI

Miroslav Krleža i Franjo Šeper

sprovodu nije morao zamarati tim pitanjem. Nakon tog zaziva, simbolički, on je mogao pogledati – sve okupljene odjednom.

Budući da to nisu shvatili previdjevši svoju kolektivnu presudu, radosni što su se oteli tom pogledu, okupljeni ostaju na životu. No to je samo privid, jer su oni, barem od tog trenutka, zapravo tek »navodno živi«, baš kao i oni što su prozvani prvim rečenicama Krležina Cvrčka pod vodopadom. Oni nastavljaju pjevati rekvijem, ne shvaćajući njegov pravi domet, previđajući da ga zapravo pjevaju nad samima sobom. U konačnici to dakle nije rastanak tek od jedne osobe, kao što oni misle, nego od cijele epohe. Gledajući tu sliku u cjelini, odar Hortenzije de Emericzy nije ni pojedinačni ni kolektivni, nego simbolički – on je uprizorenje smrti jedne epohe.

Taj je dakle mirogojski rekvijem iz Krležinih Zastava toliko istovremen s ratom koji će dokončati epohu da ga se nesumnjivo može shvatiti i kao svojevrsno kataklizmičko »ozvučenje« tog svršetka. Može li se u usporedbi tih detalja Krležina romana razabrati uporište za zasnivanje analogije s Krležinim i Šeperovim odrom? Čini se da za to postoji dvostruka mogućnost. Dobro je poznato da će hrvatska povijesna zbilja također biti natopljena krvlju, u čemu će mnogi prepoznati kraj jedne epohe, jednako neopoziv kao što se to činilo i Kamilu onoga mirogojskog popodneva. Taj rat, doduše, neće biti jednako istovremen kao u njegovoj misli o Bregalnici, koja ga progoni, nego će se dogoditi nešto manje od desetljeća kasnije.

No ta »neusklađenost« sa Zastavama ne smije zakloniti pogled prema poklapanju, koje je još intenzivnije.

Naime, unatoč tome što Krležin i Šeperov odar nisu bili zaglušeni ratom, uz njih se također pjevao rekvijem koji će nesumnjivo označiti kraj jedne epohe. U trenutcima kad su se začule njegove prve note, možda je, baš kao i u Zastavama, taj rekvijem bio čujan samo odabranima, ali ga se očito više nije moglo utišati. Kraj epohe i rađanje novog vremena najavljeno je također istovremeno, ali ne ratom, nego zbivanjima koja su okruživala upravo Krležin i Šeperov odar. Stoga je s današnjim povijesnim iskustvom posebno zanimljivo iznova se vratiti upravo događajima raspravljanim u ovom ogledu: pismima što ih je upravo u dane Šeperova odra pisao njegov nasljednik, ili pak suptilnoj povezanosti događaja koji su se upravo onih dana zbivali u Poljskoj, s »hermeneutičkim ključem« ponuđenim u posljednjoj kazališnoj premijeri koju je doživio Miroslav Krleža, raspravljanom Banketu u Blitvi uprizorenom u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu. Ono je prožeto jasnim »međunarodnim asocijacijama«, no po206

zaključak: dva monumentalna spomenika

kazat će se da je ispred, tih dana probuđene, Solidarnosti još dug put. Ipak, u toj nevolji izvanrednog stanja, uosobljenoj u generalu Jaruzelskom, počela se je pripremati scena za ostvarenje nada što ih je već ranije pobudio Ivan Pavao II., posjećujući svoju domovinu u lipnju 1979. godine.

S obzirom na raspravljena simbolična zbivanja kojima se kontekstualizira paralelizam smrti i odra Krleže i Šepera, poetika te slike upravo dosiže svoju najvišu točku. Naime, zastava na Krležinu lijesu kao da je uprizoreni odgovor na pitanje što se urušava, a zastava uza Šeperov odar kao da je slika spoznaje o tome pod čijom će zastavom započeti to urušavanje. No gledajući s motrišta »Šeperove zastave«, to zbivanje nije razaranje, nego ujedno i osvit. U tom osvitu kao da je skrivena i radosna inačica usklika: »Evo, sve činim novo!« (Otk 21, 5) Tom novošću ipak neće biti dokinuti izazovi u životu Crkve. Ona je naime iz svojega povijesnog iskustva odavno spoznala da radosna novost dokinute neslobode neće dokinuti izazove, već će samo promijeniti njihovu vrstu.

Konačno, ta slika dviju zastava, premda je duboko simbolična, ne znači da Šepera i Krležu treba shvatiti kao rivale, čiju međusobnu udaljenost ne bi bilo odviše teško zaoštravati. Ipak, čini se izazovnijim ta dva čovjeka–spomenika, položena na odar, promatrati u njihovoj komplementarnosti. Takav obuhvatni pogled pokazuje da njih dvojica, kao vodeći hrvatski intelektualci svojega povijesnog trenutka, predvodničke javne osobe, upravo tom međusobnošću postaju dvjema sastavnicama slike duha vremena kojemu su pripadali. Usporednost dva odra je reprezentativni simbol već po tome što takva dva velikana združuje u istu sliku. Štoviše, možda ih združuje istim svojstvom i stoga ostavlja pred istim pitanjem. Razvijati neku novu »apologetiku« Krleže i Šepera u današnjem vremenu čini se onoliko suvišnim koliko je bjelodano da oni nisu ostali zatočeni u vremenu čijeg je kraja vrlo dojmljivim simbolom bila njihova osobna smrt. Ovaj ogled mogao je ponuditi samo skice i natruhe razloga zbog kojih je ona »nadvremena« supstancija i u Šeperovu i u Krležinu slučaju posve neupitna. Krleža je napisao toliko vrhunskih stranica, koje se ipak mogu odijeliti od ideologije s kojom je bivao izjednačavan. Vrijednost pak Šeperovih, primjerice, koncilskih intervenata, potvrđuje se u uvidu da njihova suvremenost u životu Crkve nije iscrpljena.

Zato slike i poetiku koja povezuje Šepera i Krležu valja gledati prije svega kao povlasticu istovremenosti dvojice hrvatskih velikana u kojima se s izrazitom jasnoćom prelama duh njihova vremena. Oni su proživjeli to svoje vrijeme nesumnjivo nadrastavši njegove okvire. Možda bi sto207

POETIKA DVIJU USPOREDNIH SMRTI

Miroslav Krleža i Franjo Šeper

ga parafraza najpoznatije Tolstojeve rečenice kojom bismo tvrdili da su dvojica velikana ipak pomalo zaboravljena, premda svaki na svoj način,542 ipak bila pretjerivanje, posebice u Krležinu slučaju. No čak i ako bi taj stav doista trebalo ublažiti, nema sumnje da se pri takvoj pomisli ne radi samo o suvremenu odnosu prema Šeperu i Krleži. To je šire pitanje, koje u konačnici ne oslovljava samo Šepera i Krležu. Riječ je prije svega o odnosu prema prizorištu na kojemu su oni nesumnjivi velikani – prema hrvatskoj kulturi.

Znajući to, valjalo bi na koncu parafrazirati poziv Stanka Lasića, uključivši u to dvojac iz naslova. Doista, upravo je dijalog o Krleži i s Krležom, o Šeperu i sa Šeperom, ono što bi moglo njihovoj misli vratiti vitalnost, snagu i punoću. Strašno je za svakoga tko voli Krležino stvaranje ili osjeća poštovanje prema Šeperovu djelovanju naći se pred mitovima ili kipovima oko kojih vlada tek konvencionalni svjetovni plotun, crkveni tamjan, ili pak šutnja. Zato je slovo o Šeperu i Krleži zapravo jednostavan poziv na čitanje, misao i razgovor koji može samo obogatiti.543 I Šeper i Krleža ispisali su sve svoje stranice. Utihnuli i skromni sada zovu na nova čitanja. Kako bi možda iznova govorili.

Ako ih želimo čuti.

542 543

Riječ je dakako, o aluziji na prvu rečenicu Tolstojeva romana Ana Karenjina.

Stanko Lasić: Krleža. Kronologija života i rada, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1982., str. 17.

208

Literatura AKMADŽA, Miroslav: Franjo Šeper – mudrošću protiv jednoumlja, Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije »Tkalčić«, »Otokar Keršovani«, Zagreb i Rijeka, 2009.

AKMADŽA, Miroslav: Katolička crkva u Hrvatskoj i komunistički režim 1945.– 1966., »Otokar Keršovani«, Rijeka, 2004.

ARIÈS, Philippe: Eseji o istoriji smrti na Zapadu. Od Srednjeg veka do naših dana, »Rad«, Beograd, 1989.

ARISTOTEL: O pjesničkom umijeću, Školska knjiga, Zagreb, 2005.

AUGUSTIN, Aurelije: Ispovijesti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2007.

AUGUSTIN, Aurelije: O državi Božjoj I – III, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1995.

BACHELARD, Gaston: Poetika prostora, »Ceres«, Zagreb, 2000.

BAHTIN, Mihail: Problemi poetike Dostojevskog, »Nolit«, Beograd 1967.

BARTHES, Roland: Dnevnik korote. 26. listopada 1977. – 15. rujna 1979., Naklada Pelago, Zagreb, 2013.

BARZUN, Jacques: Od osvita do dekadencije. 500 godina zapadne kulture, od 1500. do danas, »Masmedia«, Zagreb, 2003.

BATELJA, Juraj i dr.: Zagrebački biskupi i nadbiskupi, Školska knjiga, Zagreb, 1995.

BATUŠIĆ, Nikola: Na rubu potkove. Uspomene, »Profil«, Zagreb 2006.

BELIĆ, Miljenko: Metafizička antropologija, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb, 1993.

BELIĆ, Miljenko: Ontologija. Biti, a ne ne-biti, što to znači?, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb, 2007.

BENIGAR, Aleksa: Alojzije Stepinac. Hrvatski kardinal, Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda, Zagreb, 1993.

BENJAMIN, Walter: Porijeklo njemačke žalobne igre, »Veselin Masleša«, Sarajevo, 1989.

BERDJAJEV, Nikolaj: Smisao povijesti, »Verbum«, Split, 2005.

BERGOGLIO, Jorge Mario: Korupcija. Zlo našega vremena, »Verbum«, Split, 2013.

209

POETIKA DVIJU USPOREDNIH SMRTI

Miroslav Krleža i Franjo Šeper

BEROŠ, Nada (ur.): Josip Vaništa. Ukidanje retrospektive, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 2013.

BLAŽEVIĆ, Jakov: Tražio sam crvenu nit, Izdavačko i propagandno poduzeće Zagreb, 1976.

BLOCH, Marc: Apologija historije ili zanat povjesničara, »Srednja Europa«, Zagreb, 2008.

BOZANIĆ, Josip: Blaženi Alojzije Stepinac – baština koja obvezuje – pastirsko pismo i homilije u zagrebačkoj katedrali 1998.–2008., Glas Koncila i Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2010.

BOZANIĆ, Josip: Istina u ljubavi. Bleiburg, Macelj, Svetvinčenat, Vukovar, Zagreb, Glas Koncila i Školska knjiga, Zagreb, 2008.

BROCH, Hermann: Vergilijeva smrt, Školska knjiga, Zagreb, 2001.

BRUCKNER, Pascal: Napast nedužnosti, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1997.

BULTMANN, Rudolf: Isus, »Ex libris«, Rijeka, 2007.

BULTMANN, Rudolf: Theologie des Neuen Testaments, J. C. B. Mohr (Paul Siebeck), Tübingen, 1984.

CAPUTO, John: After the Death of God, »Columbia University Press«, New York, 2007.

CARR, Edward Hallett: Što je povijest?, »Srednja Europa«, Zagreb, 2004.

CASAROLI, Agostino: Mučeništvo strpljivosti. Sveta Stolica i komunističke zemlje 1963.–1989., Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2001.

CESARIĆ, Dobriša: Tišina. Sabrane pjesme i memoarski zapisi, Školska knjiga, Zagreb, 2008.

Codex Iuris Cannonici – Zakonik kanonskoga prava, Glas Koncila, Zagreb, 1988.

Codex Iuris Cannonici. Fontium annotatione auctus MDCCCCXVII – Kodeks kanonskoga prava s izvorima 1917., Glas Koncila, Zagreb, 2007.

COMPAGNON, Antonie: Demon teorije, »AGM«, Zagreb, 2007.

CONNOR, James: The Last Judgment. Michelangelo and the death of the Renaissance, »Palgrave Macmillan«, New York, 2009. ČENGIĆ, Enes: S Krležom iz dana u dan (1981–1988): Post mortem I i II, »Svjetlost« Sarajevo i »Mladost«, Zagreb, 1990. ČENGIĆ, Enes: S Krležom iz dana u dan I – IV, »Globus«, Zagreb, 1985. ČRNJA, Zvane: Sukobi oko Krleže. Argumenti i svjedočanstva za još jedan obračun s antikrležijanstvom, »Oslobođenje« i »Mladost«, Sarajevo i Zagreb, 1983.

DAMJANOVIĆ, Dragan: Arhitekt Hermann Bollé, »Leykam international«, Zagreb, 2013.

DAVIES, Norman: Heart of Europe. The past in Poland’s present, »Oxford University Press«, Oxford – New York, 2001.

210

bibliografija

DAVIS, Colin: Haunted Subjects. Deconstruction, Psychoanalysis and the Return of the Dead, »Palgrave Macmillan«, New York 2007.

DEMSKE, James: Sein, Mensch und Tod. Das Todesproblem bei Martin Heidegger, »Karl Alber Verlag«, Freiburg 1963.

DENZINGER, Heinrich i HÜNERMANN, Peter (ur.): Zbirka sažetaka vjerovanja, definicija i izjava o vjeri i ćudoređu, »U pravi trenutak«, Đakovo, 2002.

DEROO, Neal: Phenomenology and Eschatology. Not Yet in the Now, »Ashgate«, Farnham, 2009.

DERRIDA, Jacques: Béliers. Le dialogue in interrompu: entre deux infinis, le poème, Pariz, 2003.

DERRIDA, Jacques: Work of Mourning, »The University of Chicago Press«, Chicago – London, 2001.

DI CHIO, Alberto: Kardinal Šeper među velikanima Crkve Istočne Europe, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2005.

DIELS, Herman: Predsokratovci. FragmentiI i II, »Naprijed«, Zagreb 1983.

DONAT, Branimir: O Krleži još i opet, »Dora Krupićeva«, Zagreb, 2002.

DOSTOJEVSKI, Fjodor Mihajlovič: Braća Karamazovi, »Otokar Keršovani«, Rijeka, 1997.

DOSTOJEVSKI, Fjodor Mihajlovič: Legenda o velikom inkvizitoru. Tumačenja: V. S. Solovjov, K. N. Leontjev, S. N. Bulgakov, V. V. Rozanov, N. A. Berđajev, S. L. Frank, »CID«, Podgorica, 2002.

DRUGI VATIKANSKI KONCIL: Dokumenti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2008.

DUBY, Georges: Vrijeme katedrala. Umjetnost i društvo 980.–1420., »AGM«, Zagreb 2006.

DVORNIKOVIĆ, Vladimir: Studije za psihologiju pesimizma, Hrvatski štamparski zavod, Zagreb, 1923. – 1925.

DZIWISZ, Stanisław i dr.: Pustite me da odem. Snaga u slabosti Ivana Pavla II., »Verbum«, Split, 2007.

DZIWISZ, Stanisław: Život s papom, »Verbum«, Split, 2008.

ECKERMANN, Peter: Razgovori s Goetheom posljednjih godina njegova života, »Scarabeus«, Zagreb, 2006 ELIADE, Mircea: Sveto i profano, »AGM«, Zagreb, 2002.

ENGLISCH, Andreas: Ivan Pavao II. Tajna Karola Wojtyłe, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2006.

FINCI, Predrag: Osobno kao tekst, »Antibarbarus«, Zagreb, 2011.

FORTE, Bruno: Na putevima jednog. Metafizika i teologija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2010.

FRANJO, papa: Evangelii gaudium. Apostolska pobudnica biskupima, prezbiterima i đakonima, posvećenim osobama i svim vjernicima laicima o

211

POETIKA DVIJU USPOREDNIH SMRTI

Miroslav Krleža i Franjo Šeper

naviještanju Evanđelja u današnjem svijetu, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2013.

GAETA, Saverino: Papa Franjo. Život i izazovi, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2013.

GALOT, Jean: Tko si ti, Kriste? Kristologija, Forum bogoslova, Đakovo, 1996.

GAMULIN, Grgo: Hrvatsko kiparstvo XIX. i XX. stoljeća, »Naprijed«, Zagreb, 1999.

GAMULIN, Grgo: Josip Račić, Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske i Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2010.

GAVRAN, Zdravko: Pod svodovima svoga neba. Književni ogledi i kritike, Naklada Jurčić, Zagreb, 2007.

GAVROVIĆ, Milan: Čovjek iz Krležine mape, »Novi liber«, Zagreb, 2011.

GERNER, Eliza i ARKO, Milan: Svjedoci Krležina odlaska, »Prometej«, Zagreb, 2002.

GIBELLINI, Rosino (ur.): Teološke perspektive za XXI. stoljeće, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2006.

GIBELLINI, Rosino: Teologija dvadesetog stoljeća, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1999.

GOLUB, Ivan: Milost. S predavanja, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1997.

GOLUB, Ivan: Običan čovjek, Naklada Ljevak, Zagreb, 2013.

GOLUB, Ivan: Prijatelj Božji, »Naprijed«, Zagreb, 1990.

GOTOVAC, Vlado: Autsajederski fragmenti, »Globus«, Zagreb, 1995.

GOTOVAC, Vlado: Moj slučaj, Cankarjeva založba, Ljubljana – Zagreb, 1989.

GRABAR, Ivan i PERIČIĆ, Denis: Zavičajnost Miroslava Krleže, HAZU, Zavod za znanstveni rad, Zagreb i Varaždin, 2007.

GRONDIN, Jean: Smisao za hermeneutiku, Matica hrvatska, Zagreb, 1999.

GROZDANOV, Zoran (ur.): Bog pred križem. Zbornik u čast Jürgena Moltmanna, »Ex libris«, Rijeka, 2007.

HEĆIMOVIĆ, Branko (prir.): Krležini dani u Osijeku 1987–1990–1991. Krležino kazalište danas – zadaci i dostignuća suvremene hrvatske teatrologije, Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, Pedagoški fakultet u Osijeku, Zavod za književnost i teatrologiju HAZU, Osijek i Zagreb, 1992.

HEĆIMOVIĆ, Branko: Pod Krležinim kišobranom, »Znanje«, Zagreb, 1997.

HEIDEGGER, Martin: Sein und Zeit, »Max Niemeyer Verlag«, Tübingen, 1993.

HORVAT-PINTARIĆ, Vera: Tradicija i moderna, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Gliptoteka, Zagreb, 2009.

HUGES, Anthony: Michelangelo, »Phaidon Press«, London, 1997.

HUIZINGA, Johan: Jesen Srednjeg vijeka, »Naprijed«, Zagreb, 1991.

IVAN PAVAO II.: Govori u Hrvatskoj. 10. i 11. rujna 1994., Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1994.

IVAN PAVAO II.: Prijeći prag nade, »Verbum«, Split, 2009.

212

bibliografija

IVAN PAVAO II.: Vjera i razum. Enciklika svim biskupima Katoličke crkve o odnosu vjere i razuma, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2004.

IVAN XXIII.: Dnevnik duše i ostali pobožni spisi, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2009.

JAHN, Gary R. (ur.): Tolstoy’s TheDeath of Ivan Il’ich. A Critical Companion, »Northwestern University Press«, Evaston, 1999.

JANKELEVITCH, Vladimir: Smrt, »AGM«, Zagreb, 2012.

JASPERS, Karl: Filozofija egzistencije, »Prosveta«, Beograd, 1967.

KABIĆ, Danilo: Dostojevski. Leksikon likova, »Prometej«, Novi Sad, 2008.

KALEZIĆ, Vasilije: U Krležinom sazvježđu, »August Cesarec«, Zagreb, 1982.

KARAHASAN, Dževad: Model u dramaturgiji. Na primjeru Krležina glembajevskog ciklusa, »Cekade«, Zagreb, 1987.

KARLIĆ, Ivan: Bogočovjek Isus Krist, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2001.

KASPER, Walter: Bog Isusa Krista. Tajna trojedinog Boga, Forum bogoslova, Đakovo, 1994.

KAŠTELAN, Jure: Pobude i prizori, Nakladni zavod »Globus«, Zagreb, 2004.

Katekizam Katoličke Crkve, Hrvatska biskupska konferencija i Glas Koncila, Zagreb, 1994.

KEMPENAC, Toma: Nasljeduj Krista, »Prometej«, Zagreb, 1998.

KING, Ross: Michelangelo i papin svod, Naklada Stih, Zagreb, 2005.

Kongregacija za kler: Direktorij za službu i život prezbitera, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2013.

KONSTANTINOVIĆ, Radomir: Filosofija palanke, »University Press«, »Magistrat«, Sarajevo, 2009.

KRANJČEVIĆ, Silvije Strahimir: Heronejski lav. Izabrane pjesme, Školska knjiga, Zagreb, 2008.

Krleža MMI. Zbornik radova s okruglog stola, Nacionalna i sveučilišna knjižnica i Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2003.

KRLEŽA, Miroslav: Aretej, Naklada Ljevak i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 2002.

KRLEŽA, Miroslav: Balade Petrice Kerempuha, »Zora«, Zagreb, 1956.

KRLEŽA, Miroslav: Banket u Blitvi I i II, »Zora«, Zagreb, 1964.

KRLEŽA, Miroslav: Davni dani. Zapisi 1914–1921, »Zora«, Zagreb 1956.

KRLEŽA, Miroslav: Deset krvavih godina i drugi politički eseji, »Zora«, Zagreb, 1957.

KRLEŽA, Miroslav: Djetinjstvo 1902-03 i drugi zapisi, »Zora«, Zagreb 1972.

KRLEŽA, Miroslav: Dnevnik I – V, »Oslobođenje«, Sarajevo, 1977.

KRLEŽA, Miroslav: Eseji I – VI, »Zora«, Zagreb, 1963.

KRLEŽA, Miroslav: Evropa danas. Knjiga dojmova i essaya, »Zora«, Zagreb, 1956.

213

POETIKA DVIJU USPOREDNIH SMRTI

Miroslav Krleža i Franjo Šeper

KRLEŽA, Miroslav: Galicija, Naklada Ljevak i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 2002.

KRLEŽA, Miroslav: Glembajevi. Drame, Naklada Ljevak i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 2001.

KRLEŽA, Miroslav: Glembajevi. Proza, »Zora«, Zagreb, 1961.

KRLEŽA, Miroslav: Hrvatski bog Mars, »Zora«, Zagreb, 1955.

KRLEŽA, Miroslav: Legende, »Zora«, Zagreb, 1964.

KRLEŽA, Miroslav: Marginalije. 1000 izabranih komentara o tekstovima za enciklopedije JLZ, »Službeni glasnik«, Beograd, 2011.

KRLEŽA, Miroslav: Mnogopoštovanoj gospodi mravima, Naklada Ljevak, Zagreb, 2009.

KRLEŽA, Miroslav: Moj obračun s njima, »Oslobođenje«, Sarajevo, 1988.

KRLEŽA, Miroslav: Na rubu pameti, Naklada Ljevak, Matica hrvatska i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 2000.

KRLEŽA, Miroslav: Novele, »Zora«, Zagreb, 1955.

KRLEŽA, Miroslav: Panorama pogleda, pojava i pojmova I – V, »Oslobođenje«, Sarajevo, 1975.

KRLEŽA, Miroslav: Pisma, »Oslobođenje«, Sarajevo, 1988.

KRLEŽA, Miroslav: Poezija, Naklada Ljevak, Matica hrvatska i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 2005.

KRLEŽA, Miroslav: Povratak Filipa Latinovicza, »Zora«, Zagreb, 1969.

KRLEŽA, Miroslav: Razgovori i svjedočanstva, »Prosvjeta«, Zagreb, 2006.

KRLEŽA, Miroslav: Tri drame, »Zora«, Zagreb, 1964.

KRLEŽA, Miroslav: Zastave, »Zora«, Zagreb, 1967.

KROLO, Miroslav i MATKOVIĆ, Marijan (ur.): Miroslav Krleža 1973., Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1975.

KRUŽIĆ UCHYTIL, Vera: Vlaho Bukovac. Život i djelo 1855. – 1922., Nakladni zavod »Globus«, Zagreb, 2005.

KUHARIĆ, Franjo: Mir je djelo pravde. Poruke, propovijedi i apeli 1988–94., Glas Koncila, Zagreb, 1995.

KUHARIĆ, Franjo: Poruke sa Stepinčeva groba, Nadbiskupski duhovni stol i Glas Koncila, Zagreb, 1990.

KUHARIĆ, Franjo: Principi dobra, Glas Koncila, Zagreb, 1996.

KÜNG, Hans: Biti kršćanin, »Konzor i Synopsis«, Zagreb i Sarajevo, 2002.

KÜNG, Hans: Postoji li Bog? Odgovor na pitanje o Bogu u Novome vijeku, »Ex libris«, Rijeka, 2006.

KUZMANOVIĆ, Mladen: Krleža u sjeni Terezije. Krležina protuslovlja i tvorbeni elementi Balada: Terezija Goričančeva, Matica hrvatska, Zagreb, 1998.

LACOSTE, Jean Yves i dr.: Povijest teologije, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2013.

214

bibliografija

LACOSTE, Jean-Yves: Povijest teologije, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2013.

LALIĆ, Dragan: Moj sugovornik Krleža, vlastita naklada, Zagreb, 1995.

LASIĆ, Stanko: Mladi Krleža i njegovi kritičari, »Globus« i Međunarodni slavistički centar SR Hrvatske, Zagreb, 1987.

LASIĆ, Stanko: Članci, razgovori, pisma, Udruga za kulturu »Gordogan«, Zagreb, 2004.

LASIĆ, Stanko: Krleža. Kronologija života i rada, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1982.

LASIĆ, Stanko: Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži I – VI, »Globus«, Zagreb, 1989.

LASIĆ, Stanko: Struktura Krležinih Zastava, »Liber«, Zagreb, 1974.

LESSON, Daniel N.: Opus ultimum. The story of the Mozart’s Requiem, »Algora Pub«, New York, 2004.

LEŠIĆ, Josip: Slika i zvuk u dramama Miroslava Krleže, »Veselin Masleša«, Sarajevo,1981.

LOJOLSKI, Ignacije: Načela duhovnosti, »Verbum«, Split, 2008.

LONČAREVIĆ, Vladimir i ŠESTAK, Ivan (ur.): Katolicizam, modernizam i književnost. Zbornik radova znanstvenog simpozija u povodu 50. obljetnice smrti Ljubomira Marakovića (1857–1959), Institut Fontes sapientiae, Zagreb, 2011.

LONČAREVIĆ, Vladimir Luči Ljubomira Marakovića. Život i rad, estetički pogledi i kritička praksa, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb, 2003.

LOTZ, Ioannes B.: Ontologia, »Herder«, Barcinone – Roma, 1962.

LOUX, Michael: Metafizika. Suvremeni uvod, Hrvatski studiji, Zagreb, 2010.

LOWNEY, Chris: Herojsko vodstvo. Najbolji postupci 450 godina stare družbe koja je promijenila svijet, »Mate«, Zagreb, 2004.

LUBAC DE, Henri-Marie: Meditation sur l’Eglise, »Aubier«, Pariz, 1968.

LUBAC DE, Henri: Drama ateističkog humanizma, »Ex libris«, Rijeka, 2009.

LUBAC DE, Henri: Katoličanstvo, »Ex libris«, Rijeka, 2013.

LUPER, Steven: The Philosophy of Death, »Cambridge University Press«, Cambridge, 2009.

MALIĆ, Zdravko: Prema Krleži, Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, 2009.

MANDIĆ, Igor: Zbogom, dragi Krleža, »Profil«, Zagreb, 2007.

MATKOVIĆ, Marijan: Miroslav Krleža. Život i djelo, Hrvatsko društvo kazališnih kritičara i teatrologa, Zagreb, 1988.

MATOŠ, Antun Gustav: Sabrana djela, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, »Liber« i »Mladost«, 1973.

MATVEJEVIĆ, Predrag: Razgovori s Krležom, »Prometej«, Zagreb, 2001.

METCALF, Peter: Celebration of Death. The Anthropology of Mortuary Ritual, »Cambridge University Press«, Cambridge, 1992.

215

POETIKA DVIJU USPOREDNIH SMRTI

Miroslav Krleža i Franjo Šeper

MIHALIĆ, Slavko: Sabrane pjesme, »Naprijed«, Zagreb, 1998.

MIRIĆ, Milan: Eseji, Matica hrvatska, Zagreb, 2011.

MIRIĆ, Milan: Tri eseja za J. V., »Kratis«, Zagreb ,2012.

MIŠČIN, Daniel: Skriveni svijet Silvija Strahimira Kranjčevića. Silvijeva i Elina pisma, Školska knjiga, Zagreb, 2008.

MIŠČIN, Daniel: Temelji diplomacije Svete Stolice, Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija i Filozofski fakultet Družbe Isusove, Zagreb, 2006.

MIŠČIN, Daniel: U potrazi za svetim. Svjetlo s Istoka i imanencija transcendencije, Školska knjiga, Zagreb, 2011.

MIŠČIN, Daniel: U stih upisana metafizika. Ontologija i transcendencija u djelu Silvija Strahimira Kranjčevića, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb, 2004.

MORESCHINI, Claudio: Povijest patrističke filozofije, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2009.

MORIN, Edgar: Čovjek i smrt, »Scarabeus« naklada, Zagreb, 2005.

NAZOR, Vladimir: Sabrana djela, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1977.

NEMEC, Krešimir: Čitanje grada, Naklada Ljevak, Zagreb, 2010.

NEMEC, Krešimir: Povijest hrvatskog romana II., »Znanje«, Zagreb 1998.

NEMET, Ladislav: Kršćanska eshatologija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2002.

NIETZSCHE, Friedrich: Radosna znanost, »Demetra«, Zagreb, 2003.

NIKIĆ, Mijo i LAMEŠIĆ, Kata: Diktatura relativizma, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb, 2007.

NUIĆ, Viktor: Opće pravo Katoličke Crkve. Priručnik uz novi Zakonik kanonskog prava, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1985.

OČURŠĆAK, Siniša: Filozofski zapisi, pjesme i odjeci, Naklada M. Škorić, Zagreb, 2004.

Ordo exsequiarum Romani pontificis, Officium de liturgicis celebrationibus summi pontificis, Civitate Vaticana, 2000.

OTTO, Rudolf: Sveto. O iracionalnom u ideji božanskog i njezinom odnosu spram racionalnoga, »Scarabeus« naklada, Zagreb, 2006.

OTTO, Walter F.: Bogovi Grčke, »AGM«, Zagreb, 2004.

PACZKOWSKI, Andrzej (ur.): From ›Solidarity‹ to martial law. The Polish crisis of 1980-1981, a documentary history, »Central European University Press«, Budapest – New York 2007.

PACZKOWSKI, Andrzej: Pola stoljeća povijesti Poljske, »Profil« i »Srednja Europa«, Zagreb 2001.

PARO, Georgij: Iz prakse. Gavella, Amerika, Dubrovnik…, Hrvatsko društvo kazališnih kritičara i teoretičara, Zagreb, 1981.

PARO, Georgij: Pospremanje, »Disput«, Zagreb, 2010.

216

bibliografija

PARO, Georgij: Theatralia disjecta, Matica hrvatska, Karlovac, 1995.

PASCAL, Blaise: Misli, Demetra, Zagreb, 2000.

PAVIČIĆ, Darko: Razgovori s kardinalom, »Teovizija«, Zagreb, 1995.

PAVLOVIĆ, Cvijeta (ur.): Komparativna povijest hrvatske književnosti. Zbornik radova XV.: (Ne)pročitani Krleža: od teksta do popularne predodžbe, Književni krug Split i Odsjek za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb – Split, 2013.

PELC, Milan (ur.): Hrvatska umjetnost. Povijest i spomenici, Školska knjiga i Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2010.

PELC, Milan: Povijest umjetnosti u Hrvatskoj, Naklada Ljevak, Zagreb, 2012.

POPOVIĆ, Dimitrije: Smrt u slikarstvu, Matica hrvatska, Zagreb, 2001.

POPOVIĆ, Dimitrije: Veronikin rubac, Matica hrvatska, Zagreb, 1996.

PORSCH, Felix: Ivanovo evanđelje, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2002.

POZO, Candido: Eshatologija, Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo, 1997.

PRAZMOWSKA, Anita: Poland. A modern history, »I. B. Tauris«, London, 2010.

PROUST, Marcel: Put k Swannu, Biblioteka Jutarnjeg lista, Zagreb, 2004.

PUKEC, Đuro i STANKOVIĆ, Vladimir (prir.): Šeper. Građa za životopis I i II, Nadbiskupski duhovni stol, Zagreb, 1982.

PUPAČIĆ, Josip: Zaljubljen u ljubav. Izabrane pjesme, Školska knjiga, Zagreb, 2007.

RAHNER, Karl i VORGRIMLER, Herbert: Teološki rječnik, Forum bogoslova, Đakovo, 1992.

RAHNER, Karl: Teološki spisi, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb, 2008.

RATZINGER, Joseph: Bog i svijet. Vjera i život u našem vremenu, Mozaik knjiga, Zagreb, 2003.

RATZINGER, Joseph: Uvod u kršćanstvo. Predavanja o apostolskom vjerovanju, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2007.

RATZINGER, Joseph / Benedikt XVI.: Ivan Pavao II. Moj ljubljeni prethodnik, »Verbum«, Split, 2008.

RICCARDI, Andrea: Ivan Pavao II. – biografija, »Verbum«, Split, 2011.

RILKE, Rainer Maria: Poezija i proza, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 2001.

Rimski misal: Veliki tjedan, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1992.

Rimski obrednik: Red sprovoda, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2003.

RIPA, Cesare: Ikonologija, »Laus«, Split, 2000.

SABLJAK, Tomislav (ur.): Krleža danas 1893–1981–2011, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 2011.

217

POETIKA DVIJU USPOREDNIH SMRTI

Miroslav Krleža i Franjo Šeper

SABOTIČ, Ines (ur.): Ivan Pavao II. Poslanje i djelovanje. Zbornik radova sa simpozija održanog u Zagrebu 24. lipnja 2005., Glas Koncila i dr., Zagreb, 2007.

SANTINI, Alceste: Izazovi novog pape. Laicitet, relativizam, znanost, Krš­ćan­ ska sadašnjost, Zagreb, 2007.

SCHIFFLER, Ljerka: Josip Vaništa. U čast Manetu – Beskonačni štap, vlastita naklada, Zagreb, 2011.

SCHMEMANN, Aleksandar: Smrt smrti, Hrišćanski kulturni centar, Beograd, 2007.

SCHNAKENBURG, Rudolf: Osoba Isusa Krista u četiri evanđelja, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1997.

SCHNEIDER, Alfred: Eshatologija, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb, 2010.

SCHÖNBORN, Christoph: Bog posla Sina svoga. Kristologija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2008.

SCHULZ, Walter: Bog novovjekovne metafizike, Matica hrvatska, Zagreb, 1995.

SCOLA, Angelo: Čovjek kao osoba. Teološka antropologija, Kršćanska sa­ dašnjost, Zagreb, 2003.

Sede apostolica vacante. Storia – Legislazione – Riti. Luoghi e cose, Ufficio delle celebrazioni liturgiche del Sommo pontefice, Grad Vatikan, 2005.

SÖDING, Thomas: Božji sin iz Nazareta. Isusovo čovještvo u Novom zavjetu, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2010.

SOLAR, Milivoj: Umijeće tumačenja. Interpretacija lirskih pjesama, Matica hrvatska, Zagreb, 1997.

SRAKIĆ, Marin: Sabrana djela I: Opjevajmo slavne muževe. Povijesni prilozi i arhivska građa o životu i radu biskupa, svećenika i ustanova Đakovačkoosječke nadbiskupije i Srijemske biskupije, Đakovačko-osječka nadbiskupija, Đakovo, 2013.

STANKOVIĆ, Vladimir: Zapisi o kardinalu Šeperu, Kršćanska sadašnjost, 2001.

STEIGER, Emil: Temeljni pojmovi poetike, »Ceres«, Zagreb, 1996.

STEPINAC, Alojzije Viktor: Pisma iz sužanjstva (1951.–1960.). Prigodom stote obljetnice rođenja, Postulatura Sluge Božjega Alojzija Stepinca, Zagreb, 1998.

STEPINAC, Alojzije: Propovijedi, govori, poruke, »AGM« i Postulatura kardinala Alojzija Stepinca, Zagreb, 1996.

STROSSMAYER, Josip Juraj: Izabrani književni i politički spisi I i II, Matica hrvatska, Zagreb, 2005. ŠAFRANEK, Ingrid: Temelji modernog romana, Školska knjiga, Zagreb, 1971. ŠANJEK, Franjo: Kršćanstvo na hrvatskom prostoru, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1996. ŠENTIJA, Josip: S Krležom poslije '71, Školska knjiga, Zagreb, 2011.

218

bibliografija

ŠIMIĆ, Antun Branko: Sabrana djela I: pjesme, proza I, »Dom i svijet«, Zagreb, 1998. ŠIMUNDŽA, Drago: Bog u djelima hrvatskih pisaca. Vjera i nevjera u hrvatskoj književnosti 20. stoljeća I i II, Matica hrvatska, Zagreb, 2004. ŠKVORC, Boris: Ironija i roman. U Krležinim labirintima, »MD naklada«, Zagreb, 2003. ŠOP, Nikola: S mojim Isusom. Izabrane pjesme, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2004. ŠPEHAR, Milan: Problem Boga u djelima Miroslava Krleže, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1987. ŠPIDLIK, Tomaš: Hodočasnikova duša. Razgovori s Janom Paulasom, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2008. ŠPOLJARIĆ, Stjepan: Ars historica Frane Petrića, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb, 2012. ŠPOLJARIĆ, Stjepan: Uvod u filozofiju povijesti, skripta, Filozofski fakultet Družbe Isusove, Zagreb, 2012.

TANJIĆ, Željko (ur.): Šeper. Veritatem facientes in caritate. Zbornik radova s međunarodnog simpozija o kardinalu Franji Šeperu u povodu 20. obljetnice smrti, Glas Koncila i Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2001.

TAUBES, Jacob: Zapadna eshatologija, »Antibarbarus«, Zagreb, 2009.

TERRAS, Victor: A Karamazov Companion. Commentary of the Genesis, Language and Style of Dostoevsky’s Novel, »The University of Wisconsin Press«, Wisconsin, 2002.

TILLICH, Paul: Teologija kulture, »Ex libris«, Rijeka, 2009.

TOLSTOJ, Lav Nikolajevič: Sobranie sočinenii v 22 tomah, »Hudožestvenaja literatura«, Moskva, 1982.

TONKOVIĆ, Zdenko: Vaništa, »Kratis«, Zagreb, 2004.

TORNIELLI, Andrea: Jorge Mario Bergoglio – Papa Franjo. Cjelovita biografija – život, ideje i poruke, »Verbum«, Split, 2013.

UJEVIĆ, Tin: Dušin šipak. Izabrane pjesme, Školska knjiga, Zagreb, 2008.

VALENTE, Gianni: Franjo, papa s kraja svijeta, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2013.

VANIŠTA, Josip: Crteži 1949–1999., »Novi liber«, Zagreb, 2000.

VANIŠTA, Josip: Knjiga zapisa, Moderna galerija i »Kratis«, Zagreb, 2001.

VANIŠTA, Josip: Novi zapisi, »Kratis«, Zagreb, 2007.

VANIŠTA, Josip: Skizzenbuch 1932–2010. Iza otvorenih vrata, »Kratis, Zagreb, 2010.

VANIŠTA, Josip: Vaniština poputbina, »Europapress holding«, Zagreb, 2007.

VATTIMO, Gianni: After Christianity, »Columbia University press«, New York, 2002.

219

POETIKA DVIJU USPOREDNIH SMRTI

Miroslav Krleža i Franjo Šeper

VAUPOTIĆ, Miroslav: Siva boja smrti, »Znanje«, Zagreb, 1973.

VINCE, Ratimir (ur.): Kršćanska misao XX. stoljeća, Hrvatski radio, Zagreb, 2009.

VISKOVIĆ, Velimir (ur.): Krležijana I – III, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 1993.

VISKOVIĆ, Velimir: Krležološki fragmenti. Krleža između umjetnosti i ideologije, »Konzor«, Zagreb, 2001.

Vjera i kultura. Antologija tekstova papinskog učiteljstva od Lava XIII. do Ivana Pavla II., Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2009.

VOJNOVIĆ, Branislava (ur.): Zapisnici Izvršnoga komiteta Centralnoga komiteta Saveza komunista Hrvatske 1955.–1959., svezak 4, Hrvatski državni arhiv, Zagreb, 2010.

VRANEKOVIĆ, Josip: Dnevnik. Život u Krašiću zasužnjenog nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca (5. XII. 1951. – 10. II. 1960.), Postulatura blaženoga Alojzija Stepinca, Zagreb, 2011.

VUČETIĆ, Šime: Krležino književno djelo, »Spektar«, Zagreb, 1983.

VUČKOVIĆ, Ante: Vrtlog grijeha. O Davidovu grijehu s Bat-Šebom, Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, Zagreb, 2012.

VUČKOVIĆ, Radovan: Krležina dela, »Oslobođenje«, Sarajevo, 1986.

WALLER, J. Michael (ur.): Strategic Influence: Public Diplomacy, Counterpropaganda, and Political Warfare, »The institute of world politics press«, Washington, 2008.

WALLS, Jerry L.: Heaven. The Logic of Eternal Joy, »Oxford University Press«, Oxford, 2002.

WEINRICH, Harald: Leta. Umjetnost i kritika zaborava, »Algoritam«, Zagreb, 2007.

ZIDIĆ, Igor: Miljenko Stančić, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1979.

ZIDIĆ, Igor: Slika i vrijeme. Josip Vaništa, »Ex libris«, Zagreb, 2013. ŽMEGAČ, Viktor: Krležini europski obzori. Djelo u komparativnom kontekstu, »Znanje«, Zagreb, 2001. ŽMEGAČ, Viktor: Od Bacha do Bauhausa. Povijest njemačke kulture, Matica hrvatska, Zagreb, 2006. ŽMEGAČ, Viktor: Povijesna poetika romana, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1991.

220

Kazalo imena Kazalo uključuje imena osoba koja se spominju u tekstu, a iz njega su, iz razumljivih razloga učestalosti pojavljivanja, ispuštena imena Miroslava Krleže i Franje Šepera.

A Ağca Ali 51 Aristotel 23, 24, 25

Bruegel Pieter, st. 24 Bulić Frane 16 Buonarroti, Michelangelo 24

B Bakarić Vladimir 95, 122, 129, 191 Balthasar Hans Urs 79 Bauer Antun 20, 167 Beethoven Ludwig van 40 Benedikt XVI., papa (Joseph Ratzinger) 57, 75, 153, 155, 156, 171, 172, 173, 174, 176, 177 Bernini Gian Lorenzo 171 Bertoli Paolo 181 Bertone Tarcisio 39, 171 Bilić Jure 191 Blažević Jakov 103, 134, 191, 192, 193 Bollé Herman 183, 187 Bozanić Josip 166, 175, 176 Broz Josip, Tito 43, 70, 100, 103, 104, 105, 106, 109, 129, 163, 192

C Camus Albert 197 Carr Edward Hallet 24 Casaroli Agostino 14, 48, 50, 55, 75 Cesarec August 104 Cesarić Dobriša 27, 82, 192 Cvijić Juraj (Đuro) 104 Č Čapek Velimir 75, 177 Čengić Enes 40, 60, 62, 66, 68, 69, 70, 73, 77, 84, 85, 88, 100, 103, 104, 107, 121, 132, 138, 149 Črnja Zvane 115 D Dabčević-Kučar Savka 199 De Lubac Henry 114, 154, 155, 156

221

POETIKA DVIJU USPOREDNIH SMRTI

Miroslav Krleža i Franjo Šeper

Derrida Jacques 29 Dostojevski Fjodor Mihajlovič 31, 82, 140 Dragojević Danijel 148 Dragosavac Dušan 69, 95, 191 Duby Georges 24, 25 Dvorniković Vladimir 123, 124 E Eckermann Johann Peter 23 Epikur 30, 60 F Fanelli Mario 33, 44 Fernkorn Anton Dominik 13 Frangeš Ivo 124 Franjo, papa (Jorge Mario Bergoglio) 152, 153, 154, 155, 156 Friedrich Caspar David 87

Horvatin Kamilo 104 Hugo Victor 40 I Ignacije Antiohijski 182 Ivan od Križa 87 Ivan Pavao II, papa (Karol Wojtyła) 49, 51, 52, 54, 55, 91, 140, 153, 156, 166, 177, 178, 179, 180, 207 Ivan XXIII., papa (Angelo Giuseppe Roncalli) 151, 170, 178 Ivanković Nenad 161, 163 J Jamometić Andrija 125, 126 Jaruzelski Wojciech 43, 44, 46, 48, 49, 50, 51, 54, 207 Jeremija, prorok 80

K Kafka Franz 82 G Kallay Benjamin 124 Garrone Gabriel Marie 74 Kania Stanisław 46 Gide Andre 82 Karajan Herbert von 39 Glemp Józef 51, 53, 54 Kaštelan Jure 191, 199, 200 Goethe Johann Wolfgang 23, 25 Golub Ivan 21, 61, 70, 145, 148, Kažotić Augustin 126 Kelemen Milko 82 151, 174 Gotovac Vlado 85, 105, 106, 109, Kokša Đuro 177 Kranjčević Silvije Strahimir 110, 113 123, 124, 125, 154 Gracija iz Mula 126 Križanić Juraj 61, 62, 113 Krleža Bela 40, 41, 45, 60, 61, 62, 63, H 64, 66, 70, 77, 85, 95, 103, 108 Haulik Juraj 126 Kršinić Frano 16 Hedervary Khuen 124 Heidegger Martin 10, 86, 96, 198, Kuharić Franjo 14, 21, 22, 50, 51, 52, 53, 54, 55, 56, 57, 75, 76, 104, 201 165, 166, 167, 170, 172, 173, 181 Holbein Hans, ml. 32, 79 Kuzmanović Mladen 24, 80, 133 Holi Augustin 167 222

kazalo imena

L Lasić Stanko 13, 35, 60, 70, 84, 86, 100, 104, 105, 106, 107, 114, 157, 158, 190, 191, 193, 198, 199, 203, 204, 208 Lenjin Vladimir Iljič 94 Lončarević Vladimir 158 Luetić Tijan Nedjeljka 107

Ottaviani Alfredo 75, 151 Ozana Kotorska 126

P Papandopulo Boris 39, 40 Paro Georgij 30, 33, 34, 43, 44, 45, 46, 62, 82 Parun Vesna 82 Pascal Blaise 114 Pavao III., papa (Alessandro M Farnese) 174 Maček Vladko 130 Pavao VI., papa (Giovanni Battista Malić Zdravko 43, 48 Montini) 50, 127, 151, 174, 176, Mandeljštam Nadežda 106 177 Maraković Ljubomir 32, 115, 157, Pavelić Ante 69, 132 158 Perrault Charles 94 Marcone Ramiro Giuseppe 121 Piłsudski Józef Klemens 43, 100 Marinković, Ranko 15, 33 Pio XII., papa (Eugenio Pacelli) Marulić Marko 148 122, 178 Marx Karl 50 Matan Branko 184, 188, 190, 193, Planinc Milka 199 Pupačić Josip 61 195, 199, 203 Matoš Antun Gustav 14, 15, 183 Matvejević Predrag 45, 46, 64, 109, R Račić Josip 82 132, 133, 190 Radauš Vanja 20 Mijatović Cvijetin 191, 194 Rilke Rainer Maria 27, 81, 91, 92 Mirić Milan 15, 85, 86 Rimbaud Arthur 82 Morin Edgar 35 Ross Thomas 39, 40 N S Nazor Vladimir 110, 111, 112 Nemec Krešimir 13, 16, 100, 115, Sabljak Tomislav 185, 187, 193 Schönberg Arnold 82 116, 192 Silvestrini Achille 75 Srakić Marin 178 O Ortega y Alamino Jaime Lucas 152, Staljin Josif Visarionovič 50 Steiger Emil 23 153 Ostojić Mladen 73

223

POETIKA DVIJU USPOREDNIH SMRTI

Miroslav Krleža i Franjo Šeper

Stepinac Alojzije 20, 21, 22, 53, 70, 120, 121, 122, 123, 125, 127, 128, 129, 130, 131, 132, 134, 135, 136, 138, 140,145, 165, 166, 167, 168, 169, 170, 181, 191 Strossmayer Josip Juraj 150 Strozzi Tito 80

U Ujević Mate 157 Ujević Tin 82, 84, 124, 148

V Valensin Auguste 154 Vaništa Josip 18, 77, 82, 83, 84, 85, 86, 87, 88, 106, 111, 148 Š Vejzović Dunja 39 Šagi-Bunić Tomislav Janko 147, Vitković Stanislav 90, 168, 171 148, 149, 152, 163, 171, 172 Vodopivec Frano 40 Šeper Bruno (sin Mirkov) 68 Vraneković Josip 122, 129, 167, 168, Šeper Mirko (brat Franje Šepera) 170 66, 67, 68, 69 Vranešić Đuro 69, 70 Šeper Mirko (sin Mirkov) 68 Vranešić Krešimir 69, 103, 121 Šimić Antun Branko 82, 148, 149 Šnajder Slobodan 200 W Šolc Oto 82 Wagner Richard 39 Šop Nikola 16, 17, 204 Welles Orson 44 Šuštar Alojzij 75 Z T Zidić Igor 82 Tartaglia Marino 83, 85 Zoričić Zvonimir 46 Tavelić Nikola 127 Thorwaldsen Albert Bertel 101 Ž Tolstoj Lav Nikolajevič 95, 96, 208 Živković Josip 115, 116, 185 Tuđman Franjo 107

224

Popis fotografija naslovnica Portret Miroslava Krleže Ostavština Miroslava Krleže Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, sign. R 7970 CC)/1 naslovnica Portret kardinala Franje Šepera (Rim) Osobni arhiv Olge Princ str. 28 Naslovnica »Večernjeg lista« od 29. prosinca 1981.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu str. 38 Naslovnica »Glasa Koncila« od 10. siječnja 1982.

Arhiv Glasa Koncila str. 47 Prizor iz predstave »Banket u Blitvi«, redatelj: Georgij Paro, HNK Zagreb 1981.

Arhiv Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta HAZU

225

POETIKA DVIJU USPOREDNIH SMRTI

Miroslav Krleža i Franjo Šeper

str. 56 Nadbiskup Franjo Kuharić pred odrom kardinala Franje Šepera Osobni arhiv Brune Šepera str. 64 Pismo kardinala Franje Šepera Miroslavu Krleži od 2. svibnja 1981.

Ostavština Miroslava Krleže Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, sign. 7970 Bb. str. 66 Portret Mirka Šepera, brata kardinala Franje Šepera Osobni arhiv Brune Šepera str. 70 Franjo Šeper u razgovoru za Glas Koncila 13. prosinca 1967.

Arhiv Glasa Koncila str. 76 Portret Miroslava Krleže Snimio Frano Vodopivec Hrvatski državni arhiv u Zagrebu, sign. R-181-2 str. 87 Prva stranica oporuke nadbiskupa koadjutora Franje Šepera od 11. svibnja 1958.

Nadbiskupijski arhiv u Zagrebu, sign. 2/7 str. 95 Fragment rukopisa »Banketa u Blitvi« Miroslava Krleže Leksikografski zavod Miroslav Krleža u Zagrebu str. 97 Odar Miroslava Krleže u atriju palače JAZU, u Zagrebu 4. siječnja 1982.

Zbirka portreta javnih i kulturnih djelatnika Milana Pavića Hrvatski državni arhiv u Zagrebu, sign. HR-HDA-1758-1-77-43 226

popis fotografija

str. 100 Krležina odlikovanja uz odar u atriju palače JAZU u Zagrebu 4. siječnja 1982.

Zbirka portreta javnih i kulturnih djelatnika Milana Pavića Hrvatski državni arhiv u Zagrebu, sign. HR-HDA-1758-1-77-40 str. 106 Posljednji stan Miroslava i Bele Krleže na Gvozdu 23 u Zagrebu Muzej grada Zagreba str. 110 Rukopis pjesme »Život« Vladimira Nazora (23. listopada 1915.)

Arhiv Odsjeka za povijest hrvatske književnosti HAZU str. 128 Bilješka Miroslava Krleže o Alojziju Stepincu Ostavština Miroslava Krleže Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, sign. A 54 str. 132 Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac pred sudom 1946.

Arhiv Glasa Koncila str. 134 Bilješke Miroslava Krleže uz nastanak romana »Banket u Blitvi« (»Nacrt Blitve«) Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, sign. A 958 str. 140 Kazališna cedulja prve izvedbe »Gospode Glembajevih« Miroslava Krleže Arhiv Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta HAZU str. 158 Franjo Šeper u Beču 3. rujna 1965.

Osobni arhiv Olge Princ 227

POETIKA DVIJU USPOREDNIH SMRTI

Miroslav Krleža i Franjo Šeper

str. 164 Pisamce kardinala Alojzija Stepinca Franji Šeperu Nadbiskupijski arhiv u Zagrebu, sign. 8/25 str. 175 Papa Ivan Pavao II. blagoslivlje lijes kardinala Franje Šepera u bazilici sv. Petra u Rimu, 2. siječnja 1982.

Nadbiskupijski arhiv u Zagrebu, sign. 62/290 str. 181 Lijes Miroslava Krleže u pratnji vojnika na lafetu, Mirogoj, 4. siječnja 1982.

Zbirka portreta javnih i kulturnih djelatnika Milana Pavića Hrvatski državni arhiv u Zagrebu, sign. HR-HDA-1758-1-77-28 str. 184 Rukopis poglavlja »Svečani banski gala-pogreb presvetle gospođe Hortenzije de Emericzy, rođene plemenite HabdelićZdenčajdvorske«…, iz romana »Zastave« Miroslava Krleže Ostavština Miroslava Krleže Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, sign. R 7970 A 286 str. 189 Govor Cvijetina Mijatovića, člana predsjedništva SFRJ nad otvorenim grobom Miroslava Krleže, Mirogoj, 4. siječnja 1982.

Zbirka portreta javnih i kulturnih djelatnika Milana Pavića Hrvatski državni arhiv u Zagrebu, sign. HR-HDA-1758-1-77-32

228

Daniel Miščin

Daniel Miščin

Miroslav Krleža i Franjo Šeper

Š

to hrvatskoga literarnog velikana Miroslava Krležu povezuje s kardinalom Franjom Šeperom, zagrebačkim nadbiskupom i pročelnikom vatikanske Kongregacije za nauk vjere? Je li njihova jedina dodirna točka samo usporednost smrti, »korotnička podudarnost«: Krleža je umro 29. prosinca 1981., a Šeper dan kasnije. No prvome je na lijes položena crvena zastava Internacionale, a pokraj drugoga bila je vatikanska žuto-bijela zastava pa već te simbolične razlike u »zastavama« govore da su posrijedi zastupnici različitih svjetonazora, ideoloških koncepcija i misaonih modela.

U svojoj knjizi Daniel Miščin nastoji se izdići iznad ostrašćenog diskursa dokazujući da se naši vodeći intelektualci druge polovice 20. stoljeća ne moraju promatrati isključivo u formi antitetičkoga paralelizma. Ustrajno inzistirajući (i) na sličnostima, autor pronalazi brojne dodirne točke i zajedničke interese: Krležini i Šeperovi tematski krugovi nesumnjivo se dotiču, ponekad i preklapaju. Dvojicu velikana Miščin dosljedno promatra u njihovoj komplementarnosti, u skladnom dopunjavanju. Doista: tek kad se ti intelektualni sustavi kontekstualiziraju i promotre u interakciji, dobiva se cjelovita slika glavnih tijekova novije hrvatske povijesti i kulture.

Krešimir Nemec

K

njiga se temelji na cjelovitom pronicanju u izvore, objavljene i neobjavljene, pisane i usmene. Odlikuje se obuhvatnim poznavanjem literature, domaće i inozemne. Bogate bilješke su kao naličje matičnoga tkanja teksta, textus. Pisac je majstor povezivanja zbivanja, pronicatelj u pozadinu pojavnoga, otkrivatelj govora simbola, snimatelj podudarnosti Providnosti, tražitelj i nalazitelj dubokih korijena zbilje, sučeljavatelj različitosti, tkalac široke kontekstualnosti, iznalazitelj novih izraza, provoditelj usporedbi, očitovatelj čestitosti, nadasve prijatelj onih o kojima piše, Krleže i Šepera, čime potvrđuje Augustinovu riječ: »Nikoga se ne upoznaje osim po prijateljstvu«.

Ivan Golub

POETIKA DVIJU USPOREDNIH SMRTI Miroslav Krleža i Franjo Šeper

Poetika dviju usporednih smrti

Daniel Miščin

rođen je 1975. u Zagrebu. Nakon završena temeljnog studija filozofije i religijskih znanosti nastavlja znanstveni razvoj magisterijem i doktoratom iz filozofije na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Od akademske godine 1997./98. je stalni predavač na tom fakultetu te povremeni na nekoliko drugih visokoškolskih ustanova u Hrvatskoj. Predaje kolegije Metafizika, Estetika, Retorika te Rusija i Zapad – komparativna fenomenologija religije.

Zaposlen je u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske. Objavio je tridesetak znanstvenih članaka u domaćim i međunarodnim časopisima, uredivši i nekoliko zbornika i knjiga drugih autora. Osim nekoliko međunarodnih projekata s područja svojega znanstvenog interesa koje je osmislio i vodio, bio je scenaristom filma Pisma Silviju (2002.), autorom uprizorenja slavnoga teodicejskog razgovora iz romana Braća Karamazovi, u režiji Božidara Oreškovića, sa Zijadom Gračićem i Božidarom Oreškovićem u glavnim ulogama (2004.) te autorom HRT-ove sedmodijelne dokumentarne serije U potrazi za svetim (2010).

Dosad je objavio sljedeće knjige: U stih upisana metafizika. Ontologija i transcendencija u djelu Silvija Strahimira Kranjčevića (2004.), Temelji diplomacije Svete Stolice (2006.), Skriveni svijet Silvija Strahimira Kranjčevića. Silvijeva i Elina pisma (2008.) i U potrazi za svetim. Svjetlo s Istoka i imanencija transcendencije (2011.).

POETIKA DVIJU USPOREDNIH SMRTI

Miroslav Krleža i Franjo Šeper

ISBN 978-953-241-433-2

www.glas-koncila.hr

Cijena 140 kn

Glas Koncila

Z

animljiva je podudarnost očitovala povezanost dvojice istaknutih intelektualca njihova vremena: hrvatski književnik Miroslav Krleža i umirovljeni prefekt vatikanske Kongregacije za nauk vjere, kardinal Franjo Šeper bili su na odru istoga dana, 4. siječnja 1982., Krleža u palači Akademije na Zrinjevcu prekriven zastavom Saveza komunista, a Šeper pod svodovima zagrebačke katedrale, osjenjen zastavom Svete Stolice. Ta je dojmljiva simbolika povod ovom ogledu, zamašnjak razmišljanja o životnom sutonu dvojice velikana i njihovu odnosu prema umiranju i smrti. Njihov bogat unutrašnji život u istim je trenucima ispredao tkanje dviju zasebnih ali i djelomice podudarnih »ontologija sutona i noći«. One se mogu promatrati u povezanosti s bogatstvom Krležine literature s jedne, i Šeperovih zapisa i korespondencije s druge strane. Štoviše, dokumenti iz Krležine i Šeperove ostavštine (među kojima se neki prvi put pojavljuju u javnosti) ukazuju na nekoliko slojeva povezanosti pisca i kardinala, dodirne točke njihovih života, pa i njihovo međusobno poštovanje. Tako je trag Šeperova pisma Krleži iz svibnja 1981., stanoviti pogled unatrag koji otkriva i ranija preplitanja njihovih života.

Razmatrajući odnos Miroslava Krleže i Franje Šepera, baš kao i posredne izvedenice tog odnosa, ovaj ogled se želi usredotočiti na razabiranje suptilnog otiska duha vremena što ga oni zrcale te ih stoga nastoji istovremeno promatrati i kao osobe i kao paradigme. Promišljani na takav način, ukorijenjeni u čitavu mrežu zanimljivih preplitanja s drugim važnim suvremenicima, oni izgledaju kao dva sučeljena, monumentalna spomenika istog vremena. Ipak, ovaj ogled dvojici velikana nastoji pristupiti prije svega s lica, dotaknuti očitovanja njihove ljudskosti u kojoj se zrcale titraji duha i duhovnosti koji ih čine osobama izrazito dubokog unutrašnjeg života. Ugled kojim su Krleža i Šeper za života bili ovjenčani (i njime ujedno obremenjeni) tek je posljedica tih skrivenih dubina njihovih unutrašnjih svjetova. Ti svjetovi, njihova približavanja i udaljenja tema su ovog ogleda.