Pedeset godina u službi općeg dobra by Glas Koncila

Glas Koncila broj 40 6. listopada 2013.

¬ Prilog uz zlatni jubilej Glasa Koncila

Pedeset godina u službi općeg dobra

las Koncila i danas, pedeset godina nakon što je pokrenut, nosi podnaslov »Novo lice Crkve« te zajedno s Katoličkom Crkvom nastoji služiti općemu dobru konkretnih ljudi, konkretnoga društva i konkretnoga naroda. Glas Koncila pojavio se 4. listopada 1962. u franjevačkom samostanu na Kaptolu u Zagrebu, najprije kao ručno umnažan bilten Glas s Koncila, da bi godinu dana kasnije, s nadnevkom 29. rujna 1963, izišao, otisnut u državnoj tiskari, kao dvotjedne novine. Kad se pojavio, bio je veliko iznenađenje, ne samo za kruti režim već i za unutarcrkvenu javnost. Djelovao je najprije u jugoslavenskom režimu šireći pukotinu slobode između ustavnih demokratskih proklamacija i

krute svakodnevne životne stvarnosti kojom je upravljala Partija. Režim ga je proglašavao državnim neprijateljem i jedva tolerirao, a u samoj Crkvi uz svesrdni prihvat doživljavao je i optužbe za navodno katoličko ljevičarstvo i progresizam. Kao dio Katoličke Crkve u Hrvatskoj svjesno i predano služeći tada poniženom hrvatskom narodu, npr. snažnim angažmanom uz proslavu Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata, smogao je snage da od siječnja 1985. dvotjednik preraste u tjednik. Vrlo zauzeto pripremao je novo doba demokratskih promjena, i čim je bilo moguće, odbacio je sve dotadašnje tabue i pokušavao svjetlom vjere i istine osvjetljavati sva područja ljudskoga osobnog, obiteljskog i društvenog života i djelovanja. Suočen s brojnim novim izazovima i

u hrvatskom višestranačju uspio je ostati i crkveno i društveno relevantni glas, neumorno i vjerno djelujući isključivo u službi općega dobra. Pedeseta obljetnica osobita je prilika da Glas Koncila, jedini katolički tjednik u Hrvatskoj, pokuša na vagi povijesti izmjeriti svoj doprinos ne samo u Crkvi nego i na različitim društvenim, kulturnim i gospodarskim područjima. Budući da samo tjednik Glas Koncila godišnje objavi najmanje deset tisuća kartica teksta, a treba dodati i ostala brojna periodička i druga izdanja, doprinos postaje sve teže mjerljiv. U ovom prilogu članovi uredništva pokušali su baciti pogled u tragove Glasa Koncila u šesnaest različitih područja, a čitatelji će sami prosuditi koliko list i danas predstavlja novo lice Crkve.

¬ Matthäus Fellinger - »KirchenZeitung« Linz, Austrija

Široko razgranati - i s dubokim korijenima Ima stabala s plitkim korijenjem. Dok je dobro, bujaju. No u sušnim vremenima imaju problem. Ne dopiru do vode - i propadaju. Ima stabala s dubokim korijenjima. Ona preživljavaju oluje. Na njemačkom govornom prostoru crkvenim listovima nije lako. U Njemačkoj dolazi do njihova spajanja, ili se čak gase. Raspravlja se: Imaju li crkvene novine budućnost? Ako žele imati budućnost, moraju se ravnati po drveću. S jedne su im strane potrebni plitki korijeni s kojima se ukorjenjuju u društvu te se, što je moguće više, umrežavaju u društvenome tkivu vremena. A potrebni su im i duboki korijeni - da ne postanu nevažni zbog svoje površnosti.Drugim riječima, crkveni list ne zazire od

svjetovnih tema - kako političkih tako i od svega onoga što pokreće ljude u njihovom osobnom životu. Takve novine moraju svoje teme uzimati iz društvene širine, kako bi sa svojom ponudom tamo i doprle. No potrebni su im i duboki korijeni - inače će postati nevažne i u konačnici suvišne. Crkvene novine moraju crpiti teme iz izvora kršćanske duhovnosti i o njima progovarati jezikom svojega vremena. To je njihova osobitost. Po tome su prepoznatljive. Široko puštati korijene - to za crkvene novine nadasve znači suradnju. »KirchenZeitung« Biskupije Linz već više od tri desetljeća uspješno surađuje s drugim crkvenim novinama. Zajedničke se teme zajednički planiraju pa i izvode.

Uredništvo za suradnju sa sjedištem u Salzburgu posebno određuje prije svega teme iz opće Crkve, društvene teme, teme o vjeri i općenite životne teme. Važno je pritom da se zajednički razgovara i zajednički planira. Svi se crkveni listovi ravnopravno nalaze za istim stolom. Lice svakog pojedinog crkvenog lista snažno je prožeto životom vlastite biskupije. Ne spajanje nego suradnja glasi naše geslo. Zahvaljujući tome i listovi manjih biskupija mogu ponuditi atraktivne novine. No širina također znači: Potrebno se suočiti s načinima komunikacije našega vremena. Tako »KirchenZeitung« Linz ima vlastitu, vrlo ažurnu internet-

sku stranicu (www.kirchenzeitung.at). Danas više nije jednostavno posvuda po župama popularizirati crkvene novine, posebno ondje gdje je broj ljudi koji dolaze u crkvu snažno pao. Internet je put po kojemu ljudi mogu doći u doticaj s novinama. Kao prvi crkveni list u Austriji »KirchenZeitung« je raspoloživ za pretplatu kao elektroničke novine. Pretplatnici mogu ponudu koristiti besplatno, oni koji to nisu moraju nešto platiti. Posljednjih smo godina također snažno pojačali suradnju na gospodarskoj razini. Za reklame naših pretplatnika i oglašivača uspostavili smo marketinšku suradnju u koju su se trenutno

uključili crkveni listovi iz pet biskupija. No sva bi ta nastojanja ostala na površini kad ne bismo uvijek iznova nudili »dubinu«. Svake godine najesen i u korizmi svojim čitateljima nudimo teme koje nose snažne duhovne poticaje. A uspjeh? Ovo svakako nije vrijeme velikih brojeva. Kao što se smanjuju rodbinski i prijateljski krugovi i obitelji, tako se događa i s našom čitalačkom zajednicom. No i dalje uspijevamo preživjeti. »KirchenZeitung« financira se isključivo prihodima od pretplata - ima ih 34.000 - i razmjerno malo od oglasa. Naš »KirchenZeitung« u Linzu postoji 68 godina. Raduje me što našem mlađem bratu »Glasu Koncila« mogu čestitati 50. rođendan.

Glas Koncila broj 40 6. listopada 2013.

¬ Prilog uz zlatni jubilej Glasa Koncila

Doprinos Glasa Koncila slobodi Hrvatske i njezinih građana

Misija općega dobra

amo pojavljivanje Glasa Koncila, kao novina, g. 1963. značilo je proboj slobode u tadašnjoj službenoj i strogo nadziranoj javnosti: uz apsolutno dominantni svjetonazor na javnoj sceni pojavio se drugačiji, kršćanski svjetonazor. Pojavom Glasa Koncila dogodila se pukotina slobode koju su ubrzo prepoznali uz katoličke vjernike i mnogi drugi koji nisu prihvaćali tada nametani svjetonazor. Postojanje u javnosti crkvenog glasila (božićni broj GK-a 1969. tiskan je u 245.000 primjeraka, a redovita naklada dosegla je 179.000 primjeraka po broju), u vrijeme kad se sve crkveno svjesno svodilo u prostore iza zidina crkvi i sakristija, budilo je nadu u pobjedu pluralnosti mnogima koji su žudili za slobodom. Obrušavanje tadašnjega režima kroz zapljene 4 broja Glasa Koncila (g. 1970. br. 4; 1972. br. 21; 1973. br. 7 i br. 12), donijelo je s jedne strane državi kompromitiranje u svijetu, a s druge strane uz prijetnje ipak otvaralo još veći prostor djelovanja uredništvu. Vlasti su počele GK koristiti u međunarodnoj javnosti kao dokaz slobode i demokracije u zemlji, a uredništvo je shvatilo da ta okolnost omogućava da se smišljeno i sustavno osvaja sloboda, a da se izbjegne represija. Polemiziranje s Glasom Koncila pojedinih dužnosnika i specijaliziranih novinara u konačnici također je bio doprinos slobodi. Dok su nadzirani mediji jedva i to tendenciozno propuštali vijesti o procesu koji je dobio ime »baršunasta revolucija« ili »revolucija svijeća«, GK je vrlo sustavno pratio nastojanja i zbivanja oko sindikata »Solidarnost« u Poljskoj, kao i slične procese u drugim socijalističkim zemljama Varšavskoga bloka, te je na taj način podgrijavao nadu i u bivšoj saveznoj državi, osobito u Hrvatskoj. Nakon kraha Saveza komunista Jugoslavije na 14. izvanrednom kongresu u Beogradu u siječnju 1990, i nakon službene najave višestranačkih izbora u Hrvatskoj, GK se intenzivno uključio objavljujući čak propozicije za sudjelovanje na izborima te predstavljajući deset novih političkih stranaka. Nakon prvih višestranačkih izbora, kad nije bilo sigurnosti hoće li izborni pobjednici moći preuzeti vlast, uredništvo je objavilo značajan intervju s dr. Franjom Tuđmanom i na taj način očitovalo stav Crkve da se mora poštivati ishod višestranačkih izbora. Jedini od tadašnjih glasila GK je otvoreno i prikazao da je sišao s vlasti Savez komunista i da je Hrvatska zakoračila u stvarno višestranačje. List je, dosljedno se boreći protiv svake mržnje, snažno podupro referendum u svibnju 1991. na kojem se velika većina izjasnila za samostalnu Hrvatsku i na taj način legitimirala politički cilj hrvatskoga naroda i novih vlasti. U vrijeme Domovinskog rata GK izvješćivao je o stradanjima ljudi i objekata, o brojnim oblicima solidarnosti prema prognanicima i izbjeglicama neovisno o nacionalnosti, poticao na ljubav prema domovini i svakome čovjeku, pozivao na opraštanje i na nepopuštanje mržnji na ikojoj razini, te uporno budio nadu u pobjedu istine i pravde. Polazeći uvijek od skrbi za opće dobro hrvatskoga društva i svih hrvatskih građana, GK je poslije Domovinskog rata kritički pratio procese koji su usporavali demokratizaciju kao i političko i ideološko oslobađanje u Hrvatskoj. Podupirao je ideju nacionalnoga pomirenja uz poštivanje istine i pravde, i suprotstavljao se procesu obnove ideoloških jazova, koji su se produbili nakon 2000. godine i zahvaljujući kojima do danas nije u Hrvatskoj iskazan jednak pijetet svim žrtvama bez obzira na kojoj strani pale niti su po istim kriterijima osuđeni zločini bez obzira na to tko ih počinio. Za Glas Koncila borba za demokraciju i slobodu kao temeljni preduvjet dobra hrvatskih građana nije, niti se očekuje da će skoro biti.

Doprinos Glasa Koncila slobodi izražavanja

mjetnost nemogućega - tako bi se mogla opisati borba između Glasa Koncila i krutih propisa i njihovih još krućih provoditelja koji za vrijeme komunizma nisu dopuštali slobodu javnoga izražavanja, a sve što je mirisalo na vrednote suprotne režimu bilo je nepoćudno (što djelomično traje do danas). Četiri puta GK je bio zaplijenjen, a urednici su redovito hodočastili po sudovima i bili osuđeni (Živko Kustić na pola godine zatvora, dvije godine uvjetno i godinu dana zabrane javnoga nastupa, a i tadašnji pomoćni biskup Franjo Kuharić dobivao je sudske ukore). Da bi Glas Koncila tomu doskočio, nije bila potrebna samo hrabrost i znanje već i poveća količina (vrckave) kreativnosti. Perjanica Glasa Koncila rubrika je komentar, čiji stavovi do dana današnjega zbog svoje »nepoćudnosti« dospijevaju na sjednice Vlade, Sabora, ministarskih kabineta te na naslovne stranice i prve minute televizijskih dnevnika. Izum je Glasa Koncila i takozvana »metoda svete vodice«, kada se tijekom komunizma u svaki kritičniji tekst uvrštavala neka pobožna misao ili citat kako bi se tekst, ako zagusti, kategorizirao kao nabožno štivo. Kako pritom ne spomenuti i glasovita »Pisma seoskog župnika«, koja su vjerojatno dostigla ideal u slobodnom izgovaranju zabranjenih tema zahvaljujući književnoj formi. No evo još nekih poznatih momenata u kojima se GK izborio za slobodnu riječ.

Zaskakanje režima traje do danas Već godine 1963. GK je pokrenuo rubriku »Ljudi naših dana« u kojima su vjernička svjedočanstva donosili mahom stranci, budući da je u domaćim krugovima bilo opasno deklarirati se vjernikom. Pod naslovom »Ostajem barbarin«, prvi je progovorio Roger Boutefe, uvjereni i borbeni francuski anarhist koji je zbog svojih ideja nakratko bio i u zatvoru, gdje je čitajući Novi zavjet susreo Krista. Kako je samo moralo živcirati komunističke dušobrižnike kada su ispričane životne priče prvoga katoličkog američkog predsjednika Johna F. Kennedya, velikoga talijanskog i svjetskog alpinista Waltera Bonattia, francuskoga atomskog fizičara Louisa Leprince-Ringueta... Upravo se u toj rubrici 1964. prvi put spomenuo lik jedne od »najuzbudljivijih manifestacija milosrđa u svijetu« - Majke Terezije. Znala je doskočiti izazovima vremena rubrika »Mi, ovdje« u jedinstvenom žanru koji je plutao između novele i eseja. Ta je rubrika od 1964. do 1967. komentirala općedruštvene fenomene i probleme, aktualnu političku i crkvenu situaciju.

Razgovori su se vodili i s ljudima koji drukčije misle, pa i istaknutijim ateistima, poput polemičnog intervjua sa Zlatkom Fridom, stručnim suradnikom Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske iz 1967. Glasoviti su intervjui u kojima je rubrika ugostila redatelje Krstu Papića i Romana Polanskoga, nogometaše Branu Oblaka i Mladena Ramljaka, naivce Ivana Rabuzina i Ivana Večenaja, pjevače Vice Vukova i Zvonka Špišića, »kralja europskog nogometa« Franza Beckenbauera, tenora Luciana Pavarottia, a nemoguće je preskočiti intervju s Vesnom Parun koja je, kao i mnogi sugovornici, poslije imala velikih problema s režimom. Čak i u 21. stoljeću znade se dogoditi da sugovornici Glasa Koncila poslije imaju problema s poslodavcima ili vlašću - zbog slobodnog iznošenja stavova. Unutarcrkvena kritičnost? Da, Glas Koncila ju je njegovao tijekom svoje povijesti pa je organizirao okrugle stolove na kojima su glasoviti teolozi otvoreno iznosili stajališta o različitim fenomenima i propustima u Crkvi te o njima žustro polemizirali. Prvi okrugli stol pokrenut je 1969, a posljednji 2005. Glas Koncila vjerojatno je prvi počeo pisati o otkrivanju masovnih grobnica i zastrašujućim ubojstvima koja su se događala u doba tijekom i nakon II. svjetskoga rata. Čim se to smjelo, već u lipnju 1990. pokrenuta je rubrika »Svjedočanstva o patnjama«. Slobodu izražavanja čitateljima GK je najprije davao u rubrici u izrazito polemičkoj rubrici »Pišu nam čitaoci«, a danas u »Osvrtima«.

Doprinos Glasa Koncila teološkoj kulturi

Tumačenja crkvenoga nauka

ikada nije zamrlo ono izvorno poslanje koje si je zadala skupina entuzijasta na početku hoda Glasa Koncila. Već prvi brojevi odražavaju svijest da s Koncila nije dovoljno samo redovito izvješćivati, nego je potrebno narodu Božjemu tumačiti Koncil, njegove dokumente, njegovu novinu. Tako se već se u prvim godištima u profiliraju imena vrsnih suradnika teologa koja danas gotovo da i nije potrebno predstavljati, jer su kasnije postali prepoznatljivim nositeljima koncilske obnove u nas. Posebno mjesto među njima zauzima zagrebački teolog Tomislav Janko Šagi-Bunić, koji je i sam bio na Koncilu kao stručni pratitelj nadbiskupa Šepera, a u Glasu Koncila tumačio je koncilske dokumente i velike koncilske teme kao što su obnovljeno lice Crkve, ekumenizam, vjerska sloboda... Osim njega ističu se imena poput o. Mije Škvorca, Ivana Goluba, Josipa Turčinovića (posljednji dvojac je 1966. godine inicirao pokretanje, unutar izdavačke kuće »Glas Koncila«, pokretanje ekumenskog biltena »Poslušni Duhu«, koji je izišao u pet brojeva), Bonaventure Dude, Vjekoslava Bajsića... »Glas Koncila mora i dalje odjekivati.« Te riječi osnivača Glasa Koncila (tada već) kardinala Franje Šepera prenesene su u uvodniku prvoga broja u 1966. go-

dini kad je Koncil završio te se postavilo pitanje budućnosti novina. To je, dakako, bio posebni izazov za hrvatske teologe da svoje spoznaje i dileme, kadgod i sporenja, u narednim desetljećima podijele sa širim krugom čitatelja. S grafičkom i sadržajnom obnovom lista 1996. godine, teolozima je dana na raspolaganje trajna rubrika »Teološki osvrt« (premda su se slične forme periodički uvijek iznova javljale). Sasvim je sigurno da je Glas Koncila u vrijeme komunističke zatvorenosti odigrao ključnu ulogu kad je riječ o upoznavanju s Koncilom i njegovim reformama, ne samo kod širokog kruga vjernika laika, nego i kod svećenika, osobito onih koji su stekli pretkoncilsku akademsku teološko-pastoralnu formaciju. S dolaskom demokracije naglasci su se (opet u duhu Koncila) ponešto promijenili, i to u dva smjera: upoznavanje sa socijalnim naukom Crkve i formacija vjernika laika. Od 1996. godine (kad je uveden intervju kao stalna rubrika) oko 750 razgovora objavljenih u tom razdoblju, u njih 230 progovaraju naši i strani teolozi, uključujući i nositelje biskupske službe (izuzeti su intervjui u povodu imenovanja novih biskupa). Kardinali iz cijeloga svijeta (uključujući i hrvatske) ili iz Rimske kurije u tom razdoblju progovaraju 31 puta, dok se 11 puta kao sugovornice (doktorice ili magistrice teologije) javljaju žene, po-

sljednjih godina sve učestalije. Dvaput je u intervjuu za Glas Koncila progovorio Joseph Ratzinger, kasniji papa Benedikt XVI; prvi put kao glasoviti teolog, autor »Uvoda u kršćanstvo« (br. 6 i 7/1976), a drugi put kao pročelnik Kongregacije za nauk vjere (br. 47/2001). U nekoliko navrata Glas Koncila je organizirao okrugle stolove (tada) suvremenih hrvatskih teologa koji su se bavili pitanjem dosega Koncila i njegovih zaključaka u danom trenutku. Četiri takva okrugla stola bila su organizirana u godinama 1969, 1970. i 1971. Godine 1996. organiziran je okrugli stol u povodu 30. obljetnice Drugoga vatikanskog koncila, a 2005. u povodu 40. obljetnice. Na tom posljednjem forumu sudjelovalo je 15 teologa mlađe generacije koji su stasali nakon Koncila. Kuća »Glas Koncila« je nakladnik hrvatskih izdanja Zakonika kanonskoga prava, Zakonika kanonskoga prava istočnih Crkava te Katekizma Katoličke Crkve. Strogo teološke publikacije u izdavačkoj djelatnosti kuće ipak su iznimka, sabrana u dvije biblioteke: »Vjeronauk za odrasle« (9 naslova) i »Tertium millennium« (11 naslova). U posljednjoj biblioteci objavljeno je 7 knjiga zagrebačkoga moralista i bioetičara Tončija Matulića, čije je djelo »Metamorfoze kulture« 2008. godine dobilo prestižnu nagradu »Hrvatska knjiga godine«.

Glas Koncila broj 40 6. listopada 2013.

¬ Mr. Antonin Randa, Katolicky Tydenik, Češka

Presudni su profesionalnost i sloboda

Doprinos Glasa Koncila duhovnosti

Za bolje življenje vjere

ko se duhovnost shvati u širem smislu, kao hod kroz život u svim njegovim različitim dimenzijama u onom istom Duhu u kojemu je Krist kročio i kojega je ostavio svojim učenicima, onda je čitav Glas Koncila od samih svojih početaka nastojao biti »duhovno štivo«, tj. nastojao je pomagati vjernicima i crkvenoj zajednici da u danim okolnostima prostora i vremena žive svoj kršćanski život i poslanje. Ipak je Glas Koncila uvijek iznova odvajao posebne prostore na svojim stranicama kako bi svojim čitateljima pomogao u duhovnom i molitvenom životu. Od grafičke obnove lista 1996. naovamo u tjedniku su se ustalile rubrike »Meditacija«, »Nedjeljna biblijska poruka« i »Tjedni kalendar«. Daleko od toga da su tada »izmišljene«. Meditacija, u kojoj danas progovaraju vjernici najrazličitijih profila, prvi se put pod tim imenom pojavila 1966. godine. Nedjeljna biblijska poruka također ima dugu tradiciju, čak i pod tim istim imenom, zasnovanu na ideji koja spaja dvije važne nakane Koncila: »aktivno sudjelovanje« vjernika u (obnovljenoj) liturgiji i vratiti Božju riječ u središte kršćanskog života. Drugim riječima, tumačiti nedjeljna biblijska čitanja. Na tom su tragu

bile rubrike kao što su »S Biblijom iz tjedna u tjedan« (god. 1974/75) i »Dan Gospodnji« (1985/86). Na istom je tragu i »Tjedni kalendar«, koji za nadolazeći tjedan nudi informaciju o spomendanima svetaca, biblijskim čitanjima na misama kroz tjedan, uz kratku biblijsku poruku iz tih čitanja. Kalendarskim ključem vodila se i rubrika »Svetac tjedna« u drugoj polovici 90ih. Duhovne teme u užem smislu riječi povremeno se od samog početka javljaju i u drugim rubrikama, napose u »Našim razgovorima« i u intervjuima, posebno uz velike blagdane... Praćenje duhovnih velikana, posebice hrvatskih svetaca i blaženika, uz isticanje njihove duhovne ostavštine, Glas Koncila je uvijek smatrao svojom posebnom zadaćom. Vidljivo je to i na primjeru sadašnje beatifikacije mučenika Miroslava Bulešića, a posebice na beatifikaciji bl. kardinala Alojzija Stepinca. Tek jedna zanimljivost: Najdulji intervju objavljen u 50-godišnjoj povijesti Glasa Koncila dao je tada već umirovljeni zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić, a razgovor je u šest nastavaka bio posvećen kardinalu Stepincu. Bilo je to 1998. godine (br. 18-23), kad se slavila 100. obljetnica Stepinčeva rođenja, a uoči beatifikacije.

Povijest Glasa Koncila povezana je s dvjema velikim sveticama. Prva je sv. Mala Terezija, zaštitnica Glasa Koncila. U povodu njezina blagdana svi djelatnici jednom godišnje hodočaste u karmel u Brezovici, čije redovnice redovito mole za tjednik i izdavačku kuću. Djelo »male« velike svetice »Povijest jedne duše« doživjela je 9 izdanja, od čega 7 u okrilju Glasa Koncila. Druga velikanka duha još uvijek živi u sjećanjima mnogih. Riječ je o bl. Majci Tereziji, za mnoge najvećoj ženi novijega doba. Prvi se put Majka Terezija pojavila na stranicama Glasa Koncila u br. 24 davne 1964. godine, na samim počecima Glasa Koncila. Uzajamna ljubav se nastavila i imala je snažnih trenutaka. God. 1978. Glas Koncila imao je presudnu zaslugu za gostovanje Majke Terezije i misionara Ante Gabrića na »Zagrebačkoj korizmi«. Godinu dana prije toga ekipa Glasa Koncila (Mijo Gabrić, Luka Depolo i fotograf Zvonimir Atletić) posjetila je misionarski dvojac u Indiji. Velik doprinos duhovnosti i duhovnoj kulturi hrvatskoga naroda svojim je monografijskim izdanjima dala izdavačka kuća »Glas Koncila«. Za ilustraciju: »Glas Koncila« je nakladnik više od dvadeset križnih putova.

Doprinos Glasa Koncila ekumenizmu

Ustrajno na ekumenskom putu

sklopu promicanja koncilske obnove uredništvo je Glasa Koncila itekako bilo svjesno nužnosti promicanja ekumenskog duha, vodeći se smjernicama iz Dekreta o ekumenizmu: »Unitatis redintegratio«. List je hrabro i ustrajno krčio ekumenske putove, unatoč početnom nerazumijevanju pa i protivljenju u nekim i katoličkim i pravoslavnim sredinama, objašnjavajući vjerničkoj i široj javnosti na razumljiv način njihovu duboku vjersku utemeljenost. U prvim godinama izlaženja o tome svjedoči ne mali broj komenta-

ra koji već u naslovima sadrže jasne poruke o potrebi: upoznavanja sestrinskih Crkava i kršćanskih vjerskih zajednica, vrednovanja njihove crkvenosti, posebnosti, baštine i tradicije, organiziranja zajedničkih molitvenih susreta i teoloških razgovora. Zato su svi važniji ekumenski iskoraci na najvišoj razini u svijetu - npr. povijesni susret pape Pavla VI. i ekumenskog patrijarha Atenagore, i u nekadašnjoj zajedničkoj državnoj zajednici, npr. susreti predstavnika Katoličke Crkve u Hrvatskoj i poglavara Srpske pravoslavne Crkve - uvijek bile »udarne« vijesti na na-

U trenutku kad su komunisti u ljeto 1949. godine uhitili praškog nadbiskupa Josefa Berana, izlazi prvi broj Katoličkih novina. Trebale su poslužiti kao sredstvo totalitarne propagande. Tek početkom 60-ih godina novinama polazi za rukom svoj sadržaj tako oblikovati da se prorežimski tekstovi pojavljuju u bitno manjem broju, a istodobno se povećava broj uistinu vrijednih članaka. To je nagnuće prekinuto okupacijom Čehoslovačke 1968. godine i normalizacijom koja je uslijedila, dok će prava sloboda doći tek dvadeset godina kasnije. Upravo u to vrijeme paradoksalno dolazi do najvećeg gubitka čitatelja. Nestankom glavnog neprijatelja nestaje i jedinstvo čitatelja. Jedan jedini članak s kojim pojedini čitatelj nije zadovoljan, dovoljan je povod da se ukine pretplata. Novine su se u takvim prilikama borile s oblikovanjem vlastitih koncepata, a vlasnici (biskupi) često su mijenjali urednike. U ovome času stanje se stabiliziralo. Vlasnik Katoličkog tjednika je Češka biskupska konferencija, uredništvo ima razmjerno visoku samostalnost, vlasnici ne zadiru u sadržaj novina, nema slanja na prethodno »odobrenje«. S druge strane, članovi Češke biskupske konferencije imaju različita viđenja kako se Crkva u Republici Češkoj treba oblikovati, kao i o konceptu Katoličkog tjednika. Ta činjenica navodi uredništvo na to da sadržaj novina drži na promišljenoj sredini, što sa sobom nosi prednost izvjesne stabilnosti, ali i nedostatak, jer se časopis ne može pozicionirati

slovnicama GK-a. Pored toga, objavljivani su svi ekumenski događaji bez iznimke: o razgovorima i zajedničkim porukama pojedinih katoličkih biskupa i pravoslavnih episkopa, pravoslavno-katoličkim ekumenskim simpozijima, skupovima teoloških fakulteta i slično. GK je izvješćivao i o važnijim zbivanjima iz života srpskopravoslavnih biskupija pod redovitim nadnaslovom: »Iz života Srpske pravoslavne Crkve«, a o događajima iz drugih kršćanskih Crkava (npr. makedonskopravoslavne ili evangeličke) i vjerskih zajednica (baptističke, židov-

kad je riječ o takozvanim vrućim temama. Naklada tjednika trenutno iznosi 42.000 primjeraka, dvije trećine se dostavljaju pretplatnicima, ostatak se prodaje u crkvama i na kioscima. Zanimljivo je da i nakon dvadeset godina od nestanka Čehoslovačke još uvijek 2000 primjeraka odlazi u Slovačku. Novine ne primaju financijsku potporu, financiraju se od reklame i prodanih primjeraka. Katolički je tjednik dostupan i u elektroničkom obliku, s mogućnošću korištenja arhiva, a putem SMS-a mogu se kupiti i pojedini članci. Moderne internetske stranice ili Facebook su nešto što se podrazumijeva. Trenutno se radi na aplikaciji za »pametne telefone«. Uvjereni smo da će elektronički mediji nastaviti stjecati prednost pred klasičnim medijima. No strateške investicije za nas nisu isplative, a u istom se stanju nalaze i drugi češki mediji. Samo se prati trend za koji nitko ne zna kamo će dovesti. Prema mojemu mišljenju, budućnost katoličkih revija u Europi neće ovisiti o tome čitaju li ljudi na novinskom papiru ili na tabletu. Presudno će biti jesu li one napravljene profesionalno i nadasve bez cenzure od strane Crkve. Otkrije li čitatelj da njegove novine lažu, manipuliraju činjenicama ili prešućuju događaje o kojima se inače naklapa posvuda po internetu, takve će novine propasti. Njihova je sudbina u rukama biskupa i nas urednika, a riječi Ivana Pavla II: »Ne bojte se!« nisu izgubile na aktualnosti.

ske, islamske), pod nadnaslovom: »Iz života drugih vjerskih zajednica«. GK se u dosljednom promicanjű vjerskih prava i sloboda svih građana u onodobnoj komunističkoateizirajućoj državi nije ustručavao upozoravati na primjere njihova nepoštivanja i gaženja i u slučajevima pripadnika drugih vjerskih zajednica. Današnji katolički tjednik nastavlja pridonositi što boljem međusobnom razumijevanju i zbližavanju različitih Crkava, kršćanskih i drugih religijskih zajednica, te pridonosi molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana.

Glas Koncila broj 40 6. listopada 2013.

¬ Prilog uz zlatni jubilej Glasa Koncila

Čast mi je obavijestiti te da je Sveti Otac ljubazno primio katoličke novine »Glas Koncila«, koje izlaze dva puta mjesečno u Zagrebu, a koje si mu nedavno predao ukusno uvezane u knjigu. Sveti Otac, pregledavši stranice novina, vrlo se utješio, a još više kada je iz tvog pisma saznao koliko imaju čitalaca i kako su nadaleko proširene... Stoga Njegova Svetost, zahvalna za tvoje plemenito djelo, čestita dragim svećenicima koji uređuju te novine i hvali ih, a vjernike te nadbiskupije potiče da katoličkim novinama nikada ne uskrate pomoć, nego da ih sve više podupiru. Iz pohvale pape Pavla VI. Glasu Koncila, poslane po kardinalu Franji Šeperu u uskrsnom broju 1965.

Doprinos Glasa Koncila hrvatskim integracijama

Doprinos Glasa Koncila skrbi za hrvatsku dijasporu

Odazvalo se četiristo tisuća ljudi

Suputnik hrvatskog izvandomovinstva

ako je prvotna zadaća Glasa Koncila bio izvješćivati o zbivanjima na Drugome vatikanskom saboru, promicati saborske misli i pružati vjernicima informacije o crkvenim događanjima, list se tijekom godina komunističkog režima etablirao kao iznimno važan čuvar hrvatske narodne svijesti i buditelj nacionalnog ponosa. U prvom razdoblju izlaženja činio je to na vrlo suptilan način, dobro pazeći da ne iziđe iz okvira koje je zadao tadašnji režim, a prema kojima se kao vjerski list nije smio ni dotaknuti društvenih tema. U takvim je uvjetima nacionalnu svijest podržavao ponajprije posvećujući veliku pozornost njegovanju hrvatskog jezika i kulture. Svjesno zadržavanje u strogo crkvenim i vjerskim okvirima omogućilo je osim toga Glasu Koncila da preživi i gušenje Hrvatskog proljeća.

Od Solina do Bistrice U situaciji oštre represije protiv svega što je disalo hrvatski GK je bio jedan od idejnih začetnika i organizatora velike nacionalne crkvene proslave Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata. Započelo je 1975/76. u Solinu tisućgodišnjicom hrvatske kraljice Jelene, nastavilo se 1978. u Biskupiji kod Knina slavljem Gospe Velikoga hrvatskog zavjeta, da bi proslava Branimirove godine 1979. u Ninu sa svojim podsjećanjem na temelje hrvatske državnosti okupila oko 300.000 ljudi. Tijekom devetogodišnjeg hoda podsjetilo se, među ostalim, na iznimno važan doprinos benediktinaca i franjevaca hrvatskoj kulturnoj baštini, na presudne uloge koje su za crkveno i narodno dobro Hrvata imali biskupi Stadler, Dobrila i Strossmayer, a vrhunac jubileja bio je Nacionalni euharistijski kongres na Mariji Bistrici godine 1984, gdje je na dotad najbrojniji skup hrvatskih katolika u povijesti stiglo više od 400.000 ljudi. Devetogodišnja proslava crkvenopovijesnih jubileja, u kojoj se Glas Koncila snažno i vrlo uspješ-

no angažirao, umnogome je pridonijela jačanju nacionalne svijesti i pripremila teren za demokratske promjene koje su nastupile nekoliko godina kasnije.

Njegovanje identiteta Među mladim naraštajima GK je nacionalni osjećaj i ponos budio vjeronaučnim olimpijadama koje je pokrenuo 1973. godine, a u kojima ih je upoznavao i s činjenicama iz hrvatske povijesti koje su u školama bile prešućivane. Građa za olimpijadu tiskana je u popratnim knjižicama koje su znale doživjeti i po deset izdanja. Uredništvu lista od samih je početaka izlaženja na srcu bila i integracija hrvatskoga nacionalnog bića i povezivanje hrvatskih u prošlosti razjedinjenih krajeva. Vijesti i reportaže iz svih kutaka domovine, pa i onih zabačenih i često zaboravljenih, kroz čitavo su pedesetljeće resile i dalje rese GK. Polovinom 1967. krenula je i rubrika »Naši ljudi izvan domovine« koja iseljenicima pomaže u očuvanju vjerskog i nacionalnog identiteta, a mnogima postaje jedina veza s domovinom. Među rubrikama koje su tematizirale pitanja od nacionalnog značenja svakako treba istaknuti uredničke komentare i »Pisma seoskog župnika«. U burnim komunističkim vremenima uredništvo je svojim komentarima, argumentirano i vješto odgovarajući na prozivke kritičara koji su hrvatske biskupe i GK optuživali za nacionalizam, ujedno odgajalo čitatelje za domoljublje. Isto tako znalo je upozoriti, u doba kad su drugi mediji šutjeli, na velikosrpsku eskalaciju optužaba protiv hrvatskoga naroda. Nacionalni ponos budio je također don Jure u »Pismima seoskog župnika«, vjerojatno najčitanijoj i najpoznatijoj rubrici Glasa Koncila, u kojoj je od godine 1964. do 2001. nadahnuto raspravljao i o pitanjima nametanja kolektivne krivnje hrvatskom narodu, odnosa vjere i nacije ili tretiranja hrvatske zastave.

emeljem objavljenih tekstova tijekom 50 godina izlaženja Glasa Koncila lako je ustvrditi da je GK bio najvjerniji i najustrajniji suputnik hrvatskog izvandomovinstva (iseljeništva i nacionalnih manjina u susjednim zemljama), i to od samih početaka. Kroz reportaže i vijesti GK je bio stalna spona između čitateljstva u domovini i katoličkih Hrvata izvan Hrvatske, pišući o njihovoj svagdašnjici, uspjesima i problemima, posebnostima, povijesti, planovima i željama. Takvih priloga objavljeno je u 50 godina najmanje 2500. U prevladavajućem ideološko-medijskom stereotipu, po kojemu je gotovo svaki liturgijski, folklorni, hodočasnički, znanstveni i slični događaj Hrvata u inozemstvu, organiziran u okrilju Katoličke Crkve, bio stigmatiziran kao skup »hrvatske neprijateljske emigracije«, uredništvo je GK-a često bilo podvrgnuto žestokome političko-medijskom linču. Unatoč tome, djelatnici GK-a ostali su dosljedni, i zašto ne reći - hrabri u stvaranju hrvatskoga narodnog zajedništva. Tako su već u g. 1 9 6 4. npr. objavljena tri teksta iz života katoličkih Hrvata u austrijskome dijelu Gradišća, što znači i prije službenog ustroja organizirane hrvatske pastve u zemljama Zapadne Europe. Naime, katoličkim je svećenicima poslijeratna komunistička vlast počela izdavati putovnica tek nakon obnove diplomatskih odnosa između Svete Stolice i Jugoslavije g. 1966. Crkva u Hrvata je ipak i puno prije bila s hrvatskim iseljeništvom diljem svijeta jer je npr. već sredinom 19. st. bila među hrvatskim katoličkim radnicima u izgradnji Sueskog kanala (1859-1869), a suvremenom promišljanju i organiziranju iseljeničkog i selilačkog dušobrižništva poseban je zamah u duhu crkvenoga »aggiornamenta« dao Drugi vatikanski koncil. Toj misiji Glas Koncila služi punih pola stoljeća, pa odmah

već u, uvjetno rečeno, »prijelomnoj« godini objavljuje reportažu u dva uzastopna broja (12 i 13/66) o posjetu kardinala Franje Šepera Americi i tamošnjim hrvatskim katolicima. Redovita izvješća u stalnoj rubrici: »Iz naših krajeva« o životu katoličkih Hrvata izvan Hrvatske, istina još u okviru tadanje zajedničke državne zajednice, pokrivala su i povezivala doslovce sve hrvatske skupine od krajnjeg juga, Makedonije i Kosova, Crne Gore, preko Bosne i Hercegovine, do sjevera, Vojvodine i Slovenije. Broj se priloga u rubrici »Naši ljudi izvan domovine« povećavao nakon imenovanja nacionalnog ravnatelja dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu sa sjedištem u Rimu dr. Vladimira Vincea g. 1966, a posebice nakon što je Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu u Rimu preuzeo mons. Vladimir Stanković, te njegova dolaska u ured Biskupske konferencije za migracije u Zagrebu g. 1969, čime je hrvatsko dušobrižništvo za inozemnu pastvu krenulo prema svojim vrhuncima. Glas Koncila godinama redovito prati biskupe iz Hrvatske te Bosne i Hercegovine u njihovim pohodima brojnim hrvatskim misijama i župama diljem svijeta, na svih pet kontinenata. Izvještava o svim važnijim okupljanjima i drugim događanjima u hrvatskoj inozemnoj pastvi: kao što su biblijske olimpijade, folklorni festivali, pastoralno-teološki susreti, hodočašća... Autohtonim hrvatskim manjinama u susjednim zemljama, od Rumunjske, Mađarske, Slovačke, do Češke, Italije i drugdje, posebna je pozornost pridavana u reportažama objavljivanim u stalnoj mjesečnoj rubrici »Iz života hrvatskih vjernika izvan Hrvatske«. Glas Koncila gotovo pola stoljeća živo s hrvatskim izvandomovinstvom i za hrvatsko izvandomovinstvo, te je pokrenuo i svoju internetsku stranicu da bi bio brže dostupan čitateljima izvan Hrvatske.

Glas Koncila broj 40 6. listopada 2013.

Doprinos Glasa Koncila u ratno doba

Doprinos Glasa Koncila na socijalnom području

Promicanje pravde, mira i oproštenja

Nikad zaboravljena braća

Domovinskom ratu i obnovi te povratku prognanika i izbjeglica Glas je Koncila redovito izvješćivao kroz različite vidove. Već na samom početku rata međunarodna zajednica prihvaćala je činjenice u pregovorima koje su hrvatski pregovarači koristili kao relevantne i vjerodostojne temeljene na izvješćima Glasa Koncila. Tadašnji djelatnik GK-a Mijo Gabrić sudjelovao je i pratio međunarodne pregovore u Švicarskoj koje je organizirala međunarodna zajednica. GK je prenosio vjerodostojne vijesti o događanjima s terena, o razaranjima, progonima, ubojstvima. Istodobno, redovito je u svojim pisanjima poticao na mir i opraštanje, ali ne na zaborav! U tim burnim vremenima posebno je prenosio poruke kardinala sluge Božjega Franje Kuharića koji je čitao znakove vremena, pozivao na opraštanje, susretao se s visokim predstavnicima Srpske pravoslavne Crkve.

Za mir i pravdu Uoči odluke o referendumu za samostalnost Bosne i Hercegovine, GK se preko svojih poruka zajedno s kardinalom Kuharićem suprotstavio svakoj podijeli BiHa s tezom da se mozaična Bosna i Hercegovina kao »tigrova koža« ne može rezati i dijeliti. Čuvao se i tražio mir. GK je uvijek polazio od univerzalne etike da je nužno poštivati svačija prava i omogućiti svakom pojedincu da živi tamo gdje je rođen, gdje je živio, da živi u slobodi, u svojoj kulturi i onome što ga određuje. Kroz brojna izvješća s terena i poruke GK je nastojao u prvom redu doprinositi miru koji je preduvjet materijalne i svake druge obnove. GK je kritizirao nekršćanske izjave predstavnika SPC-a, ali prenio npr. vijest da je srpski pravoslavni episkop poslao katoličkom svećeniku zatočenom u srpskom logoru kruh i vino da može služiti misu. Svojim izvješćima,

ma o kako tjeskobnim događanjima, GK je čitatelju uvijek ostavljao nadu. Poslije oslobođenja novinari Glasa Koncila posjetili su većinu župa koje su bile okupirane, razgovarali su s povratnicima o njihovim problemima, poticali povratak i budili u njima nadu. Istodobno, kroz svoje priloge promicali su solidarnost, npr. reportaža iz Hrvatske Kostajnice donosi priču u kojoj su raščišćivali teren dragovoljci iz novozagrebačkih župa. Zatim priča u Topuskom gdje se uključilo više vatrogasnih društva iz Hrvatskoga zagorja te su dragovoljno čistili ruševine minirane i spaljene crkve.

Na strani obespravljenih GK je objavio niz svjedočanstava o povratnicima na zgarištima, obnovi domova i crkava. Pored reportaža u mjestima, poput Gračaca gdje je Njemačka vlada izgradila više kuća za izbjeglice, zatim o tome kako je biskup Bogović pokrenuo zadrugarski način života u Donjem Lapcu kroz nabavu poljoprivrednih strojeva, GK je promicao i modele Caritasova zadrugarstva Vrhbosanske nadbiskupije na Plehanu, koje vode franjevci. GK je predstavljao braniteljske zadruge, promicao integracije branitelja u društvo, obrađivao njihove probleme i teškoće. Posebno je GK posvećivao priloge problematici posttraumatskog ratnog sindroma i zaštiti branitelja i njihovih prava, osobito obitelji čiji su nositelji ili glave - poginuli ili nestali. Uvijek na strani obespravljenih GK se zauzimao za pravedna rješenja, bilo kroz intervjue ili druge priloge poticao povratak i poštivanje prava ugroženih, bez obzira na nacionalnost. U granatiranju Banskih dvora nije pošteđen ni GK kojem je bio oštećen krov, a pojedini savjetnici prvoga hrvatskoga demokratski izabranog predsjednika dr. Franje Tuđmana nekoliko dana djelovali su u prostorijama GK-a. Među djelatnicima GK-a petorica imaju status hrvatskoga branitelja.

ednostavan si i znaš pjevati s malim svijetom« - pisao je papa Ivan Dobri - najomiljenijem kardinalu svijeta Cushingu šezdesetih godina prošlog stoljeća, prema Gallupovu institutu. Za njegovo imenovanje bostonski rabin Jeseph Dhubov je kazao: »Naša zajednica je blagoslovljena kad god si prisutan u njoj.« Prenio je Glas Koncila još 1965. u rubrici »Ljudi naših dana« u kojoj nadalje navodi kako svaki dan više od 700 gladnih jede na kardinalov račun u sjeni nadbiskupije. Od prvih dana kroz vijesti ili druge priloge Glas Koncila je poticao vjernike i širu zajednicu na solidarnost, na cjelovitost socijalnoga nauka Crkve, odnosno život po evanđelju. List se uključivao i u javnu raspravu o socijalnoj državi, fenomenu siromaštva, marginaliziranosti i o traženju boljih zakonskih rješenja. U težnji za zaštitom najslabijega, bez obzira na boju kože, spol, ideologiju i vjeru, GK je npr. upozoravao i na stanje pored Amazone gdje bi u to vrijeme svega četrdeset djece od stotinu, koliko bi ih se rodilo, dočekalo svoj treći rođendan zbog teških socijalnih prilika. U svakom broju GK-a pozivalo se na solidarnost, pokazujući konkretnim primjerima potrebnih, a i onih koji su se zahvaljivali na primljenoj pomoći. S tom nakanom uveden su pojedine rubrike koje su spajala potrebne i one koji su imali želju pomoći. Jedna od prepoznatljivih »Tko je moj bližnji« u posebnoj suradnji s Caritasom poticala je brojne anonimne darovatelje da se uključe u određene akcije i pomognu konkretnom čovjeku u potrebi. U tome je GK bio posrednik, prepoznavao je socijalne potrebe pojedinca i društva. »Mi ne znamo pisati pisma, a djeca nam idu u albansku školu, pa je dosta vremena prošlo dok smo našli nekoga tko će nam pisati pisma. Još jednom iskreno vam hvala za svu vašu dobrotu. Iskren pozdrav! - Zahvalna obitelj iz Binča« - stoji u jednom od brojnih objavljenih pisama u GK-u.

Prikupljani su udžbenici za djecu roditelja lošijega imovinskog stanja, brojni su talenti dobili prvo svoje glazbalo, obitelji dobile stroj za pranje rublja..., spašavane su majke s nerođenom djecom... Rubrika »Braća naša zaboravljena«, koju je vjerno vodio don Luka Depolo, istodobno je prikazivala teškoće s kojima su se suočavali pojedinci u društvu, poput zakonskih nedorečenosti, marginalizacije, bolesti, različitosti ili neimaštine. Posredovanjem pisanja GK-a sklopljena su brojna kumstva između onih u potrebi i osoba kršćanske solidarnosti.

Konkretno pomaganje U Domovinskom ratu Glas Koncila je redovito pokazivao stanje gdje je trebalo pomoći te kome pomoć ide i na koji način. Kako su GK i Caritas svakodnevno surađivali, mnogi su se u potrebi obraćali u uredništvo i upravu, tražili načina da prevladaju svoje svagdanje socijalne teškoće. U GK-u je postojao manji fond solidarnosti koji se zvao - »Za potrebne!«. Korišten je jednom tjedno, a sredinom devedesetih godina koristilo ga je više od 100 potrebnih. Zanimljivo je, kad bi se fond ispraznio, polovinu svoje plaće davao je u nj tadašnji direktor Josip Ladika. Obilazeći terene, uočavajući teškoće obitelji i pojedinaca, izravno su se uključivali novinari GK-a u traženje materijalne pomoći preko čitatelja ili drugih institucija. Izravno se GK uključivao u izgradnju kuća obitelji s više djece, kao što bio i slučaj s obitelji Poje iz Slavonskog Broda... Za brojne skupe operacije u inozemstvu prikupljana su sredstva, a isto tako postojao je i fond za gradnju novih crkava. Organizirani su i nogometni turniri na kojima su čak sudjelovali i nogometaši »Dinama« da bi se tim prilogom moglo pomoći obiteljima s više djece, a koji su lošijeg imovinskog stanja. Kroz rubriku »Drukčiji su među nama« te druge priloge Glas Koncila živi i dalje s najpotrebitijima.

Saznavši da se list Glas Koncila, katolički tjednik što ga izdaju hrvatske nadbiskupije, priprema proslaviti svoj tisućiti broj, Vrhovni Svećenik izražava živo zadovoljstvo glede naumljenih kulturalnih priredaba kojima je svrha oživjeti u dušama sve zauzetiju svijest o dragocjenom izvjestiteljskom i odgojnom djelovanju katoličkog tiska na području crkvenom, građanskom i društvenom, te želeći da Glas Koncila bude sve poznatiji i sve prošireniji u svim obiteljima - rado podjeljuje direktoru, urednicima, suradnicima i čitateljima toga zaslužnog tjednika svoj željeni apostolski blagoslov. Iz blagoslova i poruke pape Ivana Pavla II. za tisućiti broj Glasa Koncila 1993. godine

Glas Koncila broj 40 6. listopada 2013.

¬ Prilog uz zlatni jubilej Glasa Koncila

¬ Franci Petrič, Družina, Slovenija

Ostati svjetionik vjere i ljubavi Slovenski katolički tjednik Družina (Obitelj) rodio se je kao dijete teških vremena i okolnosti 7. svibnja 1952. godine i neprestano izlazi već 62 godine. Družina je svoj život započela u godinama ledenog doba vjere za vrijeme vladavine komunističkog režima. Upravo te godine su komunisti u Novome Mestu naftom pokušali spaliti ljubljanskog biskupa Vovka, zatvorili su više od 300 svećenika, zabranili svaku djelatnost Crkve izvan njenih zidova... Crkva je u Sloveniji dijelila sudbinu svih Crkava, koje su se nalazile pod komunističkom vlašću. Nadbiskup dr. Franc Kramberger je nekom prilikom zabilježio da je tjednik Družina »vjerodostojno ogledalo vremena i pouzdana slika društva«. U svome prvom razdoblju, koje je bilo krojeno u okolnostima administrativnog socijalizma, izlazila je više po dobroj volji vlastodržaca i požrtvovnosti njenih suradnika negoli od vlastitog kruha, kojeg bi sama znala, odnosno smjela izmijesiti. Bilo je to doba »mršavih krava«, koje je trajalo sve do 1962. godine (izlazila je na 8 stranica, u razdoblju od 1956. do 1961. kao mjesečnik). Tada je konačno počela izlaziti redovito dvotjedno i raspolagala je s dovoljnom količinom papira, da bi mogla odgovoriti na stalno povećanje potražnje. Ta promjena se je odrazila i na njene sadržaje, koji su umjesto dotadašnjih propovijedi i u najboljem slučaju rodoljubnih tekstova, počeli širiti horizonte svojim čitateljima s novim izvještajima o događanju u Crkvi diljem domovine i svijeta. Odmah nakon dopuštenja, koje su vlasti izdale 1962. godine, Družina je postigla nakladu 56.000 primjeraka, dok je 1966. godine prekoračila 100.000 primjeraka, a rekordnih 147.000 primjeraka je postigla na Božić 1971. godine. No njena proširena djelatnost u službi misionarske pomoći putem fonda »Gladno dijete« ubrzo je postala povod za sudski progon i poruge u drugim novinama. Družina je, po riječima urednika dr. Drage Klemenčiča, u sedamdesetim i osamdesetim godinama postala »pokazatelj slobode u našem društvu«. Niti razna saslušanja na policiji, pretresi u njenim uredima i sudski progoni nisu obeshrabrili tadašnje urednike. Zbog otvorenog zauzimanja za prava vjernika u društvu Družina je 26. siječnja 1975. godine bila zaplijenjena. Nakon toga su došla nova vremena. U zadnja dva desetljeća Družina je postala ogledalo za prvi pogled osamostaljene Slovenije, koja se međutim još uvijek suočava s ostacima ovisnosti s vidnim nedostatkom samopouzdanja i kršćanske odlučnosti, koji je slovenskim kršćanima ucijepio komunistički društveno-politički sustav. Oni koji danas čitaju Družinu, nalaze u njoj novi rast Crkve u Sloveniji, široku paletu događaja i razmišljanja, novo buđenje i procvat slovenskih kršćana. Naš pogled u budućnost nije zabrinut zbog tehnoloških uvjeta kakve sada imamo, nego nas više zabrinjava kakav je danas slovenski čovjek, koji se sve više zatvara u svoj svijet potrošnje, plitkosti i površnosti. To troje je naš izazov za budućnost. Slovenskome čovjeku želimo i ubuduće naviještati Riječ otkupljenja. Naše poslanje je povezivati slovenske lokalne crkvene zajednice s općom Crkvom, širiti horizonte, odgovarati na duhovne, vjerske, kulturne, narodne pa i političke potrebe vjernika. Po svojim sadržajima Družina je danas obogaćena s raznim prilozima: Naša družina (Naša obitelj - za obitelj i odgoj), Kažipot (Putokaz - medijski prilog), Slovenski čas (Slovensko doba - prilog za društvo i kulturu), Berem, bereš (Čitam, čitaš - knjige i izdavačka djelatnost), Mladi val (za mlade), Vodnik po duhovnih vajah (Vodič za duhovne vježbe). Danas Družina izlazi u 37.000 primjeraka, šaljemo je u 51 zemlju diljem svijeta i svaki tjedan je uzima u ruke do 120.000 čitatelja. Vjernom slovenskom čovjeku donosi navještenje: »Sveta vjera neka vam bude svijetlo, a materinski jezik ključ«, po riječima blaženoga biskupa Antona Martina Slomška. Unatoč veoma promijenjenim vremenima, Družina želi ostati na gori kao svjetionik vjere i ljubavi prema Crkvi i prema slovenskome narodu.

Doprinos Glasa Koncila obrazovanju

I priručnik i udžbenik i vodič...

promicanju i praćenju obrazovanja, kao temelja svake ljudske djelatnosti, doprinos »Glasa Koncila« sasvim je specifičan, formama i značenjski višeslojan, a važnošću nemjerljiv, neprocjenjiv. U prvim godinama postojanja list je doista »ekskluzivan«, jedinstven izvor obrazovanja glede posredovanja vjerskog znanja i informacija. Neposredni su prilog obrazovanju ne samo udžbenici za školski vjeronauk za 1. i 2. razred osnovne škole i Katekizam Katoličke Crkve nego i brojne knjige teološkog, pastoralnog i katehetskog sadržaja. I »Mali koncil«, iako dječji list, svojim sustavnim a jednostavno pisanim katehezama te posebice materijalima za Vjeronaučne olimpijade uvelike pridonosi istome cilju (i to ne samo kod djece). Brojni prilozi služe obrazovanju čitatelja na području nacionalne hrvatske povijesti. Jedinstveni je izdavački projekt Glasa Koncila biblioteka »Hrvatska katolička baština 20. stoljeća« koja novim naraštajima otkriva prešućene i marginalizirane velikane na različitim područjima znanosti, umjetnosti i kulture. A prema tom cilju ide i rubrika »Katolički oblikovatelji kulture« u GK-u. Uoči i nakon početka demokratskih promjena u Hrvatskoj GK je nizom tekstova upućivao čitatelje u osnove demokracije te o funkcioniranju demokrat-

skih procesa. Poseban doprinos obrazovanju čitatelja za funkcioniranje u demokratskom društvu pružala je rubrika »Abeceda demokracije«. Nastajanjem neovisne hrvatske države g. 1991. širi se lepeza sadržaja koji pridonose obrazovanju kao društvenoj djelatnosti, ali i doslovnoj obrazovanosti samih čitatelja lista i drugih izdanja »Glasa Koncila«. Povratkom vjeronauka kao nastavnog predmeta u školske klupe vjernici i Crkva ponovno i formalno postaju sudionici obrazovnog procesa, te se na stranicama lista u brojnim intervjuima i drugim novinskim formama - a uvijek sa stajališta općega dobra - sve više prate i problematiziraju sasvim konkretna pitanja vezana uz odgoj i obrazovanje; potrebu da obrazovanje prati zahtjeve tržišta i rada; roditeljsku vjerničku odgovornost; školske reforme i njihove uspjehe i promašaje...

Mogućnost (samo)obrazovanja Sve do HNOS-a i danas »najvrelijih« pitanja nedorađenosti i nedemokratičnosti u uvođenju građanskog i zdravstvenog odgoja u obrazovanje, o čemu su za GK-u govorili kompetentni sugovornici iz zemlje i inozemstva. Osobit je doprinos u prikazivanju i tumačenju najnovijih ideologija s globalističkim predznakom i pokušajima njihova nametanja u hrvatsko društvo.

U tom obrazovnom d(i)jelu, g. 2005. u mjesečnom prilogu pod nazivom »Obrazovanje« ta se djelatnost tematski cjelovito obrađuje s gledišta katoličkoga socijalnog nauka, a u posljednjih pet godina stranice »Mladi mladima« iste se teme, uključujući i cjeloživotno učenje, dohvaćaju dva puta. Upravo tom »doživotnom« obrazovanju, kao nužnom procesu u životu suvremenog čovjeka, svoj doprinos GK-u daje u »trećem sloju«: rubrikama kroz koje čitatelje doslovce obrazuje u različitim, a ne samo vjerskim znanjima, ali s vjerničkog gledišta. Takve rubrike, kao što su »(Pri)govor znanosti«, »Propisi-pravo-pravda« ili »Savjet katoličkog liječnika« svoj pun zamah dobivaju upravo nastupanjem demokracije, kad list stječe slobodu da mu ne mora svaki tekst biti »poškropljen svetom vodicom«. Najnoviji korak takva doprinosa obrazovanju hrvatskoga društva je i mjesečni magazin »Prilika« u kojem se čitatelju pruža mogućnost (samo)obrazovanja o praktički svim područjima suvremenog života od ekonomije i politike, kulture i ekologije do medija, mode, glazbe ili sporta, kako bi - spoznavajući istinski odnos iskustva, duhovnosti i obrazovanja - znao birati između važnoga i nevažnoga, manipulacije i istine, čuvajući tako svoje ljudsko dostojanstvo i slobodu.

Doprinos Glasa Koncila na području znanosti

O znanostima - otvoreno

d početaka, vođen smjerni- Halleyeva kometa u neposrednoj blicama Drugoga vatikanskog zini Zemlje g. 1986, o kompjutorima koncila, koji je istaknuo au- u Hebrejskom sveučilištu u Jeruzaletonom iju z n a n s t venog mu i drugo. Glas Koncila je redovito ne samo istraživanja ali i sukladnost vjere i razuma/znanosti, Glasa Koncila objav- pratio aktualna događanja sve do najljuje napise o pojedinim znanstvenim novijeg otkrića tzv. »Božje čestice« temama ili intervjue s akademicima, nego je pridonosio njihovu rasvjetljavoditeljima znanstvenih ustanova, vanju i razumijevanju kroz intervjue profesorima, svjetski glasovitim znan- s mjerodavnim znanstvenicima, pa stvenicima na različitim područjima i tako na stranicama GK govore: filozoslično. GK stoga je posve jasan u odgo- fi, sociolozi, psiholozi, povjesničari, voru na pitanje smije li se istraživati: liječnici, inženjeri, agronomi, fizičari »Traženjem istine ne grade se obram- i drugi. Neki su od njih bili drukčijih beni zidovi među ušančenim strana- svjetonazora, uvjerenja i vjerske pripadnosti, npr. istaknuti ma, nego se ide za uklamarksistički mislioci denjanjem takvih zidova.« Velik doprinos Novinari Glasa Kon- Glasa Koncila je u klarirani ateisti, jer je za uredništvo GK-a prvotno cila redovito su pratili upoznavanju i pisali o svim važnijim mjerilo bilo - znanstveznanstvenim dostignunost sugovornika. čitatelja s hrvatćima i otkrićima u svijetu. skom nacionalnom Potrebno je također Najprije su ih objektivno reći da je posebno velik povijesti prikazali i onda protumadoprinos Glasa Koncila čili s motrišta katoličkog bio u upoznavanju čitanauka, čime je hrvatsko katoličko gla- teljstva s hrvatskom nacionalnom posilo širilo znanstvena obzorja svojih vijesti, posebice prigodom obljetnica čitatelja. Tako je uredništvo smatralo važnih povijesnih događaja i istapotrebnim na prvoj stranici objaviti knutih velikana. Novinari su iznosili »udarne« vijesti, npr. slijetanje sve- povijesne činjenice o njima, osvjetljamirske letjelice »Apollo 11« na Mjesec vali povijesni kontekst i aktualizirali g. 1969. i kročenje prvih ljudi na mje- njihovo značenje za sadašnji trenusečevo tlo, otkriće dotada nepoznate tak, pa su tako širili spoznaje o kneopake bolesti side g. 1981, pojavljivanje zu Branimiru, kraljevima Tomislavu,

Zvonimiru i Stjepanu Tvrtku I. Kotromaniću, kraljici Katarini KosačiKotromanić, Stjepanu Radiću, banu Josipu Jelačiću, nadbiskupu Alojziju Stepincu, biskupu Josipu Jurju Strossmayeru, Prvom svekatoličkom hrvatskom kongresu, Bartulu Kašiću, Ruđeru Boškoviću i mnoštvu drugih događaja i osoba iz hrvatske povijesti. Napisi su često izlazili iz okvira nacionalne povijesti pa nikoga ne treba iznenaditi npr. prikaz i osvrt o Francuskoj revoluciji. Zasigurno je velik doprinos Glasa Koncila historiografiji novijeg razdoblja u objavljivanju mnoštva podataka i dokumenata o Drugome svjetskom ratu i poraću, zbog čega su se dovodili u pitanje gotovo sve komunističke i velikosrpske mitove. Dotad nepoznate povijesne činjenice »bez prava javnosti« - od stava Svete Stolice prema Trećem Reichu, odnosa pape Pija XII. prema nacizmu, ulozi katoličkih biskupa u doba NDH, broja jasenovačkih žrtava, tzv. »prekrštavanja«, do istine o kozaračkoj djeci u Jastrebarskom, spašavanju Židova u nadbiskupskom dvorcu u Brezovici, partizanskome ustanku u Srbu, blajburškim žrtvama i poslijeratnim komunističkim zločinima i drugo - pridonijeli su daljnjim objektivnijim znanstvenom istraživanjima.

Glas Koncila broj 40 6. listopada 2013.

Doprinos Glasa Koncila najmlađim generacijama

»Škola« - molitve, igre, razmišljanja i pisanja

ali koncil«, kao dječji vjerski mjesečni list, svjetlo dana ugledao je ožujku 1966. godine »izrastavši« iz Glasa Koncila, iz rubrike »Vama, djeco«, i do danas je jedini dječji list takvoga profila na našim prostorima. Procvat list doživljava za urednikovanja don Luke Depola, od 1974. do 1998. godine, a u tom razdoblju (1977), uz svoje prvo ime dobiva i popularan skraćeni »nadimak«: »Mak«, koji je - kao što zbori njegov slogan - naročit »cvijet molitve, znanja, igre i prijateljstva«. Ogleda se to u bogatstvu i raznovrsnosti njegovih rubrika, od onih najstarijih kao što su »Mali mozaik dobrote« i »Pisma iz misija«, koje u listu nisu bile samo da ih se čita, već da ih se »živi«, odnosno da se pročitano pretoči u djela dobrote za bližnje i potrebite u misijama širom svijeta. U »latice dobrote i prijateljstva«, rubrikama kakva je bila »Obiteljsko gnijezdo« ili »I djeca pate«, priključuju se i najnovije današnje rubrike kao što je »Na misu pjevajući« i »maLIMAk« (kao »list u listu« namijenjen najmlađima), a na

»Denisa« i »Tomicu«, junake iz prvih desetljeća lista, nadovezuju se »Maki«, »Makić« te neizostavna strip-junakinja »Klara« i na naročit način tajanstveni »Blaž«, koji već dulje od 25 godina odgovara djeci na različita pitanja, neizostavna u svakom djetinjstvu i odrastanju. U »laticama znanja« ističu se rubrike kao »Umjetnost s vjerom«, »Ekomak« ili »Zoomak«, dok su najraskošnije Makove »latice igre«, načinjene od stranica punih dječjih radova (literarnih, likovnih, novinarskih), testova i pitalica te osobite »katehetske enigmatike«, koja je časopisu dala pečat originalnosti i u međunarodnim razmjerima.

radu za dobro Crkve i naroda«. Tako je g. 1973. održana prva Makova »Vjeronaučna olimpijada«, radosno druženje malenih u igri i vjeronauku, kojem su tada - u doba komunizma - bila zatvorena školska vrata te je »Mak« svojim katehezama (osobito onima don Živka Kustića kao »Mali ključ Biblije« ili »Mali ključ povijesti Crkve u Hrvata«) uvelike nadmašio uobičajene domete dječjih listova. Upravo iz toga natjeca-

Olimpijada i »Tribus« Osim samoga mjesečnika, namijenjenog za osnovnoškolce (pa i one malo mlađe, ali u kojega rado zavire i stariji ukućani), u punih 47 godina postojanja pokrenut je još niz inicijativa i akcija, koje su se uklapale u cilj lista zadan još u prvome broju, da »okupi, ujedini i oduševi svu našu djecu u

Doprinos Glasa Koncila na području zdravstva

Za liječenje čovjeka i sustava

rednujući život od začeća do naravne smrti, Glas Koncila sustavno, osobito pod etičkim aspektom, prati zdravstvo. Pristupalo mu se s različitih aspekata: sa socijalnog, teološkog, znanstvenog, psihološkog, duhovnog. Kako u bolesti, tako i u preventivi kroz različite priloge, bilo savjetodavne, otkrića novih znanstvenih pristupa, GK se zauzima za pravičniji i za sve pravedni sustav. Učvršćuje se vjernička nada i povjerenje kako čovjeka prema čovjeka tako i čovjeka prema Bogu. Predstavljana su hodočasnička mjesta za bolesne u kojima su dokazana čudesna izlječenja, poput Lurda. GK je otvorio brojne teme u svrhu zaštite i pomoći pojedincu kojemu je potrebna pomoć. Tako je niz priloga posvećeno preventivi, posebno o svjetskim, međunarodnim ili nacionalnim danima koji su posvećeni zdravlju. Objavljeni su brojni prilozi o zaštiti od aidsa, borbe protiv kardiovaskularnih bolesti, ovisnosti, o promociji dojenja, o borbi protiv pušenja... Posebno su vrijedna objelodanjena svjedočenja pojedinaca s iskustvom i stručnjaka kako unaprijediti zdravstvo. Među rijetkim medijima Glas Koncila je nakon višestranačkih izbora prvi otvarao teme o zdrav-

stvenim sustavima i njihovim ne- obrazlažu stručnjaci koji su usko dostacima, posebno kad je u pi- specijalizirani za ta područja. Isto tanju zaštita nerođenih i onih u tako je i sa zračenjima i štetnosti terminalnoj fazi - umirućih. To određenih dijagnostičkih aparata. U posebnoj rubrici »Savjet katoosjetljivo područje praćeno je s puno pozornosti, a kako su člano- ličkog liječnika« čitateljima se daje vi uredništva, poput Luke Depola, savjet, a on sadrži prikaz simptoma, bili bolnički duhovnici, zatim i dijagnozu i terapiju, odnosno predrugi članovi uredništva sudio- ventivne upute. Više od 250 liječnici etičkih povjerenstava, proni- nika različitih specijalnosti sa svog knuli su u bit potrebe bolesnika. aspekta, dakle iz svoje specijalnosti, sudjelovalo je doBolesnima se preko različitih priloga i po- Među prvima Glas sada u toj rubrici. O toj sebnih knjižica, kojitemi već je objavljena Koncila je otvorio knjiga »Savjet katoličma je bio izdavač ili temu palijativne suizdavač »Glas Konkog liječnika i zdravcila«, nastojalo pomo- skrbi u Hrvatskoj stvena vizita«. ći da lakše podnesu Novinari i suradsvoje teškoće. nici GK-a koji prate zdravstvo istoMeđu prvima Glas Koncila je dobno su sudionici brojnih kongreotvorio temu palijativne skrbi, op- sa u zdravstvu, kako na nacionalnoj, širno izvještavao o provedbi za- tako na europskoj i svjetskoj rakona i poticao osnivanje hospi- zini. Sudjelovali su i pratili svjetcija. U svakoj najavljenoj reformi ska katolička liječnika katolička zdravstvenog sustava sudjelovao udruženja na kongresima u Lurdu, je, kako u informativnom praće- Zagrebu, redovito izvješćuju o njinju, tako i u razgovoru s kompe- hovu radu. Također, svojim radom tentnim stručnjacima o problemi- g. 2011. član uredništva sudjelovao ma i nuđenju rješenja koja su naj- je u Kini na Svjetskom liječnikom prikladnija za pojedinca u potrebi. kongresu komplementarne mediZdravstvo se u GK-u prati s mul- cine i postigao svjetski zapaženi tidisciplinarnog stajališta. Epide- rezultat. Od 280 pristiglih radova mije ili druge pojavnosti, poput sudionika tog kongresa, rad novi»ptičje gripe«, »svinjske gripe«, nara GK-a proglašen je najboljim. »virusa Zapadnog Nila« na stručan To su tek neki plodovi priloga GK-a, način u Glasu Koncila, bilo kroz a zalaganje GK-a za zdravstvo je po razgovore ili druge načine izričaja, mjeri čovjeka.

nja razvilo se i današnje službeno osnovnoškolsko (od g. 2000) i srednjoškolsko (od g. 2005) istoimeno državno natjecanje iz vjeronauka, kao školskoga predmeta! God. 1988. u listu se pojavljuje »Tribus«, koji sljedećih desetak godina »najmakovce« vodi na nagradna putovanja, hodočašća čiji je cilj osim druženja i upoznavanja sakralnih lokaliteta bio i poticaj mladima za duhovna zvanja, te odabrani čitatelji lista stižu i do Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. koji su - baš kao i današnji papa Franjo - bili česti »gosti« u sadržajima na stranicama lista. Tijekom »Makovih« desetljeća tiskana su i brojna prateća izdanja (slikovnice, ad-

ventski kalendari, bojanke, križni putovi), među kojima se na osobit način ističu album sa sličicama »Maki - sveci Katoličke Crkve«, te knjiga »Vatrene ptice« u kojoj je, uz proslavu 40. rođendana lista, uvršteno isto toliko ponajboljih priča. Uz razvoj elektroničkih medija, list je od 2001. postao dostupan i na internetskim stranicama, a od 2011. ima i svoju Facebook-stranicu, prateći i na taj način novovjeko odrastanje svojih mladih čitatelja željnih plemenita štiva. Ustrajući u vjerskim, obiteljskim i domoljubnim vrjednotama, »Mali koncil« tako i danas nastoji na naročit način biti mjesto i sredstvo okupljanja: djeci prijatelj, njihovim roditeljima pomoćnik, a njihovim katehetama, vjeroučiteljima i župnicima suradnik.

¬ Josip Vajdner, Katolički tjednik, BiH

Simbol katoličko-hrvatske »žilavosti« Želimo li »egzistencijalno ogoliti« osnovnu ovozemaljsku zadaću Crkve, naći ćemo u središtu Isusov nalog: »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.« To poslanje nikada nije opozvano te je i danas isto, ali se kontekst u kojem ga je potrebno ostvarivati promijenio i svakodnevno mijenja. Crkva je, nastojeći prepoznati i rastumačiti kairos suvremenoga društva, doživjela II. vatikanski sabor. On je, između ostaloga, upozorio na važnost otvaranja svijetu i posredovanja Radosne vijesti na čovjeku razumljiv i dostupan način. Zbog toga je i uloga sredstava društvenih priopćavanja označena nezaobilaznom. No, crkveno je novinstvo među Hrvatima prisutno još puno ranije. U Bosni i Hercegovini je procvat doživjelo nakon I. svjetskog rata, a godina 1922. svjedok je izlaska prvoga broja katoličkog tjednika koji je nosio naziv »Nedjelja«, te će vremenom, zbog sukoba s tadašnjim vlastima biti preimenovan: najprije u »Križ« a potom u »Katolički tjednik«. Pod potonjim će naslovom 2002, željom vrhbosanskoga nadbiskupa kardinala Vinka Puljića, u Sarajevu biti oživljene novine koje su komunisti zabranili o Uskrsu 1945. Danas su to jedine tjedne katoličke novine na hrvatskom jeziku koje izlaze u BiH-u. Osnovna im je nakana naznačena u podnaslovu: »Glas u službi nove evangelizacije«. Stoga, osim informativnoga sadržaja koji govori o Crkvi vrhbosanskoj s intencijom povezivanja raspršenoga vjerničkoga puka, u »Katoličkom tjedniku« su prisutni tekstovi koji formativno nastoje utjecati na čitateljstvo te biti »propovjednik u kući«. Unatoč turbulentnoj svagdašnjici i mnogim nenaklonjenim okolnostima »Tjednik« je opstao i s mnogima se suživio. Gledano unatrag možemo kazati da je postao simbolom katoličke-hrvatske »žilavosti« na prostorima Bosne i Hercegovine. Njegovi »interijer« i »eksterijer«, slično kao i u slučaju hrvatskoga življa na mnogim stranama BiH-a, odgovaraju izreci: »Malo nas je, al’ nas ima«. Stoga je »Katolički tjednik« jedan od pokazatelja da je Crkva katolička ovdje još uvijek živa..., i to je njegov najveći uspjeh. Zbog naravi diktirane vremenskom odrednicom izlaženja, ovaj tjednik kao i druge katoličke tjedne novine u Europi, ne mogu u budućnosti naglasak stavljati samo na informativni sadržaj. Štoviše, zbog tehničke pretpostavke koja omogućuje istodobno posredovanje vijesti iz gotovo svih krajeva, tjednici gube na aktualnosti. Zato je nužno da katolički tjednici i informacije »oblače« u katoličko ruho te, ne predugim, razmišljanjima i osvrtima budu smjerokaz u današnjoj »globalnoj metropoli«. Tako čineći, neće biti sami sebi svrha nego dio suvremenoga crkvenog odgovora na Isusov poticaj donošenja radosne vijesti »svemu svijetu«.

Glas Koncila broj 40 6. listopada 2013.

¬ Prilog uz zlatni jubilej Glasa Koncila

Doprinos Glasa Koncila gospodarstvu

Poticaji za izlazak Hrvatske iz krize

hrvatskom se gospodarstvu - problemima, lutanjima, pljačkama i posrtanjima, mogućnostima i nadama - svih ovih godina hrvatske samostalnosti na stranicama Glasa Koncila ne prestaje govoriti. Kroz različite rubrike kao što su »Intervju«, »Komentar«, »Propisi-pravo-pravda«, »Susret«, »Teološki osvrt«, »(Pri)govor znanosti«... golem je prostor posvećen upravo gospodarskim temama, a mnogi su ugledni hrvatski znanstvenici i stručnjaci na stranicama GK-a iznosili svoje ideje i poticaje za boljitak. Pritom se uočava specifičan pristup koji je uvijek dodavao i zanemaren, a ključan čimbenik razvoja: etiku. Tretiranje gospodarskih tema kroz »optiku« socijalnoga nauka Crkve, isključivo u službi općega dobra, pruža odgovor na pitanje što bi trebalo učiniti da bi došlo do boljitka u gospodarstvu. Gospodarska su područja koja su obrađivana na stranicama GK-a najrazličitija: od poljoprivrede i ribarstva, preko obrtništva, turizma, brodogradnje i poduzetništva, problema privatizacijske pljačke u kojoj je »pokazan manjak pravde za malog čovjeka«, sve do rasprodaje hrvatskih banaka. Naročito se isticalo pitanje socijalne pravednosti i nepravda prema seljacima i (ne)zaposlenima, potreba pokretanja proizvodnje i otvaranja radnih mjesta, dugoročnoga strateškog planiranja razvoja, gospodarskoga povezivanja Slavonije i Dalmacije, veće skrbi za otoke... Isticani su i golemi a zanemareni hrvatski geostrateški potencijali, npr. riječka luka i njezino povezivanje s Europom te se upozoravalo na kočenje inicijativa i projekata koji bi Hrvatsku mogli izvući iz gospodarske krize.

Zabrinutost za hrvatsko selo Najviše prostora posvećivalo se poljoprivredi, a naslovi članaka objavljenih od devedesetih godina naovamo svjedoče da se situacija u bitnome ne mijenja i da stari mentalitet još uvijek nije napušten. »Dokle zanemarivanje sela i poljodjelstva?«, »Stanje sela i seljaštva nerazdvojivo od općeg razvitka«, »Uvoznički lobi diktira razvoj gospodarstva«, »Poljoprivreda mora biti strateški interes«, »Lošom politikom hrvatsko je selo osuđeno na propast«, »Prodajni centri umjesto silosa - nešto nije u redu«, »Selo pita politiku: A što sada?« - samo su neki, a naslov »I ove ćemo godine stezati remen« kao da je objavljen početkom ove, a ne 2002. godine. Djeluje upravo zabrinjavajuće koliko su neke teme s početka devedesetih i danas »svježe«, pa se u pitanju intervjua objavljenog sredinom 1991. doslovno kaže: »Dosad je seljak sistematski pljačkan, ali najveća kuga koja ga je uništavala bio je sustav otkupa njegovih proizvoda: koliko je bačeno repe, kupusa, luka, voća jer se u proljeće seljaku obećavala dobra cijena, a u jesen ga se ucjenjivalo...« GK je već 1991. postavljao pitanje plasmana hrvatskih tradicijskih proizvoda (kulena, šljivovice, pršuta...) na svjetsko tržište, a već 1996. pisao je i o razvoju turizma na seljačkim gospodarstvima. Svoj su prostor u tjedniku nalazile i aktualne teme iz područja obrtništva, obrazovanje za obrtnička zanimanja, a o svojem su radu i poteškoćama s kojima se susreću svjedočili i sami obrtnici - od slastičara do inovatora. Gospodarska i ekonomska pitanja na poseban način u novije vrijeme otvara i mjesečni magazin Glasa Koncila »Prilika« u rubrici »Ekonomija«, u kojoj tekstove objavljuju dvojica doktora ekonomskih znanosti. Kroz 69 dosad objavljenih »Prilika« dotaknuti su brojni problemi: od odnosa radnika i poslodavaca, demografskog sloma koji ima goleme posljedice i na gospodarstvo, korupcije, recesije i antirecesijskih mjera, dužničkoga ropstva, upravljanja obiteljskim financijama, »odljeva mozgova«, rasprodaje javnoga dobra, do kulture rada i važnosti ekonomskoga obrazovanja.

Doprinos Glasa Koncila na području kulture

rvatski jezik i hrvatska kultura u polustoljetnoj povijesti Glasa Koncila zauzimaju važno mjesto, jer se njihovim čuvanjem nastojalo, posebno u vremenu jednoumlja i gušenja nacionalnoga, davati doprinos tisućljetnoj neizbrisivoj baštini hrvatskoga identiteta. Kako je hrvatski jezik bio i ostao temeljem narodne samosvojnosti, GK mu je od samih početaka izlaženja davao dužnu pozornost, što je zapazio jezikoslovac Ljudevit Jonke i to isticao svojim studentima. Promicanje hrvatskoga standardnog jezika očitovalo se i kroz napise o presudnoj važnosti njegovanja, od normiranja u 16. stoljeću do pojašnjenja pojmova »Jezik Crkve u Hrvata« i »Crkva hrvatskoga jezika«. Među zaslužnima za uzorno njegovanje hrvatskoga jezika ističu se dugogodišnji lektor GK-a Stjepan Hosu te zbog »izlaska iz genitiva« proganjana novinarka Smiljana Rendić. I prigodom izrade novoga hrvatskog pravopisa ove godine GK dao je doprinos s više usvojenih prijedloga. Područje kulture postalo je svojevrsnom oazom nacionalnoga mišljenja. Primjerice,

Pothvati kojima je vrijeme dalo za pravo »GK« je 1974. počeo objavljivati, u 28 nastavaka, dijelove romana »Kraljičin vitez« tada nepoćudnoga hrvatskog književnika Ivana Raosa. Dvije godine kasnije je ususret proslavi trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata, u biblioteci »Romani«, objavljeno čitavo Raosovo djelo.

Vrednote u umjetnosti I u samostalnoj Hrvatskoj GK je nastavio je promicati kršćanske i humanističke vrednote u umjetnosti. U nastavcima je od 2005. do 2007. objavljivan roman »Put u središte srca - Intranet« Božidara Prosenjaka, dok je roman »Mreža« Vjekoslava Tomašića izišao iz tiska 2011. nakon Natječaja Glasa Koncila za najbolji neobjavljen roman. Iako su kratke priče bile povremeni suputnik tijekom polustoljetne povijesti, od osmog broja 2007. rubrika »Kratka priča Glasa Koncila« ponudila je mogućnost poznatim i manje poznatim au-

CD-u. Godine 1980. u dogovoru s Katehetskim centrom Zagrebačke nadbiskupije, GK započinje organizirati i sponzorirati »Uskrsfest«. Festival »živi« i danas, baš kao i »Božić u Ciboni«, prvi put organiziran 1990. zajednički s košarkaškim klubom. Biblioteka torima okušati se u raširenoj »Canticum novum« i časoliterarnoj formi. U vremenu pis »Sveta Cecilija« omogukoje senzacionalizam pret- ćuju dodatan uvid u sakralnu postavlja umjetnosti GK u glazbu. stalnoj rubrici »Kultura« redovito izvještava o događa- »Zlatna uljanica« njima s područja izdavaštva, Doprinos Glasa Koncila književnosti, filmske, kaza- filmskoj umjetnosti očitulišne, glazbene i likovne um- je se dodjeljivanjem nagrade jetnosti. Rubrika »Iz hrvatske »Zlatna uljanica« za promicaduhovne poezije« podsjeća nje etičkih vrijednosti u filmna stihove pokojnih majstora skom stvaralaštvu, koja »sjaji« stiha te se isprepleću pjesnič- od prvih »Dana hrvatskoga ka biografija i djelo. Margina- filma« 1992. godine. Ususret liziranim velikanima posve- Velikom jubileju 2000. goćena je i biblioteka »Hrvatska dine objavljen je serijal pod katolička baština 20. stolje- naslovom »Likovni umjetća«, u sklopu koje su od 2006. nici - ‘A vi, što vi kažete, tko godine objavljene 22 knjige, sam ja?’«. Dojmljivu kroniku kao i rubrika »Katolički obli- hrvatske društvene stvarnokovatelji kulture«. Uz ostala sti donose karikature Srećka knjiška izdanja, GK objavlju- Puntarića Felixa. Kroz tekje i zbornike s poetskih i pro- stove GK-a prošlo je tisuće znih natječaja suvremene hr- umjetnika, a mjesečni mavatske duhovne književnosti. gazin »Prilika« rubrikama God. 1969. GK je objavio specijaliziranima za književprvu LP ploču s duhovnim nost, film i glazbu »pojačao« šansonama u tadašnjoj dr- analizu svijeta kulture, nežavi - bila je to »To nije tajna« odvojivoga od cjelokupnoga sastava »Žeteoci« koja je za hrvatskog nacionalnog bića svoju 40. obljetnicu izdana na i povijesti.

Doprinos Glasa Koncila medijskoj kulturi

Čuvar čistoće novinarskoga izraza

ijest, izvještaj, reportaža, komentar, kolumna, intervju, feljton, osvrt, kritika, mišljenja stajališta i pisma čitatelja novinarske su vrste ili žanrovi koje je u svojoj 50-godišnjoj povijesti imao i nekad bilten, potom dvotjednik, a danas tjednik Glas Koncila čiji su novinari od prvih dana u svom poslu poštivali visoke standarde profesionalnoga pisanja, bez obzira u kojoj su se novinarskoj vrsti okušavali. Istinitost, poštenje, točnost, uravnoteženost i nepristranost bile su odlike novinarskih priloga kojim je Glas Koncila pridonosio i danas pridonosi medijskoj kulturi hrvatskoga društva. Brižno pazeći na novinarski stil, čuvajući čistoću novinarskoga, ali i jezičnoga izraza, kloneći se bilo kakvih utjecaja sa strane, ne podliježući »krutim diktatima« nekada komunističke a danas neoliberalne medijske industrije, čuvajući se cenzure i vodeći računa o svojim čitateljima, urednici i autori na stranicama su Glasa Koncila pokazali ne samo visoke standarde redakcijskoga rada i novinarskih odlika, nego i etičnosti kao same srži bilo kakvoga ozbiljnoga, poštenoga i - struke dostojnoga - novinarstva. Sve to moglo bi se reći i za neke druge novine, tjednike i mjesečnike, no Glas Koncila je posebnošću svoga stila i au-

torskom izvornošću mnogih tekstova u hrvatskom narodu i društvu, a osobito među vjernicima katolicima, imao novinarsku prosvjetiteljsku ulogu. Dovoljno je samo spomenuti redovite komentare glavnih urednika, koji su i u najtvrđe totalitarističko doba, vjerničkim i biblijskim evanđeoskim očima znali ocijeniti i procijeniti, osvrnuti se i analizirati, ali i donijeti ne samo savjet nego i konstruktivnu kritiku, upozoravajući na fenomene koji su škodili ne samo društvu u cjelini, nego svakome pojedincu, raskrinkavajući ponajprije gušenje, ignoriranje ili ismijavanje vjere i vjerskih sloboda.

»Pisma seoskog župnika« Jednako tako, jedinstven je fenomen - koji se vjerojatno nikada neće ponoviti ni u budućnosti hrvatskoga novinarstva rubrika »Pisma seoskoga župnika« koju je više od tri desetljeća na doista jedinstven način kao pisao do 2001. don Jure - don Živko Kustić, bard hrvatskoga (ne samo katoličkoga!) novinarstva. Pisma su posebnom mješavinom duhovitosti, vrckavosti i ironije kroz cijelo vrijeme učile hrvatske vjernike kako pristupati opasnoj i nepovoljnoj društvenoj stvarnosti i neizmjerno živcirala tadašnje komu-

nističke vlastodršce. Nitko, ni u jednim novinama u tadašnjoj državi nije imao ni kuraže, ni mudrosti, ni inteligencije ići tako opasno »uzdlaku« režimu kao što je to činio don Jure, a da zbog samih »Pisama« nikada nije bio osuđivan. Puno je energije i kreativne snage uloženo u ta pisma koja su bila - kako kaže sam autor - puno više od toga, »satirični zapisi koje ondašnji vlastodršci nisu znali gdje smjestiti. A narod je naučio razumjeti«. Nije moguće nabrojiti sve rubrike i priloge, no još jedan prinos medijskoj kulturi, ali i dokaz »prosvjetiteljske uloge« Glasa Koncila jesu neke stare i nove novinarske vrste i forme kao što su »Vjeronauk za odrasle«, »Teološki osvrt« i drugi prilozi - kao izraz brige za rast u vjerskoj zrelosti čitatelja, dok se u novije vrijeme posebnim prilozima - poput »(Pri)govora znanosti« i »Zapažanja« - kritički seže dalje i nudi šire poglede i uvide i u znanstveno i u društveno područje, dok rubrika »Čujem, vidim, pa se stidim...« ironičnim stilom autora V. Dunižarića u neku ruku nastavlja svijetlu tradiciju »Pisama seoskog župnika« raskrinkavajući nove paukove mreže kojima sadašnji, a i skriveni vlastodršci, žele ponovno porobiti hrvatsko društvo, naškoditi vjerskoj slobodi i duši svakoga pojedinca.