Sofija Vonder Dvostruka Igra

Page 1

SofijaVonder

Dvostruka igra


by v oki

N

a prvi pogled, ništa se neobično nije dešavalo u posebnom salonu denverskog aerodroma, namenjenom za smeštaj putnika privatnih aviona, kao i njihovih pratilaca. Međutim, onima koji su pratili dešavanja na društvenoj sceni, bilo je jasno da se u salonu odigravala neobična scena. Susret članova dve, po svemu različite porodice, Raterford i Flečer, mogao je da se dogodi samo sticajem nesvakidašnjih okolnosti, nikako drugačije. Porodica Raterford je vaţila za najbogatiju u Denveru, ali i u čitavom Koloradu. Posedovali su nekoliko fabrika, nalazišta nafte, hotele i ugostiteljske objekte, kockarnice i kladionice, hipodrom, kao i veliki sportski centar. Glava porodice i ujedno njen najstariji član, Lorens Raterford, bio je poznat po svojoj poslovnoj umešnosti, po ambicioznosti, riskantnim investicionim poduhvatima, kao i po neprevazidenom sluhu za gomilanje novca i uvećavanje bogatstva. Njegova supruga, Hilari, je imala modnu agenciju, u kojoj je bezuspešno pokušavala da plasira svoje dizajnerske ideje, sa ţeljom da bude priznata i poštovana nezavisno od toga stoje nosila čuveno prezime. Stariji sin, Tajler, je rukovodio sportskim centrom, ali je prvenstveno bio poznat kao plejboj, koji je trošio ogromnu količinu novca na ţene, zabavu, putovanja i sve vidove hedonističkog uţivanja. Ćerka, Beka, je poput brata volela da se zabavlja da izlazi i putuje, ah je, za razliku od njega, bila zavisna od cigareta, alkohola, kao i koktela tableta, za smirenje, spavanje, podizanje raspoloţenja i kontrolu apetita. Bila je poznata po svom


by v oki

impulsivnom, problematičnom ponašanju, po svojoj hirovitosti, dugačkom jeziku, ali i po lepoti. Uprkos tome što je maltretirala svoje telo preteranom konzumacijom nikotina, alkohola i tableta, i uprkos tome što je kombinovala višednevno gladovanje sa kompulzivnim prejedanjem, Beka Raterford je bila zasenjujuće lepa. I ona i Tajler su nasledili lepotu od njihove majke, Hilari, koja je u mladosti osvojila mnoge titule na izborima za najlepše ţene. Oboje su imali plavu kosu i plave oči, kao i svetao ten, oboje su bili vitki i visoki, i privlačili su poglede gde god bi se pojavili. Lako su osvajah ljubavne partnere, kako zbog toga što su dobro izgledah, tako i zbog zabave koja je sa njima bila zagarantovana. Ni Beka ni Tajler Raterford nisu smatrani za uzorne mlade ljude, oboje su imali probleme zbog ţivota u senci njihovog bogatog, uspešnog i uticajnog oca. On nikada nije pokušavao da ih promeni, niti im je nešto zamerao. Jedino što je od njih traţio bilo je da se obrazuju, da završe fakultete. Tajler Raterford je zadovoljio očeve ambicije time što je završio koledţ za profesionalne sportske trenere, dok je Beka, uprkos svim problemima sa kojima se nosila, uspela da diplomira prava, i to najviše zahvaljujući svojoj neverovatnoj inteligenciji. Imala je ţelju da postane advokat i da se, kako je neprestano govorila, bori protiv korporacija kakvu je posedovao njen otac. Niko je, međutim, nije shvatao ozbiljno. Jer, dok je buntovno skretala paţnju na silu kakvu su bogataši demonstrirah na svakom koraku, bez ustručavanja je koristila sve prednosti svog statusa ćerke jednog prebogatog čoveka. Raterfordovi su, upravo zbog svog bogatstva, koliko i zbog rasipničkog ponašanja, bili omraţeni u Denveru.


by v oki

Flečerovi su, pak, bih omiljeni. Supruţnici Flečer, Irvin i Arlis, su vodili advokatsku kancelariju u kojoj su pruţali besplatne pravne usluge siromašnim pojedincima, sindikalnim ogranizacijama i nezadovoljnim radnicima velikih kompanija. Imali su privatan fond za regulisanje troškova, ali i onaj javni, u koji su mnogi uplaćivali dobrovoljne priloge, kako bi omogućili funkcionisanje kancelacije. Njihova deca su po svemu bila uzorna. Ćerka, Diksi, je u rekordnom roku diplomirala prava i pripremala se za advokatsku karijeru. Sin Dţek je studirao ekonomiju i aktivno igrao košarku za svoj univerzitetski tim. Ţiveo je u Portlandu i sve slobodno vreme je posvećivao ličnom usavršavanju, sa namerom da svojim znanjem bude od koristi roditeljima, pri vođenju sporova vezanih za novčane transakcije. Oboje su bih aktivisti raznih humanitarnih organizacija, pisali su proteste, učestvovali na javnim tribinama, davali su pravne savete, i propagirali zdrav način ţivota. Sticaj okolnosti je povezao Diksi Flečer i Beku Raterford, dve po svemu različite devojke. Njih dve su diplomirale na istom fakultetu, u isto vreme, tako da su se našle u istoj grupi studenata koji su otišli na ekskurziju na Havaje, kako bi proslavili završetak studija. Organizator putovanja ih je smestio u isti apartman, iako se Diksi glasno protivila tome. Iako, pre toga, nije lično upoznala Beku, znala je, poput ostalih studenata, sve o njoj, sve o njenom hirovitom karakteru i problematičnom ponašanju. Uprkos trudu kojeg je ulagala da bi dobro funkcionisala sa Bekom Raterford, Diksi nikako nije uspevala da se sloţi sa njom. Tako se dogodilo da su se dve devojke deset dana neprekidno svađale, što je jedino smetalo Diksi, koja je ekskurziju proglasila za promašenu. Za Beku Raterford su svađe predstavljale ventil, ona


by v oki

ih nije tako teško preţivljavala. Lako ih je zaboravljala, a kada bi se to dogodilo, izvinjavala bi se i pokušavala da izgladi stvar sa Diksi. Međutim, sve što bi učinila u tom smislu, nije bilo dovoljno za to da joj Diksi oprosti, da prihvati njene mirovne ponude. Beka Raterford je, uprkos svemu, zavolela Diksi i ţelela je da joj ona po svaku cenu postane prijateljica. Kada joj je postalo jasno da je Diksi nestrpljiva da se rastane od nje, ukrala joj je povratnu avionsku kartu i time je primorala da se sa Havaja vrati privatnim avionom, koji je pripadao porodici Raterford. U avionu, u kome Diksi nije imala gde da se skloni, učinila je poslednji pokušaj da joj se pribliţi, da pokuša da se izmiri sa njom i navede je da otpočnu druţenje. Diksi ju je ignorisala, jedva sputavajući bes zbog okolnosti da je, mimo svoje volje, morala da se vrati privatnim avionom Raterfordovih, dok su se ostali studenti iz njihove grupe vratili redovnom avionskom linijom. Tako se dogodilo da su se Lorens i Tajler Raterford, kao i Irvin i Arlis Flečer našli u istom salonu na aerodromu, sa istom namerom: da dočekaju svoje ćerke koje su se istim avionom vraćale sa Havaja. Bilo je to prvi put da su se članovi te dve porodice sreli licem u lice. Iako su Raterfordovi bili odlično upoznati sa aktivnostima Flečerovih, i obrnuto, putevi im se nikada pre nisu ukrstili, pa tako nikada pre nisu imali prilike da se hčno upoznaju. A kada se ta prilika ukazala, svi su ispoljili uzdrţanost. Pozdravili su se tek uljudnim klimanjem glavama i zauzeli mesta na suprotnim krajevima salona. Niko, od njih, nije znao kako se dogodilo da se dve devojke, koje su deset dana govorile o uzajamnom neslaganju, nađu u istom avionu.


by v oki

Flečerove je posebno zanimalo da saznaju sšta je Diksi nateralo da uđe u privatan avion devojke koju nije poštovala, i da time prekrši neke od svojih principa. Raterfordovi su se, sa druge strane, potajno nadah da su Diksi i Beka, u poslednjem trenutku, uspele da pronađu zajednički jezik i da se pomire. Jer, njima je moglo da bude od velike koristi savezništvo sa Flečerovima koji su uţivali veliki javni ugled. Nadah su se da bi, uz njih, i oni mogli da pridobiju određene simpatije javnosti. Neizgovorena pitanja i pritajena nadanja članova dve porodice su proizvodile veliku napetost u salonu. Svi su bih vidno nervozni, i svi su glasno odahnuli kada su dobili obaveštenje da je privatni avion Raterfordovih konačno sleteo. *** Prva je u salon, u pratnji člana aerodromskog osoblja zaduţenog za tretman vaţnih osoba, utrčala Diksi, ţivahna, riđokosa i zelenooka ćerka Irvina i Arlis Flečer. Poljubila je majku u obraz, i potom uhvatila oca za ruku. - Idemo odavde! Odmah! - naredila je, sva usplahirena i zajapurena. - Moţda bi, pre toga, trebalo malo da sedneš - otac joj je oprezno predloţio, svestan toga da se njegova ćerka nalazila u stresnom stanju. - Vi ne razumete... Ja ne mogu više da je gledam... Ta devojka... Ona je luda! Ukrala mi je avionsku kartu, zbog čega sam bila prinuđena da se vratim privatnim avionom njenog oca! - Ponašaš se kao da sam te primorala da se voziš u stočnom vagonu! - odbrusila joj je Beka Raterford, koja je tada ušla u salon.


by v oki

- Ja sam htela da te zaštitim od guranja, od sedenja u sedištima ekonomske klase, od loše hrane i bučnih saputnika! Htela sam da ti priuštim nešto vrhunsko, nezahvalnice! - Trebalo je, pre toga, da me pitaš staje ono što ja ţelim, umišljena bogatašice! - Diksi joj se borbeno unela u lice. - Meni je bilo sasvim udobno u avionu pri odlasku na Havaje, dok mi je povratak u tvom društvu, i u tvom privatnom avionu, preseo! Ĉitavo putovanje mi je preselo zbog tebe! - To je samo zato što si se pravila da si bolja od mene i što si se ponašala kao da imam neku zaraznu bolesti Da nisi neprekidno pokušavala da pobegneš od mene, mogle smo dobro da se provedemo! - Moţda smo i mogle, da me ti nisi sumanuto jurila na svakom koraku i pokušavala da mi se nametneš! Trebalo je da uzmeš apartman samo za sebe, Beka, jer zaista nisi dobra cimerka! Ma, trebalo je da iznajmiš čitav hotel samo za sebe! Ili da ga kupiš, svejedno! - Taj hotel već pripada mojoj porodici! - Beka je tom izjavom šokirala Diksi. - Molim?! - pogledala ju je ona namršteno. - Kako, u tom slučaju, nisi mogla da obezbediš sobu za mene? - Mogla sam, ali nisam htela. Nisam htela, Diksi Flečer! Ţelela sam da provedem deset dana sa tobom, kako bih te upoznala i pokušala da ti postanem drugarica! - O čemu ti to pričaš, Beka?! - Diksi je postajala sve zabezeknutija. - Nas dve se nismo poznavale pre odlaska na ovaj put. Nije mi jasno zbog čega si ţelela da se sprijateljiš sa mnom. - Zar ti zaista nije jasno, besprekorna Diksi Flečer?! - Beka je pomalo ironisala. - Tačno je da te, pre polaska na put, nisam lično poznavala, ali sam čula mnogo pohvalnih stvari o tebi. Odavno,


by v oki

već, mislim kako bi bilo sjajno kada bih se druţila sa tobom. Zato sam činila sve ne bih li te navela da mi postaneš prijateljica. - Ĉinila si sumanute stvari, ti... ti... Diksi je naglo prebledela i zaljuljala se. Iako je, od svih prisutnih u salonu, stajao najudaljenije od Diksi, Tajler Raterford je najbrţe reagovao. Brzo je pritrčao i uhvatio Diksi, taman na vreme da ne padne na pod. Vešto joj je podmetnuo njenu torbicu pod glavu, bez pardona joj je otkopčao gornje dugme na košulji, a potom joj je zamahnuo novinama ispred nosa, kako bi joj rashladio lice. - Zovite lekara! - zatraţio je uznemireno Irvin Flečer, spuštajući se na kolena. - Diksi! - pozvao je ćerku, koja je nepomično leţala sa izrazom grča na licu. - Nije joj ništa - mirno je objavila Beka. - Samo je dehidrirala. - Kako to misliš?! - Arlis Flečer se okrenula ka njoj. - Vaša ćerka, gospođo Flečer, je čitavim tokom leta tvrdoglavo odbijala da se posluţi ponuđenom hranom i pićem. Zato pretpostavljam da joj je potrebno samo da se napije vode, da bi se povratila. - Diksi... - tiho ju je oslovio Tajler, neţno je lupivši po obrazu. Ona je polako otvorila oči. Istog trenutka je pomislila kako se nalazi u filmskoj sceni, u kojoj glavnu junakinju u nevolji spašava najlepši muškarac na svetu. U njenom slučaju, spasilac moţda i nije bio najlepši muškarac na svetu, ali je definitivno imao najlepše oči. Imale su boju olujnog neba, bile su modre, uzburkane i vrlo izraţajne. Tajler je izvadio flašicu sa vodom iz zadnjeg dţepa svojih farmerica i ponudio je Diksi. - Priznajem da sam pio iz nje, ah ovo nije trenutak da brineš o tome. Hajde, popij malo. - Neću - tvrdoglavo je odbila, odgurnuvši Tajlerovu ruku.


by v oki

- Mislim da si dokazala ono što si htela, Diksi. Svi znamo da si ponosna i prkosna. Sada dokaţi i da si pametna, pa popij malo vode iz flašice mrskih neprijatelja. Učini to zbog svojih roditelja. - Ja ne moram ništa da dokazujem! Što ne vaţi za tebe i tvoju sestru! - odbrusila je Diksi, nakon čega je uzela flašicu i ispila svu vodu iz nje. Odmah potom se osetila sposobnom da ustane sa poda. Otac ju je prislonio uz sebe, jer je procenio da je bila bez snage, dok ju je majka hladila lepezom. Tajler je iz aparata sa slatkišima uzeo čokoladu i ponudio je Diksi. - Pojedi ovo. Odmah! Sigurno ti je opao nivo šećera u krvi. - Šta ti zamišljaš da si?! - Diksi ga je prostrelila pogledom. - Doktor?! - Nisam doktor, ali znam ponešto o pruţanju prve pomoći. - Onda pomozi svojoj sestri! Tokom trajanja leta je popila bar tri tablete! A moţda i više! - Drago mi je da ti je bolje, Diksi - tada se, po prvi put, oglasio Lorens Raterford. - Mislim da je pravi trenutak da se zvanično upoznamo. Ja sam Lorens Raterford, a ovo je moj sin, Tajler. - Irvin Flečer - Diksin otac je prihvatio pruţenu ruku Lorensa Raterforda. - Arlis je moja supruga. - Imate veoma doslednu i dostojanstvenu ćerku, poštovana gospođo Flečer - Lorens Raterford se uljudno naklonio Arlis. - I veoma lepu, jasno. Diksi veoma liči na vas. - Hvala vam, gospodine Raterford - Arlis Flečer je uzdrţano uzvratila. - I hvala vama, mladiću - pogledala je u Tajlera. - Reagovali ste blagovremeno i na pravi način. - Ţao mi je što ti je pozlilo, Diksi - oglasila se Beka, namerno zadrţavajući odstojanje. - Nisam ni pomišljala da bi naš povratak sa puta mogao da se završi na ovakav način.


by v oki

- To je zato što uvek, jedino i isključivo razmišljaš o sebi, Beka, o svojim potrebama i ţeljama. Nisi u stanju da sagledaš drugo ljudsko biće, u tom smislu si uţasno uskogruda i kratkovida. Ako ţeliš da se menjaš, kao što tvrdiš, počni od toga - poručila joj je Diksi, krećući napred. Mimo svoje volje je pogledala u Tajlera. Bio je to impulsivan gest, vođen njoj nepoznatim motivima. Pomislila je kako Tajler Raterford nije imao lice sa pokeraškom maskom, poput svog oca, već je delovao kao iskren i otvoren momak, bez tajni, bez prevejanih misli. Već je stekla sličan utisak o njemu na osnovu fotografije u tabloidu, koju joj je Beka pokazala dok su boravile na Havajima. I tada se iznenadila otkrićem da Tajler nimalo nije podsećao na svog oca, koji je već na prvi pogled odavao utisak čoveka sa kojim je bilo nuţno biti oprezan. Sada, kada ga je upoznala, Diksi je zaključila da joj Tajler Raterford nije bio nimalo odbojan, iako je pripadao njoj mrskoj porodici. Naprotiv, nekako je uspela da ga posmatra izvan te šeme, i da ostavi otvorenom mogućnost daje bio za nijansu drugačiji od svog oca. I sama Beka je pokazivala opiranje mehanizmu postojanja Raterfordovih, mehanizmu kojeg je pokretao njen otac. Ona je znala da su se poluge tog mehanizma pokretale najviše zahvaljujući pohlepi, zahvaljujući nezasitom apetitu za uvećavanje bogatstva. Na svoje nevešte načine ja pokušavala da se opire svemu tome, ali bi uvek posustala, najviše zbog toga što je imala psiholoških problema, što nije ovladala veštinom samokontrole. Ĉinilo se, međutim, da Tajler Raterford nije imao problema te prirode. On je predstavljao oličenje zdravlja, onako snaţan, umereno mišićav, smiren, pribran. Delovao je kao momak sa


by v oki

stavom, kao neko ko nije lutao i uzaludno pokušavao da definiše svoje principe. Povrh svega toga, bio je veoma privlačan. Diksi je morala da prizna da se, dok mu je malaksalo leţala na rukama, rado prepustila njegovoj brizi i snazi. On je definitivno bio muškarac pred kojim je mogla da ispolji slabost, kako bi iskusila čari njegovog zaštitništva. - Hvala ti - poručila mu je, ne skidajući pogled sa njegovih očiju. Klimnuo joj je glavom i kratko se osmehnuo. A onda ju je odmerio brzim pogledom, bez namere da tome pridaje bilo kakav značaj. - Moja ćerka je, na svoj impulsivan način, učinila pogrešnu stvar, iz pravih pobuda - rekao je Lorens Raterford. - Sve vas molim da joj oprostite. - Moramo da krenemo! - Irvin Flečer je namerno prevideo molbu Lorensa Raterforda. - Diksi je potrebno da izađe na sveţ vazduh. Do viđenja! - Do viđenja! - odgovorili su uglas otac i sin, iako su obojica sumnjali da bi do tog viđenja uopšte moglo da dođe.

II Za Beku Raterford je bilo svojstveno da viče, vrišti, psuje, histeriše, kao i da pravi scene, ali joj se nikada nije događalo da plače, da bude tuţna, da se ţali, da ispoljava ranjivost. Kada je, po smeštanju u limuzinu, briznula u plač, otac i brat su je iznenađeno


by v oki

pogledali. Oni bi ostali imuni na Bekino ispoljavanje besa ih na posezanje za alkoholom, ali su se vidno zabrinuli kada je počela da plače i kada je potraţila maramice. Nikada pre je nisu videli takvu, beskrajno nemoćnu, oblivenu suzama, gotovo slomljenu. Beka je nezaustavljivo plakala, tako da ju je Tajler privio uz sebe i naslonio joj glavu na svoje grudi. Utešno ju je mazio, pomalo zabrinut, a pomalo uveren u to da je njen plač predstavljao, u stvari, dobar znak, znak mogućeg ozdravljenja. Tuga je predstavljala emotivno prihvatljivo osećanje, što svakako nije moglo da se kaţe za bes, ili za histerično ponašanje. Lorens Raterford, međutim, nije razmišljao na takav način. Za njega je ispoljavanje slabosti bilo nedopustivo. Mi smo okruţeni hijenama koje vrebaju da nas vide slomljene kako bi nas dotukli, te reči je neprekidno ponavljao svojoj deci. Tako se dogodilo da je Beka sve emocije ispoljavala kroz histerične ispade, izbegavajući da plače ili da pokaţe tugu. A kada bije tuga, uprkos svemu, savladala, posezala je za tabletama ili lakim narkoticima, kako bi prevazišla to stanje. Tajler je bio čvršće građe, bio je mentalno jači, a i kao muškarac je bio u prednosti, zbog toga što se, umesto emocijama, rukovodio razumom. On je tugu lečio na sportskim terenima, u teretanama, bazenima, i udaranjem bokserskih vreća. Odavno je shvatio da su se reči njegovog oca graničile sa paranojom i neumorno je pokušavao da to dokaţe i Beki. Ali, reči njihovog oca su joj nepovratno ostale urezane u svesti, i upravljale su njenim ponašanjem. - Zabrinut sam za tebe, Beka - Lorens Raterford je to izgovorio više kao otac, a manje kao biznismen, koji je morao da krije slabe tačke. Kako svoje, tako i članova svoje porodice.


by v oki

- Tek si to sada postao? - uzvratio mu je Tajler, na čija su upozorenja da Beka mora da ide na lečenje svi ostajali gluvi. - Vidim da se sada nešto posebno dogodilo - po svom dobro poznatom običaju, Lorens Raterford je uspevao da zadrţi pribranost, da ne preuveličava problem pre sagledavanja svih okolnosti, zahvaljujući kojima je nastao. - Reci nam, Beka, šta se to sada posebno dogodilo? - Izgubila sam svoju poslednju šansu da povedem normalan ţivot, okruţena normalnim ljudima! - cvilela je Beka. - Eto šta se dogodilo! - Misliš na Flečerove? - procedio je Lorens Raterford. - Da, tata, mislim na Flečerove! Ţelela sam da postanem drugarica Diksi Flečer i da se kao pripravnik zaposlim u kancelariji njenog oca! To je sada nemoguće! Oh, boţe, sigurno me smatraju za nekakvu ludaču, što ja svakako i jesam! - Nisi ludača... - Tajler je pruţio sestri čašu sa vodom. - Pravi luđaci nikada ni ne pomisle da im nešto fali, da nešto sa njima nije u redu. Ĉim si posumnjala u sebe, znači da si normalna. Samo, moraš da uradiš nešto po pitanju svog temperamenta, Beka. Mislim daje krajnje vreme da se obratiš stručnjaku. - Ha! - huknuo je Lorens Raterford. - Već vidim naslovne strane svih novina, kao i saţaljive poglede mojih poslovnih saradnika! Kladim se da bi većina odbila da sarađuje sa mnom, kada bi se otkrilo da mi je ćerka podvrgnuta lečenju u nekoj instituciji! - Sve i ako bi se to dogodilo, oče, nuţno, je da Beka potraţi pomoć - usprotivio mu se Tajler. - Ne mora da se leči u instituciji, neka se obrati za pomoć terapeutu. To je trebalo da učini pre mnogo godina, kada su njeni problemi tek počeli da se naziru. - Ne ţelim da idem na psiho-terapiju, Tajleru - Beka je čvršće zagrlila brata. - Plašim se onoga što bih morala da mu pričam... To


by v oki

bi značilo otvaranje Pandorine kutije! Plašim se onoga što bi terapeut mogao da priča meni... Osećam da sam u klopci... A Diksi Flečer sam videla kao izlaz iz te klopke... Ona je tako normalna devojka... Gotovo da je besprekorna... - Preteruješ... - Tajler nije prestajao da je mazi po kosi. - Ne postoje besprekorni ljudi. - Ali, video si je! I čuo si je! Odbila je da se vozi privatnim avionom! Jedina od svih ljudi koje poznajem! Drugi se utrkuju, ne bi li me naveli da ih povezem i da u avionu dobiju kraljevski tretman! A Diksi?! Nije ni pogledala šampanjac i kavijar! Trpela je glad i ţeđ, kako bi mi dokazala koliko se gnuša mog postupka. Ona je sve što ja nisam, Tajleru. - Pa, i ti si sve što ona nije... Svi smo različiti. Svako je na svoj način dobar, i svakoje na svoj način loš. - Diksi je dobra na sve moguće načine. Pratim je, iz daleka, već nekoliko godina. Ona je, pre svega, odličan student. Ljubazna je i fina, uvek nasmejana. Nju svi vole, nju svi pozivaju na svoje zabave. Aktivna je u svim sekcijama, pobeđuje na svim takmičenjima, pomaţe manje dobrim studentima, sarađuje sa profesorima, uređuje studentske novine... A pri tom je i vegetarijanac i osoba koja ne nosi odeću od prirodne koţe! - Sve to zvuči sjajno - prokomentarisao je Tajler. - Međutim, kladim se da i ona ima nekih mana, ili neku mračnu tajnu, za koju niko ne zna. - Ne verujem u to. Diksi je zaista izuzetna devojka. O njenim roditeljima da i ne govorim! Oni su poslednji Mohikanci, kada je humanost u pitanju! Oh, tako sam ţelela da se zaposlim kod njih, da pomaţem siromašnima, da se borim za pravdu onih koji su na društvenoj margini. To bi me ozdravilo, Tajleru. To, kao i druţenje sa Diksi.


by v oki

- I zato si organizovala da na ekskurziji budete u istom apartmanu? - Tačno. Ponadala sam se da bi tako mogla da se pribliţim Diksi. Ah, dogodilo se upravo suprotno. Ona me je zamrzela! - Da li si pre pokušavala da joj se pribliţiš? Rekla si da je pratiš već nekoliko godina. - Tačno. Jednom sam joj prišla, kako bismo se upoznale, ali Diksi je smislila neki izgovor i brzo je otišla. Potom je odbila moj poziv da odemo na piknik, sa još nekim drugaricama. Bukvalno mi se sklanjala sa puta, kad god bi me srela. Ah! Dok su me druge devojke proganjale, kako bi se okoristile o mene i moje bogatstvo, Diksi Flečer me je izbegavala! I to sa pravom! Ona je stvarao pametna devojka! Stvarno je pametna! - Hej! - Tajler joj je prodrmusao ramena. - Nisi ni ti glupa! Za tebe bi moglo mnogo toga da se kaţe, ali ne i da si glupa! Da li ti je to jasno?! - Ti i ja moramo da razgovaramo. - Nadam se da si konačno uvideo daje Beki potrebno lečenje rekao je Tajler, prihvatajući očev poziv na razgovor. - Ne, ali konačno znam šta je ono što ona ţeli. Beka je, sve do sada, lutala, nije umela da definiše šta joj je potrebno. Bunila se protiv sistema u kome je novac presudan, ali nije naučila da ţivi bez njega, niti je imala ideju o onome što bi ţelela da bude, na koji bi način ţelela da se promeni. Ne znam za tebe, ali sam ja danas, po prvi put, čuo šta je ono što Beka konkretno ţeli. Ona ţeli da se druţi sa Diksi Flečer i da volontira u advokatskoj kancelariji njenog oca. Tajler je umorno zatvorio oči i odmahnuo glavom. - Moţda se radi o još jednom Bekinom hiru... A moţda i zaista vidi izlaz za sebe u humanitarnom radu i druţenju sa osobom imunom na


by v oki

njeno bogatstvo... O čemu god da se radilo, te šanse su propuštene. Ona ih je sama uništila. - Da li je? - uzvratio je zagonetno Lorens Raterford, sipajući viski u dve čaše. - Moţda nismo istraţili sve mogućnosti, uz pomoć kojih bi Beka ostvarila ono što ţeli. - Kakve mogućnosti? - Tajler se vidno namrštio, odbijajući da prihvati ponuđeno mu piće. - Beka se smučila i zamerila Diksi Flečer. A ona mi ne liči na devojku koja lako prelazi preko tuđih gluposti. Samim tim su Beki zatvorena vrata advokatske kancelarije Irvina Flečera. On nikada ne bi primio pripravnicu sa kojom je njegova ćerka u neprijateljskim odnosima. Pitanje je da li bi, nezavisno od toga, primio u kancelariju nekoga ko se preziva Raterford. - Mislim da bi, stoprocentno, primio novac od nas, Raterfordovih. Kao donaciju, podrazumeva se. Ili kao uslov da zaposh Beku u svojoj kancelariji. Tajler se gorko osmehnuo, prepun neverice. - Ti upravo sada radiš ono što Beka smatra za pogrešno. Koristiš novac da bi ostvario svoj cilj. Mislim da ona ne bi ţelela da se zaposli na taj način. Pored toga, Beka bi samo na jedan način mogla da se zaposli u kancelariji Flečerovih, a to je uz pristanak Diksi Flečer. - Onda nam ne preostaje ništa drugo, nego da tu malu buntovnicu navedemo da prihvati Beku! - Ti kao da nisi prisustvovao sceni koja se odigrala na aerodromu, oče. Kao da nisi čuo i video koliko Diksi Flečer ne podnosi Beku. Ne znam šta ti se mota po glavi, ali znam da ne postoji ni najmanja mogućnost da Diksi zavoli Beku. - Tačno - Lorens Raterford je mirno potvrdio. - Ali zato postoji mogućnost da zavoli tebe!


by v oki

*** Nije se događalo prvi put da su ideje Lorensa Raterforda u početku zvučale potpuno sumanuto, da bi se, posle izvesnog vremena, pokazalo da su bile preventivno genijalne, da su vodile ka ostvarenju naizgled nemogućeg cilja. Upravo je iz tog razloga Tajler sa zanimanjem pogledao u svog oca, očekujući da čuje logično objašnjenje za nešto što mu se, na prvo slušanje, učinilo kao neosnovano i neverovatno. - Zaista ne znam na šta ciljaš, oče - iskreno mu je priznao. - Kakvu bih ja ulogu mogao da odigram u Bekinom pomirenju sa Diksi Flečer? - Kakvu bi ulogu mogao da odigraš, sine? - ponovio je Lorens Raterford. - Ključnu! Eto kakvu! Ti bi, umesto Beke, mogao da se druţiš sa Diksi Flečer! Vremenom bi, pretpostavljam, mogao da je navedeš da počne da se druţi i sa Bekom! Na kraju bi svi bili zadovoljni, a najviše tvoja sestra, koja bi ostvarila ono što ţeli! - Bojim se da te i dalje ne razumem, oče... - Tajler je podozrevao kakav je plan njegov otac smislio, ali se plašio da u njega poveruje. - Da li ti to meni sugerišeš da zavedem Diksi Flečer? - Upravo tako! - Ali, to ne bi bilo korektno! - Ţivot nije korektan. Uostalom, ona ne bi bila prva devojka koju bi zaveo sa nekim ciljem, zar ne? A ni ona, uprkos svojim vrlinama, sigurno nije izbegla da bude ţrtva zavere nekog muškarca. Ljudi koriste svoje prednosti na sve strane! Tvoja prednost je lepota, sine, i neodoljivost za ţene. Ne vidim zašto to ne bi koristio. - Tačno je da sam do sada zaveo mnogo ţena, ali su sve one bile i starije i iskusnije od Diksi Flečer. I sve su, na neki način, znale šta ţelim od njih. Time su izbegavale da postanu ţrtve. Mogle su, da


by v oki

su htele, da ne pristanu na ono što sam im nudio. Nisam siguran da bi Diksi to bila u stanju. Ona ne poseduje tu vrstu ţenske prevejanosti. - Ali sve to ne znači da bi bila povređena! - Moţda i ne znači. Hajde, sada, da ostavimo po strani te moralne dileme. Fokusirajmo se na praktičnu stranu tvog plana, oče. Kako si zamislio da zavedem Diksi Flečer? Njena porodica se bori protiv ljudi, kakvi smo mi. Ona nas prezire. Beka joj se propisno smučila. Video si kako nas je sve posmatrala na aerodromu. Nemoguće je da... - Menije i palo pamet da bi bio u stanju da zavedeš Diksi Flečer na osnovu onoga što sam video na aerodromu - Lorens nije dozvolio Tajleru da završi rečenicu. - Ta riđokosa pametnica je reagovala na tebe, sine, kao na muškarca. Dopao si joj se. Nemoguće je da i sam nisi to primetio. - Najiskrenije, nisam to primetio. Diksi me je potpuno ignorisala, sve dok joj nisam pritekao u pomoć. - I? Šta se onda dogodilo? Postao si njen spasilac, njen heroj! Zgodni, plavooki heroj! Priznaj da je pomalo zatreperila, dok ti je nemoćno leţala na rukama. - Devojka se nalazila na rubu nesvesti, oče - podsetio ga je Tajler. - Osećala se veoma loše. Sumnjam da je, boreći se sa simptomima dehidracije, bila u stanju da iznedri neko romantično raspoloţenje. -Ali, ona te je primetila, sine! - Lorens je bio uporan. - Primetila je da si zgodan, i da raspolaţeš moćima da joj se nadeš pri ruci! Ţene vole da pored sebe imaju muškarce koji su spremni da ih uhvate, kada počnu da padaju. Tajler je odrečno odmahnuo glavom. - Sasvim sam siguran da vodimo uzaludan razgovor, oče. Ja ne ţelim da zavedem Diksi Flečer, a sve i kada bih ţeleo, ne bih bio u stanju da to ostvarim.


by v oki

Jer, kao što se Diksi sklanjala od Beke, tako bi se sklanjala i od mene. - Varaš se. Beka nije imala šta da joj ponudi. Ti imaš. - Šta ja imam da joj ponudim? - Tajler je upitno slegao ramenima. - Ljubav, sine. Neţnost, paţnju. Niko nije imun na to. Ljubav otvara sva vrata, pa bi otvorila i vrata kancelarije Irvina Flečera. - Prava ljubav je to u stanju, svakako. Ali laţna nije. Zar ne misliš da je Diksi Flečer sposobna da razlikuje pravu od laţne ljubavi? - Kada se zaljube, ţene prestanu da budu racionalne. To bi se dogodilo i famozno pronicljivoj Diksi Flečer. Veruj svom ocu, sine. Ja sam, ipak, stariji od tebe. - Podseti me, molim te, zbog čega smo počeli da kujemo ovaj bizarni plan? - Tajler je, sav namršten, zatraţio da sazna. - Zbog Beke, sine. Zbog njenog ozdravljenja. Budimo realni i priznajmo da bi joj zaista prijalo da se druţi sa Diksi Flečer i da radi kod njenog oca. To bi je odvojilo od njenog društva, na koje se neprekidno ţali. Mislim da bi joj zaista pomoglo ako bi radila nešto korisno, ako bi provodila vreme sa ljudima koji nisu fokusirani na profit, već isključivo na tuđu dobrobit. - U tome se slaţem sa tobom. Beka bi u humanitarnom radu pronašla neko usmerenje, kao i iskupljenje. Diksi Flečer bi, bez sumnje, pozitivno delovala na nju. Ali, nisu Flečerovi, valjda, jedini ljudi koji rade neke dobre stvari u ovoj zemlji! - Naravno da nisu. Oni su jedini kojima je Beka ţelela da se pridruţi. Moramo to da joj omogućimo, sine. Priznajem da sam veoma zabrinut za nju. Danas su me zabolele njene suze. Ne bih voleo daje ponovo vidim da plače. - Ne bih ni ja... - priznao je Tajler. - Trebalo bi da je nateramo na lečenje...


by v oki

- Odmah bi izbio javni skandal. A ako bi se, kao porodica, povezali sa Flečerovima... - Lorens Raterford je zaneto uzdahnuo to bi nam podiglo rejting. Hajde da pokušamo da to ostvarimo, sine! Priznaj mi, sada! Zar ti se ona mala riđokosa buntovnica baš nimalo nije dopala?! Kada se setim kako je prkosno umarširala u onaj salon, sva besna i zajapurena! Ta mala je strastvena i temperamentna! I slatka je. Nije neka lepotica, ali je simpatična. Da li se slaţeš sa mnom? - U potpunosti. Diksi Flečer je slatka, simpatična, temperamentna, pametna i principijelna. A ti hoćeš da je ja zavedem! Ona to nije zasluţila! - Pričaš kao da bi njoj bilo loše sa tobom! Ja znam da si ti dobar i paţljiv momak, sine. Znam da ne bi učinio nešto, što bije povredilo, ili što bi joj slomilo srce. - A šta da radimo ako ona meni slomi srce? - Tajler je neočekivano postavio to pitanje. Otac ga je tada pogledao direktno, sa setnim osmehom na usnama. - Ako bi se to dogodilo trebalo bi da slaviš, sine. Jer, slomljeno srce je bolje od onog koje je prazno, od onog koje ni za koga ne kuca. A tvoje je oduvek takvo. Dakle, nadaj se ljubavi, makar i onoj koja bi te zabolela.


by v oki

III U kolima, na putu do kuće, Diksi je zamišljeno vrtela među prstima čokoladu, koju joj je Tajler Raterford dao. Bila je gladna i osećala je da bi joj prijalo da pojede nešto slatko, međutim, imala je neobjašnjivu potrebu da sačuva tu čokoladu. Kao i sećanje na trenutak u kome ju joj je Tajler pruţio. Ostvarili su kontakt očima, a u njenima je, dobro je to znala, bilo zrnce interesovanja. Plavokosi brat Beke Raterford ju je sada navodio da misli na njega. Iako je prethodno videla njegovu fotografiju u tabloidu, iznenadila se otkrićem da je bio veoma zgodan. Ali, uprkos dobrom izgledu, kao i uprkos reputaciji, nije posedovao nadmen stav, niti bahatost, svojstvenu ljudima koji uvek ostvaruju ono što ţele. Ni Beka, Diksi je morala da bude iskrena, nije bila nadmena. Ona se samo branila drskošću i bezobraznikom, u suštini je bila veoma nesigurna i nesrećna. Diksi se pitala kakav je Tajler Raterford bio. U čemu je podsećao na svoju sestru, a u čemu se razlikovao od nje? Da li je bio klasični bogataški sin, ili je posedovao individualnost, razvijenu nezavisno od novca kojim je njegova porodica raspolagala? Sva ta pitanja su bila osuđena na to da ostanu bez odgovora. Jer, Diksi nije planirala da ikada više dođe u kontakt sa bilo kojim članom porodice Raterford. Osetila je ogromno olakšanje kada je došla kući, kada se našla u svom svetu. Međutim, to olakšanje ju je kratko drţalo. Ubrzo je počela da oseća nemir. Nemir je bio prisutan i na licima njenih roditelja. Ona je to previđala da primeti u kolima, dok su razmenjivali šture


by v oki

informacije o dešavanjima u proteklih desetak dana, koje je ona provela na putu. Diksi je razmišljala o Beki i Tajleru, i zabavljala se čokoladom, tako da je prečula napetost u glasovima svojih roditeljima i skrivenu zabrinutost na njihovim licima. Toga je postala svesna kada su ušli u kuću. - Nešto ste mi prećutali... - rekla je, gledajući naizmenično u očevo i majčino lice. - Da lije Dţek dobro? - Sa tvojim bratom je sve u redu - odgovorio joj je otac, spremajući se da joj odnese kofere u sobu. - Njegov tim je ušao u finale studentskog takmičenja, zbog čega je veoma uzbuđen. Uostalom, pričala si sa njim juče, zar ne? - Jesam. Bio je veoma uzbuđen. Rekla bih da ste i od njega sakrili novosti. Ah, nešto se dogodilo, tokom mog odsustva. Vidim to po vama. Arlis Flečer je zatvorila oči i umorno uzdahnula. - U pravu si, Diksi - poraţeno je priznala. - Planirali smo da te obavestimo o tim novostima. Međutim, trenutno brinemo za tebe, zbog toga što si kolabrirala na aerodromu. Kako se sada osećaš? - Dobro sam. Samo ţelim da se istuširam i dobro najedem. - Učini to. A onda ćemo da razgovaramo. Ne radi se o nekoj strašnoj stvari, već o problemu za koji ne umemo da pronađemo rešenje. Za sada. Usiljeni osmeh njene majke nije zavarao Diksi. Ostala je u uverenju da se, tokom njenog odsustva, dogodilo nešto kapitalno vaţno. I pritom nimalo prijatno. Uprkos tome što ju je preplavila strepnja, naterala je sebe da se okupa i nešto pojede. Nije smela da rizikuje da joj ponovo pozli. Jer, njeni roditelji su, očigledno, već imali dovoljno briga.


by v oki

Ĉekali su je u salonu, sa sveţe skuvanom toplom čokoladom. Oboje su se gušili od neprijatnosti i od ţaljenja što su, odmah po njenom povratku, morali daje suoče sa lošim vestima. Irvin Flečer je skupljao snagu, da bi progovorio. Grlo mu je bilo stegnuto, mučio se da pronađe prave reči, kojima bi obavestio svoju ćerku o onome što se dogodilo u njenom odsustvu. - Diksi... - neţno i sa ljubavlju ju je oslovio. - Voleo bih da mogu da te poštedim ovoga, što nameravam da ti kaţem... Naţalost, problem je veliki i postoji mogućnost da se obelodani u javnosti. Majka i ja ne bismo ţeleli da iz novina saznaš za preokret koji se dogodio, i koji nas je sve zatekao i šokirao. Najbolje je da od nas saznaš istinu, pre nego što je se mediji dočepaju. - Plašite me - priznala je Diksi. - Nikada pre vas nisam videla tako uplašene... - Sve još uvek nije izgubljeno. Postoji mogućnost da se izvučemo iz ove situacije. Ali, ako se to ne dogodi, bojim se da će posledice biti nesagledive. - Ne oklevaj više! - Diksi je poručila ocu. - Počni da pričaš! Irvin Flečer je razmenio brz pogled sa svojom suprugom, koja mu je ohrabrujuće klimnula glavom. - Da dana po tvom odlasku na Havaje, dobio sam telefonski poziv iz "Hed rok" zatvora. To mi, u početku, ni najmanje nije bilo čudno. Jer, kao što i sama znaš, mnogo robijaša nam se obraća za pomoć. - Da, znam - potvrdila je Diksi, ni ne sluteći u kom pravcu bi mogla da se razvija priča njenog oca. - Ovaj robijaš, međutim, nije traţio pomoć. Traţio je novac. Svoj novac. - Od koga? Od tebe? - Da, od mene - potvrdio je Irvin Flečer sumorno. - Zar mu ti duguješ neki novac? - Ispostavilo se da mu dugujem. I to mnogo novca.


by v oki

- Ništa ne razumem... - Diksi je uzaludno pokušavala da pronađe smisao u očevim recima. - Ko je taj čovek? Odakle ga poznaješ? I kako to da mu duguješ novac? - Taj čovek se zove Rejmond Vilson. Ima 65 godina. A kada je imao dvadeset godina manje, opljačkao je banku zajedno sa... sa... - Sa kim? - Diksi je šapatom navela oca da se izjasni, s obzirom da su njemu reči zastale u grlu. - Sa mojim ocem, Diksi - Irvin Flečer je to nevoljno izgovorio. - Sa tvojim dedom. *** Dobijena informacija je odjeknula kao bomba u Diksinoj glavi. Umalo se nije onesvestila zbog otkrića daje njen deda, koga se odlično sećala, bio umešan u pljačku banke. To jednostavno nije ličilo na njega. Nije ga upamtila kao nekoga, ko je bio u stanju da se bavi krimmalnim radnjama. A, opet, uvek je imao dosta novca, mada ga je prilično racionalno koristio. Diksi se sećala kako je uvek pazio da ne pređe granicu rasipništva. Kada je preminuo, ostavio je sav novac sinu, uz uslov da ga troši isključivo u humanitarne svrhe. Irvin Flečer je odmah osnovao dobrotvorni fond, iz koga je koristio sredstva za vođenje sudskih procesa, u ime onih koji nisu mogh da plate usluge drugih advokata. Jedini novac kojeg je koristio za sebe, i za svoju porodicu, je bio onaj kojeg je ostvarivao na ime kamata. Kamate je prikazivao kao svoju platu, od koje je izdrţavao porodicu. - Sigurno je u pitanju neka greška... - rekla je Diksi, svesna daje uzaludno računala sa tom mogućnošću. - Naţalost, Rejmond Vilson govori istinu. Od kada me je kontaktirao, dobro sam istraţio taj slučaj sa pljačkom banke.


by v oki

Vilson raspolaţe sa previše delikatnih podataka, da bi se oni pokazali kao izmišljeni. Na kraju, on je, upravo zbog te pljačke, osuđen na dvadeset godina zatvora. Uskoro bi trebalo da izađe na slobodu, i traţi od mene deo novca, kako bi imao gde da stanuje i od čega da ţivi. - A deda Spenser? Kako to daje on izbegao odlazak u zatvor? - Policija nije imala dokaze protiv njega, a Rejmond Vilson ga nije ocinkario. Zato sada traţi novac, kao iskupljenje. - Ovo je košmar! - uzviknula je Diksi, samo naslućujući razmene nastalog problema. - Odbijam da poverujem da je deda bio pljačkaš banke! Pamtim ga kao moralnog i poštenog čoveka! - Koga je, očigledno, ubila griza savesti. Tvoj deda je prerano umro, Diksi, bez jasnog medicinskog razloga. Ja verujem da se on silno pokajao zbog te pljačke. Zato je traţio od mene da ukradeni novac potrošim u dobrotvorne svrhe. - Ah, šta si ti mislio o novcu svog oca, tata? Da li si se ikada zapitao o njegovom poreklu? - Naravno. Otac mije rekao da je, svojevremeno, pronašao zlato u nekom afričkom rudniku. Prodao ga je, a onda, navodno, uloţio novac u unosni posao, čime ga je uvećao. Tako mi je, bar, on pričao. Lagao me je - poraţeno je zaključio. -To je... - Diksi su navrele suze na oči. - To je uţasna priča, tata... Znam da je istinita, ah mije i dalje teško da poverujem u nju... - Da, Diksi... Ono što je tvoj deda učinio je zaista loše. Nejako ćemo svi morati da naučimo da ţivimo sa tim. Razočarenje je veliko, međutim, to nije naš najveći problem. Jedva uspevam i da mislim o postupku svog oca, jer pokušavam da smislim kako da isplatim Rejmonda Vilsona. - Koliko on novca traţi? - interesovala se Diksi. - Milion dolara. I to u gotovini.


by v oki

- Oh! - izustila je Diksi preneraţeno. - Milion dolara?! Pa, mi nemamo milion dolara! Da li bi mogao da mu ponudiš manju svotu? - To sam već učinio. Odbio me je. Ponudio sam mu našu kuću u Aspenu, kao i mesečno izdrţavanje. Nimalo nije zainteresovan za to. Mislim da on, u stvari, ţeli da ode iz zemlje, i da troši novac negde daleko. Verovatno na Dalekom Istoku. - Ja... Ne smem ni da pitam... - Da, Diksi... - u razgovor se tada umešala Arlis Flečer. - Rejmond Vilson preti da bi, ako ne dobije novac, mogao da objavi šta se dogodilo pre dvadeset godina. Tako bi javnost saznala daje novac, od koga je formiran dobrotvorni fond, ukraden. Na stranu javna sramota, koju bi svakako morali da pretrpimo... Ono što tatu i mene brine je to što bi svi sudski procesi, koje smo dobili, mogh da budu podvrgnuti reviziji. Svi naši klijenti bi morah da prođu kroz nova suđenja i da budu izloţeni ispitivanju.

IV - Kako to? - izustila je Diksi, nakon što je progutala knedlu. - Zbog čega? - Tuţilac bi mogao da pomisli da je sin čoveka, koji je svojevremeno opljačkao banku, koristio taj novac za podmićivanje sudija ili svedoka. Taj novac je, zakonski, prljav. Zato je moguće pomisliti da su svrhe, u koje smo ga mi koristili, prljave. To nije


by v oki

tačno, naravno, međutim, niko nam ne garantuje da se problem ne bi razvio upravo u tom pravcu. Diksi je prebledela i halapljivo udahnula vazduh. - Ne, to ne smemo da dozvolimo... Naši klijenti ne smeju da budu izloţeni maltretiranju... Oni nisu ništa krivi... Mi nismo ništa krivi! - Ni Rejmond "Vilson nije ništa kriv - nadovezao se njen otac. - On je oduţio svoj dug drţavi. Odrobijao je ono, za šta je bio optuţen. Njegova krivica je time izbrisana. Arlis Flečer se gorko osmehnula. - Na neki bizaran način, on ima prava da traţi deo svog plena, zbog koga je bio dvadeset godina na robiji. Ima prava da traţi nadoknadu za to što nije optuţio svog partnera u zločinu. Tvoj otac i ja smo voljni da mu pomognemo da otpočne novi ţivot, po izlasku iz zatvora. Međutim, ne znamo kako da to učinimo. - Svi naši fondovi su javni, sve naše novčane transakcije su podloţne kontroli, upravo zbog mogućih zloupotreba. Jednostavno ne postoji način da mu, legalnim putem, damo ono što traţi. - Moţda bi Vilson prihvatio da ţivi ovde, u ovoj kući? - Diksi je unapred znala da je to uzaludno pitala. - Mi bismo se preselili u neki stan i... - Vilson je uporan u nameri da ode iz zemlje - podsetio ju je otac. - Svojevremeno je ţeleo da ţivi na Tajlandu, i sada to planira da realizuje. - Oh! - izustila je Diksi, zatvarajući oči. Nije ţelela da plače, međutim, suze su krenule da joj se slivaju niz obraze. Mislila je na svog dedu koji je napravio samo jednu grešku u ţivotu, ali toliko kobnu, da su svi morali da ispaštaju zbog nje. Saosećala je i sa svojim roditeljima koji su, godinama unazad, vodili rovovske sudske bitke za svoje siromašne klijente


by v oki

koji su, zahvaljujući svom humanitarnom radu, podstakli mnoge da pomaţu bez nadoknade. Oni su predstavljali simbol nečega što je sveto, što je čisto. Mnogi ljudi su se oslanjah na njih, kao takve. Taj mit nije smeo da se sruši. Jer, time bi se srušila sama ideja humanitarnosti koju su Flečerovi propagirali. Morali su da pronađu neko rešenje... Jednostavno su to morali! Iznenada, Diksi je prestala da plače i počela je da se histerično smeje. - Upravo sam nešto shvatila! Kakva ironija! Kakva ironija! - Šta si shvatila? - upitala ju je majka, gledajući je zabrinuto. - Taj Vilson se oglasio i zatraţio vam novac tokom dana koje sam ja provodila sa članom najbogatije porodice u Koloradu! A ja sam pobegla od Beke! I ne samo da sam pobegla od nje, već sam joj se i nepovratno zamerila! Oh, boţe! - Diksi se uhvatila za glavu. - Imali smo rešenje u rukama i ja sam ga ispustila! - Diksi... - otac ju je neţno oslovio. - Ne razmišljaj u tom pravcu, molim te. Tvoja majka i ja ne razmišljamo o tome. Ti si postupila prema Beki Raterford onako kako je ona zasluţila. Bilo bi licemerno da si joj se umiljavala, sa ciljem daje iskoristimo. To nije tvoj stil. - To definitivno nije moj stil, ah ovo je vanredna situacija! I to ona, koja bi mogla da se pogorša! Zbog nje bi mogh da doţivotno ispaštamo! -To je, naţalost, tačno. Ipak... - Milion dolara je mrvica za Lorensa Raterforda! Kladim se da bi on imao načina da nam obezbedi tu svotu u gotovini! Mogli smo da ga to zamolimo, da sam ja postala Bekina drugarica, i da smo joj omogućili da radi u našoj advokatskoj kancelariji! Hej! - Diksi je uzbuđeno uzviknula. - To još uvek moţemo da učinimo!


by v oki

- Ne dolazi u obzir da... - Ovo nije vreme za priču o principijelnosti, tata - ućutkala ga je Diksi. Nama treba novac, a Beki Raterford treba praksa u advokatskoj kancelariji. Napravićemo tu transakciju i naši problemi će biti rešeni! - To praktično znači da bi ti bila prisiljena da trpiš Beku Raterford i da... - Trpeću je! Radije ću nju da trpim, nego da dozvolim da sve ono što ste vi godinama radili padne pod sumnju! 0 revizijama već dobijenih procesa ne ţelim ni da mislim! To, tek, ne dolazi u obzir da se desi! A što se tiče Beke Raterford... Ja nju, na neki način, saţaljevam. Bilo bi zaista ljudski od mene da joj pomognem - Diksi je traţila reči, kojima bi navela svoje roditelje da prihvate njen plan. - Već vidim kako bi Lorens Raterford, u ime zahvalnosti, ponudio neki novac za fond. Vi biste mu traţili gotovinu, a on, kao ovejani biznismen, ne bi traţio objašnjenje za to. Zar taj plan nije savršen?! *** Taj plan nije bio savršen, Irvin i Arlis Flečer su to dobro znali. Bio je nečastan i podrazumevao je zloupotrebu nekoliko ljudi, pa čak i zloupotrebu zakona i finansijskog sistema. Međutim, taj plan je bio izvodljiv. I zaista je mogao da im reši problem, veliki problem koji se nadvio nad čitavu porodicu, ah i na čitavu njihovu organizaciju. - Meni je mrsko da uopšte razmišljam u tom pravcu, Diksi oglasio se Irvin Flečer, nakon kraćeg razmišljanja. - Zadivljen sam tvojom nesebičnom ponudom da nam pomogneš. Radi se o tome


by v oki

da nije tvoj zadatak da resiš ovaj problem. Majka i ja smo te upoznali sa njim za slučaj da Rejmond Vilson ispuni svoje pretnje. Ne bi bilo zgodno da saznaš iz novina da ti je deda bio pljačkaš i da su tvoji roditelji vodili sudske sporove od ukradenog novca. - Vas dvoje niste znali da je taj novac ukraden! A deda Spenser... Ko zna šta je njega nateralo na taj potez?! Moţda ni on nije znao da postupi drugačije! Ja verujem da se svi, u svakom trenutku, u svakoj situaciji, ponašamo najbolje što umemo! Deda nije umeo bolje. Izbegao je zatvor, ali ne i grizu savesti. Za mene je to dokaz da nije bio klasičan, beskrupulozni pljačkaš. Mogu, bez problema, da nastavim da ţivim sa tim nasleđem. Ja ga pamtim kao čoveka koji me je voleo. Za mene je to dovoljno. - Oh, Diksi... - uzdahnuo je njen otac koji, očigledno, još uvek nije uspe-vao da se emotivno odredi prema postupku svog oca. - Ako bi pokušala da se pribliţiš Beki Raterford, sa ciljem da dobiješ novac od njene porodice, to bi značilo kršenje svih tvojih principa - obratila joj se majka. - Ne moţemo to da traţimo od tebe. Ne moţemo da te zloupotrebimo. Na kraju, ne moţemo da zloupotrebimo ni Beku. Ona je već dovoljno nesrećna zbog toga što je svi koriste. - Ljudi koji koriste Beku Raterford joj, zauzvrat, daju laţnu ljubav, laţno prijateljstvo - Diksi se nadovezala na reči svoje majke. - Mi bismo joj ponudili nešto iskreno. Ponudili bismo joj ono što ţeli, a to je rad u našoj advokatskoj kancelariji. Na kraju, ne budimo skromni! Beki bi koristilo da bude u mom društvu, u našem društvu! Nezavisno od ovih skorašnjih vesti, mi smo zdravi ljudi, normalni ljudi! Sumnjam da bi ona to mogla da kaţe za članove svoje porodice! - Meni se, hm, učinilo da je sin Lorensa Raterforda prilično normalan momak - prokomentarisala je Arlis Flečer. - Znam da je


by v oki

poznat po svojim plejbojskim avanturama, po burnim ţurkama i raznim ludorijama, ah ne deluje kao klasičan bogataški sin. Prema nama je, na primer, bio veoma ljubazan. Nije pokazao nimalo arogancije, što ne bi moglo da se kaţe za njegovog oca. - I Beka ima neku klicu dobrote u sebi - Diksi je bila primorana da to prizna. - Ni ona ne smatra da je vrednija od drugih, kao ljudsko biće, zato što je bogata. Radi se o tome da Beka nije u stanju da formira svoj identitet, nezavisno od toga što je bogata. Ona nije artikulisala svoja osećanja i svoja razmišljanja sa ţivotom kakvog vodi. Mislim da niko od njih to nije učinio. Pa ni Tajler Raterford. - Hipotetički govoreći... - počeo je Irvin Flečer, na čijem licu se videlo da se strahovito mučio. - Kako bi ti mogla da uspostaviš kontakt sa Bekom Raterford, Diksi? Kako bi mogla da je navedeš da se druţite? Da li si u stanju da se toliko pretvaraš, da se toliko ţrtvuješ, na kraju? - Da, u stanju sam! - potvrdila je Diksi bez imalo razmišljanja. Biće mi potrebno malo strpljenja, to je sve. Na kraju, neka to bude moja humanitarna aktivnost. Beki Raterford je, nezavisno od našeg plana, zaista potrebna pomoć. Ja sam u stanju da joj je pruţim. I sada ću to i da učinim. - Kako misliš da uveriš Beku u svoju dobru volju? - Irvin Flečer je gotovo ostao bez glasa. - Danas je izgledalo da bi ti ponovo pozlilo ako bi je samo videla. - Mogla bih da joj kaţem kako sam uvidela da sam preterala... Diksi je slegla ramenima. - Mislim da bi Beka prihvatila moju pruţenu ruku bez previše razmišljanja. Ona, iza tog gesta, svakako ne bi videla nekakvu zaveru. - To je zato što ti veruje - nadovezala se njena majka. - A to je i razlog zbog koga otac i ja oklevamo da pristanemo na taj plan.


by v oki

- Odluka je doneta! - presudila je Diksi. - Ono što planiramo da uradimo nikako nije časno, ali je razlog zbog koga to činimo častan. Ta igra će morati da se odigra. Još samo da smislim kako daje započnem...

V Pre nego što je Diksi uspela da smisli kako da započne igru, dobila je telefonski poziv od Lorensa Raterforda. Tajler i on su, u nameri da započnu svoju igru, povukli prvi potez. - Da li bi mogla da dođeš kod nas, Diksi? - upitao ju je Lorens, nakon što se predstavio i postavio joj nekoliko uljudnih pitanja. - Radi se o Beki. Iskrsao je neki problem u vezi sa njom, ali nije zgodno da o tome pričamo preko telefona. - Ne razumem... - Diksi je impulsivno promrsila, ne prepoznajući, u prvom trenutku, neočekivano iskrslu priliku da se iznova poveţe sa Raterfordovima. - Kako bih ja mogla da vam pomognem? I šta se, uopšte, događa sa Bekom? Kakav problem ima? - Voleo bih da ti to lično saopštim. Da h bi mogla da dođeš kod nas? Poslaću kola po tebe. - Ako sam vam potrebna, izvolite, vi dođite kod mene - Diksi je i dalje bila u svom buntovnom raspoloţenju, jer nikako nije uspevala da razmišlja na proračunat način. - Naţalost, nuţno je da budem u blizini kućnog telefona. Za slučaj da se Beka javi. Ili neko u vezi sa njom.


by v oki

- Neko u vezi sa njom... - ponovila je Diksi zbunjeno. - Oh! izustila je uplašeno, kada je shvatila šta joj je Lorens Raterford sugerisao. - Vi mislite da... da je Beka... Da ju je neko... - Ne znamo šta se dešava, Diksi. I ne teraj me da dalje pričam o ovome preko telefona. Zaista bih ti bio zahvalan ako bi došla kod nas. Hoćeš li? - Hoću, naravno... - potvrdila je Diksi, obuzeta panikom zbog mogućnosti daje Beka oteta. Ne bi se dogodilo prvi put da član neke bogate porodice bude otet. Ta mogućnost je bila realna. Rekla je svoju adresu Lorensu Raterfordu i poţurila da se spremi. Izgovarala je molitve u sebi dok je čekala da vozač Raterfordovih dođe po nju, ah i tokom voţnje do njihove prelepe kuće, koja se nalazila u najelitnijem delu grada. - Da li ima nekih novosti? - zadihano je upitala, odmah pošto je ušla u kuću. - Vidim da smo te uznemirili - Lorens Raterford joj je prvi prišao, dok je Tajler ostao da stoji pored prozora. - Moţda smo nepotrebno podigli uzbunu. Samo, ne liči na Beku da se ne javi. A otišla je od kuće još sinoć. - Ne znate gde je provela noć? - interesovala se Diksi, čije su usne podrhtavale od naleta straha. - Ne, ne znamo. Sedi, Diksi! - predloţio joj je Lorens, sa čijeg lica nije moglo da se pročita kako se osećao. Diksi je tada pogledala u Tajlera. Odmah je uočila da je bio neraspoloţen, da su mu misli bile zaokupljene nekim problemom. Ipak, osmehnuo joj se i kratko joj klimnuo glavom. - Moj sin i ja pokušavamo da zaključimo šta je moglo da se dogodi sa Bekom - počeo je Lorens. - Da li ju je neko oteo ih je, moţda, odlučila da pobegne nekuda sa momkom. Naţalost, ni


by v oki

Tajler ni ja nismo, baš, upućeni u Bekin ljubavni ţivot. Palo nam je na pamet da bi ti mogla da nam pomo-gneš, Diksi. Zanima nas da li ti je Beka pričala o nekom momku, dok ste delile apartman na Havajima? - Ne, nije... - Diksi se zavrtelo u glavi onog trenutka kada je Lorens otvoreno progovorio o mogućnosti da je Beka oteta. - Da li ste se obratili policiji? - upitala je plačnim glasom, nemoćna da razmišlja na pozitivan način. - Jesmo, naravno - potvrdio je Lorens Raterford. - Rekli su da ne mogu daje proglase za nestalu osobu pre isteka 24 časa. To bi trebalo da se dogodi oko devet uveče. Ne mogu da čekam do tada. Moram da pokušam da pre toga pronađem svoje dete. - Volela bih da mogu da vam pomognem - Diksi se uznemireno igrala svojim prstima. - Ali, ne mogu! Beka mi nije pričala o svom ljubavnom ţivotu. Pokušala je, naravno, ali ja nisam ţelela da je slušam. Oh, boţe... - glasno je zajecala, osećajući iskreno kajanje. - Samo je ţelela da mi se poveri... - Ti si imala pravo da odbiješ da je slušaš - nadovezao se Lorens Raterford pomirljivo. - To, što ne znamo gde se Beka trenutno nalazi nema nikakve veze sa onim što se događalo između vas dve, Diksi. Reci nam, molim te, da li je Beka pred tobom konzumirala narkotike ih uzimala neke lekove? - Videla sam da je pila tablete. I da ih je kombinovala sa alkoholom. Ne mislite, valjda... - Diksi je, od uznemirenosti, bukvalno izgubila dah. - Njoj je potrebno lečenje... - rekla je, kada se pribrala. - Ona je prilično nestabilna, ali mislim da nije suicidna. Vi se toga plašite, zar ne? - Trenutno mi mnogo toga prolazi kroz glavu, Diksi. Ali zajedno si svakako u pravu. Beki je potrebno lečenje. Tajler i ja smo se već


by v oki

dogovorili da pokušamo da je nagovorimo na to. Da li bi ti htela da joj sugerišeš da potraţi pomoć od stručnih lica? - Naravno, ah, pre toga bi trebalo da utvrdimo gde je Beka! Šta je sa njenim mobilnim telefonom?! - Isključenje, od sinoć. - A njene prijateljice? Nemoguće je da je tek tako nestala! Uostalom, ako je oteta, zar se otmičari već ne bi oglasili?! - To, što se još uvek niko nije oglasio, nam daje nadu da se ono najgore nije dogodilo. Beka je, po povratku sa puta, bila prilično tuţna i delovala je razočarano. Moţda se, jednostavno, povukla negde, u samoću. Moţda nam se namerno nije javila, moţda je to previdela. A moţda je pod uticajem lekova i nije u stanju da razgovara. - Sve je to moguće... - potvrdila je Diksi, misleći kako nije u stanju da odredi šta bi bilo manje bolno. Za nju i njenu porodicu. - Samo da je bezbedna... - mrmljala je, više za sebe. *** U tišini koja je zavladala u prostoriji, Diksi je postala svesna toga da ju je Tajler neprekidno posmatrao. Taj njegov pogled ju je dodatno uznemirio. Nekako joj je do mozga, uprkos akutnoj zabrinutosti za Beku, doprlo to da je neverovatno dobro izgledao. Nosio je izbledele farmerice i svetloplavu majicu kratkih rukava. Ta kombinacija je potencirala besprekornu građu njegovog tela. Pored toga što je bio zgodan i lep, istovremeno je zračio privlačnošću. Odisao je muškim seksepilom, erotičnošću i snagom. A pritom nije mistifikovao sebe, već je delovao otvoreno i pristupačno.


by v oki

Diksi je, usred zaokupljenosti Bekom, počela da razmišlja o Tajleru. O njegovim interesovanjima, o poslu kojim se bavio, o ljubavnom ţivotu. Pitala se da li je imao devojku, da li je nekoga voleo. Znala je daje voleo svoju sestru. Jer, ona je volela njega. Okrenula je glavu ka njemu i pogledala ga. Odmah joj je uzvratio pogled. Vrlo direktan. Uprkos intenzitetu tog pogleda, Diksi nije spustila glavu. Naprotiv, radoznalo je istraţivala dubine Tajlerovih očiju, pronalazeći u njima mnoštvo osećanja. Onih, za koje je verovala da nisu svojstveni bogatim ljudima sklonim raznim elitističkim devijacijama. Bila je kao hipnotisana razmenom pogleda sa Tajlerom, tako da se trgla kada je Beka, na svoj prepoznatljivo bučan način, umarširala u sobu. Odmah je spazila Diksi, što ju je nateralo da iznenađeno ustukne. - Diksi! Otkud ti ovde?! - Beka...! - izustila je Diksi sa ogromnim uzdahom olakšanja. - Došla si! - Gde si bila?! - otac ju je strogo upitao. - Ako si htela da svi poludimo od brige za tobom, onda znaj da si u tome uspela! Da li si to ţelela da postigneš kada si otišla od kude, nikom se ne javivši?! - Rekla sam Kolinsu da vam javi gde sam. Provela sam noć u hotelu, jer sam imala potrebu da budem sama. Zato nisam ponela mobilni telefon. - Ubiću tog čoveka... - promrmljao je Lorens, nakon čega je pritisnuo dugme za pozivanje posluge. - Recite Kolinsu da odmah dođe! - izdao je uputstvo jednoj od sobarica. - Odmah!


by v oki

- Tako, dakle... - Beka se tuţno osmehnula. - Vi ste pomislili da mi se nešto dogodilo... I pozvali ste Diksi, verovatno sa namerom da je ispitate o mom tajnom ţivotu. A ona je došla, jer se uplašila za mene. Bilo je potrebno da pomisliš da sam oteta ili mrtva, Diksi, da bi pristala da dođeš kod mene! - Drago mi je daje sa tobom sve u redu, Beka - uzvratila je Diksi, kojoj su se niz hce slivale suze. - Pa, nisam ni oteta ni mrtva. Ali takođe nisam ni ona sa kojom je sve u redu - izjavila je Beka gorko, nakon čega se rezignirano popela na sprat. Diksi je iskreno poţelela da ode za njom, jer joj je zaista bilo drago zbog otkrića da je bezbedna, da nije povređena. U tom trenutku nije razmišljala o svom planu, i o potezima koji su mogh da pokrenu njegovu realizaciju. Izvadila je maramicu iz torbice i obrisala suze. Nečujno je uzdisala, u pokušaju da se umiri, kada je u prostoriju snishodljivo ušao čovek u uniformi, kakvu su nosili vozači. - Zvali ste me, gospodine Raterford? - bojaţljivo je oslovio svog šefa, kao da je već znao staje mogao da očekuje od njega. - Beka ti je naloţila da nas obavestiš o njenoj nameri da provede noć u hotelu. Zbog čega to nisi učinio? - ljutito gaje upitao. - Napio sam se u hotelskom baru, gospodine - priznao je Kolins skrušeno. - Plašio sam se da vas pozovem, jer biste tada otkrili moje stanje. Kada sam se jutros probudio... - Dosta! - prekinuo gaje Lorens. - Tvoja greška je neoprostiva, Kolinse! Zasluţio si da te otpustim, ali to neću da učinim, jer sam previše srećan zbog toga stoje Beka kod kuće! Idi, sada! Odlazi! U Diksi je, istog trenutka, proradio crv sumnje. Bilo joj je neobično to što je Lorens Raterford, poznat po nemilosrdnom otpuštanju svojih radnika, poštedeo otkaza vozača


by v oki

koji mu nije preneo vaţnu poruku i koji je, pritom, priznao da se napio. Svako bi otpustio vozača sklonog konzumiranju alkohola, a Lorens Raterford je to upravo propustio da učini! Nešto je, tu, bilo sumnjivo... Bilo je potrebno da pomisliš da sam oteta ih mrtva, da bi pristali da dođeš kod mene, Diksi se prisetila Bekinih reči. Da li se o tome radilo, bilo je neminovno da se Diksi zapita. Da h je Beka, sa svojim ocem i bratom, inscenirala ovu situaciju, kako bi je navela da ponovo uspostave kontakt? Ali, Beka je otišla, verovatno u svoju sobu. Nije je pozvala da krene za njom, niti je pokušala da je navede na razgovor. Nije joj, kao gostu, predloţila ni da zajedno popiju kafu. Jednostavno se povukla, kompletno svesna sticaja okolnosti, kakve je zatekla po povratku kući. To je značilo da je Beka svoju ulogu odigrala nehotice. Neko drugi je smislio pravila igre. Po njima je Beka bila zaštićena, ona nije predstavljena kao neko ko je, uz pomoć dobro reţiranog trika, pokušao da učini ono što mu jednom nije pošlo za rukom. Njen otac je odlučio da, na svoj način, pokuša da obezbedi ćerki ono što joj je bilo potrebno. Ali, on je, istovremeno, znao da ćerka nije dovoljno dobar igrač, za igru koju je smislio. Trebao mu je neko ubedljiviji od nje, Diksi je logično zaključila. Neko zbog koga bi ona, nakon prvobitnog odbijanja, prihvatila da uspostavi vezu sa porodicom, a samim tim i sa Bekom. Tajler!!! Sinulo joj je. Tajler je bio taj koji je dobio zadatak da je privoli na druţenje sa Raterfordovima, druţenje zahvaljujući kome bi Beka ostvarila ono stoje ţelela!


by v oki

VI Zavrtelo joj se u glavi od naleta uznemirenosti i straha. Grudi su počele da joj se steţu, hvatala ju je panika, imala je sve simptome ţrtve, uhvaćene u zamku. Pogledala je Tajlera i dobila potvrdu svojih sumnji. On je, definitivno, imao zadatak da je zavede, i da time pomogne svojoj sestri u ostvarenju njenih namera. Nije je Tajler gledao zavodljivo. Niti ju je gledao kao što lovac gleda u već savladan plen. Ali, u njegovom pogledu je bila čitljiva namera. On je tačno znao šta je ţeleo, i znao je kako da to sprovede u delo. A ona, Diksi, je trebalo da se pravi da je naivna. Jer, to je njena igra zahtevala. Istina, prvobitni plan je podrazumevao glumljenje naivnosti pred Bekom, ali su je igrači na drugoj strani terena iznenadili i oteţali joj ostvarenje tog plana. - Izvinite me, moram da pozovem suprugu! - rekao je Lorens Raterford, spremajući se da izađe iz prostorije. - Diksi, veoma sam ti zahvalan na pomoći. Vozač će te odvesti kući kad god budeš poţelela. Preporučujem ti, međutim, da pre odlaska probaš sladoled koga pravi naša kuvarica. Videćeš daje najbolji na svetu! Lorens je otišao, što je za Diksi predstavljalo još jednu potvrdu njenih sumnji. Kada joj je Tajler prišao i dodirnuo je po ruci, više se nimalo nije dvoumila: njih dvoje će, svako iz svojih razloga, uskoro morati da zasnuju ljubavnu vezu. Moraće da se ponašaju kao da su zaljubljeni. A to je podrazumevalo mnogo fizičkih kontakata. Mnogo!


by v oki

Uprkos tome što ju je Tajler dodirnuo nevino i neţno, Diksi je ustuknula od tog dodira. Naglo je ustala iz fotelje i udaljila se nekoliko koraka. - Izvini... - naterala je sebe da to izgovori, kada je uvidela da je pogrešila, daje otpočela igru na najgori mogući način. - Uţasno sam napeta. Mislim da trpim posledice posttraumatskog stresa. Jer, dok kriza traje, trudim se da se ne predajem crnim mislima i da se ponašam konstruktivno, u cilju rešavanje te krize. A onda me, kada ona prođe, savladaju strahovi koje sam sputavala. - Razumem... I ja se slično osećam - Tajler je glatko slagao. - Ovo je trenutak da pomognemo sebi, da se oslobodimo te napetosti. Reci mi, Diksi, šta radiš kada ţeliš da se oslobodiš stresa? - Kako to misliš? - promucala je, iako je odlično razumela pitanje. Radilo se o tome da je u Tajlerovim rečima traţila skrivenu nameru. A to je, već, ličilo na neracionalno razmišljanje. - Neko, u ovakvim situacijama, poseţe za alkoholom, neko za nikotinom, neko za slatkišima - Tajler je pojasnio svoje pitanje. - Ĉemu ti pribegavaš, kada ţeliš da se oslobodiš napetosti? - Ja... - Diksi je prešla prstima preko mesta na ruci na kome je još uvek osećala Tajlerov dodir. - Ja trčim. - Odlično! I ja, takođe. U podrumu imam teretanu, sa trakama za trčanje. Imam i svu opremu, namenjenu iznenadnim gostima. Patike, trenerke i slično. Da li bi ţelela da malo trčimo zajedno? Ne, ne ţelim da trčim sa tobom, Diksi se nametao taj odgovor. Ne ţelim da to radimo zato što oboje igramo svoje igre, zato što smo oboje primorani na to. Ali, da su okolnosti bile drugačije, Diksi je pokušala da olakša sebi, ona bi svakako ţelela da trenira sa Tajlerom. Ili da provodi vreme sa njim na bilo koji način.


by v oki

Jer, dopadao joj se. Bio je zaista zgodan, toliko, da je svakoj devojci moglo da imponuje druţenje sa njim. Pored toga što je Tajler dobro izgledao, bio je i veoma prijatan i ljubazan, a upravo je dokazao i da je bio poţrtvovan. Ĉinio je nešto protiv svoje volje da bi pomogao svojoj sestri. - Mislim da bi mi prijalo da potrošim malo negativne energije na traci za trčanje - odgovorila je na Tajlerovo pitanje glasom koji je blago podrhtavao. - Sjajno! - uzviknuo je zadovoljno. - Hajdemo, onda! - Volela bih da, pre toga,- razgovaram sa Bekom - Diksi je podjednako ţelela da razgovara sa Bekom, koliko i da dobije priliku da se malo pribere, da se pripremi za pravi početak igre. - Ova situacija me je potresla, navela me je da jasnije sagledam njeno stanje. Ne mogu da se pravim da se ništa nije dogodilo, i da ne primećujem koliko je Beka neraspoloţena. - Lepo od tebe što ţehš da razgovaraš sa Bekom - Tajler je pritisnuo dugme za pozivanje posluge. - Mislim da bi taj razgovor mogao da joj prija. Odvedi našu gošću u Bekinu sobu - naloţio je sobarici, koja je odgovorila na njegov poziv. Diksi je prigušeno uzdahnula i krenula za sobaricom. Jedva je podizala stopala, dok se stepeništem pela na sprat. Jer, osećala je da ju je Tajler pratio pogledom. Svojim intenzivnim, promišljenim, pronicljivim pogledom... *** Beka je leţala potrbuške na velikom krevetu sa roze prekrivačem i bezbrojnim dekorativnim jastučićima. Upisivala je nešto u notes i gotovo da nije reagovala kada je Diksi ušla u sobu. Nastavila je da se bavi započetim poslom kao da nije, koliko juče, na razne načine pokušavala da Diksi privuče paţnju.


by v oki

Bilo je jasno da je ona digla ruke od nje, da se odrekla svake mogućnosti da uspostave prijateljske odnose. Njen otac, kao ni brat, nisu ţeleli da se pomire sa tim. Zato su preuzeli stvar u svoje ruke, uvodeći u igru igrača koga su smatrali boljim i ubedljivijim od Beke. - Da li ti smetam? - Diksi joj se oprezno obratila, ne usuđujući se da dublje kroči u sobu. - Šta hoćeš? - Beka ju je grubo upitala, ne diţući glavu. - Došla sam da vidim kako si. - Ţiva sam. Tebi, sem toga, ništa nije vaţno, zar ne? - Varaš se, vaţno mije. Ja ţelim da budeš zadovoljna i srećna. - Bla, bla... - narugala joj se Beka. - Uzorna Diksi Flečer. Kao i obično, znaš šta je potrebno da kaţeš. Šteta što tvoje reči ne odraţavaju tvoje mišljenje. Iako nije dobila dozvolu, Diksi je prišla krevetu, nagla se i uhvatila Beku za ruku. Htela je da pruţi, ah i da dobije ohrabrenje. U tom trenutku joj je bilo potrebno da je neko podrţi, da neko umanji nelagodnost koju je osećala. - Uplašila sam se za tebe - rekla je, očiju punih suza. - Svi smo pomislili da ti se nešto dogodilo... - Meni se, nešto, već događa, Diksi - odvratila je Beka, ozbiljnija nego ikada pre. - Ja sam u depresiji. Usamljena sam i dezorijentisana. Osećam se beskorisno i beznadeţno. Ne znam šta bih sa sobom. Povukla sam se u izolaciju da bih nešto smislila, ah mi je tamo bilo još gore. Ja sam izgubljen slučaj - zaključila je poraţeno. - Znam da se osećaš loše. Ali isto tako znam da nisi usamljena. Danas sam se uverila da tvoj otac, kao i tvoj brat, veoma brinu za tebe.


by v oki

- Oni brinu za moju bezbednost, ali ne i za moje osećanje zadovoljstva. Odnosno, Tajler brine... - ispravila se. - Samo nije u stanju da mi pomogne. - Mislim da je tebi potrebna pomoć stručnog hca, Beka - Diksi se usudila da joj to kaţe. -I sama si rekla da si depresivna i da... - Da, znam. Potraţiću tu pomoć, moţda već sutra. - Hoćeš li da idem sa tobom? - Diksi je to spontano ponudila. - Mohm? - Beka ju je naglo pogledala. - Kako to misliš? - Pratiću te do ordinacije psihologa. Ĉekaću da završiš razgovor sa njim, a onda ćemo da odemo na kafu. - Zbog čega bi učinila tako nešto? - Zbog toga što znam da početak terapijskog procesa nije ni jednostavan, ni lak. Biće ti potrebna pomoć, kao i ohrabrenje. Spremna sam da budem uz tebe. Beka se pridigla, gledajući u Diksi sa neskrivenom sumnjičavošću. -Znam o čemu se ovde radi... Pomislila si da mi se nešto dogodilo i osetila si grizu savesti... - Ne. Osetila sam da, kada si ti u pitanju, nisam uradila sve što sam mogla. Sutra bih mogla da te pratim do ordinacije psihologa. I ne samo da bih mogla, već to i ţelim. I meni bi, da sam na tvom mestu, prijalo da neko bude uz mene u takvoj situaciji. - Mislila sam da... da... - Da te mrzim? - Diksi je dovršila njenu rečenicu. - Da. - Ne mrzim te. Ali, na Havajima si me veoma nervirala. Nisi samo ti kriva za to. Krive su i predrasude koje sam imala o tebi, pre nego što sam te uopšte upoznala. - Zar više nemaš te predrasude? - Imam - Diksi nije mogla da izbegne da bude iskrena. - Mnoge od njih su se i potvrdile. Međutim, danas sam uvidela da stvari


by v oki

nisu samo crne, ili samo bele. Ti nisi samo razmaţena bogatašica, već si osetljiva i ranjiva. Bilo bi dobro kada bi ojačala, kada bi se izborila sa depresijom i sa raznim obhcima zavisnosti. Beka je kratko razmišljala, a onda je glasno uzdahnula. - U redu... Zamoliću mamu da mi rezerviše termin kod svoje prijateljice, psihologa, specijaliste za bolesti zavisnosti. Prihvatam tvoju ljubaznu ponudu da pođeš sa mnom. Hvala ti. - Moja ponuda nije ljubazna. Ona je iskrena. Prijateljska. - Prijateljska... - ponovila je Beka, bez previše uverenosti u to. - Javi mi kada i gde ţeliš da se sutra nađemo. Slobodna sam tokom čitavog dana. - A sada? Da li bi mogla da ostaneš malo sa mnom? - Ja... - Diksi je jedva naterala sebe da drţi uspravno glavu, da ne krije oči pred Bekom. - Tajler me je pozvao da trčimo zajedno na trakama u teretani... Oboje imamo potrebu da se oslobodimo stresa, kojeg smo pretrpeli dok smo se pitali gde si i staje sa tobom...

VII - Zaista?! - Bekino lice je neočekivano sinulo. - To je zaista... zanimljivo - konstatovala je, uz mudrijaško namigivanje. - Ne pravi od toga neku intrigu, molim te! - Diksi je nehotice napravila nervozan pokret rukom. - Već sam ti objasnila da se radi o sticaju okolnosti, ni o čemu drugom! - Imam prava da mislim šta god hoću, Diksi. A ono što mi je prvo palo na pamet, kada si mi rekla da si prihvatila Tajlerov


by v oki

poziv, je da biste vas dvoje mogli da budete dobar par. Pod uslovom, naravno, da se ti odrekneš svoje mrţnje prema bogatašima. - Ili da se Tajler odrekne svoje ljubavi prema atraktivnim lepoticama - nadovezala se Diksi zajedljivo. - Ti nisi atraktivna, ali si definitivno dovoljno lepa za Tajlera. Šteta što on nije dovoljno siromašan za tebe. Ili što, bar, nije u nekoj nevolji, iz koje bi ti mogla milosrdno da ga izvučeš. Diksi je zbunjeno ţmirnula. - Da li mi se učinilo, ili si bila zajedljiva? - Učinilo ti se - Beka je poţurila da izgladi stvar. - A, ne! Upravo si se narugala tome što imam poriv da pomaţem ljudima, Beka! Kako da, u tom slučaju, razumem tvoju potrebu da se zaposliš u kancelariji mog oca? - Oprosti mi! Zbunjena sam i pomalo ljubomorna na ono što čini tvoja porodica! To se dijametralno razlikuje od onoga što činimo mi, Raterfordovi! Kada bi Beka samo znala šta je moja porodica nasledila, Diksi se toga prisetila uz nalet mučnine. - Nijedna porodica nije savršena, Beka, pa ni moja. U tvojoj porodici postoje klice dobrote. Prepoznala sam ih i u tebi, i u tvom bratu. - Tajler je bolji od mene. On je dobar momak. Stvarno dobar. Samo, nije u stanju da se oslobodi uticaja našeg oca. To mu je jedina mana. - A njegov stil ţivota? - otelo se Diksi. - Zaboravi! - brzo je odmahnula rukom. - To ne bi trebalo da me se tiče! - Moglo bi da te se tiče ako Tajler i ti počnete da se druţite - Beka je otvoreno navijala za tu mogućnost.


by v oki

- Romantična si - primetila je Diksi. - Do danas mi je bila nepoznata ta tvoja osobina. - Uopšte nisam romantična. Samo bih volela da Tajler bude srećan. Da li znaš da on nikada do sada nije bio zaljubljen? - Taj podatak je veoma ličan, Beka. Ne bi trebalo da ga otkrivaš bez njegove dozvole. - A ti? - Beka je prešla preko Diksinog upozorenja. - Da h si ti nekada bila zaljubljena? - Jednom sam mislila da sam bila zaljubljena - priznala je, u cilju zbliţavanja sa Bekom. - U stvari sam bila zaljubljena u svoju predstavu, u ono što sam konstruisala. Htela sam da stvari budu bolje nego što jesu. Osetila sam se povredeno kada sam saznala istinu. - Koje bio taj momak, Diksi? - Beka nije odolela daje to upita. - Kolega sa fakulteta. - Koliko dugo ste bih zajedno? - Godinu dana. - A od tada? - Imala sam nekoliko kratkih i površnih veza. Ništa ozbiljno. - Pretpostavljam da si sada slobodna? - Da. Bila sam veoma angaţovana oko završavanja fakulteta, tako da momke uopšte nisam primećivala. - Sada je pravo vreme da to počneš da činiš - namignula joj je Beka. - Šta misliš o mom bratu? Da li ti se dopada? - Veoma dobro izgleda. I rekla bih da je fin. - Ja mislim da se ti njemu dopadaš. To je bio komentar zbog koga je Diksi morala da sakrije lice od Beke. Prišla je vratima, spremna da izađe iz sobe. - Kao što sam već primetila, večeras si romantična, Beka. To je lepo, ipak, realnost je lepša. Budi realna i uvidi da smo Tajler i ja nemoguć


by v oki

spoj - namerno je to rekla, kako bi prikrila svoju, već donetu odluku, da prihvati Tajlerovo udvaranje. - Vas dvoje biste mogli već sutra da se venčate, ako to poţelite. Ne biste prekršili nijedan zakon. Dakle, vaš spoj je moguć. - Javi mi se kada zakaţeš seansu kod psihologa! - Diksi je doviknula Beki, i potom brzopleto izašla iz njene sobe.

*** Za Diksi je bilo uzaludno da okleva sa odlaskom u teretanu. Ništa nije moglo daje, u potrebnoj meri, pripremi za vreme koje je trebalo da provede sa Tajlerom. Njeno uzbuđenje su podsticale dve okolnosti. Prva se ticala igre koju je isplanirala da realizuje, a druga njene ţenske slabosti, koja se neţeljeno budila u Tajlerovom prisustvu. Griza savesti, zabrinutost, ţenska ustreptalost, moralno preispitivanje, zapitanost nad onim što ju je čekalo u budućnosti, nuţnost prihvatanja Tajlerovog udvaranja... Sve je to uticalo na Diksi, pa zato i nije ličila na sebe, kada se pojavila na ulazu u teretanu. Bila je previše nesigurna i bojaţljiva, što svakako nije moglo da se smatra za njen stil. Srećom, još uvek je mogla da se poziva na stres koga je pretrpela zbog Beke, još uvek je mogla da tvrdi da ju je to izbacilo iz njenog uobičajenog ritma. To je, na neki način, i bilo istina. Na neki način ju je ta situacija navela da se zaista zabrine za Beku, da zaista poţeli da joj pomogne. Nije se tu radilo samo o planu, koga je skovala sa roditeljima, već i o iskrenoj ţelji i nameri.


by v oki

Oprečna osećanja su se borila u njoj i povodom Tajlera. Prihvatila je da provedu malo vremena zajedno igre radi. Međutim, morala je da bude iskrena, moguće je da bi pristala na to sve i da nije postojao plan, sve i da nije povela igru. Bila je usamljena i ţeljna muškog društva, muškog glasa, muške energije. Planirala je da se, po diplomiranju, malo opusti, da počne da izlazi kako bi upoznala nekog zanimljivog momka. Tajler Raterford je definitivno bio zanimljiv. Pripadao je drugom svetu i njoj omraţenoj porodici, ali je bio iskusan i pritom prinuđen da, svoje reputacije radi, pazi kako se ponaša. Sa njim je bila bezbedna. Ili nije...? Pokolebano se zapitala, kada ga je ugledala u uzanoj beloj majici i sivom, produţenom šortsu. Bio je osmehnut, sav je blistao, njegovo telo joj je privlačilo poglede. Moram da budem oprezna, Diksi je to naloţila sebi. U protivnom bih mogla da se zaljubim. A to bi bilo pogubno. Moj brat nikada nije bio zaljubljen, prisetila se Bekinih reči, dok je dublje ulazila u teretanu, opremljenu najraznovrsnijim i najmodernijim spravama za veţbanje. Diksi je poverovala u to. Moţda je Tajler bio plejboj i redovan posetilac zabava, ali nije delovao kao neko koje rasipao svoje emocije. Prestao je da se osmehuje kada mu se Diksi sasvim pribliţila i kada joj je osmotrio lice. Bilo je neminovno da uoči da se ona nalazila pod izvesnim pritiskom. - Kako si? - odmah ju je zainteresovano upitao. Zvučao je iskreno. Ipak, u Diksi se probudila sumnja. Shvatila je, tada, da će uvek sumnjati u Tajlera, ma šta joj rekao, ma koliko iskreno zvučao. U punoj meri je uvidela koliko će joj, predstojeći zadatak, biti teţak. I ţalila je zbog toga, veoma.


by v oki

- Mislim da nisam dobro - priznala je, uviđajući da nije bilo svrhe da laţe Tajlera. On nije bio glup momak, a pritom je bio i osam godina stariji od nje. Imao je dosta iskustva, moţda čak i onog koga je stekao u nekoj igri, sličnoj ovoj. Bar neću ispasti nevina ţrtva, Diksi je tim rezonom pokušala da uteši sebe. Jer, i ja igram svoju igru. - Sigurno si veoma saosećajna, kada te je ova situacija sa Bekom toliko pogodila - primetio je Tajler. - Svako bi se, na mom mestu, uplašio. Ova situacija me je potresla na više načina. Navela me je da pomislim da sam je, moţda, ja inicirala. Jer, odbila sam da Beki pruţim pomoć koju je traţila. - Imala si pravo na to. Nije tvoja duţnost da spašavaš neku razmaţenu bogatašicu, koja je pokušala da ti se nametne uz pomoć trikova. - Iskreno govoreći, Tajleru, ja ne mislim da je Beka razmaţena. Ja mislim da je ona... Zastala je, tek tada uviđajući da se spremala da izgovori nešto veoma delikatno. - Da je ona šta? - Tajler joj nije dozvolio da ostane nedorečena. - Da je zapostavljena. Emotivno i zdravstveno. Izvini ako ti ovo zvuči previše slobodno od mene, ja samo... - U pravu si - Tajler se neočekivano sloţio sa njom, a Diksi se ponovo upitala da li je to učinio iskreno, ih igre radi. - Beka je usamljena i nedostaje joj ljubavi. Dobija je od mene, dok moji roditelji ne stiţu da joj se posvete. Otac neprekidno juri za novcem, a majka je opsednuta pokušajima da ostvari samostalnu karijeru. Nijedno od njih dvoje nije u dovoljnoj meri svesno toga daje Beki potrebna pomoć. Oni njeno stanje smatraju za prolazno.


by v oki

Odbijaju da vide daje nesrećna, već njene promene raspoloţenja pripisuju hirovitosti. - Bojim se da se slično ponašaju i roditelji koji su siromašni i koji ne jure za ostvarenjem nerealnih snova. Svakom roditelju je teško da prizna da mu dete ima problem. Jer, u velikom broju slučajeva taj problem je samo simptom loših porodičnih okolnosti. Oprosti, ponovo... - Nepotrebno se izvinjavaš, Diksi. Ja znam da ti nisi naivna, da si u stanju da pravilno sagledaš šta se dešava pod krovom ove kuće. Zato si i odbila da se poveţeš sa Bekom. Pravilno si procenila šta je ono što je najbolje i najbezbednije za tebe. - Pa, zašto se sada osećam loše, ako je za mene najbolje da budem daleko od Beke? - Zato što si saosećajna, što nisi u stanju da se distanciraš od nečije nevolje. Diksi je zvučno uzdahnula. - Ne znam o čemu se radi, ali znam da me je ova situacija navela da bolje razmislim o svemu. Upravo sam ponudila svoju pomoć Beki i ona ju je prihvatila. - O? - Tajler je iznenađeno izvio obrve. - Na koji način nameravaš da pomogneš Beki? - Prepuštam njoj da ti to kaţe - rekla je Diksi, koja je smatrala da je odluka o odlasku na terapiju duboko lična stvar. - Ako bude ţelela, naravno. - To je uviđavno od tebe - pohvalio ju je Tajler. - Beki će biti drago da čuje da štitiš njenu intimu. Svlačionica je desno od tebe! Presvući se, pa moţemo da otpočnemo sa trčanjem. Da li bi imala nešto protiv da pustim muziku? - Ne, ja volim da trčim uz muziku. - Kakvu? - Svaku u kojoj se čuju električne gitare i bubnjevi.


by v oki

- Onda mi neće biti teško da pronađem nešto odgovarajuće! zaključio je Tajler, odlazeći do muzičkog uređaja.

*** Glasna muzika, koja je potpuno odgovarala njenom ukusu, pomogla je Diksi u nameri da se opusti, da zaboravi na to da je Tajler trčao na traci do njene, da je mogla da prati njegovo disanje. Pokušavala je da ne razmišlja, ni o situaciji u kojoj se tada nalazila, ni o onoj globalnoj, u kojoj je najpre sama povela jednu opasnu igru, a potom postala prinuđena da učestvuje u jednoj još opasnijoj. Usredsredila se na trčanje, na sinhronizovano pokretanje ruku, na izbacivanje nagomilanog naboja. Dugo nije osetila ni najmanji umor. Naprotiv, osećala je rasterećenje, zbog čega je uporno trčala, neposustajućim ritmom. Zaustavila se tek kada je Tajler sišao sa svoje trake i prišao njenoj, kako bi proverio parametre na elektronskoj tabli. - Osam kilometara! - objavio je oduševljeno. - Odlično vreme, odličan ritam, ipak, rekao bih da ti je puls previše ubrzan! Moţda je vreme da i ti sada prestaneš? Prihvatila je savet i sišla sa trake. Poslednje stoje očekivala bilo je daje Tajler uhvati za članak na ruci, kako bi joj opipao puls. - Dozvoli mi... - gotovo je prošaputao, skrećući pogled na ručni sat. Diksi je burno reagovala na Tajlerov dodir, na činjenicu da je mogao da prati otkucaje njenog srca. Oni su se ubrzah, a ona nije znala kako bi to mogla da objasni. Ni sebi, ni Tajleru. - Vreme je za odmor! Definitivno! - presudio je Tajler, odmičući se od Diksi. - Hajde da uradimo nekoliko veţbi istezanja! Nadam se da ovo radiš posle svakog treninga?


by v oki

- Da, radim - potvrdila je, zauzimajući raskoračni stav. Tajler je prvi prestao sa veţbama, da bi uzeo iz mini friţidera flašice sa vodom. Ugasio je muziku i pozvao Diksi da se smeste na tapaciranu klupu. - Izvoli! - pruţio joj je flašicu sa vodom. - Prilično si se oznojila! Tačnije, oboje smo se oznojili! - Hm, da... - promrsila je Diksi, koja se nije usuđivala da gleda u Tajlera, u njegove oznojene podlaktice i vlaţnu majicu pripijenu uz telo. Više nije imala dilema oko toga da je on bio najzgodniji mladić sa od svih sa kojima je ikada dolazila u kontakt. Moţda je na televizijskim ekranima i videla neke zgodnije od njega, ali uţivo sasvim sigurno nije. Nehotice, zapitala se oko toga šta je on mislio o njenom izgledu. Ona, sama, toj temi nikada nije posvećivala previše paţnje. Obrazovanje joj je, uvek, bilo na prvom mestu. To, kao i individualni razvoj. Pazila je da uvek bude u formi. Međutim, nije obraćala paţnju na oblačenje, niti na frizuru, niti na modne detalje. Retko se šminkala, nosila je sportsku odeću, prezirala je nakit. Nije mogla da se seti kada je, poslednji put, bila kod frizera. Tada je, međutim, dobila ţelju da se dotera. Pomislila je kako bi joj prijah Tajlerovi komplimenti. A njih, verovala je u to, nije mogla da isprovocira svojim svakodnevnim izdanjima. - Reci mi, Diksi... - Tajler je prvi otpočeo razgovor - da li si se nekada takmičila? Moţda u trkama na pet, ili deset kilometara. - Ne, nisam. Zar misliš da imam takmičarskih potencijala? - Naravno. Posmatrao sam te dok si trčala. Ti zaista znaš da trčiš, imaš odličan rad nogu, odličan ritam, i u dobroj si kondiciji. Pravo


by v oki

je čudo da do sada nisi učestvovala u trkama humanitarnog karaktera. - Ja jedva stiţem i da trčim za svoju dušu, Tajleru. Do nedavno sam bila prezauzeta. Studije i rad u očevoj kancelariji su mi oduzimali mnogo vremena. Aktivnosti na fakultetu takođe. Usput sam pokušavala da ne zaboravim da sviram klavir, pa sam i njega redovno svirala. Jednom mesečno odlazim kod brata u Portland. Sve i da sam znala za te trke, ne bih mogla da učestvujem u njima. A ti? - Da, ja povremeno učestvujem u trkama tog tipa. Ponekad kao trener korisnicima sportskog centra, a ponekad kao takmičar. - Zbog čega su te trke humanitarnog karaktera? Odakle se tu prikupi novac i gde se on posle šalje? - Takmičari plaćaju kotizacije, tu se skupi najviše novca. Jedan deo se prikupi od donacija sponzora, a jedan od prihoda od reklamnih kampanja. Najčešće su prisutne kompanije koje prodaju sportsku opremu, proizvođači flaširane vode i shčno. Evo, sledeće nedelje se organizuje trka u San Dijegu, odakle se prikupljena sredstva šalju u jednu školu, za opremanje fiskulturne sale. - Sjajno je što si angaţovan na taj način, Tajleru! Zašto ne bi uključio i Beku u sve to? Ona neprekidno ponavlja kako joj je ţelja da se priključi nekoj humanitarnoj organizaciji. - Beka mrzi da se znoji - rekao je Tajler, uz nemoćno sleganje ramenima. - Kod nje ništa nije jednostavno. Uvek postoji neki uslov, koji mora da se ispuni da bi se ona pokrenula na nešto. U slučaju njenog humanitarnog angaţmana, uslov je da ga obavlja u štiklama. Smisao te rečenice se odnosio na ozbiljan problem, ipak, Diksi nije odolela da se nasmeje, zbog načina na koji ju je Tajler sročio. On se tada svojim smehom nadovezao na njen.


by v oki

- Mogli bismo, sada, da odemo da probamo onaj famozni sladoled naše kuvarice! - predloţio je, ustajući sa klupe. - Hvala, trebalo bi da krenem - objavila je Diksi sa malenom dozom ţaljenja u glasu. - Ovde sam se predugo zadrţala, a nisam stigla da javim roditeljima gde sam. A i ti bi trebalo da odeš do Beke. Usuđujem se da pomislim daje danas raspoloţena za razgovor. - Učiniću to. Vidi, Diksi... Naša kuvarica je recept za sladoled dobila od svog rođaka, koji radi u nedavno otvorenoj poslastičarnici »Ĉeri«. Da li bi volela da sutra zajedno odemo tamo? Tajler je to predloţio leţernim glasom, ipak, Diksi je sva protrnula, svesna razloga koji su ga naveli na to, kao i svog ushićenja zbog njihovog ponovnog susreta. - Sutra sam zauzeta - rekla je, prisetivši se obećanja datog Beki. - Naravno - promrsio je Tajler, uz uzdah razočarenja. - Upravo sam učinio istu grešku kao i Beka. Pokušao sam da ti nametnem svoje društvo, iako znam da... - Ne radi se o tome! - prekinula gaje Beka. - Sutra sam zaista zauzeta. Ali prekosutra nisam. Tajler ju je naglo pogledao, kao daje ona bila jedina devojka koja je ikada prihvatila njegov poziv da se sastanu negde. Posmatrao ju je pomalo začuđeno, a pomalo zapitano. U dnu njegovih plavih očiju se naziralo zadovoljstvo. Ono se odrazilo i kroz njegov široki osmeh. - Fino... - promrsio je, uz značajno klimanje glavom. - Drago mije što ću te ponovo videti, Diksi. - Nadam se da je taj sladoled stvarno tako dobar - namerno je to rekla, u ţelji da probanje sladoleda potencira kao razlog njihovog predstojećeg susreta.


by v oki

Tajlerov osmeh je postao još širi. - Dopašće ti se, videćeš! - rekao je, iako mu, iskusnom kakav je bio, nije promaklo ono što je Diksi pokušala da učini. - Pored svlačionice je kupatilo! Ti se istuširaj, a ja idem da organizujem tvoj povratak kući! - Hvala ti! - doviknula mu je Diksi, ne propustivši da ga podrobno osmotri dok je izlazio iz teretane. Po povratku kući, ispričala je roditeljima da su i Raterfordovi poveh svoju igru, u kojoj je Tajler bio čovek od ključne vaţnosti. Oni su joj odmah rekli da se izvuče iz te priče, da odustane od realizacije smišljenog plana. Burno su reagovah kada im je Diksi poručila da to ne namerava da učini. - Osećam se sposobnom da igru odigram do kraja, i da iz nje izađem nepovređena - rekla je svojim roditeljima, iako ni sama nije verovala u to. - U velikoj sam prednosti, jer znam što su Raterfordovi zamislili. Tako ću uvek, unapred i bezbedno po sebe, biti u stanju da se postavim u odnosu na neki njihov potez. Iako je Diksi zvučala odlučno i zrelo, njeni roditelji su ostali pri svom zahtevu da se ona povuče, da ne dozvoli da bude ţrtva manipulacije jednog, od nje mnogo iskusnijeg, momka. Diksi im je otvoreno poručila da su uzaludno vršili pritisak na nju. Ona je svoju igru već započela, a već je i pristala da učestvuje u igri koju je Tajler poveo. Ni za koga, više, nije moglo da bude povratka unazad.


by v oki

VIII Nezavisno od smišljenog plana, od cilja kojeg je naumila da ostvari, Diksi je čistog srca dopratila Beku do ordinacije psihoterapeuta. Ţelja da joj pomogne je bila iskrena, zbog čega se nije osećala nimalo licemerno dok ju je čekala da završi svoju seansu. Uvidela je tada, sedeći u čekaonici, daje njena igra poprimila čudan tok. Bila je isplanirana, i za krajnji cilj je imala materijalnu korist, ah je počela da se odvija na način koji taj cilj nije isticao u prvi plan. Diksi je otkrila da su njenim postupcima sada rukovodili drugačiji motivi. Imala je priliku da pomogne Beki, devojci u nevolji, i to je i ţelela da učini. Takođe je ţelela da se ponovo vidi sa Tajlerom, nezavisno od toga što nije imala drugog izbora, sem da to učini. Gotovo da se radovala sutrašnjem susretu sa njim. I ne samo da se radovala, već je i ozbiljno razmišljala o tome šta bi mogla da obuče i kako bi mogla da sredi kosu. Bilo joj je stalo do toga da lepo izgleda, i da Tajler to primeti. Beka je izašla iz ordinacije sva u suzama, jedva uspevajući da vidi kuda hoda. Terapeutkinja je bila veoma zadovoljna otkrićem da ju je neko čekao, daje neko mogao da bude sa njom u tim stresnim trenucima. - Ne brinite - poručila joj je Diksi. - Ja ću da se pobrinem za nju! Otpratila ju je do svojih kola i pomogla joj da se smesti na suvozačevo sedište. - Nikada više! - kriknula je Beka, kada je i Diksi sela u kola. Nemam nameru da se vraćam u onu prostoriju! Nikada više!


by v oki

Diksi ju je namerno pustila da plače. Smatrala je daje taj plač bio isceljujući za Beku. Vrlo smireno je vozila, sve do izlaza iz grada. Zaustavila se kod restorana brze hrane da bi kupila slatkiše i vodu. Parkirala je automobil na usamljenom mestu, daleko od puta kojim su ljudi prilazili restoranu. Grickala je čokoladu i ćutala, sve dok Beka nije prestala da plače. Tada je i njoj pruţila čokoladu, kao i flašicu sa vodom. - Jasno, tebe je baš briga što ja plačem! - uzviknula je Beka, sa mešavi-nom besa i tuge u glasu. - Nijednom nisi pokušala da me utešiš! Bolje bi bilo da si pokupila nekog stranca sa ulice, on bi, sigurno, pokušao da me umiri! Ah, nije trebalo da krenem sa tobom! Diksi se sasvim okrenula ka Beki i neţno joj se osmehnula. - U svima nama postoje mora neisplakanih suza, Beka. Ĉak i u meni, iako ti misliš da je moj ţivot oaza sreće. Dobro je kada izlivamo te suze, kada ih ne zatrpavamo. Priznaj da si, mnogo puta, umesto plaču pribegla tabletama, alkoholu, ili konzumiranju narkotika. Sada nemaš potrebu za tim, zar ne? - Prijala bi mi cigareta - priznala je Beka, koja je odmah uvidela logiku u onome što joj je Diksi pričala. - Zapali je, slobodno. Kada je čovek pod jednom vrstom stresa, ne bi trebalo da se podvrgava i drugom. Ovo nije trenutak da prestaneš da pušiš. Ali definitivno jeste trenutak za odvikavanje od alkohola, tableta i droge. - To mi je i terapeutkinja rekla. Tačnije, uslovila je nastavak terapije mojom apstinencijom na sve oblike zavisnosti. - Dobro je učinila. Jer, ona će, od sada, da ti pruţa pomoć koju si, uslovno rečeno, dobijala od narkotika.


by v oki

- Ali, ja ne mogu da nastavim sa terapijom, Diksi! - Beka je ponovo zavapila. - To je jedan uţasno bolan proces! - Znam. Ţivoti svih nas su prepuni bola. Razlikujemo se po načinu na koji se nosimo sa njim. Ti ćeš, zahvaljujući terapiji, da očvrsneš. Sada ti je pakleno teško, međutim, sa protekom vremena će ti biti sve lakše. - Upravo to mi je i terapeutkinja rekla - nadovezala se Beka, brišući suze. Otpila je gutljaj vode i potom upalila cigaretu. - Izvini što sam posumnjala u tebe, Diksi. Što sam te optuţila da ne haješ za mene. Trebalo je da znam da nisi bila ravnodušna dok si me slušala kako plačem. - Menije stalo do toga da tebi bude dobro, Beka. Ĉak sam smislila i kako bih, još, mogla da ti pomognem. - Kako? - Beka ju je radoznalo pogledala. - Razgovaraću sa ocem da te zaposli u svojoj kancelariji. Ali pod uslovom da ne prekidaš terapiju.

*** Beka je zvučno uzdahnula, dirnuta Diksinim rečima. - To je zaista lepo od tebe, Diksi. Priznajem da zaposlenje u kancelariji tvog oca predstavlja veliki motiv za mene. Jer, ne samo da bih počela da radim ono što ţelim, već bih i više vremena provodila sa tobom. - Pod uslovom da nastaviš terapiju - ponovila je Diksi. - Ja bih, na taj način, mogla da budem neka vrsta tvog sponzora. Na osnovu toga bih se povezala sa tvojom terapeutkinjom. Pratila bih koliko si redovna na seansama, a moţda bih mogla da od nje dobijem i poneki savet, po pitanju tvoje rehabilitacije.


by v oki

- Zašto sve to činiš za mene? - upitala ju je Beka, nakon što joj je dugo posmatrala profil. - Zato što mogu - odgovorila je Diksi. - U stanju sam da ti pomognem. Ne ţelim da propustim mogućnost da budem ona, koja će da učestvuje u tvom ozdravljenju. - Juče si se propisno uplašila za mene, zar ne? Pomislila si da sam naudila sebi i odlučila si da ne dozvoliš da se to zaista i dogodi? - Sve to sada nije vaţno, Beka. Vaţno je ono što nam predstoji, a to je velika borba. Hoću da uvek misliš na ishod te borbe, odnosno na svoje ozdravljenje i izlazak iz depresije. - Da... - Beka je odlomila kockicu čokolade i počela daje polako topi u ustima. - Meni predstoji velika borba. A tebi predstoji izlazak na sladoled sa mojim bratom. Kako je, uopšte, došlo do toga? Beka je uporno gledala u Diksi, ne skrivajući svoju zaintrigiranost. Intonacijom svog glasa je jasno otkrivala da je o tom izlasku razmišljala kao o onom koji se gotovo nimalo nije ticao jedenja sladoleda. - Tvoj otac mi je predloţio da probam sladoled vaše kuvarice, a kako juče nisam stigla da to učinim Tajler se ponudio da me odvede u poslastičarnicu. To je sve - završila je Diksi, upinjući se da deluje ravnodušno. Iznutra, međutim, to nimalo nije bila. - Pre svega nekoliko dana sam mogla da se zakunem da je Tajler poslednji momak na ovom svetu sa kojim bi pristala da izađeš. Ipak, eto, i to se dogodilo... - Zar ti je Tajler naše predstojeće viđenje okarakterisao kao izlazak? -Diksi je vesto glumila naivnost. - Nije, ali mislim da se njemu to podrazumeva. - Ĉudno - promrsila je Diksi, dok joj je srce snaţno udaralo.


by v oki

- Moram da priznam da o viđenju sa Tajlerom nisam razmišljala na taj način. - Zbog čega si, u tom slučaju, prihvatila da se vidiš sa njim? - Sada mi je glupo da to izgovorim... - Hej! - Beka ju je munula u rame. - Upravo sam isplakala more suza pred tobom! Zar nismo, time, uspostavile posebnu vezu? Ako sam ja mogla da plačem pred tobom, i ti bi mogla da ispadneš glupa preda mnom! - U pravu si! - nasmejala se Diksi, koja je veoma smišljeno izgovarala svaku reč. - Dakle, prihvatila sam da izađem sa Tajlerom, jer sam ţelela nešto da ga zamolim... - Šta? - Da me, ovaj, da me upozna sa nekim svojim drugom... - Molim?! - Ja znam da on poznaje mnogo ljudi u ovom gradu. Sigurno je u stanju da proceni ko je, od njegovih mnogobrojnih poznanika, pristojan i fin momak, sa kojim bi mogao da me upozna. Znaš, Beka, obećala sam sebi da ću početi da se zabavljam po diplomiranju. Odavno nisam bila u vezi, i to mi nedostaje. Beka je dugo zurila u Diksi, a onda je okrenula glavu od nje. - Pa, Tajler definitivno poznaje mnogo momaka u ovom gradu... Ĉak je i mene, svojevremeno, upoznao sa nekim svojim drugovima. - Da li su bili pristojni i fini? - Veoma! - potvrdila je Beka, gaseći cigaretu. - Ako nemaš ništa protiv, mogle bi da krenemo! - predloţila je, najednom postavši odsutna. - Naravno! - sloţila se Diksi, verujući daje, pomoću sitne izmišljotine, izbegla da njeno pristajanje na Tajlerovu igru deluje previše lako i očigledno.


by v oki

IX

- Ovo je glupo! - Diksi je nemoćno uzviknula, osmotrivši svoj odraz u ogledalu. Upravo je procenila da su njene pripreme, za izlazak sa Tajlerom, nepotrebno dugo trajale. Nepotrebno dugo se presvlačila, šminkala i doterivala. Jer, nimalo nije bilo vaţno kako je izgledala. Tajler je doneo odluku daje zavede, a ona je bila spremna da mu to dozvoli. U takvim okolnostima je zaista bilo nevaţno kako je ona izgledala, kako se ponašala, ili šta je izgovarala. Diksi je tek njena ţenska sujeta navodila da se dotera paţljivije nego obično, sujeta, kao i iskrena ţelja da se dopadne Tajleru. Uţivala je kad god bi primetila iskrice u njegovim očima. Volela je da ih izaziva, da budi muškarca u njemu. On je, definitivno, budio ţenu u njoj. Zato je obukla haljinu, odrekavši se njoj svojstvenih pantalona i pamučnih majica. Haljina je bila jednostavna, ali pritom i kratka, kao i dovoljno uzana da otkriva linije njenog tela. Diksi se u njoj osetila ţenstveno, kao i u ravnim sandalama sa kaiševima koji su se prephtali sve do kolena. Nanela je maškaru na oči i sjaj na usne. Kosu je isfenirala tako daje izgledala kao da ju je vetar razbarušio i učinio je nemirnom. Nakon dugo vremena, Diksi je doţivela da se momci na ulici okreću za njom i da joj dobacuju. Osetila je maleno zadovoljstvo zbog toga. Znala je da nije ličila na devojke sa kojima je Tajler obično izlazio, ah je, uprkos tome, posedovala svoju suptilnu atraktivnost.


by v oki

Sa pravom je očekivala da i Tajler prokomentariše njen izgled, da je dočeka sa komplimentom. Priţeljkivala je i da ga vidi nasmejanog, da otkrije bljesak u njegovim modrim očima. Da se neće ostvariti ništa od onoga što je priţeljkivala, Diksi je postalo jasno kada je ugledala Tajlera u bašti poslastičarnice. Odmah je primetila daje bio veoma ozbiljan. Sedeo je za poslednjim stolom u nizu, odeven u belo od glave do pete, i sa tamnim naočarima na licu. Skinuo ih je kada je Diksi krenula da mu prilazi. Uljudno je ustao i izmakao joj stohcu, ah nije menjao izraz hca. - Devojka koja ne kasni... - prokomentarisao je, više za sebe. - Danas je to retko sresti. Već sam naručio sladoled. Samo odluči šta ţehš da piješ. - Mineralnu vodu - prenela je momku iz poslastičarnice, koji je čekao na njenu narudţbinu. - Lepo izgledaš - rekao je, zvučeći iskreno, ali ujedno i pomalo ljutito. -Trebalo bi češće da nosiš haljine. - A ti bi trebalo uvek da se smeješ. Da li postoji poseban razlog zbog koga si danas tako ozbiljan? - usudila se da ga upita, osećajući da joj se stomak vezao u čvor. Tajler je, u svom ozbiljnom izdanju, bio mnogo opasniji po nju, nego kada se smejao. Sada joj je bio privlačniji, osećala je u punoj meri njegovu muţevnost. Zagrevao joj je krv, već samom svojom blizinom. Izgledao je tako, daje jedva skidala pogled sa njega. Mirisao je toliko zavodljivo, daje ţelela da mu priđe sasvim blizu. Deho ju je samo korak od toga da se zaljubi u njega... U momka koji je imao zadatak daje zavede. - Juče sam razgovarao sa Bekom - počeo je Tajler, nakon što je poslastičar spustio pred njih ogromne porcije maštovito


by v oki

dekorisanog sladoleda, kao i flašice sa mineralnom vodom. - Rekla mije daje, na tvoju sugestiju, počela da odlazi na psiho-terapiju. Otkrila mi je i da si je pratila na prvu seansu, da si se ponudila da joj budeš sponzor, i da si joj obećala zaposlenje u kancelariji svog oca ako bude istrajna u lečenju. - Da... - potvrdila je Beka, igrajući se kašičicom, uronjenom u sladoled. –Sve je to tačno. - Uspela si da učiniš ono što ni meni, ni mojim roditeljima nije pošlo za rukom. Svi smo ti zahvalni na tome, neizmerno. Tvoj postupak je zaista nesebičan, ah pritom i veoma mudar. Ne sumnjam da će doneti ţeljene rezultate. - Nadam se da ti je jasno da bi čitava porodica trebalo da bude uključena u Bekinu rehabilitaciju. Njoj je, trenutno, potrebna sva moguća pomoć. Početak je najteţi. Kasnije bi trebalo da bude lakše. -Već sam upoznao svoje roditelje sa onim što je potrebno da'činimo. Ne dolazi u obzir da propustimo da podrţimo ovo što si ti započela. - Za početak ne budi tako ozbiljan, po pitanju Bekinog stanja, Tajleru. Ona ne ţeh da proizvodi brigu ili ljutnju članova svoje porodice. To bi moglo dodatno da je optereti. - Nisam ozbiljan i ljut zbog Beke, Diksi. - Već? - napeto je izustila, progutavši knedlu. - Već zbog tebe.

***


by v oki

Uprkos tome što je mogla da predviti Tajlerovu reakciju, što ju je i očekivala, Diksi su pogađale njegove reči kao da se radilo o situaciji koja se razvijala potpuno spontano. - Ne razumem... rekla je, pomalo glumeći, a pomalo se uţivljavajući u tok razgovora. - Priznajem da sam postupio lukavo, da bih od Beke izmamio neke informacije o tebi. Sumnjam da si u stanju da pretpostaviš koliko sam se neprijatno iznenadio kada mi je otkrila razlog zbog koga si prihvatila da se danas vidiš sa mnom. - Misliš na... - Mislim na tvoju ţelju da te upoznam sa nekim finim i pristojnim momcima! - Tajler je neočekivano povisio glas. - Šta je to trebalo da znači, Diksi? - Ne viči, molim te, veoma sam osetljiva na povišene glasove... - A ja sam osetljiv na devojke koje me previđaju, koje me, tek predrasuda radi, ne smatraju za dovoljno pristojne i fine! Zadala si mi nizak udarac, Diksi! - Nisam to ţelela, zaista... - A šta si ţelela? Beka mi je rekla da si bila u jednoj dugoj i u nekoliko kratkih veza. Kako su te veze započinjale? Zar ti ono što se dešavalo u teretani nije ličilo na nešto što bi moglo da se razvije u vezu? Ja sam ovaj sastanak zamislio kao početak iste. Kada si prihvatila da se vidimo, to sam protumačio kao tvoju zainteresovanost za mene. A onda...? Onda sam dobio informaciju da si veoma raspoloţena za vezu, ali ne sa mnom! -Tajleru, ja... - Diksi je jedva smogla smelosti da ga pogleda u oči. - Radi se o tome da ni za trenutak nisam pomislila da ti se dopadam. Slučajno mi je poznato sa kakvim si devojkama do sada izlazio.


by v oki

- To je zato što nikada pre nisam upoznao devojku kao što si ti, Diksi. Da jesam, kunem ti se da bi moja reputacija bila potpuno drugačija. Najiskrenije, sumnjam u to što si rekla, da nisi sigurna u moja osećanja. Među nama je nešto prostrujalo još na aerodromu, dok sam te drţao na rukama. To se ponovilo u teretani. Znam da ni sada nisi ravnodušna, jer to nisam ni ja. Ti si lepa, pametna, obrazovana, ambiciozna, nesebična i veoma poţrtvovana devojka. Zar je toliko neobično to što mi se dopadaš? Diksi je stisnula usne, najednom preplavljena tugom. Ponovo je postala svesna teţine igre koju je vodila, koju su oboje vodili. Jer, nije mogla da mu veruje, a morala je da se pravi da ne sumnja u njegove reči. Bilo bi tako divno daje govorio iskreno... - Mislim da se ovde, u stvari, radi o tome da ja nisam dovoljno dobar za tebe, Diksi - nastavio je Tajler ogorčeno. - Ja sam sin bezobzirnog bogataša, ja spadam među ljude koje unapred prezireš i unapred proglašavaš za one koji nisu dovoljno ni pristojni ni fini, ni dobri za tebe. - Priznajem da sam imala određene predrasude i da... - Slušaj me sada dobro, Diksi! - Tajler ju je odlučno prekinuo. Vreme je da ti objasnim zašto istrajavam u svom statusu bogataškog sina, zašto ne odem negde daleko, gde neću imati finansijsku imperiju iza sebe. Radi se o tome da ja ne mogu da napustim svog oca. Odnosno, ne ţelim to. On ima i previše neprijatelja, da bih se i ja svrstao među njih. Mnogo ljudi ţeli da moj otac propadne, da bude nesrećan. Neki od tih ljudi su nekada bili njegovi prijatelji, koje je vremenom izgubio. Ne mogu da dozvolim da izgubi i sina. Dalje, poznato ti je u kakvom se stanju Beka nalazi. Moja majka je labilna na svoj način. Ona je predmet ismejavanja u krugovima u koje ţeh da se infiltrira po svaku cenu.


by v oki

Naţalost, toga nije svesna, jer je mnogi prihvataju kao finansijera, nikako kao nekoga sa upotrebljivim kreativnim idejama. Moj otac je očajan zbog toga. Ja sam, praktično, jedina osoba na koju on moţe da se osloni, jedina osoba sa čijom stabilnošću računa. Ja sam neko zbog koga ne mora da brine, na koga moţe da se osloni. Ako bih se ja izmakao, i on bi pao. Onda bi ga hijene rastrgle. Nemam nameru da beţim od ţivota kakav mije namenjen. To nije moj stil. Igraću do kraja sa kartama koje sam po rođenju dobio. Neke od tih karata su dobitne, a neke me skupo koštaju. Zbog nekih sam na lošem glasu, kao i ostali članovi moje porodice. Nemoj da misliš da nisam svestan toga kakav je moj otac, Diksi. Znam daje pohlepan, beskrupulozan, manipulativan i zaraţen potrebom da uvek stiče više od onoga što ima. Ali, on je moj otac. Moj otac...

X Sve kočnice koje je Diksi pritiskala, kočnice koje su je štitile od fatalnog zaljubljivanja, su tada popustile. Tajlerov monolog je označavao preskakanje poslednje barijere, one koja je sprečavala njena osećanja da bujaju, da se razvijaju. Više nije imala razloga da Tajlera posmatra kao nekoga ko je pripadao drugom svetu, koga nije mogla da prihvati i razume. Razumela ga je, u potpunosti. Jer, on joj je sve lepo obrazloţio. Otkrio joj je da su ga odanost i ljubav sprečavali da napusti ono na šta nije bio previše ponosan. Za Diksi je to bilo dovoljno. Oduvek je poštovala ljude koji su bili realni, koji se nisu zavaravah. Tajler


by v oki

se definitivno nije zavaravao. On je imao potpuni uvid u sve, i sve je nazivao pravim imenima, a imao je i razlog zbog koga ništa nije menjao. Diksi je poštovala taj njegov razlog. Divila mu se zbog toga. A sada ga je i volela... Ljubav... Bila je divna, uprkos tome što nije mogla da ima srećan kraj, što joj je unapred bilo suđeno da preraste u patnju. - Reci nešto... - zatraţio je Tajler, koji nije ni slutio šta se Diksi vrzmalo po glavi. - Mora da me bar malo razumeš. Znam da si i ti u stanju da mnogo toga učiniš za svog oca... Upravo činim mnogo toga za njega, Diksi se nadovezala u mislima, dok su joj se oči punile suzama. Upravo se, zbog svog oca, pripremam za period neminovne patnje. - Oprosti mi... - prošaputala je, nemoćna da sakrije suze. - Iza mene je nekoliko veoma napornih dana. A sada... Naravno da te razumem. I podrţavam te. Priznajem da o tvom porodičnom statusu nisam razmišljala na takav način. Drago mije što si mi sve to objasnio. Hvala ti. Zaista mije bilo potrebno da to čujem. I zbog tebe, i zbog Beke. Tajler se tada sasvim nagao ka njoj i prstima joj neţno uklonio suze sa obraza. - Nisam ţeleo da te opteretim ovim - prigušeno je brundao, osvajajući Diksino srce, deo po deo. - Ne osećaj nikakvu krivicu, molim te, zbog toga što si imala predrasude. Ko ih ne bi imao? Vaţno je da su nestale. Nestale su, zar ne? - Da, jesu - klimnula je glavom, uţivajući u dodiru Tajlerovih prstiju. - Onda... Šta misliš, Diksi...? Da h sam ja dovoljno pristojan i fin momak za tebe?


by v oki

Okrenula je glavu, da bi im se pogledi ukrstili. Protresla ju je struja zbog onoga što je videla u Tajlerovim očima, iako je jednim delom svesti imala uvidu daje glumio. - Ti si dovoljno dobar momak za svaku devojku, Tajleru odgovorila je, nesvesno spuštajući pogled na Tajlerove primamljive usne. - I za tebe? - traţio je konkretan odgovor. - I za mene - potvrdila je, čime je dala pristanak na učešće u njihovoj dvostrukoj igri. Tajler je uzdahnuo i osvrnuo se oko sebe. - Hajde da odemo odavde! -više je pitao, nego stoje predlagao. - Gde? - Bilo gde! Ostavio je na stolu novčanicu visoke vrednosti, pre nego što je uhvatio Diksi za ruku i povukao je od stola. - Sledi me! - naloţio je, znajući daje došla do bašte svojim kolima. Ni ne sluteći šta je Tajler naumio, Diksi je postupila onako kako joj je rekao. Sledila je svojim kolima njegov dţip, sve dok se nisu našh na gradskom izletištu na kome je, u to vreme, bilo veoma malo ljudi. Ĉim je Diksi izašla iz kola, Tajler ju je uhvatio za ruku i poveo je do obliţnjeg drveta vrbe. Grane vrbe su se spuštale gotovo do zemlje i pravile su svojevrsni prirodni zaklon. Bez mnogo najave i bez ijedne izgovorene reči, Tajler je naveo Diksi da nalegne leđima na stablo drveta, da bi potom stao tik uz nju. Šakama joj je obuhvatio obraze i sasvim primakao svoje hce njenom. Dahom joj je zagrejao koţu i vrhovima prstiju pomazio osetljiv deo oko ušiju.


by v oki

- Ni ne slutiš koliko ovo ţelim da učinim... - muklo je izgovorio, ne skrivajući napetost koja je lagano rasla u njemu. Diksi se krv munjevito uzburkala, od Tajlerovog dodira, od bhzine njegovog tela, od činjenice da ju je doveo na to idilično mesto, samo da bi se poljupili po prvi put. Sve je to moglo da liči na priču, dostojnu toga da se prepričava unucima. Ali... Diksi je prestala da razmišlja kada je Tajler počeo da joj utiskuje na usne sitne, istraţivačke poljupce. Nije ţeleo da je poţuruje, naprotiv, ţeleo je da što duţe uţiva u započinjanju nečega što je nagoveštavalo mnogo toga. Imao je i nameru da ispita da li je Diksi bila spremna na taj prvi korak, da lije ţelela isto što i on. Iznenadila gaje time što je počela da spontano razdvaja usne, jer nije uspela da obuzda impulse ţelje. Imao je spreman odgovor na njen poziv. Primakao joj se toliko, da su im se tela u potpunosti dodirivala. Osvojio je prostor njenih usta, darujući joj poljupce koji su imali posebnu dubinu. Za Diksi se, dok ju je Tajler neumorno ljubio, otvarao čitav jedan svet, do tada nepoznat i neistraţen. Nije ni slutila da su nečiji poljupci mogli da joj donesu toliko uzbuđenja, da su mogli da je u tolikoj meri probude. Sve i da je to ţelela, nije bila u stanju da obuzda uzdahe zadovoljstva koji su joj povremeno izletali iz usta, usta kojima je Tajler istraţivao svaki kutak. Mazno se izvijala dok je njegova ruka znalački šetala njenim leđima. Telo joj se treslo od naslade, od otkrića da su se i u Tajleru probudile ţelje. Bilo joj je savršeno jasno da nije glumio. Osetila je da se borio sa porivom da se obuzda, da se odvoji od nje. Oboje su bili nemoćni


by v oki

da razdvoje opijene usne, već su ih uzastupno spajali u sve dublje, sve intimnije i sve strastvenije poljupce. Diksi je poţelela više od toga. Poţelela je da vodi ljubav sa Tajlerom. Da nestane u njegovom zagrljaju i doţivi sve ono, što su njihovi poljupci nagoveštavah. - Pođi sa mnom u San Dijego - Tajler joj je zadihano predloţio, kao daje mogao da joj čita misli. Ih signale tela, koji su nedvosmisleno otkrivah njenu spremnost da mu pripadne. - Da, Tajleru... - odmah je prihvatila, odbacujući sve opomene razuma, oglušujući se na činjenicu da su oboje vodili igru, i ne hajući za posledicama iste sa kojima će, jednoga dana, morati neminovno da se suoče.

*** Zbog nabreklih usana, uţarenih obraza, razbarušene kose i očiju koje su reflektovale ljubavni sjaj, Diksi je po povratku kući brzo otrčala u svoju sobu, kako bi izbegla daje roditelji vide. Bilo joj je potrebno vreme da se smiri, da ohladi usijano telo, da izbaci iz glave Tajlerove poljupce i da se priseti okolnosti zbog kojih je do istih došlo. Uzaludno. Samo je o tome mogla da misli, o Tajlerovim poljupcima, ah i o onome stoje trebalo da se dogodi u San Dijegu. Tek povremeno bi pomislila kako je izgubila glavu, ah i kontakt sa realnošću. Ta realnost je bila surova, ipak, ona nije mogla da stiša svoje iskreno uzbuđenje. Naglo se pridigla u krevetu kada je njena majka ušla u sobu.


by v oki

- Zašto leţiš u mraku? - upitala ju je Arlis Flečer, ni ne sluteći šta je njena ćerka ţelela da prikrije veštački stvorenom tamom. - Potrebno mi je da se opustim - rekla je Diksi, što i nije bilo daleko od istine. - Trenutno mi prijaju tišina i nedostatak svetla. - Da li je sve u redu? - interesovala se Arlis, koja je previše dobro poznavala Diksi, da bi se oglušila na njen napukli glas i pomalo nesiguran govor. - Jeste. Sve je u redu. I sve ide po planu. Arlis Flečer je uzdahnula i sela u dno Diksinog kreveta. - Bila si sa Tajlerom Raterfordom, zar ne? - Vodio me je na sladoled. Pričao mije o sebi i o razlozima zbog kojih se drţi uz svog oca. On je veoma pametan momak, mama. I veoma je svestan okolnosti u kojima ţivi. Ima potpuni uvid u bogataške devijacije svojih roditelja, međutim, odbija da ih napusti solidarnosti radi. Raterfordovi su porodica sa više problema od onih koje imaju siromašni ljudi. Potreban im je neko sa zdravim stavovima, da se ne bi raspali, a to je Tajler. Od kada mi je to ispričao, prestala sam da ga gledam isključivo kroz prizmu bogatstva njegove porodice i načina na koji su ga stekli. - A počela si da ga gledaš kao... - Arlis Flečer je slutila nastavak priče. - Kao zgodnog i osećajnog momka. Tajler mi se dopada, mama. Volela bih da se i ja njemu dopadnem. - Krenula si opasnim putem, Diksi - majka joj je briţno skrenula paţnju na to. - Mogla bi da budeš povređena. Ne ţelim da se to dogodi. - Da li ţeliš da osetim pravu ljubav? - Prerano je da na taj način razmišljaš o Tajleru Raterfordu.


by v oki

- Nisi mi odgovorila na pitanje. Da li bi volela da tvoja ćerka oseti pravu ljubav? Onu, kakvu moţe da oseti i doţivi samo mah broj ljudi. Arlis Flečer je teško uzdahnula. - Ne bi trebalo ovo da kaţem, ali, da, volela bih to. - Onda mi dozvoli da teţim tome, makar se ta ljubav završila patnjom. - Ti... - Arlis Flečer je prestala da diše. A ponestalo joj je i glasa, zbog misli koje su budile strah u njoj. - Da, mama - Diksi nije ţelela da laţe. - Ići ću sa Tajlerom do kraja. I ne misli da to činim našeg plana radi. Zaista ţelim da sa njim iskusim sve vidove ljubavi. - Ovo je otišlo predaleko! - uzviknula je Arlis Flečer, ustajući sa kreveta. - Ne znam da li mogu da ti verujem, Diksi! Znam samo da ni za šta ne svetu ne bih dozvolila da pristaneš na nešto što ne ţehš! Ma koju cenu mi, kao porodica, morah da platimo! - Ja to ţelim! - uzviknula je Diksi, nakon čega je upalila svetio u sobi. - Pogledaj me! Do maločas sam se ljubila sa Tejlerom Raterfordom! Da h izgledam kao da sam radila nešto protiv svoje volje?! Arlis Flečer je dobro osmotrila lice svoje ćerke. Oči su joj se ispunile suzama olakšanja kada je na njemu videla tragove zaljubljenosti, kao i tragove doţivljenog zanosa. Zagrlila ju je i čvrsto stegla. - Obećaj mi da ćeš biti oprezna, da nećeš dozvoliti da izađeš kao gubitnik iz ove igre... - Obećavam... - Diksi je svečano izgovorila, iako nije bila sasvim sigurna uto da je bila iskrena.


by v oki

XI Ljubavna veza, koju su Diksi i Tajler započeli, ličila je na svaku drugu. Ni po čemu se nije moglo naslutiti da je bila rezultat dvostruke igre, da nije ostvarena na spontan, neplaniran način. Najmanje je na njeno smišljeno uspostavljanje ukazivalo ponašanje dvoje mladih. I Diksi i Tajler su se ponašali kao i svaki drugi ljubavni par. Viđali su se svakoga dana, izlazili su i zabavljali se, razmenjivali su poljupce i sa nestrljenjem iščekivali odlazak u San Dijego. Ĉesto su razgovarali i na taj način se bolje upoznavali. Iako nisu razmenjivali ljubavne izjave, videlo se da im je bilo lepo, da su uţivali u zajednički provedenom vremenu. Beka je, za to vreme, išla na psiho-terapiju, a takođe se priključila grupi za podršku zavisnih od uzimanja narkotika, koji su ţeleli da se izleče. Kao što je i obećala, Diksi je neprekidno bila uz nju, bodrila ju je da ne odustane, nudila joj rame za plakanje i bila joj nezamenjiva podrška. Usput ju je i zavolela, tako da joj nije predstavljalo ni najmanji napor da joj posvećuje mnogo vremena, da se angaţuje oko nje. Otkrila je da se i Beka, kao i Tajler, samo krila iza maske razmaţene bogatašice koja je ostvarivala sve stoje ţelela. U svom jezgru, Beka je bila uplašena, nesigurna i beskrajno dobra. Ta dobrota je samo čekala priliku da se pokaţe, da se ispolji. Diksi je bila srećna zbog činjenice da će ona biti zasluţna za to. A Beka je bila srećna zbog svog brata. Smatrala je da je izabrao pravu devojku, daje uz Diksi konačno mogao da iskusi lepotu ljubavi.


by v oki

Svi su, iz okruţenja Diksi i Tajlera, bih nervozni kada su oni otputovali u San Dijego. Znah su da je taj put mogao da bude preloman za njih dvoje, za njihovu vezu. To je osećala i sama Diksi. Bila je uţasno nervozna, nakon nekoliko mirnih dana ponovo je počela da razmišlja o igri koju su Tajler i ona vodili, o motivima sa kojima je krenula na put u San Dijego. Znala je da će tamo biti intimna sa Tajlerom. Jer, sporazumno su se dogovorili da u hotelu iznajme dvokrevetnu sobu. Kada je pala noć, našla se na korak od toga da od svega odustane, da otkrije Tajleru svoj plan, da mu prizna da je svesno prihvatila da bude zavedena. Smatrala je daje vođenje ljubavi predstavljalo sveti čin izraţavanja najveće moguće naklonosti, najveće moguće bliskosti. A ona i Tajler će, umesto toga, samo načiniti korak više u njihovoj igri, neizbeţni korak koji je oboje mogao da ih dovede do ţeljenih ciljeva. Blagu utehu joj je davalo uverenje da ju je Tajler iskreno ţeleo, i da je ona iskreno ţelela njega. Nije osećala ni najmanju prisilu kada joj se Tajler pridruţio u krevetu. Rekla mu je da je imala samo jednog ljubavnika do tada, što je bilo istina, i da je zbog toga nervozna. Sve i da mu to nije rekla, Tajler je osećao njenu nervozu. I imao je puno razumevanja za to. Ni na šta je nije primoravao, radio je sve polako, sa neverovatno mnogo taktičnosti. Rekao je, čak, da ne moraju da vode ljubav. Time ju je delimično opustio. Međutim, kada je počeo daje ljubi, na njegov prepoznatljivo izazovan način, Diksi se sama čeţnjivo privila uz njega. Utroba joj se uskomešala kada se Tajler skinuo, kada joj se ukazao u svojoj punoj lepoti, u punoj snazi. Zaista je uţivala dok


by v oki

ga je mazila po ramenima i leđima, dok je osećala teţinu njegovog tela na sebi. Toliko se, zbog razmenjenih poljubaca i dodira, vrtela u kovitlacu uzbuđenja, da je spajanje sa Tajlerom doţivela kao olakšanje. Ali samo za trenutak. Ubrzo je postala još više usijana, još više napeta. Tinjajuća vatra njene seksualnosti se brzo razgorela, tako daje uzela punog učešća u vođenju ljubavi. Tajlera je to ohrabrilo da postane neumoran, da podvrgne Diksi slatkom, izbezumljujućem mučenju. Naveo ju je da sva bude u njegovoj vlasti, da pomisli kako će joj uvek biti potrebno ono, što joj je tada pruţao. Uprkos iskustvu koga je stekla sa svojim bivšim ljubavnikom, Diksi je po prvi put osetila vrhunac telesnog zadovoljstva, po prvi put je iskusila tu sveobuhvatnu silinu uzbuđenja od koga se zaustavlja vreme, od koga nestaju misli, od koga čitav svet pulsira i treperi. Po okončanju strasti, bilo je vreme za neţnost. I tada je Tajler ispoljio nenadmašnu veštinu, nenadmašnu taktičnost. Mazio je Diksi dok se ona predavala prijatnoj klonulosti, dok je uţivala u osećanju potpune ispunjenosti. Šaputao joj je nešto nerazumljivo, upijajući u sebe neizgovorene poruke koje je čitao sa njenih usana, iz njenih očiju. Sve je bilo savršeno... I sve ih je to navelo da se nezasito vole do duboko u noć. Nisu oklevali da se, neposredno po buđenju, upuste u novu ljubavnu igru. Obaveze, koje su morali da obave toga dana, vezane za trku, samo su ili sprečavale da se posvete jedno drugom, što su jedino ţeleli da rade. Voljno, sa iskrenom ţeljom, a ne po zadatku.


by v oki

Blistali su od sreće, zaljubljenosti i zadovoljstva kada su se vratili u Denver. Niko nije morao da ih pita kako su se proveli u San Dijegu. Sve se videlo na njihovim, zarazno osmehnutim, licima. Nova faza u njihovoj vezi dovela je do logičnog niza događaja. Porodice Flečer i Raterford su se sreli na zajedničkom ručku, na kome su, svako iz svojih razloga, slavili sreću svoje dece. Nakon toga je bilo logično da Irvin Flečer predloţi Beki da se zaposli u njegovoj kancelariji, na ime toga što je počela da radi na sebi i što je već ostvarila izvesne rezultate. Srećom po sve, Beka se odlično snašla na novom radnom mestu. Pokazala je veliko zalaganje, odrađivala je sve zadatke, pomno je pratila ono što su iskusni advokati radih. Pokušavala je da bude samostalna i uspevala je u tome. Prezadovoljan takvim razvojem situacije, Lorens Raterford se, jednoga dana, pojavio u kancelariji Irvina Flečera. Ponudio mu je dobrovoljni prilog za njegovu humanitarnu organizaciju. Nije postavljao suvišna pitanja kada mu je zatraţeno da priloţi milion dolara u kesu. Već sledećeg dana se pojavio sa traţenom sumom, za koju nije dobio čak ni priznanicu. Irvin Flečer je sačekao Rejmonda Vilsona, po njegovom izlasku iz zatvora. Omogućio mu je da novac, uz pomoć svojih poznanstava, prenese na Tajland. Kako taj transfer novca nije bio potpuno legalan, skrenuo je paţnju Vilsonu da neće oklevati da o tome obavesti nadleţne, ako nekada bude zahtevao još novca. Obojica bismo, u tom slučaju, završili u zatvoru, skrenuo mu je paţnju na tu okolnost, smatrajući je kao svojevrsnu garanciju. Znao je da Rejmond Vilson ne bi rizikovao da se, nakon odleţanih dvadeset godina, ponovo vrati u zatvor. Flečerovi su odahnuli kada je Rejmond Vilson otputovao na Tajland. Osetili su neizmerno olakšanje zbog rešenog problema


by v oki

koji je mogao da im naruši reputaciju, zatvori kancelariju i pokrene reviziju svih dobijenih sudskih procesa. Raterfordovi su bili presrećni zbog Bekine rehabilitacije, zbog svega što je činila da bi ozdravila, a najviše ih je radovalo to što je ostvarila ono što je ţelela, zaposlenje u kancelariji Flečerovih i prijateljstvo sa Diksi. S obzirom na to da su i Diksi i Tajler očigledno uţivali u svojoj vezi, svi su sve ređe razmišljali o razlozima zbog kojih je ona započeta. Međutim, uprkos tome što im je zaista bilo lepo, što su se radovali svakom susretu, svakoj prilici da ostanu sami, Diksi i Tajler su, za razliku od svojih roditelja, sve češće razmišljali o igri koju su igrali, sve više ih je grizla savest zbog iste, i sve intenzivnije su se pitah kakav bi njen ishod mogao da bude. Sa protekom vremena, Diksi je postajala sve uverenija da se ni ona ni Tajler neće usuditi da pokrenu priču o pozadini njihovog odnosa, o onome što ih je sprečavalo da budu potpuno srećni. Znala je da su oboje strepeli od ishoda te priče, od mogućih posledica. Neko drugi je to morao da učini umesto njih.

*** Da je igra dovedena do svog poslednjeg čina, Diksi je shvatila sticajem neočekivanih okolnosti. Te okolnosti su bile takve, da ništa nije moglo da spreči pokretanje teme, od koje je neizmerno strepela.


by v oki

Osetivši se nemoćnom da podnese pritisak neizvesnosti koji ju je lomio, Diksi se obratila majci za pomoć. Jednog jutra ju je zamolila da dođe u njenu sobu, kako bi razgovarale. - Napravila sam veliku glupost, mama... - razgovor je počela tim priznanjem, ne skrivajući daje bila uplašena. - Zaljubila si se u Tajlera toliko, da ne moţeš da zamisliš ţivot bez njega? - pretpostavila je Arlis Flečer, koja je pomno pratila emotivni ţivot svoje ćerke. - U tom slučaju sam napravila dve gluposti... Arlis Flečer se presekao dah. - Koja je druga? - jedva se usudila da je to upita. - Ostala sam u drugom stanju - poverila joj je Diksi, bezbojnim, pomalo neprirodnim glasom. Jer, ona nije uspevala da odredi kako se osećala povodom toga. Znala je samo da bi se silno radovala, daje mogla da računa sa Tajlerovom ljubavlju. - Oh, Diksi... - izustila je uznemireno Arlis Flečer, stavljajući šaku preko usta. - Da li si sigurna? - Pre dva dana sam uradila test. Juče sam bila kod lekara. Trudna sam, definitivno. - A da li si zdrava? Da h je sa tvojom trudnoćom sve u redu? - Da, mama - potvrdila je Diksi samoironično. - Sve je u redu, ako izuzmemo daje trudnoća nastala pod okriljem dvostruke igre. - Ja... - Arlis Flečer je uhvatila Diksi za ruku, da bije mazila po prstima. - Ovo je tako neočekivano... Uvek sam mislila da nećeš poţeleti da rodiš dete pre ostvarenja karijere... - Ja ni sad nisam poţelela da zatrudriim, mama... To se desilo slučajno. Oh, boţe! - uzviknula je Diksi, hvatajući se za glavu. - Ne mogu da verujem da mi se ovo događa! Da sam baš ja slučajno


by v oki

zatrudnela! Oduvek sam mislila kako se to dešava samo glupim, neobrazovanim i neprosvećenim ljudima! Muškarcima koji ne razmišljaju o posledicama i ţenama koje ţele da ugode tim muškarcima! Smejala sam se onima koji su tvrdili da im se to dogodilo u trenucima nekontrolisane strasti! Smatrala sam da laţu sami sebe, da jedan traumatičan događaj ţele da pretvore u romantičan! A sada se meni to dogodilo! Meni! I Tajleru! Niko nije, više od nas dvoje, vodio računa o zaštiti od trudnoće! - Pa? Kako se onda dogodilo da...? - Trenutak nekontrolisane strasti! Eto! Našli smo se u situaciji u kojoj nismo imah nikakvo sredstvo zaštite pored sebe! Toliko smo se zaneli da nismo ni razmišljah o tome! - A kasnije? Da li ste kasnije razmišljali ili razgovarali o mogućim posledicama? - Jesmo. Tajler je preuzeo na sebe odgovornost za tu nesmotrenost. - Reci mi nešto iskreno, Diksi... Na koji način bi razmišljala o svojoj trudnoći, da se ona nije dogodila pod ovakvim okolnostima? Diksi je zadrhtala brada, a ruka joj se sama spustila na stomak. - Bila bih srećna... Ja volim Tajlera i ţelim da mu rodim dete... - Ah, ti imaš samo 22 godine, Diksi. Da li se osećaš dovoljno zrelom da budeš majka? - Šta ti misliš, mama? Da h sam dovoljno zrela? Arlis Flečer je potvrdno klimnula glavom. - Mislim da jesi. Ponekad mi se učini da imaš više godina i od mene. Tvoje razmišljanje, stavovi i ponašanje... Ti si mnogo naprednija od svojih vršnjaka.


by v oki

- Drago mi je da si to rekla, mama. Da to misliš. Jer, ja nameravam da zadrţim dete, nezavisno od Tajlera, od njegove reakcije. - Kako očekuješ da on reaguje? - Ne znam, zaista... - Diksi su navrle suze na oči. - Moja trudnoća će neminovno morati da pokrene i druge teme... I sama znaš koliko su one osetljive... - Znam. Ipak, oboje ste igrali igru u kojoj ne postoji ni krivac, ni ţrtva. Oboje ste, na neki način, bih na dobitku zbog onoga što ste prećutali jedno drugom. - Sve vreme smo bih neiskreni, mama... - podsetila ju je Diksi. - Sve vreme smo se pretvarali... -I sve vreme ste, uprkos tome, uţivah u svom odnosu nadovezala se Arlis Flečer. - Ti voliš Tajlera, a usuđujem se da mislim da i on voli tebe. - A šta ako samo dobro glumi, ako vesto istrajava u zadatku? Šta ako, uprkos svojoj igri, ne bude bio u stanju da mi oprosti to što sam, koristi radi, prihvatila da budem sa njim? - Ne vredi da sebi postavljaš ta pitanja, Diksi. Moraš da razgovaraš sa Tajlerom. Što pre. Vidim da si zabrinuta, a to moţe da utiče na tvoju trudnoću. Moraš da saznaš na čemu si, kako bi se posvetila odrţavanju te trudnoće. - U pravu si. Ovo je prilika da dokaţem koliko sam zaista zrela. Otkriću Tajleru sve što sam do sada krila od njega... Došlo je vreme za to - zaključila je Diksi, odvaţno podiţući glavu.


by v oki

XII Odmah pošto je ugledao Diksi na vratima teretane, u kojoj je provodio rane popodnevne časove, Tajleru je postalo jasno da se nešto dogodilo, da ona nije bez jakog razloga došla kod njega. Imah su dogovor da se vide te večeri, nekoliko sati kasnije. To, što se Diksi nenajavljeno pojavila u njegovoj kući, navelo ga je da pomisli da nešto nije bilo u redu. Ni izraz njenog lica nije slutio na dobro. Nikada pre je nije video tako ozbiljnu i bledu. Sva hrabrost je nestala iz njega. Ispunila ga je slabost, koja ga je naterala da sedne na klupu. - Znam da je trebalo da se kasnije nađemo u restoranu - počela je Diksi, koja se i sama jedva opirala porivu da sedne. - Izvini što sam došla bez najave. Moram da razgovaram sa tobom i to na mestu koje nije javno. - Sačekaj! - uzviknuo je Tajler, podiţući ruku. Progutao je knedlu, da bi mogao da nastavi da govori. - Ne govori mi to još, molim te... Ne pre nego što... Što ja tebi nešto kaţem... - Ne razumem... Šta da ti ne govorim? - Da me ostavljaš. Zbog toga si došla, zar ne? Ovaj trenutak je samo čekao da se dogodi. Nekako nam je uvek visio nad glavama, i u trenucima najveće sreće. Uvek sam osećao da u tebi postoji neka rezerva, nešto zbog čega mi se nisi u potpunosti predavala, neka sumnja, negodovanje, neprihvatanje. Ne mogu da te osudim zbog namere da me ostaviš, ali mogu nešto da te zamolim... Veruj mi da te volim, Diksi... Toliko, da nikada neću moći da oprostim sebi što sam te izgubio. Nikada. Patiću dok budem ţiveo. I voleću


by v oki

te, dok budem ţiveo. Samo tebe. Zauvek ćeš biti jedina ţena za mene, Diksi. Jedina ţena. Suze u Tajlerovim očima su navele Diksi da mu priđe i uhvati ga za ruku. - Nisam došla sa namerom da te ostavim, ali se plašim da bi ti mogao da ostaviš mene... - Molim?! Ja tebe?! Nikada te ne bih ostavio! Ni zbog čega! - Ni ako bih ti priznala da sam smišljeno prihvatila vezu sa tobom? - Ti? - pogledao ju je širom otvorenih očiju. - Kako to misliš? - Učinila sam to zbog novca, Tajleru. Mojoj porodici je novac bio toliko potreban, da smo morali da zaboravimo na čast, moral i principe. Ja sam se ponudila da, preko Beke, navedem vašeg oca da uplati finansijsku donaciju. Pravo je čudo, ili ironija, ili sudbina da ste i vi, istovremeno, smišljali način da se infiltrirate u moju porodicu, kako biste omogućili Beki da ostvari ono što ţeli. Inscenirah ste onu situaciju sa njenim nestankom, a ja sam se pravila da sam u istu poverovala. Odmah mije bilo jasno da si se dogovorio sa ocem da me zavedeš, računajući da je ljubav jedina valuta kojom bi mogao da me osvojiš. Uţasno sam se uplašila tog plana, ali nisam imala izbora, sem da pristanem da učestvujem u njemu. - O, Diksi... - Tajler je bio neizmerno iznenađen, toliko, da neko vreme nije mogao da izgovori ni reč. - Oboje smo igrali svoje igre... Svako iz svojih razloga... - Tačno - potvrdila je Diksi, koja se tada predala suzama. - Oboje smo ispali i krivci i ţrtve u igrama koje smo igrah. Neopisivo mi je ţao što je naša veza zasnovana zbog ostvarenja neke koristi, istina obostrane. - Ali, ti si ostvarila tu korist onda, kada je moj otac uplatio finansijsku donaciju fondu tvog oca...


by v oki

- Tačno. Mi smo, kao porodica, zahvaljujući toj donaciji resili veliki problem. - To se dogodilo pre nekoliko meseci... Mogla si tada da me ostaviš... - Beka se, upravo u to vreme, zaposlila u kancelariji mog oca i našla se na putu ozdravljenja... I ti si mogao da ostaviš mene... - Nikada te ne bih ostavio! - izjavio je Tajler nadahnuto. - Nijednog trenutka nisam razmišljao o tome da te ostavim. Ali sam se često pitao kako da izbrišem mrlju sa naše veze, mrlju koja se ticala razloga zbog koga sam počeo da ti se udvaram. - I mene je mučilo to što sam proračunato ušla u vezu sa tobom, Tajleru... - Diksi je, preplavljena emocijama, tiho jecala. - Veruj mi da sam to morala da učinim. Da nismo dobili novac od tvog oca, srušilo bi se sve što je moja porodica godinama gradila. Bukvalno sve. - Ali, sada ste izbegli tu opasnost, zar ne? - Jesmo. Ostao nam je, međutim, gorak ukus u ustima. Zbog načina na koji smo upotrebih dobijem novac, zbog razloga koji su nas naveli na to, zbog mene, zbog tebe... Tajler se tada kratko osmehnuo. - Pretpostavljam da se radi o nečemu stoje svakodnevno na spisku problema porodica kao stoje moja? Drago mi je da je to rešeno, u svakom slučaju - odmah se nadovezao, ne sačekavši odgovor. - I meni je drago. I drago mi je što se Beka oseća bolje, što se odlično snašla na novom radnom mestu! Ja sam, samo u početku, primoravala sebe da se zauzmem oko nje. Kasnije mi je Beka prirasla za srce, tako da moja pomoć nije bila motivisana ostvarenjem neke koristi, već je bila iskrena. Molim te da veruješ u to.


by v oki

- Ljubav još niko nije uspeo uspešno da odglumi, Diksi... brundao je Tajler, brišući joj suze sa obraza. - Znam da voliš moju sestru. - A tebe? - izustila je Diksi, zaustavljajući disanje. - Da li znaš da volim tebe?

*** Tajlerovo lice je preplavio izraz olakšanja, da bi ga ubrzo smenio izraz potpunog ushićenja. - Sada znam... - ganuto je izjavio, pruţajući ruke da bi zagrlio Diksi. - Do danas sam se nadao tome... Strepeo sam, pitajući se šta osećaš prema meni... Ovo je pravo čudo... Zahvalan sam nebesima na tome... Diksi je uronila lice u Tajlerovo rame, oslobađajući se brige koja joj mesecima dugo nije davala mira. - Zasluţili smo ovu sreću, voljeni... Iako potičemo iz različitih svetova, i iako smo oboje učinili nešto nečasno, mislim da smo zasluţeno nagrađeni ljubavlju. - Apsolutno! Na kraju, naše nečasne igre su samo u početku bile proizvod moranja i sticaja nepovoljnih okolnosti. Kasnije se naš odnos razvijao nezavisno od toga. Da h sam u pravu? - Lepo si to rekao. Potpuno si definisao našu vezu. Započela je zbog osećanja duţnosti, kojeg smo imali prema našim porodicama, a nastavila se onim što smo, nezavisno od toga, dobijah od nje. Ja sam dobila mnogo od naše veze, Tajleru. Zavolela sam te, i ta me je ljubav usrećila. To, što si i ti zavoleo mene, smatram čudesnim bonusom. - Mislim da sam ja na većem dobitku od tebe, Diksi. Ti si, negde, u neko vreme, i mogla da pronađeš nekog dobrog momka za sebe. Ah ja, sasvim sigurno, nigde nisam mogao da pronađem devojku


by v oki

kao što si ti. A traţio sam je, svuda. One koje sam uspeo da pronađem nisam mogao da zavolim. Tebe sam zavoleo brzo i lako. Tebe je tako lako voleti, Diksi. I tako je lakše ţiveti, uz podršku ljubavi koju sam osećao prema tebi. Ja sam bio izgubljen bez tebe, tako da smatram da sam onaj koji je više dobio od ove ljubavi. Diksi su ponovo na oči navrele suze radosnice. - Uskoro ćemo oboje dobiti najlepši poklon, koju ljubav moţe da daruje... - Najlepši poklon? - ponovio je Tajler zbunjeno. - Ne znam na šta misliš... - Mislim na dete... - Diksi je sva nestala u Tajlerovim očima, dok je to izgovarala. - Ja nosim naše dete, najdraţi... - O... - izustio je Tajler oduţeno, zureći u Diksino lice. - To je srećna vest, zar ne? - nesigurno je upitao. - Ti ţeliš to dete? - Više od svega! - Ljubavi moja... - prošaputao je Tajler, iznova privlačeći Diksi u svoj zagrljaj. Neko vreme joj je mirisao kosu, privikavajući se na ogromnu radost koja mu je tutnjala po telu, a onda ju je blago odvojio, da bi je pogledao. - Upravo si me učinila najsrećnijim čovekom na svetu. Ne verujem da je neko, u ovom trenutku, srećniji od mene. Jer, ne samo da sam dobio tebe, tebe koju ludo volim, već sam saznao i da ćemo dobiti dete. Priznajem da sam u pojedinim trenucima razmišljao o tome, da sam to priţeljkivao. Te misli sam proglašavao za one koje su preterano optimistične. Sada jedva da mogu da poverujem da su se pretvorile u stvarnost. - Uskoro će stomak početi da mi raste, tako da će ti biti dovoljan tek jedan pogled na mene, da bi sagledao stvarnost! - šalila se Diksi, glasom koji je podrhtavao od radosti. - Jedva čekam da se to dogodi! Ali pre toga ţelim da se venčamo! Nestrpljiv sam da, po svim mogućim merilima, postaneš moja!


by v oki

- Moje srce pripada tebi, Tajleru - poverila mu je Diksi, utiskujući mu poljubac na usne. - Posvetiću ti čitav ţivot. Tebi, i našem detetu... - Šta ćemo da mu kaţemo, jednoga dana? - interesovao se Tajler, uzvraćajući Diksi poljupce. - Kakvu priču ćemo da mu ispričamo, kada nas bude pitalo o tome kako smo se upoznali? - Istinitu! - rekla je Diksi, topeći se od miline. - Sve je počelo dvostrukom igrom, a završilo se dvostrukom ljubavlju, i njegovim ţeljenim začećem!

kra j Naslov originala Sophia Wonder DOUBLE GAME


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.