...::: Mali koncil, dječji mjesečni list ::: Kateheze > »KRUH NAŠ S...
1 of 6
http://www.glas-koncila.hr/mak/index.php?option=content&task=vie...
»KRUH NAŠ SVAGDAŠNJI« - uz Dan kruha (Mak, listopad 2001.) KRUH NAŠ SVAGDANJI DAJ NAM DANAS Isus naš nebeski Učitelj, rado je uzimao kruh u svoje ruke. Sebe je nazvao Kruhom koji je s neba sišao te je izabrao baš kruh kao znak svoje trajne prisutnosti među nama, njegovim učenicima. Kada bismo otvorili Bibliju, u njoj bismo pronašli više od 350 puta riječ KRUH u raznim gramatičkim oblicima. Biblija nam također može puno reći o kruhu. Hajde, uzmimo u ruke Bibliju i pokušajmo otkriti bar pet mjesta u Starom Zavjetu pet mjesta u Novom Zavjetu na kojima se spominje kruh! (Za ovu vježbu dovoljno je 3-4 minute! Vjeroučitelj može pomoći učenicima u pronalaženju tekstova. U pomoć može „priskočiti“ i Velika biblijska konkordancija, Kršćanska sadašnjost - Dobra vest, Zagreb - Novi Sad,1991.)
I ove ćemo godine svečano proslaviti Dane kruha! Opet će po hodnicima i u učionicama naših škola zamirisati neodoljivi miris svježe ispečenog kruha. Kruh nas prati svakodnevno. Prošećemo li ulicama grada ili mjesta, vidjet ćemo male pekarnice koje prodaju raznovrsne pekarske proizvode. Tko može odoljeti mirisu svježeg kruha, ukusnom slancu ili perecu, toploj kifli, slatkoj krafni, hrskavom lisnatom tijestu... Mljac! Mislim da nema čovjeka koji ne voli kruh! Kruh je život, daje nam snagu i zato ga trebamo sa zahvalnošću primati, prinositi svojim ustima i dijeliti s onima koji ga nažalost nemaju dovoljno. Ostanimo malo u Isusovom vremenu! Isus je bio učitelj koji je propovijedao o kraljevstvu Božjem, i to po gradovima i selima. On je htio da do svakoga dođe njegova riječ. Poslao je i svoje apostole propovijedati ono što je on naučavao, govorio i činio. Nakon što su se vratili, tako s jednog propovijedanja, apostoli su htjeli izvijestiti Isusa kako su prošli u pojedinim krajevima. Bili su sretni što su mogli propovijedati i davati svjedočanstvo za Isusa. Isus je bio također sretan, no on je znao da su i apostoli samo ljudi kojima je potreban odmor. Zato ih je pozvao da se malo odmore u tišini kraja u kojem su se nalazili. Što se dalje zbilo, reći će nam evanđelist Luka: „Saznalo to mnoštvo pa pođe za njim. On ih primi te im govoraše o kraljevstvu Božjem i ozdravljaše sve koji su trebali ozdravljenja. Dan bijaše na izmaku. Pristupe dakle dvanaestorica pa mu reknu: ‘Otpusti svijet, neka pođu po okolnim selima i zaseocima da se sklone i nađu jela jer smo ovdje u pustu kraju.’ A on im reče: ‘Podajte im vi jesti!’ Oni rekoše: ‘ Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod.’ A bijaše oko pet tisuća muškaraca. Nato će on svojim učenicima: ‘ Posjedajte ih po skupinama, otprilike po pedeset.’ I učine tako: sve ih posjedaju. A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi pa davaše učenicima da posluže mnoštvo. Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se dvanaest košara.“ (Lk 9,11-17) Isus je vidio i osjetio da su ljudi oko njega gladni. Potrebna im je bila okrepa. Pobrinuo se za njih samo onako kako to Bog zna... Pokušajmo zamisliti sebe kako smo došli slušati Isusove riječi. Sjedimo na travi i čekamo kruh kojeg je Isus blagoslovio pa dao učenicima da podijele gladnim ljudima! Jesmo li nestrpljivi? Osjećamo li da nam je
4.9.2006 7:50