...::: Mali koncil, dječji mjesečni list ::: Igrokazi i recitali > »USUSRE...
1 of 2
http://www.glas-koncila.hr/mak/index.php?option=content&task=vie...
»USUSRET BOŽIĆU« - božićna dramska igra po crticama iz života bl. Alojzija Stepinca (Mak, prosinac 2 Napisala: Ankica Svirač Scena: prostrana kuhinja s velikim stolom u sredini; oko stola sjede djeca – Barica (završila osnovnu školu), Marica (tek pošla u školu), Nikola (3. razred), Miškec (4 godine) trčkara po kuhinji s napravljenom papirnatom vjetrenjačom na štapiću; Majka stoji pokraj police s posuđem i briše tanjure; djeca za stolom izrađuju božićni nakit
MIŠKEC (trčeći po kuhinji s vjetrenjačom): Zzzzz... zzzzz... (zaleti se u majku) MAJKA: Smiri se, Miškec! Vidiš, sada mi je umalo ispao iz ruke ovaj tanjur i mogao se razbiti, a naš Lojzek najradije iz njega jede jer ga podsjeća na pokojnu baku, koja ga je uvijek iz njega hranila. BARICA (Miškecu): Uostalom, mogao bi i ti doći k nama i ove orahe bojiti zlatnom bojom. Nisi više tako malen da ne bi mogao učiniti bar nešto da naš bor, koji ćemo sutra kititi, bude što ljepši. A i Lojzeka ćeš time obradovati! MIŠKEC (daje vjetrenjaču mami): Možeš spremiti moju vjetrenjaču. Ona mi neće trebati za Božić... MAMA: Kako si ti poslušan dječak! (gladi ga po glavi i poljubi u čelo). Sjedni kraj Nikole i pomozi mu praviti lančiće, njih ćemo sutra trebati najviše. NIKOLA: Uzmi ljepilo pa lijepi ove komadiće papira kako sam ja započeo. Škare ti ne dam, jošsi malen, mogao bi se porezati i eto nevolje i to baš pred Božić. Lojzeka bi to jako ražalostilo (Miškec počinje raditi s njima). MARICA: Mama, a kada će doći Lojzek? Ja sam već jako nestrpljiva! BARICA: Uh, Marice, što si dosadna! Pa vidiš koliki je snijeg zapao, a od Lazine do našeg Krašića ima 10 km. A i vlak je možda kasnio... MAJKA: Budite strpljivi, djeco, i radite što ste započeli. Baš me zanima što je tko napravio... NIKOLA: Moji su ovi lančići! Zar nisu lijepi? I Miškec mi je pomogao... Što bih ja bez njega?
MAJKA: Mila moja Majčice! Znam da ćeš uslišati molitve koje ti upućujem za svu svoju djecu, ali ipak najviše za Lojzeka. A sada su i mene Valekove riječi malo uplašile... (Križa se pa i ona trči prema vratima. Svi ulaze u sobu. Lojzek je okružen braćom, Valek nosi kovčeg, a otac dolazi do majke i nježno je zagrli.) OTAC: Evo ti dovodim tvoga velikog sina, kojeg tako nestrpljivo čekaš. A dat će dragi Bog pa će se o njemu još čuti u budućim vremenima kada nas više i ne bude. LOJZEK (grli majku): Vas dvoje ste kao i svi roditelji. Sanjate o nečem velikome za svoju djecu. A ja sam, zapravo, samo obični gimnazijalac... (Osvrnuvši se oko sebe nastavlja) A sada, da vidim što su to sve ove vrijedne ruke napravile. O, ovi lanci su prekrasni! Vidi kako blistaju zvjezdice! A ove ružice – samo što ne zamirišu! Vidi, vidi zlatnih oraha! Baš je sve prekrasno. Ali i ja sam nešto donio. (Uzima kovčeg, stavlja ga na stol, otvara i vadi raznovrstan nakit – kuglice, srebrne trake, vilinsku kosu i dr.) U Zagrebu se može svašta kupiti. Ja sam štedio cijelu jesen da donesem za naš bor. A, ima ovdje i malo slatkiša. Znam da je mama ispekla kolače, ali ovi svileni bomboni i lizaljke isto će vas razveseliti, zar ne? (U sobu ulaze oženjena braća Maks i Franjo i jedna snaha. Svi se pozdravljaju s Lojzekom.) MAKS: Dobro došao, Lojzek! Evo i nas na obiteljski skup, da se malo prisjetimo bezbrižnih dječjih dana kada ovih mališana još nije ni bilo, a i ti si bio malen poput Miškeca... FRANJO: Svi smo te nestrpljivo čekali, ali mnogo je još posla koji treba obaviti. Donijeli smo bor, ali valja još nasjeći drva da imamo do poslije Sveta tri kralja... SNAHA: A ja sam malo redila po dvorištu, jer majka ionako ima previše posla s djecom. LOJZEK: O mili moji kad biste mogli znati kako je radosno moje
4.9.2006 8:17