24
Glas Koncila broj 40 6. listopada 2013.
¬ Prilog uz zlatni jubilej Glasa Koncila
Doprinos Glasa Koncila gospodarstvu
Poticaji za izlazak Hrvatske iz krize
O
hrvatskom se gospodarstvu - problemima, lutanjima, pljačkama i posrtanjima, mogućnostima i nadama - svih ovih godina hrvatske samostalnosti na stranicama Glasa Koncila ne prestaje govoriti. Kroz različite rubrike kao što su »Intervju«, »Komentar«, »Propisi-pravo-pravda«, »Susret«, »Teološki osvrt«, »(Pri)govor znanosti«... golem je prostor posvećen upravo gospodarskim temama, a mnogi su ugledni hrvatski znanstvenici i stručnjaci na stranicama GK-a iznosili svoje ideje i poticaje za boljitak. Pritom se uočava specifičan pristup koji je uvijek dodavao i zanemaren, a ključan čimbenik razvoja: etiku. Tretiranje gospodarskih tema kroz »optiku« socijalnoga nauka Crkve, isključivo u službi općega dobra, pruža odgovor na pitanje što bi trebalo učiniti da bi došlo do boljitka u gospodarstvu. Gospodarska su područja koja su obrađivana na stranicama GK-a najrazličitija: od poljoprivrede i ribarstva, preko obrtništva, turizma, brodogradnje i poduzetništva, problema privatizacijske pljačke u kojoj je »pokazan manjak pravde za malog čovjeka«, sve do rasprodaje hrvatskih banaka. Naročito se isticalo pitanje socijalne pravednosti i nepravda prema seljacima i (ne)zaposlenima, potreba pokretanja proizvodnje i otvaranja radnih mjesta, dugoročnoga strateškog planiranja razvoja, gospodarskoga povezivanja Slavonije i Dalmacije, veće skrbi za otoke... Isticani su i golemi a zanemareni hrvatski geostrateški potencijali, npr. riječka luka i njezino povezivanje s Europom te se upozoravalo na kočenje inicijativa i projekata koji bi Hrvatsku mogli izvući iz gospodarske krize.
Zabrinutost za hrvatsko selo Najviše prostora posvećivalo se poljoprivredi, a naslovi članaka objavljenih od devedesetih godina naovamo svjedoče da se situacija u bitnome ne mijenja i da stari mentalitet još uvijek nije napušten. »Dokle zanemarivanje sela i poljodjelstva?«, »Stanje sela i seljaštva nerazdvojivo od općeg razvitka«, »Uvoznički lobi diktira razvoj gospodarstva«, »Poljoprivreda mora biti strateški interes«, »Lošom politikom hrvatsko je selo osuđeno na propast«, »Prodajni centri umjesto silosa - nešto nije u redu«, »Selo pita politiku: A što sada?« - samo su neki, a naslov »I ove ćemo godine stezati remen« kao da je objavljen početkom ove, a ne 2002. godine. Djeluje upravo zabrinjavajuće koliko su neke teme s početka devedesetih i danas »svježe«, pa se u pitanju intervjua objavljenog sredinom 1991. doslovno kaže: »Dosad je seljak sistematski pljačkan, ali najveća kuga koja ga je uništavala bio je sustav otkupa njegovih proizvoda: koliko je bačeno repe, kupusa, luka, voća jer se u proljeće seljaku obećavala dobra cijena, a u jesen ga se ucjenjivalo...« GK je već 1991. postavljao pitanje plasmana hrvatskih tradicijskih proizvoda (kulena, šljivovice, pršuta...) na svjetsko tržište, a već 1996. pisao je i o razvoju turizma na seljačkim gospodarstvima. Svoj su prostor u tjedniku nalazile i aktualne teme iz područja obrtništva, obrazovanje za obrtnička zanimanja, a o svojem su radu i poteškoćama s kojima se susreću svjedočili i sami obrtnici - od slastičara do inovatora. Gospodarska i ekonomska pitanja na poseban način u novije vrijeme otvara i mjesečni magazin Glasa Koncila »Prilika« u rubrici »Ekonomija«, u kojoj tekstove objavljuju dvojica doktora ekonomskih znanosti. Kroz 69 dosad objavljenih »Prilika« dotaknuti su brojni problemi: od odnosa radnika i poslodavaca, demografskog sloma koji ima goleme posljedice i na gospodarstvo, korupcije, recesije i antirecesijskih mjera, dužničkoga ropstva, upravljanja obiteljskim financijama, »odljeva mozgova«, rasprodaje javnoga dobra, do kulture rada i važnosti ekonomskoga obrazovanja.
Doprinos Glasa Koncila na području kulture
H
rvatski jezik i hrvatska kultura u polustoljetnoj povijesti Glasa Koncila zauzimaju važno mjesto, jer se njihovim čuvanjem nastojalo, posebno u vremenu jednoumlja i gušenja nacionalnoga, davati doprinos tisućljetnoj neizbrisivoj baštini hrvatskoga identiteta. Kako je hrvatski jezik bio i ostao temeljem narodne samosvojnosti, GK mu je od samih početaka izlaženja davao dužnu pozornost, što je zapazio jezikoslovac Ljudevit Jonke i to isticao svojim studentima. Promicanje hrvatskoga standardnog jezika očitovalo se i kroz napise o presudnoj važnosti njegovanja, od normiranja u 16. stoljeću do pojašnjenja pojmova »Jezik Crkve u Hrvata« i »Crkva hrvatskoga jezika«. Među zaslužnima za uzorno njegovanje hrvatskoga jezika ističu se dugogodišnji lektor GK-a Stjepan Hosu te zbog »izlaska iz genitiva« proganjana novinarka Smiljana Rendić. I prigodom izrade novoga hrvatskog pravopisa ove godine GK dao je doprinos s više usvojenih prijedloga. Područje kulture postalo je svojevrsnom oazom nacionalnoga mišljenja. Primjerice,
Pothvati kojima je vrijeme dalo za pravo »GK« je 1974. počeo objavljivati, u 28 nastavaka, dijelove romana »Kraljičin vitez« tada nepoćudnoga hrvatskog književnika Ivana Raosa. Dvije godine kasnije je ususret proslavi trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata, u biblioteci »Romani«, objavljeno čitavo Raosovo djelo.
Vrednote u umjetnosti I u samostalnoj Hrvatskoj GK je nastavio je promicati kršćanske i humanističke vrednote u umjetnosti. U nastavcima je od 2005. do 2007. objavljivan roman »Put u središte srca - Intranet« Božidara Prosenjaka, dok je roman »Mreža« Vjekoslava Tomašića izišao iz tiska 2011. nakon Natječaja Glasa Koncila za najbolji neobjavljen roman. Iako su kratke priče bile povremeni suputnik tijekom polustoljetne povijesti, od osmog broja 2007. rubrika »Kratka priča Glasa Koncila« ponudila je mogućnost poznatim i manje poznatim au-
CD-u. Godine 1980. u dogovoru s Katehetskim centrom Zagrebačke nadbiskupije, GK započinje organizirati i sponzorirati »Uskrsfest«. Festival »živi« i danas, baš kao i »Božić u Ciboni«, prvi put organiziran 1990. zajednički s košarkaškim klubom. Biblioteka torima okušati se u raširenoj »Canticum novum« i časoliterarnoj formi. U vremenu pis »Sveta Cecilija« omogukoje senzacionalizam pret- ćuju dodatan uvid u sakralnu postavlja umjetnosti GK u glazbu. stalnoj rubrici »Kultura« redovito izvještava o događa- »Zlatna uljanica« njima s područja izdavaštva, Doprinos Glasa Koncila književnosti, filmske, kaza- filmskoj umjetnosti očitulišne, glazbene i likovne um- je se dodjeljivanjem nagrade jetnosti. Rubrika »Iz hrvatske »Zlatna uljanica« za promicaduhovne poezije« podsjeća nje etičkih vrijednosti u filmna stihove pokojnih majstora skom stvaralaštvu, koja »sjaji« stiha te se isprepleću pjesnič- od prvih »Dana hrvatskoga ka biografija i djelo. Margina- filma« 1992. godine. Ususret liziranim velikanima posve- Velikom jubileju 2000. goćena je i biblioteka »Hrvatska dine objavljen je serijal pod katolička baština 20. stolje- naslovom »Likovni umjetća«, u sklopu koje su od 2006. nici - ‘A vi, što vi kažete, tko godine objavljene 22 knjige, sam ja?’«. Dojmljivu kroniku kao i rubrika »Katolički obli- hrvatske društvene stvarnokovatelji kulture«. Uz ostala sti donose karikature Srećka knjiška izdanja, GK objavlju- Puntarića Felixa. Kroz tekje i zbornike s poetskih i pro- stove GK-a prošlo je tisuće znih natječaja suvremene hr- umjetnika, a mjesečni mavatske duhovne književnosti. gazin »Prilika« rubrikama God. 1969. GK je objavio specijaliziranima za književprvu LP ploču s duhovnim nost, film i glazbu »pojačao« šansonama u tadašnjoj dr- analizu svijeta kulture, nežavi - bila je to »To nije tajna« odvojivoga od cjelokupnoga sastava »Žeteoci« koja je za hrvatskog nacionalnog bića svoju 40. obljetnicu izdana na i povijesti.
Doprinos Glasa Koncila medijskoj kulturi
Čuvar čistoće novinarskoga izraza
V
ijest, izvještaj, reportaža, komentar, kolumna, intervju, feljton, osvrt, kritika, mišljenja stajališta i pisma čitatelja novinarske su vrste ili žanrovi koje je u svojoj 50-godišnjoj povijesti imao i nekad bilten, potom dvotjednik, a danas tjednik Glas Koncila čiji su novinari od prvih dana u svom poslu poštivali visoke standarde profesionalnoga pisanja, bez obzira u kojoj su se novinarskoj vrsti okušavali. Istinitost, poštenje, točnost, uravnoteženost i nepristranost bile su odlike novinarskih priloga kojim je Glas Koncila pridonosio i danas pridonosi medijskoj kulturi hrvatskoga društva. Brižno pazeći na novinarski stil, čuvajući čistoću novinarskoga, ali i jezičnoga izraza, kloneći se bilo kakvih utjecaja sa strane, ne podliježući »krutim diktatima« nekada komunističke a danas neoliberalne medijske industrije, čuvajući se cenzure i vodeći računa o svojim čitateljima, urednici i autori na stranicama su Glasa Koncila pokazali ne samo visoke standarde redakcijskoga rada i novinarskih odlika, nego i etičnosti kao same srži bilo kakvoga ozbiljnoga, poštenoga i - struke dostojnoga - novinarstva. Sve to moglo bi se reći i za neke druge novine, tjednike i mjesečnike, no Glas Koncila je posebnošću svoga stila i au-
torskom izvornošću mnogih tekstova u hrvatskom narodu i društvu, a osobito među vjernicima katolicima, imao novinarsku prosvjetiteljsku ulogu. Dovoljno je samo spomenuti redovite komentare glavnih urednika, koji su i u najtvrđe totalitarističko doba, vjerničkim i biblijskim evanđeoskim očima znali ocijeniti i procijeniti, osvrnuti se i analizirati, ali i donijeti ne samo savjet nego i konstruktivnu kritiku, upozoravajući na fenomene koji su škodili ne samo društvu u cjelini, nego svakome pojedincu, raskrinkavajući ponajprije gušenje, ignoriranje ili ismijavanje vjere i vjerskih sloboda.
»Pisma seoskog župnika« Jednako tako, jedinstven je fenomen - koji se vjerojatno nikada neće ponoviti ni u budućnosti hrvatskoga novinarstva rubrika »Pisma seoskoga župnika« koju je više od tri desetljeća na doista jedinstven način kao pisao do 2001. don Jure - don Živko Kustić, bard hrvatskoga (ne samo katoličkoga!) novinarstva. Pisma su posebnom mješavinom duhovitosti, vrckavosti i ironije kroz cijelo vrijeme učile hrvatske vjernike kako pristupati opasnoj i nepovoljnoj društvenoj stvarnosti i neizmjerno živcirala tadašnje komu-
nističke vlastodršce. Nitko, ni u jednim novinama u tadašnjoj državi nije imao ni kuraže, ni mudrosti, ni inteligencije ići tako opasno »uzdlaku« režimu kao što je to činio don Jure, a da zbog samih »Pisama« nikada nije bio osuđivan. Puno je energije i kreativne snage uloženo u ta pisma koja su bila - kako kaže sam autor - puno više od toga, »satirični zapisi koje ondašnji vlastodršci nisu znali gdje smjestiti. A narod je naučio razumjeti«. Nije moguće nabrojiti sve rubrike i priloge, no još jedan prinos medijskoj kulturi, ali i dokaz »prosvjetiteljske uloge« Glasa Koncila jesu neke stare i nove novinarske vrste i forme kao što su »Vjeronauk za odrasle«, »Teološki osvrt« i drugi prilozi - kao izraz brige za rast u vjerskoj zrelosti čitatelja, dok se u novije vrijeme posebnim prilozima - poput »(Pri)govora znanosti« i »Zapažanja« - kritički seže dalje i nudi šire poglede i uvide i u znanstveno i u društveno područje, dok rubrika »Čujem, vidim, pa se stidim...« ironičnim stilom autora V. Dunižarića u neku ruku nastavlja svijetlu tradiciju »Pisama seoskog župnika« raskrinkavajući nove paukove mreže kojima sadašnji, a i skriveni vlastodršci, žele ponovno porobiti hrvatsko društvo, naškoditi vjerskoj slobodi i duši svakoga pojedinca.