Okovana Hrvatska - Svezak I.

Ivan Miklenić

OKOVANA HRVATSKA KOMENTARI GLASA KONCILA (2000. – 2002.)

1

Ivan Miklenić

OKOVANA HRVATSKA

Komentari Glasa Koncila (2000. – 2002.)

Svezak I.

Ivan Miklenić Okovana Hrvatska, Komentari Glasa Koncila (2000. – 2002.), Svezak I., Glas Koncila, Zagreb, 2015.

Izdavač: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Za izdavača: Ivan Miklenić Biblioteka: Komentari Glasa Koncila

Knjiga 3 – Svezak I. Urednik: Tomislav Vuković Usklađivanje teksta i korektura: Vlatka Plazzeriano i Irena Puljić Grafička priprema: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Računalna obrada: Danijel Lončar i Dragica Šantić Oblikovanje naslovnice: Tomislav Kučko Tisak: Grafika Markulin, Lukavec Tiskano u prosincu 2015.

ISBN 978-953-241-489-9 (cjelina) ISBN 978-953-241-485-1 (Sv. 1) CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000920434.

Ivan Miklenić

OKOVANA HRVATSKA Komentari Glasa Koncila (2000. – 2002.)

Svezak I.

¤ Zagreb, 2015

Predgovor Nakon prvoga niza iz rubrike »Komentar« iz katoličkog (dvo)tjednika »Glasa Koncila«, pokrenutog povodom zlatnoga jubileja Glasa Koncila, pod naslovom »Okovana Crkva u Hrvatskoj I. do IV.« u kojem su objavljeni komentari od početka lista do pada komunizma u Hrvatskoj te drugoga niza pod naslovom »Crkva i Hrvatska u izazovima slobode I. do IV.«, s tekstovima iz razdoblja od preuzimanja vlasti nakon prvih višestranačkih izbora 1990. pa do smrti prvoga hrvatskoga predsjednika 1999. godine, javnosti se predaje i treći niz pod naslovom »Okovana Hrvatska«. Također i treći niz objavljen je u četiri sveska, a obuhvaća razdoblje od 2000. godine tj. od stjecanja vlasti koalicije lijevoga centra u siječnju 2000. do srpnja 2013. tj. do formalnog ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju.

Za razliku od prva dva niza, koja su obuhvaćala u novinama nepotpisane tekstove kojima je većinom bio autor Živko Kustić i koji su formalno u javnosti izražavali stav ne tek jednoga čovjeka nego uredništva Glasa Koncila, novi niz »Okovana Hrvatska« pretežno donosi komentare koji su autorski tekstovi, tj. tekstovi koje potpisuje i iza kojih stoji autor. Naime, po odluci zagrebačkoga nadbiskupa Josipa Bozanića - koji je uoči Uskrsa 2004. godine dobio suglasnost splitskog nadbiskupa Marina Brišića, riječkog nadbiskupa Ivana Devčića, zadarskoga nadbiskupa Ivana Prenđe i vrhbosanskoga nadbiskupa Vinka Puljića da prestanu biti suizdavači te da jedini izdavač Glasa Koncila otada bude Zagrebačka nadbiskupija - od uskrsnog broja 2004. u Glasu Koncila pojavljuju se tekstovi komentara s potpisom autora. Budući da je velika većina tih tekstova u rubrici »Komentar«, bili oni potpisani ili ne, izišla iz pera jednoga autora, on je naveden kao autor ovoga niza, a u odgovarajućim svescima uz svoje tekstove navedeni su njihovi potpisani autori: Rafael Rimić ili Branimir Stanić. Među nepotpisanim tekstovima u prvom svesku kao autor javio se i Nedjeljko Pintarić.

Premda su tekstovi u rubrici »Komentar« Glasa Koncila, sabrani u niz »Okovana Hrvatska«, potpisani i figuriraju kao autorski, ti tekstovi više su od osobnih stajališta njihovih pisaca jer izražavaju ne tek osobne poglede i stajališta već stajališta u svjetlu kršćanske doktrine, osobito stajališta u svjetlu socijalnog nauka Crkve, primijenjenog na konkretna pitanja, procese i idejna kretanja u hrvatskome društvu u tom razdoblju.

Za pojavljivanje niza »Okovana Hrvatska« svoj važan doprinos dali su djelatnici Glasa Koncila: Vlatka Plazzeriano, Irena Puljić, Dragica Šantić, Tomislav Kučko i Danijel Lončar, te Tomislav Vuković kao urednik izdanja i autor poviKOMENTARI GLASA KONCILA – IVAN MIKLENIĆ

5

jesnog okvira života i djelovanja Hrvatske i Katoličke Crkve u njoj u tom razdoblju. Tekstovi su u sveske preneseni onako kako su bili objavljeni, što znači u lekturi prof. Domagoja Grečla. Svima njima pripada iskrena zahvalnost autora.

Predajući čitateljstvu niz »Okovana Hrvatska« Glas Koncila pruža svjedočanstvo Crkve koja je de facto premda neslužbeno i iz osobnog viđenja autora tim tekstovima i stajalištima progovarala o brojnim vrlo osjetljivim i prijepornim pitanjima društvenoga života u Hrvatskoj, davala poticaje, budila kršćansku nadu, kritički upozoravala na teška lutanja i željela iskreno služiti općemu dobru svih ljudi u Hrvatskoj i boljoj budućnosti hrvatskoga naroda.

Autor

6

OKOVANA HRVATSKA – I.

Društveno politički i crkveni okvir komentara GK-a od početka 2000. do srpnja 2013.

Odmah nakon smrti prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana u prosincu 1999., nastupilo je novo, prilično burno, razdoblje na svim područjima društvenog života u Hrvatskoj, koje, u svojevrsnu cjelinu zaokružuju dva iznimno važna datuma - izbori za zastupnike u Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora 3. siječnja 2000. i primitak Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije kao njezine 28. članice 1. srpnja 2013. Jednako se tako u tome razdoblju i za život Katoličke Crkve u Hrvatskoj i njezinih vjernika mogu navesti dva važna događaja, koja kao rubnjaci-međaši stoje na njegovu početku i kraju, i koji ga čine zaokruženim razdobljem - osnutak Gospićko-senjske biskupije 25. svibnja 2000. i predaja predstavnika inicijative »U ime obitelji« 749.316 potpisa za referendum o ustavnoj definiciji braka kao životne zajednice žene i muškarca, predsjedniku Hrvatskoga sabora 14. lipnja 2013. čime su katolički vjernici laici na »velika vrata« ušli u hrvatski javni prostor.

Glas Koncila je, kao i svih dotadašnjih niza godina od samoga početka izlaženja, pomno pratio sva opće društvena kao i crkvena zbivanja. U spomenutom novijem razdoblju to je činio iz pera glavnoga urednika Ivana Miklenića s nekoliko tekstova njegova zamjenika Branimira Stanića, te ih u svjetlu Evanđelja i crkvenoga nauka komentirao i tumačio, najprije odgajajući vjerničku savjest i svijest u ispravnome »čitanju znakova vremena«, kako se to doslovce izrazio II. vatikanski koncil u Konstituciji o suvremenom svijetu »Gaudium et spes«, ali i poručujući široj hrvatskoj javnosti svoje jasne stavove o njima.

Svojevrsni kraj prvog desetljeća samostalne Hrvatske označavaju »trećesiječanjski izbori« g. 2000. u kojima je po prvi puta dotada vodeća stranka u Saboru - Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) izgubila od tadašnje oporbene koalicije sastavljene od šest političkih stranaka: Socijelademokratske partije (SDP-a), Hrvatske seljače stranke (HSS-a), Hrvatske socijalno-liberalne stranke (HSLS-a), Istarskog demokratskog sabora (IDS-a), Hrvatske narodne stranke (HNS-a) i Liberalne stranke (LS-a). Novi predsjednik Vlade postaje predsjednik SDP-a, nekadašnji istaknuti komunistički dužnosnik, Ivica Račan.

Nedugo nakon toga prema Ustavu RH održani su i izbori za hrvatskoga predsjednika, treći po redu u Hrvatskoj, na kojima su od devet prijavljenih kandidata u drugi krug 7. veljače 2000. ušli Stjepan Mesić i Dražen Budiša.

KOMENTARI GLASA KONCILA – IVAN MIKLENIĆ

7

Pobijedio je sa 56.01% glasova Stjepan Mesić, koji je na dužnost hrvatskoga predsjednika prisegnuo 18. veljače 2000.

Nakon tih redovitih i demokratskih izbora za najviše nositelje vlasti u državi očekivalo se relativno mirno razdoblje na političkoj sceni u Hrvatskoj, no, vodeću je koalicijsku šestorku već u ljeto 2001. napustio IDS a ubrzo je to zbog protivljenja ratifikaciji sporazuma o nuklearci Krško učinio i HSLS, tako da je sedma hrvatska Vlada trajala do srpnja 2002. Uskoro je oformljena i osma Vlada RH također pod vodstvom Ivice Račana, sve do novih izbora za hrvatski Sabor 23. prosinca 2003. Na tim je izborima najveći broj zastupnika - 66, dobio HDZ ispred najvećeg rivala SDP-a koji ih je zajedno sa 5 nestranačkih zastupnika dobio - 34, pa je predsjednik Stjepan Mesić povjerio mandat za sastavljanje Vlade Ivi Sanaderu. Slijedeći redoviti izbori za zastupnike u hrvatski Sabor bili su 25. studenog 2007. na kojima je također kao na prošlim izborima sa 66 mandata pobijedio HDZ ali s osjetnom manjom razlikom od SDP-a koji ih je osvojio 56. Tadašnju desetu po redu hrvatsku Vladu također je sastavio Ivo Sanader, no, ona je trajala samo do 6. srpnja 2009. jer je tjedan dana ranije on iznenada dao ostavku na dužnost ne samo predsjednika Vlade nego i HDZ-a. Po njegovoj želji na čelo stranke dolazi Jadranka Kosor, pa joj predsjednik Stjepan Mesić daje mandat za sastav Vlade a 6. srpnja nakon saborske rasprave postaje i njezinom predsjednicom. Nakon sljedećih izbora 4. prosinca 2011. u kojima je tzv. Kukuriku koalicija sastavljena od: SDP-a, HNS-a, HSU-a i IDS-a uvjerljivo pobijedila s osvojenih 80 zastupničkih mjesta naspram HDZovih 44 oblikovan je Vlada kojoj je Predsjednik postao Zoran Milanović.

Izbori za hrvatskoga predsjednika prolazili su relativno mirnije bez velikih neizvjesnosti iako su hrvatski birači i 2005. i 2009. morali ići u drugi krug.

Naime, nakon 2. siječnja 2005. od trinaest kandidata u drugi krug su 31. siječnja ušli Stjepan Mesić i Jadranka Kosor, u kojemu je Stjepan Mesić dobio 65,93% glasova i tako dobio povjerenje za drugi predsjednički mandat. Jednako su tako i 27. siječnja 2009. od dvanaest kandidata za predsjednika RH u drugi krug izbora, koji su održani 10. siječnja 2010., ušli Milan Bandić i Ivo Josipović. Sa 60,26% glasova pobijedio je kandidat SDP-a Ivo Josipović.

Od g. 2000. na vanjskopolitičkome planu Hrvatske događaju se važne euroatlanske integracije, koje će bitno odrediti njezin politički položaj u tom dijelu Europe i utjecati na samo na njezinu geostratešku važnost nego i budućnost.

Najvažniji je događaj primitak u Eropsku uniju, čiji je proces započeo 24. studenog 2000. kada su na Zagrebačkome summitu, prvome sastanku šefova država ili vlada EU 15 održanome izvan granica Europske unije, pokrenuti pregovori EU-a i Hrvatske o zaključenju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

Hrvatska zatim 21. veljače 2003. predaje u Ateni predsjedatelju EU-a zahtjev 8

OKOVANA HRVATSKA – I.

za članstvo Republike Hrvatske u EU. Nakon prilično mukotrpnog puta, pa i namjernog usporavanja, blokade čak i ucjenjivanja nekih međunarodnih centara moći i susjeda, Hrvatska je 1. srpnja 2013. napokon primljena u tu europsku zajednicu naroda završivši tako jedno burno povijesno razdoblje. Članstvo u NATO-u također je prolazilo kroz brojne uobičajene faze s puno manje napetosti i neizvjesnosti, od 5. svibnja 2000. kada je hrvatski ministar vanjskih poslova Tonino Picula u Firenci potpisao “Okvirni dokument Partnerstva za mir” čime je istoga dana Hrvatska primljena u Euroatlantsko partnersko vijeće, do 1. travnja 2009. kada hrvatska veleposlanica u SAD-u Kolinda Grabar Kitarović predaje u Washingtonu u ime Hrvatske ratifikacijski dokument hrvatskoga Sabora, čime je Hrvatska postala punopravnom članicom NATO-a.

Na unutarnjopolitičkom području to je razdoblje od samoga početka bilo još burnije, zanimljivije, uzbudljivije i napetije. Najprije, dolazi do tinjajućeg i kasnije sve otvorenijeg sukoba na relaciji Vlada - branitelji, čime “vatru potpaljuje” i novoimenovani ministar branitelja Ivica Pančić koji je 4. veljače 2000. u medijima govorio o “profesionalnim stradalnicima”. Vlada potom 2. ožujka iste godine predaje Međunarodnome sudu u Haagu dokumente u vezi hrvatskih osloboditeljskih vojno-redarstvenih akcija “Bljesak” i “Oluja”, sutradan general Tihomir Blaškić od istoga suda biva osuđen na 45 godina zatvora zbog ratnih zločina, a 21. ožujka Haagu je izručen Mladen Naletilić Tuta. Pola godine kasnije, 12. rujna 2000. uhićeni su i general Tihomir Orešković s četvoricom gospićkih branitelja, a 28. studenog iste godine objavljen je transkript Mesićeva svjedočenja u Haagu gdje je govorio o hrvatskoj agresiji na BiH, namjeri prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana da podjeli BiH i njezin dio pripoji Hrvatskoj. Usijanu atmosferu dodatno podgrijava predaja generala Mirka Norca hrvatskim sudbenim vlastima 21. veljače 2001. nakon što je Haag prepustio Hrvatskoj postupak protiv njega, kao i izjava glavne tužiteljice pri Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije 20. travnja 2001. da je protiv predsjednika Tuđmana bila pripremana optužnica te da bi sigurno bila podignuta da nije preminuo. Tome treba pridodati raspisivanje tjeralice 19. srpnja 2001. za odbjeglim generalom Antom Gotovinom, dragovoljnu predaju Haaškome sudu generala Rahima Ademija i Ivana Čermaka te početak suđenja 10. lipnja 2002. za ratne zločine u splitskome vojnom zatvoru Lori i haaški nalog za uhićenje generala Janka Bobetka 20. rujna 2002. Nezadovoljstvo hrvatskih branitelja i većeg dijela hrvatske javnosti zbog kriminalizacije Domovinskoga rata buknulo je osnutkom Stožera za zaštitu digniteta Domovinskoga rata 7. travnja 2000., otvorenim pismom hrvatskoj javnosti dvanaestorice hrvatskih generala: Ivana Basarca, Janka Bobetka, Krešimira Ćosića, Ivana Čermaka, Davora Domazeta, Milenka Filipovića, Ante Gotovine, Ivana Kapulara, Ivana Koradea, DamiKOMENTARI GLASA KONCILA – IVAN MIKLENIĆ

9

ra Krstičevića, Nojka Marinovića i Mirka Norca, koji su od političara i novinara zatražili prestanak blaćenja Domovinskoga rata, zbog kojega je predsjednik Mesić prisilno umirovio njih sedmoricu. U više gradova tim povodom održani su masovni prosvjedni skupovi u organizaciji hrvatskih branitelja. Kulminacija s nepredvidivim posljedicama uslijedila je nakon 27. ožujka 2003. kada su članovi Hrvatskih vojnih invalida Domovinskoga rata (HVIDRA) u južnim dijelovima Hrvatske započeli blokadom prometnica.

Pored toga, nakon preuzimanja vlasti Socijaldemokratske partije (SDP), sljedbenice nekadašnje Komunističke partije Hrvatske (KPH), sve je očitiji povratak ne tako davnih ali ipak već pomalo zaboravljenih ideoloških matrica, izjava, ponašanja i odluka, komunističkog totalitarizma u sve pore javnoga života, što izaziva opravdano negodovanje ne samo vjernika nego i svih demokratski nastrojenih građana i sve otvorenije napetosti između Katoličke Crkve i onodobnih državnih vlasti. Tako se zbog sve češćih neobjektivnih i krajnje neargumentiranih pisanja u medijima o vjerskome odgoju u vrtićima i vjeronauku u školama s mnoštvom senzacija, neprovjerenih činjenica, zlonamjernog iskrivljivanja stanja, na koji, treba podsjetiti, roditelji i djeca imaju demokratsko pravo izbora te je isključena bilo kakva prisila, oglasio 24. studenog 2001. Nacionalni katehetski ured Hrvatske biskupske konferencije upozoravajući ne samo na neistinitost tvrdnji nego i na kršenje temeljnih ljudskih prava vjernika u Republici Hrvatskoj.

Tih se mjeseci također i dekan zagrebačkog Filozofskog fakulteta žestoko i otvoreno zauzeo da se na Ustavnom sudu Republike Hrvatske preispita odredba članka 1. stavak 2. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture iz g. 1996. godine. To je bio samo nastavak otvorenog rušenja i gaženja svih demokratskih principa, koji su se dogodili gotovo nevjerojatnom medijskom hajkom, prevršivši svaku mjeru dobroga ukusa, na ondašnjeg dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu dr. Tomislava Ivančića, koji je legalno izabran za 80. rektora Sveučilišta u Zagrebu 18. rujna 2001. na sjednici Senata, na kojem je između pet kandidata dobio većinu glasova. Zbog šizofreničnog medijskog ozračja dr. Ivančić je ubrzo odustao od dužnosti na koju je bio izabran.

Istodobno bivši partizanski »prvoborci« 19. siječnja 2002. u zagrebačkoj Starogradskoj vijećnici skupa s hrvatskim predsjednikom Mesićem, visokim državnim i bivšim komunističkim dužnosnicima, na partizanskoj proslavi 58. obljetnice osnutka 10. partizanskog odreda, pjevaju: »Po šumama i gorama«, omiljenu pjesmu koja je odjekivala tijekom pogubljenja nad brojnim poslijeratnim stratištima, na kojima su bez suda i presude ubijani protivnici »novoga narodnog poretka«, a pravi povratak u komunističku i jugoslavensku prošlost sa svom njezinom simbolikom i obilježjima dogodio se iste godine 25. svibnja na proslavi rođendana nekadašnjeg predsjednika Josipa Broza Tita u Kumrovcu.

10

OKOVANA HRVATSKA – I.

Nove su ljevičarske vlasti već po uhodanom načinu odmah krenule i u uklanjanje svih politički nepodobnih osoba iz svih važnijih državnih i medijskih ustanova, od kojih su posebice privukle pozornost doslovce temeljite smjene, pod krinkom »depolitizacije«, uredništva »Slobodne Dalmacije«. Svoj je obol tom »slučaju« pridonio i hrvatski predsjednik Mesić izjavom kako je dotada bila riječ o »fašistoidnoj orijentaciji« dalmatinskoga dnevnog lista.

No, čelnici Katoličke Crkve u Hrvatskoj naslutili su novi odnos državnih vlasti prema vjerskim zajednicama već tijekom tradicionalnog novogodišnjeg primanja u Predsjedničkim dvorima 2001. kada uz očekivanog hrvatskog predsjednika i njegovih suradnika nije bio nazočan ni jedan ne samo predstavnik Vlade ili Hrvatskoga sabora nego čak ni Državne komisije za odnose s vjerskim zajednicama.

Prijepori i neslaganja između crkvenih i državnih ustanova nastavljeni su tijekom svih godina lijeve političke opcije, ali oni se moraju promatrati u kontekstu općenito sve veće političke radikalizacije u državi i polarizaciji, o čemu je svojedobno otvoreno i javno upozorila Komisija HBK-a »Iustitia et pax«. Crkvenodržavnom razilaženju pridonijelo je i prihvaćanje kontroverznog Zakona o umjetnoj oplodnji i uporno nastojanje nadležnog ministarstva da se u hrvatske škole uvede zdravstveni odgoj sa spornim četvrtim seksualnim modulom.

Pogoršavao se odnos i s hrvatskom dijasporom jer su njezini glasovi s prvotnih dvanaest, zatim devet, 15. prosinca 2010. svedeni na samo tri zastupnička mjesta.

Slijedio je potom i dolazak Schengena na hrvatsku granicu sa Slovenijom 21. prosinca 2007. i ukidanje obvezatnog vojnog roka odmah na početku sljedeće 2008. a iznimno je veliku potporu Hrvatskoj na međunarodnome planu dao američki predsjednik George W. Bush posjetivši Zagreb 4. travnja 2008.

Hrvatska bilježi na svim područjima sve lošije gospodarske pokazatelje tako da je međunarodne financijske ustanove u prvoj polovici 2009. svrstavaju među deset najugroženijih zemalja u recesiji a hrvatski Državni zavod za statistiku obznanjuje da se BDP rapidno smanjuje u odnosu na prethodnu godinu te se uvodi tzv. »krizni porez« na plaće, mirovine i druge primitke, povisujući PDV s 22 na 23 postotaka, a već 2012. s 23 na 25 posto. Pored toga u ožujku 2012. u Hrvatskoj je prema službenim statistikama broj nazaposlenih prešao 20% a bonitetna agencija Moody’s snizila je kreditni rejting Hrvatske na razinu »smeća«. Malo vedrine u gospodarskim temama bila je presuda Europskoga suda za ljudska prava od 6. studenog 2012. po kojoj je Slovenija odgovorna za povrat stare devizne štednje Ljubljanske banke.

U sumorniji dio tog povijesnog razdoblja od 2000. do 2013. uklapa se i samoubojstvo legende hrvatske emigracije Zvonka Bušića 1. rujna 2013. koji se, nakon što je pet godina ranije bio pušten iz američkog zatvora, vratio u Hrvatsku, za njega očito, prepunu razočaranja. Jedno od njih je zasigurno bilo i prikrivanje komuniKOMENTARI GLASA KONCILA – IVAN MIKLENIĆ

11

stičkih zločina nad hrvatskim emigrantima diljem svijeta i zaštita njihovih naredbodavaca i izvršitelja, kroz donošenje zakona, tzv. »Lex Perković«, 28. lipnja 2013.

Crkveni je život u tom razdoblju bio također prepun događanja, planova i nastojanja da se unaprijedi vjerski život i primjereno odgovori svim izazovima u hrvatskome društvu i pomogne u njihovu što učinkovitijem rješavanju.

Tako su hrvatski biskupi i u Hrvatskoj i u BiH na početku objavili pastirsko pismo povodom Velikog jubileja u g. 2000. kojim se proslavljalo 2000 godina od rođenja Isusa Krista, čija je središnja proslava bila u Rimu. Zatim, zbog što bolje pastorizacije u nekoliko su navrata reorganizirane dotadanje mjesne Crkve, pa je najprije 25. svibnja 2000. osnovana Gospićko-senjska biskupija s katedralom Navještenja Blažene Djevice Marije u Gospiću a za biskupa je imenovan Mile Bogović. Potom je 5. prosinca 2009. ponovno uspostavljena stara Sisačka biskupija s katedralom Uzvišenja sv. Križa u Sisku i novoimenovanim biskupom Vladom Košićem, a istoga dana osnovana je i Bjelovarsko-križevačka biskupija s katedralnom crkvom sv. Terezije Avilske u Bjelovaru i biskupom Vjekoslavom Huzjakom. Papa Benedikt XVI. 1. prosinca 2011. osnovao je i Vojni ordinarijat u Bosni i Hercegovini za dušobrižništvo katoličkih vjernika u Oružanim snagama BiH a za prvoga vojnog biskupa imenovao Tomu Vukšića.

Službeni pohod tajnika Svete Stolice za odnose s državama, nadbiskupa Jeana Louisa Taurana, 1. i 2. listopada 2001. Republici Hrvatskoj, polučio je puno pozitivnih tragova kako na državničkoj razini u produbljivanju dobrih odnosa između dviju država, tako i na crkvenoj razini u razvijanju tradicionalno srdačnih odnosa između Katoličke Crkve u Hrvatskoj i Svete Stolice s Petrovim nasljednikom.

Katolička Crkva u Hrvatskoj, hrvatski narod i država dobili su stalnog zagovornika na nebesima preminućem zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića 11. ožujka 2002. u Zagrebu.

U spomenutom periodu Hrvatsku su posjetila dvojica papa, što je bilo veliko priznanje i ohrabrenje u prvome redu hrvatskome katoličkom puku ali i svim hrvatskim građanima. Najprije je to učinio papa Ivan Pavao II. od 5. do 9. lipnja 2003., kojemu je to bio treći posjet Hrvatskoj, a potom i papa Benedikt XVI. u svom prvom posjetu Hrvatskoj 4. i 5. lipnja 2011.

Komentari Glasa Koncila pomno su bilježili sva društveno-politička i crkvena zbivanja u tom razdoblju, isticali njihove jasne poruke ali iščitavali u njima također i, kako pozitivni tako i negativni, smisao »između redaka«, upozoravali na štetnost nekih njihovih namjera po zdrav nacionalni i vjerski organizam, te njihovu dobrobit ali i protunaravnu i protukršćansku bit, pa je za cjelovito i objektivno sagledavanje tih povijesnih događanja nužno posegnuti za stranicama Glasa Koncila, konkretno za njegovu stalnu rubriku »Komentar«.

Tomislav Vuković

2000.

Glas Koncila

Glas Koncila (1) 2. siječnja 2000.

Kakvu vlast trebamo?

R

epublika Hrvatska našla se istekom mandata zastupnicima Zastupničkoga doma Hrvatskoga državnog sabora i smrću prvoga predsjednika, odnosno raspisivanjem u istom mjesecu parlamentarnih i predsjedničkih izbora, u rijetkom i jedinstvenom stanju da ne samo može nego i mora birati svoju kompletnu zakonodavnu i izvršnu buduću vlast. Voljom Providnosti neumoljivo započeta nova faza mlade države je i kairos, izrazito povoljni trenutak, u kojem se izborom nositelja hrvatske vlasti definira i buduća orijentacija, zapravo budućnost naše zemlje. Primjereno je takvom povijesnom trenutku u svjetlu vjere, evanđeoskih vrijednosti te učenja Crkve pokušati odgovoriti na pitanje: Kakvu vlast zapravo sadašnja, ova konkretna Hrvatska treba? Odgovor na to ključno pitanje – bez pretenzija da bude potpun i iscrpan i bez iluzija da je u apsolutnoj mjeri ostvariv – važan je kao orijentacija za buduće nositelje vlasti, ali i za sve hrvatske državljane kao kriterij za procjenjivanje stvarnog dometa služenja nositelja državne vlasti.

Po samoj Božjoj zamisli, nakon Boga, čovjek je najvažnije biće u cjelokupnoj stvarnosti pa bi dobro čovjeka, konkretno svakoga građanina Republike Hrvatske, trebalo biti prva briga svake hrvatske vlasti. Svim je ljudima Bog dao jednako ljudsko dostojanstvo, bez obzira na sve različitosti u sposobnosti, dobi, iskustvu, obrazovanju, uvjerenju, nacionalnoj pripadnosti ili imetku, pa je zadaća vlasti ne samo da to dostojanstvo štiti nego da ga na svim razinama promiče stvarajući uvjete za što cjelovitiji sveopći razvitak ljudskih osoba u slobodi, ravnopravnosti i poštivanju svih osebujnosti. Ni jedna vlast ne bi to mogla ostvariti ako ne bi čvrsto bila opredijeljena za promicanje općeg dobra, ako ne bi svjesno i odlučno u svojim redovima čistila svaki pokušaj davanja prednosti pojedinačnom ili grupnom interesu, tj. stjecanje povlastica na bilo kojem području života. To konkretno znači da buduću vlast u našoj zemlji neodgodivo čeka s jedne strane savjesno analiziranje svih postojećih zakona, podzakonskih akata i pravilnika te opozivanje svih onih odredaba koje na bilo kojem području života mimo etičkih načela i pravednosti ikoga privilegiraju ili ikoga dovode u neravnopravan položaj, a s druge strane odlučna budnost da se u budućim odredbama ne »potkrade« za ikoga ikakva nepravedna povlastica. Nezaobilazno je i pitanje nabujale birokratizacije s tendencijom još većeg bujanja, a pred kojom se čovjek tako često osjeća ponižen i obezvrijeđen, pogotovo kad nailazi na činovnike koji zaboravljaju da su na tom poslu radi služenja tom konkretnom čovjeku.

14

OKOVANA HRVATSKA – I.

Shvati li se obnašanje državne vlasti u kršćanskom smislu – kao služenje konkretnoj zajednici i konkretnim ljudima – onda ni jednog časa nije sporno najprije dosljedno prihvaćanje odgovornosti – a to znači i prihvaćanje posljedica za svoje postupke – a onda i spremnost da se ta odgovornost podijeli s nositeljima nižih razina vlasti po načelu supsidijarnosti socijalnog učenja Crkve po kojem je – kako je zapisao već 1931. godine papa Pio XI. u enciklici »Quadragesimoanno« – »nepravedno i vrlo škodljivo i za javni poredak opasno davati većemu i višemu društvu one poslove koje mogu izvršavati manje i niže zajednice«. Buduća hrvatska vlast, bude li vjerna načelu općega dobra, ne samo da neće skrivati, zabašurivati ili nijekati sve postojeće društvene probleme nego će upravo omogućiti sudjelovanje u njihovu rješavanju što širem krugu subjekata.

Budući nositelji vlasti pozvani su također, počevši od sebe samih, promicati solidarnost u hrvatskom društvu koja bi posebno trebala doći do izražaja u ostvarivanju socijalne zaštite slabijih, socijalno ugroženih i pomoći potrebnijih. Pusta obećanja i birokratska neosjetljivost neće moći pridonijeti promicanju života u hrvatskom društvu koje, po statističkim podacima, već zapravo izumire, neće moći pridonijeti ukupnom boljitku braka i obitelji, neće moći pomoći mladeži koja je sve ugroženija egzistencijalnim tjeskobama i sve izazovnijim porocima. Hrvatskoj je potrebna vlast koja ima političke volje, odlučnosti i umješnosti suočiti se s tim sudbonosnim problemima sve većeg broja ugroženih u našem društvu.

Ne bi bilo lijepo živjeti u društvu u kojem bi sve bila politika od državničkih poslova do športa, a u kojem bi se zanemarivalo promicanje kulturnog napretka, jer kultura je jedino što ostaje trajna vrijednost od koje imaju dobro baš svi.

Ne bi mogla služiti općemu dobru vlast u našoj zemlji koja ne bi svjesno čuvala kulturnu baštinu, unapređivala školstvo i znanost, omogućivala razvitak talenata i ostvarivanje novih općekulturnih postignuća.

Buduća hrvatska vlast morala bi biti dorasla, zacijelo jednoj od najtežih zadaća: promicanju gospodarskog napretka, i to u situaciji – za mladu i relativno malenu državu – vrlo velikog dugovanja inozemstvu i vrlo velikoga unutarnjeg dugovanja, vrlo visokog broja nezaposlenih i prerano umirovljenih, s kapitalom u rukama vrlo uskog kruga pojedinaca, posustale proizvodnje i orijentiranosti uvozu...

Hrvatska je subjekt međunarodne zajednice nacija i međunarodnoga prava pa buduću hrvatsku vlast čeka nastavak uključivanja u međunarodne asocijacije slobodnih zemalja, striktno poštivanje međunarodnoga prava, razvijanje dobrih odnosa najprije sa susjednim a onda i svim drugim zainteresiranim državama svijeta te promicanje mira kako na ovim prostorima tako i na cijelom svijetu.

Očito je iz spomenutoga, a katalog problema i izazova je još puno deblji, buduću hrvatsku vlast, da bi imala izglede za uspjeh, trebali bi obnašati vrlo etični, humani, suradnički raspoloženi, stručni, kulturni, otvoreni i požrtvovni ljudi.

KOMENTARI GLASA KONCILA – IVAN MIKLENIĆ

15

Glas Koncila (51-52) 22.–29. prosinca 2002.

Simboli Božića 2002.

K

ad bismo tražili simbole koji bi mogli dobro opisati Božić 2002. u Hrvatskoj, zacijelo bi to bili: s jedne strane gorskokotarska smreka na Trgu sv. Petra u Vatikanu, a s druge strane činjenica da su 18. prosinca stupile na snagu nove zakonske odredbe po kojima se za buduće umirovljenike smanjuje i »najniža mirovina« i prijevremena starosna mirovina. Obje te činjenice, bez obzira na to što nisu sudbinski ili egzistencijalno važne za većinu hrvatskih državljana, veoma su rječite upravo kao simboli.

Gorskokotarska smreka na Trgu sv. Petra u Vatikanu kao dar najboljem hrvatskom prijatelju papi Ivanu Pavlu II. sa svim popratnim zbivanjima označuje onu ljepšu, bogatiju i sretniju stranu sadašnjega života u Hrvatskoj. U to događanje, uključujući i aranžmane u dvorani za audijenciju, ugrađeno je puno hrvatskoga umijeća, kreativnog i baštinjenog umjetničkog genija, ponosa i Božjega dara Hrvatima, te je sve to slika bogate i vrijedne katoličke komponente u suvremenom hrvatskom društvu s kojom se Hrvatska pred svjetskom javnošću legitimira kao zemlja eminentno zapadnoeuropske kulture i identiteta. Taj blistavi simbol, kojim je današnja Hrvatska na čas zablistala pred dijelom svjetske javnosti, podsjeća i na entuzijazam svih onih koji se trude pravim vrijednostima duha, uma i srca oplemeniti naše domove, crkve i trgove, te je istodobno i kritika znatno proširenog kiča kao i sve snažnijeg konzumizma koji vanjskim blještavilom nevješto prikriva pojave duhovnih praznina.

Premda stupanje na snagu novih zakonskih odredaba po kojima se za buduće umirovljenike smanjuje i »najniža mirovina« i »prijevremena starosna mirovina« pogađa samo one koji će nakon 18. prosinca ići u mirovinu a imaju 30 godina ili više mirovinskog staža i imali su male plaće te one koji će u prijevremenu starosnu mirovinu, znakovito je da se tim odredbama onima koji imaju malo, zapravo premalo za čovjeka dostojan život, određuju još manja primanja u mirovini.

Siromašni, dakle, postat će tim odlukama još siromašniji, i to u državi koja se je u Ustavu definirala kao socijalna država! Doda li se tome da su vlasti donijele odluku po kojoj se nove odredbe primjenjuju od 18. prosinca a ne od 1. siječnja sljedeće godine, teško se oteti dojmu da su vlasti upravo željele zaskočiti one među siromašnima koji su se krajem ove ili početkom sljedeće godine spremali u mirovinu da ne dobiju povoljniju mirovinu. Takav postupak vlasti rječiti je znak bešćutnosti političkih elita prema onima kojima je u sadašnjem hrvatskom društvu najteže kao i znak toga da sadašnje političke elite koje, čini se, najčešće funkcioniraju po načelu ucjene ili kupovine, i ne mare previše za vitalne proble346

OKOVANA HRVATSKA – I.

me hrvatskih državljana i hrvatske države. Znak takvih prilika u sadašnjoj Hrvatskoj osobit je izazov za sve ljude dobre volje, za sve hrvatske građane, a osobito za katoličke vjernike. Izostanak dobroga upravljanja državom, narodnim blagom i svime onima što Hrvatskoj daje komparativnu prednost trebao bi imati posljedicu svjesnog izabiranja, svjesne odluke, za krajnje zaoštravanje odgovornosti svih dobronamjernih hrvatskih državljana, osobito katoličkih vjernika. »Naša domovina, o čijoj su samostalnosti sanjale mnoge generacije hrvatskih sinova a naša je imala milost i sreću da te snove uz velike žrtve ostvari, može i mora svakom pripadniku hrvatskog naroda i svakom građaninu pružiti materijalne i duhovne uvjete za život dostojan čovjeka. Tko želi ostvarivati evanđeoski ideal svetosti, ne može biti ravnodušan prema ovim opravdanim zahtjevima« – istaknuli su hrvatski biskupi u svom dokumentu »Na svetost pozvani«. Tim riječima naši biskupi podsjećaju sve vjernike na njihov dio odgovornosti za ostvarenje materijalnih i duhovnih uvjeta za život dostojan čovjeka. Dok se političke elite, takav je barem dojam, sve više zaokupljaju pripravom za buduće izbore, odnosno brigom za zadržavanje ili stjecanje vlasti koja onda donosi različite povlastice, pred sve ljude dobre volje, a osobito vjernike, nameće se hitna zadaća preuzeti svoj dio odgovornosti za hrvatski narod, hrvatsko društvo i hrvatsku državu. To za vjernike ponajprije znači – polazeći iz sigurnosti Božjega utjelovljenja u ovaj svijet i iz sigurnosti da dobro ne samo da nikad ne može biti izgubljeno nego da će upravo trijumfirati – hitno sazrijevanje u političkoj kulturi, jer jedino politički kultivirani građani mogu prozreti nečasne, sebične nakane i ciljeve političkih elita te ih onemogućiti u njihovu razornom naumu. Ta zadaća u okolnostima tako visoke političke instrumentaliziranosti medija nije lagana, ali je neodgodiva i presudna da u suvremenom hrvatskom društvu naraste kritična masa koja neće dopustiti da izbori više budu u prvome redu rušenje dosadašnjih vlasti nego da budu davanje prilike boljima, poštenijima, za opće dobro i nacionalne interese zauzetijima. Što širi krug ljudi dobre volje, osobito vjernika, morao bi shvatiti tehnologiju funkcioniranja vlasti i njezinih medijskih pomagača kod nas, tj. političku obmanu kojom se svjesno stvaraju dimne zavjese iza kojih se vuku dalekosežni i često nepopravljivi potezi protivni općemu dobru ili nacionalnom interesu. Ne nastavlja li se, primjerice, jednako etički neprihvatljiva i za opće dobro hrvatskoga naroda pogubna privatizacija, kao i za prošle vlasti – čak po istom zakonu, u sjeni velikih javnih afera, s tek jednom razlikom: prije su privilegije sa štetnim posljedicama uživali domaći građani, a sada se to po istom ključu omogućava strancima!? Hrvatski razbor, ponos, baštinjeno stoljetno iskustvo, kulturno nasljeđe, ali i sadašnje sposobnosti i spremnosti na požrtvovnost mogu i moraju po poštenim i časnim ljudima izboriti bolju sutrašnjicu za čitav hrvatski narod i sve hrvatske državljane.

KOMENTARI GLASA KONCILA – IVAN MIKLENIĆ

347

Sadržaj Predgovor.......................................................................................................................................................................................5 Hrvatska i Katolička Crkva u razdoblju od 1990. do 2000. godine................................. 7

2000.

Kakvu vlast trebamo?....................................................................................................................................................14 Nastupilo vrijeme realizma......................................................................................................................................16 Što su pokazali izbori?...................................................................................................................................................18 Treba li se bojati nove vlasti?...................................................................................................................................20 Svećenici i ekumenizam..............................................................................................................................................22 Krik s Tjedna............................................................................................................................................................................ 24 Revanšizam ili opće dobro........................................................................................................................................26 Izazovi novih vlasti............................................................................................................................................................28 Hrvatska i svijet....................................................................................................................................................................30 Mogu li vlasti potisnuti vjeru?.............................................................................................................................. 32 Što se događa s našim novinarstvom?.........................................................................................................34 Euharistijska evangelizacija...................................................................................................................................... 37 Povijesni prvi korak..........................................................................................................................................................39 Poruke kaptolskoga susreta.....................................................................................................................................41 Moralno ubojstvo..............................................................................................................................................................43 Za veću suradnju u Crkvi............................................................................................................................................ 45 Logika vazmenog otajstva........................................................................................................................................ 47 Crkveni izbori..........................................................................................................................................................................49 Moraju li političari na misu?....................................................................................................................................51 Crkva u doušničkoj mreži..........................................................................................................................................53 Svi smo na potezu!............................................................................................................................................................ 55 KOMENTARI GLASA KONCILA – IVAN MIKLENIĆ

349

Važan franjevački iskorak.......................................................................................................................................... 57 Medijski ispit savjesti......................................................................................................................................................59 Okretanje budućnosti....................................................................................................................................................61 Ima li informativne blokade u Crkvi?............................................................................................................63 Vrijednost vjeronauka...................................................................................................................................................66 Čemu služi rušenje?..........................................................................................................................................................68 Opasna mitizacija stvarnosti..................................................................................................................................70 Kako do istine?.......................................................................................................................................................................72 Dalekosežne odluke......................................................................................................................................................... 74 Lika u srcu Hrvatske........................................................................................................................................................76 Od »dobre volje« do sporazuma.....................................................................................................................78 Zaboravljena etika!?.......................................................................................................................................................... 81 Dalekosežni pohod...........................................................................................................................................................83 »Miješanje u politiku«..................................................................................................................................................85 Ohrabrenje iz Rima........................................................................................................................................................... 87 Hrvatska mržnja..................................................................................................................................................................89 Igranje s ljudima................................................................................................................................................................... 91 Sukob elita..................................................................................................................................................................................93 Ugroženo opće dobro...................................................................................................................................................95 Kako oživotvorivati euharistiju........................................................................................................................... 97 Instrumentalizacija i potiskivanje.....................................................................................................................99 Svećenici i politika.......................................................................................................................................................... 101 Svjetlo iz Đakova..............................................................................................................................................................103 Želimo li bolju budućnost?...................................................................................................................................105 Što donose ustavne promjene?........................................................................................................................ 107 Organizirani kaos u medijima?..........................................................................................................................109 Što može očuvati Hrvate?.......................................................................................................................................111 Prema novoj slici župe................................................................................................................................................113 Čas je vjernika laika.........................................................................................................................................................115 Koliko vrijedi život u Hrvatskoj?.......................................................................................................................117 Zašto se vlast boji Tome?......................................................................................................................................... 119 350

OKOVANA HRVATSKA – I.

2001.

Komu služe crkvene kritike?.................................................................................................................................124 Zašto je Predsjednik bio sâm?............................................................................................................................ 126 Koji su glavni izazovi naše Crkve?..................................................................................................................128 Kome smetaju katolički svećenici?................................................................................................................131 Želi li Hrvatska život ili smrt?.............................................................................................................................. 133 Mine pod Hrvatsku........................................................................................................................................................135 Hrvatski nacionalni interesi obvezuju........................................................................................................137 Komu služi politička kriza u Hrvatskoj?..................................................................................................139 Tko želi razjedinjen hrvatski episkopat?...................................................................................................141 Pravna država i politika............................................................................................................................................ 143 Aktualno služenje Crkve.......................................................................................................................................... 145 »Klipovi« i prilozi boljoj budućnosti...........................................................................................................147 Zar je u Hrvatskoj nepoželjno »hrvatovanje«?...............................................................................149 Istina oslobađa.....................................................................................................................................................................151 Dobro pobjeđuje – definitivno........................................................................................................................ 153 Je li naša Crkva dovoljno glasna?....................................................................................................................156 Crkva, Hrvatska i Europa.........................................................................................................................................158 Buditelji nade.......................................................................................................................................................................160 A ravnoteža u medijskom prostoru?.......................................................................................................... 162 Zašto treba sudjelovati na izborima?.........................................................................................................164 Izuzetna prilika sredstava društvene« komunikacije...............................................................166 Opasni procesi u hrvatskom društvu........................................................................................................168 Angažirani crkveni iskorak.....................................................................................................................................170 Prijeti li nam povratak komunizma?........................................................................................................... 172 Sindrom zatvorenosti za budućnost...........................................................................................................174 »Tražimo odgovornost«........................................................................................................................................... 176 Svećenici pred izazovom.........................................................................................................................................178 Žrtva je junaštvo..............................................................................................................................................................180 Zabrinutost za Hrvatsku.......................................................................................................................................... 182 KOMENTARI GLASA KONCILA – IVAN MIKLENIĆ

351

Nesporazumi oko uloge Crkve u društvu............................................................................................184 Tendenciozne interpretacije................................................................................................................................. 187 Čas je konkretnih napora........................................................................................................................................189 Što zapravo hoće profesor?....................................................................................................................................191 Čas je dijaloga, a ne radikalizacije..................................................................................................................193 Ruganje socijalnoj pravdi........................................................................................................................................ 195 U novoj pastoralnoj godini................................................................................................................................... 197 Tko je za dijalog?...............................................................................................................................................................199 Amerika pred ispitom čovječnosti................................................................................................................ 201 Kakva je uloga katolika u društvu?..............................................................................................................203 Tendenciozno osporavanje rektora..............................................................................................................205 Osječki skup može biti prekretnica............................................................................................................. 207 Manipulacija ili još gore?..........................................................................................................................................209 Novo »kresanje« socijalnih prava..................................................................................................................212 Oštro protiv hrvatskih biskupa........................................................................................................................ 214 Hrvatski mazohizam....................................................................................................................................................216 Zašto je Vlada nervozna?.........................................................................................................................................218 Najveća uvreda Crkve.................................................................................................................................................220 I čitati treba odgovorno...........................................................................................................................................222 Tko to treba Crkvu kao protivnika?.............................................................................................................224 Tko to želi Hrvatsku bez vrednota?..............................................................................................................226 Trenutak istine.....................................................................................................................................................................228 Zabrinjavajuća dijagnoza.........................................................................................................................................230

352

OKOVANA HRVATSKA – I.

2002.

Oživjela komunistička metoda.........................................................................................................................234 »Zaboravljeni« komunizam.................................................................................................................................236 Dekan lažno optužuje................................................................................................................................................238 Hoćemo li se trovati?...................................................................................................................................................240 Zar će se dopustiti nova nepravda?..............................................................................................................242 Tko je to u sukobu s Crkvom?............................................................................................................................244 Novi korak...............................................................................................................................................................................246 Abeceda demokracije.................................................................................................................................................248 Poruke Janičina uspjeha............................................................................................................................................250 Tko će rješavati hrvatske probleme?...........................................................................................................252 Trostruka vjernost kardinala Kuharića......................................................................................................254 Prepoznata Kardinalova veličina i važnost..........................................................................................256 Hrvatska je pred sudbinskim pitanjima..................................................................................................259 Tko gura Hrvatsku u »balkansku krčmu«?...........................................................................................261 Zlo lice »alternative«...................................................................................................................................................263 Zabrinjavajući procesi.................................................................................................................................................265 Istina mora pobijediti.................................................................................................................................................267 Čemu služi Maštrukova konstrukcija?......................................................................................................269 Novinarske tjeskobe..................................................................................................................................................... 271 Borba za kriterije..............................................................................................................................................................273 Depolitizacija nevinih žrtava............................................................................................................................... 275 Krik ovogodišnjih maturanata..........................................................................................................................277 Jesu li mogući pomaci u našoj Crkvi?........................................................................................................279 Kakvo izborno zakonodavstvo trebamo?............................................................................................. 281 Kako do novih duhovnih zvanja?...................................................................................................................284 Značenje katoličke većine.......................................................................................................................................287 Tko to želi ugroziti hrvatsku obitelj?...........................................................................................................289 Otvorena još jedna povijesna rana............................................................................................................... 291 Što će nova vlada pružiti naciji?.......................................................................................................................293 KOMENTARI GLASA KONCILA – IVAN MIKLENIĆ

353

Ima li skrivenih interesa u sarajevskom susretu?...........................................................................295 Što je otkrio susret mladih u Torontu?..................................................................................................... 297 Marija i iskorak hrvatskih katolika............................................................................................................... 300 Tko se bavi politikantstvom?...............................................................................................................................302 Tko štiti interese hrvatskih građana?..........................................................................................................305 Otkrivena čarobna formula?...............................................................................................................................308 Sudbinski problemi i dalje na čekanju.......................................................................................................311 (Ne)doprinos demokratizaciji............................................................................................................................ 314 Odgovornost djelatnika i širitelja lista...................................................................................................... 316 Smjernice za služenje...................................................................................................................................................319 Kamo ide današnja Hrvatska?.............................................................................................................................321 Igre oko svećenika Suca............................................................................................................................................323 Poticaj na novi iskorak...............................................................................................................................................325 Biskupski univerzalni i aktualni stavovi...................................................................................................328 Kamo Vlada usmjerava hrvatsko društvo?...........................................................................................331 Hitno zaustaviti krizu upravljanja..................................................................................................................333 Kako se odnosimo prema Hrvatima u dijaspori?......................................................................... 335 Nacionalnim manjinama potpuna ravnopravnost.....................................................................338 Bitna zadaća Crkve.........................................................................................................................................................341 Jesmo li »zemlja mržnje«?.....................................................................................................................................344 Simboli Božića 2002.....................................................................................................................................................346

354

OKOVANA HRVATSKA – I.

Biblioteka Komentari Glasa Koncila

Okovana Crkva u Hrvatskoj Svezak 1.

1968. – 1974.

Svezak 2.

1975. – 1981.

Svezak 3.

1982. – 1986.

Svezak 4.

1987. – 1990.

Biblioteka Komentari Glasa Koncila

Crkva i Hrvatska u izazovima slobode Svezak 1.

1990. – 1993.

Svezak 2.

1994. – 1996.

Svezak 3.

1997. – 1999.

Biblioteka Komentari Glasa Koncila

Okovana Hrvatska Svezak 1.

2000. – 2002.

Svezak 2.

2003. – 2005.

Svezak 3.

2006. – 2009.

Svezak 4.

2010. – 2013.

KOMENTARI GLASA KONCILA (2000. – 2002.)

Ivan Miklenić

OKOVANA HRVATSKA

N

e bi bilo lijepo živjeti u društvu u kojem bi sve bila politika od državničkih poslova do športa, a u kojem bi se zanemarivalo promicanje kulturnog napretka, jer kultura je jedino što ostaje trajna vrijednost od koje imaju dobro baš svi. Ne bi mogla služiti općemu dobru vlast u našoj zemlji koja ne bi svjesno čuvala kulturnu baštinu, unapređivala školstvo i znanost, omogućivala razvitak talenata i ostvarivanje novih općekulturnih postignuća.

Kakvu vlast trebamo?

Glas Koncila (1) 2. siječnja 2000.

ISBN 978-953-241-485-1

www.glas-koncila.hr

100 kuna