Issuu on Google+

DnevniËki zapisi Atlas æivota kompozitora i pjesnika Dubravka Detonija pripadaju meu najimpresivnija πtiva koja su se pojavila u posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj. Maestralno napisan, s mnogo referenci ∑ glazbenih, filozofskih, literarnih i kulturoloπkih u najπirem smislu rijeËi ∑ ovaj se rukopis Ëita bez zastajkivanja. Jednako kao i svojom glazbom, Detoni svojim pisanjem potpuno zaokuplja Ëitateljevu pozornost, duboko ga i bez ostatka uvlaËeÊi u svoj svijet. Atlas æivota jedan je od onih rijetkih rukopisa koji nastaju cijeloga æivota i koji se u svojoj punini i dubini rastvara tek kada se sve biljeænice nau na jednome mjestu, kada usisavaju snagom svojih reËenica, metafora, poredbi, jednako stilom kao i sadræajem. Atlas æivota bez dvojbi ide u red onih knjiæevnih djela koja se Ëitaju i od korica do korica i nasumce, onih koje su pisali velikani svjetske knjiæevnosti kao πto su Witold Gombrowicz i Imre Kertész.


-2-


Dubravko Detoni

Atlas Şivota dnevniËki zapisi Knjiga prva

Fraktura -3-


Copyright ∂ Dubravko Detoni i Fraktura 2009. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. All rights are represented by Fraktura, Croatia. ISBN 978-953-266-111-8 (cjelina) ISBN 978-953-266-107-1 (Knj. 1) CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 718444

-4-


Kako i zaπto piπem glazbu i poeziju

Ako me veÊ pitate kako i zaπto piπem glazbu i poeziju, onda Êu ∑ u skladu sa svojom prijekom naravi, a zapravo priliËno zbunjen i u velikoj mjeri nesiguran u sebe ∑ svoj prvi odgovor izvesti u obliku brzopleto-banalne, verbalne pljuske-citata: “Ne piπem ja njih, veÊ one piπu mene.” Nakon toga Êe uslijediti vaπa brza retoriËka prdejuska, pa opet neπto slabija i sporija moja, pa opet vaπa, zatim (zaËuujuÊe) opet moja, pa sve tako u sve manjim i sve blaæim izmjenama uvreda i skrivene podlosti, dok se laæni sukob, pametniji od nas, ne digne uvis i tamo negdje pod oblacima ne ugasi lako bljesnuvπi joπ posljednjom iskricom nemoÊi i zlobe. ©to je to bilo? Jesmo li neπto rijeπili, saznali, otvorili? Pod milim Bogom niπta, neznanje, tajac, razvalina, tiπina. A u tiπini, e, to je veÊ neπto drugo, tamo u tiπini leæi kukaviËki podlo skrivena, dobro zamotana no i dalje drhturava i prestraπena ∑ glazba. Glazba dakle, tu smo. No, gdje sam tu ja? Ja koji zapravo i ne æivim nego u snu, u snu koji je jedini vaæan i moÊan, a koji samo na nevaæne i slabaπno-bezvrijedne trenutke pokuπavaju prekinuti kratkodahi treptaji stvarnosti i æivota. I kada me taj drski i nevaæan, zapanjujuÊe efemeran æivot jutrom ∑ a sve ËeπÊe i poslijepodne, pa Ëak i uveËer ∑ bezobzirno trgne iz slatko-zadubljena, meka i viπebojna snatrenja, oko mene, kao oko zbunjena pauka zbog netom divljaËki pokidane mreæe, njegove jedine ljubavi, zabave i igre, posvuda ostaju lepetati niti nepravedno rastrgane

-5-


glazbe koju samo ja mogu Ëuti i odgonetnuti. Beethoven u svojim biljeænicama nekoliko puta ponavlja da je imaginarna glazba njegova najjaËa, a njezino konkretno hvatanje u zapis, dakle skladanje, najslabija toËka. I da se u toj apsurdno neravnopravnoj borbi odvija Ëitav njegov æivot. Od tih je napora, svjestan da je bitka unaprijed izgubljena, jer se Ëujno Ëudo ne da doslovnije uhvatiti u mreæu ostanka i trajnosti, vjerojatno i ogluπio. Ja, dakako, i bez laæne skromnosti, nisam Beethoven, premda su nam pijevno-samoglasniËke nakupine unutar prezimena zapravo rasporeene na znakovit, nedopustivo sliËan naËin. Pa valjda zbog toga i ja muËim sliËnu muku. NeËuveno siguran u sebe, bezobziran me æivot poput glupa deriπta drma i budi, moj se san sastavljen od najbizarnijih i najneoËekivanijih zvukova poËinje rastezati u sve sitnije æilice koje ne izdræavaju napetost pa se poluglasno jadikujuÊi konaËno trgaju i razmiËu. I πto se dogaa? Ono πto me napada joπ ne shvaÊam, a ono πto me dotada opsjedalo sve slabije Ëujem. A æelio bih ga, taj zvukovni san, nekako saËuvati, spasiti od zaborava i konaËnoga nestanka. Detaljnije ga zapisati nemam ni vremena ni znanja, jer on tone u niπtavilo brzinom olova. I tada se sasvim nesvjesno javlja Ëudan refleks, zapravo zamisao posljednjega spaπavanja zvuka: pokuπati ga opisati rijeËima, pa ga tako barem djelomice saËuvati za trenutke veÊe kreativne usredotoËenosti, u kojima Êu ga s pomoÊu nota podiÊi na noge i oæiviti. I tako ja veÊ pet i pol punih desetljeÊa (i malo viπe, no nije vaæno), postajuÊi svjestan sebe u prvim trenutcima buenja, spaπavam obezglavljeno-izbezumljene zvukovne slike, nasilno istjerane iz svojih divnih premda nepametnih i zapravo bezveznih sanjarija. Strjelovito zapisujem njihove grube, moæda i slabo zapamÊene obrise, ispisujuÊi verbalne skice za neke buduÊe akustiËke radove od kojih na kraju uglavnom ne bude niπta. No, slova, rijeËi, reËenice, pasusi, stranice, knjige ostaju. Moje je -6-


pjesniπtvo zapravo nacrt proπle i eventualno buduÊe glazbe. Neπto izmeu zvuka i zvukovnoga zapisa, kao πto sam i ja neπto izmeu stvari i pojave. Morat Êu se odluËiti za neπto, a to Êu doista i uËiniti Ëim malo odrastem. Dotle vas molim za malo strpljenja i razumijevanja. (Uostalom, ja se joπ uvijek razvijam, iako sve manje vjerujem u sebe. A vi?) Oprostite.

-7-


-8-


Zagreb, 5. listopada 1990. Jutro pere noge u lavoru prljave noÊne vode. U snu golemi, vatreni pas pada s krova; tresnuvπi nasred ulice (manhattanski uske, isprane), njegova se bol poËinje nadimati u crnim, trepereÊim krilima koja rastu i poËinju prekrivati Ëitav grad. Posvud otresajuÊi kapljice snova, djeËaci izlaze na obalu jutra kao nepoznate morske æivotinjice. Trebali su otiÊi na dugo spremani izlet, ali nebo njiπe zlom i zavidnom, mokrom njuπkom; ne rekoh li?; ne, i ne i ne... Zagreb, 6. listopada 1990. Nebo je, pecajuÊi na zemlji, u svoje mreæe uhvatilo neku veliku, plavu stvar. JauËuÊi i daπÊuÊi diglo ju je do odreene visine, ali, neπto je negdje zapelo i dalje nikako ne ide. Vrcali se anelËiÊi i kerubini, bogovi i vraæiÊi, velika je pometnja meu svetim stvarima, ali sve utaman. NaveËer svi oni pale svoja zvjezdana svjetla, koprcaju se i nateæu, tu i tamo se nehotice strovali pokoji grom, meutim, plava se stvar ni dalje ne moæe izvuÊi i odnijeti. VeÊ je, dapaËe, i zarasla u neke vjetrom zaprljane, metalne krovove i πkriputava granja. Mi, sitne ribe s dna posivjele zemaljske zdjele, gledamo bistrooko i radoznalo hoÊe li nas visoka biÊa rijeπiti nesnosna poklopca, hoÊemo li konaËno prodisati jednog jutra, πirokootvoreno i mrazovito zahvatiti vjeËnost.

-9-


Zagreb, 7. listopada 1990. U snu ogroman kavez s oblikom i dobro znanim ulicama Pariza. Najprije je potpuno prazan, tih i sretan. Zatim, iznenada poËinju puπtati u njega razne veliËine ljudi, æivotinja, stvari. Nastaje krika, nasrtaji, panika. Kavez se nadima kao bolesna utroba svijeta. Na kraju je toliko prepunjen da se sve u njemu, pa i zvukovlje, zaustavlja, okamenjuje. Joπ samo ja, nekako mek i rastavljen na dijelove, stojim napolju. U mene iznutra zure izobliËena lica. Od rana jutra djeËaci lansiraju svoje glasove kao kristalne strjelice u svim pravcima, bolno dirajuÊi razne skrivene uglove stana. Krici im se kao uæarene staklenke odbijaju od elastiËnih stijena i padaju u rastezljive rupe πto ih nemilice vraÊaju do stropa. Posvud se vijaju njihova kikotanja kao skakutavo klupko nerazmrsivo zakovitlana vjetra. Zagreb, 8. listopada 1990. Sanjam kako me nepoznata sila odredila da igram Hamleta. No taj taj Êe se Hamlet glasati na jeziku ptica, kukaca, zidova, drveÊa i kiπa. Straπno sam zabrinut; morat Êu nabaviti sijaset knjiæurina (ili nekih drugaËijih pomagala) kako bih malo bolje savladao naglaske. U mrklu noÊ dolazi mi do kreveta Shakespeare (Bacon, kaæem ja) s gitarom u ruci; pjeva mi, bolje reËeno urla, neku πaπavu, prostaËku podoknicu; zatim se pola sata cerimo kao luaci. Zagreb, 9. listopada 1990. Bibi se zaljubio; meutim, on strepi da se ta ljubav ne bi sluËajno ostvarila. Za trideset godina bit Êe obrnuto. Danijel ima svoj osobni sustav brojki; kad ga utjeramo u svoj, opÊepriznati, njegov Êe genij biti izgubljen. Od peraja Ksenijina glasa svaki put iznova doæivljavam strujni udar. KornjaËa »istoÊe valja se zaljevom naπe ulice; sa svake strane Ëalabrcne poneku delikatesu. - 10 -


Zagreb, 10. listopada 1990. Bolnica u Rockefellerovoj ulici; siva i bezbriæna raaonica smrti. Tamo se negdje iza prvog breæuljka, u tutnjavi grada, gloæe, jure i, prepuni sebe, nadigravaju neki radosni ljudski oblici, ali se pravi æivot, u tiπini i opakosti, odigrava tek ovdje. U Ëovjekovu neobranjivu tijelu sveudilj ËuËi neki skroman, simpa gnomus, tajno naπ, najprije siÊuπan i drag, toplo neËujan, dijete, ali, malo-pomalo sve hladniji ili uæareniji zao stranac koji planski potkrada, ævaËe i ispija to naπe troπno tijelo, zavidno ga i promiπljeno pretaËe u sebe, raste, snaæi i obuzima sve bezoËniji i prisutniji, dok pri kraju igre, zaurlan i pobjesnio, ne iskoraËi iz svog hranitelja koji i ne primjeÊuje da se sam istanjio, istopio, da ga, tako istroπenog, viπe i nema. Pijanist Jurica je kolutiËavac, ËovjeËuljak na opruge, svira i govori, glasa se kao mehaniËki glasovir. Oko njega se neprestano mota nevidljiv splet vlastitih varijanti; Ëas se ukazuje dvoglasno, Ëas viπeglasno. Zagreb, 11. listopada 1990. Jutro ima pred sobom Ëitav dan da odluËi u koji Êe se do veËeri pretvoriti cvijet. Jutro je boja kojoj joπ nisu nadjenuli ime. Sva preostala jutra veÊ Ëekaju zatvorena u kamenu, premiπljajuÊi kakve osjeÊaje i kakve pobude moraju gajiti meusobno. Zagreb, 12. listopada 1990. RijeË bi trebala biti ono AndriÊevo pouzdano brvno postavljeno izmeu dviju susjednih rijeËi; ali, kako to ostvariti u razgovoru u kojem dvije susjedne rijeËi svojom uroenom slaboumnoπÊu i tvrdokornoπÊu neprestance miniraju svoju dragocjenu poveznicu? Od sada bi valjalo razgovarati iskljuËivo putem strojeva. Svako jutro, poput dresirane æivotinje, kupujem kruh (ostatak pariπkih navika); to je moja æalosna hostija, oËiπ- 11 -


Êenje od noÊnih usijanja, djeviËanska priËest novom danu, Na povratku sumanuto ponavljam: da li je henri d. æiv?, da li je henri d. æiv? BaËena gruda zemlje, pitanje kojim se skvrnavi Priroda. Zagreb, 13. listopada 1990. U snu zapaljeno drvo ide ulicom pa odjednom skreÊe prema meni. Neπto mi govori promuklim glasom stotina ljudi, dok mu se pupovi u panici rastvaraju kao pandæe. Zatim pokuπava trËati, uzalud nastojeÊi odbaciti ogrtaË od ognja πto vitla na vjetru kao zastava. Iz goruÊeg drva stalno istrËavaju goli psi kao neki nadnaravno poveÊani mravi s Ëetiri vatre (svaka u svojoj boji) na sebi. Danijel i Luka Vacek upravljaju imaginarnom ratnom akcijom s vrha bugarskog oraha u vrtu. Danijel, jedva se popevπi, nabraja silne brojke kao tajnu πifru drvene savezniËke baze. Sedmogodiπnji Luka kaæe onako usput: ∑ ©ifra ti je ∑ znati se popeti na drvo. Zagreb, 14. listopada 1990. Krajnja sloboda podjednako sputava djelo kao i strukturalna stega. Alban se Berg lukavo sluæi perifernim propisima suprotnih, zaraÊenih sustavnih strana ∑ dodekafonije i tonalnosti ∑ i na taj naËin uspijeva saËuvati djelo, petrificirati ga dulje od svih ostalih. Smuπeni macho-prijatelj iz Nice, Michel Redolfi, sedam dana i sedam noÊi snima na licu mjesta ljubavne groktaje i gloæenja brazilskih kajmana, uËeÊi se i zavideÊi, sam usred dæungle postajuÊi onaj zli duh ili dobri bog koji udara peËate svijetu mraËnijem od sebe. Zagreb, 15. listopada 1990. Zbio se prometni nesporazum s malo viπe ili manje krvi, s krikovima ili bez njih. No prava katastrofa poËinje tek naknadno; mjestu radnje pristupaju deæurni prometni - 12 -


redarstvenici, jedan, dva. A oni su, izgleda, drogirani, ili je nad njima izvrπen pokuπaj lobotomije, ili su stigli s druge planete; ne znaju jezik, ne vladaju pismom, ne razumiju Ëak ni geste oËevidaca. I sad na licu mjesta nastaju povijesni prizori, kozmiËke pantomime; redarstvenici se, jedan, dva, kao pribor iz maioniËarevog trika pojavljuju pa nestaju, sluπaju a ne Ëuju, zapisuju, no to nisu grafiËki znaci naπe civilizacije; neπto urezuju noæem, ispuπtaju mirise i neartikulirane zvukove, dime se kao pokvareni automati. Na blijedim im licima izbijaju ratniËke boje ∑ ta je jednostavna dogodovπtina naprosto preteæak zadatak za njihov jednoploπni um. Skupljaju se ljudski obrisi oko njih, rastu Ëovjekolike gljive pod kiπom pitanja. Sada viπe i nije prometna nezgoda u pitanju, sad se radi o æivotu i smrti naroda, o buduÊnosti civilizacije, Ëak o perspektivama gluhonijema svemira. Prizor se pod jednakim okolnostima odvija u Zagrebu, Irkutsku, New Yorku ili Londonu. Zagreb, 16. listopada 1990. Kad se god previjam pod jedva Ëujnim preletima njezine nevjerojatne ruke, kad vlaæni palucaji njezina vruÊeg jezika zadiru u sve zanemarene pore mojeg posvud rasprostranjenog biÊa, promiπljeno dotiËuÊi okamenjene bradavice, zaæuboreni proplanak pupka i oko njega rastvorena, trepetava trbuha, strahovito nabrekao stvaraoËev magiËni πtap udjenut meu glatke okrugline njegovih dviju pratilja ∑ ja u urlikanju svih svojih u sebe skrivenih prostora i groznom πiπtanju sokova koji me, jureÊi krivinama, sveg ispunjavaju do rasprsnuÊa, gledam u sebi Ëudna prikazanja, doæivljavam nenaravne zvukovne senzacije, tog trenutka u detalje znam tajnu svake sitnice na svijetu, vidim sve πto je nekad bilo i uæasno toËno znam sve πto Êe se uskoro zbiti. To tako traje jedno vrlo kratko razdoblje i intenzivira se pribliæavanjem orgazma do nepodnoπljivo- 13 -


sti. KonaËno, kad je u trenutku ugledam kako senzacionalno glatka i u svim svojim ispupËenjima narasla nekud straπno æureÊi jaπe, kako nerazdjeljivo prirasla uz rudo mojeg zapjenjenog konjiÊa, sjajeÊi se sva bijela i ljepljiva, gluha i nerazumna, neprekidno dubeÊi proπiruje onu udubinu dragocjena saznanja, kako se uvijek nanovo vraÊa pipajuÊi veÊ osvojena mjesta, kutove i toËke, a na sve manje komadiÊe trga veÊ svu raskidanu halju slasti, kad je ugledam kako sumanuto migoljeÊi i sveudilj zalijevajuÊi moje odasvud rasvijetljeno stablo svira na ruæiËastoj piËki kao na pomahnitalom vrtuljku ∑ ja se s urlikom strjelovito popnem na glavu i ramena smrti, zagledam u Ëasu iza nje i, vidjevπi sve πto se moæe ili ne moæe iskazati, u jaucima i tuæbi brzo padnem na dno, u suhi bezdan pun mraka, unezvijerenosti i tupog zaborava. Ona me joπ neko vrijeme izvana liæe kipuÊim, bijesnim usminama kao æivotinjska majka tek roeno kopile. Zagreb, 17. listopada 1990. Danijel joπ koliko-toliko odobrava postavu konja na glavnom trgu, ali bi banskog konjanika JelaËiÊa (kao πto biljeæi u svojem dnevniku) svakako zamijenio MaæuraniÊem. Nije ni loπe za jednog sedmogodiπnjeg djeËaka, tim viπe πto on oboæava pucnjavu, a prema stihovima je joπ (zaπto joπ?, moæda veÊ!) bezboæniËki ravnoduπan. Uostalom, svoje utiske Danijel biljeæi u drsko kolokvijalnom, nepoetskom, nesreeno nepretencioznom, grubo nebruπenom stilu. Namjerno, osim zahvata u ordinarne pravopisne omaπke, ne diram u to. Meu ostalim i zato jer mu i takav, genijalno nepaæljiv stil, probijajuÊi se zaplakan iz unutraπnjosti ili cereÊi se vulgaran iz vanjskosti, bubri unutar redaka i, na neobjaπnjiv naËin postajuÊi plastiËan, pod ruku s melodijom jezika ili Prirode, zaneseno pjeva.

- 14 -


U autobusu za Rovinj, 18. listopada 1990. U pedeset godina pokuπaja nisam nauËio krotiti groznicu pretputnog vremena; ono mi u razdoblju pred polazak gubi na teæini, opasno se izvija na krilima lakomislenosti. S brda se u taksiju (koji me u zadnji Ëas izvlaËi iz nevolje u koju me sam i doveo ∑ ne radi im centrala) kotrljamo kao beznogo klupko mesa. Taksist ima bikovsku πiju koja na svakom zaokretu postaje sve ljubiËastijom, dok se na ravnom metronomskim πkljocajima vraÊa u joπ djelomiËno podnoπljivu nabreklost; tako vozaË, poput nezgodno uveÊanog suvenira, predstavlja jedini æivi ukras unutar uske, strmoglavljujuÊe komore. Na jutarnjem suncu rutinski bljeskaju Ksenijine do maksimuma napete opruge nerava; Bibi, zaplaπen æivotom, sjedi u vlastitu bljedunjavu krilu noseÊi u moÊni Suvag, na podmazivanje, zaralu kutijicu svoga nesreena, sjeÊanjem neoplemenjena govora. Posvud veÊ leæi mek i nesiguran dan; baËen na dno vode, lijeno miËe brËiÊima i perajama. Oproπtaj bez rijeËi; nema tronutosti, glume, simpatija je izvana premazana antipatijom, ljubav mrænjom. Autobusni kolodvor ËuËi na gnijezdu malih, tek izleglih autobusa; oni gladno pijuËu ili preæivaju fine otrove, obuËeni u providan haljetak slika kroz koje Êe tek proÊi. ©oferi su roboti na Ëiju je metalnu konstrukciju, zavaravanja radi, nabaËena tanka presvlaka ljudskog mesa. Svi vozaËi imaju isti glas, isti profil, iste nabreklo dlakave, muËiteljske ruke; isti pogled, πto su ga zaboravili vratiti snu pa im se taj viπe ne razlikuje od jave. Pejsaæ koji osvajamo ozvuËuje mekoputna melodija s radija, no ona uslijed slaba znaËaja ne traje koliko i pejsaæ, veÊ se naglo i neukusno mijenja; tako dolazi do polimedijske zbrke, a nerijetko i do grubosti sluËajnog kontrasta u Ëijoj bezoËnosti, ubijajuÊi simetriju, toliko uæiva mistifikacija cageizma. Blatan i zaguπen tunel odjednom rastva-

- 15 -


ra bezumnu ljepotu slovenskog krajolika. Taj se nevjerojatni pejsaæ postupno πiri i sve viπe rastvara, kao da netko izokreÊe Prirodu poput rukavice ili je guli poput naranËe. Na kraju se pejsaæeva nastupa, kao izvanprirodni, besmrtni prometni znak, ukaæe njegova boæanska guzica musave seoske dekle; nitko o tome ne govori, ali podrazumijeva se: ta je brdovita i beskrajna, razmoËena guzica topli uvod, srediπnja meka i bljutavoslatki kraj Ëitavog æivljenja. ©oferi u meuvremenu vrte temu kao volan, uporno nalijeÊu na nju kao bezumne noÊne leptirice na usijanu roπtilj-svjetiljku koja Êe ih spaliti. Kako se majstori umaraju, tako raste temperatura stupidnog trijaloga, lagano se naginjuÊi da prasne u skandal. Samoglasnici dobivaju sve veÊe otvore, suglasnicima rastu bodlje, robotska se usta riblje izobliËavaju, kitovski gutaju sitne gadosti kao spermu oceana; autobus se nadimlje i svjetluca, poËinje viËuÊi kontrapunktirati svai, vrluda livadama, uskoro Êe poletjeti. Kako se postaviti ovdje ili u æivotu uopÊe? Da li se definitivno odmetnuti (πkodeÊi ponajviπe slici sebe sama), ili se umetnuti, opasno ali slatko uklopiti u bezumnu toplinu i sveugodnu niskost duha?... Limskim kanalom upravo preplivava veliËanstveni jelen, noseÊi vaænu poruku vode zemlji. (Negdje neka srna strepi nad uspjehom njegove misije.) Vodom i dæunglom razjedena kuÊa stoji na dnu Kanala kao toËka na kraju zelene reËenice. Ribe se hlade (ili griju?) u njezinoj sjeni, samo poneke odustaju i strjelovito odlijeÊu u razliËitim smjerovima, a one Êe najodanije predveËer raznijeti svijetom konaËnu tajnu vode. Rovinj, 19. listopada 1990. Rovinj je trijumf trokutnog naËela objeπen o nebo, hobotnica razapeta na suncu. Kad se nekoÊ davno iskobeljao iz mora, ono je zauvijek otpisalo dvije tone srebra. Pri presudnom podvodnom otimanju uspjelo mu je oteti moru tek pregrπt zemlje, otoËiÊ Sv. Katarinu; otad mu ona, - 16 -


buduÊi da je njegova, u perverznoj igri stalno prilazi, ali nikako ne stiæe. Hotel Eden krije se u kaljuzi i moËvarama izvan grada, tajno izrastao svjetluËac u sramnim, intimnoobraslim, javnosti nedostupnim, mraËnim i neopranim pukotinama prirode. Vrπci neidentificiranih, zelenih æivotinja s namreπkanim, vodenim oËima i raËje zgrËenim pipcima, ukopani u bolesno tlo, zavjereniËki stoje svuda oko mene. Ne miËu se iz tame. ©ute. Ne æele znati ni za sebe, ni za mene, samo postoje, postoje do besvijesti. Sve πto bih mogao uËiniti, ovdje bi se pokazalo bespredmetnim. Stoga ne Ëinim niπta; otrovan prekomjernom divotom, samo nadlijeÊem skriven u ptici pogleda iznad gnojnih, zelenkastoæuÊkastih rana πume i πipraæja u kojima se leæeÊi dosauje posvud razbacano, propupalo sjeme vjeËnosti. Odnekud, odjednom, umjetni zvukovi starmladih, pretreniranih glazbenika; traju i traju na istoj, dosadnoj frekvenciji izraza, a u trenu Êe ih nadmaπiti jedan jedini, πturi, kiË-galebov krik. Rovinj, 20. listopada 1990. U bazenu sam, bezumno i arhetipski gol, blesavo radostan kao zlatna ribica u zaËaranom akvariju. Plivanje je neko nepreporuËljivo stanje izmeu predæivota i postæivota; u njemu, kao u nekom drugom druπtvenom sustavu, ne vrijedi ni jedan zakon kretanja po zemlji; okruæen guπÊim, vidljivijim neprijateljem, Ëovjek se u vodi spaπava sramotnijim gestama i pokretima nego na kopnu. Voda je, uostalom, u naËinu postupanja prema ljudskom biÊu pokvarenija, æenskastija, perverzno rafiniranija od kopna; zbog toga, za razliku od potonjeg, i uspijeva Ëovjeku, joπ za njegova æivota, zarobiti veÊi dio vidljiva tijela. Slovenski je dekan trajno pijan, sustavno ogavan, govori iz nemisli; srpski je do nepodnoπljivosti pametan, πto je, dokazano, najgluplja stvar na svijetu; bosanski je samo do polovice Ëudom iznikao iz kala. Popularni je glazbenik - 17 -


joπ neotvorena boca zla, intendantova je glava crveni æig koji mu Priroda svako jutro udara na tijelo, a zlobni ga grad, na ulazu kod mitnice, bolno opipava. Stogodiπnja upropaπÊivaËica pjevaËkih talenata je niπta, rupa u zraku πto se glasa propuhom, dok joj nevidljivi obrisi neutaæivo æude za visinom. Misao o naciji je najniæa vrsta parazitske profesije, hrani se i brani nepostojeÊom materijom. Neπto u daljini πkaklja noÊ i ona odjahuje na dvogrboj devi smijeha; fanfarozno, animalno urlanje u dnu hotelskog parka najavljuje razdjeviËenje ili rat. Na koncertu mladih bezumnika otvorili su konzervu glazbe i ËuËnuli grijuÊi se oko nje; nisu ni primijetili kad im je muËenica odmaglila. Rovinj, 21. listopada 1990. Jutarnje demonsko kucanje na susjednim vratima, nasilniËki muπki πapat, trzanje kvakom. Ali, Tina ne otvara. Nakon dugog maltretiranja Ëovjek prividno odlazi, ali odmah zatim πvapski uporno zove telefonom iz svoje sobe. Tina se, meutim, ne javlja. Tina je mrtva ili ne priznaje dugove poËinjene noÊu. Neπto kasnije gledam je na balkonu do mojega, meu gomilom praznih boca: fina, sijeda, prastara gospoa. Zaπto ne otvara? SjeÊa se ili previπe, ili premalo! Gore huji razroko, krmeæljavo nebo, umiva se u podne. Mala, bebasta Ruskinja ima nepristojno velike sise. Novosadska je pevaljka poput spomenika ugraena u vlastitu, bajoslovnu pozadinu. Moja susjeda s druge strane, buduÊa operna diva umjetnih grudi i teπkih dioptrija, prima posjete prema na vratima izvjeπenom voznom redu, danonoÊno; muπki se, polusatni najamnici glasaju svaki prema svojem od Prirode otetom ili darovanom kapacitetu, ali njezin je sonorni repertoar nevjerojatno identiËan: nekoliko zapovjedniËkih πaputanja, duga πutnja puna grozniËava pomicanja zraka, zatim Ëetiri znaËajnim

- 18 -


pauzama odvojena, sve sudbonosnija jauka, i na kraju histeriËno trijumfalan, operni (operetni?) smijeh, dok u pozadini sveudilj tutnji more. Glas odozdo javlja da je nestao vaæan televizijski poslenik; joπ je sinoÊ nesabranu poËetniku fanatiËki uspaljeno objaπnjavao arhitektonsko fakturalna pravila televizijske slike; meko kruæeÊi rukom po ekranu, zaljubljeniËki je milovao svaku snjeænu pahulju ponaosob. Neke ocufane, poludemonske ptice deru se i kruæe nad parkom; moæda se TV-man dao pretopiti u njihov svijet? U restoranu bih, navodno, morao biti samouvjereno sabran i mirno se pı``tati istodobno probadan legijama tuih, nepozvanih pogleda, no joπ nisam savladao ni tu vjeπtinu, pa se u svoju sobu vraÊam sav drhtav, nabubrio, polugladan. Nad hotelskim πeπirom jutarnji Mjesec vijori na oblakovu repu kao odnekud zalutao djeËji zmaj. Naæalost, mojim unutarnjim zavojima veÊ trËkara neurotiËni djeËak-duh odlaska. U limuzini Rovinj∑Zagreb, 22. listopada 1990. Na leima podivljalog, elegantnog mustanga jurimo kroz noÊ, a nekakva crna ruka, kao u brzopoteznom πahu, histeriËno pomiËe sve predmete oko nas. Kao u pogreπnom brzinom puπtanom filmu, Ëitava Priroda æurno iseljava, trËeÊi odlazi od nas. Ali, kao u bajci ili snu, mi smo trajno nevidljivi za zelene prolaznike, joπ nam nitko od njih nije domahnuo, i to je ono πto najviπe smeta, napinje situaciju. Sve su bræa, paniËnija odlaæenja stvari; samo Ëekam trenutak kad Êemo uletjeti u mjesta na kojima viπe nema niËega. Jedina je konstanta na naπem vidokrugu ∑ crvena, upaljena toËka na kontrolnoj tabli leteÊe Fiat-Regate; no to se, iznenaena i paralizirana zlom energijom naπe razgalamljene druæine i silinom podivljale okolne Prirode, pokvarila elektronika.

- 19 -


Zagreb, 23. listopada 1990. Danas sam uloæio tajni bankovni polog za sluËaj konaËne nesreÊe; svoje najmilije ne smijeπ iznevjeriti ni kad te viπe nema. Tada osobito. A nesreÊu, pak, ne valja slabiÊki vabiti, ali je ne treba ni odviπe oholo prezirati. Zagreb, 24. listopada 1990. Europhonia nakratko rasprostire pred odsutnim glazbenim Zagrebom (kojega to, zauzeta svojom veliËinom, ne zanima) iskustva sjajne skupine Studio Instrumental iz CIRM-a u Nici... NajveÊi πok za neistroπena promatraËa nastaje po zavrπetku nekog transmedijalnog spektakla, kad se nadstvarni, svemirski protagonisti jednim kvrcajem aparature pretvaraju u toliko obiËne, banalno bezliËne sugovornike, suputnike πture svakodnevnosti. Fino jedenje: polegnut sjedim u mirisavoj kadi æivota, a ona se neprimjetno puni vruÊim uæitkom. Zagreb, 25. listopada 1990. Sve æivo i mrtvo, Ëitav bivπi i buduÊi svijet, stoji u svoj svojoj punoÊi meni na raspolaganju, sluæi za ekshibiciju moje invencije i sramno izlaganje pretjeranog majstorstva mojih opaski, tlapnji, poigravanja. Kakvo je moje pravo i zaπto to trpi svijet? To se ne zna, ali se pouzdano zna da Êe on jednog dana, kad se prene i probudi, sve pravedno naplatiti. Uostalom, ja veÊ i sada znam da, koliko god se πirio, rastao i poveÊavao, nikad neÊu moÊi obuhvatiti Ëitav struk, zagrliti sav obujam debla vlastite nenadarenosti. Zagreb, 26. listopada 1990. NoÊ mi je udarila ruæiËast peËat na Ëelo. »itavo poslijepodne davim se s neprogutanom kosti vremena, udvorno razgovaram s doπljakom velikim i malim. Sve do mraka krijem se u rukavici Prirode, pipam svjetla skrivena po dæepovima. - 20 -


 2


DnevniËki zapisi Atlas æivota kompozitora i pjesnika Dubravka Detonija pripadaju meu najimpresivnija πtiva koja su se pojavila u posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj. Maestralno napisan, s mnogo referenci ∑ glazbenih, filozofskih, literarnih i kulturoloπkih u najπirem smislu rijeËi ∑ ovaj se rukopis Ëita bez zastajkivanja. Jednako kao i svojom glazbom, Detoni svojim pisanjem potpuno zaokuplja Ëitateljevu pozornost, duboko ga i bez ostatka uvlaËeÊi u svoj svijet. Atlas æivota jedan je od onih rijetkih rukopisa koji nastaju cijeloga æivota i koji se u svojoj punini i dubini rastvara tek kada se sve biljeænice nau na jednome mjestu, kada usisavaju snagom svojih reËenica, metafora, poredbi, jednako stilom kao i sadræajem. Atlas æivota bez dvojbi ide u red onih knjiæevnih djela koja se Ëitaju i od korica do korica i nasumce, onih koje su pisali velikani svjetske knjiæevnosti kao πto su Witold Gombrowicz i Imre Kertész.


Atlas života