Lov na blago by Marko Remić

TEEN

O G A L B LOV NA

J. M. Evans

Naslov izvornika: The Treasure Hunt J. M. Evans Copyright© 2005. J. M. Evans Prevedeno i objavljeno s dopuštenjem nakladničke kuće Dernier Publishing (P.O. Box 793, Orpington, BR6 1FA, England; www.dernierpublishing.com). Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se koristiti bez prethodnog pismenog dopuštenja izdavača. Svi biblijski citati preuzeti su iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti. Copyright© 2016. za hrvatsko izdanje, te za distribuciju u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini: Ustanova za promicanje kršćanskih vrednota Kristofori, Koprivnica Nakladnik: Ustanova Kristofori, Koprivnica Prijevod na hrvatski jezik: Josip Sinjeri Naslovnica: Momir Blažek Ilustracija na naslovnici: Lorelyn Medina/Shutterstock.com Grafički urednik: Momir Blažek Tisak: Web 2 Tisak d.o.o. Knjigu možete naručiti u našoj internetskoj knjižari: www.kristofori.hr, e-mailom (tajnica@kristofori.hr) ili telefonom (048/210-104 i 095/206-5421).

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000950077. ISBN 978-953-7378-09-7

Ova je knjiga posvećena mojoj mami i tati, koji su mi dopustili da idem u mladeški klub, gdje sam pronašao Život.

SADRŽAJ 1. Kamion................................................................................... 6 2. Dijeljenje priče.................................................................. 12 3. Plan i akcija........................................................................ 19 4. Pod prijetnjom!.................................................................27 5. A što sada?...........................................................................36 6. Još iznenađenja.................................................................42 7. Sastanak..............................................................................50 8. Nove informacije..............................................................56 9. Ponovo u skladištu..........................................................65 10. Tajna vrata.......................................................................... 71 11. Zatočenici............................................................................77 12. Zatvoreni!............................................................................83 13. Hvale u zatvoru................................................................. 91 14. Istinsko blago....................................................................96

1. KAMION

„Pogledajmo još jednom taj trag“, rekao je Lance. On i Joel zastali su pokraj tek upaljene ulične svjetiljke, koji kilometar dalje od mjesta gdje je započeo lov na blago kluba za mladež. Joel je predao trag Lanceu, koji ga je proučavao već po stoti put, nadajući se da će se nekako misteriozno pojaviti nove riječi koje bi ih uputile. „Skreni na 007“, uzdahnuo je Lance. „To je sve što se kaže.“ Njegova svijetla kosa sjajila se pod narančastim sjajem ulične svjetiljke dok je tražio izlaz. „Kad bismo barem bolje poznavali ovaj dio grada“, progunđao je Joel. Lance je potvrdno kimnuo. Bili su na rubu industrijskog područja, gdje su skladišta i radionice zamijenile redove kuća s terasama. Sve je izgledalo vrlo sivo i betonsko, sada tiho, iako je tijekom dana bilo živo. Dječaci su oklijevali dok je padao mrak. Poznavali su se otkad su znali za sebe, jer su njihove mame bile 6

LOV NA BLAGO

prijateljice mnogo prije nego što su oni rođeni. Bili su otprilike iste visine, obojica visoki za svojih 12 godina, ali različiti; Lance je bio vitak i svijetle puti, dok je Joel bio čvršće građe i tamne kose, koja bi se počela kovrčati ako se duže ne bi šišao. „Skretanje 007“, ponavljao je Joel polako, a onda odmahnuo glavom. „Ako to ne znači Jamesa Bonda, ne vidim što bi drugo moglo biti. A on nikada ne bi došao na ovo dosadno mjesto!“ Lance je kimnuo i uzdahnuo. „Prije ovoga nam je išlo tako dobro! Sigurno smo negdje pogriješili. Možda nismo otišli na sjever nakon spomenika. Možda si pogriješio.“ „Nisam pogriješio! Sigurno smo otišli na sjever!“ pobunio se je Joel. Lance nije bio uvjeren. „A zašto onda nismo vidjeli nikoga drugoga iz kluba već deset minuta?“ „Možda su svi ostali pogriješili?“ bio je uporan Joel. Lance ga je prijateljski udario. „Ne bih rekao!“ rekao je smijući se. „Pogriješio si i ne želiš to priznati!“ „Nema šanse!“ smijao se je Joel, uzvrativši udarac. „Ti samo ne želiš priznati da sam uvijek u pravu! Ali boKAMION

lje da se vratimo u klub“, nastavio je. „Mrači se i mi smo očito izgubili u lovu. Netko je već zacijelo dosada pojeo blago.“ „Pojeo ga?“ upitao je Lance, kreveljeći se. „Možda se radi o knjizi – to ne bi bilo baš ukusno!“ Joel ga je pogledao samilosno. „Nagrade su uvijek slatkiši ili čokolada, kao što dobro znaš. Umalo će Uskrs, moglo bi biti uskrsno jaje!“ „A što ako odemo skroz onamo do one trgovine pločica“, predložio je Lance, pokazujući jarkocrvenu i žutu oznaku s natpisom „keramičke pločice“ na kraju niza radionica i trgovina u produžetku. „007 bi mogao biti oglas ili telefonski broj na kojoj od trgovina.“ Joel je kimnuo. „Možda si u pravu.“ „Do najposlije, ne možemo dopustiti da nas Debbie i Ravi pobijede u lovu na blagu, zar ne?“ „Nikako!“ složio se Joel. Debbie je bila Joelova sestra, godinu starija od dječaka. Ravi je bio njihov novopečeni prijatelj, koji se je tek nedavno doselio, ali bez obzira na to bio on prijatelj ili ne, to je bilo natjecanje. Bivalo je sve mračnije i sve sumornije iz minute u minutu dok su Lance i Joel hodali prema pustoj 8

LOV NA BLAGO

industrijskoj zoni. Sjene su se produžile. Zagušljiv, oštar smrad masna katrana osjetio se je u večernjem zraku, a koraci dječaka odjekivali su među praznim, neosvijetljenim zgradama dok su uzalud tražili „007“. „Prilično je jezovito“, prošaptao je Joel, zaustavljajući se pred trgovinom pločica. Lance je potvrdno kimnuo, lagano podrhtavajući, i to ne samo od večernje hladnoće. „Ovdje nema nikakva 007. Idemo.“ „Osim ako se ne skriva u ovoj oazi“, sjetio se je Joel, cereći se dok je pokazivao na nakupinu prašnjava, olinjala grmlja koje je preživljavalo uz pločnik u betonskoj pustinji. Lance se je glasno nasmijao, a njegov je smijeh jezivo odzvanjao od zgrada. Dječaci su se cerili jedan drugomu. Joel je skupio ruke spreman da glasno zazviždi, ali onda se je zaustavio jer je tišina bila prekinuta zvukom kamiona koji se je približavao velikom brzinom. Prljavi, bijeli kamion jurio je cestom prema dječacima, kao mačka koju goni pas. Zaustavio se je tresući se tik kraj ograde trgovine, glasno zagrmjevši i jedva izbjegavši dječake, koji su naglo uzmaknuli. Dok je motor ostao i dalje upaljen, nizak čovjek rđava izgleda, u zamazanu radničkom odijelu, iskočio je sa suvozačeve strane kabine, zalupio vrata za sobom i potrčao otvoriti ulazna vrata. Lance i Joel su zbunjeno promatrali. KAMION

Vidjevši da ga gledaju, vozač kamiona, zdepast bijelac, s neurednom bradom, spustio je prozor. „Ej! Što buljite?“ viknuo je grubo. Dječaci su se u trenutku okrenuli, dok se je istodobno začulo glasno lupanje i potmuo uzvik iz stražnjeg dijela kamiona. Ali nije bilo prozora! Zaprepašteni, Joel i Lance su se obojica ponovo okrenuli da pogledaju. „Rekao sam vam da se gubite“ divljački je vikao vozač na njih, dajući gas. Odgrmio je u dvorište čim su se vrata otvorila. Dječaci su pobjegli što su brže mogli. Još su se više uplašili kad je policijski auto projurio kraj njih dok su trčali, s upaljenim svjetlima i sirenom, koja je odjekivala u noći. Lance i Joel nastavili su trčati još dugo nakon što su napustili industrijsku zonu. „Što misliš o tome?“ konačno je propentao Joel, naslonivši se na vrtni zid da bi došao do daha. „Nema sumnje da je kamion vozio daleko iznad ograničenja!“ ustvrdio je Lance, naslanjajući se na banderu, također pentajući i glasno dišući. „Ili policijski auto.“ „Bome! Nisam se nikad u životu tako uplašio! A što misliš da je bilo ono lupanje i vikanje u kamionu?“ pitao je Joel. „Zasigurno ne može biti nikoga otraga – ne bi mogli vidjeti van.“ 10

LOV NA BLAGO

„A još je veće pitanje kako bi mogli disati?“ Dječaci su se pogledali zabrinuto. „Nije čudo da je, tko god bio unutra, lupao i vikao“, ustvrdio je Lance. „I ja bih kad bi me zatvorili unutra ti grozni ljudi.“ „I ja isto!“ potvrdio je Joel. Najednom su shvatili važnost toga što su upravo vidjeli i netremice su se promatrali. „Misliš li isto što i ja?“ pitao je Joel. Lance je polako kimnuo. „Taj policijski auto je gonio kamion. Misliš li da su zbilja unutra zatvoreni ljudi?“ Joel je slegnuo ramenima. „Zvučalo je tako“, priznao je. „Ali to nije zločin, zar ne?“ A onda je ugledao. Malo dalje, s druge strane ceste. „ULICA BOND“. „Ulica Bond!“ uzviknuo je, hvatajući Lancea za ruku. „Naše skretanje 007“, zaječao je Lance. „Ne mogu vjerovati da smo ju promašili!“

KAMION

2. DIJELJENJE PRIČE

Tina, voditeljica kluba za mlade, podijelila je sve nagrade za lov na blago i pokrenula potragu za Joelom i Lanceom prije negoli su se oni dospjeli vratiti u klub. Dok su ih svi zadirkivali što su zadnji, na trenutak su zaboravili na bijeli kamion. Na njihovu veliku žalost, Ravi i Debbie osvojili su prvu nagradu. „Blago je bilo odlično“, oduševljeno je izjavio Ravi, dok je četvorka pješačila prema njegovoj kući. Njih četvero uvijek bi išli k njemu nakon odlaska u klub, jer bi se ondje sastajale njihove mame na razgovor i molitvu. „Cijela kutija čokolade samo za nas!“ likovala je Debbie. „Slasno!“ Ona i Ravi su se cerekali i trljali trbuhe. „Ma niste valjda već sve pojeli“, prosiktao je zatravljeno Joel. „Vi pohlepne svinje! Mogli ste nam nešto ostaviti!“ 12

LOV NA BLAGO

„Kako se usuđuješ nazvati nas svinjama!“ zavrištala je Debbie, vadeći sjajnu, ružičastu kutiju s „blagom“ iz svoje torbe. „Oooh!“ zameketao je Joel vidjevši kutiju. Lance i Ravi su se smijali. Debbie je oštro pogledala brata. „Samo smo se šalili da smo sve pojeli. Zapravo, mislili smo podijeliti čokoladu s vama, ali ti nećeš dobiti ništa, Joele, osim ako se ispričaš što si me nazvao svinjom.“ Njezina crna, kovrčava kosa podizala se je na ramenima, kao i uvijek kad bi se naljutila. „Oprosti, oprosti, oprosti“, rekao je Joel odmah, s očima na čokoladi. „Ali“, dodao je, „ako ćemo pravo, da ste sve pojeli, bili biste svinje!“ Pritom je zaroktao, što je bilo toliko smiješno da su se svi nasmijali, čak i Debbie. Umalo zatim pijuckali su limunadu u Ravijevoj sobi, držeći čokoladu podalje od Willow, Ravijeva malena, crna psa. Kujica je bila poznata po tome što je već jednom „očistila“ cijelu kutiju čokolade, otvorivši ju pandžama. „Onda, što vas je zadržalo tako dugo u lovu na blago?“ pitala je Debbie Joela i Lancea malo kasnije, zavlačeći se u spavaću vreću.

DIJELJENJE PRIČE

„Promašili smo Ulicu Bond“, priznao je Lance. „Otišli smo skroz do industrijskog područja, tražeći 007!“ Svi su se smijali. „Pričajući previše, pretpostavljam“, rekao je Ravi, otvarajući vanilijin slatkiš za ushićenu Willow, prije negoli je ponudio slatkiše prijateljima. „Kladim se da niste ni primijetili ulicu“, zahihotala je Debbie, uzimajući slatkiš s punjenjem od jagode. „Ne, ali smo zato vidjeli nešto drugo,“ prisjetio se je Lance, naglo se uozbiljivši. On i Joel su im u povjerenju ispričali priču o prljavome bijelom kamionu kraj trgovine pločica, opakom tipu koji je otvarao vrata, nabusitom vozaču, lupanju i vikanju koje je dopiralo sa stražnjeg dijela kamiona i policijskom autu koji je brzo projurio. „Možda bismo trebali nazvati policiju“, rekao je Lance kad je završio priču. „Samo zato što ste vidjeli jureći kamion?“ smijao se je Ravi, pijući limunadu. „Ne biste trebali.“ „I nije baš nešto“, priznao je Lance. „Možda vam se lupanje i vikanje samo pričinilo“, primijetila je Debbie. 14

LOV NA BLAGO

„Ne, sigurno nije“, rekao je Joel. „Mora postojati neko logično objašnjenje“, zaključio je Ravi. „Ne, Willow, nema više slatkiša, nisu dobri za tebe. Lupanje su mogle proizvesti kutije i sanduci koji su se prevrnuli u kamionu – znate, rekli ste da se vozač naglo zaustavio…“ Lance i Joel su odmahivali glavom. „To su sigurno bili ljudi“, rekao je Lance, usta punih karamele. Joel je potvrdio. „Kutije i sanduci ne viču!“ istaknuo je. Nastala je tišina dok je četvorka razmišljala. „Znam!“ rekla je Debbie. „Ondje je bila treća osoba, kolega radnik ili tko već, možda i više njih, jer nije bilo mjesta u kabini, pa su zato bili u prtljažniku.“ „A valjda je tako“, složio se je nevoljko Joel. „Ali to nije bio takav kamion – nije sličio na radnički kombi.“ „A lupanje je bilo zbilja snažno. I vikanje nije zvučalo prijateljski“, dodao je Lance. „Bilo je više… bijesno, uplašeno. Zar ne, Joele?“ „Da“, potvrdio je Joel. „Što je točno kako bi i ti vikao da si ondje zatvoren, pogotovo s manijakalnim vozaDIJELJENJE PRIČE

čem. Uplašio bi se do smrti. A k tomu, što je s policijskim autom?“ „Slučajnost?“ rekao je ležerno Ravi. „Žurio je zbog provale ili sličnoga?“ „Kako god, nema smisla brinuti se zbog toga sada“, rekla je Debbie. „To nije naš problem. Hoće li tko još čokolade?“ „Ali ne misliš li da bismo trebali štogod učiniti?“ Zabrinuo se je Lance. „Netko je pokušao privući našu pozornost, dati nam do znanja da je zatvoren u prtljažniku tog kamiona!“ „Zbilja ne mislim…“ počela je Debbie, ali u tom trenutku Ravijeva mama je viknula da je vrijeme da se ide kući. „Čuvat ću ostatak čokolade za sljedeći tjedan“, obećala je Debbie. „A što ćemo s kamionom, odlučit ćemo sutra u školi“, rekao je Ravi, skupljajući čaše od limunade. „To zvuči u redu“, prihvatio je Lance. Debbie i Joel su se također složili. „Vidimo se za ručkom, OK?“ pitao je Ravi. „Nađemo se kod vodoskoka?“ 16

LOV NA BLAGO

„Dobro“, rekao je Lance. „Nadajmo se da neće biti prekasno!“ Na povratku kući Lance je ispripovjedio mami o lovu na blago i o kamionu, ali to je bila šetnja od samo pet minuta i nije stigao mnogo reći prije negoli su stigli kući. Lance je morao odmah u postelju, čim su stigli; kako je naglasila njegova mama, bilo je kasno i može joj sve ispričati sutradan poslije škole. Lance je pokušao nešto reći, ali je mama izgledala umorno, pa je odlučio šutjeti. Nije joj bilo lako otkad ih je otac napustio prije nekoliko godina i nije imalo smisla svađati se s njom, to bi ju samo oneraspoložilo. No kad se spremao leći, nije mogao prestati misliti na kamion, na vikanje i lupanje, na vozača koji se je derao na njih. Mučilo ga je to. Možda je trebao nagovoriti mamu da zovu policiju. Ne može, jednostavno, reći da to nije njegov problem, kao što je Debbie rekla. Istina, ona nije bila ondje, pa ne može razumjeti… Definitivno nešto nije bilo u redu u svemu tome. „A što da radim?“ pitao se je dok je odsutno gledao biblijski redak za taj dan u kalendaru. Onda ga je pogodilo kao nogometna lopta u trbuh. „Čini drugomu što bi htio da on čini tebi“, pročitao je. „Luka 6, 31.“ „Tako je!“ rekao je potiho sam sebi, osjećajući toplinu u kralježnici. „Da sam ja vikao u tom kamionu, htio bih da mi tko pomogne. A možda nitko drugi niti ne zna – samo ja i Joel.“ To je bila nevjerojatna misao. DIJELJENJE PRIČE

Lance je uvijek molio prije odlaska na spavanje, ali uglavnom je to bila brzinska zahvala za taj dan, bez stvarna razmišljanja o tome što moli. Taj put je osjetio ozbiljnost onoga što je govorio. Čak je mogao osjetiti snažnu Božju prisutnost dok je molio. „Dragi Bože, ako želiš, molim te, pomozi mi da pomognem ljudima u kamionu. U ime Isusovo. Amen.“ Kad je legao u postelju, znao je da mu je Bog odgovorio. Odgovor je bio: „Hoću!“

LOV NA BLAGO

3. PLAN I AKCIJA

Joela i Debbie su odvezli u školu ujutro, a Ravi i Lance su išli zajedno pješke. Ujutro nakon lova na blago odmah se je nametnula tema o kamionu. „Iskreno, Rav, mislim da se radi o vrlo ozbiljnoj stvari“, rekao je Lance. „Ne brini, vjerujem ti“, rekao je Ravi. „Mislim, prema onome što si jučer rekao, to se ne čini norma lno.“ „Molio sam za to sinoć“, rekao je Lance. „Morao sam, jednostavno. Nikada to prije nisam učinio. Mislim, molio sam za koješta, jasno da jesam, ali ovaj put je bilo nekako drugačije.“ „Znam što misliš“, odgovorio mu je Ravi. „To se je meni dogodilo kad mi je mama bila bolesna prije Božića, sjećaš li se? Odmah nakon što smo se doselili. Morala je ići u bolnicu.“ PLAN I AKCIJA

„Sjećam se. Zamalo je umrla.“ „Tad sam molio. Zbilja molio.“ Lance je kimnuo glavom. „To je baš onako kako sam se i ja sinoć osjećao! I onda sam znao da mi je Bog odgovorio!“ „I ja isto!“ uskliknuo je Ravi. „Jednostavno, znao sam da će mami biti bolje. I tata je znao, nekako u isto vrijeme. On je postio, ali nakon tog smo otišli na pizzu. „I onda je ozdravila, zar ne?“ „Čak su i liječnici rekli da je to čudo!“ „To nam treba i sada!“ kazao je Lance, dok su mu oči zaiskrile. „Molim da mi Bog pomogne da pomognem ljudima u prtljažniku kamiona.“ „Oh! Hoćeš reći da nešto moraš sam učiniti?“ „Zapravo da, ali nadao sam se da ćeš mi i ti pomoći – ti, Joel i Debbie, ako želite.“ „Šališ se? Jasno da želimo! Ja sigurno želim, a ne mogu zamisliti da bi oni dopustili da se mi zabavljamo bez njih. Uuu, prava misterija koju treba riješiti!“ *** 20

LOV NA BLAGO

„Ali mi smo samo djeca“, Joel je kasnije prigovarao, dok je četvorka raspravljala o problemu tijekom velikog odmora, okupljena oko vodoskoka. „Što mi možemo učiniti?“ „Djeca su jednako važna kao i odrasli“, ustvrdio je Lance. „Zašto bi Bog samo odraslima davao zadatke?“ složio se je Ravi. „Dobro, dobro,“ rekao je Joel na to, „znam sve to, ali ono što hoću reći jest: Što mi možemo učiniti?“ Debbie je stisnula usne. „Zar zbilja mislite da trebamo išta učiniti? Mislim, moglo bi biti opasno.“ Nastala je tišina. „Ne znam kako, ali nekako znam da Bog želi da ja, da mi što učinimo“, rekao je polako Lance. „Ne mogu to objasniti, ali… Mislim da bismo trebali. I ako je Božja volja, onda će nas on štititi.“ „Dobro onda“, složila se je Debbie. „U tom slučaju, trebamo se pomoliti za to.“ „Sada?“ upitao je Joel. „Zar ovdje?“ Gledao je skupine ljudi oko sebe kako se smiju, razgovaraju i igraju nogomet. PLAN I AKCIJA

„Debbie je u pravu. Učinimo to na brzinu“, rekao je Lance i zatvorio oči. „Gospodine, ako želiš da štogod poduzmemo, molim te, pomozi nam da razumijemo što trebamo učiniti i da ti budemo poslušni. Amen.“ „Amen“, složili su se ostali dok su gledali jedni druge u uzbuđenju. „Onda, koji je plan?“ pitao je Joel. „Pa možda možemo ponovo otići do skladišta i podrobnije pogledati“, odgovorio je Lance. „Provjeriti je li kamion ondje, provjeriti je li tko unutra, vidjeti ima li što čudno…“ Svi četvero su potvrdno kimnuli. „Ja sam za!“ rekao je Ravi. „Mislim da će nas mama pustiti“, rekla je Debbie“, budući da je petak.“ „Hoćemo li se naći kod spomenika?“ predložio je Lance. „To je blizu odavde. U sedam sati? Neće još biti mračno, ali nadam se da će svi koji rade u skladištu i drugdje već otići kući.“ „Dobar plan“, prihvatio je Joel. „Povest ću Willow“, rekao je Ravi uzbuđeno. „Ona će nas braniti od pokvarenjaka!“ 22

LOV NA BLAGO

„I svi ponesite svoje mobitele“, rekla je Debbie. „Za svaki slučaj. Znam da će nas Gospodin čuvati, ali svejedno moramo biti oprezni.“ Četvero se je nasmiješilo jedni drugima dok je zazvonilo školsko zvono. To bi trebalo biti bolje i od lova na blago – jer to je bilo stvarno, uzbudljiva pustolovina. „OK!“ rekao je Lance dok su mu oči sjajile. „Onda do večeras!“ *** Šetnja prema industrijskoj zoni bila je vesela. Debbie se je sjetila uzeti čokoladu, Willow je bila slatka kao i inače, večer je bila topla i svi četvero su bili sigurni u sebe. Ali dok je Joel pokazao natpis „keramičke pločice“, grupica je počela hodati polaganije. Iako je još uvijek bio dan, najednom se oko njih spustila mračna sjena i sve je utihnulo i kao da je čekalo, gotovo suzdržavajući dah, da se što dogodi. „Što ćemo učiniti kad dođemo onamo?“ postavila je Debbie pitanje, gledajući iza sebe da ih tko ne slijedi. „Prvo ćemo gledati izlog, kao da nas zanimaju pločice“, odgovorio joj je Lance. „Ako primijetimo da nas tko promatra, razgovarat ćemo o kupaonicama i kuhinjama.“ „To će biti zanimljivo“, dobacio je Joel i svi dečki su se nasmijali. Debbie se nije. PLAN I AKCIJA

„Nije smiješno, samo da znate“, rekla je. „Ovo nije izlet, ovo je stvarno.“ Ostali su nevoljko kimnuli. „Moglo bi biti opasno“, dodala je. „Kako bi bilo da postavimo stražu?“ predložio je Ravi. „Ja ću stražariti ako se slažete. Pazit ću na kamione koji bi mogli doći i štogod je sumnjivo. Willow će mi praviti društvo. „Dobra ideja“, rekao je Lance. Ako se smjestiš pokraj onog grmlja, vidjet ćeš cestu s obiju strana.“ Svi su se složili te je Ravi ostao na straži, a ostali su nastavili hodati preko betonskog predvorja i promatrali vrata i prozore trgovine pločica, dok su im koraci oštro odjekivali među zgradama. Zvuk nadolazećeg motora nagnao ih je da se brzo okrenu natrag, ali im je Ravi dao znak da nastave i nekoliko sekundi kasnije plavi kombi je samo prošao pokraj. U trgovini je bilo mračno i činilo se je da nema nikoga, niti je išta bilo neobično. Blagajna je bila lijevo od prozora, a zdesna su bila zatvorena vrata. „Ta vrata vode u skladišni prostor, kamo je otišao kamion“, primijetio je Lance. Ostalo su bili samo redovi i redovi izloženih pločica svih boja, veličina i vrsta koje se mogu zamisliti. „Mislila sam da su pločice samo pločice“, primijetila je Debbie. „A vidi sve ovo!“ 24

LOV NA BLAGO

„Drago mi je što nemamo takve pločice u našoj kuhinji“, rekao je Joel pokazujući na „ponudu tjedna“ – smeđe pločice sa slikama smežurana povrća. „Odvratno“, rekla je Debbie, naginjući usnu. „Nije čudo da ih se žele riješiti!“ Joel se je nasmijao. „Ne bih ih htio niti pogledati čak ni kad bih radio ovdje.“ Lance se je složio s tim. „Ovdje nema ničega“, rekao je. „Pođimo dalje.“ Bila su četiri skladišta u redu, svaki s prozorom pokraj visokih skladišnih vrata, dovoljno velikih da bi kroz njih mogao proći kamion. Na opće razočarenje, ondje nije bilo ničega zanimljivoga. Sve je bilo zatvoreno i tiho i kad bi i postojalo što tajnovito, nije bilo načina da se to otkrije. Vratili su se Raviju, koji je strpljivo čekao s Willow. „Jeste li vidjeli išta sumnjivo?“ pitao je, ali je već po njihovim licima vidio da nisu. „A da pogledate otraga?“ Nastao je muk. U prednji dio dvorišta dopiralo je svjetlo uličnih svjetiljki. Ali ondje otraga, što bi ondje moglo biti? „Trebali bismo“, rekao je Ravi potvrdno. „Nismo došli tako daleko a da ne učinimo sve što možemo.“ „Idemo onda svi zajedno!“ kliknuo je Lance. Debbie je htjela nešto reći, ali joj riječi nisu stigle izići iz usta jer se je u istom trenutku začuo zvuk dolazećeg kaPLAN I AKCIJA

miona i svi su se okrenuli prema cesti. „O ne!“ viknuo je Lance dok se je približavao bijeli kamion. „Trčite!“ Ali u panici dječaci su se sudarali, a samo je Debbie uspjela stići na sigurno, u grmlje pokraj pločnika, tresući se od straha.

LOV NA BLAGO

4. POD PRIJETNJOM!

Vozač kamiona se je zaustavio vidjevši dječake ispred ulaza u skladište. Iskočio je iz kamiona. To je bio onaj isti vozač od sinoć. Willow je duboko zarežala. „Opet vi!“ rekao je muškarac gotovo s nevjericom i prilično ljutito, ne mareći za Willow i gledajući u Joela i Lancea. „S prijateljem Pakijem, kako vidim. Uči vas trikove, je li?!“ Dječaci su šutjeli u strahu. „No, recite, što radite tu?“ muškarac se je grubo izderao. Willow je počela bijesno lajati i makar ju je Ravi čvrsto držao na uzici, nije ju ušutkavao. Suočeni s agresivnim muškarcem, dječaci nisu znali što bi odgovorili. „Hmmm“, počeo je Lance. Muškarac se je podrugljivo nasmijao na psa, kročivši ravno prema dječacima i zaustavivši se pred njima s prekriženim rukama na prsima. Bio im je toliko blizu da su mogli osjetiti smrad znoja i prljavštine na njegovu plavu radničkom kombinezonu. POD PRIJETNJOM!

„Onda?“ rekao je potiho, prijeteći. „Mi smo samo… gledali pločice“, guknuo je Lance konačno. Joel je kimao glavom. „Mojim prijateljima se učinilo da su čuli nekoga u vašem kamionu sinoć“, rekao je Ravi hrabro, gledajući muškarca u oči. „Ma nemoj?“ Dječaci su progutali knedlu dok je muškarac upiljio pogled u Ravija. Njegova brada se je nakostriješila, a lice postalo još crvenije i srditije te je poprimilo strašno prijeteću grimasu. Lance je zakoračio natrag, a njegovo srce je umalo prestalo kucati kad je krajičkom oka ugledao Debbie kako se šulja prema stražnjem dijelu kamiona. „Što li smjera?“ pomislio je dok ga je prošla jeza. Vozač joj je bio okrenut leđima, ali u kamionu je bio još jedan čovjek; onaj koji je sinoć otvarao vrata. „O, Bože, ne daj da ju vide!“ tiho je molio. „Ako vas opet uhvatim negdje ovdje u blizini, zaključat ću vas u mrak i više nikada nećete vidjeti svjetlo dana!“ zarežao je muškarac tako naglo i tako zlobno da su svi dječaci skočili unatrag. Krajičkom oka Lance je vidio kako se Debbie pola gmižući, a pola trčeći vraća natrag u svoje skrovište u grmlju. „Gubite se!“ vikao je muškarac. Ravi je potrčao kući, vukući Willow na uzici, koja je još uvijek lajala do iznemoglosti, ali su Joel i Lance pojurili prema grmlju. 28

LOV NA BLAGO

„Kamo ćete?“ zaderao se Ravi, ali nije trebao odgovor, jer ondje je bila Debbie, šćućurena, sakrivena u zelenilu. Svi su se sagnuli dok su ostajali bez daha. „Ako je ovo bila pustolovina, ne sviđaju mi se!“ rekao je Joel dok je hvatao zrak. „Nisam znao da takvi tipovi postoje u stvarnosti!“ Kad je buka kamionskog motora utihnula u skladištu i vrata se zalupila, svi su opet normalno disali. „Možete li vjerovati…“ započeo je Lance ogorčeno, ali ga je Debbie prekinula. „U kamionu je definitivno bilo ljudi“, priopćila mu je uzbuđeno, a oči su joj blistale u njezinu otkriću. „Jeste li me vidjeli? Pokucala sam otraga. Nikad me nije bilo toliko strah u životu! I netko je pokucao iznutra, lagano, kao da se je bojao da ga ne čuju, ali ondje je definitivno, definitivno bilo ljudi! Čula sam ih i kako govore, iako je to bilo prigušeno i nisam ih razumjela. Bila sam toliko uplašena da će se muškarac okrenuti i vidjeti me!“ „Bravo Debbie“, rekao je Lance, tapšajući ju po leđima. „To je bilo tako hrabro”, dodao je Ravi, a Joel je potvrdio. „Ja sam se bojao da te onaj drugi ne zapazi”, dodao je Joel. POD PRIJETNJOM!

TEEN

O G A L B A LOV N n J. M . E v a

Četvero kršćanskih prijatelja mora riješiti veliku tajnu. Tko je zatvoren u bijelom kamionu i zašto? Molitva, vjera i poznavanje Biblije im pomaže, ali dok stvari postaju sve opasnije, Lance, Joel, Ravi i Debbie također moraju biti hrabri i odvažni. S Božjim vodstvom i zaštitom, hoće li otkriti o čemu se radi? „Sjajno!“ Ben „Zbilja nadahnjujuća kršćanska priča.“ Hannah „Nisam mogao dočekati sljedeće poglavlje. Likovi su se činili stvarni. Nadam se da slijedi nastavak.“ Matt

30,00 kn