Zapad
onda je čovjek rekao: “Nemojte me krivo shvatiti... ali zvučite kao da ste vrlo mladi. Ja zaista razgovaram s gospodinom T. V. Spivetom?” Između čovjekovih usana prezime naše obitelji poprimilo je svojevrsnu neobičnu, eksplozivnu kakvoću. Zvučalo je kao siktaj kojime možeš otjerati mačku sa stola. Vjerojatno mu se slina cijedi sa slušalice. Nema da nema. Vjerojatno je povremeno briše maramicom koju upravo zato diskretno čuva skrivenu ispod stražnje strane ovratnika. “Da”, rekao sam silno se trudeći održati razgovor koji smo vodili na odrasloj razini. “Vrlo sam mlad.” “Ali vi ste T. V. Spivet koji je nacrtao najelegantniji prikaz Carbidae brachinus i načina na koji miješa i izbacuje silne izlučevine iz abdomena, za našu izložbu Darvinizam i inteligentni dizajn?” Buba bombarder. Četiri mjeseca radio sam tu ilustraciju. “Da”, rekao sam. “Eh, možda sam vam trebao reći ranije, ali postoji mala pogreška na jednoj od žlijezda –” “Ma savršeno, savršeno! Vaš me glas na trenutak pokolebao.” Gospodin Jibsen se smijao, ostavljajući dojam čovjeka koji se upravo uspio sabrati. “Gospodine Spivet – znate li vi koliko smo komplimenata dobili na račun vaše ilustracije bombardera? Povećali smo ga – ogroman je! – i dali mu središnje mjesto na izložbi – s pozadinskim svjetlom i svim ostalim. Mislim, možete li zamisliti da su ljudi koji se bave inteligentnim dizajnom bili vrlo ljuti zbog neumanjive složenosti – to je trenutačno njihova omiljena fraza i omiljena psovka ovdje u Dvorcu – a onda su ušli i u središnjoj prostoriji ugledali vašu Žljezdanu seriju, i eto je! Umanjiva složenost!” Što se više uzbuđivao, češće je i upornije ubacivao siktanje u govor. Mogao sam se koncentrirati samo na – slinu, jezik i maramicu – zato sam duboko udahnuo i pokušao misliti na nešto očigledno što bih mu mogao reći, na bilo što osim riječi “pljuvačka”. Ćaskanje, tako to odrasli zovu, pa sam i ja ćaskao: “Vi radite u Smithsonianu?”
17