vodile u Angeliku. A da se to nije prometnulo u prizor nalik na trijumfalni ulazak operetne primadone, moglo se zahvaliti jedino činjenici što su sukladno boljim konspirativnim pravilima i navikama Dóra i Szakadáti diskretno, jedva primjetno zaostali. No time iznenađenjima još nije bio kraj. Jer prije nego što se dolje sjelo u jedan od intimnih separea kafića, trojica su se gospode nakratko nadmetala koji će od njih s ramena Pápaijeve skinuti zimsku jaknu; na kraju se Miklós pokazao najspretnijim, a čim je jakna bila skinuta, pogled sve trojice neko je vrijeme ostao uperen u stas ne baš mlade, a ni previše visoke dame, u bokove koji su podsjećali na njezinu negdašnju ljepotu i raskošne grudi, čija je puna ljepota najbolje dolazila do izražaja na fotografijama snimanim na obali mora, a za koje ona trojica, dakako, također nisu znala, i to napose jedna na kojoj joj suton povoljno ističe siluetu, a i profil zasjaji, dijelom zahvaljujući ljepoti skladnih proporcija, a dijelom i zbog vedrine i bezuvjetnoga uživanja u životu što su joj zračili iz crta lica. A da su spomenuta trojica saznala da su one stare fotografije s egzotičnih priobalnih lokacija nastale na konspirativnim sastancima, zacijelo bi ih tek to naelektriziralo, no razgovor se sad nije vrtio oko skrovitih uvala pod sjenom libanonskih cedrova kamo su se svojedobno sklanjali gospoda i dame najrazličitijih nacija i vjeroispovijesti da tamo plivuckaju i flertuju, fotografiraju se s magarcima, vodopadima i Sredozemnim morem u pozadini, ali i da rasprave sva goruća pitanja i hitne zadaće lokalne partijske ćelije, dok je nešto sjevernije od njih upravo bjesnio svjetski rat. Dakle, nakon što je to četvero sjelo u boks i proučilo jelovnik, trojica su gospode, takoreći otimajući jedan drugome riječi iz usta, sebi naručila crnu kavu, Pápaijeva je uzela
DÓRI (naziv tijela: Odjel III/1-3), a prethodno preuzeo od druga RUDOLFA RÓNAIJA. U Bpeπti, dne... mjeseca listopada 1982. predao: Rudolf Rónai preuzeo: József Dóra
– 12 –