Issuu on Google+


2


Sophie Dahl

Igranje s odraslima prevela s engleskog Patricija Vodopija

Fraktura 3


Naslov izvornika Playing with the Grown-ups ∂ 2007 Sophie Dahl ∂ za hrvatsko izdanje Fraktura, 2010. ∂ za prijevod Patricija Vodopija i Fraktura, 2010. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. ISBN 978-953-266-157-6 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 739018

4


Za Daniela “Catchera” Bakera, koji je visoko podigao krovne grede i mnogo prije mene u ovome nazreo obrise knjige; s ljubavlju, kao i uvijek, i velikom zahvalnošÊu, Ëistom i iskrenom. S. D.

5


6


“»ovjek samo srcem dobro vidi. Bitno je oËima nevidljivo.” Antoine de Saint-Exupéry, Mali princ

7


8


Prvo poglavlje

T

elefon zvoni. Kitty kroz san Ëuje svoj pomalo promukli glas na automatskoj sekretarici, dok se njezin suprug iz pozadine smije ozbiljnom tonu njezine poruke. Zatim se zaËuje pištanje, pa drugi glas, obojen poznatim osjeÊajem panike. “Kitty, Violet je. Oprosti što te zovem usred noÊi, al’ radi se o mami. Nešto se dogodilo.” Ona se uspravlja u krevetu, rukom traži telefon u mraku. “Violet?” kaže. Pakira se sustavno, u mislima veÊ na nekom drugom mjestu, daleko od spavaÊe sobe i obrisa nebodera što podsjeÊaju na crtiÊ, koje je zavoljela Ëim ih je prvi put ugledala, još kao djevojËica. Velegrad je utonuo u san, premda je poznat kao grad koji nikad ne spava. Promatra široka muževa lea, pogledom milujuÊi svaki njihov centimetar. “Kava”, kaže on umjesto pozdrava, nestajuÊi u smjeru kuhinje. Ona se nasmije. Uvijek se lako budila; mozak joj proradi Ëim otvori oËi. »injenica da njega treba probuditi umiljatim rijeËima, kavom i nježnošÊu predmet je šale nje i njegove majke. Njegova majka tvrdi da je to južnjaËka sklonost, popratna pojava ljepljivih vruÊina, gdje su zore tako vrele da iz asfalta isparava. “Uspavani Jug”, kako ga zove njegova majka.

9


Sjede jedno pokraj drugoga za okruglim stolom od orahovine. On pije kavu, a ona Ëaj. “Koliko je sati?” pita on. “Imam osjeÊaj da smo tek legli.” “»etiri i trideset”, odgovara ona. “Let je u sedam.” “Sigurno ne želiš da poem s tobom? Mogao bih to nekako srediti. Mrzim pomisao da Êeš tamo biti sama.” “NeÊu biti sama. Svi su ostali tamo. Bit Êu dobro. Te mi stvari dobro idu, zar si zaboravio? Dobro se nosim s kriznim situacijama, takva sam.” Ona mu se osmjehne. “Ne bih rekao da se snalaziš u kriznim situacijama. Stvorena si za spokoj. Ti si moj mali Buddha.” On rukama nježno obuhvaÊa njezin trbuh. “Bar je dobro odabrala trenutak. Za tri mjeseca neÊu moÊi sjesti u zrakoplov ni da poželim.” Ona potišteno pogleda svoj trbuh. “Jadna bebica. Gledala je svoja posla u New Yorku, a vidi sad. Nadajmo se samo da Êe ovo biti korisno za izgraivanje karaktera i da joj neÊu veÊ prije izlaska iz maternice nanijeti ozljede od kojih Êe imati trajne ožiljke.” U zraËnoj luci Kennedy ona se okrene prema njemu. “Mark?” kaže. “Što se tiËe bebe… Misliš li da Êu joj naškoditi prije no što ugleda svjetlo dana? Željela sam da sve bude savršeno.” On je privuËe u zagrljaj. “Što je savršeno, Kitty? Život je pun nedostataka. Kad-tad Êe morati upoznati svoju blesavu rodbinu. Zašto ne bi odmah? Život je pun nesavršenosti, stara moja. Samo reci rijeË, i odmah Êu parkirati automobil i sjesti s tobom u avion.” “Bit Êu dobro. Ne možeš sad uzeti slobodno ako želimo ljetne praznike”, uzvraÊa ona, malo se pribravši. Dok se udaljava, ona ga prati pogledom s ruba ploËnika, poput djeteta velikih, ozbiljnih oËiju, a njega zaboli srce. Ona se umiri, položi ruku na trbuh kao da Êe joj to donijeti sreÊu pa se uputi prema terminalu, objesivši malu putnu torbu preko ruke poput talismana.  10 


N

jezin djed, Bestepapa, imao je ruke Ëvrste poput gromada, a glas praskav poput vatrometa. “HoÊeš li se UTIŠATI, dijete?” zagrmio je, lupivši golemom šakom po drvenom stolu, stavljajuÊi time toËku na razuzdano brbljanje koje ga je okruživalo. “Kokošinjac; živim u kokošinjcu! Vi, žene, suviše priËate… kvoc, kvoc po mojim jadnim ušima! Muškarci ne vole to beskrajno žensko klepetanje. Muškarci vole TAJNOVITE žene, zar ne znate?” Kokodakanje se utišalo, a Ëlanice zbora (Kittyina majka, tete i baka) pokušavale su izgledati poput zagonetnih žena što skrivaju tajne, sve dok jedna ∑ najvjerojatnije teta Elsie ∑ nije sve upropastila smijehom. “Seksist”, promrmljala je Kitty svoju drugu po redu najdražu rijeË. Otkako je napunila jedanaest godina, prvo je mjesto zauzela “gorljivost”. Kittyina majka i njezine mlae sestre bile su poznate kao iznimne ljepotice. Nisu bile lijepe samo u okvirima svoje doline, nego im sve do Londona nije bilo ravnih. Neprestano ih je netko nazivao. “TKO je to? S kojom želiš razgovarati? Govori glasnije, mladiÊu. Kako, dovraga, misliš da ti mogu pomoÊi ako te i ne Ëujem?” Po Bestepapinu izrazu lica jasno se vidjelo da mu ni najmanje ne želi pomoÊi. “Aha. S Marinom. E, pa morat Êeš nazvati malo poslije,  11 


upravo se spremamo veËerati.” Govor je zaËinio protuotrovom za pohotne udvaraËe: “Ona ima djecu, znaš.” Kitty je ta njegova fora bila urnebesno smiješna. Njezinoj majci i tetama nije. Kittyina je majka rekla: “Znaš, tata, ne možeš nas zauvijek zadržati ovdje.” “Ali mogu pokušati”, uzvratio joj je. “Ovdje ste na sigurnom.” Jedno izvanbraËno dijete koje je rodila njegova najstarija kÊi adolescentica bilo mu je sasvim dovoljno. Kitty je to znala po naherenom osmijehu koji mu se pojavio na usnama kad je spustio slušalicu. “Zašto sad plaËe?” upitao je suprugu, koja je gladila Marinina lea što su neobuzdano podrhtavala, dok ih je Kitty promatrala iz predvorja. “Tužna je, Haralde”, odgovorila je Bestemama, odlikujuÊi se, kao i uvijek, skandinavskom jednostavnošÊu. “Pa što ima bit tužna, ženo?! Lijepa je i ima ovo jedno, a i ono drugo dvoje…” Ljutito je odmahnuo rukom u Kittyinu smjeru. “Daj joj džin-tonik i dosta s tim suzama. Sve to plakanje iscrpi Ëovjeka.” Marina mu je uputila raskvašen, gnjevan pogled. “Doi, ti mala”, obratio se Kitty. “Dosta mi je ovoga. Hajmo povesti Ibsena u šetnju u šumu zvonËiÊa.” Ibsen je bio njegov pas mješanac, brz poput munje. Njegove pospane oËi i držanje prikrivali su prepredeni, ubilaËki nagon. Farmer s vrha uliËice prekrižio bi se kad bi ga ugledao. “Moram li obuti cipele, Bestepapa?” upitala je Kitty. “Ne moraš. Dobro je otvrdnuti stopala za ljeto.” Dugim je koracima požurio kroz ulazna vrata, uzdahnuvši kad mu je kuk uložio prosvjed u vidu oštrog probadanja. “Što Ëitate u školi?” upitao ju je. Premda je išla tek u šesti razred, bila je Ëlanica kluba ljubitelja knjiga izvorno namijenjenoga dvije-tri godine starijim uËenicama.  12 


“Pitaj Alicu”, odgovorila je Kitty. “Radi se o tinejdžerici koja se drogira.” Složio je grimasu. “Ni jednog predivnog Fitzgeralda? Ništa Steinbeckovo?” “Mislim da nas pokušavaju upozoriti na pogibeljne navike”, uzvratila je ona, zakolutavši oËima kako bi pokazala da su joj, po vlastitu mišljenju, pogibeljne navike ispod Ëasti. “U Švedskoj mi je jedna teta bila ovisnica. Zapravo, dvije tete. Obje su pušile opijum, poremetio im je mozak… Osobno to nikad nisam mogao shvatiti. Radije bih svaki dan popio fini džin-tonik.” “I ja”, složila se Kitty. “Tako treba.” On se oslonio na štap pa su zajedno odšetali do šume, šuteÊi, dok je Ibsen gladno zvjerao prema kokošima, koje su zurile u njega crnim oËicama, oštrim poput našiljenog kamenja. KuÊa sijena u Hayu bila je središte Kittyina svemira. Odrasla je s poljem u oËima i šumom u nosu. Njezina je majka govorila da je Hay njezina Nigdjezemska, pitajuÊi se zašto bi uopÊe poželjela živjeti negdje drugdje. Zar joj treba kuÊa pod hipotekom i s krovom koji bi se mogao urušiti? Kitty se slagala s time da to zvuËi užasno i shvaÊala je zašto je majka odluËila ostati u obijeljenoj kuÊici s vrtom u kojem žute ruže grle vanjski zid, gdje svaku noÊ zaspi ispod krova postojanog poput njihove dadilje, Irkinje Nore. Kittyini brat i sestra, Sam i Violet, bili su blizanci. Nisu imali istog oca kao ona. Njihov je otac bio maioniËar Barry. Kittyin je otac bio muž neke žene koja nije bila njezina majka, a zvao se gospodin Fitzgerald. »ula je kako odrasli govore da je njezina majka njegova priležnica, što njoj nije imalo smisla, jer majka noÊu nije ležala pored njega. PlaÊao je Kittyino školovanje i slao joj izdašan džeparac, s kojim nikad nije znala što bi. Njezina je majka nazivala gospodina Fitzgeralda svojom “je 13 


dinom velikom ljubavlju”. Njihova je veza zapoËela dok je ona bila veoma mlada, ali s obzirom da je nikako nije mogao oženiti (Ëimbenici koji su tome doprinosili bili su postojanje gospoe Fitzgerald i Ëvrstoga predbraËnog ugovora te težak pritisak Vatikana na njegovu savjest), savršeno mu je odgovaralo kad je rodila Kitty (gospoa Fitzgerald nije mogla imati djece), a kako je imao “brdo love” (o tome se šaptalo), takoer mu je savršeno odgovaralo što Kittyinoj majci može dati dio svoga bogatstva. Takav je dogovor dobro funkcionirao, barem što se njih ticalo. ProËitavši knjigu Tata Dugonja, Kitty je pomislila da je to možda priËa o njoj. Snažno su je privlaËili tajanstveni, zagonetni muškarci, posebice istražitelji. Kad bi na televiziji gledala svoju omiljenu seriju, Bergerac, nije mogla odluËiti želi li da joj on bude otac ili da je strastveno poljubi dok zajedno love zloËince. Bilo je to ono što je Bestepapa nazivao “sukobom interesa”. Nora se pojavila u njihovim životima kad je Kitty bilo šest mjeseci, neposredno nakon što je njezina majka naprasno prekinula vezu s gospodinom Fitzgeraldom. Majka je tvrdila da joj je Nora onomad spasila život. Nije rekla na koji naËin, ali Kitty je bila sigurna da je to istina, jer je Nora bila najdobrohotnija osoba na svijetu, a i veoma snošljiva. Kittyina je majka uglavnom nasmijavala Noru, ali kad bi je razljutila, jer bi joj na um padale “fiks-ideje” kao naprimjer: “Nora, mislim da bismo se svi trebali preseliti u medinu u Marakešu”, ili “Nora, mogle bismo djeci prirediti zabavu s vatrometom samo zato što je ponedjeljak, a oni mrze ponedjeljak”, Nora bi ušutjela, napuÊila usne i zatvorila se u svoju sobu. Kittyina bi joj majka ostavljala cvijeÊe u predvorju i pripremala puding od butterscotcha marke Angel Delight kako bi je odobrovoljila. To bi uglavnom upalilo. Kad je Kittyina majka pobjegla s maioniËarom Barryjem i nakon tri tjedna se udala za njega, Nora je bila tako ljuta da punih mjesec dana Marini nije uputila ni jednu jedinu rijeË. Kitty je znala

 14 


da je taj postupak ravan muËenju, jer Norina je šutnja bila razornija od bilo kakve vike ili neusporedivo primamljivije brze, oštre pljuske. Kad bi bila iznimno neposlušna, za pet minuta bi požalila, jer kad te Nora petnaest minuta bojkotira, imaš osjeÊaj da sjediš u hladnoj, vlažnoj prostoriji bez traËka svjetlosti. Kitty je bila veoma poslušna. Nora je bila siÊušna poput ZvonËice, ËeliËno plavih oËiju i najmekših ušnih resica na svijetu. Nevjerojatno je dobro rješavala križaljke, a još je bolje Ëuvala tajne; za razliku od Kittyine majke, koja ni po cijenu života nije mogla saËuvati tajnu, premda se trudila. Kitty nikad nije vidjela Noru kako plaËe, Ëak ni kad joj je umro pas Pelly. Umjesto toga, ušutjela bi se. Kad bi išli na otmjena mjesta, Nora bi stavila bisernu ogrlicu i nekoliko kapi Ma Griffea, a odjenula bi jedan od svojih tamnomodrih džempera iz Marks & Spencera i obula smee mokasinke. Govorila je da su praktiËne. Kittyina ju je majka katkad zvala “mužem”. “Ne znam”, rekla bi kad bi joj netko postavio pitanje. “Morat Êete pitati muža ∑ ona je gazda.” Kitty je, na neki naËin, znala da je to istina. Sam i Violet bili su sedam godina mlai od Kitty, koja ih nije ubrajala u bitne stavke svoga života, jer ih je smatrala bebastima i manje vrijednima, kao što obiËno Ëine starija djeca. Kittyina je majka upoznala maioniËara Barryja jednoga kišnog dana na proslavi šestoga roendana Kittyine prijateljice Belle u Shropshireu. Godinu je dana provela u braku s njim. Resile su ga smee, baršunaste oËi, nepresušna že za viskijem i vjeËna besparica. Njegov je završni trik bio napraviti Kittyinoj majci blizance. Kad su se Sam i Violet rodili, zaposlio se u cirkusu, a Kittyina je majka izjavila da više ne može držati korak s njegovim “lutanjima”. Na kraju je otišao s Lou, krotiteljicom lavova koja je imala bedra snagatorice. Kittyina bi majka prijezirno otpuhnula svaki put kad bi netko spomenuo Lou ili njezina bedra. Samovo i Violetino djetinjstvo bilo je kao preslikano sa stranica viktorijanskih knjiga za djecu. Išli su u vrtiÊ, slikali prstima i pjevali.

 15 


Prije veËere pojavili bi se u velikoj kuÊi uredni, izribani i slatki, a njihova su lišca predstavljala plodno tlo za kišu poljubaca kojima su ih odrasli obasipali. Kitty je smjela veËerati za velikim stolom, dok su oni jeli u sobi za igranje. Bestepapi su bebe i mala djeca bili naporni i Ëesto se tužio da male djevojËice kriješte kao piljarice. “Podnošljive su u malim dozama, ali iznimno malim”, govorio je. Bestepapa je obožavao Noru i jedini joj je smio postavljati intimna pitanja; svi su se ostali suviše pribojavali njezina gnjeva. “Jesi li imala kojeg ljubavnika, Nora?” upitao ju je jedne veËeri, maratonskim gutljajima proždiruÊi varivo od volovskog repa. Svi su zadržali dah, oËekujuÊi Norin ispad bijesa u vidu Ëvrsto stisnutih usta. Nora je polagano razvukla usne u tajanstven osmijeh. “Ooo, daa, gospodine Larsene, dakako.” To je bila novost za Kitty. Zamišljala je Noru kao sveto plovilo kojim još nitko nije zaplovio. Zamislila je kako nepoznata muška ruka zlokobno puže kroz Norine ËeliËno sive kovrËice. Ta je slika u njoj izazvala tjeskobu. “A koliko si ljubavnika imala?” Bestepapine blistave, arktiËko plave oËi smiješile su joj se. Bestemama se nakašljala i upitala je li kome vruÊe. Nora je vedro odmahnula rukom. “Meni nikad nije vruÊe, gospoo Larsen. A što se tiËe vašeg pitanja, gospodine Larsene, koje oËigledno nije prikladno za ovo društvance, odgovorila bih potvrdno. A onda bih vam rekla da gledate svoja posla. U redu?” Bestepapa se grohotom nasmijao. “Dobra predstava”, rekao je. “Dobra predstava.” Nora mu je ponovno uputila svoj neengleski, djevojaËki osmijeh, a Kitty su morile misli o Nori u ljubavnom klinËu sa svakim muškarcem iz sela. Prije odlaska na poËinak Kitty je smjela pola sata gledati televiziju s Norom u njezinu malome dnevnom boravku. Nora je

 16 


diktirala što Êe se gledati. Voljela je snimke National Geographica i povijesne emisije. Po Kittyinu je mišljenju Nora bila najpametnija osoba koju je ikad upoznala. “Nora?” Nora je namazala nokte lakom boje trule višnje, a Kitty je znala da je to novi dokaz njezina zavodniËkog statusa. “Molim, Kitty?” “Ne planiraš valjda pobjeÊi?” “O, nemam takvih planova za blisku buduÊnost. Budem li ih imala, reÊi Êu ti. Ako me Sam i Violet još koji put izgnjave pred odlazak u krevet onako kao veËeras, mogla bih isplanirati bijeg.” “Al’ neÊeš pobjeÊi s Garethom Jacksonom s farme, ha? Jer mislim da mu se sviaš. Kad razgovara s tobom, zacrveni se ko velika, debela guzica izgorjela na suncu.” “Doista to misliš?” Norine su oËi zasvjetlucale. Kitty je kimnula glavom. “Ne. Namjeravam ostati ovdje i Ëuvati vas sve dok ne odrastete, ako me prije toga ne otjerate u grob.” Nasmiješila se, prstom otklonila boru s Kittyina Ëela i dodala: “Imaš bujnu maštu ko tvoja majka, nema sumnje.” Kitty je voljela kad joj netko kaže da ima majËine osobine, ma kako neznatne. Kittyina je majka bila ljepotica, slikarica i plaËljivica. Životu je pristupala gorljivo. Fotografirali su je mnogi fotografi egzotiËnih imena, a ljudi su kupovali njezina umjetniËka djela za iznose koje Kitty nije mogla pojmiti. Plakala je otprilike pet puta tjedno, premda ne toliko Ëesto ljeti. Kad bi Ibsen dohvatio koju kokoš ili bi na vijestima ugledala izgladnjelo dijete, danima je ležala potrbuške glave zabijene u jastuk, a Bestemama bi se usrdno trudila ujutro sakriti novine od nje. Nakon izljeva plaËa Bestemama bi je natjerala da se odmori u zamraËenoj sobi, a zatim bi njih dvije same otišle u dugu šetnju šumom. Bestemama je govorila da Marina ima meko srce.

 17 


Kad bi Marina bila u svom najboljem izdanju, Kitty ništa na svijetu nije bilo draže od nje. U školi su dobili zadatak naËiniti popis svojih omiljenih stvari, a cijeli se Kittyin popis vrtio oko majke. Njezina se majka voljela smijati, baš kao što je voljela plakati. Vodila ju je po trgovinama sa starinskom odjeÊom, gdje su isprobavale vjenËanice umrljane od Ëaja i tijare. U vrtu su priredile krštenje Kittyine lutke zvane Buvlja pijaca; njezina je majka u ulozi sveÊenika krstila Buvlju pijacu u posudi za vodu za ptice, a Nora je odigrala ulogu kume, premda je bila ateistkinja. Nedjeljom, kad bi bilo toplo, majka bi vodila Kitty na piknik na brdo u blizini KuÊe sijena, s kojeg se pružao pogled u vjeËnost. Kad bi joj se majka nasmiješila, Kitty je imala osjeÊaj da je jedina osoba na cijelome svijetu, jer ju je majËin osmijeh prekrivao od glave do pete. Marinin se osmijeh protezao ne samo na njezine oËi nego i na zlatnu krunu njezine kose. Svi su govorili da je trebala postati filmska zvijezda. Ljeti bi ležale u vrtu s limunovim sokom u kosi, kako bi je dodatno posvijetlile. Marina je pokazala Kitty ono stablo u šumi zvonËiÊa gdje ju je Richard McDonald, lijeËnikov sin, pritisnuo uz koru i poljubio kad joj je bilo dvanaest godina. Dok su pijuckale minijaturne koliËine kave s puno mlijeka i šeÊera, majka ju je u svome studiju uËila plesati tvist. Studio se nalazio na rubu voÊnjaka i predstavljao je još jedan dio Ëarolije KuÊe sijena. Bio je prepun svilenih leptira i orhideja, starih ljubavnih pisama i razglednica od ljudi koji su je toliko dobro poznavali da se nisu potpisali. Kitty se osjeÊala poËašÊena kad bi je majka pozvala unutra, jer to je znaËilo uroniti u svijet koji je mirisao na majËinu tajanstvenost. Isti bi je osjeÊaj preplavio kad bi za Uskrs i BožiÊ ušla u crkvu. Katkad, kad bi majka bila u Londonu, ona bi se ušuljala unutra poput duha, udišuÊi nepomiËan zrak pun nje. Bestepapa je pedesetih godina za petsto funta kupio KuÊu sijena od nekog farmera. U ono je doba to bila tek jednostavna, georgijanska poljoprivredna kuÊa, ali tijekom godina on i Morris,  18 


njegov najstariji prijatelj i vrtlar, ureivali su sad ovo, sad ono, pa je na kraju nalikovala kuÊi za lutke koju je neki div naknadno smjestio meu dugaËke gospodarske zgrade i šašave, poludovršene stazice i labirinte. KuÊu su okruživali drevni voÊnjaci, Ëija su razgranata stabla bila kao stvorena za penjanje. U glavnome se vrtu nalazio ptiËnjak, gdje su stanovali kanarinci pastelnih boja koji su privrženo zviždali kad bi im Bestepapa u sumrak došao zatvoriti vrata. Kittyina je škola bila udaljena šesnaest minuta hoda seoskom cestom. Tu je šetnju najviše voljela zimi, kad bi koraËala okupana maglovitom svjetlošÊu praskozorja, imajuÊi osjeÊaj da prva vidi svijet dok se drhtureÊi budi iz sna. Odrješito gazeÊi po mrazu crvenim zimskim Ëizmicama, prva bi zaËula Ëeznutljiv zvižduk vlaka koji juri preko mosta, prva bi zaËula brektanje susjedova automobila koji se budi prosvjedujuÊi protiv hladnoÊe, pa kreÊe svojim putem dok oko njega pršti snijeg, praÊen zvucima radiopostaje Classic FM. Kitty je voljela školu. Njezina majka i njezine tete bile su seoske legende, a zahvaljujuÊi srodstvu s njima nešto se bronËanog sjaja njihove zvjezdane prašine prosulo i po njoj, premda je nosila naoËale i premda, za razliku od majke, nije dobro igrala košarku, a za razliku od Ingrid i Elsie nije osvojila prvo mjesto u skoku uvis. Imala je, doduše, majËine srebrno-sive oËi, a neka joj je vraËara na seoskoj zabavi jednom rekla da Êe je te njezine oËi uvaliti u nevolje. Ona se nadala da je to istina. Imala je osjeÊaj da nema prava svojatati obiteljsku glamuroznost, Ëak i kad bi joj sedamnaestogodišnjakinje pokazale sliku iz Voguea, sa Ëijih ih je stranica osjeÊajnim pogledom promatrala njezina majka, Ëija je tuga vjerojatno bila opipljiva jedino njezinu najstarijem djetetu. I Ëinjenica da je nezakonito dijete odvajala ju je od ostalih, premda nije slutila da Êe biti tako. Nije preispitivala odsutnost oca, s obzirom na njegovo braËno stanje; imala je Bestepapu i Bergeraca. DjevojËice iz škole smatrale su to beskrajno uzbudljivim, pa je na njihova pitanja odgovarala promišljeno, glumeÊi uvrijeenost, jer je veoma rano shvatila kako to što ima neudanu  19 


majku predstavlja društvenu zapreku. Odglumila je histeriju kad ju je Katrina Donnelly nazvala kopiletom nakon što ju je udarila na tjelesnom, a ostale su djevojËice zurile u nju pekmezastim, suosjeÊajnim pogledima, oËekujuÊi da Êe se rasplakati. Kad majka nije ležala potrbuške u suzama, kad nije slikala ni bila u Londonu, doËekivala je Kitty ispred škole. Odijevala je starinske haljine od šifona, kakve su se nosile tridesetih godina, a kroz prozirnu su joj se tkaninu nazirale duge, bijele noge i gaÊice. Njezini kratki, grimizni nokti i ciganske karike na ušima zapeËatili su njezinu sudbinu: bila je magnet za napuÊene usne i oštre poglede drugih majki, kao i izvor robovskog obožavanja njihovih kÊeri, koje su je promatrale razjapljenih usta. Kad bi majka bila u Londonu, Elsie i Ingrid uredile bi Kitty i prokrijumËarile je u pivnicu. »inile su to još dok je bila mala i dok su i same jedva smjele uÊi na piÊe u pivnicu. Kad je Kitty bilo jedanaest godina, Elsie je bilo sedamnaest, a Ingrid osamnaest. Kittyinoj je majci u to doba bilo dvadeset sedam. Dok su šetale cestom držeÊi se za ruke, priËale su joj tko im se svia. U tami se njihova plava kosa svjetlucala i komešala poput magle. Zajedno su pušile B & H, ali Ingrid bi se naljutila na Elsie, govoreÊi da je odvratna jer uvijek “zažvali” cigaretu. “Tko se tebi svia, Kitten?” “Ne budi glupa”, namrgoeno je odgovorila. “Idem u školu s djevojËicama.” “A što je s onim božanstvenim momkom s aknama iz drogerije… Znam da ga voliš.” Elsie ju je bocnula u rebra. “Umukni”, rekla je Kitty. Vrat joj se zažario u mraku. Sviala joj se zadimljena pivnica. Ondje su pripremali sendviËe s odrescima i hrskave peËene krumpiriÊe, a ona je smjela naruËiti gazirani sok od jabuke u boËici sa slamkom. “Stanite”, naredila je Kitty. “Samo malo. Bole me jajnici. Ozbiljno me bole. Mislim da se moram vratiti kuÊi po uložak.” “Ne valjda opet”, rekla je Ingrid. “Kitty, nisi dobila mjeseËnicu, dobro? Prestani s tim. Vjerojatno je neÊeš dobiti još dvije godine.  20 


Prsa su ti skroz ravna. Zašto toliko Ëezneš za njom? Stvarno Ëudno. Kad je dobiješ, bit Êe ti žao: nije nimalo zabavno.” “Mislim da sam je dobila, doista. OsjeÊam kako mi se u unutrašnjosti sve pomiËe i imam grËeve.” “Ako nastaviš s tim cirkusom, neÊemo se obazirati na tebe. To je prokletstvo, a ne blagoslov. Kladim se u tvoj džeparac da je nisi dobila. ‘Oš se kladit?” “NeÊu”, odgovorila je Kitty. “Je l’ bi voljela iÊi u neku drugu školu? U internat, kao što smo mi išle?” upitala je Elsie. “Mislim da ne bih. Možda, kad bi bilo djeËaka.” *** Internat je bio tema zamorne rasprave u KuÊi sijena. Kitty se godinama uspijevala izvuÊi. Njih su tri išle u internat u dobi od osam do šesnaest godina. Kitty je u duši znala da je majka, izmeu ostalog, želi poslati u internat jer bi onda mogla odlaziti u London ne osjeÊajuÊi grižnju savjesti. Kad bi Kitty bila negdje daleko u školi, ne bi mogla zuriti u majku optužujuÊim pogledom kad se Marina sljedeÊega dana vrati kuÊi sa zabave. Kittyina majka, Elsie i Ingrid sjedile su stisnute jedna uz drugu, a njihovi su prigušeni glasovi i kreštav smijeh dolepršali ispod vrata dok je Kitty prisluškivala. “Bože, želim se odseliti u New York”, rekla je njezina majka. “Što Êu ovdje? Nemam što raditi, zauvijek Êu ostat tu zakopana s vama i s tim prokletim kokošima.” Kitty je utrËala u sobu, zgranuta. “Ja sam tu!” povikala je. “Ja sam tu! Ne zaboravi mene! A možeš mnogo toga raditi, možeš šetati, imaš šume, i kanarince, i jutra…” Shvativši da se više niËeg ne može sjetiti, rasplakala se. Marina ju je privukla u poznatu mekoÊu zagrljaja koji je mirisao na Mitsuoko i crveni marlboro. “Psst, psst, dušice, nikad te ne bih ostavila. Doi, sjedni mi u krilo. Samo sam tako govorila… ponašala sam se ko luckasta,  21 


brbljava mama… Iako shvaÊam da ti uživaš u Hayu, ptiËice moja, meni ovdje katkad pomalo dosadi.” “Trebalo bi te NADAHNUTI, ti si slikarica. Nikom drugom nije dosadno, samo TEBI.” “I meni je”, priznala je Elsie. “Ja se želim odseliti u Pariz”, nadodala je Ingrid. “E, pa ne razumijem vas ∑ mislim da ste sve užasne i nevjerne ovom predivnom mjestu gdje ste roene!” One su se nasmijale i zalepršale oko Kitty, obasipajuÊi joj glavu mirisnim poljupcima, povlaËeÊi je amo-tamo mekim rukama, sve dok, zasiÊena ljubavlju i gladna, nije otrËala u kuhinju kako bi ugnjavila Bestepapu da joj napravi jedan od svojih sendviËa sa slaninom i marmeladom, osjeÊajuÊi da je sve ponovno na svom mjestu. Kitty je protjecanje vremena uvijek mjerila kalendarom svoga roendana, koji je neizbježno, poput prezrele šljive, padao tijekom prvoga tjedna školske godine. Larsenovi su pridavali velik znaËaj roendanima, a prema Kitty su se odnosili kao prema kraljici od trenutka kad bi se probudila. Majka bi joj donijela doruËak u krevet i bila je nazoËna na ama baš svakom roendanu u Kittyinu mladom životu. Bio je to jedini dan u godini kad je Kitty službeno smjela piti kavu, koja bi stigla pred nju u ogromnoj šalici, toliko zaslaena da bi prvo složila grimasu, a onda se nasmiješila, dok joj je majka, sjedeÊi na njezinu krevetu, svake godine priËala priËu o danu kada je roena. Kitty je obožavala priËu o poËetku svoga života; podsjeÊala ju je na Bestepapine vikinške priËe: Vodenjak mi je pukao u tri ujutro. VeÊ sam tjednima unaprijed bila spremna za tvoj dolazak i kovËeg mi je, uredno spakiran, stajao uz podnožje kreveta, kako ništa ne bi usporilo moj odlazak u bolnicu. Navukavši mornarsko plavi kaputiÊ na dvostruko kopËanje preko spavaÊice, pokucala sam na

 22 


vrata Bestepapine i Bestemamine sobe i rekla: “Beba stiže.” Bestepapa je iskoËio iz kreveta; koliko sam ja bila mirna, toliko je on bio uzrujan. Bestemama mi je poljubila trbuh za sreÊu (morala je ostati Ëuvati Elsie i Ingrid), a onda smo se oprostile. Kad smo izišli iz kuÊe, sve je bilo kao naelektrizirano. Mjesec je obasjavao vrt, pa smo lako pratili stazu do automobila. Te je godine bilo bablje ljeto i sve je još bilo u cvatu, a ja se sjeÊam kako sam pomislila da ruže nikad nisu izgledale tako raskošno i mirisale tako primamljivo. NoÊ je bila gusta i živa, puna opipljive Ëarolije. Dok smo ulazili u automobil kanarinci su, u tišini vrta, iznenada zapjevali, kao da navješÊuju poËetak tvoga putovanja i žele nam sreÊu. Bestepapa i ja vozili smo se prema Oxfordu slušajuÊi Dukea Ellingtona i cuclajuÊi tvrde bombone. Neposredno prije dolaska, trudovi su mi postali sve ËešÊi i žešÊi, tako da sam ostajala bez daha. Bestepapa je prokrijumËario bocu šampanjca u Ëekaonicu i tri je sata nervozno šetao gore-dolje dok sam ja tiskala, tiskala i vrištala, a na svijetu više nije postojalo ništa osim tebe i mene i te nevjerojatne, nezemaljske boli, koja me je meutim stalno podsjeÊala na to koliko sam živa i koliko te želim, a kad su te izvukli kliještima koja su izgledala kao srednjovjekovna sprava za muËenje, vrisnula sam zazivajuÊi Bestemamu. Urlala si, bijesna što si se našla na tom hladnom mjestu punom neonske rasvjete i nasrtljivosti. Položili su mi te u naruËje. Bila si gotovo Êelava, a nosiÊ ti je zbog pritiska kliješta bio spljošten na jednu stranu lica, kao da si se boksala. Ali kad sam te pogledala, shvatila sam da nikad nisam vidjela takvo savršenstvo, a ljubav me je potpuno obuzela. Izgarala sam od ljubavi za tobom. LijeËnik je izišao u hodnik kako bi priopÊio Bestepapi da si se rodila, a on je toliko vikao i urlikao da su mu morali strogo reÊi nek’ ušuti. Ušao je u sobu i prihvatio te ogro-

 23 


mnim rukama kao da si majušni leptiriÊ, a njegove krupne, slane suze padale su na tvoje lice. »inilo se da te sva ta strka nimalo ne uznemiruje, a Bestepapa je, s knedlom u grlu, izjavio da si “DOBRO ISPALA”. Kittyina je majka proËistila grlo. “Dakle, slavljenice”, rekla je, nježno joj sklanjajuÊi kosu s oËiju, “ostatak znaš.” Pogostivši se bogatom priËom o svome postanku, Kitty se pripremila za šturu banalnost škole. Ingrid i Elsie poslijepodne su je odvele u kupovinu, a uveËer ju je Ëekala raskošna roendanska veËera, Ëiji je jelovnik smjela sama odabrati, poput siÊušnoga gurmana sklonog preobilju. Kittyina se majka vratila s jednog od Ëestih putovanja u London sva zajapurena i smetena. Kitty je pretpostavila da je upoznala nekog muškarca, pa je zauzela svoje stražarsko mjesto ispred vrata dnevnoga boravka. “Tko je on?” upitala je Ingrid. “Bog. Pronašla sam Boga”, spokojno je odgovorila Marina. Zavladao je muk, dok su sestre Ëekale završetak vica. “Oduvijek sam imala osjeÊaj da mi nešto nedostaje. Cijeloga života osjeÊala sam bolnu Ëežnju za neËim; osim kad sam bila trudna.” Ovo je predstavljalo novost za Kitty. Pitala se je li bol koja traje cijeloga života poput gripe. ZvuËalo je bolno. “Ali pronašla sam Boga i sad se osjeÊam potpunom.” Elsiein hihot prekinuo je Ëaroliju. “Ovo je za umrijet! Ha-ha-ha, Boga!... Šališ se, je l’?” uznemireno je upitala. Kitty je Ëula zvuk paljenja šibice i zamislila odmjereno povlaËenje dima. “Ne. Lillian Rhodes me je pozvala, a ja sam mislila da Êe to bit sat joge, kod tog nekog uËitelja o kojem svi priËaju, pa sam otišla

 24 


u njegovu kuÊu u Victoriji u odjeÊi za vježbanje, i nekako sam se užasavala svega toga, a poslije sam se trebala naÊi s Lolom i Barunom na veËeri u ‘La Famigliji’. Kad sam ušla, osjetila sam miris tamjana, a ljudi su sjedili u krugu na podu oko tog, tog… biÊa. Svi su izgledali sretni i ispunjeni ljubavlju. Nitko nikog nije mjerkao… Sjela sam, a ON mi je uputio pogled pun krajnjeg suosjeÊanja. Kad sam sjela ispred guruovih nogu i primila njegov blagoslov, imala sam osjeÊaj da mi je ogroman kamen pao sa srca, a ono se otvorilo. Zapravo ne mogu objasniti, mogu jedino reÊi da sam se osjeÊala ko da sam došla kuÊi.” “FantastiËno. Ludilo. ZnaËi, zaljubila si se u gurua. Povratak u šezdesete, Marina”, zijevnula je Ingrid. “Kako je bilo na Peterovoj zabavi? Je l’ Barun rekao što o meni?” Iz tišine koja je nastupila Kitty je naslutila da ih je njezina majka ošinula pogledom. Zagrizla je nokat. “Marina, je l’ nam možeš nabaviti karte za koncert Rolling Stonesa?” Nisu pridavale važnost sestrinim rijeËima, smatrajuÊi ih još jednim njezinim hirom. Marina je sad meutim imala životnu svrhu i držala se kao da u sebi Ëuva samu tajnu blaženstva. Kitty je bila bijesna. Njezina nova majka nije psovala i blaženo se smiješila kad god bi Kitty bila neposlušna. Njezina nova majka rano je ustajala i sjedila je u dnevnome boravku prekriženih nogu, zadubljena u molitvu. “Možete li se malo stišati? Meditiram”, rekla je s osmijehom koji je, po Kittyinu mišljenju, sigurno preslikala s fotografije Majke Terezije koju je prilijepila na kupaoniËko zrcalo. “E, pa MI pokušavamo pripremiti doruËak”, tolerantno je uzvratila Bestemama. “O’ladi, budo!” glasio je Bestepapin odgovor. Marina više nije plakala, što joj je nekad bio obiËaj, nego je promatrala Ëlanove svoje obitelji kao da žali njihove duše, nadajuÊi se njihovu osloboenju.

 25 


“Prokleta Maggie T.”, rekla je Nora, gledajuÊi vijesti. “Ma što si ona umišlja?” “Sigurna sam da je ispunjena Božjom ljubavlju, Nora, baš kao i mi ostali”, dometnula je Marina, smireno pušeÊi indijsku cigaru. “Dat Êu ti ja Božju ljubav, ženska glavo. Prolaze me žmarci od tog tvog osmijeha”, Kitty je Ëula kako Nora mrmlja sebi u bradu, brzim korakom izlazeÊi iz sobe da bi pristavila jaja za veËeru. Marina je pognula glavu. Zakuhavati se poËelo u šest sati, u Bestepapino sveto doba za džin-tonik, u doba kad bi on svake veËeri neskladno pjevušio uz Beethovenovu Sedmu simfoniju i pio poput krijumËara alkohola. Kitty bi sjela pokraj njega i pisala domaÊi rad, a on bi joj dao jedan gutljaj, i to velik. Upravo su zapoËinjali s ritualom kad su Beethovena nadglasali mistiËni zvuci sitara praÊeni tugaljivim zavijanjem njezine majke. U prvi tren pomislivši da majka plaËe, Kitty se razveselila. “Doi sa mnom.” Bestepapa je uputio Kitty pogled koji je mirisao na vragoliju. Nju je obuzela lakoumnost, svrbeÊi je poput osipa. Odšuljali su se stubama i hodnikom koji je mirisao na tamjan, zaustavivši se u Ingridinoj i Elsieinoj kupaonici kako bi si naranËastim ružem za usne nacrtali toËku izmeu oËiju. Bestepapa je izgledao poremeÊeno, a Kitty je tiho kriknula, zadovoljna njegovim teatralnim potezom. “Sjajan si!” rekla je. “Psst.” Namignuo joj je, držeÊi prst na ustima. Otvorivši vrata radne sobe, Bestepapa je uletio unutra, vrteÊi se vrtoglavo, poput derviša, a Kitty je pokušavala držati korak s njim, izvodeÊi improviziran trbušni ples, uvijajuÊi bijeli trbuh amo-tamo u skladu s glazbom. Zatim su se spontano pljesnuli dlanovima, poput dvojice hindusa koji jedan drugom daju “peticu”. Kittyina je majka otvorila jedno oko i zagledala se u njih. “U redu je”, rekla je. “Smijte mi se. To je vaša dharma1. Premda  26 


Napomene uz prijevod

1

Sanskr. dharma = pridržavanje obrednih propisa, u širem znaËenju, sveukupnost hinduistiËkih odnosno budistiËkih moralnih i religijskih naËela (op. ur.).

2

Sanskr. satsang = društvo, druženje (op. ur.).

3

Sanskr. prasad = blagoslovljena hrana (op. ur.).

4

UobiËajen pozdrav u Indiji i Nepalu, Ëesto popraÊen laganim naklonom i sklapanjem dlanova (op. ur.).

5

Hind. chai = Ëaj, napitak na bazi Ëaja (op. ur.).

6

Lacrosse, momËadski sport u kojem igraËi nastoje postiÊi gol gumenom loptom koristeÊi se štapom s mrežicom (op. ur.).

7

Junakinja ilustriranog romana Kay Thompson i Hilary Knight iz pedesetih godina 20. stoljeÊa, Eloise je šestogodišnjakinja koja živi u newyorškom hotelu “Plaza” s dadiljom, kornjaËom i psom (op. prev.).

8

Purdah je u Indiji naziv za prostor rezerviran iskljuËivo za žene (op. ur.).

9

Engl. Precious = Dragocjena.

10

Franc. s’il vous plaît = molim, izvolite.

11

Lik bogataša iz popularnog stripa iz dvadesetih godina 20. stoljeÊa, po kojem je poslije napravljena broadwayska predstava, a 1982. godine i mjuzikl “Annie” (op. prev.).

12

Chevroletov model automobila iz šezdesetih godina 20. stoljeÊa (op. ur.).  255 


13

Shakti = Šivina božanska energija (op. ur.).

14

Irving Penn (1917.∑2009.), ameriËki fotograf slavan po portretima i modnoj fotografiji (op. ur.).

15

Ženski lik iz Velikog Gatsbyja F. Scotta Fitzgeralda (op. ur.).

16

Mlada Amerikanka (1958.∑1978.), djevojka basista britanske punk skupine “Sex Pistols” Sida Viciousa, poznata kao ovisnica o drogama, pronaena ubijena u svojoj hotelskoj sobi (op. prev.).

17

Slatke okruglice od svježeg sira u mlijeËnom umaku (op. ur.).

18

Napitak od zaËinjenog jogurta (op. ur.).

19

DjeËja knjiga Mary Norton iz 1937. (op. ur.).

20

Supkulturna skupina dobrostojeÊih tinejdžera u Sjevernom Londonu osamdesetih godina 20. stoljeÊa, nazvana po omiljenom piÊu, pivu Beck’s (op. prev.).

21

Kombinacija reggaea i elektroniËke glazbe (op. ur.).

22

Jap. sensei = uËitelj (op. ur.).

23

Jedan od voodoo duhova (op. ur.).

24

Engleska Ëipka (op. ur.).

25

Engleski komiËar poznat po osebujnoj frizuri (op. ur.).

26

KuÊa i vrt u Sussexu, danas pretvoreni u muzej, u kojima su se poËetkom 20. stoljeÊa okupljali književnici, slikari i ostali intelektualci, pripadnici skupine zvane Bloomsbury Group (op. prev.).

27

Stihovi iz “Ljubavne pjesme J. Alfreda Prufrocka” T. S. Eliota u prijevodu Antuna Šoljana (op. prev.).

28

Stihovi iz “Ljubavne pjesme J. Alfreda Prufrocka” T. S. Eliota u prijevodu Antuna Šoljana (op. prev.).

29

Franc. tais-toi = ušuti.

30

Franc. les enfants = djeca.

31

Franc. Je comprends, Maman = Razumijem, mama.

 256 


 258 


Nakladnik Fraktura, ZaprešiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Glavni urednik Seid SerdareviÊ Urednica Iva KarabaiÊ KraljeviÊ Lektura i korektura Nana Moferdin GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Dizajn i prijelom Fraktura Fotografija na naslovnici ∂ Siri Stafford/Getty Images Godina izdanja, 2010., srpanj (prvo izdanje) Tiskano u Hrvatskoj ISBN 978-953-266-157-6 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

 260 


 258 



Igranje s odraslima