BIBLIOTEKA Stepress | www.stepress.hr
DjeČja srdžba Je li srdžba prirodna reakcija i je li normalno kada dijete iskazuje srdžbu? Pogledajmo ŠTO KAŽE STRUČNJAK
„Što sa srdžbom?” Srdžba je prirodna reakcija svih nas, pa tako i male djece. Ipak, postupanje prema srditom djetetu, najteži je problem roditeljstva. A budući da je tako, većina roditelja na dječju srdžbu reagira pogrešno i destruktivno. Razmotrimo sljedeće: kad se dijete rasrdi, ljutnju može iskazati na vrlo ograničen broj načina. Ima samo dva izbora: izraziti je ponašanjem ili riječima. Roditelju je teško znati kako je primjereno reagirati na jedan, a kako na drugi način. Iskaže li malo dijete, primjerice, srdžbu udarajući glavom, bacajući igračke, mlateći oko sebe rukama ili nogama, na takvo ponašanje treba reagirati. Izrazi li dijete pak srdžbu riječima, gotovo je sigurno da će roditelj to doživjeti kao nešto neugodno, kao izraz nepoštovanja i neprimjereni čin. I takav je način iskazivanja srdžbe jednako nepodnošljiv i neprihvatljiv. Što roditelj može učiniti? Kao para iz lonca, i srdžba nekako mora izaći iz djeteta. Nitko, pa ni malo dijete, ne može srdžbu potisnuti i držati je stalno u sebi. Jedan od najrazornijih postupaka jest prisiljavanje djeteta da to čini. Odbijemo li dopustiti djetetu da srdžbu izrazi na neki način, ono će je morati sve dublje potiskivati, te će to u njegovu kasnijem životu izazvati razorne učinke. Kažnjavamo li dijete zato što je srdžbu izrazilo riječima ili ponašanjem, ono neće imati izbora nego je potisnuti i zatvoriti u sebe. Posljedica će biti to da dijete nikada neće naučiti zrelo se nositi sa srdžbom. Kao roditelji moramo shvatiti da sama kazna nije sredstvo kojim ćemo naučiti djecu kako izražavati srdžbu. Sučeljen s dječjom srdžbom, roditelj lako učini još jednu pogrešku: plane i na srdito dijete istrese teret vla stitog gnjeva. Djeca su pred roditeljskim gnjevom bespomoćna, ne mogu se od njega braniti. Uobičajeni je primjer strogi prijekor: „Da te nikada više nisam vidio da to radiš (ili da sa mnom tako razgovaraš)! Razumiješ li?!” Kad roditelj viče na dijete, ono posve zatvori sve prirodne putove iskazivanja srdžbe i mora tu srdžbu zadržati u sebi te joj pridodati i roditeljski gnjev. Većina roditelja danas nesumnjivo pogrešno postupa prema srditoj djeci. Iskaže li dijete srdžbu ponašanjem ili riječima, roditelji ga kazne, srdito prekore ili učine i jedno i drugo. 22