“Što si ono rekao... što si ti? – Humandel. – I čovjek i dupin? – Otprilike. – Bože moj... I kada si to saznao? – Kada Kada sam živio s djedom upoznao sam dupina.” (Hitrec, Hrvoje: Humandel)
F
I L O Z O F S K I
F A K U L T E T
U
R
I J E C I
H Hrrvvaattsskkii d om maannii djjeečjjii rro “Stari je imao svega, osim strpljenja. Pa kada su mu napokon javili da je sretni tatek 543 ženske i 432 muške zdrave buhice pao je od uzbuñenja uzbu enja na leña. le a. Ne od užasa, već ve od radosti.” (Klarić, Kazimir: Mrnjau, grizu me)
“Nikad ne bum skužil te ljude!” uzdahnuo je Campi kad su se malo odmakli. “Čudni “ udni su! Skroz na skroz sebični sebi ni i jednostrani u razmišljanju!” (Tomičević, Ivan: Pasja posla)
“Neka žena stajala je uz ogradu legla. Gledala je Trapa i mrmljala: - Kako da ga nazovem? – Dok je Trap mislio, gledajući gledaju i neznanku: »Kako je njoj ime?« - pa zaključio, zaklju io, lanuvši kratko: kratko: - Bulja. Bulji u nas, a smrdi na osušenu travu. To ne može biti njen pravi miris. Moram je onjušiti iz blizine.” (Strahuljak, Višnja: Don od Tromeñe)
o o žžiivvo ottiinnjjaam maa lliippaannjj 22001100.. istražila, izabrala, osmislila, uredila: Maša Blagonić Blagonić