Issuu on Google+

Josip i njegova braÊa Ëetvrta knjiga

-1-


Od istog autora: Josip i njegova braÊa ∑ Jakovljeve povijesti Josip i njegova braÊa ∑ Mladi Josip Josip i njegova braÊa ∑ Josip u Egiptu

-2-


Thomas Mann

Josip i njegova braÊa Ëetvrta knjiga preveo s njemaËkog Milan SokliÊ

Fraktura -3-


Naslov izvornika: Thomas Mann Joseph und seine Brüder ∂ Katia Mann 1967 Vol. IV Joseph, der Ernährer ∂ 1943 by Bremann-Fischer Verlag AB, Stockholm All rights reserved by S. Fischer Verlag GmbH, Frankfurt am Main ∂ za hrvatsko izdanje Fraktura, 2012. ∂ za prijevod Milan SokliÊ i Fraktura, 2012. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. ISBN 978-953-266-424-9 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 823989

-4-


Josip Hranitelj

-5-


-6-


Predigra u višim sferama

U višim krugovima i sferama osjeÊaše se onomad, kao i uvijek u sliËnim prilikama, cjepidlaËki krotko zadovoljstvo i jedva primjetna zluradost; dalo se to nazrijeti pri susretima u hitroj razmjeni pogleda ispod Ëedno oborenih trepavica dok bi se kutovi skupljenih usana povijali nadolje. Još jednom bila se prelila Ëaša, potrošila se i posljednja kap blagosti ustupivši mjesto pravednoj kazni, pa se On, dakako sasvim protivno vlastitoj želji i nakani, a pod pritiskom kraljevstva strogoÊe (za koje svijet ionako uopÊe nije mogao postojati jer ga se, naravno, nije ni moglo izgraditi na premekanom tlu Ëiste blagosti i milo­ sra) osjetio u jadu svoje veliËanstvenosti prinuenim umiješati se i uvesti reda, razoriti, uništiti i još jednom sravniti sve sa zemljom ∑ kao u vrijeme potopa, kao u danima sumporaste kiše, kada je lužinasto more progutalo poroËne gradove. Istini za volju, njegov ustupak pravednosti nije ovoga puta imao takve odlike i takav opseg, nije bio u onoj mjeri jarostan kao u doba velikog okajavanja i sveopÊeg utapanja, ili kao onih dana kad su dvojici naših, sve zahvaljujuÊi izopaËenom sodomljanskom smislu za ljepotu, umalo na­platili gradsku trošarinu na naËin koji bi oni teško mo­ gli podnijeti. Nije sve ËovjeËanstvo ovoga puta zapalo u kaljugu i u jamu, niti je rijeË bila o nekoj skupini ljudi koja se toliko pokvarila da bi to vapilo do neba, nego posrijedi bijaše tek jedan jedini primjerak njihova roda, doduše posebno krasan i ohol, posebno nabijen predodre­ -7-


enošÊu, izvolijevanjem i dalekosežnim naumima, kojega nam se stalno nabijalo na nos ∑ što je bilo posljedica izvjes­noga hirovitog slijeda misli koji je u krugovima i sfe­rama bio i predobro poznat, te u njima odvajkada po­ buivao gorËinu ∑ zajedno s oËekivanjem, koje nije bilo posve neosnovano, naime da Êe gorËina vrlo brzo zadesiti onoga koji je takvo uvredljivo premišljanje i pokrenuo i proveo u djelo. “Aneli su”, tako je ono glasilo, “stvoreni prema Našoj slici i prilici, ali oni nisu plodni. Životinje su pak, kako vidite, plodne, ali nisu naËinjene prema Našoj slici i prilici. Volja Nam je stvoriti Ëovjeka ∑ koji Êe likom biti poput anela, a ipak plodan!” Apsurdno prosuivanje, više negoli suvišno. Zapravo izvan svake pameti, mušiËavo i bremenito kajanjem i gorËinom. Nismo bili “plodni”, to je istina. Bili smo komornici svjetla i svagda tihi dvorjani, a priËa o našem negdašnjem upuštanju s kÊerima ljudskim samo je ne­ osnovano svjetovno ogovaranje. Uzme li se meutim u obzir kakva su sve nadživotinjska i zanimljiva sporedna znaËenja mogla pratiti onu životinjsku prednost, naime njihovo svojstvo “plodnosti” ∑ mi se “neplodni”, u svakom sluËaju, nismo pojili nepravdom kao vodom, tako da je “Se” moglo sagledati kamo Êe ga odvesti njegov rod plodnih anela: možda Ëak i do spoznaje da se njegova svemoÊ, ustvari, ipak trebala u samosvladavanju i mudroj skrbi za vlastitu lagodu dovijeka zadovoljiti našim Ëasnim postojanjem. Razumije se da su svemoÊ i neograniËene ovlasti uzrokovanja, izmišljanja i prizivanja u život suštim izriËajem “neka bude” krili u sebi odreene opasnosti ∑ takve kojima ni sama svemudrost nije mogla biti potpuno dorasla i bezuvjetno dovoljna da bi se predvidjele i sprijeËile pogreške i sudbonosne suvišnosti u uporabi tih apsolutnih svojstava. Iz pukoga nespokojstva, puke potrebe za upotrebom moÊi, pukoga poriva za “nakon ovoga još i ono”, -8-


“nakon anelâ i životinjâ još i aneoska životinja”, zaplelo se u nepromišljenosti i stvorilo nešto oËito nezgodno i zbunjujuÊe ∑ da bi se tom stvorenju onda, upravo zato što je nepobitno bila rijeË o neuspjehu stvaranja, još svim srcem držalo stranu i ukazivalo mu milosti koje su vrije­ ale sva nebesa. Je li Se meutim baš sâmo od Sebe i posve na svoju ruku upustilo u tako neugodno prizivanje stvorenja? U krugovima i redovima kolala su nasluÊivanja u kojima se ta samostalnost krišom i kradom nijekala ∑ nasluÊivanja koja se nisu dala dokazati, ali su se ipak posve valjano oslanjala na vjerojatnost, a cijela se priËa prema njima svodila na poticaj velikoga Samaela koji je u to doba, prije svoga blještavoga pada, još uvijek bio vrlo blizak Prijestolju. Takav je zagovor posve sliËio na njega ∑ a zašto? Zato što mu je bilo stalo do toga da ozbilji Zlo, svoju najvlastitiju misao koju nitko drugi dotad nije ni gajio ni poznavao, te da je usadi u svijet, a i zato što se obogaÊi­ vanje svjetskoga repertorija Zlim nije moglo postiÊi ni na koji drugi naËin doli stvaranjem Ëovjeka. Kod plodnih životinja nikako se nije moglo govoriti o Zlu, toj Samaelovoj velikoj zamisli ∑ a još manje moglo je o njemu biti rijeËi kod nas, neplodnih slika Božjih. Da bi Zlo došlo na svijet nužno je bilo upravo stvorenje koje je Samael, po svoj prilici, ondje izvolio predložiti: Božja slika i prilika, a opet sposobna i za ploenje, dakle Ëovjek. Vjerojatno tu Ëak nije bilo posrijedi ni neko lukavstvo kojim bi se obmanula TvorËeva svemoÊ, tim prije što Samael u sebi svojstvenoj umišljenosti uopÊe nije prešuÊivao kakvim Êe uËinkom uroditi stvaranje koje je preporuËio, naime da Êe ono dovesti do nastanka Zla, nego je to, naprotiv, divlje i izravno objavio, uz ogradu, naravno, da se sve to u krugovima samo nasluÊuje ∑ a ukazao je pritom i na znaËajan porast životnosti koji Êe Stvoriteljevo biÊe time doživjeti: dovoljno je pomisliti na primjenu milosti i mi-9-


losrdnosti, na suenje i dijeljenje pravde, na pojavu zasluge i krivnje, nagrade i kazne ∑ jednostavnije reËeno: na nastanak Dobra koji je bio povezan s nastankom Zla; jer ono je tada, ustvari, bilo prinueno prebivati u krilu mo­ guÊnosti ËekajuÊi pojavu svoje opreke kako bi se moglo dokopati postojanja, a stvaranje se i inaËe bitno zasniva na razluËivanju jer je i samo zapoËelo razluËivanjem svjetla od tame, tako da je SvemoÊ postupila posve dosljedno kad je pošla korak dalje od toga sasvim vanjskoga razluËivanja i zasnovala moralni svijet. Vjerovanje da su to bili razlozi kojima je veliki Samael podišao Prijestolju i pridobio ga za svoje prijedloge bilo je široko zastupljeno u krugovima i sferama ∑ a ti su prijedlozi, ustvari, bili neizmjerno opaki, cerekavo opaki; unatoË svojoj divljoj otvorenosti imali su sva obilježja stupice, jer ta je otvorenost bila samo ruho lukavstvu i odreenoj pakosti, na koju se i u sferama gdjekad gledalo s naklonošÊu. A Samaelova se pakost sastojala u sljede­ Êem: ako životinje, opremljene darom plodnosti, nisu stvo­rene prema Božjoj slici i prilici, onda to, pravo reËeno, nismo ni mi, dvorske slike Božje, buduÊi da smo, Bogu hvala, u svojoj Ëistoti lišeni plodnosti. Osobine koje bijahu zasebice dodijeljene njima i nama, bogolikost i plodnost, u samom su Tvorcu prvobitno bile sjedinjene, tako da bi se zapravo samo jedno biÊe moglo uistinu smatrati stvorenim prema Njegovoj slici i prilici, naime biÊe koje je predložio Samael i u kojem se to sjedinjenje i ostvarilo. No s tim je biÊem, dakle s Ëovjekom, u svijet stupilo Zlo. Zar to nije vic da umreš od smijeha? Upravo ono stvorenje koje je, ako hoÊete, bilo najsliËnije Stvoritelju, donijelo je sa sobom Zlo. Poslušavši Samaelov savjet, Bog je sebi s tim stvorenjem stvorio nimalo laskavo ogledalo, koje je On sam poslije u nekoliko navrata htio razbiti u paramparËad, ali u tome ipak nikad nije išao do kraja ∑ možda zato što mu se nije dalo ponovno survati u nebitak - 10 -


biÊe koje je jedared veÊ bio prizvao u život i što mu je to promašeno stvorenje bilo više priraslo srcu od onoga uspje­loga; a možda i zato što nije htio priznati da ono što je on tako dalekosežno stvorio prema vlastitoj slici i prilici može biti neopoziv promašaj; napokon možda i zato što je ogledalo sredstvo samospoznaje i što se njemu u jednom sinu ËovjeËjem, po imenu Abiram ili Abraham, imala ususret uzdiÊi svijest ovoga dvoznaËnoga stvorenja da je ono sredstvo kojim Êe Bog spoznati sama sebe. »ovjek je, prema tome, bio proizvod Božje znatiželje prema samome sebi ∑ znatiželje koju je Samael u njemu znalaËki pretpostavio i svojim je prijedlogom iskoristio. Nužna i trajna posljedica toga bijahu gnjev i pometnja ∑ osobito u nimalo rijetkim sluËajevima u kojima se Zlo povezivalo s prkosnom inteligencijom i logiËkom ratobor­ nošÊu, kao veÊ u Kajina, rodonaËelnika bratoubojstva, Ëiji je razgovor sa Stvoriteljem bio priliËno poznat u krugovima, pa se prenosio od uha do uha. Nije Se ostavilo baš sjajan dojam na Evina sina pitanjem: “Što si uËinio? Glas brata tvojega vrišti k meni iz zemlje koja je rastvorila svoju gubicu da primi krv njegovu iz tvoje ruke.” Jer Kajin je odgovorio: “Istina je da zatukoh brata svojega, i to je veÊ dovoljno žalosno. No tko me je stvorio takvoga kakav jesam, ljubomorna do te mjere da se moje držanje u danom sluËaju tako izobliËi i da više ne znam što Ëinim? Zar i sam nisi ljubomorni bog i zar me nisi stvorio prema svojoj slici i prilici? Tko je u mene usadio zao poriv za djelo koje nepobitno poËinih? Tvrdiš da ti sâm nosiš cijeli svijet, a ipak ne želiš ponijeti naš grijeh?” ∑ Nije to bilo loše sroËeno. Baš kao da se Kajin ili Kain prethodno posavjetovao sa Samaelom, premda to ovom lukavcu usijane glave možda nije ni trebalo. Bilo je teško odgovoriti na njegove rijeËi, pa je preostalo jedino smrviti ga ili u nezgodi glumiti vedrinu. “Gubi se!” glasila je zapovijed. “Idi svojim putom! Lutalicom i bjeguncem valja ti biti, no ja Êu te - 11 -


obilježiti znakom da svatko zna da pripadaš meni te da te nitko ne smije ubiti.” Ukratko, Kajin je zahvaljujuÊi svojoj logici prošao više nego jeftino; o kazni više nije moglo biti ni govora. A ni to s lutanjem i izbjeglištvom nije se mislilo baš ozbiljno, jer Kajin se, kako je poznato, nastanio u zemlji Nod, još istoËnije s onu stranu Edena, da bi u miru božjem izrodio svoju djecu, zbog Ëega je, uostalom, i bio tako prijeko potreban. U drugim sluËajevima, kako znamo, kažnjavalo se bez milosti, pa su se u veliËanstvenom gnjevu zbog sramnog ponašanja “najsliËnijega” stvorenja poduzimale strašne mjere ∑ kao što se, uostalom, i nagraivalo, strašno nagra­ ivalo, što znaËi: nagraivalo se pretjerano, razmetljivo i razuzdano ∑ dovoljno je sjetiti se Henoha ili Henoka i nevjerojatnih, kriomice bi se veÊ moglo kazati: neobuzdanih nagrada, koje su se dodjeljivale tom klipanu. U krugovima je prevladavalo mišljenje, koje se, naravno, razmjenjivalo samo krajnje oprezno, da tamo dolje nisu Ëista posla kad je rijeË o nagradi i kazni te da se moralnim svijetom, koji je osnovan prema Samaelovu savjetu, nije upravljalo s dužnom ozbiljnošÊu. Malo je nedostajalo, a bilo je trenutaka kad ni to malo nije nedostajalo, pa da se u krugovima zakljuËi kako Samael s moralnim svijetom ima mnogo ozbiljnije namjere negoli On sam. Nije se dalo prešutjeti, premda je trebalo ostati pre­ šuÊeno i zataškano, da su nagrade, onako neodmjerene kakve u pojedinim sluËajevima bijahu, služile tek kao moralno ruho i isprika za blagoslove koji su se zapravo mogli objasniti samo prvobitnom pristranošÊu i povlašÊi­ vanjem i teško su mogle imati išta zajedniËko s moralnim svijetom. A kazne? ∑ Ovdje na primjer, u Egiptu, kažnjavalo se i sravnjivalo sa zemljom, kako izgleda, nerado i zabrinuto, tobože moralnom svijetu za volju. Netko, jedan miljenik i umišljeni dripac, sanjaË snova, plod obiteljskoga stabla koje je zaËeo onaj kojemu je prvom pala na um - 12 -


misao da postane sredstvom samospoznaje, ponovno je dospio u raku, u tamnicu i u tamniËku jamu, zato što je gluposti dao previše maha i što je sad ljubavi, jednako kao onomad mržnji, dopustio da se razmaše i izraste mu preko glave; bilo je to ugodno gledati. No jesmo li se onda mi, okolina prijestolja, dali zavarati kad smo tu vrstu sumporaste kiše doživljavali kao zadovoljštinu? Meu nama reËeno: nismo se dali zavarati, zapravo ni na trenutak. ToËno smo znali, ili smo barem skoro sa sigurnošÊu nasluÊivali, da se strogost ovdje samo glumi, i to za volju kraljevstva strogoÊe, te da Se kaznom, tim oruem moralnoga svijeta, poslužilo tek kako bi Se otvorilo vrata slijepe ulice koja je imala samo jedan, i to podzemni izlaz k svjetlu; kako bi Se kaznu, dopustite mi taj izraz, zloupotrijebilo kao sredstvo za daljnje uzdizanje i povlašÊivanje. To što smo se mi onako tiho mimoilazili spuštenih zrakastih trepavica, izražajno skupljenih usta i povijenih kutova usana, bilo je posljedica ovoga uvida. Kazna kao orue koje Êe omoguÊiti još veÊe promaknuÊe ∑ ta nenadmašiva šala bacala je sad novo svjetlo i na pre­kršaje i drskosti koje su ovu kaznu “iznudile” i bile joj povodom ∑ svjetlo koje nije bilo baš svjetlo moralnoga svijeta; jer veÊ i ti prekršaji i te drskosti, bez obzira na to tko ih je nadahnuo ∑ jer to je znao samo Bog ∑ pojavljivali su se onda kao sredstvo i nosaË za nova i još neobuzdanija uzdignuÊa. Krugovi u okolini prijestolja smatrali su sebe priliËno upuÊenim u te smicalice, i to zahvaljujuÊi svojem, makar ograniËenom, udjelu u Sveznanju, kojim se meutim, zbog dužnoga poštovanja dakako, smjelo služiti samo s mnogo opreza, samozataje i prenemaganja. Vrlo prigušenim glasom može se i mora dodati da su oni vjerovali da znaju i više od toga ∑ o stvarima, koracima, pothvatima, namjerama, rovarenjima, o tajnama dalekosežnije naravi, koje bi se teško mogle otpisati kao dvorjansko ogovaranje i pri - 13 -


Ëijem je spominjanju, naravno, bilo zabranjeno svako glasno oËitovanje, tako da je i šaputanje bilo gotovo neumjesno, pa se pribjegavalo naËinu priopÊivanja i sporazumijevanja koji se jedva razlikovao od šutnje: lakom pomicanju usana ∑ blago zategnutih u tihoj zluradosti. Kakve su tu stvari bile posrijedi, kakva govorkanja i kakve nakane? One stajahu u vezi s onom osebujnom primjenom nagrade i kazne, koja se, dabome, nije smjela kritizirati, ali se ipak mogla nazvati napadnom ∑ s cijelim spletom po­ vlašÊivanja, pristranosti, odabraništva, koji je dovodio u pitanje moralni svijet, tu posljedicu prizivanja na svijet Zla, a time i Dobra, ukratko: posljedicu stvaranja Ëovjeka. One su potom bile povezane i s viješÊu koja, doduše, nije bila sasvim dokazana, ali je ipak poËivala na valjanim temeljima i prenosila se jedva zamjetnim pomicanjem usana, naime da Samaelov poticaj ili nagovor da se stvori “sliËno” stvorenje, naime Ëovjek, nije bio posljednji prijedlog koji je on priuštio Prijestolju; da odnosi izmeu Prijestolja i oborenoga nisu bili potpuno prekinuti ili da su jednoga dana bili ponovno uspostavljeni ∑ nije se znalo kako. Nije se znalo je li se iza lea okoline poduzelo neko putovanje u onu kaljugu kako bi se tamo obavila odreena razmjena mišljenja, ili je sam prognanik, sa svoje strane, možda Ëak u više navrata, našao naËina da napusti svoje mjesto i uzmogne ponovno govoriti pred Prijestoljem. U svakom sluËaju, pošlo mu je za rukom da nadopuni i nadogradi svoj nekadašnji šaljivi prijedlog kojim se proraËunato težilo osramoÊenju, a pritom se opet, vjerojatno isto kao i prošli put, nastojalo probuditi i potpaliti misli i želje koje su u zaËetku veÊ postojale, ali se s njihovim ostvarenjem oklijevalo, te im je možda samo još trebalo pripomoÊi zagovorom. Da bismo pravo razumjeli što se tu iza brda valjalo, moramo se prisjetiti odreenih podataka i obavijesti koje - 14 -


se spominju u pretpostavkama i predigrama povijesti Ëiji tok ovdje slijedimo. Misli se ni manje ni više nego na “roman duše”, koji je ondje bio ukratko izložen rijeËima što su nam u tu svrhu stajale na raspolaganju: na roman o pra-ljudskoj duši koja je, skupa s bezobliËnom materijom, bila jedan od principa koji su uspostavljeni na po­ Ëetku i koja je svojim “padom u grijeh” stvorila osnovu što je uvjetovala sve dogaanje o kojem se dade pripovijedati. Ovdje se doista može govoriti o stvaranju; jer, nije li se pad u grijeh sastojao upravo u tome što je duša, ponukana nekom vrstom nujne osjetilnosti koja je na ovo pra-naËelo iz višega svijeta djelovala zaprepašÊujuÊe i po­tresno, podlegla požudi i dala se njome prinuditi da prožme ljubavlju onu bezobliËnu i svojoj bezobliËnosti žilavo privrženu materiju kako bi iz nje prizvala u život oblike na kojima je mogla zadobiti tjelesne užitke? I nije li joj upravo Najviši pritekao u pomoÊ u ljubavnom hrvanju koje je daleko nadilazilo njene snage i tako stvorio svijet dogaanja koje se može pripovijedati, svijet oblikâ i smrti? UËinio je to iz suÊuti za muke svoje zabludjele su-datosti ∑ iz njegova se razumijevanja dalo zakljuËiti da meu njima postoji odreena ustrojstvena i osjeÊajna srodnost ∑ a gdje se nešto dade zakljuËiti, mora se to i uËiniti, makar nam zakljuËak zvuËao smiono, pa Ëak i hulniËki, buduÊi da se tu u istom dahu govori i o zabludjelosti. Može li se ideja zabludjelosti dovesti u vezu s Njim? Na to se pitanje dade uzvratiti samo gromkim “ne!” i tako bi glasio odgovor svih aneoskih korova u okolini Prijestolja ∑ popraÊen meutim suzdržljivim spuštanjem rubova ustašca. Bilo bi bez sumnje pretjerano i zvuËalo bi ishitreno kad bismo veÊ samo milosrdno suosjeÊanje s neËijom zabludjelošÊu i tvoraËko pripomaganje u njoj protumaËili kao zabludjelost. Preuranjeno bi bilo zato što se stvaranjem konaËnoga svijeta života i smrti oblikâ ni - 15 -


najmanje nije naudilo dostojanstvu, duhovnosti, veliËanstvenosti, apsolutnosti predsvjetskoga i izvansvjetskoga Boga, ili se to dogodilo tek posve neznatno, tako da se o nekoj zabludjelosti u punom i pravom smislu te rijeËi do toga Ëasa uopÊe nije moglo ozbiljno govoriti. Nešto druk­ Ëije stajale su stvari kad je rijeË o idejama, nakanama, željama, koje su sada, uz ogradu, naravno, da se o tome moglo samo nagaati, lebdjele u zraku kao predmet tajnih razgovora u Ëetiri oka sa Samaelom, pri Ëemu je ovaj hinio da je uvjeren da Prijestolju na svoju ruku iznosi misao koja je ovome sasvim nova, dok je vjerojatno u isto vrijeme toËno znao da Se tamo gore poloviËno i prešutno veÊ bavilo istom mišlju. OËigledno je raËunao sa sveprisut­ nošÊu pogreške koja glasi da ako ista pomisao padne na pamet dvojici, ona mora biti dobra. Nema nikakve svrhe zataškavati i dalje tu stvar i bojažljivo se o njoj sašaptavati. Prijedlog što ga je veliki Samael iznio podupiruÊi jednom rukom bradu, dok je drugu u govorniËkom stavu bio ispružio prema Prijestolju, bila je zamisao utjelovljenja Najvišega, njegove inkarnacije u odabranom narodu koji još nije postojao, nego ga se trebalo uzgojiti, i to po uzoru na druga magijski-moÊna i utjelovljeno-životna narodna i plemenska božanstva na Zemlji. Nije ovdje sluËajno pala rijeË “životno”; jer glavni je argument NeËistoga bio ovdje, kao i kad je svojevremeno predlagao stvaranje Ëovjeka, prirast životnosti, pri­rast što ga je duhovni, izvansvjetski i nadsvjetski Bog imao doživjeti ako posluša njegov savjet ∑ samo u mnogo drastiËnijem i upravo tjelesnijem smislu. Kazali smo ovdje: glavni razlog, jer ih je oštroumni NeËisti imao nekoliko, te je više ili manje opravdano pretpostavljao da su svi oni veÊ i bez toga bili krišom djelotvorni na mjestu na kojem ih je iznio, pa ih je trebalo samo još potpiriti. Duševno podruËje kojem su se ti razlozi obraÊali bijaše Ëastohleplje ∑ koje je u ovoj prigodi nužno bilo Ëastohle- 16 -


plje poniženja, Ëastohleplje upravljeno prema dolje; jer u SluËaju Najvišega, kojem je svako Ëastohleplje prema gore jednostavno nezamislivo, preostaje samo ono koje smjera prema dolje: Ëastohleplje ujednaËivanja i volje da se bude isti kao i drugi, Ëastohleplje koje se hoÊe osloboditi vlastite izuzetnosti. NeËistome je ovdje bio lak posao pozvati se na odreeni osjeÊaj suhoparne i posramljujuÊe apstrakt­ nosti i opÊenitosti, koja je u samousporedbi duhov­no-nad­svjetskoga Boga svijeta s magijskom osjetilnošÊu narodnih i plemenskih bogova neizbježno morala tištati i buditi Ëastohleplje za oštrim poniženjem i ograniËenjem, za nekim osjetilnijim zaËinom vlastitome životnom obliku. Zamijeniti pomalo beživotnu uzvišenost duhovne svenadležnosti za punokrvno-tjelesnu egzistenciju u vidu božanskog tijela naroda i biti kao drugi bogovi, to je bila najviša od svih potajnih težnji i nedoumica kojima je Samael izišao u susret svojim lukavim prijedlogom ∑ i kako onda ne dopustiti da se ovdje, ne bismo li bolje razumjeli ovo iskušenje i popustljivost prema njemu, poslužimo romanom duše kao usporedbom i prepoznamo u ovoj zgodi dušinu pustolovinu s materijom i “nujnu osjetilnost” koja ju je na to ponukala, ukratko njezin pad u grijeh? Ovdje se doista nema što prepoznavati: usporedba nam se sama nameÊe, posebno kad se sjetimo tvorËeve suosjeÊajne pri­ pomoÊi koju je onomad pružio zabludjeloj duši i koja je velikom Samaelu sigurno znaËila opako ohrabrenje u na­mjeri da iznese svoj novi prijedlog. Razumije se da su opaËina i žarka želja da se stvori pomutnja bile najdublje pobude ovoga prijedloga: jer ako je Ëovjek veÊ uopÊe i kao takav bio za Tvorca izvorom trajne pomutnje, onda je ta nepodnošljivost morala kroz njegovo tjelesno sjedinjenje s nekim odreenim ljudskim plemenom dospjeti do vrhunca, jer se postajanje životnijim na kraju svodilo na postajanje biološkim. NeËisti je i predobro znao da Ëastoljublje prema dolje, pokušaj da se - 17 -


bude kao drugi bogovi, što Êe reÊi: da se bude bog nekog plemena i narodno tijelo, dakle povezivanje svjetskoga boga i plemenskog naroda, nikako ne može iziÊi na dobro ∑ ili je na dobro, u najboljem sluËaju, moglo iziÊi tek na­kon dugoga lutanja zaobilaznim putovima, nakon mnogo pomutnje, razoËaranja i gorËine. Predobro je znao ono što je i posavjetovanome nesumnjivo veÊ unaprijed bilo poznato, naime da Êe nakon pustolovne epizode biološke životnosti u vidu tijela plemena, nakon sumnjiva, premda i punokrvna užitka u jednoj zemaljskim sadržajem natopljenoj Božjoj egzistenciji, koja je prebivala u životnom pogonu tijela svog naroda i opsluživala se, njegovala, sokolila i održavala u snazi magijskim postupcima, nužno nastupiti svjetski trenutak pokajniËkog obrata i samoosvješÊenja, odbacivanje takva dinamiË­kog ograniËenja, uzvinuÊe onostranoga u onostranost, ponovno preuzimanje svemoÊi i duhovne svenadležnosti. Samael je meutim ∑ i to samo on, gajio u svom srcu misao kako Êe, na radost PrazloÊi, i sam taj obrat i povratak, ravan svjetskom preokretu, nužno biti praÊen odreenim osramoÊenjem. SluËajno ili ne baš sluËajno bilo je naime pleme koje je odabrano i uzgajano za utjelovljenje Boga u narodu takve kakvoÊe da je svjetski bog, s jedne strane, time što je postao njegovim tijelom i bogom, ne samo izgubio svoju nadmoÊ nad drugim narodnim bogovima na Zemlji i postao njima jednak, nego je u svojoj moÊi i Ëasti Ëak znatno pao ispod njih ∑ Ëemu se NeËisti veselio. S druge strane meutim sva se ta kondescendencija* u narodnoga boga, sav taj eksperiment biološkoga odavanja životnim

Kondescendencija ∑ teološki pojam, znaËenjski suprotan transcendenciji. OznaËuje otjelovljenje Boga, njegov silazak iz nebeskoga u zemaljski oblik (op. prev.). *

- 18 -


užicima, odvijao protivno istinskoj spoznaji, protivno dubljem uvidu samoga odabranoga plemena, pa bi se ono samoosvješÊivanje i obrat, odnosno ponovna uspostava onostrane premoÊi nad bogovima ovoga svijeta, teško mogli zamisliti bez njegove intenzivne duhovne pripo­ moÊi. A to je golicalo Samaelovu opaËinu. S jedne strane obnašati ulogu božanskoga tijela tog osebujnog plemena nije bilo neki naroËit užitak; meu drugim narodnim bogovima nije se s njim moglo, što se kaže, osobito podiËiti. Neizbježno se s njim padalo u zapeÊak. S druge strane, opet, i u sklopu s tim, bijaše u tog plemena jako naglašeno ono opÊe svojstvo ljudskoga stvorenja da bude oruem samospoznaje Božje. Usrdno i brižno nastojanje da se ustanovi priroda Boga njemu je bilo uroeno; od samoga poËetka klijaše u njemu živi zametak uvida u TvorËevu izvansvjetovnost, njegovu sveukupnost i duhovnost, dakle uvid u to da On bijaše prostor svijeta, ali da svijet nije bio njegov prostor (sliËno kao što je pripovjedaË prostor pripovijesti, ali pripovijest nije prostor pripovjedaËa, što ovome upravo i omoguÊuje da se njome bavi) ∑ ta je klica imala sposobnost razvoja i bilo joj je sueno da se s vremenom i uz velike napore uzdigne do pune spoznaje istinske prirode Boga. Smije li se onda pretpostaviti da se “odabiranje naroda” i moglo dogoditi samo zato što je savjetoprimcu ishod biološke pustolovine bio isto tako dobro poznat kao i dosjetljivom savjetodavcu, te da je On sam dakle svjesno stvorio svoje takozvano osramoÊenje i odgovarajuÊu pouku? »ini se da moramo prihvatiti tu pretpostavku. U Samaelovim oËima središnji se smisao i žalac ovakvoga razvoja dogaaja sastojao u tome što je odabrano pleme takoreÊi od samoga poËetka krišom i u klici raspolagalo toËnijim znanjem negoli njegov narodni bog, te mu je svim snagama svojega sazrije­ vajuÊeg uma nastojalo pomoÊi da se iz neprimjerenosti svojega položaja ponovno uzdigne u ono onostrano-sve- 19 -


nadležno-duhovno ∑ pri Ëemu ostaje nedokazanom tvrdnja NeËistoga, da se jedino tom usredotoËenom ËovjeËjom potporom mogao ostvariti Božji povratak iz pada u grijeh k svojem rodnom poËasnom položaju i da se to samo vlastitim sredstvima nikada ne bi moglo dogoditi. Predvianja krugova u okolini Prijestolja teško su mogla sezati tako daleko; sezala su samo do govorkanja o tajnim susretima sa Samaelom i o njihovu predmetu, no i ona bijahu dovoljna da aneosku opÊenitu zlovolju prema “najsliËnijem” stvorenju zaoštre do posebne netrpeljivosti prema odabranom plemenu koje se tih dana upravo uzgajalo ∑ bila su dovoljna za plašljivu zluradost zbog maloga “potopa” i male “sumporaste kiše”, koju Se u neprilici našlo prinuenim sruËiti na glavu jednom izdanku toga plemena, u koji su se ulagale osobite i dalekosežne nade ∑ a sve to, naravno, u hravo prikrivenoj namjeri da se od kazne naËini sredstvo novog uzdizanja. Sve se to izražavalo povijanjem ustašca naniže i skoro neprimjetnim pokretima glave kojima su pripadnici kora ukazivali jedan drugom uhom nadolje prema barci s jedrom i veslima u kojoj je taj izdanak, ruku vezanih na leima, plovio niz vodu egipatsku prema svojem zatvoru.

- 20 -


Kazalo imena i zemljopisnih naziva

Abidos (u njem. izvorniku: Abydot) ∑ grËki naziv antiË­ koga grada koji se staroegipatski zvao Abdju (Abodu), a nalazio se 160 kilometara nizvodno od Tebe. Grad je dugo bio najvažnije pokapalište staroga Egipta jer se vjerovalo da ondje leži i sam Usir (Oziris), bog mrtvih. San mnogih EgipÊana bio je imati ondje svoj grob ili barem stelu. U Abidosu se nalaze grobnice brojnih staroegipatskih kraljeva. Abimelek (u njem. izvorniku: Abimelek) ∑ lik iz Knjige Postanka, filistejski kralj koji je stolovao u Geraru, a u Knjizi Postanka spominje se najprije u svezi s Abrahamom i njegovom suprugom Sarom, a onda i s Izakom i Rebekom. Abiram (u njem. izvorniku: Abiram) ∑ osnovni oblik od kojega su izvedena imena Abram i Abraham, a znaËi “otac je uzvišen”. Pod “ocem” se, naravno, misli na Boga. Abodu (u njem. izvorniku: Abôdu) ∑ vidi: Abidos. Adon, Adonaj (u njem. izvorniku: Adon, Adonaj) ∑ jedna od brojnih hebrejskih rijeËi kojima se u Bibliji oznaËuje Bog, da bi se izbjeglo izravno oslovljavanje tetragramom “JHVH”. RijeË je izvedena od glagola koji znaËi “vladati” i oznaËava Boga kao vladara svijeta. U istom se znaËenju pojavljuje i u jednini (Adon) i u množini (Adonim, Adonai), s tim što rijeËi Adon i Adonim mogu oznaËivati i Ëovjeka vladara, dok se Adonaj od­ nosi samo na Boga kao vladara svijeta. - 589 -


Adulam (u njem. izvorniku: Odollam) ∑ grad u kojem je Juda upoznao svoju ženu, Šuinu kÊer. Spominje se ne­ koliko puta u Bibliji, posebno u vezi s Davidom koji se ondje sakrio u spilju bježeÊi od Šaula. Nalazio se 16 kilometara sjeverozapadno od Hebrona. Akad (u njem. izvorniku: Akkad) ∑ stari kraljevski grad u Mezopotamiji, koji je u vrijeme vladara Sargona (dvije tisuÊe godina prije Krista) bio prijestolnica velikoga dijela Mezopotamije, pa se stoga govori o Akadskom carstvu i Akaanima. Nije poznato gdje se grad toËno nalazio. Po imenu grada Akada semitski se jezik Mezopotamije naziva akadskim. Amorejci (u njem. izvorniku: Amurru, Amoriter) ∑ stari semitski narod koji je nastanjivao podruËje srednjega toka rijeke Eufrat. Pojedine skupine toga naroda nastanile su se potom u Kanaanu, pa se spominju u Sta­ rome zavjetu. Amun (u njem. izvorniku: Amun) ∑ ime jednoga od najznaËajnijih egipatskih božanstava, kod nas poznatiji pod imenom Amon. Prvobitno je nosio naziv “gospodara nevidljivoga svjetlosnoga daha koji sve oživljuje”. Prije 12. dinastije vrijedio je tek kao lokalno božanstvo Tebe. U tebanskoj svetoj obitelji, odnosno božanskoj trijadi, suprug je božice neba Mut, a sin im je Khonsu, bog Mjeseca. Nakon što je Teba postala prijestolnicom, poËinje i uspon Amuna do vrhovnoga boga kra­ ljevstva i gospodara svih bogova, pri Ëemu se Amun sjedinio s bogom Sunca, Reom (Ra) i postao Amun-Re. Njegovo najveÊe svetište bio je ogromni hram u Karnaku (Teba). Prikazuje se u ljudskom liku s krunom na glavi i štapom u ruci. Antju (u njem. izvorniku: Antiu) ∑ vjerojatno oznaËuje ratniËko pleme koje su EgipÊani nazivali Iabtju, a nasta­njivalo je pustinjska podruËja sjeveroistoËnog Egipta i graniËilo s plemenom Mentju. - 590 -


Anup (u njem. izvorniku: Anup) ∑ stari naziv za Anubisa, pogreškom zaËetoga sina Ozirisa i Neftide, koji se obiËno predstavlja s glavom Ëaglja. Bog je mrtvih i zaštitnik grobljâ. Aram (u njem. izvorniku: Aram) ∑ sin Šemov i unuk Noin, praotac semitskoga naroda Aramejaca. Astarta (u njem. izvorniku: Astarte) ∑ feniËko ime za božicu Ištar. Ašdod (u njem. izvorniku: Aschdod) ∑ antiËki filistejski grad blizu obale Sredozemnoga mora, danas u sastavu Izraela. Pripadao je savezu pet gradova, takozvanom filistejskom pentapolisu, kojemu su pripadali i Aškalon i Hazati. Spominje se u pismima iz Amarne. Ašer (u njem. izvorniku: Ascher) ∑ sin Jakova i Zilpe, Leine sluškinje. ObiËno se za njegovo ime vezuje svojstvo sladokusca, jer Jakov o njemu u blagoslovu pred svoju smrt veli: “U Ašera bit Êe hrane, poslastica za kraljeve.“ Ašera (u njem. izvorniku: Aschera) ∑ sirijska božica plodnosti. Suprug joj je bog stvaranja El. Atrahazis (u njem. izvorniku: Atrachasis) ∑ akadsko-babilonska inaËica biblijskoga junaka Noe. Baal (u njem. izvorniku: Baal, množina: Baalim) ∑ rijeË oznaËuje “gospodara” i “Gospoda”, a u Babilonu se upotrebljavala za razliËite bogove zaštitnike pojedinih gradova. Stoga u svakom tekstu koji spominje Baala treba najprije utvrditi na koje se božanstvo konkretno misli pod tim nazivom. RijeË se upotrebljavala i kao oznaka vladara ili nekog drugog posjednika moÊi. Baal-Meon (u njem. izvorniku: Baal Meon) ∑ grad koji se, navodno, nalazio istoËno od ušÊa rijeke Jordan. Prema legendi Baal-Meon je rodno mjesto proroka Elizeja. Baal Peor (u njem. izvorniku: Baal Peor) ∑ moapski kumir, kojemu su oni na brdu Peoru podigli hram i prinosili - 591 -


mu žrtve, uz mnogo bludnih radnji i kult falusa. Iz njega je u kasnom srednjem vijeku izveden lik demona Belfegora. Babel (u njem. izvorniku: Babel) ∑ hebrejski naziv za Babilon. Babilon (u njem. izvorniku: Babylon) ∑ antiËki grad u Mezopotamiji na Eufratu, glavni grad Babilonije. U Bibliji se spominje njegovo hebrejsko ime Babel. Bajsan (u njem. izvorniku: Beisan) ∑ grad na sjeveroistoku Izraela, smješten na mjestu gdje se dolina rijeke Jordan povezuje s dolinom Jezreela, u Bibliji poznat pod hebrejskim nazivom Bet Šean. Za egipatske vladavine nad Kanaanom bio je središte egipatske uprave za cijelo podruËje. Beer Šeba (u njem. izvorniku: Beerscheba) ∑ prastari grad na jugu negdašnjeg Kanaana, u kojem je Abraham kupio zdenac. Danas je jedan od Ëetiri najznaËajnija izraelska grada. Ben-Oni, Benoni (u njem. izvorniku: Ben-Oni) ∑ ime koje je Rahela, prije nego što je preminula nakon teškog poroaja, nadjenula svojemu drugome sinu, u znaËenju “sin bola” ili “sin nesreÊe”, a koje je Jakov izmijenio u Benjamin, “sin sreÊe”. Benu (u njem. izvorniku: Benu) ∑ prvobitno jedan od staroegipatskih bogova mrtvih, poslije se slavio kao božanska ptica koja svakih petsto godina izgori i ponovno se rodi iz vlastitoga pepela. ObiËno se pri­ka­ zivao u liku Ëaplje s dugaËkim perima iza glave. Poznatiji je pod grËkim nazivom “feniks“, što je zapravo grËki izgovor egipatske rijeËi “bennu“, koja znaËi “novoroeni sin”. Bes (u njem. izvorniku: Bes) ∑ staroegipatsko božanstvo sudanskoga podrijetla, obožavalo se u Egiptu od vremena dvanaeste dinastije. Nisu mu gradili posebne hramove. Bes je prvobitno bio zaštitnik ljudi koji su - 592 -


prinueni prenoÊiti u pustinji, a prikazivao se u liku kepeca koji baca noževe ili davi i proždire zmije. Stoga je i zaštitnik sna. Poslije se meutim uzdignuo na položaj boga zaštitnika božanskoga djeteta (odnosno faraonova nasljednika), pa otud vjerojatno i autorova zamisao da patuljka Bes-em-heba (Bogumila) uËini Josipovim zaštitnikom. Uloga Bes-em-heba kao dvorske lude takoer ima uporište u egipatskoj mitologiji, jer se Bes Ëesto smatrao i bogom dobroga raspoloženja i zabave, te su ga prikazivali i kako pleše i svira. Postoje meutim spisi u kojima se Bes prikazuje i kao zloduh, zao patuljak koji se poput sablasti ukazuje u starim hramovima i straši putnike. Vjerojatno je Mann bio nadahnut slikom toga demona kad je stvarao lik Bogumilova protivnika Dudua, opakoga kepeca koji drži stranu vjerske starine. Betel (u njem. izvorniku: Beth-el, Bethel) ∑ antiËko naselje u Samariji, sjeveroistoËno od Jerusalima. Njegovo ime u znaËenju “kuÊa božja” potjeËe od Jakova, koji je ondje sagradio svetilište. Mjesto se prije zvalo Luz. Brijeg na kojemu je Jakov usnio svoj uzvišeni san danas se naziva Pisgat Ya’acov. Bilha (u njem. izvorniku: Bilha) ∑ Rahelina sluškinja i majka Jakovljevih sinova Dana i Naftalija. Bindidi (u njem. izvorniku: Bindidi) ∑ asirski oblik egipatskog imena boga Banebdjedeta, zapravo jedne ina­ Ëice boga Ozirisa, koji se prikazivao u liku ovna. U okultnoj se literaturi meutim Banebjdedet povezuje s Bafometom, neËastivim, i prikazuje kao jarac, a ne kao ovan, te ga zovu i jarcem iz Mendesa ∑ na tu se tradiciju oËito poziva i Thomas Mann. Damaški (u njem. izvorniku: Damaschki) ∑ Mannova inaËica staroga aramejskoga naziva grada Damaska u Siriji. Damu (u njem. izvorniku: Damu) ∑ sumerski polubog - 593 -


lijeËniËkoga umijeÊa. Katkad se prikazuje kao bespolno biÊe. Djanet (u njem. izvorniku: Djanet) ∑ staroegipatski naziv grada u delti Nila, na ušÊu jednoga od istoËnih rukavaca u Sredozemno more, poznatiji pod grËkim imenom Tanis. Djanet je bio prijestolnica Egipta u vrijeme 21. i 22. dinastije. U Bibliji se spominje pod imenom Soan (Izaija, 19,11). Djedet (u njem. izvorniku: Djedet) ∑ staroegipatsko ime antiËkoga grada u istoËnome dijelu delte Nila, poznatijega pod grËkim imenom Mendes. Danas arheološko nalazište. Bog zaštitnik Djedeta-Mendesa bio je ovnujski bog Ba-neb-djedet. Djehuti (u njem. izvorniku: Djehuti) ∑ jedno od imena Tota, staroegipatskoga boga Mjeseca, pisara i mudrosti. Vidi: Tot. Edom (u njem. izvorniku: Edom) ∑ znaËi: “crveni”; drugo ime Jakovljeva brata Ezava. Takoer oznaËuje podruËje koje je pripalo Ezavu, oko planine Seir, jugozapadno od Mrtvoga mora, na teritoriju današnjega Jordana. Efron (u njem. izvorniku: Ephron) ∑ Hetit od kojega je Abraham nakon Sarine smrti kupio za pokapanje polje i spilju Makpela u Hebronu. Ehnaton (u njem. izvorniku: Echnaton) ∑ ime koje je sebi nadjenuo egipatski vladar Amenhotep IV. kako bi se distancirao od tebanskoga boga Amuna (Amon) i is­ tak­nuo novo i jedino božanstvo ∑ Atona. Amenhotep IV. pripadao je 18. dinastiji (tzv. Novom kraljevstvu), a vladao je Egiptom u 14. stoljeÊu prije Krista. Thomas Mann smješta biblijsku priËu o Josipu upravo u vrijeme njegove vladavine te povezuje njegov pokušaj uspostavljanja monoteizma u Egiptu s monoteizmom Abrahamovih potomaka. PovjesniËari meutim kronološki opovrgavaju moguÊnost takva povezivanja. - 594 -


Elefantina (u njem. izvorniku: Elephantine) ∑ latinski naziv otoka na jugu Egipta, nedaleko od današnjeg Asuana, staroegipatski se zvao Abu ili Jebu. Otok (s istoimenim gradom) nalazio se na granici Egipta i Nubije. Obiluje lijepim crvenkastim granitom koji su faraoni upotrebljavali za gradnju hramova i palaËa. El elion (u njem. izvorniku: El eljon) ∑ jedno od biblijskih Božjih imena, a znaËi “najviši” ili “Svevišnji” (Bog). Tako u biblijskoj Knjizi Postanka šalemski sveÊenik Melkisedek naziva Abrahama “sveÊenikom najvišega Boga”, odnosno El eliona. Elifaz (u njem. izvorniku: Eliphas) ∑ sin Jakovljeva brata Ezava i njegove kanaanske žene Ade. Emor (u njem. izvorniku: Emor) ∑ egipatski naziv za podruËje sjeverno od Kanaana koje su u vrijeme pisama iz Amarne nastanjivali Amorejci. Enlil, Elil (u njem. izvorniku: Ellil) ∑ sumerski bog, sin Ana i brat Enkija. Ime mu na sumerskom u doslovnome prijevodu znaËi “gospodar vjetra”, ali i “gospodar zapovijedi”. Jedan je od glavnih bogova sumerskoga, akadskoga i babilonskoga panteona. Mjesni bog grada Nipura. Epet (u njem. izvorniku: Epet) ∑ egipatska božica trudnoÊe i raanja, takoer se naziva i Ipet i Toeris, dok je u nas poznatija pod imenom Taveret. Prikazuje se u liku nilskoga konja, obiËno s lavljim nogama. Smatrali su je zaštitnicom trudnoÊe, poroaja i babinja. Eset (u njem. izvorniku: Eset) ∑ vjerojatni fonetski oblik hijeroglifskoga imena egipatske božice Izide. Vidi: Izida. Ezav (u njem. izvorniku: Esau) ∑ Jakovljev brat blizanac, sin Izakov. Fenehi (u njem. izvorniku: Fenechier) ∑ staroegipatski naziv za FeniËane, izveden iz rijeËi “fenhu”, što znaËi “drvosjeËa”. Naziv se odnosi na okolnost da su Egip­ - 595 -


Êani iz zemlje FeniËana (današnjega Libanona) uvozili cedrovo drvo za gradnju brodova. Filistejci (u njem. izvorniku: Philister) ∑ narod koji je oko 1100 godina prije Krista živio uz obale Palestine. Egejskoga su podrijetla, vjerojatno pomorski došljaci s Krete. U svoje vrijeme bili su dobro organizirani i vojno nadmoÊni okolnim narodima, te su stoljeÊima predstavljali prijetnju i Kanaancima i Izraelcima. Gad (u njem. izvorniku: Gad) ∑ sin Jakova i Zilpe, brat Ašerov. Gad bijaše svesemitski bog sreÊe, ali i sudbine, u smislu u kojem mi govorimo: “imao je zlu sreÊu” i “kolo sreÊe se okreÊe”. Zilpine rijeËi pri njegovu ro­ enju: “Koje sreÊe!” mogu se prevesti i kao “S Gadovom pomoÊi!”. U hrvatskom se jeziku to ime nesretno poklapa s rijeËju “gad” u znaËenju podlog, opakog Ëovjeka, što utjeËe na percepciju toga lika. Genezaret (u njem. izvorniku: Genasar) ∑ grad u podruËju plemena Naftali. Nekoliko puta spominje se u Bibliji (Mk 6,53; Mt, 14,34). Ne zna se toËno gdje se nalazio, ali u svakom sluËaju na sjeverozapadnoj obali Galilejskoga mora (zapravo jezera), koje se zbog toga naziva i Genezaretsko jezero. Ger, Gerimi (u njem. izvorniku: Ger, množina: Gerim) ∑ u hebrejskome jeziku oznaËuje osobu koja živi unutar neke zajednice kao stalno nastanjeni stranac. Gerar (u njem. izvorniku: Gerar) ∑ grad na jugu zemlje Kanaan, vjerojatno se nalazio nedaleko od Beer Šebe i obale. U Abrahamovo vrijeme bio je pod vlašÊu Filistejaca. Gilead (u njem. izvorniku: Gilead) ∑ biblijski naziv za podruËje istoËno od rijeke Jordan i sjeverno od Jaboka. Habel (u njem. izvorniku: Habel) ∑ inaËica imena Kajinova brata Abela. Habiri, Ibrimi (u njem. izvorniku: Chabiren, Ibrim) ∑

- 596 -


pogrdni nazivi kojima su prvobitni stanovnici Kanaana vjerojatno nazivali hebrejske došljake u vrijeme njihova doseljavanja. Sama rijeË (Apiru ili Habiru) oznaËuje skupinu ljudi s margine društva koji su se nudili kao vojnici plaÊenici i najamni radnici, ili bi pak živjeli od pljaËke. Ham (u njem. izvorniku: Cham) ∑ sin Noin i praotac Hamita. Narugao se ocu kad se ovaj opio vinom i razgolitio, pa je Noa, nakon što se otrijeznio, prokleo i njega i njegov rod, Hamite. Hamiti (u njem. izvorniku: Chamiten) ∑ potomci Hamovi i stanovnici Kanaana prije dolaska Izraelaca, koje je Noa, prema Bibliji, prokleo nakon što se njegov Ham narugao oËevoj golotinji. Hanigalbat (u njem. izvorniku: Chanigalbat) ∑ asirsko i babilonsko ime za zemlju Mitani, koju su zapadni Semiti nazivali i zemljom Naharajim. Vidi: Mitani. Hapi (u njem. izvorniku: Chapi, Hapi) ∑ staroegipatski naziv za visok vodostaj i uobiËajeno plavljenje Nila, a onda i za odgovarajuÊe božanstvo. Haran (u njem. izvorniku: Charran) ∑ antiËki grad na sjeveru Mezopotamije, na podruËju današnje Turske, kamo se Abraham iselio nakon što je sa svojim ocem Terahom napustio kaldejski Ur. Grad bijaše poznat po Ehulhulu, veliËanstvenu hramu MjeseËeva boga Šina. Haru (u njem. izvorniku: Charu) ∑ jedan od staroegipatskih naziva za podruËje Kanaana, prema imenu naroda Horijaca, koji se spominju i u Bibliji i koji su nastanjivali podruËje Palestine i Sirije. Hator (u njem. izvorniku: Hathor) ∑ staroegipatska božica zapadnoga neba i božica ljubavi, mira, ljepote i plesa. ObiËno se prikazuje u liku žene s rogovima na glavi i sunËevim kolutom izmeu njih, ali i u liku krave ili s kravljom glavom. Najpoznatiji hram Hatorin nalazio

- 597 -


se u gradu Denderi. Hator se u mnogim gradovima pojavljuje kao ženski Ëlan lokalne “svete obitelji”, sjedinjena s mjesnim muškim zaštitnikom. Hazati (u njem. izvorniku: Chazati) ∑ staro akadsko ime grada i luke Gaze na jugu današnje Palestine. Spominje se u tzv. pismima iz Amarne. Thomas Mann upotrebljava taj semitski naziv kad ime grada izgovaraju Izraelovi ljudi. Hazpati (u njem. izvorniku: Chazpati) ∑ vidi Hazati. Hebron (u njem. izvorniku: Hebron) ∑ grad na zapadnoj obali rijeke Jordan. Nekad se zvao Kirjat-Arba, “Ëetve­ rostruki grad”. Danas pripada podruËju pod palestinskom autonomijom. U Hebronu se nalazi dvostruka spilja Makpela, u kojoj su pokopani biblijski patrijarsi i njihove žene: Abraham i Sara, Izak i Rebeka te Jakov i Lea. Nad spiljom je u Herodovo vrijeme podignut hebrejski hram, križari su na istome mjestu u 12. sto­ ljeÊu podigli crkvu, a danas je to islamsko svetište, pa je pristup Makpeli zabranjen za pripadnike svih drugih vjera. Hepre, takoer: Heper i Hepera (u njem. izvorniku: Chepre) ∑ staroegipatsko božanstvo, simbolizira jutarnje sunce. ObiËno se prikazuje u liku skarabeja (kotrljana) ili Ëovjeka s glavom skarabeja. Hemor (u njem. izvorniku: Hemor) ∑ taj se lik zapravo i u njemaËkome i u hrvatskome prijevodu Knjige Postanka naziva Hamor: mjesni knez grada Šekema na sjeveru zemlje kanaanske, Hivijac i otac Sihema, koji je oteo Dinu i tako izazvao napad Jakovljevih sinova na grad i pokolj njegovih stanovnika. Henok (u njem. izvorniku: Henoch) ∑ sin Jeredov, koji je hodio s Bogom, pa ga Bog uze k sebi. Hermon (u njem. izvorniku: Hermon) ∑ Hermon, planina i vrh (2814 m) na granici Libanona i Sirije. »esto se spominje u Bibliji, kao sjeverna granica kraljevstva - 598 -


Izraelova, a i prije toga kao sjedište Baalova kulta (Baal Hermon). Hetitsko ili Hatijsko Kraljevstvo (u njem. izvorniku: Cheta- oder Chatti-Reich) ∑ stara država na podruËju Anadolije, nastala miješanjem autohtonih Hatija s he­ titskim doseljenicima. Najpoznatiji kralj zvao se Supiluliuma. Ibrimi (u njem. izvorniku: Ibrim) ∑ vidi: Habiri. Ištar (u njem. izvorniku: Ischtar) ∑ staro mezopotamsko božanstvo. Poštovala se kod Sumerana (pod nazivom Inana), kao i u Babilonu te u Asiriji. U Babilonu se smatrala vrhovnim ženskim božanstvom, premda joj se pridaju i muški atributi. Božica je ljubavi i plodnosti. Njezino je nebesko utjelovljenje planet Venera. Izak (u njem. izvorniku: Isaak) ∑ biblijski patrijarh, sin Abrahamov i otac Jakovljev i Ezavljev. Izida (u njem. izvorniku: Isis) ∑ božica u egipatskoj mitologiji, roditelji su joj Geb i Nut, sestra joj je Nebtot, a braÊa Set i Oziris, koji joj bijaše i suprug (on se u Tho­masa Manna pojavljuje pod manje poznatim egipatskim imenom Usir ili Usiri). S Ozirisom je nakon njegove smrti zaËela i rodila Hora. Smatrali su je božicom ljubavi, ali i smrti. Jabok (u njem. izvorniku: Jabbok) ∑ rijeka koju je Jakov prešao nakon svoje noÊne borbe s anelom, istoËni pritok rijeke Jordan, danas se zove Zarka. Jardên (u njem. izvorniku: Jardên) ∑ Josipov (navodni) izgovor imena rijeke Jordan. Jebu (u njem. izvorniku: Jebu) ∑ staroegipatski naziv grada Elefantine u Gornjem Egiptu, vidi: Elefantina. Jehuda, Juda (u njem. izvorniku: Jehuda, Juda) ∑ Jehuda je sin Jakova i Lee. Thomas Mann upotrebljava ovdje manje poznat hebrejski izgovor “Jehuda” na smjenu s nama poznatijim “Juda“, možda i kako bi izbjegao asocijacije s Judom iz Novoga zavjeta. - 599 -


Jenin (u njem. izvorniku: Jenin) ∑ grad u sjevernoj Palestini na podruËju današnje palestinske uprave, u prošlosti važno trgovaËko središte. U Bibliji se spominje pod imenom En-Ganim. Jisakar (u njem. izvorniku: Issakhar) ∑ Jakovljev sin od Lee, sestre Raheline. Jakov ga u oËinskome blagoslovu usporeuje s “košËatim magarcem”, koji radi mira i ugodnoga života na lijepoj zemlji podmeÊe svoja lea i trpi tlaku. Jisrael, Izrael (u njem. izvorniku: Jisrael, Israel) ∑ naziv koji je Jakov stekao hrvajuÊi se tijekom noÊi s “Bogom” (ili njegovim anelom), dok je pokraj gaza na rijeci Jabok Ëekao susret s bratom Ezavom. Sama rijeË “Izrael” na hebrejskome prvobitno znaËi “Božji ratnik”, ali se može prevesti i kao “Bog vodi rat (za nas)”, “neka Bog vodi rat (za nas)”, “Bog vlada” i “Bog neka vlada”. Naziv se potom prenio na sve Jakovljevo potomstvo te naposljetku i na državu Izrael kao zemlju njegovih potomaka ∑ Židova. Jišaj (u njem. izvorniku: Isai) ∑ lik iz Staroga zavjeta, živio je u Betlehemu. Sin je Obeda i otac sedmorice sinova i još jednoga, osmoga, Davida, koji je postao kraljem Judeje. Jišmael (u njem. izvorniku: Ismael) ∑ sin Abrahama i Hagare, Sarine robinje. Abraham ga je zajedno s majkom prognao u pustinju nakon Izakova roenja. Jišmaela u Bibliji i u kasnijoj predaji nazivaju praocem Arapa. Kuran ga smatra prorokom. Jišmaelci, Ismaeliti (u njem. izvorniku: Ismaeliten) ∑ potomci Jišmaela, sina Abrahama i egipatske robinje Ha­gare, kojega je otac prognao u pustinju nakon ro­ enja “pravoga” sina Izaka. Jišmael se stoga smatra praocem svih pustinjskih naroda, odnosno Arapa. Jokebeda (u njem. izvorniku: Jochebed) ∑ lik iz Staroga zavjeta, kÊi Levijeva, udala se za Amrama, sina svojega - 600 -


brata, kojemu je dakle bila i supruga i tetka. Poznata je kao majka Mojsija. Kajin (u njem. izvorniku: Kain) ∑ Adamov sin, brat i ubojica Abelov. Kaldeja (u njem. izvorniku: Chaldäa) ∑ hebrejsko-biblijski i starogrËki naziv za dio Mezopotamije. S poËetka se odnosio samo na jug te zemlje i podruËje oko grada Ura, a potom se proširio na cijelu Babiloniju. Kaldeja je zemlja Kaldejaca, semitskoga naroda srodnog Aramejcima. Kaldejce su stari narodi posebno poštovali zbog njihova poznavanja astronomije (zapravo astrologije) i primjene toga znanja u religijske svrhe. Karmel (u njem. izvorniku: Karmel) ∑ gorje u današnjem Izraelu (nadmorske visine oko 500 m), koje kod luke Haifa dopire do Sredozemnoga mora. Spominje se u Bibliji nekoliko puta. Khemenu (u njem. izvorniku: Chmunu) ∑ staroegipatsko ime grada u Srednjem Egiptu poznatijeg pod grËkim imenom Hermopolis, što znaËi grad posveÊen mjeseËevu božanstvu koje su Grci nazivali Hermes, dok se u Egiptu zvao Tot i bijaše zaštitnik pisara, pa je stoga ondje stajao i hram posveÊen ovom bogu. Ime Khemenu izvedeno je iz broja osam jer je lokalna kozmogonija objašnjavala nastanak materije iz oceana polazeÊi od osam prabožanstava. Khemenu bijaše glavni grad petnaeste egipatske župe. U gradu se nalazio hram boga Mjeseca Tota. Khnum (u njem. izvorniku: Chnum) ∑ staroegipatsko bo­ žanstvo, prvobitno bog izvora rijeke Nil. Poslije su ga smatrali tvoraËkim bogom, koji je na lonËarskom kolu stvorio od gline biljke, životinje, ljude i bogove. ObiËno se prikazuje u liku muškarca s ovnujskom glavom. Khonsu (u njem. izvorniku: Chonsu) ∑ bog Mjeseca, sin Amuna i božice Mut, s kojima Ëini božansku trijadu grada Tebe. Prikazuje se s pastirskim štapom, biËem i - 601 -


žezlom u ruci, a na glavi s mjeseËevim kolutom, mjeseËevim srpom i djeËjim pramenom. Kirjat Arba (u njem. izvorniku: Kirjath Arba) ∑ dio grada Hebrona i staro ime za nj. Vidi: Hebron. Kirjat-Sefer (u njem. izvorniku: Kirjath-Sefer) ∑ grad knjigâ, u Bibliji se spominje u Knjizi o Jošui pod imenom Debir, vjerojatno se nalazio petnaestak kilometara jugozapadno od Hebrona. Kuš (u njem. izvorniku: Kusch) ∑ egipatski naziv za Nubiju, podruËje sjevernoga Sudana. Od 2500. godine prije Krista zemlja Kuš bijaše pod vlašÊu egipatskih faraona, da bi se nakon 1800 godina uspjela osloboditi, pa su od 750. do 660. godine prije Krista njihovi “crni faraoni” Ëak vladali cijelim Egiptom. Lamek (u njem. izvorniku: Lamech) ∑ lik iz Staroga zavjeta, jedan od patrijarha prije potopa. Bio je prvo­ roeni sin Metušalahov i otac Noin, a navodno je umro pet godina prije potopa. Prvi je od patrijarha za kojega se spominje da imaaše dvije žene, Adu i Silu, a dalje se kaže kako je ubio Ëovjeka koji ga je ranio i dijete koje ga je udarilo (Thomas Mann navodi prema njemaËkome prijevodu Staroga zavjeta: “zbog masnice“). Lot (u njem. izvorniku: Lot) ∑ lik iz Staroga zavjeta, sin Haranov i neÊak Abrahamov. VjerujuÊi kako je nakon uništenja Sodome uništen sav ljudski rod, Lotove su kÊeri opile oca i s njim zaËele sinove Moaba i BenAmija. Luz (u njem. izvorniku: Luz) ∑ staro ime grada Betela. Makpela (u njem. izvorniku: Machpelach) ∑ polje sa spiljom u blizini Hebrona (koji se nekad zvao KirjatArba), na današnjem podruËju palestinske autonomije. U spilji su pokopani biblijski patrijarsi Abraham, Izak i Jakov sa svojim ženama: Sarom, Rebekom i Leom. Mamra (u njem. izvorniku: Mamre) ∑ naziv mjesta ili podruËja nedaleko od Kirjat Arbe (današnjeg He­ - 602 -


brona) na kojem se naselio Abram, a poslije i Jakov. Ime takoer oznaËuje prastaro stablo koje je tu raslo i koje su smatrali svetim, vjerojatno stablo primorskoga zimzelenoga hrasta crnike (Quercus illex), kojega ima mnogo i u nas. U našem se prijevodu Biblije stoga kaže da se Abram nastanio “...kod hrasta Mamre, što je u Hebronu.” (Post 13,18). Neki prevoditelji meutim, a s njima i Thomas Mann, smatraju da nije rijeË o hrastu, nego o terebintu (Pistacia terebintus). Mamra je meutim i ime Amorejca koji se navodi kao vlasnik toga drveta ili cijeloga luga. Marduk (u njem. izvorniku: Mardug, Marudug) ∑ vrhovni bog babilonskoga panteona, Ein sin. Vjerojatno je prvo­bitno bio bogom sunca i lokalnim božanskim za­ štitnikom grada Babilona te se s usponom babilonske moÊi i on uzdignuo do položaja najvišega boga. U babilonskoj astrologiji Marduk oznaËuje planet Jupiter. Megido (u njem. izvorniku: Meggido) ∑ antiËki grad na podruËju današnjega sjevernoga Izraela, nalazio se na križanju važnih trgovaËkih putova. Spominje se u Bi­ bliji i u pismima iz Amarne. U Novom zavjetu pojavljuje u Ivanovu evanelju kao Harmagedon, odnosno “brdo Megida”, mjesto odluËujuÊe borbe izmeu dobra i zla. Melkisedek (u njem. izvorniku: Malkisedek) ∑ u Starome zavjetu spominje se kao kralj Šalema i sveÊenik Boga Svevišnjega. Pod Šalemom se vjerojatno misli na Jeruzalem, pa nije jasno zašto Thomas Mann smješta Mel­ kisedeka u Šekem. Mempi (u njem. izvorniku: Mempi) ∑ poznatiji po svojem grËkom nazivu kao Memfis, grad na Nilu u starome Egiptu i jedna od njegovih prijestolnica. Staroegipatski se zvao Men-nefer. MetaforiËno se nazivao i “Vagom dviju zemalja” zbog svojega položaja izmeu - 603 -


Gornjega i Donjega Egipta. Memfis je bio središte kulta boga Ptaha, pa se tu nalazio i njegov najvažniji hram. Danas je samo arheološko nalazište, 18 kilometara južno od Kaira. Nije jasno iz kojega bi jezika trebao potjecati naziv Mempi, koji Thomas Mann ovdje upotrebljava. Mentju (u njem. izvorniku: Mentiu) ∑ ratoborno nomadsko pleme koje je živjelo u pustinjskim podruËjima sjeveroistoËno od Egipta, prema Sinaju, a uzdržavalo se prije svega pljaËkom. U Bibliji se nazivaju Midjancima. Metatron (u njem. izvorniku: Metatron) ∑ jedan od najviših anela u hebrejskoj mitologiji, iako se ne spominje u Bibliji. Neki u njemu vide Henoka, kojega je Bog uzvisio u anela. U nekim se spisima Metatron smatra najvišim anelom, prvim u nebeskoj hijerarhiji nakon Stvoritelja i Isusa. Midjan (u njem. izvorniku: Midian) ∑ Abrahamov sin od Kanaanke Keture, kojemu je otac dao darove i poslao ga na istok. Arapi ga smatraju svojim praocem. Midjanci (u njem. izvorniku: Midianiter) ∑ staro pleme semitskih ratniËkih nomada, potomci Midjanovi. Milkili (u njem. izvorniku: Milkili) ∑ Thomas Mann spo­ minje ga kao gradskoga kneza Ašdoda. Lik je vjerojatno preuzet iz pisama iz Amarne. Minejci (u njem. izvorniku: Minäer) ∑ stanovnici staroga kraljevstva Ma’in, koje je od osmoga do prvoga stoljeÊa prije Krista zauzimalo podruËje današnjega Jemena. Sprva su se bavili nomadskim stoËarstvom, da bi s vremenom postali najznaËajnijim trgovcima tamjanom u Starome svijetu. Mitani (u njem. izvorniku: Mitanni) ∑ staro huritsko kra­ ljevstvo koje se prostiralo na prostoru sjevernoga dijela današnje Sirije i Iraka te južnoga dijela današnje Turske. Tu su državu EgipÊani nazivali Naharina ili Na- 604 -


harajim, Asirci Hanilgabat, a Hetiti Mitani. Hetiti su je pokorili u 14. stoljeÊu prije Krista. Moapci (u njem. izvorniku: Moabiter) ∑ pripadnici se­ mitskoga plemena koje je živjelo istoËno od Mrtvoga mora. Prema Bibliji, Moapci su potomci Lotova sina Moaba, a veÊinom se spominju kao neprijatelji Izraelaca. Moloh (u njem. izvorniku: Moloch) ∑ bog sunca, vatre i rata kod FeniËana, Kartažana, AmoniÊana, Moabaca i drugih, kojemu su se prinosile ljudske žrtve. Montu (u njem. izvorniku: Montu) ∑ staroegipatski bog rata i zaštitnik oružja. Prvobitno je bio bog zaštitnik tebanske župe. Prikazuje se u liku muškarca s glavom sokola. Naftali (u njem. izvorniku: Naphtali) ∑ sin Jakova i Bilhe, sluškinje Raheline. Jakov ga u oËinskome blagoslovu usporeuje s “košutom lakonogom” i hvali njegovu jeziËnu okretnost. Naharajim, Naharina (u njem. izvorniku: Naharain, Naharina) ∑ vidi: Mitani. Neb-ma-rê (u njem. izvorniku: Neb-ma-rê) ∑ (egip.: NebMaat-Rê ∑ sin Ra, dio Ra) prijestolno je ime staroegipatskoga faraona Amenofisa, odnosno Amenhotepa III., koji je vladao približno od 1387. do 1348. prije Krista. U doba njegove vladavine Thomas Mann smješta Josipovu mladost. Njegova omiljena žena bijaše Tija, majka kasnijega faraona Amenhotepa IV., poznatijega pod imenom Ehnaton. Nefertiti (u njem. izvorniku: Nofretete, Nofertit) ∑ supruga faraona Amenhotepa IV., odnosno Ehnatona. Vjeruje se da je nakon smrti svojega supruga i sama kratko vladala Egiptom. Negeb (u njem. izvorniku: Negeb) ∑ danas Negev, pustinja na jugu današnjega Izraela. NajveÊi grad tog podruËja jest Beer Šeba. - 605 -


Neit (u njem. izvorniku: Neith) ∑ staroegipatska božica rata i lova. Simbol joj je bio štit s dvije ukrštene strijele. Središte njezina kulta bio je grad Sais u zapadnom dijelu delte Nila. No, No-Amun (u njem. izvorniku: No, No-Amun) ∑ hebrejski naziv staroegipatske prijestolnice Tebe, odnosno Vesea. Vidi: Vese. Per-Mont (u njem. izvorniku: Per-Mont) ∑ staroegipatski naziv antiËkog grada u Gornjem Egiptu, nedaleko od Tebe. GrËki se zvao Hermontis, danas se zove Erment ili Armant. U gradu se nalazilo svetište boga rata Montua. Per-Mont vjerojatno je rodno mjesto tebanske dinastije koja je ponovno ujedinila Gornji i Donji Egipat i stoga mjesto u kojem su krunjeni egipatski kraljevi. Ptah (u njem. izvorniku: Ptah) ∑ jedan od bogova staroegipatske mitologije. Glavno sjedište njegova kulta bio je Memfis. Smatrali su ga glavnim bogom stvaranja, simbolom moÊi i snage, ali ipak nikad nije uspio nadmašiti Rea i postati glavnim bogom egipatskoga panteona. ObiËno se prikazuje u liku mumije, zelenoga lica i obrijane lubanje na koju je navuËena tijesna plava kapa. Punt (u njem. izvorniku: Punt) ∑ antiËko kraljevstvo iz kojega su stari EgipÊani uvozili tamjan, ebanovinu, bjelokost i zlato. Vjerojatno se nalazilo na podruËju današnje Somalije, sjeverne Etiopije ili Eritreje. Samael (u njem. izvorniku: Semael) ∑ u židovskome Talmudu oznaËuje demona koji nastoji naškoditi ljudskome rodu, paloga anela. Katkad se izjednaËuje sa Sotonom. Ime mu na aramejskome znaËi “otrov Božji”. Saraja (u njem. izvorniku: Sarai) ∑ poslije Sara, Abrahamova žena, nerotkinja, koja je potom kao starica rodila sina Izaka. U Knjizi Postanka opisuje se njezin smijeh nakon što joj je Bog u devedesetoj godini nagovijestio roenje sina. - 606 -


Seir (u njem. izvorniku: Seïr) ∑ gorje na jugu Palestine u podruËju Edoma. Seir je “Edomska pustara” ∑ zemlja u kojoj je živio Jakovljev brat Ezav. PodruËje danas pripada Jordanu. Sel (u njem. izvorniku: Zel) ∑ grËki naziv staroegipatske graniËne utvrde i grada Tjaru ili Zaru u podruËju da­ našnjega Sueskoga kanala. Tu je poËinjao tzv. Horov trgovaËki put koji je iz Egipta vodio u Kanaan. Tvrava je zbog svojega položaja u negostoljubivome pustinjskome kraju služila i kao kaznionica. Mjesno božanstvo bijaše Hor, kojega su slavili u liku lava. Siut (u njem. izvorniku: Siut) ∑ staroegipatski naziv grada na sjevernoj granici Gornjeg Egipta, Grci su ga zvali Likopolis jer se u njemu nalazio hram boga Upuauta (Vepvaveta), boga rata i smrti, Ëiju su Ëagljevsku ili pseÊu glavu pogrešno smatrali vuËjom. Grad se u literaturi (i kod nas) obiËno naziva Asiut. Suenet (u njem. izvorniku: Suenet) ∑ glavni grad staroegipatske župe Ta-Seti. Danas se zove Asuan. Šadaj, El Šadaj (u njem. izvorniku: Saddai, El Schaddai) ∑ jedno od biblijskih Božjih imena, oznaËuje Stvoritelja svijeta kao “svesilnoga”, “svemoÊnoga”. Osobito se Ëesto spominje u poglavlju Knjige Postanka koje govori o Jakovu. Šamaš (u njem. izvorniku: Schamasch) ∑ Bog Sunca u akadskoj i babilonskoj mitologiji. SimboliËno se predstavlja sunËanim kotaËem s Ëetiri paoka. Otac mu je Šin, gospodar Mjeseca. Šekem, Sihem (u njem. izvorniku: Scheckem, Sichem) ∑ grad u srednjoj Palestini. Takoer nazivan i Mabarta. Danas se zove Nablus. Šem (u njem. izvorniku: Sem) ∑ Noin sin, od kojega, prema Bibliji, potjeËu svi semitski narodi. Šeol (u njem. izvorniku: Scheol) ∑ hebrejski naziv za podzemno carstvo smrti, odnosno pakao. U našem prije- 607 -


vodu Staroga zavjeta ta se rijeË ne prevodi, nego je samo transliterirana, tj. izražena slovima hrvatske abecede. Šiloh (u njem. izvorniku: Schilo) ∑ rijeË nepoznatog znaËenja koja se pojavljuje u Jakovljevu blagoslovu Jude. ObiËno se prevodi kao “junak” i može se odnositi na buduÊega kralja Davida, ali i opÊenito na Mesiju. Šinear (u njem. izvorniku: Sinear) ∑ hebrejski naziv za Babiloniju, odnosno ravnicu izmeu rijeka Eufrat i Tigris. Neki autori smatraju, a to mišljenje dijeli i Tho­ mas Mann, da naziv Šinear potjeËe od imena MjeseËeva boga Šina buduÊi da je u Babiloniji, a posebno u Uru, postojalo mnoštvo hramova posveÊenih tome božanstvu. Šu (u njem. izvorniku: Schu) ∑ staroegipatski bog zraka i svjetla i personifikacija zemljine atmosfere. Jedan je od devet bogova Heliopolisa (eneada), sin je Atuma te brat i suprug božice vlage Tefnut, a otac božice neba Nut i boga zemlje Geba. Šu razdvaja nebo (Nut) od zemlje (Geb) i tako omoguÊuje život. Vjerovalo se da su oblaci njegove kosti i da on pridržava ljestve kojima se duša umrloga uspinje u nebo. ObiËno se prikazuje kao muškarac koji nosi jedno ili Ëetiri nojeva pera na glavi. Ehnaton i Nefertiti Ëesto su se prikazivali kao personifikacije Šua i Tefnut. Tamuz, Dumuzi (u njem. izvorniku: Tammuz, Dumuzi) ∑ aramejski, odnosno akadski naziv za staro sumersko pastirsko božanstvo, koje se u Sumerana nazivalo Dumu-zid. Jedno je od rijetkih nehebrejskih božanstava koje se spominje u Bibliji, a srodno je s egipatskim Ozirisom. Ime mu znaËi “pravi sin”. Taršiš (u njem. izvorniku: Tarschisch) ∑ takoer se po­ javljuje pod nazivom Tarsis, hebrejski naziv nekoga mjesta daleko na zapadu Sredozemlja koje se u Bibliji uËe­stalo spominje. Ne zna se toËno o kojem se mjestu - 608 -


radi, ali pretpostavlja se da je rijeË o Tartessosu, gradu bogatom zlatom i dragim kamenjem, koji se nalazio u današnjoj Španjolskoj, zapadno od Gibraltara, na ušÊu rijeke Guadalquivir. Naziv “tarsis” koristi se u antici i za neku vrstu dragoga kamena, koji je vjerojatno potjecao iz Taršiša. Terah (u njem. izvorniku: Terach) ∑ otac Abrahamov, koji se iselio iz kaldejskoga Ura i dospio u Haran, gdje je i umro. Tija (u njem. izvorniku: Teje) ∑ vrlo utjecajna žena egipatskoga faraona Amenhotepa III., majka Ehnatonova i svekrva Nefertitina. Tot (u njem. izvorniku: Thot) ∑ egipatski bog Mjeseca, ali i bog pisara, mudrosti, magije i srodnih djelatnosti. Prikazuje se u liku ibisa i pavijana. Tušrata (u njem. izvorniku: Tuschratta) ∑ najveÊi kralj huravatskog kraljevstva Mitani (Hanilgabat). Ureus (u njem. izvorniku: Uräus) ∑ sveta kobra, Ëiju prije­ teÊi nadutu zlatnu glavu na Ëelu ili na kruni nose egi­ patski vladari i božanstva. Bog sunca Re pretvorio je svoje oko u zmiju i postavio ga na svoje Ëelo kao treÊe oko koje bljuje vatru i štiti svojega nositelja. Jednaku zaštitu od ureusa oËekuju i vladari koji ga nose na kruni. Ureus se takoer povezuje s Vadjet, božicom Donjega Egipta. Sama rijeË grËkoga je podrijetla, a vjerojatno je izvedena od staroegipatske rijeËi “uaret” (“propinjuÊa”). Usiri, Usir (u njem. izvorniku: Usiri, Usir) ∑ egipatsko ime jednog od najznaËajnijih bogova egipatske mitologije, danas poznatijega pod grËkim imenom Oziris. Usir je sin Geba i Nut, brat svojega ubojice Seta te brat i suprug božice Eset (Izide). Utnapištim (u njem. izvorniku: Utnapischtim) ∑ kralj Šu­ rupaka, sumersko-babilonska inaËica biblijskog junaka Noe, spominje se u Epu o Gilgamešu. - 609 -


Vepvavet (u njem. izvorniku: Wepwawet) ∑ staroegipatski bog rata i smrti, danas poznatiji pod imenom Upuaut. Ime mu znaËi: “onaj koji otvara putove”. ObiËno se prikazivao u liku šakala ili vuka. Vese, Uaset (u njem. izvorniku: Wese, Uaset) ∑ staroegipatsko ime grada koji danas obiËno nazivamo njegovim grËkim imenom Teba. Teba je bila najveÊi grad staroga Egipta i dugo prijestolnica kraljevstva. Mjesto na kojem se grad nalazio danas djelomiËno pokrivaju naselja Karnak i Luksor. U gradu se nalazio veliki hram posveÊen Amunu. Vjerojatno je Amun najprije bio samo lokalno božanstvo Tebe, da bi se s usponom grada i on uzdignuo do najvišega božanstva egipatskoga panteona. Zbog toga se Teba u Bibliji naziva “No-Amun” (grad Amunov) ili kratko “No”, pa otud i Josip u Mannovu tekstu taj grad Ëesto naziva tim hebrejskim imenom. “No” se pojavljuje i u veÊini njemaËkih prijevoda Biblije od Luthera i Schlachtera do tzv. “Einheitsübersetzung”, kao i u engleskom prijevodu Jeruzalemske Biblije, na onih nekoliko mjesta gdje se spominje taj grad (na primjer: Nahum, 3,8). Isto nalazimo i u DaniËiÊevu i ŠariÊevu prijevodu (NoAmon), dok se u nama danas relevantnome hrvatskom prijevodu Jeruzalemske Biblije na tim mjestima pojavljuje grËki naziv “Teba”. Zahi (u njem. izvorniku: Zahi) ∑ zemlja južno od grada Kabaša, vjerojatno u podruËju današnje Golanske visoravni. Spominje se u egipatskom izvješÊu o bici kod Kadeša, u kojoj se faraon Ramzes II. borio protiv Hetita. Zebulun (u njem. izvorniku: Sebulun) ∑ sin Jakova i Lee, sestre Raheline. Jakov mu u oËinskome blagoslovu namjenjuje život kraj mora: “Zebulun Êe stanovati uz obalu morsku, luka spasa bit Êe brodarima, uz bok njegov Sidon Êe ležati.” - 610 -


Zilpa (u njem. izvorniku: Silpa) ∑ Leina sluškinja i majka Jakovljevih sinova Gada i Ašera.

- 611 -


- 612 -


Thomas Mann (Lübeck, 6. lipnja 1875. ∑ Zürich, 12. kolovoza 1955.) jedan je od najvažnijih pisaca 20. stoljeÊa. S njegovim je djelima njemaËki moderni roman uvršten u vrh svjetske literature, a pozitivan odjek njegova slojevita djela širom svijeta gotovo je nenadmašan. Nagraen je Nobelovom nagradom 1929. BježeÊi pred nacizmom, otišao je u egzil, što je utjecalo i na profinjenost njegova jeziËnoga umjetniËkog izriËaja. U Europu se vratio tek 1952. Umro je 1955. u Zürichu. Prvu pripovijetku “Gefallen” Thomas Mann objavio je 1894., a 1898. i prvu zbirku pripovijedaka Mali gospodin Friedemann. Godine 1901. objavio je svoje najveÊe prozno djelo, koje je kritika doËekala s oduševljenjem, roman Buddenbrookovi, kroniku patricijske obitelji koja u susretu s umjetnošÊu i duhovnom kulturom zakljuËuje svoje propadanje. Prikaz propadanja graanskih tradicija toliko je produbljen da se u svijetu romana našla cijela graanska Europa sredine 19. stoljeÊa. Drugu zbirku pripo­­vijedaka Tristan objavio je 1903. U pripovijetki “Tonio Kröger” gradi opreku izmeu umjetnika ili boema i konzer­vativnoga graanina, karakteristiËnu za veÊi dio njegova stvaranja. Godine 1905. oženio se Katharinom Prin­g­sheim, s kojom Êe imati šestero djece, od kojih Êe troje postati pisci. U sve veÊoj esejistiËkoj produkciji elaborira svoju umjetniËku poziciju. U najpoznatijemu novelistiËkom djelu pripovijetki “Smrt u Veneciji” (1912.)

- 613 -


doseže vrhunac njegovo umijeÊe da gustim tkivom simboliËkih motiva stvori osebujnu atmosferu. Izbijanjem Prvoga svjetskog rata pridružuje se nacionalnom valu oduševljenja ratom. Vrhunac njegova nacio­ nalno-konzervativnoga politiËkog stava, zbog kojega se sukobio s bratom Heinrichom Mannom, zbirka je esejistiËko-politiËkih priloga pod naslovom Betrachtungen eines Unpolitischen. Takav politiËki stav odbacuje u doba Weimarske Republike te se priklanja demokratskim uvjerenjima. Nova politiËka i duhovna orijentacija oËita je i u romanu »arobna gora (1924.), na kojem je radio od 1913. Kao protivnik nacionalsocijalista 1933. napušta NjemaËku, 1936. oduzeti su mu njemaËko državljanstvo i poËasni doktorat u Bonnu. Godine 1938. emigrira u SAD, gdje dovršava dvadesetih godina zapoËetu romanesknu tetralogiju Josip i njegova braÊa te piše roman Lotta u Weimaru. Nakon Drugoga svjetskog rata objavljuje roman Doktor Faustus, u kojem duboko zahvaÊa u njemaËku prošlost kako bi pokušao odgovoriti na pitanje zašto plemenita Êudljivost u darovitih Nijemaca katkad poprima znaËajke fanatizma. Slijede parodistiËki roman Izabranik te Ispovijesti varalice Felixa Krulla, koji je ostao nedovršen.

- 614 -


Milan SokliÊ roen je 1. studenog 1955. u Tuzli, gdje je pohaao gimnaziju. Filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu diplomirao je 1980. Od 1980. do 1983. predavao je tzv. marksizam i sociologiju u srednjoj školi u Lukavcu kod Tuzle. Godine 1983. osuen je na pet godina zatvora po Ëlanu 133 (neprijateljska propaganda) kao anarholiberalist te je izdržavao kaznu u zatvo­ ru u FoËi do 1985. Magistrirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu s temom Kantova me­tafizika prirode. Bio je struËni suradnik i tajnik Centra za filozofska istraživanja Akademije znanosti i umjetnosti BiH. PoËetkom rata u Bosni i Hercegovini izbjegao je u NjemaËku. Godi­ ne 1994. doktorand je na Filozofskom fakultetu u Mün­ che­­nu, s disertacijom pod naslovom Dinamizam i mehanizam u Kantovoj i Schellingovoj filozofiji prirode. Od 1994. do 2006. radio je kao profesor za južnoslavenske jezike i kulturu pri Marshall Centru u Garmisch-Partenkirchenu. Od 2006. živi u Puli. Piše filozofske eseje i priËe, prevodi s njemaËkoga i engleskoga. Važniji prijevodi: Immanuel Kant, MetafiziËka polazna naËela prirodnih znanosti; Peter Sloterdijk, Tetovirani život; James Lovelock, Živi planet.

- 615 -


Dijelovi ovoga prijevoda nastali su u Europskom pre­ voditeljskom kolegiju u njemaËkom Straelenu te u Pre­ voditeljskoj kuÊi Looren u švicarskom Wernetshausenu. Prevo­ditelj zahvaljuje na potpori. Teile dieser Übersetzung entstanden im Europaischen Übersetzer-Kollegium in Straelen und im Übersetzerhaus Looren in Wernetshausen. Der Übersetzer bedankt sich für die Unterstützung.

- 616 -


Sadržaj

Josip Hranitelj

5

Predigra u višim sferama Prvo poglavlje: Druga jama Drugo poglavlje: Poziv TreÊe poglavlje: Kretska sjenica »etvrto poglavlje: Vrijeme dopuštenja Peto poglavlje: Tamara Šesto poglavlje: Sveta igra Sedmo poglavlje: Nadoknaeni

7 21 93 137 221 279 323 477

Kazalo imena i zemljopisnih naziva

589

O autoru

613

O prevoditelju

615

- 617 -


Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba.

Nakladnik Fraktura, ZaprešiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura i korektura Nana Moferdin GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Dizajn i prijelom Fraktura Godina izdanja 2012., prosinac (prvo izdanje) Tiskano u Hrvatskoj ISBN 978-953-266-424-9 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: + 385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

- 618 -


- 619 -


240,45 kn

- 620 -


Josip Hranitelj - Josip i njegova braća IV.