Page 1

Carl-Johan Vallgren Povijest jedne Ă‹udesne ljubavi

L1l


Naslov izvornika Carl-Johan Vallgren Den vidunderliga kärlekens historia ∂ copyright Carl-Johan Vallgren, 2002. ∂ za hrvatsko izdanje Fraktura 2007. ∂ za hrvatski prijevod Æeljka »ernok i Fraktura 2007. Sva prava pridræana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuπtenja nakladnika. ISBN 978-953-266-025-8

L2l


Carl-Johan Vallgren

Povijest jedne Ëudesne ljubavi prevela sa πvedskog Æeljka »ernok

Fraktura L3l


L4l


...od jednoga roaka, gospoice F., bliæega nego πto moæete zamisliti

L5l


L6l


I.

L 15 l


L 16 l


J

edne veËeri u veljaËi 1813. godine dok se doktor Johann Götz nalazio u svojoj ordinaciji kako bi razvrstao boËice u apotekarskom ormariÊu, pronaπao je svoj izgubljeni jednostavan srebrni prsten s uokvirenim jantarom koji mu je darovala æena prije Ëetrnaest godina nakon prve braËne noÊi. Bilo je to u vrijeme kada je lijeËnik nakon studija medicine na poznatom sve­ uËiliπtu Albertina otvorio praksu u Königsbergu - prije nego πto su se dolazak djece, one dvije sluæavke, rastuÊe bogatstvo i pomalo podcjenjivaËka titula ranarnika mogli pripisati njegovoj proπlo­ sti. Vrπci njegovih prstiju, omekπali nakon cjelodnevne palpacije, pronaπli su ga u utoru drva police za mazila i laksative, pokraj kantice stvrdnute kreme od æive koja je zavrπila na pogreπnome mjestu tijekom tjednog tretiranja bolesnika. Ostao je stajati pokraj prozora ispred Ëijeg je stakla snjeæna oluja divljala gradom veÊ Ëetrdeset osam sati. Nije se mogao sjetiti kada je posljednji put vidio taj komad nakita. Mora da je nestao tijekom neke od ritualnih preobrazbi te stare trgovaËke kuÊe ka­da je ordinacija preseljena iz manje sobe u veÊu zbog rastuÊeg broja lijeËnikovih pacijenata. Upalio je Kenkeovu svjetiljku iznad leæaja na kojem je pregleda­ vao pacijente i podigao prsten prema svjetlu. Zatvoren u stvrdnu­ toj tvari nalazio se kukac iz porodice koja se obiËno zove ska­­rabeji, insekt srodan svetim egipatskim balegarima. Götz je dohvatio poveÊalo iz ormariÊa s instrumentima. Smrt, konstatirao je s medicinskom hladnoÊom, iznenadila je stvorenje ubrzo nakon njeL 17 l


gova roenja iz liËinke, stvorenje je bilo vrlo deformirano. Glava je bila dvostruko veÊa od tijela, samo jedan od tri para nogu bio je razvijen, a nedostajali su mu i Ëeljust i ticala. Kada ga je smola uhvatila u svoju ostakljenu klopku, njegov je æivot veÊ bio za­vr­ πen. LijeËnik je stavio prsten na prst i na svoje zadovoljstvo konstatirao da mu, usprkos svim πtetnim utjecajima dobra æivota na tijelo, joπ pristaje. Ja sam sretan Ëovjek, pomislio je, imam suprugu koja me joπ gleda istim ljubavnim æarom kao i onda prije Ëetrnaest godina, imam dvije zdrave kÊeri, nijednoj od njih ne nedostaje Ëeljust ili noga, moja praksa cvate u tolikoj mjeri da se radujem svakoj snjeænoj oluji koja mi donese trenutak zasluæena odmora, moje ime cijene Ëak i moji rijetki neprijatelji, a moje studije o Lavoisierovoj kemiji donijele su mi ugled daleko izvan granica IstoËne Prusije. S gornjega kata djeca su potvrdila obiteljsku sreÊu glasnim smijehom, a zatim i njegova supruga, koja ih je opominjala sveobuhvatnim majËinskim glasom ispunjenim ljubavlju. Götz je stavio natrag i zadnju boËicu s mazilom na svoje mjesto i zakljuËao ormariÊ. Na laboratorijskom stolu, pokraj Voltina stu­pa koji je nedavno nabavio za lijeËenje migrene bogatijih kö­ nig­sberπkih gospoa, nalazila se njegovo poveÊalo za prouËavanje koje je imao joπ od fakulteta. Odjednom mu je sinulo da stavi prsten pod poveÊalo i ukljuËi reflektor. Svijet u minijaturi otvorio se pred njegovim oËima: zrnca pijeska, Ëestice praπine, mikroskopski mjehuriÊi zraka i jedna larva kukca tako malena da je prije nije mogao otkriti golim okom. Od tog trenutka prije tisuÊu godina, razmiπljao je, kada je smola nekog davno istrunula drveta rastopljena nemilosrdnim neolitskim suncem curila niz stablo i ponijela sa sobom komadiÊ proπlosti u buduÊnost, kukca kao taoca iz pradavnih vremena, barem se nije promijenilo osnovno nastojanje prirode za postizanjem sklada. Nadahnut ljepotom jantara, lijeËnik je sebi dopustio utonuti u sanjarenje puno prijete­ Êih vikinπkih brodova, kriæara na konjima i trgovaËkih brodova Hanze na putu uzvodno rijekom Pregel kako bi trgovali jantarom L 18 l


s divljim Prusima. To je moja kolijevka, pomislio je, u tom je kutu svijeta roen, u obitelji trgovaca i lijeËnika, potomak u nizu koji se spuπtao sve do Eesta, Prusa ili Borusa, koje klasiËni student u njemu nije mogao ne prokomentirati; potomak skupljaËa jantara kojeg je u posljednjem trenutku srednjeg vijeka pokrstio praπki biskoup Adalbert, Bruno von Querfurt, Hermann von Salsa ili neki drugi od tih legendarnih kriæara. Moji preci, razmiπljao je lijeËnik dok su ga prolazili trnci zbog bogohulnih misli, oboæavali su æivotinje i duhove svojih predaka, kleËali pred drvenim idolima u svetim πumarcima, zaneseno pjevali pred objeπenim tijelima ærtvovanih robova koji su se moæda ljuljali s potomka baπ onoga drveta Ëija je smola uokvirena srebrom upravo sada pod mojim poveÊalom. Ærtvovali su Ëak i deformirane, one sa zeËjom usnom i slijepe i gluhe, te mlaega djeËaka iz svakog para muπkih blizanaca. LijeËnik se nesvjesno nasmijeπio kada je Ëuo njeænu glazbu punu ljubavi koja je nastala kada je njegova supruga uz pomoÊ sobarice vodila djecu na spavanje na gornjem katu. “Pomeranija, Galicija, IstoËna Prusija”, nastavio je svoj izlet; njegovi su preci u tim Ëarobnim zemljama bili skupljaËi jantara, lovci i konjanici, spomenuti sa strahom u Gallusu Anonymusu, s Ëeænjom ih je spomenuo Ibrahim Ibn Jakub, koji je putovao u zemlje Slavena po nalogu πpanjolskih Maura i koji se zaljubio u jednu od prsatih æena koju je dobio na dar od divljaka, s poπtovanjem spomenuti u Magdeburπkim analima, s mistiËnim Ëuenjem u kronici Titmara iz Merseburga i s militantnom hladnoÊom kriæara u zapisima Teutonskog reda Petera von Dusburga. LijeËnika je zaËudilo bo­ ga­tstvo detalja u tim povijesnim maπtanjima koja su ga iznenadila, ali kada se njegova pozornost prebacila s unutarnje slike na vanjsku, ponovno je vidio kukca kroz optiku poveÊala, nepostojeÊu Ëeljust, predimenzioniranu lubanju, Ëudoviπte od insekta dvadeset puta uveÊano, zbog kojeg se najeæio joπ ne shvaÊajuÊi zaπto. Podigao je pogled s poveÊala i pustio da nestane i posljednji komadiÊ maπtarije. Na ulici ispred ordinacije zaËuo se zvuk konjskih kopita, a zatim i πkripanje saonica. Tko god da dolazi po L 19 l


ovakvom nevremenu i u ovo doba, pomislio je Götz, mora da dolazi po krajnje vaænom nalogu. Franziska Beyer, sluæavka, a nakon roenja najmlae kÊeri Elisabet prije sedam godina i dadilja obitelji Götz, bila je ta koja je otvorila vrata æeni koja je te veËeri prkosila snjeænoj oluji. Po onome Ëega Êe se poslije sjeÊati, iako je bila napola zaslijepljena od arktiËkoga vjetra koji je iz svoje kolijevke u BotniËkom zaljevu zavijao poput Ëopora vukova po königsberπkoj staroj gradskoj jezgri, odmah je konstatirala da je posrijedi sasvim mlada djevojka i to sumnjiva naËina æivota. Bila je odjevena kao da je sredina svibnja, u æute cipele od safijana, πeπir s pijetlovim perjem i nemarno zakopËanu venecijansku pelerinu prebaËenu preko ramena. “Mogu li razgovarati s doktorom Götzom”, rekla je drhteÊi. “Jako je hitno, radi se o æivotu i smrti.” Sluæavka, u kojoj se probudio osjeÊaj samilosti nad djevojËinom tankom odjeÊom i mrtvaËki blijedim licem, pustila ju je u predsoblje u oblaku moπusnog parfema i sapuna od ambre, te je kroz otvor pelerine otkrila da je djevojka, osim korzeta ukraπena Ëipkom, praktiËno gola. “Sjednite, za ime Boga”, rekla je i pokazala na tabure. “Idem po lijeËnika i πalicu Ëaja da se malo ugrijete.” Dvije minute poslije, kada se lijeËnik Götz pojavio u pratnji sluæavke i svoje supruge gospoe Catherine Götz, Ëije πesto Ëulo nikada nije propustilo neko vaæno dogaanje u kuÊi, djevojka je plaËuÊi pala na pod. ZajedniËkim su joj snagama pomogli da se uspravi, ali tek πto su je posjeli na stolac, ona je veÊ poskoËila i povikala: “Nije meni niπta. Nego ona Poljakinja umire pri poroaju, a istovremeno raa i gospoica Vogel, pa mi je madame Schall rekla da odem saonicama po doktora, jer vi se otprije poznajete, a i doktor je poznat po tome πto spaπava æivote i siromaπnima i bogatima i da ih ne uzima po nekom redu.” DjevojËina histerija spasila je lijeËnika od toga da odmah bude presluπan o tom dijelu svoje mladosti za koji je mislio da ga je L 20 l


zauvijek uspjeπno ostavio za sobom iza πtita obiteljske ljubavi, jer njegova je supruga bila ta koja mu je rekla da otrËi po svoju tor­bu dok Êe ona uz pomoÊ sluæavke pokuπati smiriti uznemirenu djevojku. Götz se u dva koraka spustio stubama do svoje ordinacije. Naπao je torbu za kuÊne posjete na onome mjestu na kojem se uvijek nalazila, na mesinganoj kuki iza vrata, te je, s obzirom na to da je posrijedi bio poroaj, kompletirao njezin sadræaj dvjema lancetama, porodniËkim klijeπtima za izvlaËenje djeteta, tekuÊinom za smirivanje krvi, tucetom zavoja i kompresa od vate, kao i boËicom opijuma koju je tek bio kupio i joπ je nije koristio. Usred posla otkrio je da mu je prsten joπ na prstu i nemoÊan to objasniti ili se imalo usprotiviti, pustio je da ga preplavi sramotno uzbuenje u kojem je uæivao u to davno vrijeme kada je samoinicijativno bio tjedni posjetitelj kuÊe ljubavi madame Schall u gradskoj Ëetvrti Sackheim: “kuÊa æelja”, kako su je zvali u njegovo vrijeme. Bilo je to za vrijeme studija na Albertini, prije nego πto je upoznao Catherine Mahlsdorf na plesu koji su organizirali kö­nig­ sber­πki konjici, prije onog poljupca u tajnosti iza draperija od damasta u kantini koji Êe ga zauvijek liπiti æelje da plaÊa za ljubav. LijeËnik se sjeÊao æena za zabavu πest razliËitih nacionalnosti ko­je su se izmeu ratova zaposlile kod madame Schall i pustile svoje kÊeri da se same zabavljaju u toj golemoj kuÊi sve dok se nije smatralo da su dovoljno stare da ih se moæe prodati onome tko ponudi najviπe novca. SjeÊao se jedne crnkinje iz francuskih kolonija, koæe poput kakaa a kose poput æeljezne vune, za koju se priËalo da je jorupska princeza, iako je bilo i drugih glasina koje su govorile da je prodana kao ropkinja ruskoj carici, a onda pobjegla s nekim holandskim pustolovom koji ju je na kraju izgubio kockajuÊi s madame Schall. S gaenjem se sjeÊao aukcije uplakane devetogodiπnjakinje Ëije je djeviËanstvo na kraju osvojio jedan mornar, a s istim se takvim uzbuenjem sjeÊao i goleme sjedokose Ruskinje po imenu Agrafena Nehludova koja je gola i glasno uzbuena primala svoje klijente, dovoljno mlade da joj budu L 21 l


djeca ili Ëak unuci, leæeÊi na divanu okruæena bezbrojnim sapunima, parfemima, kolonjskim vodama i mirisnim solima, u moru svile i lanenih materijala, u πikari vaza s cvijeÊem, nakita, kopËi za kosu, ogledala, opscenih tiskovina i ljubavnih pisama napisanih na papiru od vanilije rukom zanesenih oboæavatelja svih dobi i druπtvenih statusa. »ak se i lijeËnik jedne veËeri popeo na njezin olimpijski ljubavni brod, opijen bocom malvazije, ali i njezinim mirisom po havanskom duhanu i opÊim raspuπtenim æivotom, opËinjen tamnocrvenom ruæom za njezinim uhom i onim svetim osmijehom koji, Ëinilo mu se, obeÊava vjeËni æivot nakon njihova sjedinjenja. PriËalo se da nije ustala iz svoga gnijezda viπe od dva desetljeÊa i Götz nikada nije vidio razloga zaπto bi posumnjao u te glasine iz ljubavne mitologije, jer za svih tih veËeri dok je po­ sje­Êivao tu ustanovu, sam ili s nestalim kompanjonima iz tih div­ljih godina, nikada nije vidio da je podigla svoje golemo tijelo s ljubavnog divana gdje je izmeu ljubavnih epizoda guπËjim perom odgovarala na ljubavna pisma ili mirno vegetirala nad kutijicom duhana. Bila je, uz gonoreju, jedina stalna pojava u toj ustanovi gdje su djevojke dolazile i nestajale poput ptica selica. LijeËnik je pustio da uzbudljiva sjeÊanja nestanu, a kada je po­ novno bio svoj posloviËni ja, otkrio je da je nekamo odloæio pr­sten, ali nije se mogao sjetiti kamo. Napustio je ordinaciju s Ëu­dnim uvjerenjem da ga viπe nikada neÊe pronaÊi i da je prsten na neki neobjaπnjiv naËin sudbinskim korijenjem povezan s po­ro­a­­jem koji ga sada Ëeka u najpoznatijoj königsberπkoj javnoj ku­Êi. U predsoblju je Catherine Götz uz pomoÊ domaÊice uspjela da­ti djevojci πalicu lipova Ëaja i umotati je u vuneni πal. Boja joj se vratila u lice. Sjedila je stisnuta na tabureu sa πalicom u rukama i pogleda usmjerena u neπto πto je moglo biti mrlja na tepihu, ali jednako tako i toËka na njezinu unutarnjem horizontu. Catherine Götz odvukla je svog muæa u stranu i dok mu je pomagala da obuËe bundu, rukavice od lisiËje koæe, cipele koje su se komplicirano kopËale i pruæala mu πtap koji je na vrhu bio okovan srebrom, proπaptala je: L 22 l


“Objasnit Êeπ mi to s ustanovom Schall Ëim se vratiπ, Johann. Mislila sam da nemamo nikakvih tajni jedno pred drugim, iz ovoga ili proπlog æivota.” Götz je otkrio suzu u kutu njezina oka, ali kad ju je htio obrisati, odgurnula mu je ruku. “Djevojka za zabavu!” rekla je glasom koji je trebao zvuËati prijezirno, ali koji nije mogao sakriti uroenu ljubav prema ugro­ æenima. “Hvala Bogu da su djeca otiπla u krevet.” I ne uzimajuÊi dah, nastavila je: “Dobro je da si jednom zauvijek poloæio Hipokratovu zakletvu, inaËe bih ti zabranila da odeπ tamo.” Götz ju je pustio da mu zakopËa bundu sve do ovratnika i stavi mu kapu i πal od finog batista, a onda je uzeo torbu i otiπao do djevojke. “Poæuri se”, rekao je, “prije nego πto nam, uz sve druge nevolje, i koËijaπev æivot bude na savjesti...” Istinito je bilo ono πto je ono malo Götzovih pacijenata drhteÊi na njegovu leæaju za preglede reklo tog dana u veljaËi: gore se snjeæne meÊave nitko nije sjeÊao, bila je gora od one sibirske zimske oluje koja je divljala Danziπkim zaljevom na prijelazu stoljeÊa. Bio je to prolom oblaka sa snjeænim pahuljama veliËine oraha koje su uz vrlo jak vjetar dolazile s BaltiËkoga mora. KoËijaπ je bio tako omotan u krzno da mu je samo vrh nosa virio iz koænate kapuljaËe. Götz je primijetio da su konji izgubili svaki osjeÊaj za orijentaciju i samo ih je instinkt spreËavao da se zalete u najbliæi kuÊni zid. Djevojka je sjedila preko puta njega zatrpana pod brdom deka i kose bijele od snijega. “Reci mi sada!” rekao je potiËuÊi je. “©to je poπlo krivo?” I dok su saonice klizile preko snjeænih königsberπkih uliËica, lijeËnik je dobio skicu nesreÊe koja ju je natjerala van u nevrijeme. Jedna od djevojaka raala je veÊ viπe od Ëetrdeset sati i sada joj je ponestajalo snage. Götz je iz opisa shvatio da su trudovi poËeli, ali bilo je nemoguÊe shvatiti odgovor na pitanje je li rijeË o prenoπenoj trudnoÊi. “Glava je prevelika”, rekla je djevojka glasom koji kao da nije vjerovao u to πto kaæe, “glava je prevelika, vidjela sam vlastitim oËima!” Götzu je bilo teπko zamisliti da je poroaj L 23 l


toliko napredovao, a zatim stao. Vjerojatno, rekao je sam sebi, æena ima jake bolove izazvane preuskom zdjelicom. A joπ je i prvorotkinja. Istodobno, objasnila mu je djevojka nagnuta prema njemu u saonicama i viËuÊi kako bi nadglasala paklenu riku vjetra, druga djevojka raa u sobi pokraj. Dakle bila je rijeË o dva poroa­ ja, jednom normalnom i jednom s komplikacijama. U ustanovi su oËito nedostajali resursi. Götz se sjeÊao starije æene koja je u njegovo vrijeme radila kao babica, a moæda i kao hraniteljica tue djece, ali moæda je tu bio u krivu. Ipak su sjeÊanja iz tog vremena leæala u nezasijanom polju, u petnaest godina staroj zemlji predbraËnih nagona po kojoj nije imao æelje kopati viπe nego πto je veÊ uËinio te veËeri. “Kada joj je pukao vodenjak?” upitao je. Djevojka o tome nije niπta znala. “Glava je prevelika”, bilo je sve πto je uspjela reÊi, kao da ta reËenica ne moæe prestati odjekivati u njoj. Koliko je lijeËnik shvatio, vozili su se juæno duæ Langgasse. Snijeg je malo popustio, ali jaËina vjetra bila je ista. U Schloßstrasse jedan je naæigaË javne rasvjete vodio herojsku borbu kako bi upalio uliËnu svjetiljku, a dolje s Kneiphofa Ëula se zvonjava sa zvonika katedrale. LijeËnik se pitao koji je razlog da zvone u deset sati uveËer usred snjeæne oluje i pitanje ga je toliko muËilo da se nagnuo prema naprijed i upitao koËijaπa. “Zar niste Ëuli, gospodine?” zaurlao je ovaj u odgovor. “Okru­ æni savjet odluËio je zaratiti s Bonaparteom. Bit Êe novih krvo­pro­ li­Êa, to je sigurno.” Götz se ponovno spustio meu deke i na trenutak je njegova pozornost odlutala s radnih duænosti i djevojke koja je sada glasno πmrcala u saonicama pri pomisli na sudbinu svoje nesretne sestre. Götz je Ëuo te glasine tjedan dana prije, ali nije vjerovao u njih jer glasine su jedino πto preostaje nakon izgubljenih ratova: ojaËano ruskim uspjesima, prusko se plemstvo odluËilo pobuniti protiv francuskoga poretka. LijeËnika je proπla muËna jeza pri pomisli na one tri bitke na bojnom polju na koje je bio prisiljen otiÊi dok je bio u vojsci i jedva izvukao goli æivot, a najgore od svega bilo je kod AuerstädL 24 l


ta gdje su istoËnopruske grenadire razbile divizije marπala Davouta. Joπ su ga muËile more s bojnoga polja, uæasne prostrelne rane uzrokovane francuskim topovima, ubodne rane od bajuneta koji su punktirali pluÊa i crijeva, uniπteni udovi, raznesene noge, opekline zbog kojih su odrasli muπkarci plakali poput novoroen­ Ëa­di i stisnuti u poloæaju fetusa vikali da hoÊe mamu siπuÊi palac i umiruÊi. U poljskim su bolnicama operirali u smjenama gazeÊi do zglobova u neopisivu mulju od krvi, izmeta i odbaËenih dijelova tijela, u nepodnoπljivoj atmosferi samrtnog oËaja i besmislenih molitvi u kojoj su i najjaËi gubili svijest. Ali istina je bila ono πto je Götzov neposredni nadreeni poslije rekao uz Ëaπu porta u ËasniËkome klubu u Berlinu: Bez sve te smrti i bez naπih vjernih kradljivaca leπeva ne bismo danas mogli spasiti toliko æivota. Postali su majstori u zaustavljanju krvarenja, πivanju rana, ski­ da­nju uniπtenih ruku i bacanju na hrpu, amputiranju u snu bez ikakva jaËeg omamljujuÊeg sredstva od Ëaπice rakije i tihe molitve, ali Götz je shvatio po svojim natprirodnim noÊnim morama da je cijena bila strah koji ih neÊe napustiti sve do onoga dana kada se i sami budu opraπtali od æivota, jer nakon svih tih ratova strah je bio njihova sjena. A sada, mislio je sjedeÊi u saonicama dok mu je zvonjava odjeki­ vala u uπima na putu prema svome lakoumnom ljubavnom gni­ jezdu iz mladosti, ponovno su bili pripravni izaÊi na bojno polje i povratiti prusku Ëast. Zato su dopustili da se zvoni usred snjeæne oluje, grof York, Alexander zu Dohna-Schlobitten i barun Hardenberg; te kako bi ulili hrabrost Kralju koji se sa svojim dvorjanima sakrio u Memelu. Uπli su u Prinsenstrasse u oblaku podivljala snijega. LijeËnik je dobio dvoboj sa sjeÊanjima na te uæasne poljske bolnice time πto je razmiπljao o Immanuelu Kantu, koji je za vrijeme studija stanovao u jednoj kuÊi u toj ulici. Profesorove su navike bile toËne u minutu, ljudi su namjeπtali satove po njemu. Svakog je jutra ustajao u toËno petnaest do pet, budio ga je njegov πepavi sluga kojemu je bilo strogo nareeno, tako su glasine govorile, da mu nikako ne udovolji ako kaæe da æeli joπ malo odspavati ili leæati L 25 l


joπ deset minuta. NaveËer, prema drugim glasinama, uz pomoÊ istog sluge dao je da ga se vrlo vjeπto zamota u Ëetiri pokrivaËa naËinjena od komadiÊa tkanine sve dok nije leæao u paketu poput æive mumije kako bi mogao provesti noÊ potpuno nepokretan, πto, tvrdio je on, Ëini snove bogatijima i potiËe maπtu, a svjetlo se gasilo toËno u devet sati. Nadahnut tom kronomanijom, Götz je izvadio svoj srebrni sat i ustanovio da je deset i deset. Ako ustanova i dalje leæi na istome mjestu na kojem je bila kad ju je posljednji put posjetio, u sporednoj ulici u Sackheimu, trebali bi biti tamo za najviπe petnaest minuta. Obrisao je snjeæne pahuljice s lica i zabuljio se u nizove tamnih fasada kuÊa iza Ëije su zaπtite bogati gradski trgovci brojili dnevni utræak, muπkarci koji su u njegovo vrijeme posjeÊivali ustanovu madame Schall i Ëiji su sinovi moæda oËevi ove djece koju on sada mora poroditi. Moæda postoji veza, razmiπljao je, izmeu predmeta i dogaaja; jantara s kukcem, pobune protiv Bonapartea i podrijetla djece koja ga sada Ëekaju u kuÊi æelja. Madame Schall ga je primila ne pokazujuÊi ni traËak prepoznavanja; diskrecija, pretpostavio je lijeËnik, koju je razvila tijekom tri desetljeÊa u tom poslu, prvo kao obiËna djevojka za zabavu, zatim kao domaÊica, i na kraju, nakon marljiva spletkarenja i πte­dnje, kao vlasnica cijele ustanove, ukljuËujuÊi pokretnine i pola tuceta djevojaka koje su joj bile duæne do kraja æivota. Ostarjela je viπe nego πto je mogao zamisliti. U lijeËnikovo je doba bila elegantna dama kojoj je moglo biti trideset, ali i pedeset godina, odjevena u haljinu s turnirom i neprestano zaposlena oko kuÊnih raËuna ili utjerivanja dugova onih koji su kuÊu posjeÊivali na kredit; sada bi se u najboljem sluËaju moglo reÊi da je bezvremena baba. “Hvala Bogu da ste mogli doÊi, doktore”, rekla je. “Curi je loπe. Nadam se da se neÊete naljutiti, ali dali smo pozvati sve­Êe­ni­ ka.” Götz je smeteno kimnuo. “Samo mi pokaæite gdje je”, rekao je. “Znanost nema vremena Ëekati posljednju pomast.” L 26 l


Proπli su hodnikom u kojem je vrijeme stalo od njegova posljednjeg posjeta. Tapete su bile oslikane istim frivolnim pompejanskim motivom na kojem su svi opÊili sa svima. Na prozorima su visjele iste zavjese od bijelog atlasa koje bi trebale stvoriti ozra­ Ëje luksuza i ËistoÊe. Ali bilo je sumornije nego u doktorovo vrijeme. Prije prijelaza stoljeÊa bordel je bio bojno polje za neæenje æeljne zabave, smijeh je odjekivao u svim tonalitetima, ljudi su se dovikivali na dvanaestak jezika, polugole æene nasmijeπene su stajale na vratima svojih soba i πaputale gostima na jeziku ljubavi, sugestivnim gestama obeÊavale da Êe zadovoljiti njihove najtajnije zahtjeve, utaæiti njihovu trajnu glad i ugasiti æe, svlaËi ih pogledima i poput male djece skidale im πeπire samo kako bi ih zafrkavale. Za ljetnih je veËeri madame Schall organizirala masken­ bale u vrtu i na voÊke bi bile objeπene kineske svjetiljke te one oslikane opscenim motivima. Odrasli su se ljudi igrali skrivaËa u mraku, goli muπkarci lovili su djevojke preko travnjaka, a sve se odvijalo u ozraËju opuπtena ludila kao da su shvatili da se æivot sastoji od patnje i da je bijeg u igru skrivaËa bez odjeÊe posljednja Ëovjekova utjeha. Sada je vladalo sumorno raspoloæenje obratne jaËine, ili se moæda lijeËnik promijenio i sve vidio kroz nedavno zadobivene naoËale jasnoÊe: prljav pod, namjeπtaj koji je vidio bolje dane, umrljani stolnjaci u salonu na kojima je prije bio postavljen porculan Meissen, a sada su u njima vjerojatno æivjele bube. U krilu zgrade na gornjem katu lijeËnik je jednim pogledom obuhvatio sobu koja Êe se zauvijek urezati u njegovo sjeÊanje: kutijica od safijana s jeftinim nakitom koja stoji na noÊnom or­ma­ riÊu, ocakljeni lavor, vrË s vodom i presavijene salvete od damasta koje su pripadale osnovnoj opremi svake djevojke za zabavu. U zdjelici pokraj kreveta nalazili su se kondomi od nauljene svile, ne za spreËavanje trudnoÊe, tu su djevojke joπ uvijek preferirale coitus interruptus i biljne masti koje su radile litavske æene s trænice, nego kako bi sprijeËile πirenje bolesti - neke kojima uopÊe nije bilo lijeka i druge Ëija je posljedica bila ne samo polaL 27 l


gano truljenje uz najstraπnije muke nego i πirenje bolesti sve do mozga tako da bi ærtva umrla histeriËno se ËeπuÊi u limbu gradske ludnice. U ormaru su visjele bludno izrezane spavaÊice. U jednoj izvuËenoj ladici nalazilo se donje rublje od batista u sedam boja. Na toaletnom se stoliÊu nalazila vojska sapuna, parfema, ulja i pomada, a u sredini sobe, gotovo samrtno blijeda, u krevetu sa svilenim prekrivaËem preko krila, nalazila se djevojka. Götz je procijenio njezinu dob na nekoliko godina viπe od dvadeset, iako joj je nesvjestica dala osobine anela neodreene dobi. Bila je plavokosa, ali na slavenski naËin, s crvenkastim pramenovima u napola raspuπtenoj puni. Odloæio je torbu i izmjerio joj bilo. Bila je jedva æiva, disala je isprekidano, Ëelo joj je bilo vruÊe od groznice. Kretanje na drugoj strani sobe nagnalo ga je da se okrene: bio je to sveÊenik. “Pripremite se na πok”, rekao je. “Nikada nisam vidio niπta sliËno, doktore. ©to god to bilo, neÊe dugo æivjeti, hvala Bogu!” Götz je primijetio da kapelan nosi torbu koja sliËi njegovoj, za alatke, pretpostavljao je, koje viπe sluæe za olakπanje duπe nego tijela, torbu prepunu biblijskih izreka, hostija i boËica s uljem za posljednju pomast. Æivcirala ga je njegova nazoËnost, ne samo zato πto je znao da brani otok znanosti od ljudi s drugim stavovima, olujnog mora praznovjerja i metafizike, kao πto je to znao reÊi, ili zato πto ovaj Ëovjek utjelovljuje suprotnost zdravom ateizmu koji je lijeËnik uzgajao u tajnosti kako ne bi nasmrt prestraπio Catherine Götz, a djecu zbunio i zabrinuo u osjetljivoj dobi u kojoj se nalaze, veÊ viπe iz osjeÊaja povrede pravila druπtvenog ophoenja, πto je taj Ëovjek odjeven u crno posvetio svoj æivot tome da æeli put na nebo onome kojega Götz æeli zadræati na Zemlji. Podigao je plahtu i instinktivno ustuknuo pred prizorom koji Êe ga, u svim svojim monstruoznim detaljima, progoniti u vihorima vremena sve do njegove smrti pola stoljeÊa poslije. L 28 l


C

arl-Johan Vallgren, švedski pisac i glazbenik, roen je 1964. u Linköpingu u Švedskoj, a odrastao je u Falken­ burgu. Proputovao je Aziju i istoËnu Europu, živio u Španjolskoj i Danskoj, te u Berlinu, od 1993. do 2003. Sada stanuje u Stockholmu. Debitirao je 1987. romanom Nomadi, uslijedile su knjige »eznu´ ti (Längta bort, 1988.), Žena ptica (Flgelkvinnan, 1991.), PriËe o snu i javi (Berättelser om sömn och vaka, 1994.), Dokument o kockaru Rubashovu (Dokument rörande Spelaren Rubashov, 1996.), Za brošuru gospodina Bachmanna (För herr Bachmanns broschyr, 2000.). Godine 2002. objavio je roman Povijest jedne Ëudesne ljubavi, koji je nagraen uglednom švedskom nagradom August za najbolju beletristiËku knjigu godine, Velikom nagradom književnog kluba i Godišnjom nagradom knjižara. Knjiga je u Švedskoj postala bestselerom prodavši se u osamsto tisuÊa primjeraka, a prevedena je na dvadeset pet jezika.

L 301 l


L 302 l


Æ

eljka »ernok roena je 1973. godine. Diplomirala je engleski jezik i knjiæevnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je pohaala i dodatni studij πvedskog jezika i knjiæevnosti. Od 1997. do 2003. pohaala je ljetne teËajeve πvedskog jezika i skandinavske kulture u ©vedskoj i Finskoj. Kao stipendistica sveuËiliπta Mä­lardalen pohaala je 2003. teËaj kre­ ativnog pisanja u Tärna Folkhögskola u ©vedskoj. Godine 2003./2004. sudjelovala je u projektu ©vedskog instituta, Switch Balkan - Norden za koji je prevela odabrane pjesme Line Ekdahl i Catharine Gripenberg, sudjelovala na teËaju za prevoditelje za Gotlandu i na sajmu knjiga u Göteborgu. Izabrane pjesme objavljene su joj u πvedskom fanzinu Novella i Vijencu. Objavila je knjigu poezije Kad se previπe nagneπ kroz prozor vlaka, Zagreb, 2005. Od 2001. aktivno se bavi prevoenjem πvedske knjiæevnosti. Do sada su joj objavljeni prijevodi: Liza Marklund, Pakleni Stroj, 2001., Liza Marklund, Studio sex, 2003., Unni Drougge, Ispovijedi Helle Hell, 2003., Katarinna Mazetti, Momak sa sela, 2004., Jonas Gardell, Odrastanje komiËara, 2004., Per Olov Enquist, Posjet kraljeva lijeËnika, 2005., Erlend Loe, Naivan. Super., 2005. Liza Marklund, Raj, 2005., Jonas Gardell, NLO je sletio, 2006.

L 303 l


Nakladnik Fraktura, ZapreπiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura i korektura Margareta MedjureËan GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Dizajn i prijelom Fraktura Na naslovnici Caspar David Friedrich, Izlazak Mjeseca na moru, 1822. ∂ bpk / Nationalgalerie, SMB / Jörg P. Anders Tisak Kratis, Sveta Nedelja Godina izdanja 2007., rujan (prvo izdanje) ISBN 978-953-266-025-8 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 641775 Svjetski bestseleri knjiga 5 Prijevod ove knjige potpomogao je ©vedski institut. The translation of this work has received a grant from the Svenska institutet.

www.fraktura.hr E-mail: fraktura@fraktura.hr Tel: +385 1 335 78 63; Fax: +385 1 335 83 20

L 304 l


L 305 l


L 306 l

Profile for Fraktura

Povijest jedne čudesne ljubavi  

Iste olujne zimske noći 1813. u bordelu u Königsbergu rođena je zdrava djevojčica Henriette i zastrašujuće deformiran dječak. Iako je gluh,...

Povijest jedne čudesne ljubavi  

Iste olujne zimske noći 1813. u bordelu u Königsbergu rođena je zdrava djevojčica Henriette i zastrašujuće deformiran dječak. Iako je gluh,...

Profile for fraktura
Advertisement