Page 1

PREOBRAZBENI NIZ

OTPUSTI SVOJU

PROŠLOST Preuzmi nadzor nad vlastitom budućnošću tako što ćeš se riješiti navika, rana i usvojenih stavova iz prošlih odnosa

JOHN LOREN I PAULA

SANDFORD


Naslov izvornika: Letting Go Of Your Past Copyright © 2008 John Loren i Paula Sandford Prevedeno i objavljeno s dopuštenjem nakladničke kuće Charisma House. Sva prava pridržana. Knjiga je dostupna na drugim jezicima: Charisma Media, 600 Rinehart Road, Lake Mary, FL 32746 USA e-mail: charismahouse@charismamedia.com Copyright © 2012. za hrvatsko izdanje, te za distribuciju u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini: Figulus d.o.o., Koprivnica

Nakladnik: Figulus d.o.o., Koprivnica Urednik: Josip Lončar Prijevod: Irena Mandić Korektura prijevoda: Aleksandra Marija Chwalowsky Lektura: Jasmina Mandić Korektura: Martina Zidarić Grafički urednik: Momir Blažek Tisak: Web 2 Tisak d.o.o. Knjigu možete naručiti na našoj internetskoj stranici (www.figulus.hr), e-mailom (tajnica@figulus.hr) ili telefonom (048/210-104, 095/206-5421 i 091/220-6542). Ostala izdanja potražite na: www.figulus.hr

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000931705. ISBN 978-953-7929-21-3


John Loren i Paula Sandford

OTPUSTI SVOJU PROÅ LOST drugo, nepromijenjeno izdanje


SADRŽAJ

PREDGOVOR HRVATSKOM IZDANJU................................... 7 UVOD........................................................................................... 11 NANOVO ODRASTI – U KRISTU........................................... 16 VI NISTE RODITELJI SVOJIM RODITELJIMA..................... 46 PRONALAŽENJE IDENTITETA I POZIVA............................. 66 POSTATI JEDNO ZNAČI ZAISTA OSTAVITI OCA I MAJKU....................................................... 107 SNAGA ZAJEDNIŠTVA.......................................................... 136 PREMA PUNINI SPOLNOSTI: POSTATI POPUT KRISTA U SVOJOJ LJUDSKOSTI......... 152 RJEŠAVANJE PITANJA SPOLNOG IDENTITETA............... 194 NIJE ON TEŽAK – TO JE MOJ BRAT....................................226 PRISTAJANJE TIJELU KRISTOVOM....................................286


Otpusti svoju prošlost

.............................................................................................................................................

PREDGOVOR HRVATSKOM IZDANJU

Pred vama je knjiga kojom započinjemo seriju o dušobrižništvu, tj. o Božjoj brizi za čovjeka, koju Bog ostvaruje preko svojih izabranih i za tu službu obučenih vjernika. Velik broj vjernika u Hrvatskoj već se susreo s pojmovima duhovnik ili dušobrižnik, no malo tko zna što te službe zapravo predstavljaju. Razlog tome je prvenstveno to što u Hrvatskoj ne postoji posebna škola ili studij za duhovnike i dušobrižnike. Iako mnogi smatraju da je svaki svećenik po ređenju i po školama koje je završio osposobljen biti duhovnikom ili dušobrižnikom, to je samo djelomično točno. U mnogim zemljama postoje posebni studiji za obuku duhovnika i dušobrižnika, no u Hrvatskoj takvih studija nema. Činjenica je da je svaki vjernik pozvan biti duhovnikom i dušobrižnikom onima od kojih je zreliji i iskusniji u vjeri. Tako bi svojevrsni duhovnik i, još više, dušobrižnik trebao biti svaki roditelj svojoj djeci, bake i djedovi svojim unucima, starija braća mlađoj braći, iskusniji prijatelji manje iskusnima, itd. Drugima možemo posredovati onoliko Božje mudrosti, ljubavi i, općenito, Božje sile koliko smo je sâmi iskusili.

7


OTPUSTI SVOJU PROŠLOST

............................................................................................................................................. Ovom serijom knjiga želimo 1) mnogima pomoći da prepoznaju svoje probleme te ih s Božjom pomoći počnu rješavati, 2) potaknuti klerike i laike da se zainteresiraju za te službe. Pisci knjiga su bračni par koji se dugo godina uspješno bavi dušobrižništvom. Njihova se služba u Americi naziva imenima: prayer minister i Christian counselor.

Ako to prevedemo doslovno, imat ćemo dvije službe koje pod tim opisom u Hrvatskoj praktički ne postoje. To su prevedeno: molitelj služitelj i kršćanski savjetnik. U Hrvatskoj postoje vjernici, svećenici i laici, koje bismo mogli svrstati u ove kategorije, no ne znamo ima li ijedan kojemu je to stalna i jedina služba.

Zbog jasnijeg shvaćanja, molitelja službenika preimenovali smo u dušobrižnika, a kršćanskog savjetnika u duhovnika. I jedan i drugi mogu biti klerici ili laici, što znamo iz povijesti Crkve u kojoj su mnogi sveci bili duhovnici ili dušobrižnici bez obzira na to jesu li bili klerici ili laici. Dušobrižnik je, kako sâma riječ govori, osoba koja se aktivno brine za dobro duše druge osobe. Tako bi svaki župnik trebao biti dušobrižnik svim svojim župljanima. Znamo, međutim, da u praksi prečesto nije tako i to iz dva jednostavna razloga 1) nitko ga za tu službu nije obučio te 2) za takvu vrstu služenja, zbog prevelikog broja drugih obveza, jednostavno nema vremena. Či-

8


Predgovor

............................................................................................................................................. tajući ovu i druge knjige u seriji, shvatit ćete što ova služba uopće predstavlja. Sve navedeno može se reći i za duhovnike. Danas zaista velik broj vjernika traži dobrog duhovnika, dok je s druge strane premalo onih koji su adekvatno obučeni za takvo što te imaju vremena za takvu vrstu služenja. Zbog svega toga, kad vjernici u Hrvatskoj traže pomoć od Boga preko njegovih službenika, prečesto dobiju odgovore poput: „Molite se i bit će dobro”, „Prihvatite to kao Božju volju!”, „Odite psihijatru jer se mi time ne bavimo”, „Mi se nemamo vremena baviti vašim problemima” i sl. Nadamo se da će ove knjige promijeniti svijest i savjest mnogih čitatelja, te da će se mnogi odlučiti povjerovati da je Bog itekako zainteresiran za svaki naš problem. On nam nije dao Duha Svetoga kako bismo životne situacije prihvaćali onakvima kakve jesu, već kako bismo ih mijenjali da budu onakve kakvima On želi da budu. Za to je, međutim, potrebno mnogo toga naučiti. Nadamo se da će ove knjige doprinijeti tome da vjernici, kad zatraže pomoć od svojih župnika, konačno počnu dobivati drukčije odgovore, poput: „Preporučit ću vas dušobrižniku kojemu se možete javiti i u kojega možete imati povjerenja” ili: „Rado ću vas saslušati pa ćemo vidjeti što Bog može učiniti!”

Urednik

9


Otpusti svoju prošlost

.............................................................................................................................................

UVOD

Diljem svijeta, u mnogim kulturama i kod mnogih naroda, vidljive su dvije velike pogreške koje nisu bile toliko česte u prethodnim stoljećima. Prva je povezana s odgojem i obrazovanjem. Vrlo je vjerojatno da nećemo dopustiti liječniku liječiti pacijente bez godina strogog obrazovanja, polaganja teških ispita, te stjecanja stru­čne prakse kroz stažiranje. Zanimljiva je to riječ – praksa. Hvala Bogu što liječnici moraju postati stručnjaci u svom području prije no što im se dopusti „prakticirati” medicinu. Odvjetnici moraju studirati godinama prije no što završe fakultet i polože pravosudni ispit. Arhitekti moraju naučiti kako pravilno projektirati zgradu, kako se ona ne bi urušila. Stomatolozi ne smiju popravljati ili vaditi zube dok se za to ne osposobe. I to je tako za gotovo svako područje ljudske djelatnosti. Ali za najvažnije zanimanje od sviju, brak i odgoj djece, ne zahtijevamo ama baš nikakvo obrazovanje – i onda se čudimo što je pošlo po zlu! U biblijsko vrijeme nije bilo tako. Dom je bio vrlo cijenjen kao središte cijeloživotnog obrazovanja. To možemo vidjeti i u Bibliji:

Ove zapovijedi, što ti ih dajem danas, neka ti budu upisane u srcu; napominji ih svojoj djeci (Pnz 6,6-7).

11


OTPUSTI SVOJU PROŠLOST

............................................................................................................................................. Slušajte, djeco, očevu opomenu. Pazite da se naučite mudrosti. Jer vam dajem dobre pouke, ne prezirite mojega naputka. Kad sam još kao dijete boravio kod svojega oca, kao nježno, jedino dijete pod okriljem majke, tad me je on učio i rekao mi: „Neka tvoje srce drži čvrsto moje riječi; drži se mojih zapovijedi pa ćeš živjeti” (Izr 4,1-4). Iz tih redaka primjećujemo da slušanje očevih zapovijedi rezultira životom, pa je zaključak da neposluh rezultira smrću, što vidimo svuda oko sebe te čitamo u dnevnim novinama.

A vi očevi, ne ogorčujte svoju djecu, nego ih odgajajte u Gospodnjoj stezi i poučavanju (Ef 6,4). U ovoj knjizi, kao i u našim drugim djelima, pročitat ćete kako su se sustavno, od industrijske revolucije 1840-ih godina, obiteljske uloge, posebno očinske uloge, sve više zapostavljale, a jedna od najštetnijih posljedica je da danas očevi i majke više ne znaju kako na pravilan način disciplinirati svoju djecu i ne poučavaju ih tijekom odrastanja o vještini braka te o odgoju djece. Dakle, iako u svim drugim područjima ljude pomno pripremamo za obavljanje nekoga posla, mlade puštamo da uđu nespremni u ta najkritičnija zanimanja!

12


Uvod

............................................................................................................................................. Ova je knjiga jedna od mnogih koja pokušava ukazati na taj nedostatak. Ovdje ćete naći upute kako pomoći onima koji u djetinjstvu nisu imali blagoslovljen odnos s roditeljima, isto tako, na koji način sami sebi pomoći u toj istoj potrebi. Ova knjiga govori o problemima koji nastaju kad se tinejdžeri odvajaju od roditelja u odrasloj dobi, o tome što su to roditeljska inverzija i zamje­ nski bračni drug, kako pronaći pravoga bračnog druga, kako pronaći i živjeti svrhu vlastitog života, te kako postati jedno s drugima, u jedinstvu Tijela Kristova. Nijedna mlada osoba ne bi nespremna smjela pristupiti braku i roditeljstvu, bez obuke, koju mogu dobiti kako iz ove knjige, tako i iz mnogih drugih, a jedna je od njih i naša knjiga Obnavljanje kršćanske obitelji. Još jedna velika pogreška je što ljudi započinju život u društvu – ali i svoje vlastite živote – a da nisu zacijelili rane iz prošlosti, rane vlastitih grijeha ili pogrešaka roditelja te grijeha iz njihovog djetinjstva. Zanimljivo je da nećemo dopustiti profesionalnim sportašima postati članovima tima bez pažljivog medicinskog pregleda, pa ako postoje kakve ozljede koje još nisu zacijelile, diskvalificirat ćemo ih, ali ne primjenjujemo taj isti zdravi razum kad naša mladež stupa u brak i roditeljstvo! Ne postoje zakoni koji vas obvezuju ići na savjetovanja ili molitvu za iscjeljenje rana srca prije braka. (U Hrva­ tskoj u Katoličkoj crkvi postoje tečajevi za pripremu za

13


OTPUSTI SVOJU PROŠLOST

............................................................................................................................................. brak koji ni iz daleka ne zadovoljavaju stvarne potrebe i u mnogim se župama ne provode onako kako bi trebali – op. urednika). Jeremija kaže:

Lukavo je srce, više nego išta podmuklo. Tko da ga shvati? (Jr 17,9). a Isus kaže:

Jer iz srca dolaze zle misli, ubojstvo, preljub, bludnost, krađa, lažno svjedočenje, hula na Boga (Mt 15,19). Ali mi i dalje tvrdoglavo odbijamo prepoznati što nam je u srcu i uopće nismo svjesni kako zacijeliti rane da bi nam naši brakovi i odgoj naše djece bili na blagoslov, a ne na žalost i razočaranje. Sve učestaliji razvodi, nasilje i ubojstva uzimaju maha u našem društvu. Ova je knjiga jedna od mnogih koje smo Paula i ja napisali kako bismo podučili one koji to žele kako preoblikovati srce da od posljedica loših djela dođe do radosnog života u Kristu. Naučit ćete kako se osloboditi i izliječiti od rana prošlosti, kako raspeti na križ djela koja donose zlo, te kako uskrisiti srce da postane onakvo kakvim ga je Bog zamislio, dok ne postanemo zreli članovi Crkve. U prethodnim stoljećima propovijedanje i podučavanje izravnije je i snažnije pozivalo na pokoru i promjenu. Ljudi su znali – ako prihvate Isusa kao svog osobnog

14


Uvod

............................................................................................................................................. Gospodina i Spasitelja, i njihovi će se životi morati mijenjati. Prva i druga Velika Duhovna obnova u Americi promijenile su mnoge živote, čak i nevjernika. No previše smo uživali u „lako postignutoj milosti” i bili otvoreni samo onome što bi Isus, poput osobnog nam Djeda Božićnjaka, trebao činiti za nas. Prethodne su generacije slušale što Krist od njih u životu zahtijeva. Naše novije generacije odrastaju tako da, nasuprot tome, samo nešto zahtijevaju i očekuju od Njega. Rezultat toga je premalo pravog pokajanja i istinske promjene. Ova knjiga, kao i ostale, poziva na istinsko pokajanje i moralno poštenje – ne religiozno ili ono koje osuđuje, nego na oslobađanje od prošlosti – primjenjujući Krv, Križ i Uskrsnuće Gospodina našega Isusa Krista na dubine naših srdaca, znajući da nas Božja dobrota vodi do istinskog pokajanja (usp. Rim 2,4). Mi, kršćani, moramo naučiti kako biti jedni drugima istinski liječnici srca.

Držimo se istine u ljubavi i u svemu rastimo u onome koji je glava, Krist (Ef 4,15).

15


OTPUSTI SVOJU PROŠLOST

.............................................................................................................................................

NANOVO ODRASTI – U KRISTU

Prije neg’ bolove oćutje, eto je rodila. Prije neg’ trudove osjeti, porodi dječaka. Tko je takvo što čuo, tko je takvo što vidio? Može li se zemlja u jednom danu napučiti? Može li se narod odjednom roditi? A tek što je osjetila trudove, Sionka rodi sinove! „Zar bih ja otvorio krilo materino a da ono ne rodi?”– govori Jahve. „Zar bih ja, koji dajem rađanje, zatvorio maternicu?”– kaže Bog tvoj. Veselite se s Jeruzalemom, kličite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime svi koji ste nad njim tugovali! Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove da se nasišete i nasladite na grudima krepčine njegove. Jer ovako govori Jahve: „Evo, mir ću na njih kao rijeku svratiti i kao potok nabujali bogatstvo naroda. Dojenčad ću njegovu na rukama nositi i milovati na koljenima. Kao što mati tješi sina, tako ću i ja vas utješiti – utješit ćete se u Jeruzalemu” (Iz 66,7-13). „Zašto s tobom napredujem tako sporo, Johne? Jednostavno znam da ne mogu postići veću zrelost s tobom. Što nedostaje?” To pitanje koje mi je postavio jedan od ljudi kojima sam bio dušobrižnik me je navelo na shvaćanje da dokle god

16


1. poglavlje

............................................................................................................................................. pretjerano živim za svoju ulogu dušobrižnika, ni­tko kome služim neće moći postati zaista slobodan (od mene, sebe ili bilo čega drugoga) jer mi je samo služenje važnije od njegovih plodova. Sjetimo se apostola koji su se više radovali tome što su im se zli duhovi pokoravali (služenje) nego što su ljudi bili oslobođeni (plodovi službe)! Ali kad mi je Duh Sveti otkrio neiscijeljene dijelove mog vlastitog ega – da sam ja taj koji imam potrebu nekome pomoći i samim time što je ta osoba trebala moju pomoć biti iznad te iste osobe; da imam potrebu „zbog svojih vlastitih sposobnosti” usredotočiti se na probleme, da imam potrebu biti mučenikom za druge itd. – tad mi je otkrio da nijedna, niti pak sve ove grešne sklonosti zajedno, ne odgovaraju na ono pitanje s početka. Nešto drugo je nedostajalo. Posvijestio mi je da nije dovoljno samo na križ staviti onu grešnu, ljudsku stranu, nije dovoljno baviti se samo grijesima i nije dovoljno samo primiti oproštenje. Osoba kojoj sam pomagao mogla je otkriti svako svoje grešno djelo i prinijeti svaki svoj grešni čin na križ, ali i dalje ostati funkcionalno nesposobna osoba! Shvatio sam tada da je čak važnije dovesti drugoga do toga da počne živjeti novi život negoli mu pomoći umrijeti negativnome. Ovo se drugo mora dogoditi prije prvoga, ali bez novog života osobi se malo može pomoći. Kada bismo oprosti-

17


OTPUSTI SVOJU PROŠLOST

............................................................................................................................................. li onima koji su nas razočarali ili kada bi se nama oprostili svi prijestupi, a ne bismo dobili dovoljno ljudske ljubavi, i dalje bismo bili nesposobni normalno funkcionirati. Netko nas mora ljubavlju vratiti u život. Ponekad to učini Bog sâm, ali najčešće su potrebne ljudske ruke i srca koja nas dotaknu i povuku dalje u život. Nakon što se nanovo rodimo (svjesno i odlučno prihvatimo svoje krštenje – op. urednika), mi smo zapravo ponovno bebe. Kao što nas Bog nije stvorio kao ribe, da se u tjelesnom smislu izliježemo bez biološkoga oca ili majke, tako nije ni zamislio da se duhovno nanovo rodimo bez obiteljske njege. Sama ta činjenica dovoljan je razlog da se ponovno rodimo unutar crkvene zaje­ dnice, ali je vjerojatno i najmanje shvatljiva činjenica našeg kršćanskog postojanja. Nekako smo zakazali u shvaćanju koliko smo važni jedni drugima.

Johnova priča o oslobađanju i odrastanju Bilo je trenutaka tijekom moga služenja kad ljudi kojima sam služio nisu primili sve što su trebali iako sam im pomagao. Do tada mi nije padalo na pamet da im je bila potrebna moja osobna ljubav, u mnogočemu posebnija od one uobičajene koju sam im trebao dati kao dobar kršćanin, ili jedinstvenija od one prijatelja ili dušobrižnika. Gospodin mi je otkrio da je nekim ljudima

18


Nanovo odrasti – u Kristu

............................................................................................................................................. o kojima smo Paula i ja skrbili bilo potrebno da im se predamo kao njihov duhovni otac ili majka. Budući da je takav odnos izostao, oni nisu mogli doći do punine (zrelosti) života. Pitao sam se: „Zašto se ljudi tako neprimjereno lijepe za Paulu i mene? Ima li nešto u nama što ih privlači na pogrešan način?” Što smo se više trudili to izbjeći, to su ljudi više crpili našu snagu. Onda je Gospodin progovorio svojim tihim, mirnim glasom: „Johne, razlog zbog kojega se oni i dalje lijepe za tebe i Paulu (nakon što ste umrli lošim stvarima u sebi) je vaše prisustvo koje obećaje nešto što im uskraćujete. Zvuči paradoksalno, ali ako im se otvorite i date im se cijeli, bit će zadovoljni i neće vas više crpiti.” Nastavio je objašnjavajući da ono što ljudi žele nije nešto zabranjeno; čak i onda kad su mislili da nas mogu spolno zavesti, to zapravo nije bilo ono što su željeli. Ljudi su tražili ono što nikada prije nisu dobili – zdravu roditeljsku ljubav koja ih je trebala pripraviti za život. Kada bismo se prikazali (kao u poslanici Rimljanima 12,1) Ocu kao prenositelji Njegove ljubavi, On bi toliko zadovoljio njihova srca da ne samo da nas ne bi crpili, nego bi postali potpuni. Kad sam napokon shvatio da je upravo to Bog Otac želio učiniti te da je trebao spremna ljudska srca kako bi

19


OTPUSTI SVOJU PROŠLOST

............................................................................................................................................. to izvršio, Paula i ja smo nadišli strah da ćemo napraviti nešto biblijski krivo i shvatili smo da je to zaista biblijski (v. 1 Sol 2,11-12; 1 Tim 1,2). Duh Sveti je nadišao naše strahove da previše riskiramo, pokazujući nam da je to zapravo Očev posao, pa smo mu dopustili da ga obavlja u nama i preko nas. Otvorili smo se i počeli naglas moliti za ljude kojima smo pomagali:

U mjeri u kojoj (navedemo ime osobe kojoj pomažemo – npr. Ivana) Ivana treba oca i majku da je uvedu u život, Ivana će na neko vrijeme prihvatiti nas kao roditelje u Kristu, a mi ćemo to i biti, dragi Bože. Nosit ćemo Ivanu u svojim srcima i svojim molitvama i dopustiti Tebi da je tako uneseš ljubavlju u život. Rezultati su bili brzi i zapanjujući. Ljudi su opet postali sposobni uzeti vlastiti život u svoje ruke i brže „odrasti”. Budući da smo se mi oslobodili svoje potrebe da nekome budemo potrebni i jer smo počeli vjerovati Bogu da će ih on učiniti potpunima preko nas, teret nam je bilo puno lakše nositi. Možda je pomoglo i to što smo svjesno prihvatili teret. Kad smo se prestali opirati, kao da smo ljudima postali razumljiviji, jasniji (a ne obrnuto kako smo se bojali) i tako su preko nas lakše i brže ostvarili sve što su od Boga trebali. Trebali bismo sebi posvijestiti da smo potrebni jedni drugima. Ne bismo se smjeli toliko udaljiti od onoga

20


Nanovo odrasti – u Kristu

............................................................................................................................................. što Crkva stvarno jest i postati vezani samo za „crkvu” (građevinu) – mjesto na koje se pojedinci dolaze častiti Boga kao pojedinci, a onda jednostavno odu kući. S razlogom smo se bojali riječi:

Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima (Mt 23,9). Te su riječi bile namijenjene Židovima kako ne bi slijepo obožavali pretke, naročito Abrahama (v. Iv 8,39). Posljedica toga bila je da smo previdjeli ili jednostavno bili slijepi za riječi koje se puno puta javljaju kod sv. Pavla:

Jer da imate u Kristu i deset tisuća učitelja, ipak ne biste imali više otaca. Ta u Kristu Isusu po evanđelju ja vas rodih! (1 Kor 4,15). A prokušanost vam je njegova poznata: kao dijete s ocem služio je sa mnom evanđelju (Fil 2,22). Kao što znate, svakoga smo od vas kao otac svoju djecu, poticali, sokolili i zaklinjali da živite dostojno Boga koji vas pozva u svoje kraljevstvo i slavu (1 Sol 2,11-12). Crkva mora biti snažna u svojoj sposobnosti da ustane u svojoj slavi (usp. Iz 60,1-2). Moramo se osloboditi

21


OTPUSTI SVOJU PROŠLOST

............................................................................................................................................. svega negativnoga i odnijeti to na križ. Zatim moramo uskrisiti jedni druge u život. Prva poslanica Solunjanima 2,7-8 kaže:

Ali bili smo među vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu. Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli. Taj tekst ne govori o djeci koju mi rodismo, već o onoj koju rodi Krist:

Dječice moja, koju ponovno u trudovima rađam dok se Krist ne oblikuje u vama (Gal 4,19). Sv. Pavao govori o porođajnim mukama; ta trudnoća predstavlja duhovni život,

ta ja vas nosim u srcu (Fil 1,7). Kad se jednom rodimo, moramo primiti odgoj kao sinovi i kćeri u Kristu.

Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući (Mk 10,15). Neki su i ne znajući, nesvjesno, dajući nesebično ljubav, preodgojili jedni druge, a da to nisu ni mislili. Ljudi

22


Nanovo odrasti – u Kristu

............................................................................................................................................. znaju reći: „Oh, kako divna crkva. To možeš osjetiti čim uđeš unutra.” Ali koliko bi bilo bolje kada bismo mogli prepoznati potrebu da nas odgajaju i da se međusobno odgajamo te da se svjesno odazovemo tom pozivu, svjesni zamki, poučeni vještini odgoja. Zaista:

Stoga će u ropstvo narod moj odvesti, jer nema razumnosti, odličnici njegovi od gladi će umirati, puk njegov od žeđi će gorjeti (Iz 5,13). Uspješno duhovno roditeljstvo ključno je kada pomažemo drugima odrasti u Kristu. To je ključ koji nam pomaže kada se suočavamo s grešnim sklonostima, grešnim utvrdama, grešnim mislima i ukorijenjenim grijesima. Budući da se kroz duhovno roditeljstvo grade novi temelji, mnogi će kršćani prestati živjeti tegobnim životima. (Kroz stoljeća se svećenici, a posebno dušobrižnici, u Katoličkoj crkvi nazivaju duhovnim očevima jer im je Bog na poseban način povjerio ulogu onih koji će pomoći nanovo rođenim vjernicima u duhovnom odrastanju. Danas u nedostatku svećenika školovanih i obučenih za dušobrižništvo, Bog sve više poziva laike, muškarce i žene, da se obučavaju i vrše tu zadaću – op. urednika).

23


OTPUSTI SVOJU PROŠLOST

.............................................................................................................................................

Za one koji su pozvani biti duhovnim roditeljima Ne trebaju svi koji traže duhovnu pomoć duhovno roditeljstvo. Neki su, obično oni čiji su roditelji bili srdačni, pažljivi i mudri, prirodno mnogo primili pa kad se nanovo rode, Bog Otac ih može brzo i lako odgojiti i dovesti ih do potpunosti, tj. do duhovne zrelosti jer su imali blagoslovljeni odnos sa svojim zemaljskim roditeljima. Takvi ljudi lakše uče od svojih župnika, vjeroučitelja i od starijih prijatelja te rastu uz njih a da nemaju potrebu određenije i svjesnije ući u duhovno roditeljstvo. Ne možemo biti duhovni roditelj svakome koga sretnemo. Kako ćemo znati da nas Bog zove da budemo duho­ vni roditelj ili pak da netko nama bude duhovni roditelj? Najprije to čovjek nauči prepoznati u srcu. Nekako „zna” da je druga osoba „njegova” ili „njena”. Čovjek spozna i u duhu osjeti da nam netko nije dan samo kao prijatelj, brat ili sestra, već i kao duhovni otac ili majka. Zatim moramo o tome otvoreno, izravno razgovarati. Nikada ne smijemo ustrajati na odnosu ako ga osoba ne želi – čak ni onda kada znamo da je osobi to potrebno. Ona mora prigrliti odnos, bilo duhovnog roditelja ili nekoga kome je duhovni roditelj potreban. U prepoznavanju potreba pomoći će nam s vremenom stečeno iskustvo te ćemo tako i lakše prepoznavati tko je bolji kandidat za pojedinu ulogu. Nakon toga samo čekamo Božju potvrdu.

24


Nanovo odrasti – u Kristu

............................................................................................................................................. Na početku odnosa duhovnog roditeljstva nitko ne može znati koliko će ono trajati. Neki ljudi, iako su ih njihovi biološki roditelji zanemarivali, lako i brzo uče od Gospodina i Crkve i u kratkom se vremenu uzdignu do zrelosti. Drugima, koje su odgojili sjajni roditelji, trebaju godine svjesnog duhovnog roditeljstva kako bi sazreli. Svaki je čovjek jedinstven i u sebi nosi vlastiti plan i raspored. Čvrsta pravila neće odgovarati svakome. Niti koga treba hvaliti ili opet kriviti zbog brzine ili sporosti u sazrijevanju. Ljudi se jednostavno međusobno razlikuju. Stalno moramo biti osjetljivi i otvoreni Duhu Svetom i ljudima kako bismo vidjeli u kojoj su fazi svoga sazrijevanja. Kada se ponudimo drugome za duhovnoga roditelja, možemo puno toga iskusiti. Nosimo ga u svome srcu i stoga bismo i tjelesno mogli osjetiti što ta osoba trpi. Možemo prepoznati njenu usamljenost, strah, nesigurnost, ljutnju, sumnju, opsesiju itd. jer se s njome poistovjećujemo. Ponekad će nam se učiniti da se loše osjećamo zbog vlastite nevolje prije no što shvatimo da je ona zapravo tuđa, ili ćemo, isto tako, osjetiti radost svog duhovnog djeteta kako navire u naše grudi. Osobno poznajem taj osjećaj. Toliko sam sjedinjen s bližnjim u Gospodinu i tako mi je čvrsto stavio njegovu dobrobit u srce da, ako ga i ne vidim neko vrijeme, iskustveno znam što je sv. Pavao mislio kad je napisao:

25


OTPUSTI SVOJU PROŠLOST

............................................................................................................................................. Zato kad više ne mogosmo izdržati... poslasmo Timoteja, brata našega i suradnika Božjega u Kristovu evanđelju, da vas učvrsti i ohrabri u vjeri (1 Sol 3,1-2). Kad ponovno dođem u njegov grad i vidim ga, moj duh skoči od veselja, i kako je on osvježen, tako sam i ja osvježen. Začudo, kada me ta osoba u potrebi zagrli, i ako joj se nesebično posvetim, ne osjećam umor; osvježen sam. Osjećam kao da mi je dopustila ispuniti poziv da joj budem duhovni otac. U srcu mi je lakše kada sam svjestan onoga što moje duhovno dijete muči te kad o tim stvarima mogu raspravljati. Tada znam s kim se moj duh borio u tami. Ali kad me duhovno dijete želi zaštititi od svojih problema (ne zbog toga jer je postalo zrelije, već radi nečega što dolazi od tjelesnosti) i ne podijeli ih sa mnom, ja se teško rješavam toga njegovoga neimenovanoga nereda. Borim se u tami, a teret toga djeteta postane mi nepotrebno težak. Kao i biološki roditelj, postanem nestrpljiv i želim saznati što se događa. Moram se suzdržavati i boriti da mu se ne namećem ili da ga ne prisilim da previše toga prerano podijeli sa mnom. U početnim smo fazama Paula i ja željeli često viđati te ljude jer roditelji moraju utrošiti puno vremena kako bi oblikovali djetetov karakter. Imali smo potrebu barem jedanput tjedno razgovarati s njima i taj bi susret ugla­

26


Nanovo odrasti – u Kristu

............................................................................................................................................. vnom bio ispunjen podučavanjem i molitvom. Prema potrebi smo neformalno primjenjivali dušobrižništvo vezano za temeljne probleme. Međutim, ako se ispostavi da naš duhovni sin ili kći treba sustavnije, nepreki­ dno dušobrižništvo, najbolje je da netko drugi preuzme tu ulogu. Poslije, kada riješimo velike probleme i kad se uspostavi punina povezanosti s nama, to dijete koje sazrijeva možda neće trebati toliku neposrednu blizinu. Jedinstvo naših duhova može nadvladati vrijeme i prostor i samo se povremeno obnavljati. Kako vrijeme prolazi, tako prolazi i „odbijanje od prsiju”, dok rezultat nije sličan onome kao kod sazrijevanja biološkog djeteta – dolazi do prijateljstva u kojem roditelj uvijek ostaje roditelj iako je i prijatelj. Moja me biološka djeca ispra­ vljaju i savjetuju, ali to uvijek čine s poslušnošću i poštovanjem koje duguju ocu. Jednako je i s Božjom djecom. Neke sam krivo procijenio i pokušao ih pustiti prerano. Rezultat su bili njihovi bolni jauci. Poslije smo Paula i ja naučili pustiti da se sazrijevanje i oslobađanje dogodi prirodno, kao što se događa i s vlastitim potomcima. Svatko sazrijeva i oslobađa se prema vlastitom rasporedu i na svoj način; neki lakše, a neki teže. Duhovni roditelji moraju se naučiti prilagođavati situaciji. Ne trebaju se uzrujavati kad su duhovna djeca ljuta ili se pak natjecati s njima i misliti da moraju pobijediti kako bi prerezali duhovnu pupčanu vrpcu. Kada se jednom shvati što druga osoba u stvari svojim ponašanjem želi

27


OTPUSTI SVOJU PROŠLOST

............................................................................................................................................. postići, način na koji to postiže postaje neosoban i sve se doživljava smirenije.

Za one koji razmišljaju o duhovnom roditeljstvu Ako pomišljate postati duhovni otac ili majka, savjetujemo vam da se prvo preispitate. Treba li vam ovo kako biste sami sebi dali identitet? Laska li vam da vas nazivaju nečijim duhovnim roditeljem? Čini li vas to važnima? Ako takva vaša potreba izađe na vidjelo, vrlo lako ćete svoje odraslo duhovno dijete pretvoriti u stvarno dijete i onemogućiti mu da postigne zrelost koju mu želite usaditi. Živite li uravnoteženim obiteljskim životom? Kako ste zadovoljni odgojem vlastite djece? Pavao je uputio Timoteja da nadglednik:

svojom kućom dobro upravlja i sinove drži u pokornosti sa svom ozbiljnošću – a ne zna li netko svojom kućom upravljati, kako će se brinuti za Crkvu Božju? (1 Tim 3,4-5). Iako duhovni roditelj ne mora nužno biti nadglednik (svećenik ili biskup), vjerujemo da bi jednaka mjerila morao primijeniti na sebe jer pomaže svom župniku u

28


Nanovo odrasti – u Kristu

............................................................................................................................................. zadaći pastira duša. Pavao nastavlja riječima da nadglednik ne smije biti novoobraćenik (redak 6). To ne bi smio biti ni duhovni roditelj jer bi bio poput novorođenčeta, a novorođenče se ne može brinuti o drugima. Jeste li imali vremena sazrjeti? Što oni koji vas poznaju kažu o svemu ovome? Zamolite prijatelje koje nije strah suočiti se s vama, osobito svećenika, voditelja vaše zajednice – ako pripadate nekoj molitvenoj zajednici – ili nekoga za koga vjerujete da ima više iskustva od vas, neka razmotre vašu odluku. Živite li možda pod čijim utjecajem? Kako onda možete staviti svoje duhovno dijete pod vlastiti utjecaj? Hoće li vam zadatak duhovnog roditeljstva ostaviti dovoljno vremena za vlastitu djecu? Ako da, hoćete li imati dovoljno vremena za duhovnoga sina ili kćer? (Većina ih je bila zanemarena ranije, morate paziti da ih opet na isti način ne ranite). Na koncu, želi li doista duhovni sin ili kći iscjeljenje i rast u vjeri ili samo žele da o njima netko brine? Zapamtite, vaš je zadatak olakšati proces sazrijevanja, a ne ići u prilog stvaranju ovisnosti.

Onima koji trebaju duhovno roditeljstvo Ako ste jedan od onih koji trebaju duhovno roditeljstvo, naš je savjet da promatrate kakav je odnos vaših

29


OTPUSTI SVOJU PROŠLOST

............................................................................................................................................. potencijalnih duhovnih roditelja s njihovom biološkom djecom. Nažalost, neki su duhovni roditelji posesivni, dominantni, hladni, sve nadziru kod vlastite djece. Gospodin ih još možda nije promijenio u mnogim od ovih područja. Ako primijetite da su djeca vaših potencijalnih duhovnih roditelja buntovna i ljutita ili pak pod stalnim nadzorom i nezrela, nađite nekog drugog! Izbjegavajte ih! Ako djela milosrđa kod njih nisu napredovala i promijenila ih, takve će osobe najvjerojatnije i s vama napraviti iste pogreške! S druge strane, ako odrasla djeca ili djeca koja su ostala u njihovom domu lako ostvaruju veze te to čine s radošću, nježnošću i poštovanjem, najvjerojatnije će tako biti i s vama. Dobro promotrite svakodnevni život svoga budućega duhovnog roditelja prije no što mu se predate. Samo ukoliko je prijeko potrebno i ako ste vi i vaši duhovni roditelji izuzetno stabilni, te ako drugi zreli i oštroumni kršćani preporučaju zajednički život, možete to i ostvariti, iako zapravo nećete živjeti u njihovoj kući, već ćete ih samo povremeno posjećivati. U svakom slučaju, odnos djece s roditeljima u tom domu, bit će onaj isti odnos kojim ćete i vi biti blagoslovljeni ili s kojim ćete se morati boriti. Duhovne očeve i majke ispunjene mudrošću, potrebno je čuvati milošću i poštivati ih u zajednici jer ih je samo malo „sigurnih” u koje se zaista može pouzdati.

30


PREOBRAŽENI

ŽIVOT John Loren i R. Loren Sandford

POŠTARINA UKLJUČENA U CIJENU

100,00 kn 13,2 x 20,3 cm, 260 stranica


PRETVORI SVOJU PROŠLOST U POBJEDU! Izbor je na tebi. Tvoja prošlost sadrži pravu riznicu odnosâ, iskustava, lekcija, i rana. Iz nje imaš priliku nešto naučiti i upotrijebiti je kao temelj budućnosti koja će biti obilježena pobjedom. U protivnom će se ona ‘okoristiti’ tobom – otežavajući tvoje postojeće odnose i onemogućavajući ti postati osobom kakvom si istinski stvoren. U ovoj knjizi otkrit ćeš kako odnosi i događaji iz prošlosti utječu na tvoj sadašnji život te što možeš učiniti kako bi ih razriješio i zadobio ozdravljenje. Primjenom biblijskih načela iz ove knjige, uspjet ćeš pouzdano:

 izgraditi i održati zdrave odnose s članovima obitelji  stvoriti ispravnu ravnotežu između „nošenja bremenâ jedni drugima” i omogućavanja zdravih odvajanja putem kojih ćeš drugima omogućiti rast i procvat  pronaći istinsko jedinstvo u braku  postati učinkovit i djelatan član društva Preobrazbeni niz tvoj je zemljovid za duhovni rast i poboljšanje emocionalnoga zdravlja. Nauči stvarati cjelovite odnose i služiti Gospodinu u posvemašnjem predanju! John Loren Sandford diplomirao je teologiju. Dvadeset i jednu godinu djelovao je kao pastor, prije no što je utemeljio Ilijinu kuću. Paula Sandford bavila se crkvenom glazbom, te kršćanskim i općenito školskim odgojem. Oboje se smatraju začetnicima danas postojećih proročkih i ozdraviteljskih pokreta. U braku su od 1951. godine te imaju šestoro djece, brojnu unučad i praunučad.

9

789537

9 2 9 213

www.figulus.hr 100,00 kn

Otpusti prošlost SANDFORD  
Otpusti prošlost SANDFORD  

Preuzmi nadzor nad vlastitom budućnošću tako što ćeš se riješiti navika, rana i usvojenih stavova iz prošlih odnosa

Advertisement