Page 1

vjera

• društvo • kultura

SRETAN BOŽIĆ

Radujte se, narodi! p ro s i n a c 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

Godina XXXIV. ◆ broj 405 ◆ Sarajevo, prosinac 2016. ◆ cijena 3,5 KM (15 HRK)

1

www.svjetlorijeci.ba


Poštovani čitatelji Svjetla riječi, Božić je većini kršćanskog svijeta najdraži blagdan. A blagdan je tamo gdje se ljubav raduje. Božić je blagdan ljubavi koja preobražava ljude, Božji poziv na ljubav među ljudima, na razumijevanje i spremnost na praštanje i pomirenje, na pomoć, mir i prijateljstvo. U vrtlogu svjetskih zbivanja u kojima mediji toliko izvješćuju o vjerskoj, rasnoj i kulturnoj diskriminaciji, pomislimo da tolerancije i dijaloga gotovo i nema. U vrtlogu ovih naših bosansko-hercegovačkih zbivanja, zbog gospodarskog, ali i političkog stanja, mnogi mladi još uvijek žele napustiti svoja ognjišta i poći tražiti bolji život u bijelom svijetu. U tom vrtlogu, u kojem je tako teško graditi izgubljeno povjerenje i u kojem često u svojim opravdanim traženjima nailazimo na zatvorena vrata, prekrižene ruke i stisnuta srca onih koji bi nam mogli, trebali i morali pomoći; u vrtlogu u kojem nam se i Bog i čovjek čine tako dalekim i teško prepoznatljivim, upravo tu: morao bi netko doći da nam donese svjetlo, da nam pokaže kako život može biti bogat i lijep. Morao bi netko doći da nas pozove imenom, da u masi svijeta ne budemo brojevi nego spoznamo svoju vrijednost. Morao bi doći netko tko nas voli i ne boji se naše praznine. Morao bi nas naći netko tko nas gleda očima nade. Želimo promjenu u našem životu, u našoj najbližoj zbilji, a i promjenu koja će

zahvatiti cijeli svijet, jer današnja planetarna međuovisnost zahtijeva globalne odgovore na lokalne probleme. Kao što je i papa Franjo naglasio da „globalizacija nade, koja se rađa iz naroda i raste među siromasima, mora zamijeniti ovu globalizaciju isključivanja i ravnodušnosti”. U današnjem vremenu vlada kultura odbacivanja: odbacuju se djeca, odbacuju se starci, a s nedostatkom zaposlenja odbacuju se mladi. Onaj tko nudi radost bez Boga i bogatstvo bez Krista za sobom ostavlja samo tugu. U Božićnom djetetu prepoznajemo onoga koji nas spašava iz naše bijede. On je Spasitelj. On puni ponore svjetlom i tamu rasvjetljuje. U našem razdrtom tijelu žele stanovati Božja sila i mudrost. On želi biti sustanar s nama u našim stanovima. Božić – to je kad ne tražimo sebe, nego druge, kad ne tražimo za sebe ljubav, ispunjenje i radost, nego za druge. Božić je milosno vrijeme darivanja. Što darovati ovog Božića: neprijatelju – oproštenje, djetetu – dobar primjer, sebi – poštovanje, svim ljudima – ljubav. Neka vam ovo božićno otajstvo bude blagoslov i nada u dobru zdravlju, miru i radosti. Svima vama, vašim obiteljima, djeci i mladima, starima i nemoćnima i svima koji trebaju ljubav neka je Fra Jozo Marinčić, provincijal

KULTURNE MANIFESTACIJE: Božićni sajam u Samostanu sv. Ante – Bistrik 10. prosinca, subota, od 9 i 30 do 18 sati 11. prosinca, nedjelja, od 8 i 30 do 19 sati Žive jaslice u Franjevačkom studentskom centru – Kovačići 18. prosinca, nedjelja, u 17 sati priredba na Franjevačkoj teologiji – Nedžarići Božićna pri 19. prosinca, ponedjeljak, u 19 sati Božićni koncert u Franjevačkom studentskom centru – Kovačići 20. prosinca, utorak, u 19 sati Tombola za studente u Samostanu sv. Ante – Bistrik 20. prosinca, utorak, u 19 sati

Mile Blažević, Božić malenih

Čestit Božić i porođenje Isusovo!

SVETE MISE: Sveta misa i božićna ispovijed 20. prosinca, utorak, u 18 sati, Bistrik Božićno bdijenje 24. prosinca, subota, u 19 sati, Bistrik Polnoćka 24. prosinca, subota, u 24 sata: 24 Bistrik, Dobrinja, Nedžarići Božićne mise, 25. prosinca, nedjelja Nedžarići – u 9 i 30 sati Dobrinja – u 10 sati Kovačići – u 10 sati Bistrik – u 8, 10, 12 i 18 sati


vlasnik

Franjevačka provincija Bosna Srebrena nakladnik

FMC Svjetlo riječi d.o.o. glavni urednik

Janko Ćuro janko@svjetlorijeci.ba redakcija

Janko Ćuro, Borjana Jozeljić, Rafaela Obučić, Danijel Stanić redakcija@svjetlorijeci.ba marketing

Borjana Jozeljić marketing@svjetlorijeci.ba pretplata

Emil Perković pretplata@svjetlorijeci.ba adresa uredništva

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 www.svjetlorijeci.ba uredničko vijeće

fra Jozo Marinčić, fra Josip Ikić, fra Miro Relota, fra Janko Ćuro, fra Danijel Nikolić, fra Damir Pavić godišnja pretplata

BiH 40 KM; Hrvatska 160 kn; Švicarska 60 CHF; Zapadna Europa 40 €; Prekooceanske zemlje 80 USD/100 AUD bankovni računi – km Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 devize

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 račun u hrvatskoj

Franjevački samostan Sv. Ilije, Roberta Močiljanina 14a, HR - 10040 Zagreb - Dubrava Br. računa: HR 032360000 - 1500028007 račun u njemačkoj

Kreissparkasse Traunstein-Trostberg Kontoinhaber: Vislav Krijan (Svjetlo riječi) Konto: 40504862 IBAN: DE76 7105 2050 0040 5048 62 BIC: BYLADEM1TST račun u švicarskoj

Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil račun u austriji

Sparkasse Kufstein, Kristijan Montina “Svjetlo Rijeci” Franziskanerplatz 1, 6330 Kufstein. IBAN: AT31 2050 6077 0115 4036, BIC: SPKUAT22XXX grafičko oblikovanje

Lorko Kalaš tisak

Radin print culture, Sveta Nedelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine ISSN 1512-6986

udo Božića. č o a v o r a d je vijet da mu , ljubavlju i mirom s io b u lj o k a t Bog je m radošću ljude dobre volje! jo o v s i n u p is Neka On anike i sve n z o p , e lj te a ij r vašu obitelj, p Borjana, Danijel, Emil, Janko, Lidija, Lorko, Pero, Rafaela

iz sadržaja

Tema broja Božić Autentično čovještvo u Isusovu rođenju

4

Razgovor Obitelj Livančić iz Kiseljaka Dijete iz temelja mijenja čovjeka 8 Reportaža Kraljevski grad - Knin Idealan ili zaboravljeni grad? 14

Povratak Najljepše je dvorište rodne kuće

48

Duh Afrike Franjin Božić u plemenu Kikuyu

66

Fotografija na naslovnoj stranici: Valter Leban, Žive jaslice 2013. Postojnska jama d. d.

Svjetlo riječi p ro s i n a c 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

3


Tema broja Massimo Rinaldi, Žive jaslice (Greccio)

Autentično čovještvo u Isusovu rođenju „Ni u jedno doba povijesti čovjek nije sebi postao toliko problematičan kao danas. On više ne zna što on jest, ali istodobno također zna da on to ne zna.” Ova rečenica njemačkog filozofa Maxa Schelera najdublje ocrtava stanje čovjekove egzistencije u današnjoj znanstveno-tehničkoj civilizaciji. U stanovitu se smislu svi središnji problemi suvremenog društva mogu svesti na pitanje: što je čovjek i koje metafizičko mjesto zauzima u cjelini bitka, svijeta i Boga? Nije stoga neopravdano uzeti za ishodište svakog pitanja o čovjeku njegov položaj i mjesto u kozmosu. 4 www.svjetl ori jec i. ba


Razgovor

Razgovarala i snimila Rafaela Obučić

Dijete iz temelja mijenja čovjeka Obitelj Vjekoslava i Marije Livančić iz Kiseljaka

U

vrijeme Božića, dvorište obitelji Livančić iz Kiseljaka već niz godina krase osvijetljene jaslice u kojima se nalazi maleni Isus. Na radost roditelja, ali još veću radost njihovih kćeri, velike i male ruke stvaraju prelijepi božićni ugođaj o kojemu se pročulo i izvan njihove župe. Posjetili smo ih sredinom studenog da bismo osjetili 8 www.svjetl ori jec i. ba

i prenijeli iskre božićne radosti, obiteljskog zajedništva i kršćanske nade kojom gori svjetlo Isusova rođenja. U toplu obiteljskom domu dočekao nas je Vjekoslav (50) sa suprugom Marijom (48) i kćerima Kristinom (24), Valentinom (20) i Anjom (19). Vjekoslav je posljednjih 30 godina vozač autobusa prigradskog prometa, a Marija je zaposlena u Domu

zdravlja kao medicinski laborant. Kristina je studentica elektrotehnike u Splitu, Valentina studira fizikalnu terapiju u Mostaru, a najmlađa kći Anja studentica je medicine u Banjoj Luci. Za ovu prigodu doputovale su kući te smo u ugodnu ozračju i razgovoru doznali kako se ova obitelj praktičnih vjernika priprema za slavlje najvećeg katoličkog blagdana.


Pod povećalom

Svjetlo u tami ljudskog otuđenja Biblijski govor o tome kako je Bog proces stvaranja završio pojavom čovjeka, uvijek je govor o nečemu bitno novom. Jer bez tog razumskog, samosvjesnog i empatičnog stvorenja, svemir bi i pored svjetla ostao u tami.

I

dilična priča o pojavi ljudskog stvorenja u Knjizi postanka završava konfliktno, otuđenjem čovjeka od Boga, a u tom je vidljiva čovjeku darovana mogućnost slobode da se odluči za dobro ili protiv njega. Biblija nam u izvještaju o Adamu i Evi želi slikovito poručiti da čovjek zlouporabom slobode suspendira realizaciju onog čime je obdaren. Taj čin otuđenja prouzročio je bijedno stanje ljudskog života. Čovjek zbog tog čina prezire sama sebe, premda ne uvijek s pravom. Malo je tko izrazio taj pretjerano negativni odnos prema otuđenom ljudskom stvorenju kao papa Inocent III. tekstom De miseria conditionis humanae (O bijednom stanju čovjeka). U tom djelu Papa čovjeka naziva čak smrdljivim stvorenjem, nesposobnim da se izvuče iz kaljuže u koju je pao.

Dijete nam je rođeno...

Filozof Pascal također govori o mizernu stanju čovjeka, ali i o plemenitim mogućnostima koje se u njemu još uvijek kriju. Jer s novim rođenjem, s pojavom čovjeka u svijetu, na svijet dolazi i mogućnost ostvarenja onoga što je Bog htio – ljubavi 12 www.svjetl ori jec i. ba

Piše Luka Marković

markovic-l@bistum-muenster.de

i dobra. Ta silna i plemenita mogućnost, koju u sebi nosi svako rođenje, na poseban način dolazi do izražaja ulaskom Isusa iz Nazareta u svijet. S rođenjem Djeteta u betlehemskim jaslicama ponovno se otvara mogućnost potpunog ostvarenja ljubavi i dobra. I dok Adam i Eva simboliziraju ljudsku nezahvalnost i preveliku obuzetost samih sobom, Isus i Marija svojom skromnošću i spremnošću na potpunu žrtvu za dobro svijeta oslikavaju mogućnost novog početka, nove realizacije onoga što je Bog darovao čovjeku. Isusovo se rođenje u tom kontekstu može promatrati i kao pojava svjetla u tami ljudskog otuđenja. U rođenju prvog čovjeka, a konačno i u Isusovu rođenju, krije se veličanstvena mogućnost novoga u stvorenom svijetu. Rođenje Adama i Eve otuđilo se od prvobitne ideje o

čovjeku, zbog prevelike obuzetosti prvih ljudi samih sobom, dok je ono drugo, Isusovo, zbog odanosti Stvoritelju opravdalo spasiteljsku mogućnost, koja se krije u rođenju svakog novog ljudskog stvorenja. Poznata židovska filozofkinja Hannah Arendt kritizirala je zapadnu filozofiju, predbacujući joj da se od Platona do danas bavila uglavnom pitanjem umiranja, dok je zaboravu prepustila ono daleko važnije pitanje ljudskog rođenja. U spisu Vita activa ona govori o tome kako svako rođenje nosi u sebi novu nadu za čovječanstvo. Smrt nam govori samo da je život kao dar uvjetovan, dok rođenje ljudskog stvorenja uvijek otvara i mogućnost spasenja, naglašava Arendt. Autorica ima pravo, jer se rođenje nikada ne smije promatrati negativno – kroz destruktivne osobe u ljudskoj povijesti, nego prije svega kroz pozitivne ljude koji su svijet pokrenuli na dobro.

...Sin nam je darovan!

U tom kontekstu se može promatrati i Isusovo rođenje, pa čak i kad ga ne vežemo bezuvjetno uz eshatološku dimenziju. Jer rođenjem Isusa iz


Reportaža

KRALJEVSKI GRAD – KNIN

Idealan ili zaboravljeni grad?

Božić je vrijeme obitelji, nade i radosti. Na tom tragu potražila sam ovogodišnje betlehemsko svjetlo među hrvatskim vjernicima u Kninu koji su se nakon njegova oslobađanja, 1995. u velikom broju slili iz svih dijelova Hrvatske, posebno ratom izranjene Bosne i Hercegovine.

Z

a Kraljevski grad dan je radostan. Božji dar ušao u Božji hram i napravio čudo. Svjetlo je ispunilo Kninjane i Hrvate radošću i ponosom. Unutarnji prostor crkve Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta proglašen  najboljim unutarnjim dizajnom javnog prostora u Europi, a nagradu International Property Awards  je 27. listopada u Londonu primio arhitekt Ante Vrban, u pratnji gradonačelnika Knina Nikole Blaževića i bivše gradonačelnice Josipe Rimac. 14 www.svjetl ori jec i. ba

U sadašnjosti nada budućnosti

Ima li vjere kada se u život umiješa osvajanje, ratno razaranje koje ljude, u ovom slučaju Hrvate iz BiH, pretvori u putnike, izbjeglice? Došli su ožalošćeni, ostavili su stoljetne domove u nadi da će u Kninu naći spas, dom, sretni jer su živu glavu izvukli. Kako žive nakon dva desetljeća, bez nade ili s nadom,  sa stanom, poslom, ili bez svega toga? Sanjaju li o povratku u svoju Bosnu? Naviru misli i upiti, dok se divim Kralju Zvonimiru.

Tekst i snimci Dragica Zeljko Selak Svako putovanje u grad Knin, u Šibensku biskupiju, a Šibensko-kninsku županiju, novi je povratak na nepresušno vrelo prošlosti. To je putovanje i u povijest srednjovjekovne starohrvatske županije, u prijestolnicu hrvatskog kraljevstva za vrijeme Trpimira, Zvonimira i Petra Svačića, u doba snažnih Dinaraca čiji duh k’o Krka izvire u tom okružju i vraća na početke, u 6. st. kad Hrvati doseliše; putovanje koje osvjetljava


Arheologija i kršćanstvo

Gotika u Bosni i Hercegovini

Ostaci crkve iz Mila kod Visokog (današnji Arnautovići)

Gotika je stilsko razdoblje u umjetnosti koje se primarno veže za 13. i 14. stoljeće, iako se u pojedinim krajevima javlja ranije ili pak zadržava nešto dulje. Poput prethodnih razdoblja predromanike i romanike, gotika u Bosni i Hercegovini pokazuje snažan lokalni karakter.

I

ako je primarno naziv gotika bio korišten pogrdno, odnosno, njime se htjelo ukazati kako je taj stil barbarski u odnosu na talijansku renesansu, ne može se poreći činjenica da je ovdje ipak riječ o jednom od najspecifičnijih umjetničkih izraza ikada. Gotika se kao stil javila u 13. stoljeću u sjeverozapadnoj Francuskoj te se vrlo brzo raširila po cijeloj Europi. Krajem 15. stoljeća zamijenila ju je renesansa, iako se ponegdje gotika zadržala i dulje, barem u detaljima. Prepoznatljiva je po izrazito visokim građevinama, koje su predstavljale čistu suprotnost dotadašnjim teškim i masivnim romaničkim građevinama, te šiljatim lukovima, višebojnim prozorskim otvorima tj. vitrajima i skulptorskom dekoracijom. Najpoznatija ostvarenja sakralne arhitekture toga doba nalaze se u Francuskoj (Chartres, Amiens, Reims, Pariz, itd.), iako se i u drugim europskim zemljama gotika javila gotovo jednakom snagom.

Prve franjevačke crkve

Na prostoru današnje Bosne i Hercegovine gotika se javila nešto kasnije, u drugoj polovini 14. i tijekom 15. stoljeća, ali je i dalje snažno bila pomiješana s prethodnim, romaničkim 18 www.svjetl ori jec i. ba

Piše Ana Marić Zemaljski muzej BiH

razdobljem. Utjecaji su primarno dolazili s dalmatinskog prostora, nešto manje iz Ugarske i srednje Europe, a dali su se primijetiti u izgradnji sakralnih objekata, kraljevskih utvrda i kaštela i to ponajprije u oblikovanju arhitektonskih elemenata (portala, prozora, vijenaca). Ponekad je to oblikovanje bilo izloženo utjecajima lokalnih i domaćih srednjovjekovnih majstora što je rezultiralo jedinstvenim stilskim značajkama koje pronalazimo samo u Bosni i Hercegovini. Nositelji sakralne gradnje su svakako bili franjevci, djelujući kroz novoosnovane samostane. Prema prvom popisu samostana iz 1375. godine, postojala su četiri: Sutjeska, Mile, Olovo i Srebrenica, a kasnije se utemeljuju i drugi. Crkve su uglavnom bile građene od kamena, iako se ponegdje ne može isključiti mogućnost gradnje u drvu, a ponegdje čak i u kombinaciji materijala. U tlocrtu su bile pravokutne, izdužene i jednobrodne, namijenjene okupljanju većeg broja vjernika, s dodanom dubokom, pravokutnom ili poligonalnom apsidom. Brod je obično bio natkriven

drvenom krovnom konstrukcijom, a svetište križnim gotičkim svodom. Primjerice, gotička crkva u Milima, imala je dvije razvojne faze. Prva faza se vjerojatno veže za osnutak samostana 1340. godine, kad je crkva bila jednobrodna s poligonalnom apsidom. Sudeći prema debljini zidova i ojačanjima (kontraforima), svetište je vjerojatno bilo nadsvođeno. U drugoj fazi, velika je crkva svojim dimenzijama u potpunosti pokrila prijašnje objekte, tako da cijela prva gotička crkva sada čini samo svetište nove. Brod nove crkve je gotovo kvadratičnog oblika, s nejednakim stranama i dužinama između 13,35 i 15,50 metara. U zadnjem dijelu kora bila je smještena grobnica prvog bosanskog kralja, Tvrtka I. Kotromanića.

Jedinstven stil u BiH

Izrazito gotičke značajke, poput zaglavnog kamena gotičkog rebrastog svoda ima i grobna kapela bosanskih kraljeva na Bobovcu ili pak kapelica sv. Ive u Podmilačju kod Jajca, gdje se gotika očitovala prvenstveno na bogato profiliranom portalu, djelu dalmatinskih majstora. Romanička crkva sv. Marije u Jajcu je u 15. stoljeću djelomično preuređena u gotičkom stilu,


Bonum commune

Radost ljubavi U današnje vrijeme pojmovi brak i obitelj u društvu, a i u Crkvi, obično se vežu uz probleme, krize, sukobe, bračne „brodolome” i slično. Mladim ljudima koji se spremaju stupiti u brak može se učiniti da je taj njihov korak, pogotovo zasnivanje obitelji, nešto što će im predstavljati teško breme u daljnjemu životu, a ne stvarnost koja im može donijeti životnu radost, sreću, pa u konačnici i učiniti život lakšim.

Ž

enidba i zasnivanje obitelji svakako zahtijevaju veliki stupanj odgovornosti pojedinca, međutim odgovornost nije u suprotnosti sa slobodom, srećom i radošću. Stoga pravo osvježenje u tom smislu predstavlja u travnju ove godine objavljena apostolska pobudnica pape Franje Amoris Laetitia – hrvatski Radost ljubavi. Radi se o dokumentu koji pokazuje da se o braku i obitelji može govoriti s radošću i entuzijazmom, imajući na umu važnost toga uistinu odgovornog poziva: biti supružnik, biti roditelj.

Amoris Laetitia

U pobudnicu su uključeni ishodi dviju sinoda o obitelji iz 2014. i 2015. godine, ali i brojna Papina promišljanja o ovoj temi. Tako Sveti Otac govori o obitelji u svjetlu Božjega nauma, o brojnim izazovima, pred kojima se suvremena obitelj nalazi, o bračnoj ljubavi, napose njezinoj plodnosti, odgoju djece, duhovnosti u braku i obitelji. On naglašava da ljubav nije prvotno osjećaj, već odluka volje da činimo velike stvari u životu te da upravo ljubav treba biti u središtu bračnih i obiteljskih odnosa. No, paralelno s tim, upozorava da Crkva treba biti svjesna da mnogi ne uspijevaju ostvariti ideal svega onoga što se podrazumijeva pod 20 www.svjetl ori je c i. ba

Piše doc. dr. sc. Šimo Šokčević simo.sokcevic@djkbf.hr

crkvenom ženidbom. Stoga progovara i o izazovima razvoda, rastavljenih i civilno ponovno vjenčanih te o mješovitim brakovima, gdje govori o važnosti praćenja, razlučivanja i integracije osoba u takvu neredovitom stanju. Papa primjećuje da i u takvim, često nesavršenim zajednicama, možemo prepoznati pozitivne elemente koji participiraju u punini bračne ljubavi. Stoga parovi koji žive zajedno, ali nisu u braku, mogu biti uzajamno vjerni jedno drugome, voljeti jedno drugo i imati djecu. Vodeći računa o tim pozitivnim obilježjima, Crkva može takve parove prema načelu postupnosti voditi prema autentičnu i cjelovitu braku. To ne znači da je izvanbračni odnos dopušten ili da je u skladu s Božjom voljom, nego se radi o tomu da se Crkvi ostavlja mogućnost da pronađe kvalitetniji pristup da bi te osobe dovela do obraćenja. Stoga, ako bi se htjelo sažeti ovaj

dokument u jednu rečenicu, moglo bi se reći da njime Papa želi nedvosmisleno iznijeti istine o braku, spolnosti i obitelji, ali jednako tako želi da Crkva pristupa s milosrđem prema onima koji se bore da te istine ucijepe u vlastiti život. I upravo kad su u pitanju te neredovite situacije, Papa poziva na pastoralnu osjetljivost Crkve, ali nikako ne na princip „manje dogme”, kao što to neki žele prikazati.

U raskoraku s naukom Crkve?

Naime, jedan dio katoličkih teologa i filozofa tvrdi da se stavovi izneseni u pobudnici Radost ljubavi bitno razlikuju od prijašnjih učenja koje su pape iznosili o ovim pitanjima kroz povijest. Takvi stavovi nas dovode do problema, koji je puno ozbiljniji, kojim se na različite načine pokušava izravno dovoditi u pitanje Papin autoritet. No jesu li Papina promišljanja uistinu tako dvosmislena i u raskoraku s naučavanjem Crkve? Nikako. Ako pažljivo čitamo dokument, možemo vidjeti da papa Franjo odbacuje relativizam u pristupu ovoj problematici (koji mu se na određeni način pripisuje), naglašavajući važnost objektivnih normi te ponavlja svoju dobro poznatu rečenicu da je stvarnost važnija od ideja, kojom zapravo jasno definira svoj pristup ovoj problematici. To znači da


Retrospektiva

Mirotvorci u slijepoj ulici

U

nas i u svijetu postoje brojne udruge u čijem je opisu djelovanja rad na pomirenju između etničkih zajednica koje se nose s teretom ratne žrtve i zločina. Financijski ih podržavaju pojedine međunarodne fondacije, ali i vlade. Načelno se takvu djelovanju nema što prigovoriti. Rad na pomirenju je nešto što je poželjno u ratom traumatiziranu prostoru. No, to je istodobno osjetljiva tema. Naime, kao polazište svakog mirotvorstva uvijek i bespogovorno mora ostati jasna razlika između agresora i žrtve. Iako je to samorazumljivo, nažalost, nije uvijek tako! Govoriti, na primjer, o „sukobljenim stranama”, gdje je evidentna zločinačka agresija, vodi brisanju te razlike. A to stvara opasan privid jednake krivnje. Takav način mirotvorstva u konačnici vodi u slijepu ulicu.

Spomen-soba Đinđiću

U tome je znakovit pokušaj otvaranja Spomen-sobe u čast dr. Zorana Đinđića, srbijanskog političara, rođenog u Bosanskom Šamcu (1952.), negdašnjeg gradonačelnika Beograda i premijera Srbije (2001. – 2003.). On je ubijen u atentatu 12. ožujka 2003. Njemu u čast, u organizaciji Multireligijskog i interkulturalnog centra – Zajedno (IMIC), bilo je 31. srpnja 2016. predviđeno otvaranje Spomen-sobe u „Kući mira” u franjevačkoj župi u Hrvatskoj Tišini kod Bosanskog Šamca. Riječ je o staroj župnoj kući koju je IMIC-u predao 2008. tadašnji župnik, koji ju je obnovio i namijenio za mirotvorne aktivnosti. Tom je prigodom u „Kući mira” 26 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Marko Karamatić prof. dr. Žarko Korać, srbijanski političar i profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu, trebao održati predavanje pod naslovom „Važnost dela i delatnosti Zorana Đinđića za proces suočavanja s prošlošću naših krajeva”. Nakon izlaganja, o tome bi se otvorila rasprava u kojoj bi sudjelovali: Indira Arpadžić, fra Drago Bojić (ravnatelj IMIC-a), Goran Bubalo, Perica Dujmenović, Đoko Lazić, Nikša Nezirović, fra Marko Oršolić st., Ninoslav Sušilović, Slobodan Šoja, Miloš Vasić, Ešref Zaimbegović i drugi. Motiv za odavanje počasti Đinđiću jest činjenica da je on rođen u tome kraju, tu proveo djetinjstvo, te da je njegovo djelo „značajno u kontekstu suočavanja s prošlošću”, kaže M. Oršolić. U svemu tome podrazumijevalo se da je Đinđićeva politička slika besprijekorna, da je on sjajna zvijezda na srpskom političkom nebu. Ipak, organizatori su u svome naumu mnogo

toga previdjeli, između ostaloga, i neke detalje iz Đinđićeve biografije, koji nisu nevažni. Naime, u jednom radijskom intervjuu iz 1995. godine posve je vidljivo da Đinđić zastupa velikosrpski koncept objedinjavanja svih „srpskih” zemalja uključivo i dijela BiH u jednu nacionalnu, srpsku, državu (ne građansku!) u koju bi ušli i Crnogorci, koji su, prema Đinđiću, po nacionalnosti Srbi. Evo njegovih riječi u spomenutom intervjuu: „Treba da se stvori savez srpskih država u koji bi ušle Srbija, Crna Gora i Republika Srpska. To treba da bude naš politički i državni cilj. Ako to ne može odmah, mi treba da radimo na tome. To treba da bude nacionalna a ne građanska država... Crnogorski narod je deo velike srpske nacije. Drugi deo je naš narod u BiH...” Tako Đinđić – sasvim u duhu velikosrpske ideologije!  (https://www.youtube.com/ watch?v=zWh7J5L_kSc)

Na mjestu fra Jozina zatočenja

Hrvatski povratnici spriječili su otva-


Živjeti u Hrvatskoj

Preživjet ćemo...

Došlo vrijeme i za godišnji pregled, pa evo... Piše Marija Barbić

Siječanj: Magla u zraku, politici i u novčanicima. Zbrajala se potrošnja na kraju godine, blagdanska i ona povodom proteklih izbora koji nam i nisu donijeli bogznašto, osim još... magle. Stari premijer, novi premijer, stara Vlada, nova Vlada, stari problemi. Bilo je i nešto snijega, pa se kao i svake godine 200-tinjak tisuća Hrvata razmililo po skijalištima, sa sarmom u prtljažniku. Kao što rekoh – magla... I mrvica žice, žilet-žice, između Hrvatske i Slovenije, nek’ se nađe...

Ožujak: Osim mjera aktivne politike zapošljavanja, maštalo se i o 1000 eura za svako novorođenče, ili 8000 kuna kako je nudila „druga strana”. Najavljivalo se ponovno uvođenje vojnog roka, kao privremenog rješenja za npr. nezaposlene?! I da, pokrenula se lagano, a onda uzela maha, priča oko novog kurikuluma pa izašla iz okvira ureda i TV dnevnika. Počelo je svrstavanje.

Veljača: Liječili smo tugu zbog bronce s upravo završenog Europskog prvenstva u rukometu održanog u Poljskoj. Nije nama čudo bronca nakon lošeg starta, nego zašto samo bronca? U Splitu je dvoje učenika „cipelarilo” nastavnicu na školskom hodniku, a raspravljalo se o tome – tko je prvi počeo?! Podivljali Zika virus stigao i u Dansku i u Veliku Britaniju... Apokaliptične teorije zavjere opet uzele maha. A onda se papa Franjo susreo na Kubi s ruskim patrijarhom Kirilom. Prvi papa koji se sastao s jednim patrijarhom nakon Velikog crkvenog raskola i donio nagovještaj nečeg novog. Hvala mu.

Travanj: Remontirani MIG-ovi nisu mogli mrdnuti s mjesta, nek’ je servis plaćen. Što s pilotima – rješavat će netko drugi. Nekada. Uskršnje praznike smo završili u najvećem prometnom kolapsu, zbog nestvrdnutog betona!? Rupe promjera nekoliko metara zinule su u Zagrebu na više mjesta – na prometnicama, ali i u Uredu načelnika službe organiziranog kriminala pa „progutale” 280 000 eura i dva kilograma zlata! A samo beskonačno velika rupa u pamćenju može opravdati oslobađajuću presudu Haškog suda Vojislavu Šešelju po svim točkama optužnice, koja se komentirala tjednima. Kakav mjesec!

28 www.svjetl ori je c i. ba

Svibanj: Nakon Jasenovca, došlo je vrijeme i za obilježavanje Bleiburške tragedije i Križnog puta. Hrvatskoj objesili oko vrata toleranciju totalitarnih režima i nazvali – „fašistoizacija”. Baš u zgodan trenutak obilježen i Svjetski dan slobode medija uz prigodne otkaze na HRT-u, kažu cenzura programa, zviždanje i rasprave. A onda je packe podijelio povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe. Da ne bi sve ostalo samo na (ne)demokratskim raspravama pobrinula se, sada već kultna, afera „konzultantica” Ane Karamarko s pola milijuna kuna za PR zastupanje konzultanta MOL-a. Pojavili se „Panamski dokumenti”, donijeli i nekoliko hrvatskih tvrtki, ali koga u ovoj zemlji uopće zanimaju neke offshore kompanije? Ili najavljena prodaja Podravke, Končara ili Croatia osiguranja, kad smo danima raspravljali o značenju riječi štraca? Lipanj: U međuvremenu je novi kurikulum „izašao” na ulice i doveo do javnih prosvjeda Hrvatska može bolje u nekoliko gradova. Prosvjedovali svi i protiv svega. Takva vremena. Kurikulum zagubili. Usput. A onda smo birali


Život, ljudi i običaji u Bibliji

Simbolika i značaj riba u Bibliji Simbolizam ribe vidljiv je i u prvoj Crkvi, gdje je riba predstavljala Krista. Naime, grčka riječ za ribu je ichthys, čime su prvi kršćani isticali Kristovo božanstvo. Riječ je korištena kao akronim za izraz Isus Krist, Božji Sin, Spasitelj, gdje je svako slovo grčke riječi ichthys početno slovo dotičnog izraza (Iēsous Christos, Theou Hyos, Sōtēr)

P

odataka o ribama u Svetom pismu nema baš previše. Izraelci nisu bili izraženo ribarski narod, za razliku od Filistejaca i Feničana. Brodovlje koje su imali nasukalo im se kod Esjon Gebera (1 Kr 22,49). Biblija ne pravi razliku između slatkovodne i morske ribe. Morska riba, kojom su se hranili biblijski ljudi, prije svega se može naći uz obalu Sredozemnog mora, kao i na Crvenom moru, na samom jugu Izraela. S druge strane, glavni izvor slatkovodne ribe je Galilejsko jezero, kao i male pritoke rijeke Jordan. Zanimljiva je činjenica, utemeljena na arheološkim istraživanjima, da se riblje kosti, kako slatkovodne, tako i morske ribe, mogu naći u krajevima koji geografski i nisu bliski moru ni rijeci. To pokazuje da se ribom trgovalo i da su je ljudi kupovali i daleko od mjesta njihova ulova. Knjiga Nehemijina govori da se riba uvozila čak iz Tira i prodavala u Jeruzalemu (Neh 13,16). Budući da se riba brzo kvari, očito se prodavala sušena ili zasoljena, kako se ne bi brzo kvarila. 32 www.svjetl ori jec i. ba

Piše Darko Tomašević darko.tomasevic@gmail.com

Od slatkovodne ribe, koja se uglavnom lovila u Galilejskom jezeru, dvije su vrste najzastupljenije, a to su ribe iz roda ciklida (cichlidae), koje su jedne od najvećih riba iz porodice zrakoperki iz reda grgečki (perciformes), a radi se o ribama vrste tilapija koje pripadaju porodici šarana (cyprinidae) i somova (siluridae).

Dozvoljene i zabranjene ribe

Budući da ribe iz porodice somova nemaju ljusku, one se nisu koristile za hranu, kao što određuje i propis u knjizi Levitskog zakona 11,9-11: Od svih vodenih životinja ove možete jesti: sve što živi u vodi, bilo u morima, bilo u rijekama, a ima peraje i ljuske možete jesti. A što u morima i rijekama

nema peraja i ljusaka – sve životinjice u vodi, sva živa vodena bića – neka su vam odvratna i odvratna neka vam ostanu! Mesa od njih nemojte jesti, a njihove strvine držite za odvratnost. Slično stoji i u Ponovljenom zakonu 14,9-10. Uz somove, ribe koje se nisu jele bile su jegulje, morski psi, raže i piškori (čikovi), sve vrste školjki te morski sisavci. Ponovljeni zakon 4,18 čak donosi zabranu pravljenja kipova i slika riba. Treba reći da se u Svetom pismu donosi samo općenita riječ riba, a nikad izričita vrsta ribe. Hebrejska riječ za ribu je dāḡâ, a grčka ichthys, koja je i najzastupljenija. Koristi se 21 puta u Novom zavjetu, s tim da se osim u evanđeljima spominje još jedino u 1 Kor. Uz izraz ichthys se koriste i riječi opsarion (Iv 6,9.11; 21,9-10.13) i prosphagion (Iv 21,5); dakle, druge riječi za ribu osim izraza ichthys spominje samo Ivanovo evanđelje. Riblja staništa poznata biblijskim ljudima uključivala su more (Post 1,26 govori o ribama morskim), rijeku Nil (Izl 7,18 i Br 11,5 ukazuju na rijeku Nil), potoke (Ez 29,4 – iako se u


SNIŽENJE VELIKO BuOnaŽšimIĆNO knjižarama Obradujte sebe i svoje najdraže vrijednom knjigom Livno, Trg branitelja b. b., T: 034 20 11 11

10

od

50

do

Vitez, Kralja Petra Krešimira IV b. b., T: 030 71 03 36

üŽelim postati pretplatnik Svjetla riječi ¨ Molim Vas, pošaljite mi moj primjerak na adresu: Ime

Prezime

Adresa Grad

Poštanski broj

Država

tel./mob.

¨

Molim Vas, pošaljite mi uplatnicu poštom.

¨

Uplatit ću iznos pretplate na jedan od vaših računa navedenih u impresumu s naznakom: PRETPLATA ZA SVJETLO RIJEČI.

Godišnja pretplata: BiH 40 KM; Hrvatska 160 kn; Švicarska 60 CHF; EU 40 €; Prekooceanske zemlje 80 USD/100 AUD

Popunjenu prijavnicu pošaljite na adresu Svjetla riječi, Zagrebačka 18, 71000 Sarajevo ili na e-mail: pretplata@svjetlorijeci.ba


Dostavljamo pošiljke unutar 24 sata bilo gdje u BiH.

Brza pošta. Uvijek na vrijeme. Nekada i ranije.

Čestit Božić i sretna Nova godina

besplatni info telefon 080 088 088 www.post.ba

38 www.svjetl ori je c i. ba


Prvi put na jednom mjestu

PJEVAJTE BOGU NAŠEMU

stipica grgat PJEVAJTE BOGU NAŠEMU PJEVAJTE BOGU NAŠEMU

stipica grgat

stipica grgat

OTPJEVNI PSALMI Prva zbirka ove vrste na hrvatskom jezičnom području u kojoj su doneseni psalmi kroz sve nedjelje, svetkovine, blagdane i spomendane crkvene liturgijske godine ABC.

grgat stipicaica grgat MU stip U NAŠE MU G E O B E JT U NiAŠ PJEVA AJTE BOpG V jevni salmlmi p sa t PJ PJE p o i n EV stiotpjev pi AJ TE ca g o tp BO rga G t je vn U i p NA sa ŠE lm M U i

Ovo je knjiga za svakog župnika, svaku crkvu, svakog zborovođu i za svaku obitelj. Zbirka se može nabaviti u knjižarama, kod autora ili izdavača po cijeni od 35 KM (150 kn). T: +385 21 349 400, +385 98 433 082

p ro s i n a c 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

39


Čekanje Nešto čekaš stoljećima, nešto pet minuta. S radošću ili sa zebnjom, u čekanju primičeš se koncu bliže, umijećem čekanja. Sa svakim novim jutrom korak si bliže završnom uzletu. Prije nego što sam se rodila, moji roditelji su čekali da se rodim. I rodih se. Čekali su da prohodam, izgovorim prvu riječ. Prohodala sam i izgovorila prvu riječ. Čekali su i moj prvi zubić. I zubić se pojavio. Čekanje je uvijek tu, uz mene, uz nas... Svoja čekanja davno sam susrela. Svaki dan nešto sam čekala i još uvijek je tako. To traje godinama. Ja i čekanje nerazdvojni. Mogu reći da smo se sprijateljili. Čekanje postaje zanimljivo. Kada bih počela pisati o svim svojim čekanjima, to bi trajalo i trajalo. Sigurno bih opet mnoga izostavila. Sve je to čudno kad se priča o čekanju. Ono je šutljivo, nenametljivo, ali uvijek prisutno. Ako bih počela na papir slagati, ne znam ni kojim redom bih to učinila, ni kojim bih riječima opisala ta čekanja. Ali, znam da su uvijek uz mene. Uz čekanja sam rasla, išla u školu, igrala se, pjevala, sanjala, maštala... Dobila sam priliku da svoj životni put utkam u vrijeme. Toliko toga sam dočekala, a ona me još uvijek raduju i iznenađuju. Ponekad me i razočaraju, ali ja im oprostim i krenem dalje. Naše druženje traje i traje s puno žara sada kao i na samom početku. Čekajući zalaske sunca, nova svitanja, mirisna proljeća, snježne zime, putovanja..., i kao da samo čekanje hipotetski zna kuda ću proći i što ću dotaći.


46 www.svjetl ori je c i. ba


Mi tiskamo za vas. Borić okitite sami.

Čestit Božić i sretna 2017. godina! www.suton.ba • www.sutongraf.hr • www.sutonprint.me

p ro s i n a c 2 01 6 . Sv j et l o r i j e či

47


Povratak

Najljepše je dvorište rodne kuće U dijelu Bosanske Posavine sjeverno od Doboja živjele su prije rata mnogobrojne katoličke obitelji, ali su mnoge 90-ih godina prošlog stoljeća bile prisiljene na odlazak iz plodnog i pitomog dijela južne Bosanske Posavine. Samo su se neki odvažili na povratak.

P

očetkom studenog zaputili smo se starom cestom prema Johovcu, koja od magistralnog puta M-17 vodi na zapad. Naš cilj bilo je selo Mišinci, zaselak Čelar, točnije Nujića Brdo. Starom cestom, koja je dobro utemeljena, ali ipak ponegdje prelazi u makadam, dolazimo do crkve Prečistog Srca Marijina u Foči. Crkva je još uvijek u izgradnji, ali se već naziru konačni obrisi ovog sakralnog zdanja. S ovog posavskog brijega pogled seže do svih bregova i naselja ovoga kraja. Međutim, dolinama koje su nekoć s ljubavlju obrađivane, danas vlada drača, koja jasno poručuje da povratak nije značajan. Stara cesta vodi nas dalje do župne crkve Krista Kralja na Ceru, također obnovljene iza rata. Putujući dalje kroz Mišince i presijecajući novoizgrađenu autocestu, prilazimo crkvi sv. Ante. Ondje se tog dana okupila skupina zidara i građevinara, koji su doduše ondje odrasli, ali ih je rat otjerao na lijevu obalu Save. Obnavljaju svoju crkvu, koja je od 1967. središte župe Veliki Prnjavor – Mala Sočanica, a danas je filijala župe na Ceru. Kad smo im se predstavili kao novinari, odmah su svi sa 48 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Danijel Stanić sjetom počeli dijeliti svjedočanstva o razlozima raseljenja, koje traje do danas, a nije teško razlučiti da mnogi trpe nepravdu. Naime, općinske vlasti ne dodjeljuju novčana sredstva pomoći povratnicima ukoliko nisu već prijavljeni na adresi s koje su nekoć protjerani. – De ti meni kaži, jesam li ja tebi nalik na pticu? Mogu li ja živit’ na grani? – prenosi nam jedan od njih svoj razgovor s gradskim vlastima. Svi protjerani katolici ovog kraja dom su našli daleko od svog ognjišta. Svi osim njih četvero. A jedan od njih upravo sjedi kod crkve sa svojim zemljacima zidarima. Ilija Nujić vratio se 2003. u svoje selo, na Nujića Brdo.

Od kuće do Švicarske i natrag

Nedaleko od crkve stoji nova kuća, sagrađena na temeljima prve, koju je Ilija, rođen 1942., sa svojim ocem Ivićem izgradio 1969., šest godina nakon što se oženio Ivom Jurič, rođenom 1941. Bog ih je blagoslovio s četvero djece, sinovima Antom, Ivanom i Matom te kćeri Pavicom. Nujićevi se slažu – na svijetu nema ničeg ljepšeg od dvorišta obiteljske kuće. Ondje su

djeca odrastala sa svojim rođacima, u neka mirnija vremena. Ilija je svojevremeno obavljao različite poslove, uglavnom u okolici, a jedno vrijeme i u Njemačkoj, dok 80-ih godina nije otišao raditi u Švicarskoj. Već se tada sin Ante nastanio u Zagrebu, Ivan je odlučio poći u fratre, a Pavica i Mate živjeli su s majkom Ivom. Kad je počeo rat, svi su članovi rodbine, susjedi i prijatelji bili primorani napustiti ognjišta – Iva je s Matom pošla u Bern, gdje je Ilija radio na građevini, a kad je početkom novog tisućljeća Ilija navršio 62 godine života, pošao je u zasluženu mirovinu. Došao je u Zagreb i pomagao sinu Anti da sagradi kuću, a dogodine im se pridružila i Iva. Fra Ivan je u međuvremenu u francuskom Strasbourgu završio teologiju, bio zaređen za svećenika i započeo studij kroatistike u Zagrebu. Sin Mate je ostao u Švicarskoj, gdje i danas živi. Povijest o povratku bračnog para Nujić počinje u ljeto 2003., kad su umirovljeni Iva i Ilija odmor proveli u banjama, odakle su na jedan dan došli u Donji Svilaj. Fra Šimo Grgić slavio je tad Mladu misu, a među sudionicima slavlja bio je i njihov sin fra Ivan,


Tragom narodne baštine

Adventska glasnica Božića Sveta Barbara (4. prosinca) kršćanska je svetica i mučenica koja je štovana i u zapadnoj i u istočnoj Crkvi. Jedna je od četrnaest svetaca pomoćnika u nevolji. Postoje neslaganja o mjestu i vremenu njezina rođenja. Kao moguća mjesta navode se Nikomedija (Izmir u Turskoj), Heliopolis u Egiptu i Nikozija u Maloj Aziji.

P

rema nekim predajama živjela je u 3. stoljeću, a druge navode da je mučena oko 306. godine u vrijeme cara Maksimijana. Rođena je u obitelji bogatoga trgovca Dioskora koji se klanjao idolima. Za svoju je kćer sagradio visoki toranj kako bi ju zatvorio da nitko ne vidi njezinu ljepotu. Mnogi su je dolazili isprositi, no ona je odbila i prosca kojega joj je otac doveo. Dioskor je na duže vrijeme otišao u daleku zemlju, a Barbara je u to vrijeme pozvala kršćanskoga učitelja Valerijana, koji je došao prerušen u liječnika i prigrlila je kršćanstvo. Na tornju u kojemu je bila zatvorena stajala su dva prozora, a Barbara je zapovjedila majstoru da napravi još jedan. Ovaj joj je ispunio želju, a prema istoku je napravio mramorni križ. Barbara je s vrela uzela vode i blagoslovila križ. Voda s toga vrela je čudotvorna i na tom su se mjestu dogodila brojna čudesa.

Legende o sv. Barbari

Kad se otac vratio s puta, zanimalo ga je zašto je napravljen još jedan prozor, a Barbara je rekla da tri prozora predstavljaju Presveto Trojstvo kojemu se treba klanjati, a da je križ tu da 50 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Ana Papić

tragomtradicije@gmail.com

je podsjeća na otkupljenje. U bijesu je izvukao mač da je pogubi, no Blažena Djevica Marija prenese je u planinu, a taj čudesan prizor vidjeli su i pastiri. Druga legenda kaže da su se zidovi rastvorili i da je pobjegla u šumu u blizini (Škrobonja 2004: 42). Neke legende govore da se pred njom otvorila stijena u koju se skrila. Otac je krenuo za njom, a jedan ju je pastir izdao i odmah se pretvorio u kamen, a njegove ovce u skakavce. Kad ju je otac uhvatio, utamničio ju je i zapovjedio da je čuvaju, a od suca je tražio da je osudi na najveće muke. Mogla je birati između mučeničke smrti i žrtve bogovima. Nije se htjela odreći kršćanstva i razljućeni ju je sudac dao bičevati i na rane staviti sol. U tamnicu joj se spustila jaka svjetlost. Ukazao joj se Svevišnji, rekavši da mu

vjeruje i bude dosljedna jer će za svoje muke biti nagrađena. Ujutro su joj rane čudesno zacijelile. Rekla je da ju je izliječio Isus. Sudac ju je potom dao objesiti između dva stabla i tući maljem u glavu. Stalno je molila Boga za pomoć. Otac ju je odveo u planinu i pogubio, a Barbara je otišla svojem nebeskom Ocu. Dioskora je udario grom, a jedan je plemenit čovjek pokopao tijelo mučenice (Dragić 2015: 145). Hrvatska pučka književnost o sv. Barbari čuva legende, versificirane legende, toponime. Posvećene su joj brojne crkve, a neraspadnuto joj se stopalo čuva u župnoj crkvi u Vodnjanu.

Zaštitnica rudara, vatrogasaca, djevojaka

Prije smrti molila je za spas svakoga tko se sjeti Isusove i njezine muke pa joj se vjernici mole u smrtnoj opasnosti kada se nisu u mogućnosti ispovjediti i primiti bolesničko pomazanje. Pomogla je i sv. Stanislavu Kostki da primi pričest kad je kao student obolio, a stanodavac nije dopuštao da mu katolički svećenik uđe u kuću. Svetici se moli i za zaštitu od nagle smrti: Sveta djevice Barbaro, kad si svjedočila za svetu vjeru Isusovu svojom


Zemlja planina

Pjesmom opjevana JAHORINA

Jugoistočno od Sarajeva smjestila se poznata planina Jahorina koja u ortografskom pogledu pripada dinarskom planinskom sustavu. Masiv dominira i nema jasnih morfoloških, bioloških i hidroloških međa, kao ni jasne granice između susjednih planina. Dužine je 25 do 30 kilometara, a širina joj je od 5 do 15 kilometara.

I

ako nema jasnih barijera koje određuju Jahorinu, ipak možemo reći da je okružena planinama Trebević, Jabuka i Romanija. Omeđuju je i rijeke koje izviru iz njezina podnožja: Prača, Paljanska Miljacka, Bistrica, Kasindolski potok, Crna rijeka, Osanica i Kolunska rijeka. Planina se pruža od jugoistoka prema sjeverozapadu. Najviši vrh je Ogorjelica s 1916 metara nadmorske visine, a tu su još i sljedeći vrhovi: Trijeska s 1806 metara, Klek s 1744 metara, Hodža s 1376 metara i Borovac na 1750 metara nad morem.

Vjetrometina pod snijegom

Masiv Jahorine može se njezinim grebenima podijeliti na dvije veće cjeline. To su Ravna planina i Gola Jahorina. Kao sastavni dio Dinarskih planina i visoravni, odlikuje se znatnom razuđenošću reljefa čemu je prvenstveno pridonijela mozaička 52 www.svjetl ori jec i. ba

geološka građa, a značajan utjecaj na oblikovanje reljefa imali su voda i led tijekom glacijacije, kada su se ledenjaci spuštali prema Palama. Pored toga, značajnu ulogu u formiranju geomorfoloških karakteristika imaju i riječni slivovi Željeznice, Miljacke i Prače. Prva dva sliva samo je dodiruju jer protječu podnožjem s južne, odnosno sjeverne strane, dok se rijeka Prača sa svojim pritokama duboko uvlači u podnožje Jahorine. Reljef Jahorine ima pretežno blage oblike i padine te zaobljene planinske vrhove. Primjer za to su vrhovi Ogorjelica, Paloševina, Šator, Debelo brdo, Kunca i dr., a nešto istaknutije oblike u reljefu Jahorine daju ostali vrhovi. Povoljan položaj Jahorine, udaljenost od mora, veličina i pravac pružanja masiva, geološka građa i različiti oblici reljefa, uvjetovali su specifične prirodne i geografske karakteristike

Piše Dalibor Ballian ove planine. Tako na planini nalazimo utjecaj dviju klima koje se na njoj sučeljavaju, iako u nešto blažem obliku nego na Bjelašnici i Treskavici. To su mediteranska i kontinentalna klima. Kao modifikator tih klimatskih prilika važnu ulogu igraju i njezin reljef, geološki sastav, vegetativni pokrivač i riječni slivovi koji joj daju određene specifičnosti, naročito u zimskom periodu. Snijeg se na ovoj planini zadržava oko 175 dana u godini – od studenog do kraja travnja, a ponekad ga ima i u svibnju. Prosječna visina snijega iznosi blizu 100 cm. Najniže temperature su u siječnju, u prosjeku oko - 10 °C. Magle su rijetke i javljaju se s proljeća i jeseni te su veoma opasne na području Gole Jahorine, gdje u tim uvjetima čovjek veoma lako može zalutati. Sama Jahorina je zaklonjena od jakih sjevernih


Pogled u dušu

Zemlja zadivljenih ljudi Čudna je ova zemlja i čudni su ovi ljudi. Koliko god teško i tegobno kroz život prolazili i kakve ih god nevolje trle, opet ustaju i kreću dalje, bez puno priče i bez puno jadanja. Jedino u pjesmi otkriju tugu, bol i nezadovoljstvo, ali i to utkano u stihove dobije neku patinu slobode, mirenja sa sudbinom i neosude.

T

eško je shvatiti ljude Bosne i Hercegovine, teško se nositi s njihovom vedrinom i prihvaćanjem izazova novoga dana kao da je baš takav trebao biti. Neka druga zemlja, neki drugi ljudi pod nekim drugim nebom bi zapali u krizu, vikali, optuživali, a oni nastavljaju gdje su stali i pjevaju i kad ih je život iznevjerio. Pjevaju o bolesti, nevoljama i sprovodima, ljudskim slabostima i podmuklostima. Oni plaču kroz pjesmu. Tiho i blago nižu svoju tugu. Još jedan Božić je pred nama i puno priprema je potrebno napraviti kako bi obiteljsko okupljanje bilo što bogatije i pamtljivije. Okupit će se rodbina, obavljat će se posjeti i ljudi će barem na trenutak zaboraviti čudna zbivanja ovih vremena koja se nejasno odvijaju i prijete ponovnim egzodusom. Zapjevat će se pjesma, otići će se drugima u posjet i sjećati se onih koji nisu s njima. Sve će manje biti ljudi za obiteljskim stolom. Stari umiru, a mladi odlaze u potrazi za boljom budućnosti. Djece je sve manje i više ni darovi pod 54 www.svjetl ori je c i. ba

Piše prof. dr. sc. Snježana Šušnjara borom nisu toliko zanimljivi. Stariji gledaju pokloniti nešto korisno, nešto što će trajati. Cijena se mjerka, novac ostavlja sa strane mjesecima prije blagdana kako bi se obradovalo bližnje.

Blagdan za bližnje

Kuća miriše na kolače danima prije Božića. Na sam Božić dođu i slana jela i cijela obitelj je u iščekivanju. Iščekivanju čega? Iščekivanju koga? U nekim kućama se zaori smijeh i osjeti toplina, u nekima nitko vrata ne otvori. Sve je više praznih kuća ili onih samo s jednim stanovnikom. Rijetko se tko sjeti onih koji su sami na Božić i pozove ih u svoj dom na blagdanski ručak, a to jest poruka malog Isusa i njegova dolaska k nama. Ljubi bližnjega svoga kao sebe sama.


Kaos kao fraktal

Nabroji tri radosti... I koliko god htjeli usrećiti ljude koje volimo i učiniti im ne samo jedan dan, već puno njih, učiniti im djetinjstvo, cijeli život, posebnim, vrijednim sjećanja, neophodno je, prije svega, biti sretna i zadovoljna osoba. Voljeti i razumjeti i sama sebe, prihvatiti se i ne zamjerati si ono što se ionako više ne može promijeniti

S

jećam se jednog ratnog, ali prelijepog Božića. Toplog i u svemu taman. Vjerujte mi, bio je „najbožićniji” od svih do sada. Danas rijetko prođe dan, a da se ne čuje kako je život težak, sumoran i tužan. Svima je svega premalo, zasluge su uvijek neprepoznate, trud neprimijećen i sve je, eto, jedna velika nepravda. Ja se, naprotiv, pitam činimo li sami vlastiti život takvim? Posebno ovih dana... U prosincu smo skloni osobnim inventurama, pa sabiremo proteklu godinu kao neuredno zrnje na osušenu klasu. I spremamo te dane eventualno obojene lošim društvenim ili prirodnim događajem, krizom, nevremenom, nekakvim kolapsom, nesrećom... A sigurna sam da svatko može, ako se samo malo zamisli, tek koji tren, nabrojati barem tri njemu značajna, radosna trenutka koja je doživio u protekloj godini. Možda je to položen težak ispit, jedan od onih koji zna biti prekretnica? Ili preseljenje u bolji stan nakon godina strpljivosti, možda u prvi vlastiti? Ili je to bio položen vozački ispit kao još jedan znak samostalnosti? Konačno otplaćena zadnja rata nekakvog kredita? Ili prelijepi sunčani dani tijekom godišnjeg odmora? A možda slučajan susret s osobom koju dugo niste 56 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Viktorija Banić viktorija.banic@hotmail.com

vidjeli pa ste se siti ispričali? Ili neko pomirenje nakon godina nesporazuma i nadmudrivanja? Možda konačan završetak nekog liječenja? Veći i dugo planirani popravak ili renoviranje u kući? Dugo očekivana ili potpuno nenadana prinova u obitelji? Završetak sudskog spora? Sigurno barem jedan izlet, veselo druženje prilikom kojega je baš sve bilo kako treba i kojeg se vrlo rado sjetite? Možda nakon više godina razdvojenosti susret s dragom osobom koja živi s druge strane oceana? Kupnja prvog pravog bicikla, bez pomoćnih kotača? Ili polazak u vrtić, školu? Malo je reći da postoji milijun dobrih, jako dobrih, ma izvrsnih, većih ili manjih radosti koje su obilježile proteklu godinu i zbog kojih čovjek može samo reći: Bože, hvala Ti! Drugu, vrlo važnu stvar naučila sam od svoje dobre poznanice, vrlo drage i pozitivne osobe čija energija ispuni prostoriju u koju stupi. Bučna i nasmijana, izrazito zaraznog smijeha i

iskričave logike. I njena obitelj je takva, bučna i iskrena, topla i ljudska. Stvarna. Ispričala mi je, smatrajući to uobičajenim, sličicu iz života svoje obitelji u blagdanske dane: – Volim kupovati darove i darivati svoju obitelj. Često zapamtim njihove manje i veće želje izrečene tijekom godine, – počela je priču – a ni sebe ne zaboravim. Kako to misliš sebe? – upitala sam. – Pa, kad kupujem darove, ja svake godine kupim dar i sebi! – pogledala me zbunjena mojim pitanjem, – znaš, ljudi često kupuju darove tek tako, smatrajući ih više obvezom. U nedostatku novca ili dobre volje izaberu svašta. Moraš se radovati nečemu za što u prvi mah pomisliš da je greška! Ne kažem da je to ključno u samom Božiću, ali budem tužna, kao dijete kojemu na kraju ipak ne ispune želju. E, da bih ugodila i sebi i onima koji mi daruju takav „dar radi dara”, ja svake godine kupim nešto što me raduje, što volim. Nakon što otvorim i obradujem se darovima koje sam dobila od supruga, kćeri, mame, sestre, najbučniji smijeh se kod nas čuje upravo u trenutku kada otvorim dar koji sam kupila sama sebi. Vjeruj mi, često zbilja i zaboravim što je zapakirano, pa se veselim kao da dar vidim prvi put, a ostali se još dugo


Javna diplomacija

Pred Božić Kad za Vas počinje predbožićno vrijeme? Za mene, iako je vrijeme isuviše toplo i više bih željela da pada snijeg, pa da božićno jutro osvane bijelo i snježno, predbožićno vrijeme počinje prikazivanjem filma Sam u kući.

O

vaj film tradicionalno se od 90-ih prikazuje na TV-u od kraja studenog, i sad bi mi već teško bilo zamisliti Božić bez njega. Svake godine gledam film Sam u kući i moje viđenje ovoga filma se iz godine u godinu mijenja. Nemojte me pogrešno razumjeti, nije da se ne smijem iskreno i djetinje na sve nestašluke koje glavni junak filma Kevin radi, no nakon što postanete roditelj, te stvari su Vam jednostavno manje smiješne, kao na primjer bol koju iskusite nakon što stanete na igračku.

60 www.svjetl ori je c i. ba

No, ove godine, film me je potaknuo na razmišljanje o nečemu drugom. Naime, u jednom trenutku, Kevin ljut na svoju obitelj, počinje vikati: Kad se oženim živjet ću sam! Sutradan, kad ga je obitelj zaboravila pri polasku u Pariz, njegova želja se ispunila. I razmišljam, želi li netko doista biti sam za Božić? Što nam to božićni filmovi poručuju? Postoji mnogo božićnih filmova koji prikazuju različite životne situacije koje se događaju u to magično doba godine. U vrijeme Božića. Ti filmovi ne moraju nužno biti

crtani ili filmovi samo za djecu. To su i obiteljski filmovi. I većina njih šalje iste poruke. Poruke obiteljskog zajedništva i pobjede dobra nad zlom. Ne znam je li zbog filmova ili zato što je to posebno doba godine, ali zaista vjerujem u poruku Božića. Kad se obitelj okupi, ponekad je toliko bučno i vrlo često ne možete čuti ni svoje misli, pa nas većina poželi barem u jednom trenutku biti u samoći, pobjeći od sve te buke... ali vjerujem da zapravo nitko ne bi želio biti sam na Božić.


Brojke i slova

Božićno drvce Božićno drvce je jedna od najpoznatijih i najpopularnijih tradicija koje povezujemo s proslavom Božića. Počeci njegova ukrašavanja vežu se uz Srednju i Sjevernu Europu od sredine 16. stoljeća, otprilike dva stoljeća nakon što je 1223. godine sveti Franjo Asiški upriličio prve žive jaslice.

I

ako su prirodna zimzelena drvca s ugodnim mirisima i lijepim zelenim bojama još uvijek najčešći oblik ukrašavanja božićnih drvca, u posljednje vrijeme sve više raste ponuda umjetnih božićnih drvca. Odluku koje božićno drvce treba odabrati ipak će donijeti svatko za sebe, a jedna stvar je prilično jasna. I prirodno i umjetno božićno drvce ima svoje prednosti, ali i svoje mane. Svake godine u svijetu se proizvede oko 100 milijuna komada božićnih drvca. Bilo da se prodaju u trgovačkim centrima, specijaliziranim božićnim sajmovima ili se sijeku u vlastitu dvorištu, njihova proizvodnja svake godine kontinuirano raste. Države koje danas proizvode najviše božićnih drvca su Kanada, SAD, Njemačka i Francuska. Danska je pak najveći svjetski proizvođač božićnih drvca koja se prodaju živa, u teglama, a Kina ih najviše na svijetu proizvede od plastike.

Što je bolje?

Razmišljajući o ljepotama prirode koja i u zimsko vrijeme ima svoju draž, postavlja se pitanje: pridonosimo li prirodi više proizvodnjom umjetnih ili sječom prirodnih božićnih drvca? Umjetna drvca su praktičnija i jeftinija jer se očekuje njihovo korištenje više godina, ali se ona ne 62 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Željko Bošnjak mogu reciklirati. Prirodna drvca imaju ugodan miris, lijepu zimzelenu boju i one bodljikave iglice pune simbolike, koje s vremenom počnu opadati. Međutim, njihov je glavni nedostatak što u većini slučajeva zahtijevaju sječu stabla, a to neplanskim djelovanjem može dovesti do smanjenja šumskih površina i u krajnosti – negativnim utjecajem na okoliš. Bilo da se radi o božićnim drvcima ili svim ostalim vrstama drveća, prema zadnjim podacima Svjetske banke za 2015. godinu, šume kao prirodna ili nasađena područja danas prekrivaju nešto više od 30 % ukupne površine našeg planeta. Skoro 20 % toga odnosi se na Rusiju kao najveću državu na svijetu i prekrivaju 50 % njezine ukupne površine. Nakon Rusije, najveću površinu šuma imaju Kanada, Brazil, SAD i Kina, koja za primjer ima površinu šuma 40 puta veću nego što iznosi ukupna površina Bosne i Hercegovine. Ako izuzmemo Rusiju, u Europi najviše šuma imaju Švedska, Finska i Španjolska koja,

zanimljivo, ima površinu šuma kao tri ukupne površine Republike Hrvatske. Najmanje površine svoga prostora prekrivenog šumama imaju manje zemlje kao San Marino, Gibraltar, ali i neke veće države kao Island (0,5 %), Malta (1 %) ili pak Kazahstan, kojemu šume prekrivaju 1,2 % ukupne površine. Generalno najmanje šume na svijetu imaju arapske zemlje. Tako Oman ima površinu šuma s udjelom od 0,01 % svoje ukupne površine. Kod Egipta je taj udio šuma u iznosu od 0,07 %, a Katar kao država s površinom nešto manjom od ukupne površine Crne Gore – uopće nema šuma.

Stanje po zemljama

Šumske površine u svijetu su, prema podacima Ujedinjenih naroda, u zadnjih 15 godina smanjene za više od tri ukupne površine Njemačke. Sjeća božićnih drvca svakako nije glavni razlog tome. Glavni razlozi su, nažalost, negativne klimatske promjene, požari, poplave, masovne sječe i druge štetne nepogode. Postoje izračuni kako se zadnjih pet godina šumske površine najviše smanjuju u državama srednje Afrike. Tako su Togo, Uganda, Nigerija i Sudan, afričke države koje su 2015. godine imale prosječno jednu četvrtinu šuma manje nego što su imale 2010. godine. U europskim državama, površina šuma


Razgovor s precima

U dnu srca pitanja... Interogativnost Ujevićeve poezije

U posljednje vrijeme obuzima me čežnja da razgovaram s piscima o čijim sam književnim djelima i sam pisao. Svijest o tomu da su svi oni odavno mrtvi nije ublažavala tu čežnju. Želio sam od njih čuti ono što sam propustio uočiti dok sam im čitao djela i pokušavao odgonetnuti njihova značenja.

Z

amišljao sam da sam jednom u jesenje predvečerje sjedio s Pjesnikom u bašti Pozorišne kavane, s pogledom na drugu obalu Miljacke. To mu je u godinama boravka u Sarajevu bilo omiljeno mjesto. Promatrao sam ga kriomice. Pušio je i kroz gust dim sanjivo promatrao grandiozne austrougarske palače, lepezasto nanizane niz obalu s druge strane mosta: Sud, Pošta, Pozorište, Jevrejski hram. Prizor me podsjetio na jedan njegov davni distih iz pjesme Obala, iz 1919.: Java je lepeza oblika, ali boli glavobolju: u dnu srca pitanja, strasna šarena pitanja. Znao sam od ranije da je pitanje bilo njegova omiljena retorička figura. A zbog učestalosti interogacije kod Ujevića, interpretator njegove poezije ne može, a da ne traži dublji smisao tog postupka. Razmotrimo, za početak, ove stihove iz pjesme Tajanstva: – Ko sam i što sam, što ću, koga volim, Što tražim, kuda idem, za čim lutam? – Uzalud nebo za odgovor molim. Uplašen sobom svoje suze gutam, Tajanstvo stvari i života zebe, Ne poznam ništa, a najmanje sebe. 64 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Zdenko Lešić U šest stihova sedam je pitanja bez odgovora, i onda još strah od samog sebe, tajanstvo stvari, neka zebnja i konačna nepoznanica: ne poznam ništa, a najmanje sebe. – to je zadnja pjesma u knjizi Lelek sebra, čiji posljednji stih završava riječima: Šta to znači? – Uistinu, što to znači? – upitao sam. – Na što se odnosi to pitanje što žeže i mori na kraju Leleka sebra? Kao da je prihvatio ulogu koju sam mu namijenio, Pjesnik se upustio u objašnjenje. Govorio je lagano i promišljeno: – Ukoliko nije čisto retoričko, pitanje je nužno centrifugalno usmjereno: ono kao odapeta strijela stremi nekamo izvan sebe. Ne može imati karakter samopovratnog obrasca, s usmjerenjem na izraz kao takav. Drugim riječima, pitanje uvijek nešto hoće, za nečim teži, nešto očekuje, sluti ili nagovještava. – Ali pitanja su kod tebe skoro

redovno egocentrična. Vraćaju se tebi. – rekao sam. Naljutio se i oštro mi prigovorio: – Pa ne pitam se isključivo ko sam ja?, nego što hoću?, što mi služi? I onda opet ne pitam se samo što je svijet?, ni otkuda je?, nego naročito kakav je? kamo hoće, ako ikamo hoće? I više od svega: u kakve odnose treba da se stavim prema njemu? – Ako interogacija ima karakter centrifugalnog kretanja, jer je zamišljena da nekamo smjera, u kojem nas smjeru vode pitanja koja se množe u tvojoj poeziji? – upitah. – Slikovito rečeno: do zida! – bio je odsječan. – Dalje se ne može, jer je pred nama nerješiva zagonetka svijeta, zamračeni vidik, tajanstvo i neizvjesnost stvari. – Ako ipak hoćemo dalje, ako nam u dnu srca ostaju ona pitanja, strasna šarena pitanja? Što onda? – bio sam uporan. – Moramo prihvatiti položaj u koji smo dovedeni i koji predstavlja arhetipsku situaciju koju možemo nazvati iskonskom dramom spoznaje. To je ona situacija koju sam izrazio još u Svakidašnjoj jadikovki: Jer meni treba moćna riječ, jer meni treba odgovor, i ljubav, ili sveta smrt.


Duh Afrike

Franjin Božić u plemenu Kikuyu Naš mali zdravstveni centar u misiji funkcionira kao jedna, rekao bih, uspješna klinika. Sve doktorske poslove obavlja časna sestra Bridgit, inače i medicinska sestra, uz pomoć tehničara Malakija i vozača mobilne klinike. Njih troje nerijetko prolaze kroz različite uloge u koje ih donese posao u ovom zdravstvenom centru, bez nazočnosti doktora. A u centru svakodnevno više od 50 odraslih i djece zatraži pomoć.

Z

dravstveni centar čini jedna prizemna zgrada s vanjskom čekaonicom, smještena inače u našem misijskom dvorištu, a od samostanske kuće, u kojoj žive tri časne sestre, odijeljena je vrtom i palmama banana. O njima uglavnom brine časna Delorosa, 88-godišnja sestra iz Kenije i najstarija članica naše franjevačke obitelji u Subukiji. U tri ordinacije ulazi se direktno izvana, u njima se obavljaju pregledi i vrši testiranje na bolesti poput HIV-a i malarije, a u sklopu centra imamo i rađaonicu te sobu s dva kreveta za oporavak. Centar radi svaki dan od 8 do 17 sati, a za hitne slučajeve na vratima je ispisan broj mobitela sestre Bridgit, koja će se, kao i svaka hitna pomoć, u najkraćem roku pojaviti kada je zatraže.

Hodočašće do rađaonice

Žene na porod dolaze najčešće pješice, svega nekoliko sati prije poroda, ponekad leže na travi ispred zgrade u pratnji obitelji i čekaju svoj trenutak. Nedavno je ovdje djevojčicu na svijet donijela žena iz izbjegličkog kampa, 66 www.svjetl ori je c i. ba

Piše fra Miro Babić kojoj je to peto dijete i drugo koje je rodila u zapravo nepostojećem domu. I ona je došla pješice u pratnji sestre i dvoje starije djece. Rodila je tijekom noći i svi su oni bili s njom, a nakon što je ujutro sestra Bridgit pregledala majku i dijete, žena se polako onim istim putem vratila svom domu. Samo par sati nakon što je dala novi život, prehodala je desetak kilometara do izbjegličkog kampa koji se već petu godinu nalazi na području naše franjevačke misije. Nastao je u vremenu nakon krvavih izbora u Keniji koji su se dogodili još 2007. godine i to kao priprema za nove izbore, kada su korumpirane vlasti raspirivale vatru među već zaraćenim plemenima i nastojale ih raseliti, kako bi biračke mase koncentrirali na mjestima koja će im olakšati

pobjedu. Pripadnici plemena Kikuyu protjerani su tako iz sjevernih područja i otada se život njihovih obitelji smjestio u nekoliko kvadrata šatora na kojima su se odavno izbrisale oznake UNICEF-a, pod jakim tropskim kišama su se prošupljili, zakrpani su komadima vreća i kojekakvih komada i tako odolijevaju vremenu, a ljudi se nadaju boljem. U međuvremenu žive, djeca se rađaju, njihove obitelji rastu i stvaraju se nove. Najveća ironija života ovih ljudi, njih oko tri tisuće, jest u tome što su vlasti dosad negirale da su silom protjerani, odugovlačili s priznanjem njihova izbjegličkog statusa, a istovremeno im nisu dopustili trajno naseljavanje na ovom terenu. Odgađali su gradnju kuća kojima bi im vratili to zrno dostojanstva oteto u metežu osvajanja vlasti i plemenskih razmirica. Nekoliko blatnih nastambi ipak je niknulo, iako se i one u ovoj afričkoj vrleti smatraju bespravnima. I s tim ljudima sam u ovom zaboravljenom kampu četiri godine dočekivao i slavio Rođenje Kristovo. Vrijeme nade i spasenja među onima koji su ostavljeni na cjedilu i nalaze se u takoreći


Franjevačka obitelj

Škola animatora Frame Magdalena Bilkić

Od 4. do 6. studenog u organizaciji područnog vijeća održana je XI. Škola animatora Frame Bosne Srebrene pod geslom Lude svijeta izabra Bog da posrami mudre. Cilj Škole animatora bio je prije svega osposobiti framaše za vođenje tjednih susreta Frame u mjesnim bratstvima te ponuditi im osnovna znanja o animiranju (lat. animare – dati dušu, oduševiti nekoga za nešto). Škola animatora ove je godine okupila 60 framaša iz 26 mjesnih bratstava. Susret je započeo u petak okupljanjem framaša u konviktu Franjevačke klasične gimnazije, a nastavio svetim misnim slavljem koje

68 www.svjetl ori je c i. ba


KRUH SVETOG ANTE Vjerujem u Tebe, o malo Božje Dijete, i da iz Tvojih ručica zvijezde sjaju, pa molim Te da noćas kad snijeg mete, sirotama Svoju toplotu daju. (J. Koren) U malim djelima ljubavi i milosrđa pokazuje se veličina svakoga čovjeka. Danas i ovoga Božića maleni Isus donosi svoju radost svakom čovjeku. On želi tvoje i moje srce kako bi se mogao roditi u njemu. U godini koja je pred nama svoju vjeru najbolje možemo pokazati djelima. Dobro je prepoznati Novorođenoga u svakom čovjeku i pružiti mu svoj dar!

Stipendisti nove akademske godine Dana 15. studenog u prostorijama Franjevačkog studentskog doma u sarajevskom naselju Kovačići potpisani su ugovori između Humanitarno-karitativne organizacije Kruh sv. Ante i studenata kojima su ove akademske godine pripale stipendije. Novim i starim stipendistima obratili su se provincijal Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić i ravnatelj Kruha sv. Ante fra Joso Oršolić. Pozdravili su studente te ih govorom potaknuli na daljnji trud i uspjeh u obrazovanju, zahvalnost i obvezu prema dobročiniteljima. Izbor korisnika izvršen je na osnovu raspisanog natječaja i u skladu s Pravilnikom o dodjeli pomoći iz studentskog fonda Kap dobrote. Stipendija po jednom studentu iznosi 1.000 KM na godišnjem nivou, a podjela će se realizirati mjesečno u periodu od listopada ove godine do srpnja 2017. Preko zaklade Kap dobrote, koja djeluje pod okriljem Humanitarno70 www.svjetl ori je c i. ba

-karitativne udruge Kruh sv. Ante i Franjevačkog medijskog centra Svjetlo riječi već duži niz godina pomaže se nadarenim studentima i studenticama koji redovito studiraju na sveučilištima u Bosni i Hercegovini. Osim konkretne financijske pomoći, stipendisti imaju priliku proći kroz razne edukacije i radionice te implementirati studentski projekt humanitarnog tipa. Tijekom stipendiranja mladi obavljaju mjesečno 15 sati volonterskog rada. Pretežno je to rad s djecom, pomoć starijim osobama, ili sudjelovanje u raznim akcijama za prikupljanje pomoći osobama kojima je ona potrebna. Ovim je stipendistima osigurano zdravo i kvalitetno provođenje slobodnog vremena, a vidljiv je i doprinos njihovu osnaživanju i radu na sebi. Kruh sv. Ante nastoji pružiti potporu tijekom studiranja te osposobiti studente za život nakon studija. Stipendisti su uzorni studenti bez obzira na etničku vjersku i nacionalnu opredijeljenost i dolaze sa svih područja BiH.

Svim dobročiniteljima, suradnicima, simpatizerima i svima koji su svoju ljubav prema čovjeku iskazali preko HKO Kruh sv. Ante želimo ČESTIT BOŽIĆ I SVETO ISUSOVO POROĐENJE! Svim ljudima dobre volje sretna i blagoslovljena Nova 2017. godina! Ravnatelj KSA s djelatnicima


KAP DOBROTE

Drago Lujić, Vitez

Dobročinitelji za prosinac 2016. Za fond Kap dobrote Dragica Stanić, Kiseljak 20 Ljubica Baban, Kiseljak 40 S. Terezija Batarilo, Sar. 50 S. Gizela Dolić, Podmilačje 50 N. N., Žepče 50 Ivan Jularić, Oriovac 40 Šimo Bakula, Kiseljak 100 S. Željka Kopić, Sarajevo 50 Suvenirnica franjevačkog samostana Rama-Šćit 200 N. N., Sarajevo 30 Stipo Breljak, Švicarska 100 Zdravko Mijić, Švicarska 50 Ilija Majić, Švicarska 100 Franjo Đogaš, Zagreb 500 S. Paula Batarilo, Sarajevo 50

KM KM KM KM EUR HRK KM KM KM KM CHF CHF CHF HRK KM

Za Tamaru Starčević Danijel Samardžić, Australija N. Š., Azići, Sarajevo Ivica Kostić, Njemačka

20 KM

100 AUD 20 KM 50 EUR

Za Patrika Ivanovića Danijel Samardžić, Australija N. Š., Azići, Sarajevo Ivica Kostić, Njemačka

100 AUD 20 KM 50 EUR

Za Ljiljanu Krajnc Danijel Samardžić, Australija N. Š., Azići, Sarajevo Ivica Kostić, Njemačka

100 AUD 20 KM 50 EUR

Za Miu Stojak Danijel Samardžić, Australija N. Š., Azići, Sarajevo Ivica Kostić, Njemačka Za Leonitu Gabrić Danijel Samardžić, Australija N. Š., Azići, Sarajevo Ivica Kostić, Njemačka Vlč. Marinko Mrkonjić, Župni ured Husino

100 AUD 20 KM 50 EUR

100 AUD 20 KM 50 EUR 50 KM

AKCIJE KOJE TRAJU Tamara Starčević boluje od teškog oblika mioklone epilepsije – Dravet sindroma. Premda je dosad bila 40-ak puta u bolnicama, njezina bolest nije stavljena pod kontrolu. Bolest je visokorizična, komplicirana i za život i za liječenje. Samohrana majka lijekove plaća sama i naručuje ih iz inozemstva jer ih kod nas nema.

Patrik Ivanović ima urođenu srčanu manu VSD i plućnu hipertenziju. Dijete je s poteškoćama u razvoju, ne hoda, ne govori, ne jede samostalno, koristi pelene i u potpunosti je ovisan o roditeljskoj pomoći. Svakodnevno koristi lijekove koji malo usporavaju njegovu bolest, a za koje roditelji izdvajaju oko 300 KM mjesečno.

Ljiljana Krajnc je 100 % invalid. Prije nekoliko godina imala je dvije transplantacije jetre i nakon toga još dvije operacije. Doživjela je kliničku smrt, bila na aparatima. Presadili su joj zaraženu jetru s hepatitisom. Od tada mora kupovati lijek hepsera jer joj on drži sve parametre pod kontrolom i bez njega ne bi mogla živjeti, ali lijek košta 600 € u inozemstvu.

Leonita Gabrić oboljela je od teške bolesti, od ko­je boluje tek trinaestoro djece u svijetu. Liječnici iz Beograda vjeruju da mo­ gu pomoći Leoniti, ali za operaciju, tijekom koje bi donor kosti bila njezina majka, potrebno je oko 20 000 €. Pokažimo da imamo otvoreno srce.

72 www.svjetl ori jec i. ba

Dobročinitelji za Kruh sv. Ante − Zagreb Marko Sabljić, Sesvete 500 HRK Davor Borošak, Zagreb 800 HRK HKM Krefeld, Njemačka 510 EUR Marija Medven, Kostanjevac 600 HRK Rafael Romić, Zagreb 400 HRK Tena d. o. o., Osijek 3.000 HRK Jelica Ujaković, Zagreb 300 HRK Marko Petrušić, Nizozemska 250 EUR Župa sv. Filipa i Jakova, Vukovar 1.000 HRK Vagros d. o. o., Zagreb – povrće 1000 kg STJE MA promet d. o. o., Zagreb – povrće 642 kg fra Stipo Karajica, voditelj KSA u Hrvatskoj


Medicinski kutak

Najčešći karcinom kod muškaraca Rak Prostate

Prostata (grč. prostátēs) ili predstojna žlijezda je muška spolna žlijezda koja se nalazi smještena ispod mokraćnog mjehura, obavijajući svojim režnjevima mokraćnu cijev koja odvodi mokraću iz mokraćnog mjehura. Nalikuje kestenu te stoga ima i naziv u narodu kestenjača i predstojnica.

P

rostata se sastoji od 30 % mišićnog i 70 % žljezdanog tkiva. Prostata je za muškarce jedna od najznačajnijih žlijezda. Osnovna funkcija joj je proizvodnja većine tekućine u sjemenu. Tekućina (sekret) prostate i sjemenih mjehurića štiti i prehranjuje spermije na njihovu putu do jajne stanice žene u maternici. Dakle, temeljna funkcija prostate je vezana uz plodnost, a ne spolnu moć muškarca. Prostata je u djetinjstvu razmjerno mala, a počinje rasti u pubertetu, pod utjecajem testosterona. Prostata dosegne konačnu veličinu u dobi od 20 godina i zadrži je sve do približno 50. godine. Nakon toga, prostata se postupno povećava, a u dobi od 70 godina 8 od 10 muškaraca ima povećanu prostatu. Rak prostate je zloćudni tumor koji nastaje u prostati i uzrok je smrti u 2 do 3 posto ukupnog broja umrlih muškaraca. Karcinom prostate najčešće je dijagnosticirani karcinom muške populacije u razvijenim zemljama, s incidencijom od 97 slučajeva na 100 000 muškaraca u zapadnoj Europi, 74 www.svjetl ori jec i. ba

Piše dr. Boris Adašević boris.adasevic@gmail.com

čime nadmašuje karcinom pluća i kolorektalni karcinom. On je drugi najčešći uzrok smrti od karcinoma u muškaraca, nakon raka pluća. U većini slučajeva rak prostate se razvija u muškaraca starije životne dobi, a prosječna dob pri postavljanju dijagnoze je 72 godine. Smatra se da će se u gotovo 60 % muškaraca rak prostate razviti do 80. godine.

Rizični čimbenici

Među rizičnim čimbenicima za karcinom prostate tri su dobro utvrđena: starija dob, etničko podrijetlo i nasljedni faktor. Osim prethodno istaknute dobi, naglašava se i čimbenik nasljedstva, jer se u oko 9 % od sveukupnog broja slučajeva karcinoma

prostate radi o nasljednom obliku. Također, muškarci kod kojih rođak iz prvog koljena ima evidentirani karcinom prostate imaju dvostruko veću šansu za oboljenje. Određeni egzogeni čimbenici, poput prehrambenih navika, unosa alkohola, spolnog ponašanja, izloženosti UV zračenju te kroničnih upala također mogu biti uključeni u doprinos navedenim rizicima. Ne može se dovoljno naglasiti činjenica od izuzetne važnosti da rak prostate u ranom stadiju ne pokazuje nikakve znake koje možemo primijetiti, nikakve simptome bolesti! Nažalost, ranih simptoma karcinoma prostate nema. Simptomi se obično javljaju u uznapredovaloj fazi bolesti. Oko 75 % bolesnika s rakom prostate javlja se liječniku zbog smetnji s mokrenjem opstruktivnog tipa i vrlo su slični onima kod dobroćudnog uvećanja prostate; bolesnik navodi čekanje na početak mokrenja („oklijevanje” pri početku mokrenja), slabljenje mlaza mokraće, kapanje nakon mokrenja, zatim mokrenje noću i osjet nepotpunog


••

Pozdrav svima J!

Potreban materijal: krug od stiropora, vuna, božićni

Polako ulazimo u mjesec prosinac, mjesec darivanja. I dok neki misle samo na božićne poklone, za vjernike je prosinac puno više od toga. Zaista, to je mjesec darivanja, ali darivanja ljubavi koja više dolazi do izražaja zbog nadolazećeg blagdanskog duha novorođenog nam Kralja. Iščekujući Božić, redovito palimo svijeće na adventskom vijencu. Ukoliko ga još nemate, ovaj članak izvrsna je prilika da zajedno s djecom napravite vlastiti adventski vijenac. Adventski vijenac shvaćen je kao znak Božje vjernosti i vječnosti. Krug koji je načinjen od granja ili bilo kojeg drugog materijala simbol je vječnosti, a svijeće predstavljaju dolazeće svjetlo Isusa Krista. Ako vas već ova simbolika nije zainteresirala, vjerujemo kako će vas daljnji tekst privući izradi vlastitog adventskog vijenca. Stoga, roditelji i djeco – bacite se na posao! •

ukrasi (anđeli, kuglice, ukrasne grančice, ukrasni češeri), perlice, ljepilo, vruće ljepilo, 4 lučice (ili bilo koje druge svijeće).

76 www.svjetl ori je c i. ba

Priredila Jela Bejić

•Adventski vijenac •


NAŠI POKOJNICI Iva Nujić rođ. Jurič (1941. – 2016.) Dana 23. studenog, u 76. godini života, umrla je Iva Nujić, r. Jurič, majka svećenika fra Ivana Nujića, člana provincije Bosne Srebrene, sestra fra Ante Juriča († 1983.) i č. s. Vitomire Jurič, franjevke Bosansko-hrvatske provincije Krista Kralja. Iva Nujić rođena je 20. lipnja 1941. u Velikom Prnjavoru kod Doboja. Stupivši u brak s Ilijom Nujićem 1963. godine, rodila je četvero djece: sinove Antu, Ivana i Matu te kćer Pavicu. S mužem je doselila u selo Mišince, zaselak Čelar, u neposrednu blizinu crkve sv. Ante u župi Veliki Prnjavor – Mala Sočanica. Prije dvije godine pokojna Iva oboljela je od Parkinsonove bolesti, zbog koje je do smrti bila gotovo potpuno nepokretna. Uz brojnu rodbinu, prijatelje, redovnice, bogoslove, učenike i profesore visočke gimnazije pokopana je 24. studenog na groblju Kamenje u Mišincima, u župi Cer. Misu zadužnicu u grobljanskoj kapelici uz dvadesetak svećenika i redovnika predvodio je vikar provincije Bosne Srebrene fra Petar Jeleč. Sprovodne obrede predvodio je plehanski gvardijan fra Anto Tomas. /SR/

Elizabeta Nua r. Đurić (1924. – 2016.) Uoči svetkovine Svih Svetih 31. listopada, u krugu svoje obitelji u Prizrenu (Kosovo), izmirena s nebeskim Ocem i opremljena svetim sakramentima umirućih, preselila se u vječnost Elizabeta (Liza) Nua, majka fra Antona Nue, svećenika franjevca Franjevačke provincije Bosne Srebrene te s. Marije Nua, sestre franjevke od Bezgrešnog Začeća. Elizabeta Nua rođena je u Janjevu 15. srpnja 1924., a udala se za Pjetra Nua iz Prizrena 16. srpnja 1949. S njim je rodila šestero djece: Zefa, Marka, Katu, Martu, Antona i Vilsona. Dvoje njih je sav svoj život posvetilo Bogu i Crkvi: fra Anton, svećenik franjevac i Marta, redovničkim imenom s. Marija. Sprovod pokojne Elizabete obavljen je na Dušni dan, 2. studenog u Prizrenu. U prizrenskoj župnoj crkvi Blažene Djevice Marije Pomoćnice kršćana, slavljena je sv. misa zadušnica za pokoj njezine duše. Misnom slavlju je predsjedao mons. Rrok Gjonlleshaj, nadbiskup Bara, a koncelebrirali su: mjesni biskup mons. Dodë Gjergji i Apostolski Administrator Južne Albanije, bosanski franjevac i biskup mons. Hil Kabashi i trinaestorica svećenika. /FIA/

Joso Brezović (1934. – 2016.) Dana 21. studenog, u 82. godini života, u svojoj kući u Kostrču preminuo je Joso Brezović, uzorni vjernik, član FSR-a župe Tolisa. Rođen je 12. prosinca 1934. u Kostrču kao drugo dijete od četvero djece majke Kate r. Mišković i oca Đure koji je nestao 1945. U kršćanskom braku s Mandom r. Baotić, kojom se oženio 21. studenog 1956., rodilo im se trinaestero djece, od kojih je dvanaest živih: Slavica (umrla kao beba), Đuro, Anto, Kata, Marijan, fra Ivo koji je trenutno župnik u Bogićevcima, Franjo, Zdravko, Valerija, Zlatko, Janja, Srećko i Lidvina. Uz brojnu rodbinu, prijatelje, redovnice i redovnike i svećenike pokopan je u srijedu 13. studenog na groblju u Kostrču u župi Tolisa. Ukop na groblju predvodio je toliški gvardijan fra Mario Jurić, a misu zadušnicu koja je slavljena u župnoj i samostanskoj crkvi, predvodio je fra Zdravko Dadić, član uprave provincije Bosne Srebrene koji je istaknuo da pokojnom Josi i njegovoj supruzi Mandi nije bilo lako podići dvanaestero djece, ali pouzdanjem u Boga i Božju providnost uspjeli su u svojoj zadaći i za nagradu su dobili u obitelji i duhovno zvanje – fra Ivu.  /FIA/

Sestra Ivana Šuljić (1940. – 2016.) Dana 20. studenoga u Samostanu sv. Klare Brestovsko, u Gospodinu je preminula s. M. Ivana Šuljić od Duha Svetoga u 77. godini života i 43. redovništva. Sestra Ivana Šuljić, krsnim imenom Ivanka, rođena je 14. lipnja 1940. u Šibeniku, od oca Josipa i majke Ane rođ. Miočić, u obitelji s četiri brata i tri sestre. Dugo godina bolovala je i imala je nekoliko teških operacija. Uvijek je odisala vedrinom i radosnim franjevačkim duhom. Po svjedočenju ostalih sestara, zavoljela je Bosnu kao i svoj Split. U najtežem vremenu (1993.), kada se samostan nalazio na crti razgraničenja neprijateljskih vojski i kada je granatom zapaljen krov samostana, s. Ivana je s ostalim klarisama ostala tu moleći za okončanje rata. Mnogi su u župi Brestovsko uvjereni da ih je upravo molitva sestara klarisa sačuvala u ratu od progonstva i težih stradanja. Sveta misa zadušnica slavljena je 21. studenog u punoj župnoj crkvi na Brestovskom. Misu je predvodio provincijal fra Jozo Marinčić u koncelebraciji s trinaestoricom misnika. Od sestre su se oprostili prigodnim riječima brestovački župnik fra Ilija Jurić, duhovnik fra Gabrijel Tomić i s. Hijacinta Batinić, poglavarica sestara klarisa na Brestovskom. Poslije mise zadušnice obavljeni su sprovodni obredi na groblju Javorje, gdje je zajednička grobnica sestara klarisa. /FPUB/

80 www.svjetl ori je c i. ba


Sretan Božić – Radujte se, narodi! (405)  
Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you