DOKTORSKA ULICA , drugo dopunjeno izdanje.

Page 1

autor: Željko Lj. Krstić ISTORIJAT ULICE Sa zatrpavanjem Jaza1 produžena je Sindjelićeva ulica koja je postala bitna saobraćajnica u gradu Valjevu . Istovremeno ulica Vitkovićeva je izgubila na značaju. Ta mala asfaltirana ulica, duga stotinak metara, koja je u starom Valjevu bila ’’ žila kucavica’’ igubila je svoju trgovačkozanatsku finkciju i pretvorila se u jednosmernu , skoro ’’slepu 2 ulicu’’. Inače, još davne 1897 ova ulica od je dobila ime po braći Jovanu i Jefti, koji je imao Kulu na ušću reke Gradac u Kolubaru. Sa rušenjem ove zanimljive zgrade, kamen je iskorišćen za zidanje Kule na Kliševcu, koja i danas postoji kao turistička atrakcija. Među najstarijim građevinama koje su opstale u Valjevu kula se nalazi na severnoj strani grada u blizini puta za Šabac. Radovan Drašković o kuli na Kličevcu piše: „ Kula je zidana od kamena , koji je preneta3 sa već davno porušene Vitkovića kule, koja je nekad postojala na ušću reke Gradac u Kolubaru, gde je nekada stanovao kapetan Jevta Vitković, poznat iz doba austrijske okupacije 1718 – 1739 g. . (Drašković R. , 1971, str . 4344) . Isti autor o braći Vitković navodi sledeće: '' Austrija je u okupiranoj Srbiji organizovala narodnu vojsku , koja se zvala narodna milicija ili hajduci. Hajdučka 1

Po priči Vojislva Pejića, Jaz je do 1965 ili 67 bio čist i služio je za kupanje. U njemu su, kaže Voja, deca lovila ribu. On se seća da je čuvena doktorka Vera Jovanović ’’Šišarka’’, leti, svagog jutra odlazila na Jaz da se okupa i kada se vrati sa posla. Voje veli da Jaz nije unišavala Kožara, kako se pričalo. Po njemu Jaz su zaprljali stanovnici koji su iznad Jaza pravili kuće i direktno u njega sprovodili kanalizacione cevi iz svojih kuća. Voja se seća i ’’Sepija’’ gde je OK.’’ Student’ imao svoj košarkaški teren, ali i mesta gde se nalazile radionice. 2 Dejan V. Popović u svom tekstu : “ Nastanak ulice Selimira Đorđevića u Valjevu” ( “ Glasnik”; Međuopštinski istorijski arhiv Valjevo,; br. 50, str. 191-199: piše : “ Sa 7.500 stanovnika varoš Valjevo je krajem 19. Veka bilo prilično slabo saobraćajno povezano sa drugim varošima I to većinom puteva lošeg kvaliteta. U samoj čaršiji je psotojao veliki broj bezimenih sokaka, slabo kaldrmisannih, a dobar deo ih je bio zemljanog karaktera. NArod je ove sokake zvao po kućama viđenijih ljudi koji su u njima stanovali. Valjevo je dobilo svoje ulice tek 1879. Godina, na inicijativu tadašnjeg predsednika valjevske opštine Milenka Draškovića I profesora Valjevske gimnazije Ljubomira Pavlovića.”

1


vojska je bila podeljena na 18 kompanija, koje su se raspoređivale u četiri grupe. U prvoj grupi bilo je na čelu obarkapetan Vuk Isaković. Na čelu kapetanije su bili kapetani. U Valjevu je to bio Jevta Vitković...Vitkovići su kao vojničke starešine uživali najveći ugled u zemlji i kao takvi u raznim prilikama često predstavljali zemlju. Kad su u trećem ratu između Austrije i Turske ( 1737-1793) braća Vitkovići, Jefta i Jovan, izginuli negde oko Valjeva, i kad su Turci ponovo zagospodarili Valjevom, Austrija je njihove porodice prevela preko Save i tamo ih zbrinula. Braća su sahranjena pored crkve u Jovanji. Njihova dvospratna kuća, koja se zvala kula na dva kata, nalazila se na ušću reke Gradca u Kolubaru. ( Drašković R. , 1971, str. 13-15) Na tom mestu sada se nalazi mala crkva u zaleđini crkvenog Hrama., ispred koje je podignut veliki limeni krst, na ušću dve reke.

ZANATSKO – TRGOVINSKI KARAKTER ULICE Neko je čuo kada je stari terzija Mitar 4iz Vitkovićeve ulice rekao: „ Kad Valjevo naraste na 100.000 stanovnika neće imati ni jednog terziju.“ Ovu proročku rečenicu je zapisao gimnazijalac Stefan Đukić, kada je napisao svoj kratki ali vredan rad ’’Vitkovićva ulica’’ koji je objavljen u knjizi : ’’ Valjevo koje volim’’, profesorke Jovanke Božić ( Međuopštinski istorisjki arhi Valjevo;2008; str. 74-75) Terzija Mitar Divnić verovatno nije ni slutio kakvu će slavu doživeti, nekad veoma prometna Vikovićeva ulica. Njen stanovnik od 1972 god. je i gospodin Milomir Pavlović- Buca koji je zapazio: „Nekad je kroz ovu ulicu prolazilo 1500 ljudi, a sada jedva petnestak.“ Bucuna majka je preminula 07. juna 2017 god. i imala je 96 godina. Njena ćerka koja je vrlo malo živela u Vitkovićevoj ulici, nam je rakla da su se Pavlovići

4

Mitar Divnnić je lep „lokal“ koji se i sada nalazi na vrhu Vitkovićeve ulice, kupio od Miloja Rabasovića čiji je sin radio kao profesor na Višoj ekonomskoj školi u Valjevu. Ćerka profeora Rabasovića se udla za advokata Karosenka koji je u Valjevo došao iz Bajine bašte. Porodica Karosenko je živela u lepoj kući „ Rabasovića“ koja se nalazila pored Jaza koji je zatrpan. Ona je jedina srušnea u probijanju Sinđelićeve ulice koja izlazi na veliku rasrsnicu gde se spaja sa ulicom Knezan Mihaila ( bivša Dragojla Dudića ) i ulicom Milovana Glišića. Na tom, mestu je nekada bila „ Sunce kafana“.

2


doselili u Vitkovićevu ulicu iz Valjevske Kamenice, gde su prethodno živeli. Ona sa svojom porodicom dugo živi u Makedoniji. Završila je Ekonomski fakultet. U prvoj polivini prošlog veka u Vitkovićevoj ulici svoje zanatske radnje su imali, već spomenuti Mitar Divnić- terzija ( šivač starog seljačkog odela ) i stariji Joca Molović koji je bio ćurčija – kožarski zanatlija, koji je štavio kožu . U kući Živkovića , na parnoj strani Vitkovićeve ulice postojle su tri radnje: koradžijska radnja „ Simjenovski“ 5fotografska radnja i radnja za izradu ramova ’’Okno’’. ( ove nisu više u finkciji, godinama.) Kod Živkovića je dugo godina stanovla i porodica Simić. Inače, kuća Živkovića ( br. 17 ) u kojoj su dugo živele Soja i Milja, se nalazi sa neparne strane, dok se njihovi lokali nalaze preko puta kuće. (na slici ispod : između nove stambene zgrade i polj. apoteke- KAFANA ?) Sa parne strane se dugo godina radila kafanu u Vitkovićevoj ulici koju je osamdesetih godina držao poč . Slobodan Matić- Poparac . Pre njega tu je kafanu držao Bora „Maglaj“ . Postoje indicije da se pre drugog svetskog rata tu nalazila Javna kuća, o kojoj sadašnji žitelji Vitkovićeve ulivce nerado govore. Do kafane u kući gde se sada nalazi poloprivredna apoteka ( na slici) je bila poznata „ civilna“ apoteka. Vitkovićeva ulica je iznedrila i prvi kafić ’’Telefon’’ u Valjevu. Njega je 1977 godine. Nakon poslednjeg Mioljdanskog vašera, otvorio Miša ( Pere) Sejmenoski, koji je rodjen u kući na početku Vitkovićeve ulice, koja se i sada nalazi na njenom početku sa desne strane. A u kući gde se nekada nalazio kafić sada je manjačnica. Na početku ulice , na ćošku, u isto vreme je gospodin Milan Škarić, je otvorio prodavnicu auto – delova, koja je i danas aktivna. On je došao u Koradžijsku radnju u Vitkovićevoj ulici je otvorio poznati valjevski koradžija Cvetko, a porodičnu tradiciju su nastavila njegova deca : Pavle u istoj ulici, Vitkovićeva br. 6. , Jovan ima koradžijsku radnju u Tešnjaru a Simjan na Staroj autobuskoj stanici. 5

3


Vajevo iz Beograda 1982 go. , gde je studirao Mašinski fakultet. Jedno vreme sadnice u Vitkovićevoj ulic je prodavao i gospodin Pavlović. STANOVNICI VITKOVIĆ ULICE I NJIHOVI POTOMCI Pored svoje duge stodvadesetgodina ( 120 ) tradicije Vitkovićeva ulica ima i još jedan kvalitet. Iz ove male ulice sa treidesetak kuća i lokla, vodi poreklo dosta obrazovanih ljudi, od kojih su doktori najbrojniji. ( na slici : kuća – Molovića) Kako smo saznali od Vojislava Pejića , koj ima sinove blizance Predraga i Nenada i Rada Milatovića, koji i sada živi u Vitkovićevoj ulici , u ovoj njoj su živeli ali i radili poznati doktor Dragiša ( Joce) Molović, ginekolog dr. Vera Jovanović – Šišrka, dr. Ljiljana Pejić – Petković, dr. Milan Živkovićrentenolog, dr. Dragišić Branko ( koji živi u SAD i bio je doktor predsedniku Ronaldu Reganu) , dr. Dragan ( Divnić- stomatolog koji iz brka sa dr. Aleksandrom ( Saškom) ima dva sina , Vladimira, stomatologa i Aleksandra, ekonomistu. Kao mladji doktori tu su živeli i dr. Ilija ( Momira ) Pejić – oroped, dr. Marija Pejić - očni lekar. Pored doktora iz ove ulice potiči u drugi obrazovni i napredni pojedinci: profesor Rabasović koji je dugo godina radio kao profesor na Višoj ekonomskoj školi u Valjevu, Slobodan Živković, direkso r Doma kulture. Iz Vitkovićeve ulice je Veselin Nastić – Mikica ( 1955- ) sin Nade Nastić i oca ..... je završio Filozofski fakultet na Beeogradskom univerzitetu . ( na odeljenju za filozofiju) . sa porodicom živi u Beogradu . Fakulete je završio i Svetislav Tanasković sin Drage dev. Molović i poč. Jovana Tanaskovića zvanog ’’ Pižon’’. Svetislav sa porodicom živi u Londonu i dolaze u Valjevo. U Vitkovićevoj ulicii danas živi Miša ( Pere) Stojmenoski koji je , kako smo već naveli, početkom osamdesetih u Valjevu otvorio prvi kafić „ Telefon’’ , koji se nalazio napočeku Vitkovićeve ulice ispred Mišine rodne kuće u kojoj je 4


odrstao sa sestrama bliznakinjama : Nadom ( Nadin muž gospodin je pomenuti Milan Škarić ) i Slavicom živi u Lazarevcu. Kako smo već naveli mladi istraživač Stefan Đukić , koji vodi poreklo iz Vitkovićeve je pisao o svojoj ulici kao učenik Valjevske gimnazije. Stefan piše: „ Nekada su u ovoj ulici živeli Prvolsav Boba – Mihailović, fudbalski reprezentativac i trener, Acika Lečić, otac Branislava Lečića ( glumca) , deca dr. Živkovića: Jovan Živković, dirigent ( bio na doktorskim studijama u SAD) ćerka, Milica – violiniskinja. Brat, Slobodan ’’ Doz’’ je bio osnivač Muzičke škole „ Živirad Grbić“ i utemeljivač jugoslovenskih susreta „ Abraševića“. ( Božić.J. 2008, 7475) . Valjevsi novinar Branko Vićentijević je otkrio da je u Vikovićevoj ulici živeo glumac Mitar Radić ( 1887-1965 ) , koji je stanovao u Vitkovićevoj ulici na broju 8. Branko pretpostavlja da je glumac Radić stanovao pored ili kod poznate doktorke Vere ’’Šišarke’’ , koja je pokojnom glumcu sve do 1988 . plaćala grobno mesto na valjevskom Novom groblju. Na inicijativu Zdravka Rankovića ( 1944 – 2014) pronadjen je grob Mitra Radića i napravljen mu je spomen obeležje. Poč. Zdravko Rankvović je započeo pisanje monografije o ovom zaboravljenom valjevskom glumcu, koji je iz Niša došao u Valjevo gde je preminuo 1965 god. Ostaće zapamćen kao glumac profesionalnog ansambla ’’Abrašević’’. PERSPEKTIVA ULICE Očito sa urbanizacijom ovog dela grada Valjeva, sa desne strane Kolubare došlo je da je nekadašnja Vitkovićeva ulica počela da gubi svoj identitet. Ona je svedok jednog starog vremena koji je nestao: Ilindanskog ( sada Tešnjarske večeri ) i Mioljdanskog vašar a ( sada Čvarkijada) koji su u Valjevu tradicionalno održavali na mestu gde se sada nalazi park oivičen sportskom salom „ Partizan“, rekom Kolubarom i ulicom Vuka Karadžića. Pisac ovog tekst je svedok da se čitav plato sa popločanom kaldrmom zatrpavo zemljom, koju su dovlačili ogromni kamioni, gde su kasnije urbanisti odredili mesta novom drveću i organizovali park, u koji svraća omladina, sedeći na klupicama. . Istovremeno sa 5


izgradnjom novo pravoslavnog Hrama, koji dominira u ovom delu Grada, a i šire, Zelena pijaca, nije izgubila na svom značaju. Pokazalo se da su Valjevci imali sluha gde će im biti pijaca, na kojoj već godinama ima sve manje seljaka, koji prodaju svoje proizvode. Mahom iza tezgi stoje preprodavci koji robu dovoze sa Kvantaške pijace u Beogradu. Jedan broj stanovnika Vitkovićeve ulice se u svemu snašao tako što je kapije otvorio prema Sinđelićevoj ulici. To je među prvima uradio i poč. Joca Tanasković , kao i njegov komšija Miodrga Pavlović „ Buca“ koji je otvorio novu cvećaru. Ono što je verovatno od svega najviše uticalo da Vitkovićeva ulica postane mirna i izgubi svoj zanatsko – trgovački karakter , je gašenje ( zatpavanje Jaza ) i produženje Sinđelićeve ulice, koja je vremenom dobila i regionalni značaj. Naime, sa ulaskom u Valjevo mnogi Beograđani ovom novom trasom odlaze na Divčibare. Neki od njih svrate na valjevsku Zelenu pijacu. Ipak, od svega sudbinu Vitkovićeve ulice, će najverovatnije odrediti stambeno –poslovna zgrada koja se nalazi između Vitkovićeve i Sinđelićeve ulice. Sva je verovatnoća da će , relativno male kuće, u sadšnjoj Vitkovićevoj ulici biti porušene i da će na njihovom mestu biti izgradjene stambeno – poslovne zgrde, koje sada niču po celom Valjevu. Reč je o mahom četvorospratnim zgradama, koje u prizmelju imaju lokale. Sadržina tih lokala i budući stanari i vlasnici stanova će odrediti novi identitet Vitkovićeve ulice. Pored malih kafanica, koje su neizbežne, mesare, poljoprivrednih apoteka, u tim lokallima bi valjalo da svoja mesta nađu i doktorske (stomatološke) ordinacije.

Kuća u kojoj je živela poznata Dr. Vera Jovanović – ’’ Šišarka’’ ( ginekolog) Snimljena 09.juna 2107 god.

6


Korišćena literatura: Monografije: Božić, Jovanka; (2008). „ Valjevo koje volim“ ; Međuopštinski arhiv Valjevo, Drašković, Radovan ( 1971) Valjevo kroz vekove; Valjevo, Milić Rakić.

Stručni časopisi : Popović, Deajan , ( 2016) “ Nastanak ulice Selimira Đorđevića u Valjevu” ( “ Glasnik”; Međuopštinski istorijski arhiv Valjevo,; br. 50, str. 191-199.

Usmeni izvori: Pejić Vojislav, Milomir Pavlović” Buca”, Rade Mijatović, Milan Stvanović…

Fotografije Vitkovićeve ulice pre rušenja kuća sa leve strane: Milan Škarić :

7


8


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.