Obitelj – primjer roditelja najvažniji je u formiranju mladih, zato treba paralelno raditi i s njima, čak veći naglasak staviti na njih. Znamo kakvu muku muče roditelji s tinejdžerima i kakvi su sve utjecaji od strane škole, elektronskih medija, sredine u kojoj se mladi kreću, ali ipak je najveća odgovornost na njima, roditeljima. Kad otac doveze sina krizmanika na nedjeljnu misu, pa se okrene i ode kući da bi ponovno došao nakon mise, koju poruku on daje sinu? „Izdrži, sine, još ovo malo, samo da to obavimo...” Kako, gdje i s kime započeti novu evangelizaciju, obnovu obitelji, župe i Crkve? Predložio bih tri stvari: 1. Aktivno sudjelovanje roditelja kod primanja sakramenata, posebno sakramenta potvrde. Odmah/na početku uvjetovati im podjelu sakramenta njihovim sudjelovanjem. Roditelji su, naime, zbog djece motivirani da se aktivnije angažiraju u životu Crkve. I kada bismo svake godine tu generaciju djece i njihove obitelji tješnje povezali s Crkvom, nešto bi ipak ostalo. Po suvremenom shvaćanju pastorala, župa je zajednica s više živih, aktivnih zajednica... 2. Formirati aktivnu grupu mladih koji će se nakon krizme još tješnje uklopiti u zajednicu župe i dati novi impuls vjerskom životu. Kateheza, ali u obliku dijaloga s mladima, ponuda raznih, pa i zabavnih sadržaja, angažman u crkvi, pa i na socijalno-karitativnom planu... 3. Češća ispovijed, snažno sredstvo za napredovanje i rast u kršćanskom životu. Kotari, 13. travnja 2012. Book
61