Broj 15 by Glavni Urednik

MEĐUNARODNI SIMPOZIJ O INŽENJERSKOJ GEODEZIJI

Slavonski Brod 29.-30. svibnja 2012.

UREDNIŠTVO glavna urednica

Diana Bečirević, univ. bacc. ing. geod. et geoinf.

DONATORI

dbecirevic@geof.hr tehnički urednik

Jakov Maganić, univ. bacc. ing. geod. et geoinf. jmaganic@geof.hr

Urednica novosti

Daria Dragčević, univ. bacc. ing. geod. et geoinf.

ddragcevic@geof.hr

Urednik elektroničke verzije časopisa

Ivan Žižić, univ. bacc. ing. geod. et geoinf. izizic@geof.hr

Urednik teme broja

Antonio Luketić, univ. bacc. ing. geod. et geoinf. aluketic@geof.hr financije

Vesna Jurić

Uvođenjem novih rubrika osvježili smo novo izdanje i, nadamo se, potaknuli veći interes studenata i ostalih čitatelja. Donosimo vam pregled arhivskih izdanja časopisa koji su prethodili našem časopisu, rubrike u kojima donosimo iskustva studenata sudionika stručnih praksi, razmjena i susreta te intervjue i članke studenata sa Sveučilišta u regiji.

vejuric@geof.hr Lektorica

Ivana Puklavec ivpuklavec@geof.hr Grafički urednici

Alen Okanović, Tina Ćorluka počasni članovi uredništva prof. dr. sc. Nedjeljko Frančula nfrancul@geof.hr

Iznimno sam ponosna na činjenicu da je u izradi novog broja Ekscentra aktivno sudjelovalo tridesetak studenata, koji su, svaki na svoj način, pridonijeli krajnjem rezultatu. Članci ovogodišnje Tema broja rezultat su projekta Studentske terenske radionice koji je realiziran u suradnji s privatnim tvrtkama, zastupnicima geodetske opreme. Prvotna ideja i nit vodilja cijelog projekta je potaknuti suradnju obrazovnog sustava i privatnog sektora na zadovoljstvo cijele geodetske zajednice. Inicijativa je potaknuta činjenicom o nedostatku stručne prakse, tj. nedovoljno terenskog rada tijekom studija i iskreno se nadam da smo uspjeli pokazati put prema budućim ostvarenjima.

prof. dr. sc. Miljenko Solarić miljenko.solaric@geof.hr prof. dr. sc. Nikola Solarić nsolaric@geof.hr administracija i računovodstvo

Teodora Fiedler Adžić, Ksenija Ivančić, Mirjana Kruhak, Snježana Milec, Ivana Starinec, Štefica Vorih, Marija Vichra, Dajana Bradara Recenzenti

prof. dr. sc. Mario Brkić, prof. dr. sc. Tomislav Bašić, prof. dr. sc. Zdravko Kapović, doc. dr. sc. Almin Đapo, dr sc. Rinaldo Paar, dr. sc. Mladen Zrinjski, Mateo Gašparović, dipl. ing., Branko Kordić, dipl. ing., Mario Miler, dipl. ing., prof. dr. sc. Thomas Blaschke, mr. sc. Miloš Vojinović Adresa uredništva

Ekscentar Geodetski fakultet Kačićeva 26/V, 10000 Zagreb, Hrvatska e-mail: ekscentar@geof.hr GRS80: N45˚48’30.3’’, E15˚57’48.5’’ Naklada

3000 Izdavač

Studentski zbor Geodetski fakultet Kačićeva 26/V, 10000 Zagreb, Hrvatska Tisak

Printera Grupa Dr. Franje Tuđmana 14a HR-10431 Sveta Nedjelja Ekscentar je član organizacije

SPINE – Student Press in Europe The Bibliographia Cartographica Berlin ELEKTRONIČKA VERZIJA

http://hrcak.srce.hr/ekscentar http://student.geof.unizg.hr/?q=ekscentar Broj žiro računa

2340009-1100010196 MT-182

ragi čitatelji, pred vama je jubilarni, petnaesti broj časopisa studenata Geodetskog fakulteta. Iza nas je petnaest godina izdavanja časopisa Ekscentar, možda je za neke petnaest godina mala brojka, ali za nas je velika i posebna. Ova generacija ima čast i iznimno zadovoljstvo predstaviti vam novi, ponešto drugačiji broj. Usudim se reći da smo uspjeli očuvati tradiciju, uvesti novitete i proširiti obzore.

GEOMATIKA SMOLČAK d.o.o. GEOCENTAR d.o.o. GEODATA d.o.o. CAD COM d.o.o. TEXIMP d.o.o.

GEOMONT d.o.o. GEOKOD d.o.o.

NAVIGO SISTEM d.o.o.

Nadam se da ćete uživati u čitanju novog izdanja časopisa Ekscentar kao što smo mi uživali u njegovom stvaranju. Posebno nas veseli mogućnost da će naš rad proširiti znanja našim kolegama studentima ili možda izmamiti osmjehe i nostalgična sjećanja našim starijim kolegama i budućim suradnicima. Diana Bečirević

Zahvaljujemo Tomislavu Drenjančeviću i Sanji Stilinović na kreiranju crteža za naslovnicu. Puni tekstovi mogu se koristiti za osobne i edukacijske potrebe bez prethodnoga odobrenja, a uz obvezno navođenje izvora. Korištenje u komercijalne svrhe nije dozvoljeno bez pisanog odobrenja izdavača. Ne smijete mijenjati, preoblikovati ili prerađivati sadržaj lista. Ovaj list je lincenciran pod Creative Commons License dostupnoj na internetskoj stranici: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/3.0/

Uredništvo ne mora uvijek biti suglasno sa stavovima autora. Za cijene oglašavanja i donacije molimo kontaktirajte nas na ekscentar@geof.hr

SADRŽAJ 6

NOVOSTI

Kačićeva 26

Studentski uspjesi

Sport na fakultetu

Alternativna strana geodezije

Humanitarne akcije na fakultetu

Svijet geodezije i geoinformatike

Život nakon diplome

OBLJETNICE

Vremeplov

28 32 36 44 46 54 62

D. Bečirević, Z. Strižak, F. Biljecki 15 godina Ekscentra

str. 28

I. Puklavec, M. Roić 50 godina Geodetskog fakulteta V. Jurić, A. Mustač Intervju SFS TEMA BROJA Lj. Županović, K. Opatić, S. Bernat Određivanje pomaka klizišta Kostanjek relativnom statičkom metodom D. Golek, D. Dobrinić, B. Kordić Usporedba terestričkih laserskih skenera M. Govorčin, F. Kovačić, I. Žižić Bespilotne letjelice SenseFly Swinglet CAM V. Stojnović, K. Ćosić, D. Tivanovac

Mogućnosti robotizirane mjerne stanice Topcon Imaging Station za potrebe terestričkog laserskog skeniranja D. Bečirević, A. Luketić, J. Maganić

Integracija mjernih sustava, napredno kodiranje i atributiranje uz sinkronizaciju terena i ureda

STRUČNI ČLANCI

82 88 93

str. 44

M. Varga, D. Dragčević, D. Pinter, M. Ramić, I. Topolovec Regionalni geoidi u svijetu I. Tomljenović GEOBIA methods for LiDAR obtained point clouds N. Višnjevac, B. Vujučić Development of client application for Fleet Management L. Babić, B. Pribičević, A. Đapo

100

Mobile Laser Scanning (MLS) in transport infrastructure documentation and research M. Grgić, N. Vučetić Sustavi višestrukih agenata u kartografskoj generalizaciji M. Varga

104

109 112

Testiranje Airy-Heiskanen modela topo-izostatske kompenzacije na području Republike Hrvatske N. Kunić Evidentiranje zgrada i drugih građevina u katastru i zemljišnoj knjizi H. Blondić Geodetski radovi pri izgradnji i rekonstrukciji prometnica

116

PUT PUTUJEM

123

STUDENTSKA PUTOVANJA

126

GLAS NARODA

135

KOLUMNE

135

Hrvatska geodezija u brojkama

138 140

str. 116

A. Junašević Gola istina I. Puklavec Situacije (i konfiguracije) iz geodetskog života

142

KULTNA MJESTA

144

ŠALJIVI KUTAK

146

PROMOCIJA 14. BROJA EKSCENTRA

str. 126

DECRETUM EXCENTRI

» upute suradnicima

Ekscentar je časopis studenata Geodetskog fakulteta, znanstvenog, popularno-znanstvenog i edukativnog karaktera. Tematski, objavljuju se radovi iz područja geodezije i geoinformatike te srodnih znanstvenih disciplina (astronomije, aeronautike, geofizike, građevinarstva, arhitekture i sličnih). Ekscentar redovno izlazi od 1997. godine, potpuno je besplatan za sve čitatelje i, osim studenata, čitaju ga pretplatnici Geodetskog lista. Časopis u pravilu izlazi jednom godišnje, a u slučaju osiguranja financijskih sredstava, dva puta.

KATEGORIJE RADOVA 1. Znanstveno-stručni radovi 1. a) Izvorni znanstveni rad – sadrži neobjavljene rezultate izvornih znanstvenih istraživanja, a u njemu su znanstvene informacije izložene tako da se eksperiment može ponoviti i dobiti opisani rezultat s točnošću koju navodi autor ili unutar dopustive granice eksperimentalne pogreške, odnosno, da se mogu ponoviti autorova zapažanja, analize, proračuni ili teorijski izvodi te zauzimati stajališta o zaključcima i rezultatima. 1. b) Pregledni znanstveni rad – rad što sadrži izvoran, sažet i kritički prikaz jednog područja ili njegova dijela u kojemu autor aktivno djeluje. Mora biti istaknuta uloga autorova izvornog doprinosa u tom području s obzirom na već publicirane radove te pregled tih radova. 1. c) Stručni rad – sadrži korisne priloge iz područja struke koji nisu vezani uz izvorna autorova istraživanja, a iznesena zapažanja ne moraju biti novost u struci. 1. d) Izvještaji sa znanstvenih i stručnih skupova i to samo sa skupova na kojima sudjeluju studenti, odnosno članovi i suradnici uredništva časopisa. 2. Ostali radovi, koji uključuju tematski diferencirane članke (novosti, studentske i sportske članke i osvrte, izvještaje s prakse i putovanja i drugo).

Kako bi časopis bio što kvalitetniji potrebno je pridržavati se sljedećih uputa i pravila: 1. Članak ne smije biti prethodno objavljen i istovremeno ponuđen drugom časopisu. Navedeni članci neće se razmatrati. 2. Naslov članka mora biti jasan, sažet i što kraći. U naslovu ne smije biti uskličnih ni upitnih rečenica ni izricanja posebnih teza. Tekst u članku mora biti precizan i nedvosmislen, terminološki jasan, pravopisno i tipografski točan. 3. Autori su dužni u člancima i drugim prilozima upotrebljavati međunarodni sustav jedinica (SI) s nazivima na hrvatskome jeziku (službeni dijalekt). 4. Svi grafički prilozi (slike, tablice, dijagrami) trebaju imati ime i opis. Unutar teksta mora biti označeno mjesto kojem pripada pojedini grafički prilog te njegovo ime. Svi grafički prilozi moraju biti numerirani arapskim brojevima tako da prvi broj kod numeracije označava broj poglavlja, a drugi broj označava broj grafičkog priloga u tom poglavlju. (Slika 2.1 označava prvu sliku u drugom poglavlju.) Ime i opis tablice pišu se iznad tablice, dok se ime i opis slike pišu ispod slike. Prilikom dostavljanja rada, svi grafički prilozi upotrijebljeni u tekstu prilažu se i u posebnoj datoteci i to u njihovoj izvornoj kvaliteti i veličini. Preporučljivo je da prilozi budu u formatima jpg, tiff, png, eps ili pdf. 5. Pisanje sažetka i ključnih riječi je obavezno i to ispod naslova članka. Dio uvoda ili bilo koji dio teksta ne smije biti sažetak. Nominalan i optimalan broj u sažetku je 200 – 250 riječi te 6 – 8 ključnih riječi. Ime članka, sažetak i ključne riječi, osim na hrvatskom, moraju biti napisane i na engleskom jeziku. 6. Osobita pozornost treba se usmjeriti na citiranje i referenciranje. Literatura sadrži listu referenci koje su citirane u tekstu. Koristi se harvardski sustav citiranja i prema tome svi citati u tekstu moraju se nalaziti u popisu na kraju rada i obrnuto, svi citati iz popisa moraju biti citirani u tekstu (Belak, 2005). Primjeri citiranja reference na rad u tekstu: • Uobičajeni način prikaza subatomskih čestica je preko tzv. Feynmanovih dijagrama (Feynman, 1960). • Već prije je pokazano kako se primjenom fuzzy regulatora... (Zadeh i dr., 1975).

Citiranje referenci u literaturi: za knjigu: • Autor, inicijal(i), (godina), naslov knjige, izdanje (samo u slučaju da se ne radi o prvom izdanju), mjesto izdavanja knjige: izdavač. • Macarol, S., (1950), Praktična geodezija, treće popravljeno izdanje, Zagreb: Tehnička knjiga.

za članak: • Autor, inicijal(i), (godina), naziv članka, puni naziv časopisa, volumen (broj), stranice. • Benčić, D., Novaković, G., (2005), Značenje i usporedbena analiza pojmova srednja pogreška i standardno odstupanje, Geodetski list, vol. 59, no. 1, str. 31. – 44. internetski izvor: • Autor, inicijal(i), (godina objave), naslov dokumenta ili stranice. [medij], <raspoloživo na: URL sadržaja>, [datum pristupa sadržaju]. • Simić, D., (2007), Kompjuteri. [Internet], <raspoloživo na: http://www. simic.selfip.com/simic/wp/?page_id=355>, [pristupljeno 5. svibnja 2008.]

Ako je sve izrađeno prema uputama rad bi trebao sadržavati: 1. članak (MS Word, LaTeX ili Open Document) 2. grafičke priloge (slike, fotografije, tablice, dijagrame) u jednoj datoteci (zip ili rar) 3. popratni dopis (može i odlomak unutar članka) u kojem su navedeni svi autori.

Za svakog autora potrebno je navesti akademski stupanj, ime i prezime, stručnu spremu (npr. diplomirani inženjer geodezije), znanstveno zvanje (npr. magistar znanosti), naziv i adresu ustanove u kojoj radi, broj telefona (mobitela), faksa i e-mail. Također, u popratnom dopisu autor predlaže kategoriju članka (kategorije s početka ovoga teksta). Temeljem rezultata recenzije uredništvo će rad kategorizirati i to ne nužno istovjetno autorovom prijedlogu. Rad se dostavlja na e-mail adresu ekscentar@geof.hr ili poštom na jednom od digitalnih medija (CD, DVD…): Časopis Ekscentar Geodetski fakultet Studentski zbor Kačićeva 26/V 10000 Zagreb

MOLE SE AUTORI DA SE PRIDRŽAVAJU JASNIH I PRECIZNIH UPUTA KAKO BI ČASOPIS BIO ŠTO KVALITETNIJI. U slučaju da rad nije napisan u skladu s »Uputama«, autoru će se rad vratiti s molbom za doradom. Svi radovi dostavljeni u uredništvo podliježu recenzentskom postupku. Autor rada ne mora biti upoznat s recenzentom, a pozitivan ishod recenzije ne mora biti uvjet za prihvaćanje. Autor ima pravo uložiti žalbu na komentare recenzenta i zatražiti njegovu promjenu što će biti razmotreno u čim kraćem roku. Prioritet objave radova je uvjetovan aktualnošću tematike i cjelokupnim konceptom aktualnog broja. Najviši prioritet imaju radovi autora/koautora studenata Geodetskog fakulteta, bilo da se radi stručnoj ili studentskoj tematici. Nakon toga redom: izvorni znanstveni radovi, pregledni znanstveni radovi te stručni radovi. Stručni radovi koji prenose već poznate stvari ili je ista ili slična tematika obrađivana u jednom od prethodnih brojeva, imaju najniži prioritet. Odluku o prihvaćanju i objavi rada donosi glavni urednik u konzultaciji s članovima uredništva. Prihvaćanje rada, u pravilu, ne znači nužno i objavu u prvom sljedećem broju. Svi autori, čiji su radovi prihvaćeni, moraju se složiti da se njihov rad objavi na Portalu znanstvenih časopisa – Hrčak te u bazi znanstvenih časopisa. Također, prihvaćeni i objavljeni rad autor ne smije objaviti u drugom mediju bez dozvole uredništva, a i tada uz podatak o tome gdje je rad objavljen prvi put. Autori čiji je rad prihvaćen u najkraćem mogućem roku dobivaju obavijest o prihvaćanju odnosno objavi. Uredništvo ne mora uvijek biti suglasno sa stavovima autora. Sve dodatne informacije i pitanja na: ekscentar@geof.hr.

Kačićeva 26 Ekscentar, br. 15, pp. 6-23

Novosti

Vijesti studentskog zbora 16. Smotra Sveučilišta u Zagrebu Šesnaesta Smotra Sveučilišta u Zagrebu održana je od 13. do 15. listopada 2011. godine u zgradi Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu s ciljem pomoći i usmjeravanja budućih studenata u donošenju odluke o izboru fakulteta na kojem žele nastaviti svoje obrazovanje. Organizirane su brojne radionice i prezentacije raznog sadržaja, od kulturno-umjetničkog programa do radionica o državnoj maturi i upisu na studij. Prodekan za nastavu i studente dr.sc. Dražen Tutić i student Antonio Luketić predstavljali su naš fakultet prilikom prezentiranja tehničkih fakulteta. Nakon dugog niza godina dobili smo nove plakate kojima smo uredili naš izložbeni prostor, kao i nove letke i brošure o studijskom programu Geodetskog fakulteta. U izložbenom prostoru nalazili su se instrumenti – totalna stanica i nivelir s priborom te se neprestano emitirala prigodna prezentacija o radu i studiju na našem fakultetu, a nije nedostajalo društva, zabave i slastica. Posjetilo nas je mnoštvo srednjoškolaca, a najveći broj bio je iz srednjih tehničkih škola i općih gimnazija. Najviše su ih zanimali kriteriji upisa, koja su usmjerenja nakon završenog preddiplomskog studija te njihove razlike. Propitkivalo se o terenskoj nastavi, instrumentima (njihovoj cijeni ) te količini slobodnog vremena tijekom studiranja. Također, brojni upiti bili su o važnosti ECTS bodova i mogućnosti zapošljavanja u inozemstvu. Često smo nastojali odgovoriti i objasniti koliko je važno znanje matematike i fizike na našem fakultetu i kolika je razlika u znanju istih predmeta kod gimnazijalaca u odnosu na učenike iz tehničkih škola. Bila nam je čast predstavljati Geodetski fakultet na ovoj smotri i pokazati sve mogućnosti koje se pružaju studiranjem na našem fakultetu. Bili smo sretni što imamo priliku pomoći srednjoškolcima pri donošenju odluke o upisu i prenijeti im vlastita iskustva tijekom dosadašnjeg studiranja. Posebno se želimo zahvaliti našoj profesorici dr. sc. Brankici CigrovskiDetelić što nam je uvelike pomogla pri uređivanju izložbenog prostora, komunikaciji sa srednjoškolcima i što se pobrinula da nam ni u jednom trenutku ništa ne nedostaje. Sudionici smotre: Filipa Šola, Kristina Luketić, Milena Kovačić, Jasmina Tubić, Joško Gojanović, Antonio Luketić i prof. dr. sc. Brankica Cigrovski-Detelić.

Studentski zbor Geodetskog fakulteta i ove je godine organizirao jedno stručno i jedno studentsko putovanje. U listopadu 2011. godine studenti Geodetskog fakulteta u Zagrebu posjetili su Hrvatski hidrografski institut u Splitu i Opservatorij na otoku Hvaru. Ovo stručno putovanje uvrstili smo u našu tradiciju i nadamo se da će i buduće generacije studenata imati priliku doživjeti to iskustvo. Studentsko putovanje, prema izboru studenata, bio je put u Osijek i Vukovar, održan u ožujku ove godine. Kako je većina studenata porijeklom iz primorskog dijela Hrvatske, mnogima je još uvijek nepoznat kontinentalni dio Lijepe naše, stoga smo odlučili približiti im i ljepote slavonskih ravnica te time spojili ugodno s korisnim. Prema reakcijama i povratnim informacijama studenata koji su sudjelovali na ovim putovanjima, potaknuti smo održavati tradiciju stručnih i studentskih putovanja, a samim time i druženja i razmjenu iskustava studenata našeg fakulteta. I nas je zarazio božićni duh. Zajedno s članovima časopisa Ekscentar, u suradnji s Veselim Djedovima Božićnjacima, organizirali smo malu humanitarnu akciju na našem Geodetskom fakultetu. U razdoblju od 12. do 20. prosinca 2011. godine, u predvorju ispred studentske referade, skupljali smo darove za djecu u bolnicama i dječjim domovima. Svojim duhom i veseljem uspjeli smo zaraziti i ostale studente, profesore i djelatnike našeg fakulteta te je odaziv bio zaista velik. Zahvaljujemo se svima koji su se odazvali ovoj akciji i pokazali da smo i u ovim teškim vremenima spremni pomoći jedni drugima. Članovi Studentskog zbora aktivni su u Fakultetskom vijeću i Odboru za nastavu. Od važnijih odluka za studente izdvajamo sljedeće: •• predlažu se sljedeće upisne kvote za akademsku godinu 2012./2013.: 1. Za upis studenata u ak. god. 2012./2013. na preddiplomskom studiju Geodezije i geoinformatike utvrđuje se upisna kvota od 90 studenata (85 za studente hrvatske državljane + 5 za studente strane državljane). Napomena: ako se ne popuni upisna kvota za studente strane državljane, ona se neće popunjavati sa studentima hrvatskim državljanima. 2. Za upis studenata u ak. god. 2012./2013. na diplomskom studiju Geodezije i geoinformatike utvrđuje se upisna kvota od ukupno 80 studenata i to: •• za usmjerenje Geodezija: 40 studenata (38 za studente hrvatske državljane + 2 za studente strane državljane) •• za usmjerenje Geoinformatika: 40 studenata (38 za studente hrvatske državljane + 2 za studente strane državljane). Napomena: ako se ne popuni upisna kvota za studente strane državljane, ona će se popuniti sa studentima hrvatskim državljanima. •• od ove akademske godine svi djelatnici i studenti Geodetskog fakulteta imaju uvid u zapisnike i odluke donesene na Fakultetskim vijećima Geodetskog fakulteta na stranicama e-učenja, na stranici Intranet. Osim već navedenih aktivnosti, unutar Studentskog zbora djeluju i mnoge sekcije. Osim sportskih sekcija, djeluju i fotografska sekcija »Foton«, informatička sekcija, sekcija za putovanja (IGSM i RGSM) te časopis Ekscentar. Od mnogobrojnih aktivnosti sekcija izdvojit ćemo neke: •• 15-ak studenata Geodetskog fakulteta u Zagrebu sudjelovalo je na RGSM-u (Regionalnom susretu studenata geodezije – Regional Geodetic Students Meeting) koji se održao 27. – 30. 10. 2011. godine u Ljubljani gdje su

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Kačićeva 26 Ekscentar, br. 15, pp. 6-23

predstavili naš fakultet i razmijenili iskustva sa studentima geodezije iz regije. Tradicija započeta prije dvije godine nastavlja se i 2012. kada će RGSM ugostiti Geodetski fakultet u Zagrebu. •• IGSM (International Geodetic Students Meeting) 2012., 25. po redu, organizira se u Španjolskoj, u gradu Jaén od 22. do 28. travnja. Našim studentima želimo puno lijepih iskustava i druženja sa studentima iz mnogobrojnih zemalja. •• Nogometna i rukometna sekcija ove godine dobile su nove dresove od donatora, tvrtke Makrotel, te im se i ovim putem, u ime Studentskog zbora i članova sekcija, zahvaljujemo. •• Velike pohvale svim članovima sekcija Studentskog zbora na uloženom trudu i izvrsnim rezultatima te im želimo mnogo uspjeha u budućem radu! :) Za kraj pozivamo studente da se uključe u rad Studentskog zbora, preko sekcija ili različitih aktivnosti i događaja u organizaciji zbora, te zahvaljujemo svima na dosadašnjoj, prije svega uspješnoj, suradnji.

Novi ravnatelj Državne geodetske uprave Dolaskom na vlast nove Vlade Republike Hrvatske došlo je i do kadrovskih promjena u Državnoj geodetskoj upravi. Tako je na zatvorenom dijelu 6. sjednice održane 2. veljače 2012. godine Vlada raspravljala o kadrovskim pitanjima i sukladno Zakonu o sustavu državne uprave te Zakonu o postupku primopredaje vlasti razriješila dužnosti dotadašnjeg ravnatelja prof. dr. sc. Željka Bačića i na njegovo mjesto imenovala dr. sc. Danka Markovinovića, zaposlenika Geodetskog fakulteta. Čestitamo mu na tome!

Intranet Geodetskog fakulteta Intranet Geodetskog fakulteta jedan je od prvih projekata novog dekana, prof. dr. sc. Miodraga Roića, začetnika već uhodanog projekta e-učenja na Geodetskom fakultetu. Pristup Intranetu moguć je putem e-učenja, a dostupan je svima koji posjeduju elektronički identitet u sustavu AAl@EduHr, dodijeljen na Geodetskom fakultetu (*@geof.hr). To su uglavnom zaposlenici, radnici, studenti, ali i svi ostali koji zadovoljavaju navedeno mjerilo, npr. vanjski sudionici koji su na neki način povezani s Fakultetom. Uspostavljen je u svrhu boljeg informiranja svih koji posjeduju gore navedeni elektronički identitet, a treba podržati učinkovitiji rad i upravljanje Fakultetom. Na njemu se, između ostaloga, mogu pronaći stvari vezane za nastavu u tekućem semestru (raspored sati po grupama, dvoranama, predavačima, predmetima), popis dodijeljenih tema i mentora diplomskih radova, rokovi za završetak preddiplomskog i diplomskog studija, popis demonstratora. Dostupni su zapisnici sa sjednica Fakultetskog vijeća, propisi i dokumenti važni za Fakultet i njegove radnike, program rada dekana za mandatno razdoblje od 2011. do 2013. godine, razne odluke i izvješća vezana uz sustav financiranja. Uvođenjem Intraneta mnoge su stvari po prvi put postale transparentnije i dostupnije studentima. Pozdravljamo ovaj hvalevrijedan projekt i nadamo se da će ih u budućnosti biti još i više.

Novosti

Prof. dr. sc. Miljenko Lapaine Predsjednik povjerenstva o kartografskim projekcijama ICA-e Prof. dr. sc. Miljenko Lapaine izabran je za predsjednika Povjerenstva o kartografskim projekcijama Međunarodnoga kartografskog društva (engl. International Cartographic Association – ICA). Izbor je potvrđen na 15. generalnoj skupštini Međunarodnoga kartografskog društva u Parizu, od 3. do 8. srpnja 2011. godine. Međunarodno kartografsko društvo ima 28 povjerenstava za različita područja kartografije. Jedno od tih povjerenstava bavi se kartografskim projekcijama, a osnovano je 2003. godine. Prof. dr. sc. Miljenko Lapaine izabran je za predsjednika povjerenstva na razdoblje od četiri godine, tj. do 2015. godine.

Svečano obilježavanje 500. obljetnice rođenja Gerarda Mercatora i prvoga Dana europskih geodeta i geoinformacija Europsko vijeće geodeta (CLGE) je na svojoj Generalnoj skupštini održanoj 2011. godine u Opatiji donijelo Odluku o proglašenju 5. ožujka Danom europskih geodeta i geoinformacija. Taj je datum odabran zato što je 5. ožujka 1512. godine rođen Gerard Mercator, tvorac kartografske projekcije koja se i danas upotrebljava u pomorstvu, a poprečna Mercatorova projekcija našla je široku upotrebu u topografskoj kartografiji. U ponedjeljak, 5. ožujka 2012. godine, u vijećnici Geodetskog fakulteta održana je prigodna svečanost, a potom i otvaranje izložbe u galeriji Geodetskog fakulteta u hodniku na 1. katu. Održano je nekoliko kratkih predavanja: Josip Faričić (O Mercatoru i njegovim atlasima), Marina Rajković (O loksodromi), Miljenko Lapaine (O Mercatorovoj projekciji), Dejan Lovrenčić (Mercatorova projekcija i pomorske karte) i Dražen Tutić (Mercatorova projekcija danas). Svečanost je organiziralo Hrvatsko kartografsko društvo, uz suorganizatore: Državnu geodetsku upravu, Geodetski fakultet, Hrvatsku komoru ovlaštenih inženjera geodezije, Hrvatski geološki institut, Hrvatsko geodetsko društvo te Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu.

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Studentski uspjesi Ekscentar, br. 15, pp. 6-23

Novosti

Radovi nagrađeni Dekanovom nagradom u ak. god. 2010./2011. Analiza izvangabaritnih tereta prilikom prolaska kroz tunel korištenjem podataka terestričkog laserskog skeniranja Autorica: Ines Meštrović Mentor: prof. dr. sc. Boško Pribičević SAŽETAK: Ovaj rad razrađuje tematiku prolaska izvangabaritnih tereta kroz tunele uz pomoć analiza snimljenih tunela metodom terestričkog laserskog skeniranja. U prvom dijelu je opisana metoda snimanja i dani su podaci o jednom od najboljih skenera na tržištu. U nastavku su grafičkim i numeričkim podacima određena kritična mjesta za sve tunele u kombinaciji sa svim teretima. Određeni su i maksimalni tereti po širini i visini za svaki od tunela. Ključne riječi: terestričko lasersko skeniranje, fazni laserski skeneri, izvangabaritni teret, analiza

Teret kroz tunel

WebGIS rješenje za poticanje razvoja nautičkog turizma Autori: Vanja Miletić Fran Peručić Mentor: prof. dr. sc. Damir Medak SAŽETAK: Potreba za optimalnim metodama korištenja prostornih informacija postoji već dugo. No, tek razvojem specijaliziranih programskih rješenja i općim razvojem informacijske tehnologije, WebGis programerima je omogućeno stvaranje sustava koji će korisnicima omogućiti analiziranje prostornih informacija, stvaranje interaktivnih upita nad digitalnim kartama te njihovu vizualizaciju na internetu. Orijentiran korisnicima i njihovim potrebama, WebGIS kao rezultat ovog rada daje točan uvid u stanje razvijenosti detalja bitnih u nautičkom turizmu u Republici Hrvatskoj. Budući da se nalazi na internetu, dostupan je širokoj publici, čime se pospješuje i popularizacija Republike Hrvatske. Mogućnost planiranja putovanja po Jadranu dana je kroz ponuđene opcije koje su dodane na samoj stranici. Ponuđene opcije su prikazi benzinskih postaja, bova, zaštićenih uvala, detaljnih karata, vremenskih prognoza, Panoramio slika, nautičkih karata Hrvatskog hidrografskog instituta i buffer zone oko pojedinih objekata. Uključivanjem i isključivanjem tih opcija korisnik sam sebi stvara odgovarajući prikaz koji udovoljava njegovim potrebama. Potpuna operativnost rada nije dostignuta zbog studentskih ograničenja pri upotrebi nautičkih karata za cijelo morsko područje RH. Da bi navedeno bilo omogućeno, korištene su suvremene web tehnologije kao što su XHTML, Google Maps API, JavaScript, PHP te MySQL. U WebGIS ugrađene su nautičke karte koje nisu u tom smislu nigdje prikazivane čime je napravljen korak naprijed u razvoju WebGIS-a. Način na koji je nastao ovaj rad u cijelosti je predočen, od ideje do realizacije. Krajnji rezultat može se vidjeti i testirati na adresi http://pomorskekarte.site11.com. Ključne riječi: WebGIS, nautičke karte, nautički turizam, Jadran, suvremene web tehnologije

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Studentski uspjesi Ekscentar, br. 15, pp. 6-23

Novosti

Animirani prikaz Zemljina oblika Autori: Jelena Vračar, univ. bacc. ing. geod. et geoinf. Tomislav Crnić, univ. bacc. ing. geod. et geoinf. Mentor: doc. dr. sc. Dražen Tutić SAŽETAK: Sa željom da šira populacija što bolje uoči razliku između ploha elipsoida, geoida te samo reljefa na Zemlji, odlučili smo izraditi njihovu animaciju. Za izradu željene animacije upotrijebili smo Model Zemlje programe Blender, GRASS GIS i Windows Live Movie Maker. Za izradu animacije upotrijebili smo program Blender, dok smo GRASS GIS upotrijebili kako bismo staroj skeniranoj karti promijenili kartografsku projekciju iz poprečne stereografske projekcije u plate carrée projekciju (ekvidistantnu cilindričnu projekciju s ekvatorom kao standardnom paralelom). Osim toga, GRASS GIS je poslužio za izradu tekstura za prikaz geoida, na temelju undulacija geoida EGM2008 (Earth Gravitational Model) preuzetih s web stranica NGA (National Geospatial-Intelligence Agency). Kada smo izradili sve željene modele i njihove animacije, u programu Windows Live Movie Maker napravili smo konačni izgled animacije s pripadajućim tekstom. Dobivenim rezultatom postigli smo cilj koji nam je ujedno bio i motivacija prilikom početka izrade animacije. Ključne riječi: animirani kartografski prikaz, elipsoid, geoid, Zemlja, Blender, kartografske projekcije

Prijedlog normiranja signatura na kartama pripremljenim za dlanovnike (PDA, smartphone) za potrebe ranog upozoravanja i upravljanja u kriznim situacijama Autori: Dalibor Sruk Matija Razum Mentor: doc. dr. sc. Robert Župan SAŽETAK: Tema rada je prijedlog normiranja signatura na kartama pripremljenim za dlanovnike (PDA, smartphone) za potrebe ranog upozoravanja i upravljanja u kriznim situacijama. U istraživanju su, od znanstvenih metoda, provedeni anketa i intervju u kojima su sudjelovali kartografi, stručnjaci za upravljanje u kriznim situacijama, ali i studenti te ostali građani. U odabiru i izradi signatura za anketu upotrebljene su i neke normirane američke, kanadske i australske signature za upravljanje u kriznim situacijama. Iako one nisu prvenstveno namijenjene vizualizaciji na dlanovnicima, signature su pojednostavljene i promijenjene kako bi zadovoljavale potrebne uvjete. Istraživanje je provedeno na internetu. Anketom su dobivene signature koje najbolje odgovaraju kriznim situacijama, po mišljenju ispitanika. U intervjuu je testirana čitljivost signatura, kao i njihovo prepoznavanje na kartografskom prikazu na dlanovnicima. Komentari dobiveni anketom i intervjuom uzeti su u obzir prilikom završnog prijedloga normiranja signatura, posebno komentari kartografa i stručnjaka upravljanja u kriznim situacijama. To je prvo istraživanje u Hrvatskoj u kojem se ispituju signature i predlaže njihovo normiranje na kartama dlanovnika u službi ranog upozoravanja i upravljanja u kriznim situacijama. Rezultati istraživanja su dostupni na internetskoj adresi http://www.geof.unizg.hr/~dsruk.

LAVINA

POPLAVA

POTRES

TSUNAMI

ODRON

POŽAR

KLIZIŠTE

MINSKO POLJE

PIJAVICA NA MORU

ŠIRENJE EPIDEMIJE

EKSTREMNO JAK VJETAR

NAPAD DIVLJE ŽIVOTINJE

MAGLA

RADIOAKTIVNOST

OLUJA

ZAGAĐENJE ZRAKA

EKSTREMNO NISKE TEMPERATURE

BIOKEMIJSKA OPASNOST

EKSTREMNO VISOKE TEMPERATURE

ZAGAĐENJE VODE

Prikaz rezultata

KLJUČNE RIJEČI: signature, upravljanje kriznim sitacijama

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Studentski uspjesi Ekscentar, br. 15, pp. 6-23

Novosti

Primjena niskofrekventne batimetrije za određivanje arheoloških nalazišta u rijekama Autorice: Maja Kapustić Jelena Špalj Mentor: doc. dr. sc. Almin Đapo SAŽETAK: Prema saznanjima arheologa, na području rijeke Kupe u blizini Karlovca, nalazi se potencijalno arheološko nalazište za čije je otkrivanje odlučeno koristiti nove metode istraživanja. U ovom slučaju odlučilo se za primjenu niskofrekventne batimetrije kako bi se iskoristila svojstva penetracije akustičkih signala kroz slojeve riječnih sedimenata u kojima su zatrpani arheološki artefakti, u konkretnom slučaju glineni blokovi i brod koji ih je prevozio. U radu je opisana primjena geodetskih metoda i instrumentarija kod arheoloških istraživanja na rijekama. Cilj provedenih istraživanja bio je dokazati da je moguće dobiti pozitivne rezultate, odnosno identifikaciju traženog arheološkog nalazišta te da se ona i ubuduće može koristiti kod arheoloških istraživanja. Izmjera je provedena geološkim dubinomjerom SyQuest Stratabox na 10kHz te zasebno magnetometrom kojim su se neovisno trebali potvrditi rezultati istraživanja. Podaci o položaju koji su dobiveni GPS mjerenjima povezani su s prikupljenim podacima. Obrada prikupljenih podataka provedena je u uredu te se tako došlo do konačnih rezultata. Temeljem dobivenih rezultata može se utvrditi radi li se o potencijalnom arheološkom nalazištu i dolazi se do potrebnih zaključaka za daljnja istraživanja. Ključne rječi: geodezija, arheologija, niskofrekventna batimetrija, geološki sonder, StrataBox

Prikaz dijela dionice izmjerene geološkim dubinomjerom s izraženim gušćim slojevima koji moguće ukazuju na arheološko nalazište

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Radovi nagrađeni GIS osnovnih škola Grada Zagreba Autorice: Diana Bečirević Marina Biočić Mentor: prof. dr. sc. Vlado Cetl SAŽETAK: U radu GIS osnovnih škola Grada Zagreba obavljena je revizija postojećeg stanja osnovnih škola Grada Zagreba i izrada svojevrsnog jedinstvenog GIS rješenja. Za kreiranje geoinformacijskog sustava korištena je velika količina konkretnih prostornih i neprostornih podataka dobivenih predmetnim istraživanjem u suradnji s Gradskim uredima koji se bave ovom problematikom. Tijekom modeliranja geoinformacijskog sustava ispitana je mogućnost primjene relativno novih geoinformatičkih rješenja. Potencijalna primjena takvih geoinformacijskih rješenja u javnoj upravi može omogućiti dostupnost kvalitetnih potrebnih podataka krajnjim korisnicima. Prednosti inovativnih rješenja kao što je Cloud Computing, odnosno GIS u internetskom okruženju, omogućuju jednostavno manipuliranje podacima što uvelike utječe na ažurnost tih podataka. Prikaz upisnih područja je poseban zadatak i najzahtjevniji dio rješavanja cjelokupne problematike. Prvi pokušaj dolaska do rješenja odnosio se na razvoj linijskog modela osi ulica sukladno Odluci o mreži osnovnih škola Grada Zagreba. Nakon završenog linijskog modela za gradsku četvrt Trešnjevka – Jug zaključeno je da to nije najpogodnije rješenje i krenulo se u razvoj poligonskog rješenja. Kreiranjem informacijskog sustava pružen je jasan uvid u stanje osnovnoškolskog obrazovanja u naravi i omogućeno je mnoštvo analiza na temelju kojih je moguće zadovoljiti sve standarde propisane od strane nadležnih institucija. Jasnim uvidom u cjelokupnu situaciju dobiva se prilika za poboljšanje i razvoj cjelokupnog sustava osnovnoškolskog obrazovanja. Također, kreiranjem ovakvog jedinstvenog rješenja krajnji korisnici mogu na jednostavan način i na jednom mjestu dobiti sve potrebne informacije. Ključne riječi: GIS, računalni oblak, osnovne škole Grada Zagreba

Isječak rješenja iz GIS-a osnovnih škola Grada Zagreba

Studentski uspjesi Ekscentar, br. 15, pp. 6-23

Novosti

Rektorovom nagradom u ak. god. 2010./2011. Analiza kvalitete Hrvatskog transformacijskog modela visina na području Slavonskog Broda Autorice: Jelena Kilić Valentina Kurtović Mentor: prof. dr. sc. Nevio Rožić SAŽETAK: Republika Hrvatska je tijekom povijesti pa sve do danas koristila dva visinska referentna sustava. Stari visinski referentni sustav je nastao za vrijeme Austro-Ugarske monarhije s ishodištem definiranim mareografom u Trstu (Mol Sartorio) i pridruženo mu je ime Hrvatski visinski referentni sustav za epohu 1875, skraćeno HVRS1875. Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske kreiran je novi visinski referentni sustav, skraćeno HVRS71, s ishodištem određenim srednjim razinama mora na pet mareografa (Dubrovnik, Split, Bakar, Kopar, Rovinj). Zakonom o državnoj izmjeri i katastru nekretnina službeno je propisana uporaba novog visinskog datuma HVD71 i novog visinskog sustava HVRS71 Republike Hrvatske od 1. siječnja 2010. Stoga se javlja potreba prevođenja apsolutnih visina iz starog visinskog sustava u novi visinski sustav ili obratno, uz očuvanje kvalitete transformiranih podataka. Odgovor na ovu potrebu je Hrvatski transformacijski model visina ili skraćeno HTMV. Transformacijski model posjeduje visoku razinu tzv. unutarnje kvalitete, a od posebnog interesa je i njegova tzv. vanjska kvaliteta. Cilj istraživanja je bio ispitati i analizirati tzv. vanjsku kvalitetu HTMV-a za specifično odabran dio područja Republike Hrvatske. Za područje ispitivanja i analize kvalitete modela, sukladno dostupnosti podataka repera, odabrano je područje Slavonskog Broda. Nakon objedinjavanja i homogeniziranja izvornih podataka nivelmanske izmjere i visinskog pozicioniranja repera obuhvaćenih nivelmanskim vlakom tehničkog nivelmana povećane točnosti br. 683 (gradski nivelman Slavonskog Broda), identificiran je određeni broj repera koji su istovremeno sadržani u oba visinska referentna sustava. Reperi obuhvaćeni gradskom nivelmanskom mrežom koji izvorno nisu uključeni u kreaciju transformacijskog modela pogodni su za analizu kvalitete modela. Skup podataka repera pogodnih za ispitivanje kvalitete transformacijskog modela potrebno je ispitati u svrhu otkrivanja prisutnosti tzv. grubih pro-

stornih pogrešaka. Prostorne grube pogreške možemo podijeliti na globalne koje se odnose na cijeli skup prostornih podataka i lokalne koje se odnose na dio prostornih podataka iz njihove neposredne okoline. Za analizu prostornih podataka korišten je programski sustav GeoDA. Iz objedinjenih i homogeniziranih podataka repera mreže Slavonskog Broda eliminirali smo globalne i lokalne prostorne grube pogreške. Sukladno postavljenom cilju i planu istraživanja obavljeno je određivanje pokazatelja vanjske kvalitete HTMV-a pomoću testnog skupa od 20 repera koji se nalaze na području gradske nivelmanske mreže Slavonskog Broda, za koji su dostupne visine repera izražene u starom (HVRS1875) i novom visinskom sustavu (HVRS71), te čiji su podaci posve neovisni od podataka korištenih pri kreaciji tog modela. Kao pokazatelj ili kriterij vanjske kvalitete HTMV-a odabrano je standardno odstupanje određeno iz odstupanja između empirijskih i modelnih vrijednosti razlika visina repera. Dobiveni pokazatelj kvalitete u suglasju je s deklariranom točnošću HTMV-a u iznosu 1 cm. Standardno odstupanje dobiveno za područje Slavonskog Broda iznosi 2,62 mm. Stoga, pokazuje se da je vanjska kvaliteta HTMV-a vrlo visoka. Ona ukazuje na prihvatljivost primjene modela u svrhu transformacije visinskih koordinata repera iz starog visinskog sustava u novi sustav, i obrnuto, uz pretpostavku dostupnosti elipsoidnog položaja repera. Ključne riječi: visinski referentni sustav, transformacijski model, apsolutne visine, unutarnja kvaliteta, vanjska kvaliteta, nivelman, prostorne pogreške

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Studentski uspjesi Ekscentar, br. 15, pp. 6-23

Novosti

Nova akademska zvanja u protekloj akademskoj godini Rok za završetak dodiplomskog studija Geodezije sve je bliže (30.09.2012.), a sljedeći su studenti u proteklom razdoblju stekli zvanje diplomiranih inženjera geodezije (dipl. ing. geod.): 20.05.2011. Grubišić Vice, Lončarić Martin, Radošević Davor, Šorgić Marko, Vukman Marko 08.07.2011. Batinić Ivona, Gešvind Darko, Krajnović Ibro, Bencek Anamarija, Donđivić Krešimir, Marić Ranko, Ivović Josip, Oršulić Domagoj, Pejaković Marija, Sabolić Irena, Sikrić Marko 23.09.2011. Crljenjak Marina

11.11.2011. Junuzović Ada, Tomić Ivan, Krznarić Božidar, Rašić Branko 09.12.2011. Baković Tomislav, Griparić Tihana, Ivšak Damjan, Kljaić Zlata, Mirković Tomislav, Miškulin Antonio, Peroš Marija, Tubić Jasmin

24.02.2012. Baica Marinko, Bijelić Boris, Blažetić Goran, Džambo Dario, Kuzmić Igor, Lubina Ana, Marenić Igor, Nimani Davor, Stefanović Ines, Šipek Tomislav, Škarica Hrvoje Završetkom diplomskog studija Geodezije i geoinformatike sljedeći su studenti u proteklom razdoblju stekli zvanje magistara inženjera geodezije i geoinformatike (mag. ing. geod. et geoinf.) 27.05.2011. Kozina Marta, Vuković Ognjen, Babić Tea, Krezić Andrej

17.06.2011. Stojanović Ivan, Šimek Karlo, Viro Damir, Ćosić Nada, Crnković Andrea, Gašpar Slaven, Ševo Marina, Basuga Iva, Koch Kristijan, Jareb Anđelo, Čarić Sanja, Matijaš Igor, Mataija Marko, Lokas Tihana, Dukovac Ivan, Jerčić Darko, Kelemen Ivana

13.07.2011. Vukasović-Lončar Maja, Marunčić Zorana, Trtanj Željka, Štimac Iva, Božan Toni, Krnić Goran, Šparada Roko, Gavrilovski Lino, Basa Luka, Grgić Marijan, Trivia Simon, Mileta Ivana, Krog Renata, Kutija Maja, Krznarić Martina, Rožić Lovre, Juraj Ivan, Tomić Josipa, Božić Mario, Nervo Marija, Borić Božica, Baričević Sergej, Lučin Lena, Rakić Jasmina, Ivanović Marko, Benjek Slavica, Marasović Nikola, Veig Zdeslav, Jarić Davor, Bulić Emanuel, Pospiš Goran, Ravlić Zvonimir, Vučemilović-Grgić Marko, Tomljenović Ivan, Šubat Dino, Bauk Jelena, Krivić Marijeta, Dobravac Petra 16.09.2011. Habek Boris, Jurakić Goran, Kelčec Hrvoje, Mihaljević Ivan, Vidmar Tomislav, Mulig Marijan, Vodopija Filip, Barišić Ante, Slipčević Marina, Petković Helena, Vela Niza, Polović Marija, Marjanica Ana, Ujdur Petra, Vučković Nina, Tonković Aleksandra, Rezo Ana, Peša Martina, Milović Petra, Ivelja Tamara, Bušić Dragomir, Čatipović Mile, Ivišić 12

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Frane, Sinčić Klementina

09.12.2011. Margaretić Ilija, Petković Bojan, Bolanča Martina, Baldasar Teo 10.02.2012. Katičić Mario, Nikolac Ivan, Beg Domenika, Kolak Daria, Košpo Ines, Petrović Jelena 24.02.2012. Smoljan Tina

Završetkom preddiplomskog studija Geodezije i geoinformatike te polaganjem završnog ispita sljedeći su studenti u proteklom razdoblju stekli zvanje sveučilišnih prvostupnika inženjera geodezije i geoinformatike (univ. bacc. ing. geod. et geoinf.):

01.07.2011. Slišković Iva, Racetin Ivan, Peručić Fran, Marincel Nikola, Vaclavek Sanja, Razum Matija, Jakopec Ivan, Stepić Gabrijela, Špalj Jelena, Jurčević Martina, Ćosić Karlo, Udovičić Dino, Stilinović Sanja, Biočić Marina, Kilić Jelena, Švanderlik Luka, Gamboc Leo, Bečirević Diana, Govorčin Marin, Ivanović Antonije, Grgac Igor

15.07.2011. Kević Veronika, Kober Silvio, Koružnjak Borna, Kurtović Valentina, Kušan Ivan, Maurović Bojan, Lovrić Hrvoje, Maček Matija, Lukin Hrvoje, Maruna Anamarija, Matković Ivana, Hanić Denis, Guštin Anđela, Roguljić Tomislava, Rožić Katarina, Rudić Bojana, Stojnović Vedran, Stopar Nina, Škugor Andrea, Tržok Dejan, Vučić Lucija, Vuljanić Marijo, Karas Danijel, Katavić Maja, Župljanin Želimir, Bešker Jure, Černjul Robert, Cindrić Matija, Bonaca Jure, Bugarin Ivan, Dolanjski Luka, Andabaka Josip, Drakula Žarko, Dubravčić Matko, Dušek Augustin, Grubešić Ana, Šćepanović Kristian, Kardum Ružica, Knez Ivan, Mlinarić Gordan, Predović Anamaria, Sruk Dalibor, Benić Goran, Dželalija Grgo, Tolj Jan, Jakovčev Luka, Žanko Marin, Soče Karla, Petrunić Martina, Petrinić Zvonimir, Meštrović Ivor, Mihaljević Ana, Milec Matija, Meštrović Ines, Miletić Vanja, Pajić Zoran, Pavičić Leo, Pavišić Josipa, Perič Andrea, Peroš Josip, Pleše Vanja, Prosenica Luka, Jurinović Ana, Kapustić Maja 02.09.2011. Židić Daria, Antunović Boris

Nagradu Geodetskog fakulteta za najboljeg studenta godine u akademskoj godini 2010./2011. dobili su:

preddiplomski studij Geodezije i geoinformatike: Jasmina Antolović (I. godina, 4.538) Ivana Puklavec (II. godina, 4.840) Ivan Racetin (III. godina, 4.714)

diplomski studij Geodezije i geoinformatike Frane Glasinović (I. godina, 5.0) Marijan Grgić (II. godina, 4.549)

Studentski uspjesi Ekscentar, br. 15, pp. 6-23

Novosti

9. i 10. prosinca 2011. godine održane su promocije prvostupnika i magistara geodezije i geoinformatike

Na Geodetskom fakultetu u akademskoj godini 2010./2011. obranjeno je 8 doktorskih radova: Ime i prezime Milan Rezo Hrvoje Tomić Vesna Poslončec-Petrić Ivan Medved Ilija Grgić Ante Marendić Loris Redovniković Andrija Krtalić

Naslov doktorskog rada

Značenje i primjena fizikalnih parametara u modernom pristupu geodetskim radovima državne izmjere

Datum obrane 07.10.2010.

Analiza geoprostornih podataka za potrebe vrednovanja nekretnina u urbanim područjima

15.10.2010.

Multikriterijska analiza prostorno-vremenskih informacija vezanih uz zaštitu okoliša u Zagrebu

27.10.2010.

Distribucija prostornih podataka za potrebe službene kartografije Republike Hrvatske

Teorijska i empirijska analiza specifičnih položajnih i visinskih mreža u graditeljstvu

26.10.2010.

14.04.2011.

Primjena geodetskih mjernih sustava u nadgledanju građevina s naglaskom na praćenje dinamičkih pomaka

12.05.2011.

Sustav za potporu odlučivanja u uvjetima neodređenosti u protuminskom djelovanju utemeljen metodama daljinskih istraživanja

11.07.2011.

Specifičnost geodetskih mjerenja u tunelogradnji s posebnim osvrtom na utjecaj bočne refrakcije

06.06.2011.

Osvojena druga nagrada na natječaju za najbolju vizualizaciju podataka javne nabave

Udruga Vjetrenjača, osnovana 2010. godine s ciljem promicanja i osiguravanja prava na pristup informacijama svim društvenim skupinama i društvu u cjelini, objavila je 30. 11. 2011. godine natječaj za što kreativniju, inovativniju i originalniju analizu podataka o javnoj nabavi u Republici Hrvatskoj. Grupa autora, članova lokalne zajednice OSGEO Hrvatska, u kojoj su s Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu sudjelovali asistenti Dražen Odobašić i Mario Miler te student Frane Glasinović, izradila je

rad pod naslovom »Kartografska vizualizacija Registra javne nabave« koji je dobio drugu nagradu na navedenom natječaju. Oni su koristeći OpenStreetMap tehnologiju geolocirali pozicije gdje se događala javna nabava i u nekoliko kategorija ilustrirali tijekove novca. Rad se može pogledati na mrežnoj stranici http://nabava.geoinfo. geof.hr, a detalji o inovativnim tehnologijama primijenjenim u realizaciji ovog geoprostornog internetskog servisa mogu se pronaći na mrežnoj stranici http://hr.osgeo.hr. List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Studentski uspjesi Ekscentar, br. 15, pp. 6-23

Novosti

Daria Dragčević, univ. bacc. ing. geod. et geoinf. ► diplomski studij, Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Kačićeva 26, 10000 Zagreb, e-mail: ddragcevic@geof.hr

Igor Marenić, dipl. ing. geod. svjetski i europski prvak u jedrenju – klasa »470«

› Molim te, predstavi nam se u nekoliko rečenica. Iz Cresa sam, gdje sam završio Osnovnu školu Frane Petrića i prvi razred opće gimnazije. S petnaest godina odvajam se od obitelji u Cresu i selim u Zadar. Razlog moje selidbe bio je početak zajedničkog jedrenja u olimpijskoj klasi (disciplini) »470« s dugogodišnjim prijateljem iz kadetske reprezentacije, Šimom Fantelom. Uselio sam se u njegovu kuću, a njegova me obitelj prihvatila kao svoje dijete i brata. U Zadru sam 2004. godine završio Gimnaziju Vladimira Nazora, smjer opće gimnazije, nakon čega sam upisao Geodetski Fakultet u Zagrebu, i to izvanredni studij zato što bi uz redovni studij bilo nemoguće uskladiti brojna sportska putovanja i obaveze. › Baviš se jedrenjem već dugi niz godina. Odakle želja za tim? Počeo sam jedriti s osam godina u ljetnoj školi jedriličarskog kluba »Reful« u Cresu. Prije mene jedrio je moj stariji brat pa sam i ja pokušao i svidjelo mi se. S dvanaest godina ušao sam u kadetsku reprezentaciju i od tada nastupam na međunarodnim regatama kao reprezentativac Hrvatske.

› U kojem si se trenutku odlučio profesionalno baviti jedrenjem? Olimpijsko jedrenje je amaterski sport, ali od prošle godine zaposlen sam u Oružanim snagama Republike Hrvatske kao vrhunski sportaš pa mogu reći da sad živim od njega. Da ću se baviti jedrenjem, znao sam čim sam počeo ostvarivati dobre rezultate, a ubrzo sam shvatio da, osim velike ljubavi, posjedujem i nešto talenta za taj sport. › S natjecanjima si započeo 1996. godine. Od tada si u klasi »470« postao trostruki svjetski juniorski prvak, europski juniorski prvak, a 2008. godine sudjelovao si na OI u Pekingu gdje si osvojio 9. mjesto. Nakon Olimpijskih igara 2009. godine, postao si svjetskim i europskim prvakom, osvojio si srebro na Mediteranskim igrama. Najnoviji je uspjeh osvajanje trećeg 14

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

mjesta na Svjetskom prvenstvu u Perthu krajem prošle godine i osvajanje nagrade HOO za najbolji sportski par, štafetu ili posadu, zajedno s tvojim partnerom Šimom Fantelom, s kojim trenutno zauzimaš treće mjesto na svjetskoj listi jedriličara u vašoj klasi. Impresivna lista postignuća za nekoga tko je nedavno navršio 26 godina. Postoji li neka medalja ili rezultat koji bi izdvojio? Olimpijske igre u Pekingu sigurno su događaj koji ću pamtiti cijeli život te iskustvo koje će mi puno značiti na OI u Londonu. Također, osvajanje Svjetskog prvenstva 2009. godine bilo je čaroban doživljaj. Lijepo je predstavljati Hrvatsku na međunarodnim natjecanjima, a osjećaj kad svira Lijepa naša zbog pobjede, zaista je neopisiv. Jednu drugu vrstu pobjede, kojom se naročito ponosim, ostvario sam 24. veljače 2012. kada sam obranio diplomski rad na temu »Analiza položaja Sjevernoatlantske struje iz podataka projekta Argo u programu GeoMedia Professional« te stekao zvanje dipl. ing. geod. › S obzirom na uspjehe koje si ostvario u zadnjih deset godina, za pretpostaviti je da si se morao odreći nekih stvari. Gdje je studiranje u svemu tome? Kako uspijevaš uskladiti profesionalno bavljenje sportom i studiranje? Jesu li na fakultetu pokazali razumijevanje za tvoje bavljenje sportom? Zbog bavljenja jedrenjem propustio sam maturalno putovanje i maturalni ples i možda nisam izlazio koliko i moji vršnjaci koji nisu imali drugih obaveza te vrste, ali nikada nisam požalio. Kad nisam bio na natjecanju ili pripremama u inozemstvu, svoj studentski život proveo sam na relaciji Zadar – Zagreb – Cres. Zbog toga sam ponekad bio »kampanjac«, ali uz kolege koji su uvijek bili spremni pomoći, uspio sam stići sve zaostatke i bio u tijeku na fakultetu. Mislim da većina profesora nije znala da se bavim sportom na toj razini ili mi barem to nisu dali do znanja. Samo sam dva ili tri puta zamolio da mi se omogući polaganje ispita mimo ispitnih rokova, a profesori su mi uvijek izašli ususret, na čemu sam im zahvalan. Ipak, sljedećih nekoliko godina ne vidim se u geodezi-

Studentski uspjesi Ekscentar, br. 15, pp. 6-23

ji, nego u sportu jer Šime i ja tek ulazimo u najzrelije godine za jedrenje. Recept za uspješno usklađivanje sportskih i obaveza na fakultetu je dobra organizacija vremena. Sezona mi uglavnom traje od ožujka do rujna i u tom periodu provodio sam malo vremena u Zagrebu, ali bih zato od rujna do veljače provodio puno vremena na fakultetu, NSK-u i učionici Studentskog doma »Stjepan Radić«. Kad nisam imao predavanja ili ispite, prosječan dan u Zagrebu izgledao mi je ovako: ∙∙ 8:00 – 12:00 učenje ∙∙ 2:00 – 14:00 ručak i odmor ∙∙ 14:00 – 18:00 učenje ∙∙ 18:00 – 20:00 trening ∙∙ do 23:00 večera, odmor i druženje s prijateljima. I za vrijeme srednje škole i za vrijeme fakulteta, obrazovanje mi je bilo na prvom mjestu jer se bavim malim sportom od kojeg se baš i ne može živjeti u Hrvatskoj. Često su dobre ocjene u školi ili polaganje nekog ispita na fakultetu bili uvjet za odlazak na neku regatu ili pripreme, tako da smo Šime i ja uvijek bili motivirani za učenje te odlični učenici, a danas oboje imamo fakultetske diplome.

› Možeš li opisati svoj uobičajeni dan u vrijeme priprema za novu sezonu? Prosječan dan na pripremama mi izgleda ovako: ∙∙ 7:30 buđenje, razgibavanje ∙∙ 8:30 – 9:00 doručak ∙∙ 11:00 – 16:00 trening na moru ∙∙ 16:30 – 17:00 ručak ∙∙ 19:00 – 20:30 kondicijski trening ∙∙ 21:00 večera ∙∙ 22:30 spavanje.

› Kako najviše voliš provoditi ono malo slobodnog vremena što ti

Novosti

preostane? Kad sam u Cresu ili Zadru, slobodno vrijeme provodim u druženju s prijateljima, idem u kino, bavim se nekim sportom te bude i izlazaka, dok na putovanjima slobodno vrijeme koristim za gledanje TV serija, filmova, čitanje knjiga ili druženje s prijateljima jedriličarima iz cijelog svijeta. › Puno si putovao po svijetu. Postoji li neki grad ili država koji su te se posebno dojmili? Od svih gradova koje sam posjetio, najviše me oduševio Sydney, vjerojatno zbog arhitekture, klime i lijepih plaža. Ali u Australiji su me možda ipak najugodnije iznenadili ljudi, njihova susretljivost i otvorenost. Od europskih gradova super su mi Barcelona, Lisabon i London. Obožavam putovanja pa imam sreću što se bavim sportom zbog kojeg često putujem. Na natjecanjima ipak nemamo dovoljno vremena da bi bolje upoznali neki grad ili zemlju pa ponekad putujem i turistički, s prijateljima. › Bi li mogao izdvojiti nekoga kao uzor u životu? Nemam neke uzore u životu, a u sportu su mi uzori Goran Ivanišević i ponajbolji svjetski jedriličari trenutno, Ben Ainslie (GBR) i Robert Scheidt (BRA). › Što je sljedeće? OI u Londonu, diploma...? Gdje se vidiš za nekoliko godina? I dalje jedreći po svijetu ili u nekom geodetskom uredu? Trenutno su mi najveći cilj Olimpijske igre u Londonu. Obranjen diplomski rad na fakultetu sad mi omogućuje da se skroz posvetim jedrenju i nastupu na OI. Nakon Londona vrlo vjerojatno ću nastaviti s olimpijskim jedrenjem, ali u kojem obliku, odlučit ću zajedno sa Šimom i našim trenerom Edom (Šimin otac) nakon OI. Nadam se da ću se moći baviti jedrenjem što duže, ali u slučaju kakve ozlijede ili jednostavno prestanka bavljenja sportom, dobro je znati da imam alternativu u životu u obliku geodezije.

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Sport na fakultetu Ekscentar, br. 15, pp. 6-23

Novosti

Nogometna ekipa Geof-a sezona 2011./2012. Sveučilišno prvenstvo grada Zagreba u malom nogometu u sezoni 2011./2012. održano je u sportskoj dvorani »Martinovka«, ali ovog puta s velikim preinakama. Naime, do sada su fakulteti bili podijeljeni u kvalifikacijske skupine iz kojih bi se dalje formirale 3 lige, ovisno o rezultatima. Ove godine namjera organizatora bila je podići nivo igre novim sustavom natjecanja i time privući veći interes igrača, kao i gledatelja, u čemu su svakako uspjeli. Ukupno je sudjelovalo 30 ekipa podijeljenih prema prošlogodišnjim rezultatima u 2 skupine po 8 ekipa i 2 skupine po 7 ekipa. Geodetski fakultet izabran je u B skupinu s RRIF-om, Kineziološkim, Medicinskim, Stomatološkim, Filozofskim, Arhitektonskim i Farmaceutsko-biokemijskim fakultetom. Odličnim igrama ostvareno je 2. mjesto, iza Kineziološkog fakulteta, s 5 pobjeda, 1 neriješenim rezultatom i 1 porazom te ukupnom gol-razlikom 53 : 16. Time je izboren plasman među 8 najboljih fakulteta. Druga faza natjecanja također se odigravala po skupinama. Svrstani smo u 1. skupinu zajedno s FER-om te Ekonomskim i Agronomskim fakultetom. Zbog nedostajanja većeg broja igrača nismo bili ravnopravni našim protivnicima te smo nanizali tri poraza. Samim time preostala je borba

Rukometna ekipa Geof-a sezona 2011./2012. Rukometna sekcija osnovana je prošle akademske godine 2010./2011., na inicijativu Dine Dobrinića i Marka Tomljenovića koji djeluju kao voditelji iste. U počecima je bilo sitnih problema oko termina u dvorani fakulteta, ali kad smo dobili termin, okupili smo se i počeli treninge koji se i ove godine, kao i prošle, održavaju jednom tjedno. Sezona nije počela bajno jer smo u kvalifikacijskoj utakmici visoko poraženi od rukometne ekipe Kineziološkog fakulteta 16

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

za plasman od 5. do 8. mjesta. U prvoj polufinalnoj utakmici ekipa Fakulteta prometnih znanosti pobjeđuje rezultatom 6 : 3 i time nam preostaje borba za 7. mjesto. U posljednjoj, finalnoj utakmici, ekipa Agronomskog fakulteta nije se pojavila te je time upisana pobjeda bez borbe, 3 : 0 za Geodetski fakultet. Time je Geodetski fakultet završio na 7. mjestu od ukupno 30 fakulteta što je do sada najbolji rezultat našeg fakulteta u malom nogometu na Sveučilišnom prvenstvu u Zagrebu. Za Geodetski fakultet nastupili su: Marko Šibenik, Mario Jović, Ivan Majić, Marijo Vuljanić, Jure Bonaca, Robert Černjul, Ivan Radan, Ivan Lončar, Antonio Antunović, Mišel Peran, Matija Balaško, Ivan Golub, Antonio Milunović, Sandro Zurich, Bruno Palameta i David Padovan. Ovim putem, u ime čitave momčadi, posebno se zahvaljujem gospodinu Branku Nađu, vlasniku firme MAKROTEL, na sponzorstvu novih dresova. Lijep pozdrav do idućeg broja Ekscentra, uz puno novih sportskih uspjeha. Marijo Vuljanić

te smo smješteni u 2. studentsku rukometnu ligu. Nakon te utakmice, nekolicina je igrača odustala, ali došle su neke nove nade pa smo mogli nastaviti naš rad. Uz redovite dolaske na treninge, visoku motiviranost igrača, puno truda i malo sreće i nažalost, bez dresova, našli smo se među glavnim kandidatima za osvajanje 2. studentske rukometne lige što se na kraju i ostvarilo te smo već u prvoj godini našeg djelovanja osvojili prvo mjesto u istom natjecanju. Ove godine sezona počinje dosta kasno, 10. ožujka 2012., uz izmijenjenu strukturu. Naime, ove se godine liga odigrava u 4 skupine po 6 ekipa iz kojih po 2 najbolje ekipe razigravaju za prvih 8 mjesta, a niže rangirane ekipe za ostala mjesta te još ni-

Sport na fakultetu Ekscentar, br. 15, pp. 6-23

Novosti

Košarkaška ekipa Geof-a sezona 2011./2012. Košarkaško prvenstvo Sveučilišta u Zagrebu u sezoni 2011./2012. odigrava se , kao i protekle sezone, u dvorani u sklopu Kineziološkog fakulteta. Unatoč velikom trudu ljudi uključenih u organizaciju samog prvenstva, nedostatak financijskih sredstava bio je itekako vidljiv. Ponajprije u činjenici što je na utakmicama sudio samo jedan sudac (na profesionalnim utakmicama sude tri suca, a proteklih sezona u Sveučilišnoj ligi bila su dvojica) što je uvelike utjecalo na kvalitetu same igre. Sustav natjecanja bio je takav da su ekipe, ovisno o prošlosezonskim rezultatima, bile svrstane u skupine po tri ekipe koje su međusobno razigravale za plasman. Prvoplasirana ekipa igrala je prvu ligu, drugoplasirana ekipa drugu, dok je posljednja ekipa igrala treću ligu. Nakon plasmana naše ekipe u prvu ligu prije dvije godine i postizanja najboljih rezultata u povijesti sveučilišta te nakon prošlogodišnjih solidnih partija u drugoj ligi, u ovu sezonu, s obzirom na objektivno jako kvalitetnu ekipu, krenuli smo poprilično ambiciozno. Cilj je bio ponovni plasman u prvu ligu što se činilo realnim i dostižnim. U kvalifikacijskoj skupini razigravali smo s ekipama s Fakulteta elektronike i računarstva (FER) i Visoke poslovne škole Libertas (LIB). Pri tumačenju rezultata kvalifikacija treba naglasiti kako je VPŠ Libertas jedan od pokrovitelja lige što je uvelike utjecalo na sudačke kriterije na toj utakmici, a isto tako, da je na njihovoj klupi košarkaška legenda Franjo Arapović što je također imalo svoju težinu. Pri analiziranju utakmice protiv FER-a treba naglasiti kako smo odigrali bez par bitnih igrača, ali i priznati kako su dečki s FER-a djelovali puno organiziranije i tjelesno spremnije zbog čega se utakmica prelomila u prvoj četvrtini. Po završetku kvalifikacija i neispunjavanja nekih ciljeva koje je

ekipa sama sebi postavila, moral u ekipi malo je pao. Igranje treće lige također je rezultiralo i sve manjim odazivom pojedinih igrača na treninge i utakmice. Unatoč svemu tome, zaredali smo s par dobrih partija u uvodnim kolima i bez par igrača koji su proteklih godina bili nosioci ekipe, pokazali da smo, ako ne najbolja, onda definitivno »najzgodnija« ekipa na sveučilištu. Šalu na stranu, igranje treće lige ima i svojih dobrih strana jer se iskristalizirala grupa igrača koji guštaju u igranju za fakultet, ali isto tako i u međusobnom druženju! Dokaz tome je pobjeda protiv ekipe Stomatološkog fakulteta, unatoč činjenici da smo posljednje tri četvrtine utakmice igrali sa četiri igrača zbog ozljede jednog našeg igrača krajem prve četvrtine. Ova pobjeda pokazatelj je zajedništva i snage naše ekipe! Svakako treba istaknuti veliki trud našeg profesora D. Vračana koji nam uvijek izlazi u susret što se tiče termina, a čak je i osigurao novu loptu, unatoč minimalnim sredstvima koje mu osigurava naš fakultet. Kad smo kod toga, želio bih naglasiti još jednu stvar, a to je da su rezultati naših sportskih ekipa na razini sveučilišta odlični s obzirom na to koliko pažnje, zanimanja i financijskih sredstava odvaja vodstvo našeg fakulteta za sport. U prilog tome govori i činjenica da konkretno naša ekipa nije dobila novu opremu, odnosno dresove, već četiri sezone, a ove je sezone fakultet potrošio silne novce na kupnju majica u kojima je nemoguće ozbiljnije igrati bilo kakav sport. Za »najzgodniju« ekipu na sveučilištu, ove sezone nastupili su: Ivan Sambunjak, Vanja Miletić, Luka Prosenica, Ante-Leo Čatlak, Lovre Vulić, Ivan Racetin, Ivan Pašić, Pavao Menix, Matija Pavlinić, Filip Pavelić, Lovro Klarić, Hrvoje Anić, Vedran Dubaić.

smo odigrali nijednu utakmicu. Imamo probleme s rasporedom predavanja i vježbi studenata, tako da postoje male poteškoće s održavanjem treninga, ali i dalje smo motivirani i želimo dati sve od sebe da i ove godine postignemo što bolji rezultat. Nadamo se da će nam pomoći i dresovi koje smo dobili. Trenutni članovi rukometne sekcije Geodetskog fakulteta: Lovre Vulić Dino Dobrinić Bruno Palameta Fabjan Vrgoč Nino Pijanović Lovre Nekić Dino Željeznjak Joško Marić Lovro Šlabek Nikola Kranjčić Sergej Baričević* Marko Tomljenović

Ovim putem želim pozvati sve studente koji se žele baviti rukometom, a studiraju na Geodetskom fakultetu, da se jave na mail: mtomljenovic@geof.hr i pridruže nam se.

Luka Prosenica

Nažalost, ove godine u rukometnoj sekciji Geodetskog fakulteta više ne sudjeluje naš najbolji prošlogodišnji strijelac Zvonimir Lovrić. *Diplomirao na Geodetskom fakultetu prošle akademske godine, ali će i ove godine, ako mu posao dozvoli, popuniti našu sekciju i dodatno nas pojačati. Marko Tomljenović List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Alternativna strana geodezije Ekscentar, br. 15, pp. 6-23

Novosti

Radio Aktiv ◊◊◊◊◊◊◊◊◊◊◊◊◊◊◊◊

◊◊◊◊◊◊◊◊◊◊◊◊◊◊◊◊

Puncke Punčke su tročlani ženski bend koji je osnovan krajem 2007. godine u Vinkovcima. Bend je nekada brojio i 6 članica, no krajem 2009. godine, vraćaju se tročlanoj jezgri koja se sastoji od Lucije (gitara, vokal), Ruby (bubnjevi) i Ive (bass gitara, vokal). Kako se ne žele ograničavati na samo jedan glazbeni pravac, Punčke danas u svojim pjesmama kombiniraju različite utjecaje i stvaraju drugačiji zvuk od onoga što je bio u početku benda, a publika ih često opisuje kao indie-pop bend s primjesama Televisiona, Joy Divisiona, Patti Smith, EKV-a i drugih. U sedmom mjesecu 2010. godine izdale su svoj prvi službeni demo album »Robot koji hekla« (koji se može besplatno skinuti). Album je bio pohvaljen od strane brojnih hrvatskih, srpskih i slovenskih glazbenih kritičara. Kako je u srpskom »Novom Magazinu« rečeno: »Ove mlade dame spojile su »The White Stripes« minimalizam, vokalno saglasje, iskrenost i direktnost u liričkom inspirativnom ključu! Sasvim dovoljno reprezentativno i dobro!«. Punčke iza sebe imaju preko 100 javnih nastupa, što po Hrvatskoj, Srbiji, BiH i Sloveniji. Od njih, možda je najbitnije spomenuti ulazak u finale 4. Jelen Demofesta u Banja Luci gdje su Punčke ušle u konkurenciju 12 najboljih bendova regije. 2008. godine, u sklopu filmske radionice DORF-a, snimljen je kratkometražni dokumentarac o Punčkama »Tri boje revolucije« koji je bio prikazivan u brojnim hrvatskim kinima i kazalištima. 2009. godine snimljen je prvi spot za njihov prvi singl »Bez potrebe« koji je mjesecima bio prvi na demo top ljestvici HRT-ove emisije Briljanteen. Krajem 2011. godine iz benda odlazi basistica Iva te na njezino mjesto dolazi Anja iz Novske. Danas Punčke žive i studiraju u Zagrebu te rade na novim stvarima. Zvuk im se sa svakom pjesmom mijenja, a glazbeni kritičari smatraju ih velikom nadom balkanske alternativne scene. U planu je izbacivanje drugog albuma do kraja 2012. godine, a u isto vrijeme izaći će i drugi dokumentarni film o Punčkama koji bi trebao biti dostupan javnosti do sredine 2013. godine. Više o Punčkama i njihovim narednim koncertima možete saznati na njihovim stranicama gdje ih ujedno možete i poslušati: http://www.facebook.com/punchke http://punchke.bandcamp.com Lucija Ivšić 18

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Radio Aktiv je bend osnovan u Puli krajem ljeta 2009. godine na inicijativu bubnjara Korada Vidulina. Prvotno zamišljen samo kao glazbeni projekt, razvio se u sastav koji je u prve dvije godine svog postojanja odsvirao četrdesetak koncerata diljem Hrvatske i okolice, od kojih se mogu istaknuti nastupi na Viva la Pola festivalu (Pula, 2010.), MUN festivalu (Generalski stol, 2010. i 2011.), Rock Otočec festivalu (Novo Mesto, 2011.), Skaville festivalu (Rijeka, 2011.) i mnogim drugim. Autorski rad koji za cilj prvenstveno ima širenje pozitivnih poruka ono je čime se bend bavi od samih početaka. Tekstovima pjesama Radio Aktiv pokušava oslikati svijet koji nas okružuje, čime ukazuje na goruće probleme društva kao što su otuđenost, diskriminacija i nepravda, dok ritmičnom i plesnom glazbom ujedno i zabavlja, čemu najbolje svjedoče njihovi energični live nastupi. Zvuk benda mogao bi se okarakterizirati kao rock s elementima reggaea i world musica, a svojevrstan zaštitni znak benda predstavljaju pjevni refreni i višeglasne vokalne dionice. Socijalno angažirane pjesme i ugodne melodije definitivno su ono što bend uspješno kombinira, a da takva kombinacija slušatelje ne može ostaviti ravnodušnim, dokazuju i ovogodišnje pobjede Radio Aktiva na dva najveća hrvatska demo festivala (Hrvatski glazbeni festival Zabok i HR Demo klub Hrvatskog radija). Članovi benda su: Korado Vidulin (bubanj), Branimir Čubrilo (gitara, vokal), Igor Vitasović (klavijature, vokal), Aleks Ravnić (bass gitara), Loris Quargnal (truba), Tihomir Prugovečki (truba, saksofon), Domagoj Tarfa (gitara), Mauricio Vidulin (gitara, vokal). Mauricio Vidulin

Humanitarne akcije Ekscentar, br. 15, pp. 6-23

Novosti

Humanitarne akcije na Fakultetu Akcija za Japan

Dobro je činiti dobro!

11. ožujka 2012. navršila se godina dana od potresa i tsunamija koji su pogodili sjeveroistok Japana. Prema MW skali (MW ili MMS skala je skala momenta magnitude) potres je bio jačine 9.0. To je bio najjači potres u Japanu i sedmi po veličini u svijetu otkad se vrše mjerenja. Nakon glavnog potresa, uslijedilo je još 160 manjih u prva 24 sata i preko 500 u narednih nekoliko dana. Potres je stvorio tektonski rov u dubini od oko 25 km ispod oceanskog dna, dužine 300 km i širine 150 km. Došlo je do podvlačenja tihooceanske tektonske ploče pod sjevernoameričku. To je uzrokovalo horizontalno pomicanje japanskih otoka za oko 2,5 metra, zakretanje Zemljine osi za skoro 10 cm i skraćivanje dana za približno 1,6 mikrosekundi (prema procjenama talijanskog Nacionalnog instituta za geofiziku i vulkanologiju). Uslijedio je tsunami s katastrofalnim posljedicama. Zbog eksplozija i pregrijavanja u nuklearkama Fukushima 1 i Fukushima 2 evakuirano je preko 200000 ljudi. Prema izvještaju NPA (nacionalne policijske agencije) iz kolovoza 2011., u potresu je stradalo 15698 osoba dok ih se još 4666 smatra nestalima. Područje oko grada Sendaija (otok Honshu), kao i cijeli Japan, još će se dugo oporavljati od ove strašne nesreće. Potreseni ovom velikom tragedijom, svjesni koliko je svaka pomoć nastradalima dobrodošla, studenti/ce izbornog kolegija Diskretna matematika u travnju 2011. organizirali su Akciju za Japan. Akcija se sastojala u izradi i prodaji origami ždralova. Izrađeno je 200 ždralova koji su po cijeni od 10 kn ponuđeni na prodaju djelatnicima/cama našeg fakulteta, kolegama/icama sa studija, kao i brojnim prijateljima. Svi koji su odabrali svog ždrala potpisali su se u priloženu bilježnicu. Prikupljena novčana sredstva smo, prema uputama iz Japanskog veleposlanstva, uplatili na račun Crvenog križa Republike Hrvatske za Japan. Čuvši za našu akciju, veleposlanik Japana, gospodin Yoshio Tamura pozvao nas je da ga 11. srpnja posjetimo u njegovom uredu. Posjeti su osim mene, predmetne nastavnice, bili prisutni studenti Vedran Stojnović i Marko Tomljenović. Veleposlaniku smo predali potvrdu o uplati sakupljene donacije, bilježnicu s potpisima i fotografiju studenata/ica koji su akciju sproveli. Razgovor je bio vrlo ugodan. Gospodin veleposlanik interesirao se o našem fakultetu, uvjetima za mobilnost studenata i općenito o studentskom životu. Vrlo toplo zahvalio nam je na Akciji.

Približavanjem Božića, sve nas nekako obuzme radost i toplina, htjeli mi to priznati ili ne. Isto se dogodilo i članovima Studentskog zbora Geodetskog fakulteta i časopisa Ekscentar. Uključivši se u humanitarnu akciju, koju već nekoliko godina za redom organiziraju Veseli Djedovi Božićnjaci, odlučili smo dati svoj mali doprinos. Veseli Djedovi Božićnjaci skupina su prijatelja iz okolice Zaprešića koja već nekoliko godina zaredom uveseljava i daruje poklone djeci kojoj je to najpotrebnije. Obilaze dječje domove i bolnice u nadi da im barem malo uljepšaju blagdane. Svake godine prije božićnih blagdana organiziraju lokacije i datume prikupljanja darova te ustanove i datume obilazaka djece. Poklone financiraju sami i uz pomoć dobrih prijatelja koji su uvijek spremni donirati jednu čokoladu, igračku, loptu ili knjigu. Veseli Djedovi Božićnjaci ne primaju novčane donacije, već im je cilj potaknuti ljude da barem jednim poklonom pomognu stvoriti predblagdansko čudo. Osim akcije darivanja, 2010. godine nastao je i projekt »Djeca daruju djeci« čija je želja bila uključiti djecu u vrtićima i školama da izradom poklona za drugo dijete pokažu svoju humanost. Humanitarna akcija na Geodetskom fakultetu provedena je od 12. do 20. prosinca 2011. godine. U tom su razdoblju, u predvorju ispred studentske referade, bile postavljene dvije kutije u kojima su se skupljali darovi za djecu. Osim velike kutije, u koju su se stavljale poklonjene igračke, slatkiši, školske i higijenske potrepštine, bila je postavljena i manja kutija u koju su se mogle dati i novčane donacije. Iz razloga što Veseli Djedovi Božićnjaci ne primaju novčane donacije, organizatori akcije su od prikupljenih novčanih sredstava kupili još igračaka, slatkiša... Kao što je i većina nas priželjkivala, uspjeli smo proširiti volju i želju za pomoći i darivanjem među našim studentima, profesorima i djelatnicima našeg fakulteta. Odaziv je bio velik! Svatko je, makar i jednom čokoladicom, dao svoj doprinos akciji. Prikupljene su 4 kutije slatkiša, igračaka i ostalih poklona i skoro 800 kuna kojima su organizatori kupili slične poklone. Potaknuti dobrim odazivom i konačnim ishodom ove humanitarne akcije, namjeravamo i u budućnosti više i češće organizirati različite humanitarne akcije te poticati i ostale na dobra djela. Nije uvijek potrebno davati novac ili nešto materijalno; lijepa riječ, zrnce pažnje ili prijateljska ruka, ponekad su dovoljni da nekome uljepšaju dan i vrate vjeru u bolje sutra. Osvrnite se oko sebe i poklonite osmjeh ljudima pored Vas jer možda ćete baš time nekome pomoći i vratiti osmjeh na lice. I za kraj zapamtite: DOBRO JE ČINITI DOBRO! :) Vesna Jurić

doc. dr. sc. Jelena Beban-Brkić Dodatak: U Japanu je ždral simbol sreće i dugog života. Prema staroj japanskoj legendi, onom tko složi 1000 origami ždralova, bogovi ispunjavaju jednu želju. I danas se u posebnim prigodama poklanjaju ždralovi složeni od papira (origami).

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Svijet geodezije i geoinformatike Ekscentar, br. 15, pp. 6-23

Novosti

Google Maps više nije besplatan za sve

Krajem listopada 2011. godine Google je objavio da od 1. siječnja 2012. godine uvodi naknadu za korištenje popularnog Google Maps servisa. To ipak ne vrijedi za većinu korisnika, barem ne direktno. Uslugu će plaćati korisnici koji koriste Google Maps API na svojim internetskim stranicama, a imaju više od 25 000 posjeta dnevno. Dakle, ova se odluka tiče samo »velikih korisnika« koji su pružali geoinformacije pomoću karata Google Mapsa, kao što su agencije za nekretnine, putničke agencije ili razne mobilne aplikacije. Google na taj način planira »isplatiti« svoj servis Google Maps koji je od svog početka, 2005. godine, bio potpuno besplatan svima koji su ga koristili. Google Maps je dosad bio i jedini komercijalni besplatni servis za internetske karte, drugi servisi poput TeleNava ili Navteqa oduvijek naplaćuju svoje usluge proizvodnje karata. No, prema zadnjim informacijama, čini se da taj plan Googleu neće uspjeti jer »veliki korisnici« polako prelaze na alternativne kartografske web servise. Već po objavi naplate Googleovog servisa, mnoge agencije za nekretnine napravile su tranziciju na OpenStreetMap (OSM) koji je besplatan za korištenje te nudi veće mogućnosti oko samog oblikovanja sadržaja karata. Početkom ožujka ove godine isto je učinio i popularni servis za geotagiranje Foursquare, a nedugo zatim i bogati je Apple na novoj verziji iPhoto aplikacije za iPad i iPhone prešao na OpenStreetMap kao zamjenu za Google Maps. Sve to dovodi do veće popularizacije OSM-a, čime se u konačnici povećava baza korisnika koji pune sadržaj karata OSM-a te time donose veću vrijednost i značaj čitavom OSM projektu. IZVOR:

›› https://developers.google.com/maps/licensing (17.3.2012.) ›› http://www.dailymail.co.uk/sciencetech/article-2056128/ Google-Maps-start-charging--thousands-sites-apps-hit-fees. html (17.3.2012.) ›› http://www.digitaltrends.com/mobile/why-are-companiesdefecting-from-google-maps (17.3.2012.)

Besplatne GeoEye OrbView-3 satelitske snimke

Geološki zavod SAD-a, poznatiji kao USGS (eng. United States Geological Survey), od 1. rujna 2011. godine nudi satelitske snimke visoke rezolucije za besplatno preuzimanje. Satelitske snimke snimljene su GeoEye OrbView-3 komercijalnim satelitom u razdoblju od 2003. do 2007. godine. U tom razdoblju satelit je letio u orbiti na udaljenosti od 470 km od Zemlje te napravio ukupno 179891 snimku. Nude se dva tipa 16-bitnih satelitskih snimaka: pankromatske, tj. crno-bijele snimke te multispektralne snimke u boji (RGB+NIR, tj. kanali plave, zelene, crvene te blisko-infracrvene boje). Pankromatske snimke nude se u rezoluciji od 1 m što omogućava detaljan pregled i kartiranje detalja. Multispektralne su snimke u nešto manjoj rezoluciji od 4 m, no s obzirom na dodatne kanale, ove snimke pružaju korisne informacije za daljinska istraživanja. Svaka satelitska snimka prekriva područje od 8 km x 25 km u naravi te se nudi za preuzimanje u TIF formatu. Snimke ne prekrivaju čitavu površinu Zemlje, no postoje za mnoge lokacije diljem svijeta pa tako i za neka područja Hrvatske. Detaljan pregled i preuzimanje postojećih satelitskih snimaka omogućeni su preko besplatnog internetskog servisa EarthExplorer kojem se može pristupiti preko internetskih stranica USGS-a. IZVOR:

›› http://www.usgs.gov/newsroom/article.asp?ID=3070 (10.3.2012.) 20

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

BeiDou

kineski GNSS postigao minimalnu operabilnost

Globalni navigacijski satelitski sustav Narodne Republike Kine – BeiDou, poznat još i kao Compass, u prosincu 2011. godine postigao je minimalnu operabilnost s 10 lansiranih satelita. Sustav zasada pokriva samo područje Kine i nekih susjednih zemalja. Prema informacijama koje su kineski stručnjaci iznijeli na Summitu satelitske navigacije održanom u Münchenu u ožujku ove godine, trenutna točnost apsolutnog pozicioniranja iznosi između 10 i 20 m. Do kraja 2012. godine planiraju lansirati još 4 satelita i time postići konstelaciju od 14 satelita (5 GEO, 5 ISGO i 4 MEO) čime bi točnost pozicioniranja trebala biti od 5 do 10 m. BeiDou bi do 2020. godine trebao imati 35 satelita u sustavu čime bi se postigla potpuna globalna operabilnost (FOC). IZVOR:

›› http://www.navigadget.com/index.php/2012/01/05/china-nolonger-needs-your-gps (24.3.2012.)

Nizozemski katastar na OpenStreetMapu

Nizozemska vlada početkom listopada prošle godine donijela je odluku kojom se od 1. siječnja 2012. godine svi geopodaci nizozemskog katastra stavljaju pod Creative Commons (By Attribution) dozvolu za korištenje čime geopodaci postaju slobodni za uporabu. Isti su se geopodaci mogli dobiti i prije tog datuma, ali uz cijenu od 50000 €. Ovakav razvoj događaja toplo je dočekan od OpenStreetMap (OSM) zajednice pa ona 1. siječnja podnosi zahtjev nizozemskom katastru za dobivanje geopodataka. Dva dana kasnije zahtjev je odobren te im nizozemski katastar isporučuje oko 5 GB geopodataka. No, ovo nije jedini slučaj. Nizozemska vlada prethodno je objavila i neke druge skupove državnih geopodataka. U prosincu 2011. godine, nakon presude suda u korist države protiv privatne tvrtke koja je žalbom pokušavala zaustaviti objavu podataka, vlada je objavila geopodatke nizozemskih državnih cesta. Isti scenarij odigrao se i oko objave geopodataka poštanskih adresa; privatna je tvrtka žalbom pokušala zaustaviti državu u objavljivanju, no sud je ponovno presudio u korist države, odnosno objavljivanja geopodataka. Time su neki od najvažnijih skupova geopodataka u Nizozemskoj postali slobodni i dostupni za korištenje bez naknade svima. Stefan de Konink, jedan od volontera u nizozemskom OSM-u, izjavio je: »Zadovoljan sam što su ministri Verhagen (ministar ekonomije) i Schultz van Haegen (ministar infrastrukture i okoliša) proveli politiku objavljivanja slobodnih podataka tako brzo i time otvorili nove mogućnosti.« IZVOR:

›› http://epsiplatform.eu/content/dutch-geo-data-now-available (24.3.2012.)

Svijet geodezije i geoinformatike Ekscentar, br. 15, pp. 6-23

Nova Zbirka kartografskih znakova Državna geodetska uprava je Pravilnikom o kartografskim znakovima objavljenom u Narodnim novinama broj 104 od 13. rujna 2011. godine definirala novu Zbirku kartografskih znakova koja je sa službenom primjenom započela 1. siječnja 2012. godine. Zbirkom je obuhvaćeno područje katastra, državne izmjere i katastra vodova kroz tri različite skupine mjerila (1:500 – 1:2000, 1:5000 – 1:10 000, 1:20000 – 1:25000). U tiskanom obliku je dostupna od prosinca 2011. godine, a u digitalnom obliku, u .dwg formatu, od 21. 3. 2012. godine i može se besplatno preuzeti s internetskih stranica Državne geodetske uprave. Izvor:

›› http://www.dgu.hr/default.aspx?id=875 (25. 3. 2012.)

Digitalne ortofoto karte dostupne na Geoportalu DGU 22. prosinca 2011. godine završen je unos ukupno 10945 listova digitalnih ortofoto karata u Geoportal Državne geodetske uprave (http://www.geo-portal.hr). Time su uneseni svi listovi DOF5 koji pokrivaju teritorij Republike Hrvatske i oni postaju dostupni svim korisnicima interneta. Uvid u predmetne listove DOF5 moguć je i u uredima i u ispostavama katastra. Izvor:

›› http://www.dgu.hr/default.aspx?id=840 (25. 3. 2012.)

Magazin Geoinformatics Europsko vijeće geodeta (CLGE), u suradnji s magazinom Geoinformatics, osiguralo je za svoje članice mogućnost prijave za dobivanje magazina bez naknade. Registracija je moguća online na http://www.geoinformatics.com/clge. Izvor:

›› http://www.hkoig.hr/magazin-geoinformatics (26. 3. 2012.)

3. hrvatski NIPP i INSPIRE dan i 7. savjetovanje »Kartografija i geoinformacije« Treći hrvatski NIPP i INSPIRE dan i 7. savjetovanje »Kartografija i geoinformacije« s međunarodnim sudjelovanjem održano je od 14. do 16. rujna 2011. godine u Splitu, na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu. Konferenciju je organiziralo Hrvatsko kartografsko društvo u suradnji s Državnom geodetskom upravom. Održavala se na hrvatskom i engleskom jeziku, a gosti predavači bili su: Georg Gartner (Međunarodno kartografsko društvo, ICA), Ulrich Boes (Društvo za geoprostorne informacije jugoistočne Europe, AGISEE), Temenoujka Bandrova (Bugarsko kartografsko društvo, Sofia) i Dušan Petrovič (Fakultet za građevinarstvo i geodeziju, Ljubljana). Izvor:

›› http://www.kartografija.hr/index.php?id=121 (30. 3. 2012.)

Regionalni dan inženjera U Mariboru je 25. 10. 2011. godine u organizaciji Inženirske zbornice Slovenije održan Regionalni dan inženjera pod nazivom »Regionalne prakse naručivanja javnih radova u području graditeljstva« na kojem su regionalne prakse u svojim zemljama predsta-

Novosti

vili Aleksander Petrovčić iz Slovenije, Dragoslav Šumarac iz Srbije, Mirko Orešković iz Hrvatske i Gerald Fuksjager iz Austrije. U ime Hrvatske komore ovlaštenih inženjera geodezije, skupu su nazočili predsjednik HKOIG Branko Kleković i predsjednik Odbora za stručna pitanja i regulativu HKOIG Vladimir Majetić. Iz rasprave koja je uslijedila može se zaključiti da sve predstavljene prakse muče slični problemi. Naglašeni su problemi nuđenja niskih cijena što rezultira niskom kvalitetom, kao i problemi administrativne prirode koji se očituju u činjenici da o stručnim stvarima iz domene inženjerskih djelatnosti vrlo često odlučuju oni koji ne razumiju to područje, a same postupke svode prvenstveno na pravno pitanje, kao i obilna i nekonzistentna zakonska regulativa. Također je utvrđena činjenica da ne postoji odgovornost naručitelja za propuste koji se događaju u postupcima javne nabave. Iskazana je potreba izrade analize provedenih postupaka javne nabave i kvalitete izvođenja radova. Inženjerske struke nažalost nisu uključene u postupke izrade propisa koji reguliraju javnu nabavu, a kod provođenja javne nabave stavljaju se na marginu kao manje važan faktor: težište se uvijek postavlja na pravno tumačenje, dok se o inženjerskim stavovima uopće ne raspravlja. Izvor:

›› http://www.hkoig.hr/regionalni-dan-in-enjera (30. 3. 2012.)

Generalna skupština Europskog vijeća geodeta (CGLE) i imenovanje dr. sc. Danka Markovinovića potpredsjednikom Europskog vijeća geodeta Hrvatska komora ovlaštenih inženjera geodezije bila je domaćin generalne skupštine Europskog vijeća geodeta (General Assembly The Council of European Geodetic Surveyors – GA CLGE) koja se održala u Opatiji 6. i 7. svibnja 2011. godine. Gosti iz cijele Europe, predstavnici iz 33 države članice CLGE-a, predstavili su strategiju CLGE-a i plan rada za 2011. i 2012. godinu, a dr. sc. Danko Markovinović jednoglasno je izabran za potpredsjednika Europskog vijeća geodeta, a po položaju postaje i član Upravnog odbora Europskog vijeća geodeta. Ovim domaćinstvom Hrvatska komora ovlaštenih inženjera geodezije preuzela je važnu ulogu u prezentaciji hrvatske geodezije pred europskom geodetskom javnosti i povezivanju s kolegama u Europi radi pripreme za skori ulazak u EU. HKOIG je potpisala i multilateralni sporazum koji je potpisala i većina zemalja članica CLGE-a, a koji osigurava jednakopravnu poziciju hrvatskih geodeta naspram geodeta u Europi. Skup je održan pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske, prof. dr. sc. Ive Josipovića. Izvor:

›› http://www.hkoig.hr/arhiva (30. 3. 2012.)

Generalna skupština Međunarodnog odbora za geodeziju i geofiziku U Melbourneu, u Australiji, u razdoblju od 28. lipnja do 7. srpnja 2011. godine održana je XXV. generalna skupština Međunarodnog odbora za geodeziju i geoinformatiku (IUGG) pod motom: »Zemlja na rubu: Znanost za održivi planet«. Na skupštini je sudjelovalo oko 3 500 članova iz više od 90 država članica. Znanstveni program sastojao se od 4758 prezentacija, od čega 2831 usmenih, a 1926 u obliku postera. Sljedeća, XXVI. generalna skupština, održat će se 2015. godine u Pragu u Češkoj. Izvor:

›› http://www.iugg2011.com (30. 3. 2012.) List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Život nakon diplome Ekscentar, br. 15, pp. 6-23

Novosti

Život nakon

diplome Stojim na semaforu čekajući da se upali zeleno svjetlo, nervozno pogledavam uokolo da slučajno ne udarim kojeg prolaznika te se istovremeno trudim ostati stajati čvrsto na zemlji, s obzirom da mi je u jednoj ruci invarska letva za precizni nivelman, u drugoj nivelmanska papuča, a održavanje ravnoteže uvijek mi je bilo slaba točka. Uz svu moju muku, kraj mene prolazi neka draga baka vodeći unučića za ruku i govoreći mu: »Vidiš, maleni, moraš biti dobar i puno učiti da bi završio dobru školu pa da kasnije ne moraš nositi letve uokolo i puno raditi.« Malac je otišao uvjeren kako mora učiti da ne bi poslije u životu nosio letve, a mi smo nastavili mjeriti nadajući se da ćemo nakon faksa dobiti priliku krenuti nekim svojim putem, slijedeći svoje želje, s letvama ili bez njih. Uvijek su nam svi pričali da moramo biti marljivi i uzorni učenici da možemo upisati željenu srednju školu, nakon nje faks, a onda trebamo redovito polagati ispite bez puno zabušavanja i divljenja kojekakvim čudima oko fakulteta i bez istraživanja najnižih cijena kava i piva umjesto nastavne literature. Sa svim tim uputama, možda pokojim skretanjem u krivom smjeru, došli smo do kraja, do diplome. I što sada? Osjećaj ushita, postignuća, slaviš, dolaziš k sebi i... Nitko nam nije rekao što bismo točno morali raditi nakon što dobijemo taj, toliko željeni, papir u ruke. Shvaćamo da smo bili gadno nasamareni kad su nam govorili da puno učenja znači i bezbrižan život poslije. Tek sad treba zasukati rukave, prisjetiti se svega naučenog i pokušati to ugraditi u posao, istraživanja, napredak. Kako, gdje, zašto? To ćemo morati otkriti sami, a da bismo vam pokazali da ima još takvih koji su se pitali što nakon diplome, u sljedećih nekoliko redaka donosimo par kratkih pogleda na prve dane prakse u stvarnom životu, izvan granica fakulteta.

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Život nakon diplome Ekscentar, br. 15, pp. 6-23

Novosti

Ovako, ako mene pitate, gledajući sve skupa, nisam baš zadovoljan. Kao student radio sam na raznim poslovima, od onih najjednostavnijih »snimačina« i vektorizacija pa do tunelogradnje i mostogradnje (i za sve to bio lijepo plaćen). U međuvremenu, kako se bližio dan diplome, dogodio se niz nepovoljnih događaja u geodeziji. Prvi je blisko povezan s cjelokupnim stanjem u zemlji, kriza je zahvatila i građevinu, a time i geodeziju. Drugi događaj povezan je uz »Bolonju«. Prema mom sudu, sada diplomira znatno više ljudi, a kao što sam već rekao, posla ima na kapaljku. Sve to rezultiralo je činjenicom da je više od 100 diplomiranih inženjera geodezije na HZZ-u. Kada sam ja diplomirao, bilo je potrebno uzeti listu geodetskih firmi na području Grada Zagreba, Zagrebačke županije i Karlovačke županije te telefonirati i moljakati za posao. Nakon više od stotinu poziva, javila mi se tvrtka GEOANDA d.o.o. s kojom sam potpisao ugovor od godinu dana. Bilo bi drsko požaliti se na posao (s obzirom da sam dobivao redovitu plaću i uopće bio zaposlen), ali moram reći da geodetski baš i nisam napredovao. Izvođenje plinovoda i nije baš najzanimljiviji posao, to je jedan klasičan, šablonski geodetski projekt koji vas uvuče u jednu dosadnjikavu rutinu. Nakon godinu dana istekao mi je ugovor, a šef, kojeg iznimno poštujem, nije mi mogao produžiti ugovor jer više nije bilo posla ni za zaposlenike koji su zaposleni na neodređeno. Pauzirao sam mjesec dana nakon otkaza i mentalno se pripremao na novi niz poziva, ali tada je izašao natječaj za mjesto nastavnika stručnih predmeta u Graditeljsko-geodetskoj školi u Osijeku. Dobio sam posao, potpisao ugovor na neodređeno. Prije 6 i pol godina kada sam počeo studirati, nikada ne bih rekao da ću predavati u srednjoj školi, ali eto, čudni su životni putevi. Naglasio bih da mi je samim time što sam potpisao ugovor na neodređeno, puno lakše u svakodnevnom odrađivanju zadaća jer čovjeku je u nekim momentima života najbitnija dugoročnija financijska sigurnost. Dakle, o poslu nastavnika mogu reći samo najbolje: puno je manje stresa, posao je zanimljiviji, radni su uvjeti dobri i stacioniran sam u jednom gradu. Na kraju bih poželio sreću svim geodetima koji u ovom trenutku traže posao ili će ga uskoro tražiti. Nadam se da nas očekuju bolja vremena. Alen Junašević, mag. ing. geod. et geoinf.

Prije nego što sam upisao fakultet, nije bilo nijednog nezaposlenog geodeta na burzi, a kružile su priče da će ti tadašnji dekan pomoći ako ne nađeš posao u par mjeseci. Tako je bilo prije 7 do 8 godina, no kako sam se približavao kraju faksa, situacija se znatno mijenjala i pronalazak posla bio je sve teži i teži. Nakon što sam završio faks, dobio sam priliku da volontiram u Gradu Zagrebu u trajanju od godine dana. Iako mi to nije zvučalo pretjerano zanimljivo, tješila me činjenica da zbog tog imam velike šanse da će me primiti za stalno. U ovoj varijanti volonterskog ugovora Grad plaća zdravstveno i mirovinsko osiguranje, a od burze dobivam financijsku naknadu za rad. Radim u Odjelu za izgradnju i rekonstrukciju cesta i objekata javnog gradskog prijevoza te radim na poslovima od idejnog projekta, preko izrade PGP-a, ishođenja lokacijske dozvole, parcelacijskog elaborata, procjene zemljišta do rješavanja imovinsko-pravnih odnosa. Nakon što se riješi sva papirologija, koja za svaki projekt traje po nekoliko godina zbog strašno sporog i kompliciranog sustava, kreće se u gradnju gdje sam geodetski nadzor od strane investitora. Posao je vrlo zanimljiv, a pogotovo zato što, osim uredskog posla, ima dosta terenskog rada. Glavni projekti na kojima sam radio tijekom volonterskog ugovora bili su: izgradnja 3. trake na Slavonskoj aveniji, izgradnja novog tramvajskog perona u Zapruđu, izrada parcelacijskog elaborata i elaborata procjene za izgradnju novog rotora Remetinec, a sad se pripremam za geodetski nadzor na izgradnji Radničke ceste (od Vukovarske do Heinzlove) koja će se graditi tijekom ovog ljeta. Uglavnom, mogu reći da sam prilično zadovoljan s poslom i radnom atmosferom u svom odjelu i nadam se da će me primiti za stalno. Hrvoje Mahović, dipl. ing. geod. Diplomirao sam u ljeto 2011. godine te isto iskoristio za odmor i provod – nagradu za pet godina studija te vrijeme za donošenje »važnih« odluka – poput onih što, gdje i kako raditi u životu. Sredinom rujna postao sam zaposlenik tvrtke Geofoto d.o.o. u Zagrebu, a svoje radne obaveze izvršavam na Odjelu kartografije. Kao mladi kartograf, našao sam se u više manjih i većih projekata tvrtke, a posebno mi je drago da svoje znanje mogu obogatiti sudjelovanjem na međunarodnim projektima što od mene zahtijeva značajno širenje znanja u geodeziji i geoinformatici, ali i drugim srodnim znanostima. Geodezija u praksi za mene je vrlo dinamična, a od zaposlenja zaista nisam iskusio monotoniju poslovnog života, prvenstveno zato što svaki novi radni dan za mene predstavlja učenje, aktivno sudjelovanje u poboljšavanju izvedbe projekata na kojima radim, a sve u zanimljivom okruženju suradnika. Studentski dani za mene su sada prošlost kojoj se često vrlo rado vratim u mislima. Ipak, moj život kao život mladog zaposlenika podjednako je dinamičan kao život studenta, a novi životni izazovi vuku me naprijed. Zato, nema mjesta strahu, nego hrabro prema ostvarivanju ciljeva! Marijan Grgić, mag. ing. geod. et geoinf.

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Vremeplov Ekscentar, br. 15, pp. 24-27

15 godina Ekscentra

Vreme

plov

Rektificirano No. 1 1968. godina

List studenata Geodetskog fakulteta SveuÄ?iliĹĄta u Zagrebu

Vremeplov Ekscentar, br. 15, pp. 24-27

15 godina Ekscentra

Rektificirano No. 2,3,4 1968. godina

List studenata Geodetskog fakulteta SveuÄ?iliĹĄta u Zagrebu

Vremeplov Ekscentar, br. 15, pp. 24-27

15 godina Ekscentra

Rektificirano No. 5, 6 1973. godina

List studenata Geodetskog fakulteta SveuÄ?iliĹĄta u Zagrebu

Vremeplov Ekscentar, br. 15, pp. 24-27

15 godina Ekscentra

Novo Rektificirano No. 1 1984. godina

List studenata Geodetskog fakulteta SveuÄ?iliĹĄta u Zagrebu

15 godina Ekscentra Ekscentar, br. 15, pp. 28-31 00-00

15 godina Ekscentra

1997.

1998.

1999.

2000.

2001.

2002.

2003.

2000. - 2001. Goran Vukšić

1997. - 1999. Željko Belobrajdić Almin Ðapo Damir Buljan

2002. - 2004. Petra Vučica Domagoj Udiljak

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

2004.

005.

15 godina Ekscentra Ekscentar, br. 15, pp. 28-31 00-00

007. 2 . 6 200

2005. - 2006. Zoran Strižak

15 godina Ekscentra

2008.

2009.

012. 2 . 1 1 20 2010.

2008. - 2009. Vedran Tatarević

2009. - 2011. Matej Varga

2006. - 2008. Filip Biljecki

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

15 godina Ekscentra Ekscentar, br. 15, pp. 28-31

15 godina Ekscentra

Petnaesti je rođendan Ekscentra! Možda za neke i nije neka brojka, ali za nas je velika i izuzetno značajna. Naš malac postaje pubertetlija! Kažu da se od njega puno očekuje i predviđaju mu svjetlu budućnost. Mi, koji trenutno kreiramo rubrike jednog od najprestižnijih studentskih časopisa u našim krugovima, a vjerujem i šire, prije svega osjećamo poštovanje, zahvalnost i ponos. Poštovanje prema našim kolegama koji su potaknuli povratak izdavaštva u studentske krugove Geodetskog fakulteta, zahvalnost prema svima koju su projekt održali do naših dana i ponos pri svakom pogledu na uspješno izdani novi broj Ekscentra. Ideja o izdavanju studentskog časopisa na Geodetskom fakultetu rodila se u godinama nakon njegovog osamostaljenja, točnije 1968. godine. Tad izlazi prvi primjerak časopisa Rektificirano, ali i trobroj Rektificirano 2, 3, 4. Nekoliko godina nakon toga, 1974. godine, izlazi i peti broj istog lista. Sve do 1984. godine bila je prisutna stagnacija u studentskom izdavaštvu na Geodetskog fakultetu. Te godine studenti ponovno pokreću svoj časopis, Novo Rektificirano. Izdana su dva broja, došle su ratne godine i cijela priča pada u drugi plan. Crtice iz arhivskih primjeraka možete vidjeti u rubrici Vremeplov. Ponovno buđenje izdavačke djelatnosti među studentima zabilježeno je 1997. godine. Tadašnji urednici spominju neopisivu volju i zanos kojim su krenuli u projekt. Bez trunčice novinarskog znanja, ali s velikim entuzijazmom, uhvatili su se u koštac s pripremom i izdavanjem časopisa studenata geodezije. Ostvareni su visoki ciljevi koji su bili postavljeni pri samom početku kreiranja novog broja, uz veliki angažman i nesebičnu pomoć profesora. Prvi urednici kažu da je Ekscentar za njih predstavljao simbol zajedništva i centar studentskih ideja oko kojeg se nisu okupljali samo studenti, već i ostali koji su bili vezani za Geodetski fakultet. Cilj izdavanja časopisa, kao što mu i samo ime kaže, bio je sagledati stvari iz drugog kuta, s ekscentra. Ideja vodilja bila je da Ekscentar bude, prije svega, studentski časopis u kojem će se, uz uvijek prisutne stručne članke, pronaći i vicevi, intervjui, stripovi i novosti iz studentskog života. Nekako se ova ideja, uz manje oscilacije, očuvala do današnjih dana i 15. broja. Taj, prvi broj Ekscentra, bio je u potpunosti crno-bijel, imao 60-ak stranica i nakladu od 450 primjeraka. Stari studenti odlaze, dolaze nove generacije i tako dolaze i novi urednici. Ta cijela ekipa, čak njih dvojica,

uspješno je 2001. godine izdala 4. broj, na opće zadovoljstvo svih čitatelja, a posebno njih dvojice. U naredne dvije godine izlaze 6. i 7. broj, pod voditeljskom palicom urednice i urednika. Kažu da je postajala velika želja, energija i volja kad su se uvalili u avanturu zvanu Ekscentar. Za njih je Ekscentar bio druženje, ideja, kontakt, obaveza, rad i izazov. Ekscentar su maštanja, dani provedeni na petom katu, pisanje, prepisivanje, popravljanje, dizajniranje… Kažu da osjećaju radost i ponos jer su bili karika u lancu koji se uspješno nastavlja. Sedmi broj realiziran je tijekom 2005. i 2006. godine. Tadašnji urednik kaže da je vođenje Ekscentra, koliko god primamljivo zvučalo, za sobom nosilo i niz teških okolnosti koje se uvijek pojave kad se najmanje nadate. Nađete se razočarani od strane ljudi koji vas zavlače, izbjegavaju, lažu, kolega koji su pomalo ljubomorni i slično. I to je jedna strana Ekscentra koja je bila prisutna tad, prisutna je i sada, a sigurno će i dalje odolijevati vremenu. Unatoč tome, govori i o onom istom entuzijazmu, motivaciji i želji za učenjem; kako tijekom takvog angažmana svatko od sudionika upozna jedna novi dio svoje osobnosti i svojih mogućnosti koje mu svakodnevno donose mnogo dobra u profesionalno djelovanju. U lipnju 2006. godine, lidersku ulogu preuzima novi urednik i sa svojom ekipom pristaje na zahtjevan posao: održati tradiciju Ekscentra, uključiti nove mlade snage i dati sve od sebe da časopis studenata Geodetskog fakulteta postane još kvalitetniji i još dostupniji širokom čitateljstvu. Kako i oni tada, tako i mi sada, uz činjenicu da je Ekscentar svojim čitateljima potpuno besplatan, najviše napora ulažemo u potragu za potencijalnim sponzorima i donatorima te prikupljanje kvalitetnih materijala za objavu. Razdoblje u kojem je djelovala ova ekipa bilo je vrlo plodonosno za Ekscentar i tadašnje je uredništvo svakako postavilo visoke kriterije i zahtjeve pred nas koji smo projekt nastavili nakon njih. Usuđujem se reći da je Ekscentar tada poprimio formu koju treba zadržati, ali isto tako nadograđivati i oplemenjivati novim idejama. Visoka stručnost i kreativan dizajn bitne su odlike koje su neupitno pridonijele odluci da, 2007. godine, Ekscentar dobije Posebnu rektorovu nagradu kao priznanje studentima za poseban angažman. Nakon zlatnih godina nastupio je kratki period, rekla bih, dezo-

Evo, par riječi od mene... Časopis Ekscentar predstavlja tradiciju našeg fakulteta koja je opstala zahvaljujući prvenstveno entuzijastima. Neizmjerno mi je drago vidjeti da se ona i dan danas njeguje te da u budućim generacijama postoje mladi geodeti koji su spremni ostaviti svoj trag u našem časopisu. Kao svojedobni urednik istog, iznimno sam ponosan na svoj doprinos i ovim se putem još jednom zahvaljujem svim osobama koje su mi svojim člancima, istraživanjima, savjetima ili fotografijama pomogle satkati maleni komadić povijesti. Baveći se Ekscentrom, stekao sam mnogobrojna iskustva te sam na jedan drukčiji način upoznao ljude oko sebe, pa čak i sebe samoga. Rad na ovom časopisu nosio je kako dobre, tako i loše strane. Prepreke i kritike pojavljivale su

se tamo gdje ih se najmanje očekivalo, nije nedostajalo ni neprospavanih noći, ni kucanja na vrata koja su nažalost ponekad ostala zatvorena. Sve u svemu, nije bilo lako, ali uloženi trud se itekako isplatio godinama poslije. Svi studenti će doći do trenutka u životu kada će morati napisati svoj životopis, a mala stavka sudioništva u stvaranju časopisa sigurno će vas isticati od ostalih, to govorim iz osobnog iskustva. Toplo se nadam da će ovaj osvrt poslužiti kao mala motivacija pojedincima da se priključe izradi Ekscentra. Garantiram da se uz rad na istom, krije mnogo smijeha, lijepih trenutaka, zabave koji će vam jednog dana ostati podsjetnik na uzbudljivo i nezaboravno doba studiranja. Potrudite se nastaviti tradiciju na koju ćemo svi biti ponosni. Lipi pozdrav iz Australije,

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Zoran Strižak, glavni urednik 2005. – 2006. P.S. Očekujen primjerak... ;)

15 godina Ekscentra Ekscentar, br. 15, pp. 28-31

15 godina Ekscentra

rijentiranosti. U pojedinim trenucima se čak i javljao strah da će Ekscentar utihnuti. Srećom, na inicijativu pojedinih studenta, i to mlađe generacije, izbjegnut je crni scenarij. 2009. godine izlazi 11. broj! Istina, bio je nešto manji iliti tanji, ali bio je živ! Glavnu ulogu preuzima student koji je i spasio Ekscentar i udahnuo mu novi dašak svježine. Ekscentar, s trojcem u ekipi i njihovim velikim ambicijama, ponovno vraća svoj stari šarm i postaje još bolji i kvalitetniji. Održana je visoka stručnost i kvaliteta članaka, besprijekoran dizajn i naklada od 3000 primjeraka. Svaki geodetski ured na području RH uz Geodetski list i dalje dobiva primjerak novog broja časopisa studenta Geodetskog fakulteta. Vjerujem da svake godine pogled na naš uradak izmami poneki osmijeh, lijepo sjećanje ili poneki upitnik nad glavom. U ovoj, 2012. godini, pred nama su se našli novi ciljevi i neke nove ideje. Došlo je do malih kadrovskih promjena te je zahtjevna uloga vođenja Ekscentra pripala meni, što mi je ujedno i velika čast i velika odgovornost. Usuđujem se reći da na 15. broju radi najveći broj studenta. Uže uredništvo čini tim od 7, na prvi pogled vrlo različitih ljudi, koji zajedničkim razgovorom, idejama i kreativnošću pokušavaju izvući ono najbolje i to upakirati u misli i članke koji se nalaze pred vama. Budući da je ovaj broj po mnogočemu jedinstven, u njegovu realizaciju uključeno je preko 30 studenata. Odlučili smo u sklopu Ekscentra pokušati riješiti problem manjka stručne prakse tijekom akademske godine. Sad, kad je projekt završen, usuđujem se reći da smo u tome i uspjeli. Organizirajući 5 radionica, čiji su rezultati članci Teme broja, uspjeli smo približiti i povezati studente, privatni sektor i djelatnike našeg i drugih fakulteta. Cilj i prvotna ideja studentskih radionica jest angažirati studente na konkretnim terenskim zadacima u kojima će koristiti novu tehnologiju, dostupnu na hrvatskom tržištu. Ovim putem zahvaljujem tvrtkama koje su nesebično podržale našu inicijativu i ustupili nam svoje instrumente, vrijeme i svoj novac kojim je potpomognuto izdavanje ovog broja. Možda će neki reći: „Ah... To je njima velika reklama!“ Da, reklama im je, ali i primjer razumijevanja težnje da se poveže obrazovni sustav s privatnim sektorom i da se tim povezivanjem poboljša produktivnost cijelog sustava usvajanja novih znanja i tehnologija. Na kraju krajeva, mi studenti izlazimo na tržište rada i postajemo aktivni sudionici geodetskog po-

slovanja, a to sigurno ni za koga nije zanemariva činjenica. Sljedeća stvar na koju smo kao uredništvo iznimno ponosni jest kontakt s kolegama drugih Sveučilišta u regiji, preko intervjua, osvrta ili pisanja članaka. U ovom broju težili smo tome da naš časopis učinimo što zanimljivijim i poželjnijim za čitanje. Htjeli smo izbjeći konotaciju da je Ekscentar postao prestručan, jednoličan i pomalo dosadan, dalek studentima te svojevrsni filter za prikupljanje poena u dobro znane svrhe. Ideja Ekscentra od njegovog postanka objavljivanje je, prije svega studentskih radova, što ne pobija njegovu stručnost, već samo teži nekoj ravnoteži da Ekscentar bude jednako zabavan i informativan, koliko i ozbiljan. Ovim putem i dalje pozivam studente, posebno mlađe, da se uključe u naš rad. Postanite dio nas i iskušajte dio studiranja koji je nešto drugačiji od kolokvija, ispita, predavanja i ECTS bodova. Kod nas je možda malo ležernije, poticajnije i kreativnije. Pišite nam na mail, zaustavljajte nas po faksu ili zovite na mobitel. Vjerujem da svaki sudionik stvaranja 15. broja Ekscentra može ispričati svoju priču, ali to su njihove priče i njihovi dojmovi. Na vama je da stvorite svoju priču, kao što sam i ja stvorila svoju, i mogu reći da mi je velika radost, čast i zadovoljstvo biti dio ovog uspješnog projekta. Sve teške i zamorne stvari, poneke nesuglasice, povlačenja za rukave, poklopljene slušalice ili nerazumijevanje otiđu u neki drugi plan kad je pred nama novi broj, još bolji nego prethodni, i studenti koji su zadovoljni sa sobom zbog posla koji su odradili. Svaka pohvala mojim kolegama studentima koji su bili marljivi, savjesni, odgovorni i vrlo korektni prilikom izvođenja radionica i općenito kreiranja broja. Okusili su, neki u manjoj, neki u većoj mjeri, što znači timski rad i kako poštivanjem dogovora i zadanih rokova svi zajedno možemo doći do kvalitetnog rješenja. Neću više duljiti. Ipak je istina, najteže je svom radu donositi sud. Broj je pred čitateljima i svakako će njihovi komentari, primjedbe, pohvale, savjeti i prijedlozi, najbolje pokazati smjer budućeg razvoja našeg i vašeg Ekscentra.

Zadovoljstvo je napisati tekst povodom obljetnice inicijative i projekta u kojem ste ranije sudjelovali, ali to zadovoljstvo još je veće kada znate da je netko prepoznao i odlučio nastaviti vaš trud. Primiti se tog posla odgovoran je zadatak jer malo je studentskih projekata koji su kontinuirani i uspješni kao Ekscentar. Međutim, takav se trud nesumnjivo isplati jer Ekscentar u isto vrijeme, uz dodatnu stručnost, sudionicima daje jedno značajno iskustvo u planiranju, organizaciji, financijama, komunikaciji i ostalim vještinama neophodnim nakon završetka studija. Iz tih razloga apsolutno preporučujem i drugim studentima da se uključe u rad uredništva jer neće pogriješiti u toj odluci, kao što nije nitko do sada. O samom radu ekipe Ekscentra može se puno napisati. Svako novo

uredništvo donijelo je svoju politiku uređivanja i usmjerenja časopisa, no mnoge stvari, koje nema smisla nabrajati, ostale su zajedničke, ali svakako je neophodno istaknuti jedan važan faktor koji je značajno pridonio kontinuiranosti i uspjehu Ekscentra, a to je entuzijazam. Kada smo prije pet godina kolege iz tadašnjeg uredništva i ja pripremali sličan prilog koji je tada obilježavao deset godina izdavanja, kontaktirali smo prethodne sudionike projekta da napišu mali osvrt. Unatoč tome što je prošlo puno vremena od njihovog angažmana, kod svih smo naišli na entuzijazam koji nas je poprilično iznenadio, no upravo je entuzijazam ono što pokreće Ekscentar, a ujedno i njegov najljepši dio. Na kraju, koliko je god bitno osvrnuti se na 15-godišnju prošlost časopisa, toliko je potreban i pogled prema naprijed, stoga trenutnom uredništvu želim puno sreće u radu, a Fakultetu još više takvih projekata.

Diana Bečirević, glavna urednica Ekscentra

Filip Biljecki, glavni urednik 2006. – 2008.

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

0 5 50 godina geodetskog fakulteta

Pedeset godina života Geodetskog fakulteta na vlastitim nogama iliti sretan rođendan! Ekscentar, br. 15, pp. 32-35

Pedeset godina života Geodetskog fakulteta na vlastitim nogama iliti sretan rođendan!

Ab ovo Gdje krenuti tražiti sam početak geodezije? Vjerojatno u okrilju filozofije iz koje su potekle sve znanosti koje su se kasnije odvojile, oblikovale i našle svoj put. Ideja kao početak, pokretač promjena i rušitelj normi. Može li se uopće nešto spoznati do kraja, spakirati u čvrste dimenzije i standarde? Neprestanim napretkom, otkrivanjem tajni prirode i svemira, zakona fizike i matematičkih teorema, od ravne ploče do geoida, od Eratostena do GNSS-a, postupno se oblikovala i razvijala geodezija, prateći razvoj civilizacije, kombinirajući nova znanja i prilagođavajući se potrebama društva. Ipak, pojedini okviri moraju postojati, ali samo zato da bi se mogli mijenjati i poboljšavati. Glavni cilj moderne geodezije upravo postaje prikupiti kvalitetne pro-

storne podatke za kreiranje modela koji najbolje opisuje stvarnost. Geodetski fakultet, koji slavi svoju obljetnicu samostalnog djelovanja, već pedeset godina daje svoj doprinos na znanstvenom, stručnom i nastavnom polju geodezije, ali i šire. Vremeplov Obrazovanje geodeta u Hrvatskoj započinje u 18. st., za vrijeme Marije Terezije, putem nastave crtanja, praktične geometrije i zemljomjerstva i nastavlja se preko raznih škola i tečajeva, sve do 1926. godine kada dolazi do značajnih promjena u geodetskoj nastavi. Tehnička visoka škola postaje dio Sveučilišta u Zagrebu kao Tehnički fakultet, a geodezija se predaje u sklopu Geodetsko-kulturno-inženjerskog odjela. Do bitne promjene dolazi 1956. godine kada se Tehnički fakultet dijeli i nastaje Arhitektonsko-građevinsko-geodetski fakultet koji kao takav opstaje sve do 1962. godine Kolegiji u tadašnjem sustavu razlikovali su se u odnosu na današnje, ali temelji su ostali isti. Geodetski odjel počinje sve aktivnije djelovati, novi instrumentarij pridonosi poboljšanju kvalitete nastave, osnivaju se nove nastavno-znanstvene jedinice, modificiraju se i uvode novi kolegiji. Do osamostaljenja Geodetskog odjela AGG fakulteta dolazi temeljem odluke Sabora NRH od 26. rujna 1962. godine, da bi 11. listopada

1962.

Leo Randić

Uprava Fakulteta dočekuje Predsjednika (ak. god. 2006./2007.)

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

1964.

Mato Janković

1966.

Pedeset godina života Geodetskog fakulteta na vlastitim nogama iliti sretan rođendan! Ekscentar, br. 15, pp. 32-35

50 godina geodetskog fakulteta

koji su se tijekom povijesti spajali, ukidali, nastajali, s obzirom na kadrovske i financijske mogućnosti i potrebe te samim napretkom geodezije i njenim prijelazom iz analogne u digitalnu. Danas djeluju sljedeći zavodi i katedre: •• ZAVOD ZA GEOMATIKU Katedra za državnu izmjeru Katedra za geoinformatiku Katedra za hidrografiju Katedra za matematiku i fiziku Katedra za obradu i analizu geodetskih mjerenja Katedra za satelitsku geodeziju Dobitnici Nagrada Fakulteta s dekanom Kapovićem i predsjednikom Mesićem (ak. god. 2006./2007.)

•• ZAVOD ZA KARTOGRAFIJU I FOTOGRAMETRIJU Katedra za fotogrametriju i daljinska istraživanja Katedra za geoinformacije Katedra za kartografiju

iste godine AGG fakultet prestao postojati, a njegovo mjesto zamijenila tri nova fakulteta, Arhitektonski, Građevinski i Geodetski. Time Geodetski fakultet dobiva iznimnu čast, ali i odgovornost, postaje jedini samostalan fakultet ovakve vrste u Europi. Naime, u većini europskih država geodezija je podijeljena između prirodnih i tehničkih znanosti. Od osamostaljenja Fakulteta, modificiraju se nastavni planovi i sam ustroj, ali ostaje cilj obrazovanja vrhunskih stručnjaka koji će u području geodezije moći ravnopravno konkurirati u Europi i svijetu. U okviru Fakulteta djeluju katedre i zavodi

1966.

Franjo Braum

1968.

Slavko Macarol

1970.

•• ZAVOD ZA PRIMIJENJENU GEODEZIJU Katedra za instrumentalnu tehniku Katedra za inženjersku geodeziju Katedra za organizacijsku teoriju i menadžment Katedra za upravljanje prostornim informacijama Katedra za zemljomjerstvo Laboratorij za mjerenja i mjernu tehniku •• OPSERVATORIJ HVAR

1972.

Nikola Čubranić

1972.

Stjepan Klak

1974.

1976.

Rudolf Mišić

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Pedeset godina života Geodetskog fakulteta na vlastitim nogama iliti sretan rođendan! Ekscentar, br. 15, pp. 32-35

50 godina geodetskog fakulteta

Sretan rođendan... A koja je bila želja za budućnost?

Bolonja – reforma, deklaracija, proces Kako su promjene jedino što je stalno, a konstantan razvoj i napredak potrebni ako želimo konkurirati svijetu, Hrvatska je na ministarskoj konferenciji u Pragu 2001. godine potpisala Bolonjsku deklaraciju. Sustav obrazovanja počeo se drastično mijenjati, a značajne promjene nastupile su, dakako, i na Geodetskom fakultetu. U relativno kratkom vremenu Fakultet je morao donijeti potpuno nove nastavne programe, model studiranja postaje 3+2+3 godine, Geodezija mijenja ime u atraktivnije Geodezija i geoinformatika, a dosadašnji diplomirani inženjer geodezije postaje magistar. Prva generacija po Bolonjskom procesu upisana je 2005./2006., postajući tako generacija koja lomi led, otvara brojna pitanja te ukazuje na moguće propuste i probleme. Iako je sama zamisao Bolonje i više nego dobra, a težnja za osiguranjem kvalitete, omogućavanje mobilnosti studenata i proces cjeloživotnog učenja potrebni, ostavlja se još puno prostora za nadogradnju, poboljšavanje i veći trud i studenata i nastavnika. Geodetski fakultet svakako može i mora, na temelju dugogodišnjeg iskustva i rada sa studentima, uz međusobnu interaktivnu komunikaciju nastavnika i studenata, nastaviti prilagođavati sustav rada Bolonji, da ova želja za poboljšanjem kvalitete znanja ne ostane samo na papiru. Mjerenje, vtPv=min, GIS Neki od nas možda su se ovdje našli slučajno, neki su došli dobro potkovani geodetskim znanjem, a drugi samo što nisu donijeli rječnik stranih pojmova na prve satove kolegija u kojima se obrađivalo gradivo iz struke. Ipak, na koji god način došli ovdje, postali smo dio velike zajednice i nastavljamo pokušavajući očuvati dio tradicije i

1976.

Veljko Petković

1981.

Dušan Benčić

1985.

uvodeći novu tehnologiju. Prije nas bili su mnogi ljudi koji su tijekom ovih pedeset godina izuzetno doprinijeli razvoju Fakulteta i same geodezije u raznim sferama, postigli zapanjujuće rezultate i osvojili brojne nagrade. Fakultet danas uživa visoku reputaciju, ostvaruje međunarodnu suradnju i radi na brojnim znanstveno-istraživačkim projektima. Izdavali su se časopisi, knjige, udžbenici, održana razna predavanja i radni posjeti – kako stranih gostiju na našem Fakultetu, tako i naših djelatnika u inozemstvu. Dolazi do suradnje Fakulteta s privatnim tvrtkama te jedinicama lokalne uprave i samouprave. Geodezija sve više postaje globalna i zanimljiva širem krugu ljudi, geoinformacije postaju kao kruh – kupuje ih se svaki dan. Od geodetskog stola, ručnog kartiranja i dugotrajne obrade podataka, došlo se do bespilotnih letjelica, geoinformacija i mogućnosti obrade podataka u realnom vremenu. U osnovi svega, ipak ostaje ona stara geodezija i metar – jer da bi se moglo razumjeti i shvaćati važnost novih mogućnosti, potrebno je znati i kako je do njih došlo. Mi, kao generacija koja tek dolazi, zasad smo dobili malo drugačiji pogled na svijet: kad čujemo riječ čestica, prvo pomislimo na katastarsku, a vlak nije neki drugi, nego poligonski. Shvatili smo da metoda najmanjih kvadrata možda nije odgovor na sva pitanja, ali svakako je na barem njih 50% i ne, mi ne mjerimo krivo, nitko ne mjeri točnije i preciznije od nas! A nezadovoljstva, primjedbe, kritike? Ovog puta progledat ćemo slavljeniku kroz prste, ipak nije tako često pedeseta obljetnica postojanja. Želja za otkrivanjem i strast za odgonetavanjem nepoznatog pokreću nas prema naprijed. Uz trud i rad, volju i entuzijazam, možemo puno. I više od toga. Ivana Puklavec

1987.

Asim Bilajbegović

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

1987.

Miljenko Solarić

1991.

Ladislav Feil

1995.

Pedeset godina života Geodetskog fakulteta na vlastitim nogama iliti sretan rođendan! Ekscentar, br. 15, pp. 32-35

50 godina geodetskog fakulteta

Geodetski fakultet jučer, danas, sutra

Zemlja i zemljište predmet su zanimanja ljudi s mnogih gledišta. Najčešće nas zanima neki određeni dio zemljišta i to ponajprije gdje je to zemljište i koliko ga ima te čije je i kako se koristi. Ta pitanja važna su odavno, a da bismo na njih odgovorili potrebno je mjeriti, obraditi podatke mjerenja i prikazati obilježja zemljišta na prikladan način. Sustavan pristup obavljanju tih poslova predmet je djelatnosti posebne struke čija se znanja podučavaju na našem Fakultetu. Za početak formalnog obrazovanja u struci značajan je kraj 19. stoljeća kada je 1898. godine osnovana Šumarska akademija pri Mudroslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na kojoj se, osim ostalih tehničkih predmeta, predavala i geodezija. Budući da je stalno rasla potreba za odgovarajućim školovanjem stručnjaka za uređenje posjedovnih odnosa, diobe zemljišnih zajednica, komasacije zemljišta, katastarske izmjere itd., uvodi se 1908. godine poseban Geodetski tečaj. Studijski program Geodetskog tečaja (»naukovna osnova«) bio je potpuno istovjetan planovima i programima geodetskog studija na visokim školama u Pragu i Beču. Taj temeljni studijski program struke, mijenjan i dopunjavan, izvodi se kontinuirano do danas. Pohađale su ga i uspješno završile generacije vrijednih studenata i time postali stručnjaci. Geodetski odjel 1919. godine prelazi na Visoku tehničku školu osnovanu godinu dana ranije, na kojoj se nadalje izvodi nastava studijskog programa geodezije. Visoka tehnička škola ušla je 1926. godine u sastav Sveučilišta u Zagrebu kao Tehnički fakultet, a geodezija se predavala u sklopu Geodetsko-kulturno-inženjerskog odjela koji je 1929. godine dobio naziv Geodetsko-kulturno-tehnički odjel. Krajem 1946. godine uvode se dva nova usmjerenja: geodetsko i melioracijsko. Tadašnje gospodarsko-političke prilike tražile su sve veći broj inženjera geodetske struke te primjenu novih geodetskih metoda rada uvjetovanih naglim razvojem i složenošću graditeljstva. Istodobno je došlo do zastoja u rješavanju agrarno-pravnih odnosa, a time i melioracijskih zahvata, što je imalo za posljedicu ukidanje melioracijskog usmjerenja 1951. godine. Podjelom Tehničkog fakulteta 1956. godine na četiri nova fakulteta, nastao je i Arhitektonsko-građevinsko-geodetski fakultet (AGG) od kojega je 1962. godine nastao samostalni Geodetski fakultet, sastavnica Sveučilišta u Zagrebu.

1995.

Teodor Fiedler

1999.

Tomislav Bašić

2003.

Uobičajenom dinamikom promjena, mijenjani su ili dopunjavani studijski programi na Fakultetu. Razvoj tehnologije i znanstvene spoznaje struke ugrađivani su izmjenama postojećih predmeta ili uvođenjem novih. Bogata međunarodna suradnja Fakulteta osigurala je visoku razinu kvalitete nastave koja se na njemu izvodila. Promjene u struci su velike, razvoj informatike u proteklom razdoblju najviše je na njih utjecao. Tradicionalni pojmovi viša i niža geodezija pomalo nestaju, a zamjenjuju ih geodezija i geoinformatika. Stupanjem na snagu propisa koji nalažu uvođenje studija prema Bolonjskoj deklaraciji, Fakultet uvodi sadašnje studijske programe 2005./2006. akademske godine. Uz znatne poteškoće u implementaciji studija, Fakultet se trudi zadržati priznatu kvalitetu rada i prepoznatljivost. Mnogi stručnjaci koji su stekli svoja znanja na Geodetskom fakultetu uspješno ih primjenjuju u Hrvatskoj, ali i bilo gdje u svijetu. Kako bismo to održali, Fakultet danas intenzivno radi na izradi strategije i ostalih dokumenta kao nezaobilazne osnove za planiranje budućeg razvoja. Današnjim studentima vjerojatno je nepoznat pojam stabilizacija (koji me pratio u mojim studentskim danima), ali vrlo dobro znaju što je to recesija. Oboje označava teška vremena u kojima nije lako pronaći rješenja za svakodnevna pitanja. Za sve ćemo naći rješenje i uspjeti se othrvati svakoj situaciji ako nas bude vodio naš duh. Duh je ono što nam nosi misli, čini ih humanima, i što, koji put, nas same štiti od naših misli i od naših nedoumica. U duh smo sigurni i kada ni u što drugo nismo sigurni. U svemu što je Fakultet postigao veliki udio imaju studenti, posebice oni vedrog duha. Tradicionalno su uspješni na polju izdavaštva, 15-godišnjica našeg Ekscentra tome je dokaz te im na jubileju iskreno čestitam. Dominacija gospodarstva nad društvenim životom daje sve veći značaj pojmu imati nego biti, ljudi se ne vrednuju po onome što jesu, već po tome što imaju. Kolege studenti, nemojte dopustiti da vas to zavede i da svrha vašeg studiranja bude imati diplomu, nastojte biti stručnjaci. Fakultet u tome pomaže jučer, danas i sutra, a dok ima Zemlje i zemljišta, bit će i struke. Miodrag Roić, dekan

2003.

Zdravko Kapović

2007.

2011.

Stanislav Frangeš

2011.

Miodrag Roić

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

SFS intervju Ekscentar, br. 15, pp. 36-43

50 godina geodetskog fakulteta Vesna Jurić Andreja Mustač

► preddiplomski studij, Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Kačićeva 26, 10000 Zagreb, e-mail: vejuric@geof.hr

► preddiplomski studij, Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Kačićeva 26, 10000 Zagreb, e-mail: anmustac@geof.hr

SFS

Solarić Frančula Solarić

intervju

Ove, 2012. godine Geodetski fakultet u Zagrebu obilježava 50. godišnjicu svog postojanja. Povodom toga odlučili smo postaviti neka pitanja profesorima koji su gotovo u potpunosti zajedno ss fakultetom prošli taj dugi niz godina njegovog i svojeg rada. To su professori emeritusi dr. sc. Nikola Solarić, dr. sc. Nedjeljko Frančula i dr. sc. Miljenko Solarić kojih se bolje sjećaju prijašnje generacije studenata Geodetskog fakulteta. Pokušat ćemo vam njihovim očima dočarati Geodetski fakultet nekada i danas, tadašnje i sadašnje profesore, i naravno, nama studentima najvažnije, život i način studiranja studenata tijekom tog razdoblja od naizgled dugih pedeset godina. Porazgovarali smo s njima o njihovim životima, radu i stajalištima u vezi studija. Što su nam otkrili, pročitajte u zanimljivom intervjuu koji slijedi. Zašto ste odabrali geodeziju za svoj poziv? Postoji li nešto čime biste se bavili u životu da se ne bavite geodezijom? N. Solarić: Na sugestiju mojeg profesora iz fizike u gimnaziji, upisao sam se na Tehnički fakultet na Odsjek za geodeziju. On je mislio da je to težak studij. N. Frančula: Iskreno, moram priznati da me kao gimnazijalca više zanimala umjetnost (kazalište, film, književnost) nego tehnika. Ipak, kod izbora studija bio sam svjestan da nemam talenta da se bavim bilo kojom od grana umjetnosti. Roditelji su očekivali da ću studirati strojarstvo, ali realno procjenjujući svoje mogućnosti, znao sam da mi fizika nije jača strana. O geodeziji sam mnogo čuo od svog najboljeg prijatelja čiji je otac bio geodet. Obojica smo upi-

prof. dr. sc. Miljenko Solarić

sali geodeziju; on je nakon prvog semestra prešao na ekonomiju, a ja sam studij završio i nikada nisam požalio.

M. Solarić: Imao sam poseban interes za fiziku i matematiku u gimnaziji. Tako me u matematici posebice zanimala trigonometrija gdje su se rješavali problemi iz geodezije. Na taj način došlo je do odluke, na prijedlog profesora iz fizike, da idem studirati geodeziju. Mislim da pri tome nisam pogriješio. Što Vas je posebno privuklo kod kartografije/satelitske geodezije/fizike i astronomije? Zašto ste odabrali baš to područje geodezije? N. Solarić: U gimnaziji u Bjelovaru imao sam izvrsnog, strogog i

prof. dr. sc. Nedjeljko Frančula

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

prof. dr. sc. Nikola Solarić

SFS intervju Ekscentar, br. 15, pp. 36-43

50 godina geodetskog fakulteta

pravednog profesora iz fizike, Adalberta Opica, koji je objektivno ocjenjivao i nije gledao ocjene iz drugih predmeta. On je pobudio kod mene interes prema proučavanju prirodnih pojava iz fizike, a potom i astronomije.

bih mogao koliko-toliko financijski rasteretiti roditelje. U ono doba svaki inženjer geodezije mogao je odmah naći posao i to birati gdje bi mu bilo bolje.

S pravom Vas možemo nazvati pionirom na području vašeN. Frančula: Nisam ja izabrao kartografiju, nego se to dogodilo naše struke. Jeste li zadovoljni postignutim? Smatrate li da je ovako. Kao apsolvent, da zaradim nešto novaca, javio sam se na razvoj krenuo u pravom smjeru? oglas prof. Ivana Kreizigera koji je tražio dva crtača za honorarni N. Solarić: Kad se u obzir uzmu slabe financijske prilike u kojima posao u tadašnjem Zavodu za kartografiju. Uz mene, javio se i kolesmo radili, zadovoljan sam postignutim rezultatima, iako bi oni bili ga Ljubo Sušanj pa smo nas dvojica dva mjeseca puno bolji u normalnijim prilikama. Do 1970. proveli u prostorijama Zavoda na petom katu, godine Ministarstvo znanosti nije praktično iscrtavajući tušem planove grada Conakryja financiralo znanstveni rad na Fakultetu, nego U ono doba svaki koji su nastali fotogrametrijskom izmjerom nasmo sami morali financirati materijalne trošinženjer geodezije šeg Zavoda za fotogrametriju. kove.

mogao je odmah

M. Solarić: Prvi umjetni sateliti bili su lansiN. Frančula: Zadovoljan sam postignutim i naći posao i to birati rani u orbitu oko Zemlje poslije 1957. godine. smatram da se geodezija razvija u pravom gdje bi mu bilo bolje. Poslije izbacivanja prvih umjetnih Zemljinih smjeru, tj. sve većem ispreplitanju s geoinfor- M. Solarić satelita, oni su odmah bili korišteni za određimatikom. Time se geodete osposobljava za zavanje parametara gravitacijskog polja Zemlje, pošljavanje u području koje se sve brže razvija a i oblika geoida. Naime, na gibanje umjetnih i u koje se ulažu velika sredstva. Zemljinih satelita djeluje privlačna sila Zemlje te je za određivanje parametara orbita umjetnih satelita bilo potrebno znanje iz mehaM. Solarić: Uvijek je moguće učiniti nešto bolje pa je tako možda nike i astronomije. Tako sam pronašao vezu između mehanike, gdje bilo i nekih mojih propuštenih prilika. Drago mi je da sam od samog sam bio asistent, i posebice više geodezije. Danas za višu geodeziju početka satelitske geodezije osjetio mogućnost primjene umjetnih koristimo naziv teorijska geodezija ili geomatika. Zemljinih satelita u geodeziji i da je razvojni put geodezije krenuo upravo prema primjeni mjerenja pomoću umjetnih Zemljinih sateNakon završenog studija odlučili ste se za poziv profesora lita. Danas je to najsuvremenija metoda geodetskih mjerenja koja i znanstvenika. Što Vas je potaknulo na to? Kako to da se se stalno poboljšava i usavršava, a ima još velikih potencijalnih niste odlučili za posao inženjera, odnosno druge strane svoje mogućnosti za još veće poboljšanje točnosti te vrste mjerenja. To struke? poboljšanje omogućava sve veći napredak u konstrukciji elektroN. Solarić: Diplomsku radnju izradio sam kod prof. dr. Lea Randića ničkih instrumenata. pa mi je on predložio, poslije obrane diplomske radnje, da se javim na natječaj za asistenta iz Sferne i Praktične astronomije na GeoKoji Vaš rad, istraživanje ili postupak je, po Vašem mišljenju, detskom odjelu Tehničkog fakulteta. Taj poziv nisam mogao odbiti imao najviše utjecaja na razvoj i usmjerenje geodetske struke? jer sam najviše afiniteta imao za znanstveno-istraživački rad. Znao Postoji li nešto čime se posebno ponosite? sam da trebam proširiti svoje znanje te sam upisao Fiziku na PriroN. Solarić: Kako su se razvijala nova naprednija računala, razvidoslovno-matematičkom fakultetu jer u ono doba nije bio organizijao sam više novih i boljih varijanti automatiziranog određivanja rani postdiplomski studij na našem fakultetu. azimuta astronomskim metodama. Ta metoda našla je primjenu u povećanju točnosti proboja tunela, naročito kod dugih tunela u brN. Frančula: Odgovor na ovo pitanje nadovezuje se na prethodni dovitom terenu, gdje su strane za orijentaciju ulaznih poligona u odgovor. Nakon završetka rada na planovima grada Conakryja, u tunel strme. Na taj način mogu se u znatnoj mjeri smanjiti troškovi istom Zavodu prof. Branko Borčić pripremao je za objavljivanje oko reprofiliranja tunela. Poligonometrijske tablice pa me angažirao za pomoćne poslove. I Projektirao sam i vodio izgradnju kalibracijske baze Geodetskog faprof. Kreiziger i prof. Borčić bili su zadovoljni mojim radom pa sam kulteta za ispitivanje i umjeravanje elektrooptičkih daljinomjera u se nakon diplomiranja, u srpnju 1962., zaposlio u tom Zavodu kao Lučkom. Uz niz automatiziranih metoda mjerenja i uzimanje u obzir stručni suradnik. Istoga mjeseca otišao sam na terenske radove u svih mogućih pogrešaka mjerenja duljina, na bazi s elektrooptičkim Opuzen, gdje sam opet s kolegom Sušnjem dva mjeseca proveo na daljinomjerom Leica TCA 2003 postignuta je vrhunska preciznost topografskoj izmjeri geodetskim stolom područja od Opuzena do kao što je postižu i Finci poznati u svijetu po preciznom mjerenju ušća Neretve. Kada je u ožujku 1963. godine raspisan natječaj za velikih duljina (od 100 m do 1000 m). asistenta za kartografske predmete kod prof. Borčića, javio sam se na natječaj i bio primljen. N. Frančula: Jedan sam od pionira uvođenja digitalnih metoda u geodeziji i kartografiji u bivšoj Jugoslaviji, a na području kartografM. Solarić: Poslije završetka studija na Geodetskom odjelu Tehničskih projekcija i u svijetu (vidi Frank Canters: Small-scale Map Prokog fakulteta u Zagrebu i odsluženja obveznog vojnog roka, dobio jection Design, Taylor&Francis, London and New York, 2002, str. 1, sam poziv od prof. dr. R. Mišića da se javim na natječaj za asistenta 47-48, 97, 314 i 324). Rezultati do kojih sam došao u svojoj doktoriz Mehanike i Hidromehanike. Takvu ponudu nisam mogao odbiti, skoj disertaciji 1971. godine, a koje F. Canters citira, potvrđeni su posebice zbog mojeg interesa za fiziku i matematiku. Već kao stumnogim istraživanjima provedenim u posljednjih desetak godina, dent, poslije treće i četvrte godine studija, radio sam preko ljeta da iako su ih tada poneki i osporavali. List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

50 godina geodetskog fakulteta

SFS intervju Ekscentar, br. 15, pp. 36-43

M. Solarić: Ne bih rekao da sam ponosan, ali mi Blanka radila je na istom fakultetu pa iskreno je posebice drago što sam od samog početka prirečeno, teško da bismo oboje mogli u Njemačkoj Na prijedlog mojeg mjene satelitske geodezije u Hrvatskoj sudjeloraditi na sličnim poslovima. prof. dr. Lea Randića, vao: Arhitektonsko-gra∙∙ u prvim optičkim opažanjima gibanja umjetM. Solarić: Sudjelujući u radu na brojnim međuđevinski-geodetski nih Zemljinih satelita na Opservatoriju Hvar narodnim simpozijima, upoznao sam veći broj 1971. godine i određivanju geocentričkih kouglednih znanstvenika, ali nikad nisam poželio fakultet rastavio ordinata O. H. ići raditi u inozemstvo i pored velike razlike u se na Arhitektonski ∙∙ u prvom određivanju koordinata Opservatoprimanjima. Za Hrvatsku su me vezali prijatelji i fakultet, Građevinski rija Hvar u geocentričkom Svjetskom koordikolege, a najviše rodbinska povezanost. fakultet i Geodetski natnom sustavu IGS'72 pomoću umjetnih Zefakultet. Na taj način mljinih satelita i dopplerovskih mjerenja što je Svoj radni vijek na Geodetskom fakultetu bilo po prvi put u Hrvatskoj i uopće u bivšoj započeli ste otprilike u vrijeme njegovog geodezija se mogla državi osamostaljenja. Što je to osamostaljenje razvijati nesmetano ∙∙ u prvim GPS mjerenjima u Hrvatskoj u proznačilo Geodetskom fakultetu i struci? od utjecaja drugih jektu kojeg smo zajedno vodili prof. dr. Asim Bi li se naš fakultet razvio do ovog struka. Bilajbegović i ja, 1991. – 1993. stupnja na kojem se danas nalazi da je ∙∙ što sam kao član povjerenstva za investicije u ostao u zajedništvu s Građevinskim i - N. Solarić znanosti u Hrvatskoj uspio dobiti financijska Arhitektonskim fakultetom? sredstva za Geodetski fakultet u Zagrebu za N. Solarić: Na prijedlog mojeg prof. dr. Lea Rankupnju prva tri GPS prijamnika u Hrvatskoj što dića, Arhitektonsko-građevinski-geodetski fakulje u ono doba bilo vrlo skupo tet rastavio se na Arhitektonski fakultet, Građevinski fakultet i Geo∙∙ što sam u okviru svojih predavanja već prije više od 30 godina detski fakultet. Na taj način geodezija se mogla razvijati nesmetano studentima objašnjavao princip rada inercijske navigacije jer će od utjecaja drugih struka (građevinara i arhitekata). Da smo ostata metoda integrirana sa satelitskim mjerenjima u budućnosti li zajedno, sigurno bi se pojavilo antagonizama između pojedinih povećati točnost geodetskih položajnih određivanja i to posebice struka, a nas geodeta bilo je malo i loše bismo prolazili. gdje je horizont zaklonjen ∙∙ što sam po prvi put na Geodetskom fakultetu predavao Satelitsku N. Frančula: Teško je odgovoriti na to pitanje jer i zajedništvo s geodeziju s posebnim naglaskom na poremećaje koje izazivaju Građevinskim i Arhitektonskim fakultetom ima svojih prednosti poremećajne sile, dok se danas daje samo pozornost na praktičzbog uske povezanosti geodezije s te dvije struke. Ipak, osamonu primjenu. staljenje je imalo mnogo dobrih strana. Omogućilo je lakše i brže mijenjanje nastavnih planova i programa u svrhu njihova prilagoVjerujemo da ste nakon uspješnog studija i doktorata imali đavanja razvoju struke. mogućnost nastavka rada na mnogim priznatim europskim ili svjetskim sveučilištima i institutima. Što Vas je privuklo da M. Solarić: Studij na Geodetskom odjelu Tehničkog fakulteta u Zaostanete na Geodetskom fakultetu u Zagrebu? grebu započeo sam 1953. godine. Fakultet se u međuvremenu u N. Solarić: Na studentskoj praksi bio sam dva mjeseca u Njemačkoj. 1957. godini razdvojio na više fakulteta: Arhitektonsko-građevinZa tog boravka vidio sam da mi nedostaje moje društvo iz bjelovarsko-geodetski fakultet (skraćeno AGG fakultet), Elektrotehnički faske gimnazije i s fakulteta, hvatala me nostalgija. To je bio jedan kultet, Strojarsko-brodograđevni fakultet i Kemijsko-tehnološki faod razloga zašto nisam pokušao otići u inozemstvo, a kultet. Tako sam diplomirao na geodeziji u proljeće 1958. osim toga, volio sam teoriju i smatrao da se ne godine na Geodetskom odjelu AGG fakulteta u Zamože postati dobar praktičar bez dobrog grebu. Iza toga je ubrzo došlo do razdvajanja poznavanja teorije. AGG fakulteta na Arhitektonski fakultet, Građevinski fakultet i Geodetski fakultet N. Frančula: Kada sam 1969. odu 1962. godini. Rad na Geodetskom lazio u Njemačku kao stipendist odjelu AGG fakulteta u Zagrebu zaDAAD-a, imao sam tamo mnopočeo sam 1960. godine, a isti se go bolje mogućnosti za rad 1962. godine osamostalio i tako nego u Zagrebu jer sam imao postao Geodetski fakultet u Zana raspolaganju veliki svegrebu. Znam da su svi naši proučilišni računski centar koji fesori bili vrlo zadovoljni i sretni u Zagrebu nije postojao. Mešto su mogli samostalno odlučiđutim, kada sam 1971. doktovati o svim pitanjima geodezije rirao, i u Zagrebu je proradio ne osvrćući se na kolege profesosličan sveučilišni računski cenre s Arhitektonskog i Građevinskog tar – SRCE. Bio je izazov vratiti fakulteta koji su često zastupajući se u Zagreb i svoje znanje prenosinjihove cehovske interese nastupali s ti studentima. Rođen sam u Zagrebu, autoritetom većeg i jačeg. Zato se može volim taj grad, a osim toga i supruga reći da je osamostaljenje našeg fakulteta 38

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

SFS intervju Ekscentar, br. 15, pp. 36-43

50 godina geodetskog fakulteta

odigralo značajnu ulogu u razvoju Geodetskog fakulteta, a to znači i geodetske struke.

Kao što vjerojatno znate, Geodetski fakultet ove godine slavi svoju 50. godišnjicu. Kako biste komentirali tu veliku obljetnicu? Što ona predstavlja Vama koji ste svoj cijeli radni vijek proveli na fakultetu? N. Solarić: Vjerujem da je to velika obljetnica, pogotovo što se geodezija na Geodetskom fakultetu lijepo razvijala u usporedbi sa svijetom. Posebice mi je drago što se i poslije našeg odlaska u mirovinu Fakultet nastavio razvijati vrlo uspješno i pratiti promjene u svijetu.

N. Frančula: Nema mnogo samostalnih geodetskih fakulteta na svijetu pa obljetnica koju obilježavamo ove godine znači da 1962. kada smo od odjela AGG fakulteta postali samostalan fakultet nismo pogriješili. Za naš Fakultet danas se zna u svijetu. O tome svjedoči međunarodna suradnja vidljiva iz Godišnjaka koji Fakultet objavljuje svake godine. Svjedoči i izbor naših nastavnika u povjerenstva međunarodnih udruga pa i za predsjednike tih povjerenstava. Naravno, da i mene kao dugogodišnjeg nastavnika Fakulteta to raduje. M. Solarić: Pola stoljeća postojanja samostalnog Geodetskog fakulteta u Zagrebu je vrlo značajna obljetnica za geodeziju u Hrvatskoj. Pritom je Geodetski fakultet odigrao značajnu ulogu u obrazovanju mladih geodetskih stručnjaka, ali i usvajanju svih novih suvremenih tehnologija geodetskih mjerenja u Hrvatskoj.

Možete li u kratkim crtama napraviti usporedbu stanja na početku, prije pedeset godina, s današnjim stanjem na Geodetskom fakultetu? Jeste li kao profesor i znanstvenik zadovoljni postignutim? N. Solarić: Može se reći da se promijenilo više od 90% gradiva na studiju u zadnjih 50 godina, pogotovo intenzivno u zadnjih 10 do 20 godina. Zadovoljan sam što su sve generacije profesora i asistenata pratile razvoj geodezije u cijelom svijetu, pogotovo u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, a u zadnje vrijeme i u Americi.

prof. dr. sc. Nedjeljko Frančula na terenu

planova i programa iz 1962. godine i onih koji su danas važeći na Geodetskom fakultetu. Naime, nastavni planovi i programi mijenjani su više puta, prema potrebama prakse i znanosti, a i unošenjem svih novosti u skladu s novim saznanjima u znanosti i praksi. Tako da možda ta razlika iznosi 85% i više. To je potpuno razumljivo jer danas su sasvim promijenjene tehnike mjerenja, a došlo je kompjutersko doba i doba informatike. Zadovoljan sam s postignutim promjenama, iako bih osobno nešto drukčije postavio neke omjere.

Sa stajališta profesora, kako biste opisali rad profesora nekada i danas? Koliko su se promijenila prava, obaveze i N. Frančula: Razlike su vrlo velike. Nekada su i nastavnici i stusam status profesora do danas? Postoje li neki studenti koji denti najviše vremena provodili u rutinskom radu na računanju su Vam iz nekog razloga, dobrog ili lošeg, i do danas ostali u logaritamskim tablicama i mehaničkim računskim strojevima te sjećanju? crtanju trokutima, šestarima i krivuljarima. Danas se sve to obavN. Solarić: U svakoj generaciji obično je bilo približno 20% stulja znatno brže, elektroničkim računalima i crtačima. Primjerice, denata, koji su nastojali sve naučiti, da bi se poslije bolje snašli u za konverziju geografskih koordinata u Gauss-Krügerove trebalo praksi. je, u vrijeme kada sam ja studirao, nekoliko sati računanja. Danas U posebno zanimljivoj uspomeni ostalo mi je kad sam prije Božića na internetu postoje besplatni programi, npr. GEOTRANS, u koje je na stolu (katedri) prije predavanja našao jednu jabuku. Nažalost, dovoljno upisati geografske koordinate i trenutnisam uspio saznati tko je na stol stavio jabuku, no dobiti Gauss-Krügerove ili koordinate u nekoj ali bilo mi je drago i pokazivalo mi je da me stuod oko 25 drugih projekcija. Naravno, moguća je denti cijene i da imam dobar odnos s njima. Može se reći da se i konverzija u obrnutom smjeru. Nadalje, nekada U jako dobrom sjećanju ostao mi je kolega Drapromijenilo više od je bilo neizvedivo da studenti na vježbama izražen Švehla koji je poslije otišao na stipendiju u 90% gradiva na de cjelovite karte pojedinih država kao što su to München i nakon toga zaposlio se u Europskoj prošle akademske godine izradili na vježbama iz studiju u zadnjih 50 svemirskoj agenciji što je izuzetno vrijedan Digitalne kartografije. Mnoge od tih karata, neke uspjeh. godina, pogotovo vrlo lijepe i kvalitetne, pokazane su u izložbeTakođer bih pohvalio i našeg bivšeg studenta intenzivno u zadnjih nom prostoru na prvom katu naše zgrade u KaKiču Arsova koji je doktorirao u Austriji i sada 10 do 20 godina. čićevoj 26. vodi opservatorij u Finskoj koji je jedan od naj- N. Solarić poznatijih opservatorija za precizna mjerenja u M. Solarić: Teško je učiniti usporedbu nastavnih geodeziji u svijetu. List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

50 godina geodetskog fakulteta

SFS intervju Ekscentar, br. 15, pp. 36-43

Od kolega iz približno moje generacije, istaknuo naučiti više nego što mu je Fakultet nudio. bih kolegu Krešimira Frankića koji je do umirovPored mene sjedio ljenja bio profesor na fakultetu u Kanadi u VanM. Solarić: Status profesora se sigurno promijeje student Zvonko cuveru i kolegu Matiju Mihelčića koji je poslije nio, kao što se promijenilo i čitavo društvo. Puno Biljecki koji je želio doktorata u Bonnu za izvrsni doktorat dobio dobrih studenata ostalo mi je u lijepom sjećanju. nagradu, a poslije je radio u poznatom Institutu naučiti više nego što Zbog ograničenog prostora mogu navest samo Max Plank. Također bih istaknuo i kolegu Pavla one koji danas ne rade na našem fakultetu, a mu je Fakultet nudio. Štefanovića koji je bio profesor na fakultetu u ostvarili su već danas svoje životne ciljeve, pri- N. Frančula Delftu, u Nizozemskoj te kolegu Asima Bilajbemjerice: govića koji je profesor na fakultetu u Dresdenu, ∙∙ kolega prof. dr. Asim Bilajbegović poslije je u Njemačkoj. obranio doktorsku radnju u Bonnu, bio je proIz toga se vidi da je naš Fakultet uvijek bio priznat u Europi i svijetu. fesor na našem Fakultetu u Zagrebu, a sada radi u Dresdenu kao profesor na fakultetu N. Frančula: Prava, obaveze i status nastavnika, po mojem mišlje∙∙ dr. Zvonko Biljecki koji je obranio disertacijsku radnju u Beču i nju, nisu se mnogo promijenili. I onda i danas dužnost nastavnika postao vlasnik najveće hrvatske geodetske tvrtke GEOFOTO je da se bavi znanstvenim radom i da svoje znanje prenosi studenti∙∙ naš bivši student iz Makedonije, Kirčo Arsov, poslije je doktorima. Promijenili su se uvjeti u kojima rade. Uz današnju tehnologiju rao u Grazu, a danas radi u svjetski poznatom Finnish Geodetic nastavnik može gradivo jednog školskog sata izložiti u 30 minuta, Institute (u Finskoj) kao voditelj znanstvenog dijela u Metsähavi a ostalih 15 minuta razgovarati sa studentima o izloženom gradiFundamental Station (Opservatoriju). vu. U lijepom sjećanju ostao mi je student Zvonko Biljecki, danas uspješni poduzetnik i znanstvenik. Bilo je to 80-ih godina prošlog Ostali su mi u vrlo lijepom sjećanju i oni izvrsni studenti koji nažastoljeća. Ja sam kao nastavnik pohađao neki tečaj u već spomenulost zbog objektivnih razloga nisu postizali nešto posebno u svojoj tom Srcu. Pored mene sjedio je student Zvonko Biljecki koji je želio profesionalnoj karijeri. Loših primjera bilo je vrlo rijetko i na njih sam zaboravio.

Nekada ste poput nas sjedili u školskim, odnosno studentskim klupama. Sa stajališta studenta, je li bilo lakše studirati u Vaše vrijeme ili je današnjim studentima lakše (u okvirima u kojima ste upoznati sa životom današnjih studenata)? Koliko se promijenio odnos na relaciji student – profesor od vremena kada ste Vi studirali i predavali? N. Solarić: Teško je to uspoređivati, prošla vremena i sadašnja. Bili su vrlo različiti uvjeti nekad i danas. Prije smo imali po 41 sat predavanja i vježbi tjedno, a danas je samo 25 sati tjedno. Prije svake nove školske godine nismo morali položiti 3 manja predmeta, a danas se mora položiti praktično sve predmete iz godine. Prije je prosjek duljine studiranja bio jedno vrijeme i 8 godina, bilo je malo skripti i udžbenika što je otežavalo studij. Danas je prosjek studiranja 5 godina, postoji više skripti i u PowerPointu pripravljenih predavanja što znatno olakšava studiranje, ali vjerujem da je teško položiti sve odslušane predmete u školskoj godini.

prof. dr. sc. Nikola Solarić prima nagradu Josip Juraj Strossmayer

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

N. Frančula: Mislim da je danas studentima lakše. Manje vremena troše na rutinske poslove i više im vremena ostaje za učenje. Za odnos studenata i profesora poslužit ću se primjerom iz Njemačke. Da bih u Bonnu, kao stipendist DAAD-a, mogao doktorirati na tamošnjem sveučilištu morao sam upisati i odslušati nekoliko kolegija. Jednog ponedjeljka na predavanjima iz Kartografskih projekcija nakon ulaska profesora u predavaonicu žamor nije prestao. Studenti su bučno komentirali nedjeljne nogometne rezultate. Profesor se razljutio i izgrdio ih. Studenti su se umirili i pažljivo pratili predavanje. U jednom trenutku, dok je profesor pisao po ploči, svih 40 studenata psikom je prekinulo predavanje. Profesor se okrenuo, a jedan student je ustao i rekao: »Gospodine profesore, u formuli koju ste upravo izveli umjesto minusa mora biti plus.« Profesor je ispravio pogrešku i zahvalio studentu. U ono vrijeme na našem Fakultetu u Zagrebu takav odnos studenata i profesora teško je bilo zamisliti. Već sam šest godina u mirovini i ne znam kako je danas.

SFS intervju Ekscentar, br. 15, pp. 36-43

50 godina geodetskog fakulteta

M. Solarić: U naše doba studiranja tjedno opterećenje bilo je čak 41 sat tjedno predavanja i vježbi, a osim toga tada je i subota za sve građane bila radna. Međutim, kriteriji za prijelaz u sljedeću školsku godinu bili su puno blaži, tako da se je u sljedeću godinu studija moglo prijeći s tri ili četiri nepoložena ispita. Za prijelaz u četvrtu studijsku godinu trebalo se položiti sve ispite iz prve dvije godine, ali prosjek ocjena iz Matematike, Fizike, Nacrtne geometrije, Računa izjednačenja i Niže geodezije morao je biti 3,0. Ako to ne bi bilo ispunjeno, morao se polagati takozvani prvi državni ispit na kojem se moralo ponovo polagati ispite iz svih 5 predmeta istovremeno. Zato su svi željeli položiti ispite sa što većim ocjenama. Kako je nas studenata geodezije bilo malo, profesori iz čisto geodetskih predmeta bili su većinom skloni dozvoliti polagati ispite po dogovoru, kad smo spremili ispit. To je bio olakšavajući faktor prema današnjem režimu studija s prihvaćenim Bolonjskim procesom i njegovim režimom. Međutim, tada najvećim dijelom nismo imali skripte i udžbenike, dok je danas to puno bolje i lakše; koriste se skripte i internet za spremanje ispita, a nastavnici se služe prezentacijama na predavanjima. Vjerojatno ste upoznati s novim načinom studiranja, Bolonjskim procesom. U kojoj mjeri je on, prema Vašem mišljenju, pridonio današnjem načinu studiranja? Smatrate li da je stari sustav bio bolji i u čemu? N. Solarić: Studiranje po Bolonjskom procesu ima prednost što onaj koji ne želi dublje ulaziti u teoriju može nakon prve tri godine otići raditi, a onaj koji želi dublje ući u teoriju može nastaviti studirati u 4. i 5. godini. Prije je bilo bolje što se u prve dvije godine obično ulazilo dublje u teoriju, a zatim se u dvije i pol godine prebacivalo na praktične predmete, što je prirodniji tijek jer je poznato da se i dijete uči čitati i pisati, a ne starog čovjeka.

N. Frančula: Možda se mnogi neće složiti sa mnom, ali ne bih žalio za starim načinom studiranja. Mislim da se uz današnju tehnologiju i za tri godine mogu svladati rutinski geodetski poslovi. Naravno, potrebne su određene promjene u nastavnom planu i programu. Velika prednost novog načina je ujednačeni način studiranja i stečenih titula u većini država Europe i mnogim drugim dijelovima svijeta.

prof. dr. sc. Miljenko Solarić, dekan 1987. – 1991.

najvažnija karika. Bolonjski proces sigurno je doprinio ubrzavanju studija, ali bojim se, ne i stvarnoj njegovoj kvaliteti. To nije samo moje osobno mišljenje, već i kolega iz inozemstva, kao i kolega iz privatnog sektora koji primaju na posao naše mlade diplomirane kolege. Pritom smatram pozitivnim i to što su u nastavne planove i programe uvedeni novi predmeti u duhu novog suvremenog vremena i u skladu s Europom.

U mirovini ste već nekoliko godina. Jeste li se u ovom razdoblju života usmjerili na neke druge hobije i područja Vašeg života ili se još uvijek bavite područjem struke? N. Solarić: Kad sam bio u gimnaziji, osim učenja bavio sam se plivanjem, a za vrijeme studija toliko sam zavolio geodetsku struku da mi je i struka i hobi, pa i poslije odlaska u mirovinu.

M. Solarić: U naše vrijeme studiralo se predugo, tako da je prosjek studiranja na geodeziji bio osam godina i više. Međutim, studiralo se savjesno jer se na diplomskom ispitu odgovaralo na sva moguN. Frančula: Cijeli radni vijek radio sam posao koji sam volio i koji ća pitanja iz Niže geodezije, Više geodezije, Inženjerske geodezije, mi je ujedno bio i hobi. Tako je i nakon odlaska u mirovinu. JediAstronomije i Kartografije i potom branilo svoj diplomski rad. Tako no više nemam predavanja. Volio sam predavanja, bio mi je izazov da smo već za vrijeme studija polažući ispite žesloženo gradivo na razumljiv način prenijeti stuljeli savjesno i s razumijevanjem naučiti, posebidentima. Ipak, nije mi žao što više ne predajem ce te predmete koji su dolazili poslije na diplomjer mi je trebalo mnogo vremena za pripremu Bili su vrlo različiti skom ispitu. Naime, prije diplomskog ispita bilo predavanja. Dok sam radio, a i sada u mirovini, uvjeti nekad i danas. bi nemoguće ponovo naučiti sve te predmete. mnogo čitam lijepu književnost, posjećujem liPrije smo imali po Zato je to predstavljalo kvalitetu. kovne izložbe. Upravo sam pročitao debitantski Nažalost, nisam najtočnije upoznat s Bolonjskim roman Knjiga oblaka spisateljice Chloe Aridjis, a 41 sat predavanja procesom, ali iz razgovora s kolegama saznao nedavno sam razgledao retrospektivnu izložbu i vježbi tjedno, a sam da se u ovom režimu studija ide za tim da velikoga hrvatskog slikara Mate Celestina Medodanas je samo 25 se položi ispit ne pitajući se koliko će tog znavića. sati tjedno. nja ostati studentima do polaganja ostalih ispita. Naime, svi predmeti u studiju čine lanac, M. Solarić: Odlaskom u mirovinu moj interes za - M. Solarić a posebice u studiju geodezije matematika je geodeziju nije nestao. Danas možda nešto više List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

SFS intervju Ekscentar, br. 15, pp. 36-43

50 godina geodetskog fakulteta

pratim društvena zbivanja, iako nisam član nijedne stranke, a to nisam bio ni u onom prošlom sustavu kad sam bio čak dekan fakulteta, što je u ono doba bilo rijetkost na drugim fakultetima da dekan nije politički angažiran. Zajedno sa suprugom povremeno posjećujem brojne izložbe i kazališne predstave. Osim toga, danas sa suprugom takoreći svaki dan idem na duže brže šetnje po sat i pol, a vikendom s prijateljima na Sljeme ili u Samoborsko gorje. Po ljeti, kad je najtoplije, idemo u brda u Sloveniju ili Austriju po tjedan dana te krajem kolovoza ili početkom rujna tjedan dana na naš prelijepi Jadran. Jedno vrijeme posjećivali smo na nekoliko dana povijesna mjesta u inozemstvu: Kreta (Grčka), Malaga i Barcelona (Španjolska), Antalija (Turska), Firenza (Italija) itd. Dobili ste prije nekoliko godina titulu professora emeritusa. Možete li nam ukratko objasniti što znači ta titula? Što ona Vama osobno znači? N. Solarić: Titula professora emeritusa mi je veliko priznanje za dosadašnji rad, a omogućava mi daljnji rad u struci i znanosti i održavanje kontakta s mlađim kolegama. N. Frančula: Professor emeritus doslovno znači umirovljeni profesor, a dodjeljuje se posebno zaslužnim umirovljenim sveučilišnim profesorima. Meni je to najdraže priznanje koje sam dobio za svoj rad.

Opus Vaših znanstvenih i stručnih radova je zaista impresivan. Pišete li još uvijek? Ako da, koji su trenutni projekti na kojima radite? N. Solarić: Još uvijek pišem i dok je koliko-toliko dobrog zdravlja, rado pišem i pratim razvoj geodetske struke u svijetu. Sada radim na automatiziranim metodama određivanja azimuta astronomskim metodama s malim ručnim prijenosnim računalima i na primijeni GPS-a u geodinamici.

N. Frančula: Iako u mirovini, vrlo sam znatiželjan i posebno me zanima sve novo u našoj struci. Pratim na internetu veliki broj kartografskih, geodetskih, geoinformatičkih, geografskih i srodnih časopisa i pišem kratke prikaze o svim novostima na koje naiđem. U protekloj 2011. objavio sam, zajedno s kolegom Lapaineom, članak Studiji geodezije i geoinformatike u Europi. Objavio sam i desetak prikaza. Navodim nekoliko naslova: Geodizajn, International Society for Digital Earth, Otvoreni obrazovni sadržaji iz geoinformacijske znanosti i tehnologije, Besplatne e-knjige Essays on Geography and GIS, Besplatni e-udžbenik Cartography 2.0 (koautor D. Tutić), Geodezija u Nacionalnim akademijama SAD-a. Sa zadovoljstvom navodim i prikaz iz 2010., Moduli otvorenog koda za e-učenje multimedijske kartografije i lokacijskih usluga (koautor M. Lapaine).

M. Solarić: Zapravo do sada nisam prestajao pisati te sam poslije odlaska u mirovinu 2000. godine napisao: ∙∙ 6 poglavlja u knjigama u Hrvatskoj i 1 poglavlje u knjizi u inozemstvu »Satellite Motion« po pozivu u knjizi Satellite Communications ∙∙ 14 znanstvenih radova u Geodetskom listu i Kartografiji i geoinformacijama ∙∙ 2 znanstvena rada u inozemstvu od toga 1 s kolegama iz inozemstvu na koji se osvrću u referencama u inozemstvu ∙∙ 11 recenzija i »in memoriam« ∙∙ održao više predavanja na raznim stručnim skupovima. 42

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

prof. dr. sc. Nedjeljko Frančula u uredu

Sada uglavnom radim na projektima koje vodi moj brat (professor emeritus Nikola) te smo tako napisali rad »Nove revolucionarne mogućnosti u geodeziji koje pružaju otkrića za koje su dobivene Nobelove nagrade za fiziku 2005. i 1997. godine« gdje se objašnjava princip rada optičkih satova 1000 puta točnijih od atomskih. To će omogućiti u bliskoj budućnosti izravno mjerenje geopotencijala (razlike visina s točnosti od 1 cm), čak između neke točke u Europi i neke točke u Americi, što do danas nije bilo moguće ostvariti izravnim mjerenjima. Naime, takva vrsta mjerenja tražila bi točnost mjerenja promjene frekvencije s mjernom nesigurnosti manjom od 10-18, a ostvarilo bi se uz primjenu Einsteinove opće teorije relativnosti. Ta vrsta tehnike koristit će se u bliskoj budućnosti u geodeziji i donijeti značajne promjene. Također, zajedno smo napisali više radova iz povijesti geodezije i objavili ih u časopisu Kartografija i geoinformacije i još pripremili 3 rada koji će biti ubrzo objavljeni. Bavili ste se kartografijom/satelitskom geodezijom/poljima fizike i astronomije. Smatrate li da je to područje dovoljno približeno ljudima koji se bave geodezijom? Koje postupke ste poduzimali ili još uvijek poduzimate u vezi njegove popularizacije? Opada li ili raste interes za kartografiju među studentima i novim generacijama geodeta? N. Solarić: Područje fizike znatno utječe na napredak u svijetu. Nobelove nagrade za fiziku 2005. i 1997. godine omogućit će uskoro, za malo više od 5 godina, konstrukciju optičkih satova preciznijih i do 1000 puta od atomskih satova. To će omogućiti znatno točnije određivanje vremena i pozicije stajališta na površini Zemlje nego je to danas s GNSS-om. Danas su instrumenti koji se koriste u astronomiji i fizici sofisticirani i skupi, tako da se pri nabavci udružuju bogati SAD i druge razvijene zemlje. Zato mi takve instrumente ne možemo nabavljati, nego se moramo uključivati u rad s njima. Prema temama za koje su prošlih godina studenti dobili Rektorove nagrade, vidim da naši mladi studenti nastoje pratiti razvoj geodetske znanosti u svijetu. N. Frančula: Naslovi prikaza navedeni u odgovoru na prethodno pitanje svjedoče o mojem trudu da populariziram kartografsku tematiku i skrenem pozornost geodeta, stručnjaka srodnih struka i studenata na vrijedne sadržaje koji su na internetu besplatno dostupni. M. Solarić: Satelitska geodezija prošla je znatni razvojni put od

SFS intervju Ekscentar, br. 15, pp. 36-43

1960-ih godina, tj. kad se uopće nije moglo ni zamisliti takva točnost određivanja koordinata točaka pomoću umjetnih Zemljinih satelita koja bi omogućila upotrebu tih danas najsuvremenijih geodetskih mjerenja i u katastru. Mišljenja sam da se satelitska geodezija kod nas dovoljno približila geodetima koji se bave primjenom GPS mjerenja u geodetskoj praksi, ali za znanstveno istraživanje trebalo bi znati više teorijske osnove o gibanju umjetnih Zemljinih satelita. Dobili ste mnoga priznanja i nagrade za Vaš rad. Postoji li nagrada koja za Vas ima posebno značenje i zašto? N. Solarić: Dobio sam Državnu nagradu Hrvatske »Nikola Tesla« za značajnu znanstvenu djelatnost 1994. godine što mi je veliko priznanje za dosadašnji znanstveni rad. Osim toga, dobio sam nagradu »Josip Juraj Strossmayer«, zajedno s prof. dr. D. Benčićem, za najbolje znanstveno djelo s područja tehničkih znanosti objavljeno u 2008. godini, koju dodjeljuje Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Zagrebački velesajam.

50 godina geodetskog fakulteta

Kada sam 1962. diplomirao, mislio sam da sam stekao znanje za cijeli radni vijek i da ću to znanje morati samo produbljivati i usavršavati. Međutim, vrlo brzo počele su se događati promjene vezane uz razvoj elektroničke, satelitske i računalne tehnologije koje se u našoj struci, bez pretjerivanja, mogu nazvati revolucionarnim. - N. Frančula

N. Frančula: Bio sam redoviti član Akademije tehničkih znanosti Hrvatske u Odjelu za građevinarstvo i geodeziju od 1998. do 2008. Sada sam član emeritus te Akademije. Ta Akademija dodijelila mi je 2004. nagradu za životno djelo »Moć znanja« koja mi je posebno draga jer su mi je dodijelili moje kolegice i kolege. Tu ubrajam i već spomenuti izbor za professora emeritusa.

M. Solarić: Dobio sam više nagrada i priznanja za rad, ali ne i toliko mnogo. Posebice bih izdvojio nagradu »Fran Bošnjaković« za znanstveni rad u 2001. godini s kojom godišnje nagrađuje Sveučilište u Zagrebu i priznanje Državne geodetske uprave Republike Hrvatske povodom uspostave CROPOS sustava koje mi je uručeno na 1. CROPOS konferenciji održanoj u Zagrebu 8. lipnja 2009. godine.

M. Solarić: Imao bih jedan prijedlog, a to je da se uprava Fakulteta potrudi i dobije financijska sredstva za izvođenje studentske prakse za

A što biste poručili današnjim studentima i novim generacijama geodeta? N. Solarić: Samo postupni, uporni i kontinuirani rad doprinosi dobru jedne nacije i države, a nagli obrati ne.

N. Frančula: Kada sam 1962. diplomirao, mislio sam da sam stekao znanje za cijeli radni vijek i da ću to znanje morati samo produbljivati i usavršavati. Međutim, vrlo brzo počele su se događati promjene vezane uz razvoj elektroničke, satelitske i računalne tehnologije koje se u našoj struci, bez pretjerivanja, mogu nazvati revolucionarnim. Primjerice, istraživanja koja sam radio u sklopu doktorske disertacije, samo osam godina nakon diplomiranja, bila bi neprovediva bez kompjutora i plotera o kojima tijekom studiranja nisam čuo ni riječi. Zato poručujem studentima da vrijeme studiranja iskoriste da što više nauče i steknu dobru osnovu za cjeloživotno učenje. M. Solarić: Mladim kolegama koji su se odlučili za znanstveni rad predložio bih da izaberu kao temu svoga rada neko najnovije područje koje do sada nije posebno obrađivano. Naime, obrađujući stare teme može se manje doprinijeti novim saznanjima iz geodezije. Novim generacijama geodeta savjetovao bih da se drže nekih osnovnih vrlina starih geodeta: savjesnosti, pedantnosti i točnosti koje su resile sve stare generacije geodeta od starog Rima pa nadalje.

Za kraj, sviđa li Vam se naš časopis Ekscentar? Imate li kakvih pokuda ili pohvala? Imate li kakvih savjeta i smjernica za sve buduće generacije koje će u budućnosti uređivati časopis i za njegovo poboljšanje? N. Solarić: Mišljenja sam da je časopis Ekscentar izuzetno vrijedan studentski list jer se vidi da studenti prate napredak naše struke u svijetu. Predlažem da se povodom 50. obljetnice Geodetskog fakulteta urednicima i suradnicima Ekscentra dodijele priznanja.

Vratimo se još malo na 50. obljetnicu Geodetskog fakulteta. Postoji li možda nešto što biste željeli poručiti profesorima i djelatnicima Geodetskog fakulteta u svrhu poboljšanja i daljnjeg djelovanja i napretka? N. Solarić: Mislim da Fakultet dobro napreduje i da mladi profesori i asistenti dobro prate napredak koji se zadnjih godina odvija u svijetu. Samo Drago mi je što je tako uporno trebaju nastaviti raditi. N. Frančula: Nije zahvalno davati savjete kolegicama i kolegama. Ipak, poručio bih im da maksimalno iskoriste mogućnosti suvremene tehnologije da studente zainteresiraju za gradivo svojih kolegija.

studente druge i treće godine. Naime, najveći dio naših mladih diplomiranih inženjera odmah po završetku studija ide raditi na teren te im je neophodna praksa već za vrijeme studija. Osim toga, kad smo imali organiziranu studentsku praksu u Dragonošcima od 1985. do 1991. godine, odmah su bili bolji i rezultati na ispitima.

Ekscentar izrastao u kvalitetan časopis i tako postao primjer studentima s drugih fakulteta na Sveučilištu u Zagrebu i šire. - M. Solarić

N. Frančula: Sve moje pohvale Ekscentru. I sadržajno i grafički vrlo je kvalitetan. Autorima poručujem da u popis literature obavezno uvrste sve knjige i članke kojima su se služili, a koje prethodno valja citirati u članku. M. Solarić: Drago mi je što je Ekscentar izrastao u kvalitetan časopis i tako postao primjer studentima s drugih fakulteta na Sveučilištu u Zagrebu i šire. Čestitam Vašem uredništvu časopisa, a Geodetski fakultet može se ponositi s izdavanjem Ekscentra, takvog kvalitetnog studentskog časopisa.

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Tema broja

Studentske terenske radionice Ovogodišnja Tema broja realizirana je kao ciklus od pet Studentskih terenskih radionica. Svjesni nedostatka stručne praksa te općenito dinamičnog terenskog rada tijekom studija, posebice u zadnjih nekoliko godina, odlučili smo organizirati terenske radionice u suradnji s privatnim sektorom. Prvotna ideja i nit vodilja bila je potaknuti suradnju obrazovnog sustava i privatnog sektora, na dobrobit cijele struke, te upoznavanje studenta s naprednom tehnologijom, dostupnom na hrvatskom tržištu. U cijeli projekt Radionica angažirano je tridesetak studenata, nekoliko vodećih hrvatskih tvrtki zastupnika geodetske opreme, profesori i asistenti s našeg fakulteta te stručni suradnici s drugih fakulteta. Svaka je radionica praktična realizacija pojedine aktualne tematike čiji su rezultati članci unutar Teme broja Ekscentra No. 15. Zadovoljni smo realizacijom i rezultatima ovog studentskog projekta, nadamo se da smo uspjeli potaknuti suradnju studenata koji žele znati više i privrednika koji im to mogu omogućiti. Ovim putem prije svega zahvaljujemo privatnim tvrtkama koje su odvojile svoje vrijeme i novac te podržale našu inicijativu. Zahvaljujemo i stručnim suradnicima s drugih fakulteta te našim profesorima i asistentima na stručnoj podršci u realizaciji projekta Studentske terenske radionice.

Županović, Lj., Opatić, K., Bernat, S. (2012): Određivanje pomaka klizišta Kostanjek relativnom statičkom metodom Ekscentar, br. 15, pp. 46-53

Tema broja Ljerka Županović, univ. bacc. ing. geod. et geoinf. Kristina Opatić, univ. bacc. ing. geod. et geoinf. Sanja Bernat, mag. ing. geol.

► diplomski studij, Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Kačićeva 26, 10 000 Zagreb, e-mail: lzupanovic@geof.hr ► diplomski studij, Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Kačićeva 26, 10 000 Zagreb, e-mail: kopatic@geof.hr ► Geolog savjetovanje d.o.o., Zagrebačka cesta 20, 10000 Zagreb, e-mail: sanja.boo@gmail.com

Određivanje pomaka klizišta Kostanjek relativnom statičkom metodom

Sudionici radionice Marina Biočić Daria Dragčević Vesna Jurić Jelena Kilić Kristina Opatić Ljerka Županović

Sažetak: Projekt studentske radionice određivanje je pomaka klizišta Kostanjek primjenom GNSS (eng. Global Navigation Satellite

System) tehnologije. Opažana je mreža stalnih geodetskih točaka uspostavljena na području klizišta 2009. godine. Izmjera je obavljena 2. veljače 2012. Rezultati mjerenja, koordinate točaka u epohi 2012, uspoređeni su s rezultatima mjerenja iz prošlih epoha (listopad 2009. i ožujak 2010.). Rezultati su korisni hrvatsko-japanskom projektu za interpretaciju modela klizišta i planiranje integriranog sustava praćenja pomaka klizišta. Ključne riječi: određivanje pomaka klizišta, klizište Kostanjek, hrvatsko-japanski projekt, GNSS tehnologija, CROPOS

Determination displacements of landslides Kostanjek with relative static method Summary: Student project, within journal Ekscentar, was determination of the movement on the landslide Kostanjek using GNSS (Glo-

bal Navigation Satellite System) technology. Permanent geodetic points network, which was established in 2009. on the landslide area, was observed. Survey was performed on February 2nd 2012. The results of measurements, point coordinates in the epoch of 2012, were compared with measurements from past epochs (October 2009. and March 2010.). The results are useful to Croatian-Japanese project for the interpretation of landslide model and planning of integrated system for movement monitoring. Keywords: landslide monitoring, Kostanjek landslide, Croatian-Japanese project, GNSS technology, CROPOS

1. Uvod Klizište Kostanjek aktivirano 1963. godine, najveće aktivno klizište u Hrvatskoj, smješteno je u Podsljemenskoj zoni u Zagrebu. Zbog brojnih oštećenja na objektima tvornice cementa »Sloboda«, na stambenim objektima u okolici tvornice i na objektima lokalne infrastrukture, javila se potreba za određivanjem pomaka na području navedenog klizišta. U razdoblju od 1976. do 1994. godine provedena su geotehnička istraživanja, višestruka geodetska mjerenja (klasična geodetska mjerenja i snimanja) i aerofotogrametrijska istraživanja koja su rezultirala inženjerskogeološkim modelom klizišta Kostanjek (Stanić i Nonveiller, 1995, 1996; Ortolan, 1996). Na temelju dobivenih pomaka zaključeno je da klizište uzrokuje velika oštećenja na privatnim i poslovnim objektima, kao i na objek46

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

tima cestovne infrastrukture, te da je klizište potrebno sanirati. Za izradu projekta sanacije Grad Zagreb dodatno je naručio geodetske radove i mjerenja 2009. godine. Za potrebe određivanja brzine i smjera klizanja u rujnu 2009. godine uspostavljene su stalne geodetske točke na području klizišta Kostanjek te je provedeno nulto mjerenja u listopadu 2009. godine i prvo mjerenje u ožujku 2010. godine. Početkom 2009. godine započela su i znanstvena istraživanja na klizištu Kostanjek u okviru međunarodnog hrvatsko-japanskog projekta. Jedan od ciljeva projekta je uspostava integriranog sustava praćenja pomaka klizišta i uzroka klizanja predmetnog klizišta. Na prijedlog hrvatskih istraživača projekta s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, studenti Geodetskog

Županović, Lj., Opatić, K., Bernat, S. (2012): Određivanje pomaka klizišta Kostanjek relativnom statičkom metodom Ekscentar, br. 15, pp. 46-53

fakulteta Sveučilišta u Zagrebu proveli su novo mjerenje postojećih stalnih geodetskih točaka u veljači 2012. godine. Mjerenje je obavilo dvadeset i četvero studenata Geodetskog fakulteta u sklopu terenske radionice kojoj je glavni cilj bio određivanje pomaka klizišta relativnom statičkom metodom te interpretacija dobivenih pomaka. Terenski i kabinetski dio projekta uspješno su izvedeni te je u nastavku detaljnije objašnjen sam projekt i cilj projekta, a dobiveni rezultati obrade potkrijepljeni su grafičkim prikazom i usporedbom s postojećim podacima o pomacima klizišta. Rezultati ove radionice od velike su važnosti za potrebe planiranja i projektiranja planiranog realnog sustava monitoringa. S obzirom da je projekt proveden u suradnji Geodetskog i Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta, treba naglasiti kako predstavlja primjer interdisciplinarnosti različitih polja znanosti. 2. Znanstvena istraživanja u okviru hrvatsko-japanskog projekta Projekt »Identifikacije rizika i planiranje korištenja zemljišta za ublažavanje posljedica klizanja i poplava u Hrvatskoj« (»Risk Identification and Land-Use Planning for Disaster Mitigation of Landslides and Floods in Croatia«) započeo je 2009. godine, nakon što je 2008. godine izabran na natječaju kao jedan od projekata u programu »Znanstveno i tehnološko istraživačko partnerstvo za održivi razvoj« (»Science and Technology Research Partnership for Sustainable Development«, SATREPS) kojega financiraju Japanska agencija za znanost i tehnologiju (Japan Agency for Science and Technology - JST) i Japanska agencija za međunarodnu suradnju (Japan International Cooperation Agency - JICA). U okviru ovog projekta međunarodni tim znanstvenika provodi istraživanja u Hrvatskoj koja se bave procjenom i ublažavanjem hazarda i rizika od klizišta i poplava u Hrvatskoj. Jedan od glavnih ciljeva projekta je analiza geohazarda i razvoj smjernica za primjenu rezultata projekta u sustavu prostornog uređenja i civilne zaštite. Svrha je projekta doprinijeti održivom razvoju kroz primjenu odgovarajućih mjera definiranih kroz dokumente prostornog uređenja. Aktivnosti projekta provode se na pilot-područjima koja se nalaze u blizini gradova gdje su smještena tri partnerska hrvatska sveučilišta, tj. u Zagrebu, Rijeci i Splitu (Mihalić i Arbanas, 2012). U okviru projekta provode se sljedeće grupe istraživanja i analiza: •• identifikacija i kartiranje klizišta •• integrirani kontinuirani monitoring klizišta •• kontinuirani monitoring toka sedimenata •• ispitivanje fizičkih i mehaničkih svojstava tala i stijena •• modeliranje dinamike klizanja tla •• modeliranje propagacije poplavnih valova i blatnih tokova •• modeliranje i zoniranje osjetljivosti i hazarda klizanja •• uspostavljanje sustava ranog upozoravanja i •• razvoj mjera ublažavanja rizika kroz sustav prostornog uređenja i civilne zaštite. Aktivnosti projekta organizirane su u tri radne grupe. U okviru Radne grupe za klizišta (WG1) znanstvenici s Rudarsko-geološkonaftnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci provode aktivnosti na uspostavi integriranog kontinuiranog sustava monitoringa klizišta u realnom vremenu na dva najznačajnija klizišta u Hrvatskoj: klizištu Kostanjek na području Grada Zagreba i klizištu Grohovo u Primorsko-goranskoj županiji. 2.1. Klizište Kostanjek Prema dosadašnjim istraživanjima, klizište Kostanjek najveće je klizište u Hrvatskoj, a smješteno je na zapadnom dijelu Podsljemenske zone u Gradu Zagrebu. Inicijalno klizište aktivirano je 1963. godine, a do danas nije sanirano. Tijekom 50-ak godina aktivnosti klizišta, ono je prouzročilo mnoga oštećenja na obiteljskom kuća-

Tema broja

ma, prometnicama, tvornicama i poslovnim zgradama. Klizište je uzrokovano antropogenim faktorima, eksploatacijom u danas napuštenom površinskom kopu cementnog lapora koji je smješten u nožici klizišta. Cementara je osnovana 1907. godine, s radom je započela 1908. godine, a 1963. godine počela se koristiti tehnika miniranja za iskop lapora u površinskom kopu u blizini tvornice (Stanić i Nonveiller, 1996; Ortolan, 1996). Odmah nakon početka miniranja pojavila su se prva oštećenja na tvorničkim zgradama i drugim objektima, uključujući slijeganja i pukotine (Ortolan i Pleško, 1992; Stanić i Nonveiller, 1996). Provedenim geotehničkim istraživanjima utvrđeno je kako je zbog iskopa lapora došlo do bubrenja te da je to najvjerojatnije uzrokovalo oštećenja na objektima. Nekoliko godina kasnije, Nonveiller (1976) je analizirao nastale pomake i zaključio kako ti pomaci nisu mogli nastati zbog bubrenja lapora. Iskop u kamenolomu zaustavljen je 1988. godine, nakon što je zaključeno kako je eksploatacija lapora glavni inicijator klizanja. Ukupni volumen iskopane stijene iznosi 5.3 x 106 m3 (Stanić i Nonveiller, 1996). Pregled istraživačkih radova i interpretaciju inženjerskogeološkog modela klizišta Kostanjek dao je Ortolan (1996). Model klizišta izrađen je na temelju relativno malo podataka, uključujući bušotine iz 1931., 1972. i 1988. godine te geofizička istraživanja iz 1989. godine (Ferić i dr., 2010). Geodetska mjerenja, koja su uključivala klasična geodetska mjerenja i GPS mjerenja te interpretaciju avionskih stereoparova iz različitih vremenskih razdoblja, pokazala su kako od 1988. do 1999. godine pomak na površini klizišta iznosi od 300 do 500 cm (Ortolan, 1996). Klizište Kostanjek reaktivirano je translacijsko klizište, bez točno definirane glavne pukotine i granica klizišta. Klizište Kostanjek proteže se na području veličine 1.2 km2 s volumenom pokrenute mase od otprilike 32.6 x 106 m3 (Ortolan i Pleško, 1992; Ortolan, 1996). Ortolan i Pleško (1992) interpretirali su razlike u pomacima na površini klizišta (određeno na otprilike 110 točaka) kao pomake na tri različite klizne plohe, najdublja na 90 m i dvije subparalelne klizne plohe na dubinama od 65 m i 50 m. Položaj klizne plohe definiran je na temelju nepovoljno orijentirane slojevitosti u sedimentima i sedimentnim stijenama sarmatske i panonske starosti. Klizište je uzrokovalo velika oštećenja, uključujući brojne pukotine na zgradama i postrojenjima, naginjanje zgrada, stupova i drveća, presijecanje bunara uslijed klizanja, značajna usjedanja u tijelu klizišta i izdizanja u nožici klizišta. Oštećenja su se pojavila i u napuštenom tunelu koji je služio za transport i proteže se kroz tijelo klizišta. Oštećenja na zgradama, postrojenjima i obiteljskim kućama ukazuju na to da se kretanje klizišta usporilo, ali se različiti dijelovi klizišta i dalje kreću. 2.2. Aktivnosti projekta vezane za monitoring klizišta Kostanjek i razvoj sustava za rano upozoravanje U sklopu Radne grupe 1 hrvatsko-japanskog projekta, dio je istraživačkih aktivnosti na pilot-području u Gradu Zagrebu i uspostavljanje sustava monitoringa na klizištu Kostanjek u realnom vremenu. Monitoring će obuhvatiti četrdesetak senzora za geodetsko i geotehničko praćenje pomaka klizišta i uzroka klizanja. Geodetskim senzorima pratit će se u realnom vremenu pomaci na površini klizišta pomoću 15 GNSS prijemnika postavljenih na površini klizišta. Geotehničkim senzorima pratit će se pomaci na površini klizišta i u tijelu klizišta, a to uključuje 10 ekstenzometara i inklinometar. U bušotinama će također biti ugrađeni piezometri za praćenje razina podzemne vode i akcelerometar. Nekoliko akcelerometara bit će postavljeno i na površini klizišta. Automatiziranim mjernim uređajima, a to su kišomjer, meteorološka stanica i akcelerometri, pratit će se hidrološki i seizmički uvjeti koji mogu prouzročiti aktiviranje klizišta. Piezometri, inklinometri i akcelerometri bit će instalirani u središnjem dijelu kliznog tijela, dok će ekstenzometri biti instalirani u gornjem i bočnom dijelu klizišta. Sva oprema za monitoring bit će List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Županović, Lj., Opatić, K., Bernat, S. (2012): Određivanje pomaka klizišta Kostanjek relativnom statičkom metodom Ekscentar, br. 15, pp. 46-53

Tema broja

Slika 4.1. Terenski dio radionice

povezana u jedan sustav s kontinuiranim mjerenjem i prijenosom ćenito je spoj geodetskih (terestričkih i/ili satelitskih) i geotehničkih podataka na centralnu računalnu stanicu. Ovakav prijenos podatametoda. Primjeri geodetskih metoda navedeni su u tablici 3.1 (Gili ka u realnom vremenu omogućava uspostavljanje sustava za rano i Corominas, 2000). upozoravanje na mogućnost klizanja, u slučaju kada mjerene vrijedKod geodetskih metoda glavni je uvjet uspostava kvalitetne mrenosti prijeđu određenu kritičnu vrijednost. Sustav za rano upozoraže stalnih geodetskih točaka. Tako je područje klizišta definirano vanje od pojave klizanja i procjena rizika klizanja bit će uspostavljen mrežom diskretnih točaka čiji se položaj u nekom vremenskom na temelju rezultata monitoringa (Mihalić i dr., 2010). Instalacija trenutku (epohi) određuje. Na taj se način pomaci na površini kliopreme za monitoring i uspostavljanje monitoringa planirano je za zišta mogu rekonstruirati iz pomaka diskretnih točaka. Preciznost proljeće 2012. godine. pozicioniranja za potrebe praćenja klizišta treba biti manja od 1 Planiranje i projektiranje monitoringa u realnom vremenu, u koji cm. Potrebno je mjeriti onoliko točno koliko je moguće, ali ne više su integrirani geodetski i geotehnički monitoring, zahtijeva detaljne nego što je potrebno (Pribičević i Medak, 2003). Terestričke metode podatke o aktivnosti klizišta, odnosno podatke o stanju, stilu i dis(triangulacija, trilateracija, nivelman) daju zahtijevanu preciznost, tribuciji aktivnosti klizišta Kostanjek (IGS' UNESCO WP/WLI, 1993), ali na prostorno velikim, nepravilnim i strmim područjima kakva su kao i podatke o brzini kretanja klizišta, na temelju kojih će odrediti klizišta, upitna je njihova primjena. točne lokacije za postavljaTablica 3.1. Primjeri geodetskih metoda (Gili i Corominas 2000) nje opreme za monitoring Metoda Rezultat Domet Preciznost unutar i izvan tijela klizišta. Triangulacija Koordinatne razlike (2D) <300 km - 1000 km 5 - 10 mm Zbog vrlo malo podataka Precizni nivelman visoke točnosti Visinske razlike Varijabilno Uobičajeno < 50 m 0.2 - 1mm/km dobivenih geotehničkim Elektroničko mjerenje duljina Promjena duljine Varijabilno Uobičajeno 1 km -14 km 1-5 mm + 1 - 5 ppm istraživanjem 1988. godiAerofotogrametrija Koordinatne Razlike (3D) H leta < 500 m 10 cm ne, postojeći model klizišta, GNSS Koordinatne Razlike (3D) varijabilno 2-5 mm + 1 - 2 ppm prema Ortolanu (1996) te Staniću i Nonveilleru (1996), relativno je grub te u literaturi i dokumentaciji vezanoj za klizište S druge strane, GNSS (eng. Global Navigation Satellite Systems) Kostanjek ne postoji detaljna karta s potrebnim podacima. Iz tog tehnologija napredovala je do te mjere da omogućava opažanje razloga, pripremni radovi za planiranje i projektiranje monitoringa subcentimetarskih pomaka. Pod pojmom GNSS sustavi podrazumiklizišta preliminarna su istraživanja u kojima sudjeluju hrvatski i jajevaju se: GPS - američki sustav (eng. Global Positioning System), panski istraživači od 2010. godine. GLONASS - ruski sustav (rus. GLObalnaya NAvigatsionnaya SputniPreliminarnim pregledom oštećenih stambenih objekata, pokovaya Sistema) te europski sustav GALILEO koji je u fazi uspostave strojenja i deformacija na površini terena, utvrđeno je da je klizište (URL-1) . i danas aktivno te da je smjerove klizanja i veličine pomaka koji Prednosti GNSS-a: se događaju danas nužno usporediti sa smjerovima i pomacima •• neovisnost o vremenskim uvjetima koje su interpretirali Ortolan i Pleško (1992). Grad Zagreb je u rujnu •• istovremeno se dobiju sve tri koordinate 2009. godine financirao instalaciju stalnih geodetskih točaka na •• položajna preciznost točaka ne ovisi o geometriji mreže području klizišta Kostanjek, u svrhu određivanja brzine i smjera kli•• GPS mjerenja zahtijevaju manje vremena nego klasične zanja. Nažalost, provedena su samo dva mjerenja do danas, nulto terestričke metode. mjerenje u listopadu 2009. i prvo mjerenje u ožujku 2010. godine. Prijedlog istraživača japansko-hrvatskog projekta je provođenje baPreciznost pozicioniranja GNSS sustavima ovisi o geometriji rem jednog novog mjerenja, što je prije moguće i to za potrebe satelita i sistematskim pogreškama kao što je multipath. Razlika projektiranja planiranog realnog sustava monitoringa (Krkač i dr., GNSS-a i klasične izmjere proizlazi iz činjenice da je ono neovisno 2011). o vremenskim prilikama, ne zahtijeva dogledanje između točaka i izvori smetnji pri mjerenju drugačije su prirode (Bačić, 2009). 3. Određivanje pomaka klizišta GNSS tehnologijom na Metoda statičkog pozicioniranja bazira se na određivanju bazne geodetskim referentnim točkama iz 2009. godine linije (prostornog vektora) između dvije točke. Na temelju koordiPraćenje aktivnosti klizišta može se provoditi opažanjem pomanata referentne (poznate) točke određuju se koordinate nepoznate ka i deformacija na području klizišta. Praćenje pomaka klizišta optočke. Osnovni uvjet je da se mjerenja izvode istovremeno te da se 48

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Županović, Lj., Opatić, K., Bernat, S. (2012): Određivanje pomaka klizišta Kostanjek relativnom statičkom metodom Ekscentar, br. 15, pp. 46-53

Slika 4.2. Dogovor i upute pred odlazak na teren

opažaju najmanje 4 satelita kako bi se precizno mogao odrediti položaj. Koriste se fazna mjerenja. Ovom metodom postiže se najveća preciznost pozicioniranja. Specifičnost metode je u tome što duljina prozora opažanja ovisi o duljini bazne linije (vektora). CROPOS - Hrvatski pozicijski sustav omogućava kreiranje virtualnih referentnih stanica koje u postprocessingu zamjenjuju referentne stanice na terenu. Virtualne referente stanice (VRS) preuzimaju se s Geodetskog preciznog servisa pozicioniranja (GPPS) u RINEX formatu. GNSS sustavi omogućavaju izgradnju sustava praćenja klizišta u stvarnom vremenu. Tada se u svakom trenutku može znati aktivnost klizišta u smislu veličine i smjera kretanja određenih točaka na površini klizišta. 4. Opis radionice Projekt druge terenske radionice je određivanje pomaka klizišta Kostanjek primjenom GNSS tehnologije na geodetskim referentnim točkama iz 2009. godine. Realizacijom ovog projekta obuhvaćeni su sljedeći radovi: •• prikupljanje potrebne dokumentacije, planiranje nove izmjere te izrada koncepcijskih rješenja u pogledu izbora opreme i metode mjerenja •• mjerenje cjelokupne mreže točaka geodetske osnove GPS uređajima relativnim statičkim postupkom •• numerička obrada opažanih točaka geodetske osnove i izjednačenje GPS mreže •• prostorna transformacija izračunatih geodetskih točaka u državni koordinatni sustav •• analiza odstupanja nakon transformacije s geodetskim točkama iz prijašnje epohe. Ponovna GPS izmjera mreže točaka geodetske osnove iz 2009. godine na klizištu Kostanjek dogovorena je s gosp. Nenadom Smolčakom iz tvrtke Geomatika Smolčak d.o.o. i Geodetskim fakultetom koji su nam osigurali potreban instrumentarij te Rudarsko-geološko-naftnim fakultetom koji provodi znanstvena istraživanja na klizištu Kostanjek u okviru hrvatsko-japanskog projekta. Posljednja izmjera na tom području bila je u ožujku 2010. godine te je za potrebe određivanja pomaka bilo potrebno provesti novu izmjeru što je bio i sam cilj ovog projekta. U okviru ove radionice organizirana je ekipa od 24 člana, s obzirom da je terenski zahvat radionice bio dosta opsežan i kompleksan. Sama izvedba projekta na terenu bila je podijeljena u dva dijela. Neposredno prije same izmjere bilo je neophodno provesti rekognosciranje terena te provjeriti i zabilježiti stanje točaka na terenu. U tu svrhu prikupili smo svu potrebnu dokumentaciju koju čini pregledna karta klizišta Kostanjek u mjerilu 1:3000 te odgovarajući položajni opisi točaka postojeće geodetske osnove. Mrežu točaka za praćenje pomaka čine ukupno 43 točke, od čega je 8 točaka stabilizirano prije 20-ak godina, dok su ostale stabilizirane u rujnu

Tema broja

2009. godine od strane tvrtke Geofoto d.o.o.. Koordinate svih točaka određene su u listopadu 2009. godine, također od strane tvrtke Geofoto d.o.o. . Nakon provedenog rekognosciranja, od ukupno 43 geodetske točke koje su opažane u ožujku 2010. godine, utvrđeno je da su točke 105 i 119 oštećene, točke 111, 112 i 122 nestabilne, točke 128 i 132 izvađene, a točka 5 je nepristupačna te je zaključno opažano ukupno 35 točaka. Sljedeća faza projekta bila je izvedba mjerenja na terenu. Mjerenja su obavljena 2. veljače 2012. godine, od 10:00 do 15:00 sati. Tim koji je obavljao mjerenja sastojao se od ukupno 24 studenta koji su bili podijeljeni u 8 grupa, a u svakoj grupi nalazilo se troje studenata. Podjelu grupa bilo je potrebno prilagoditi broju GPS uređaja kojima smo raspolagali. Svakoj grupi dodijeljen je po jedan GPS uređaj i odgovarajući broj točaka na kojima je bilo potrebno obaviti opažanje. Na svakoj točki opažalo se 45 minuta te su zbog otklanjanja eventualnih nedoumica prilikom obrade podataka, na terenu vođeni i zapisnici mjerenja u kojima su sadržani osnovni podaci o mjerenju na danoj točki projekta. Dio atmosfere s pripreme i terena prikazan je na slikama 4.1 i 4.2. Pri izvođenju radova korišteni su sljedeći GPS uređaji: •• 7 Trimble R8 GNSS prijemnika koji mogu primati GPS L1, L2, L2C, L5, GLONASS L1 i L2 signale te signale Galileo GIOVE A i GIOVE B testnih satelita •• 1 dvofrekventni Trimble R5 GPS prijamnik s pripadajućom Zephyr Geodetic antenom Kako se mjerenje cjelokupne mreže točaka geodetske osnove GPS uređajima izvodilo relativnim statičkim postupkom, sukladno specifikacijama, preciznost korištenog instrumentarija za statičko i brzo statičko GPS mjerenje iznosi 3 mm + 0.1 ppm RMS horizontalno te 3.5 mm + 0.4 ppm RMS vertikalno. Navedeni su se GPS uređaji zbog svoje preciznosti, efikasnosti i jednostavnosti rada, te otpornosti na niske temperature, pokazali kao odličan izbor s obzirom da su se mjerenja provodila pri vrlo niskim temperaturama. Prilikom mjerenja na terenu nije bilo nikakvih poteškoća, a nakon provedenog mjerenja slijedila je obrada prikupljenih GPS podataka, odnosno učitavanje, optimiranje vektora i izjednačenje mreže pomoću softverskog paketa Trimble Business Center »TBC«. 5. Obrada podataka Tijekom opažanja GPS mreže pridržavalo se sljedećih kriterija: •• točke se opažaju dvofrekventnim GPS uređajima •• elevacijska maska iznosi 10° •• interval registracije iznosi 5 sec •• interval opažanja iznosi 45 minuta. GPS mreža opažana je relativnom statičkom metodom. Položaj to-

Slika 5.1. Grupa studenata za obradu mjerenja

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Županović, Lj., Opatić, K., Bernat, S. (2012): Određivanje pomaka klizišta Kostanjek relativnom statičkom metodom Ekscentar, br. 15, pp. 46-53

Tema broja

Slika 5.2. Prikaz baznih linija iz TBC-a

Slika 5.3. Elipse pogrešaka točaka mreže

čaka određen je opažanjem vektora od virtualnih referentnih stanica. Podaci opažanja naknadno su obrađeni u tzv. postprocessingu. Virtualne referentne stanice preuzete su sa servera CROPOS-a, tj. Geodetskog preciznog servisa pozicioniranja. Preuzete su 3 virtualne referentne stanice u RINEX formatu za period opažanja, čije su elipsoidne koordinate prikazane u tablici 5.1.

doblja 2010. i 2012. godine, dobiveni su pomaci diskretnih točaka klizišta. Numerička i grafička obrada podataka provedena je u programu Topocad. U tablici 6.1 prikazane su horizontalne komponente i vertikalna komponenta pomaka točaka. Prilikom obrade podataka proizvoljno je odabrana granična vrijednost od 3 cm kako bi se crvenom bojom u tablici 6.1 istakli veći pomaci točaka. Na slici 6.1 numerički su prikazani pomaci točaka u horizontalnom i vertikalnom smjeru.

Tablica 5.1. Elipsoidne koordinate virtualnih referentnih stanica Virtualna referentna stanica

ŠIRINA

DULJINA

VISINA

VRS 1

45°49'57''

15°51'20''

200 m

VRS2

45°48'54''

15°50'24''

200 m

VRS3

45°48'57''

15°52'16''

200 m

Obrađeno je ukupno 105 baznih linija (slika 5.2). Na temelju pokazatelja kvalitete opažanih vektora (Ratio, PDOP, RDOP, RMS), vektori koji nisu zadovoljili kriterije isključeni su iz daljnje obrade. Izjednačenje mreže provedeno je po metodi najmanjih kvadrata u istom softveru (slika 5.3). Virtualne referentne stanice fiksirane su u izjednačenju. Točnost koordinata točaka iznosi 1 cm u horizontalnom i vertikalnom smislu. 6. Rezultati Položaj točaka u prethodnim izmjerama određen je u Hrvatskom državnom koordinatnom sustavu (HDKS). Da bismo mogli usporediti položaj točaka, potrebno je transformirati koordinate novoodređenih točaka iz prostornog ETRS89 u ravninski Hrvatski državni koordinatni sustav (HDKS, 5. zona). Za transformaciji su korišteni transformacijski parametri grada Zagreba. Elipsoidne visine točaka umanjene su za geoidnu undulaciju kako bismo dobili ortometrijske visine. Mreža stalnih geodetskih točaka za praćenje klizišta Kostanjek opažana je u tri epohe: listopad 2009., ožujak 2010. te veljača 2012. godine. Na temelju koordinata točaka iz dva posljednja raz-

7. Diskusija i zaključak Rezultati mjerenja stalnih geodetskih točaka, provedenih u okviru radionice 2012. godine, uspoređeni su s mjerenjima na istim točkama iz prethodnih razdoblja (listopad 2009. i ožujak 2010). Iz razlike rezultata mjerenja konstruirani su vektori pomaka za razdoblje od 2009. do 2012. godine. Na slici 7.1a prikazane su horizontalne komponente dobivenih pomaka koje iznose od 6 do 92 milimetra za razdoblje od dvije godine i četiri mjeseca. Ovi pomaci također su uspoređeni s postojećim podacima o jedinim interpretiranim pomacima iz starijeg razdoblja, tj. od početka klizanja 1963. godine, kada su primijećena prva oštećenja na objektima, do 1988. godine. Na slici 7.1b prikazani su horizontalni pomaci (Ortolan i Pleško, 1992) koji su interpretirani fotogrametrijskom metodom na temelju dostupnih avionskih snimaka iz razdoblja od 1963. do 1988. godine. Pomaci iz tog razdoblja približnog su reda veličine 2 - 6 metara, a različiti su u pojedinim dijelovima klizišta. Na temelju usporedbe pomaka klizišta iz različitih razdoblja, moguće je zaključiti da je klizište i danas aktivno, te da se smjerovi pomaka klizišta, registrirani u razdoblju od 2009. do 2012. godine većim dijelom podudaraju sa smjerovima iz razdoblja od 1963. do 1988. godine. Ovi zaključci, kao i rezultati mjerenja, predstavljaju značajne podatke koji će se koristiti za projektiranje integriranog sustava praćenja klizišta Kostanjek u realnom vremenu na sljedeći način: •• pri konačnom izboru lokacija na kojima će biti ugrađeno 15

Tablica 6.1. Pomaci točaka

Granična vrijednost: 30 mm Točka

y [m]

x [m]

H [m]

epoha 2012

5567350,285

5075509,994

180,502

epoha 2010

5567350,290

5075509,989

180,541

epoha 2012

5566890,748

5075797,415

211,359

epoha 2010

5566890,761

5075797,469

211,730

epoha 2012

5566387,396

5076204,724

230,285

epoha 2010

5566387,395

5076204,711

230,323

epoha 2012

5566886,026

5076206,288

230,213

epoha 2010

5566886,039

5076206,273

230,247

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Pomaci [mm] d[y-x]

-5

39*

56*

54*

371*

-13

-1

38*

-15

34*

Županović, Lj., Opatić, K., Bernat, S. (2012): Određivanje pomaka klizišta Kostanjek relativnom statičkom metodom Ekscentar, br. 15, pp. 46-53 epoha 2012

5567343,416

5076164,245

230,239

epoha 2010

5567343,409

5076164,237

230,283

epoha 2012

5567170,107

5076052,897

237,310

epoha 2010

5567173,185

5076052,742

237,947

epoha 2012

5567044,943

5075904,607

222,781

epoha 2010

5567044,943

5075904,674

222,807

epoha 2012

101

5567038,126

5076298,023

240,112

epoha 2010

101

5567038,122

5076298,027

240,142

epoha 2012

102

5567203,367

5076288,579

246,211

epoha 2010

102

5567203,364

5076288,597

246,252

epoha 2012

103

5566965,040

5076210,405

229,150

epoha 2010

103

5566965,056

5076210,453

229,188

epoha 2012

104

5567241,990

5076151,588

229,561

epoha 2010

104

5567241,988

5076151,595

229,607

epoha 2012

106

5566658,544

5075891,419

197,965

epoha 2010

106

5566658,557

5075891,449

197,998

epoha 2012

107

5566846,038

5076054,838

213,914

epoha 2010

107

5566846,069

5076054,884

213,959

epoha 2012

108

5566997,930

5075966,864

222,298

epoha 2010

108

5566997,902

5075966,926

222,350

epoha 2012

109

5567108,097

5075966,425

224,250

epoha 2010

109

5567108,107

5075966,483

224,303

epoha 2012

110

5567237,340

5076000,742

227,732

epoha 2010

110

5567237,338

5076000,769

227,776

epoha 2012

113

5566742,185

5075856,150

202,813

epoha 2010

113

5566742,205

5075856,196

202,875

epoha 2012

114

5566987,528

5075756,372

209,229

epoha 2010

114

5566987,555

5075756,431

209,278

epoha 2012

115

5567178,219

5075795,564

193,910

epoha 2010

115

5567178,217

5075795,607

193,937

epoha 2012

116

5566345,148

5075618,610

181,558

epoha 2010

116

5566345,135

5075618,598

181,624

epoha 2012

117

5566452,449

5075629,400

178,546

epoha 2010

117

5566452,450

5075629,448

178,540

epoha 2012

118

5566655,518

5075614,668

191,112

epoha 2010

118

5566655,496

5075614,717

191,165

epoha 2012

120

5567086,331

5075544,409

196,694

epoha 2010

120

5567086,344

5075544,469

196,753

epoha 2012

121

5567267,004

5075583,933

183,383

epoha 2010

121

5567267,017

5075584,001

183,432

epoha 2012

123

5566887,605

5075533,656

141,298

epoha 2010

123

5566887,632

5075533,717

141,343

epoha 2012

124

5566352,183

5075424,892

164,787

epoha 2010

124

5566352,183

5075424,906

164,809

epoha 2012

125

5566573,116

5075476,080

176,579

epoha 2010

125

5566573,107

5075476,153

176,600

epoha 2012

126

5566633,084

5075458,130

165,582

epoha 2010

126

5566633,065

5075458,188

165,619

epoha 2012

127

5566425,560

5075322,021

152,350

epoha 2010

127

5566425,573

5075322,047

152,384

epoha 2012

129

5566404,670

5075179,828

135,861

epoha 2010

129

5566404,668

5075179,814

135,903

epoha 2012

130

5566453,407

5075181,808

140,354

epoha 2010

130

5566453,422

5075181,819

140,386

epoha 2012

131

5566818,259

5075062,278

129,405

epoha 2010

131

5566818,274

5075062,297

129,403

epoha 2012

133

5567112,757

5075138,196

132,607

epoha 2010

133

5567112,756

5075138,232

132,590

epoha 2012

134

5566605,117

5075016,802

128,552

epoha 2010

134

5566605,115

5075016,799

128,562

epoha 2012

135

5567351,481

5075113,771

127,199

epoha 2010

135

5567351,490

5075113,764

127,225

Tema broja

-8

-7

44*

3082*

-155*

3078*

637*

67*

-4

30*

-3

41*

51*

48*

38*

-2

46*

33*

30*

33*

55*

46*

31*

45*

68*

62*

-28

52*

59*

58*

53*

-2

44*

50*

46*

62*

65*

59*

49*

43*

-2

-12

-13

66*

48*

-6

54*

49*

-22

53*

61*

60*

59*

69*

68*

49*

67*

61*

45*

74*

73*

-9

61*

58*

-19

37*

34*

-14

-2

42*

32*

-2

36*

-1

-17

-3

-2

-7

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Županović, Lj., Opatić, K., Bernat, S. (2012): Određivanje pomaka klizišta Kostanjek relativnom statičkom metodom Ekscentar, br. 15, pp. 46-53

Tema broja

Slika 6.1. Prikaz vektora pomaka klizišta Kostanjek

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Županović, Lj., Opatić, K., Bernat, S. (2012): Određivanje pomaka klizišta Kostanjek relativnom statičkom metodom Ekscentar, br. 15, pp. 46-53

Tema broja

Slika 7.1. a) Horizontalni pomaci klizišta Kostanjek dobiveni na temelju mjerenja geodetskih točaka iz 2009. i 2012. godine; b) Usporedba horizontalnih pomaka iz razdoblja 2009. – 2012. s horizontalnim pomacima iz razdoblja 1963. – 1988.

GNSS prijamnika •• pri izboru lokacija za druge tipove senzora, kao što su ekstenzometri i akcelerometri. ›› Zahvala Zahvaljujemo gosp. Nenadu Smolčaku, direktoru tvrtke Geomatika Smolčak d.o.o., na pomoći oko koncipiranja radionice, posudbi opreme i pomoći pri obradi podataka. Zahvaljujemo prof. dr. sc. Bošku Pribičeviću na posudbi opreme. Zahvaljujemo asistentu Branku Kordiću, dipl. ing. geod., na pomoći oko koncipiranja radionice i posudbi opreme. Zahvaljujemo prof. dr. sc. Snježani Mihalić na pomoći oko koncipiranja radionice i interpretacije podataka. Zahvaljujemo gosp. Martinu Krkaču, dipl. ing. geol., na pomoći oko interpretacije podataka. Zahvaljujemo gosp. Miri Jukiću, dipl. ing. građ., iz Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, što je omogućio korištenje podataka iz izvještaja o provedenim mjerenjima stalnih geodetskih točaka (Geoprojekt, 2010). Zahvaljujemo se Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na pomoći oko pristupa podacima CROPOS-a. Zahvaljujemo se studentima Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za pomoć pri izvođenju terenskog dijela radionice. Literatura ›› Ferić, P., Mihalić, S., Krkač, M., Arbanas, Ž., Podolszki, L. (2010): Kostanjek landslide: current state and planned project activities. Abstract Proc. 1st Workshop of the Project ‘Risk Identification and Land-Use Planning for Disaster Mitigation of Landslides and Floods in Croatia’, 22-24 November 2010. Dubrovnik, Croatia. pp. 5-5. ›› IGS’ UNESCO WP/WLI (1993): Multilingual landslide glossary. BiTech Publishers Ltd., Richmond, B.C., Canada, (ISBN 0-920 50510-4), 32 p. ›› Krkač, M., Mihalić, S., Ferić, P., Podolszki, L., Toševski, A., Arbanas,

››

›› ››

››

Ž. (2011): Japanese-Croatian Project: preliminary investigations of the Kostanjek landslide, Proc. 2nd World Landslide Forum, 3-9 October 2011, Rome, Italy, in press. Mihalić, S., Arbanas, Ž. (2012): The Croatian-Japanese Joint Research Project on Landslides: Activities and Public Benefits, In: Landslides: Global Risk Preparedness, Sassa, K. et al. (eds), Springer-Verlag Berlin Heidelberg, (ISBN 978-3642220869), pp. 345-361. Mihalić, S., Arbanas, Ž., Krkač, M., Dugonjić, S., Ferić, P. (2010): Karte hazarda klizanja i sustavi ranog upozoravanja u funkciji ublažavanja rizika klizanja, Zbornik radova II. Konferencije Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa, 14. - 15. listopada 2010., Zagreb, Hrvatska, str. 18-22. Nonveiller, E. (1976): Analiza uzroka pomaka terena u području tvornice cementa »Sloboda« u Podsusedu, Fond str. dok. T.C. »Sloboda«, Zagreb. Ortolan, Ž. (1996): Formiranje prostornog inženjerskogeološkog modela dubokog klizišta s više kliznih ploha (Primjer klizište Kostanjek), doktorska disertacija, Rudarsko-geološko-naftni fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska, 236. str. Ortolan, Ž., Pleško, J. (1992): Opetovana fotogrametrijska mjerenja pri oblikovanju geotehničkih modela višeslojnih ležišta, Rudarskogeološko-naftni zbornik, br. 4, str. 51-58. Stanić, B., Nonveiller, E. (1996): The Kostanjek landslide in Zagreb, Engineering Geology, no. 42, pp. 269-283. Bačić, Ž (2009): Satelitska geodezija, materijali s predavanja (ak. god. 2009./2010.), Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. Pribičević, B., Medak, D. (2003): Geodezija u građevinarstvu, sveučilišni udžbenik, Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, V.B.Z. Zagreb. Gili, J.A., Corominas, J. (2000): Using Global Positioning System techniques in landslide monitoring, Engineering Geology (special issue), 55:167-192. URL-1: http://www.cropos.hr/index.php?option=com_content&vie w=section&layout=blog&id=1&Itemid=2&lang=hr (3. 3. 2012.). List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Golek, D., Dobrinić, D., Kordić, B. (2012): Usporedba terestričkih laserskih skenera Ekscentar, br. 15, pp. 54-61

Tema broja

Darko Golek, univ. bacc. ing. geod. et geoinf. ► diplomski studij, Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Kačićeva 26, 10000 Zagreb, e-mail: dgolek@geof.hr Dino Dobrinić, univ. bacc. ing. geod. et geoinf. ► diplomski studij, Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Kačićeva 26, 10000 Zagreb, e-mail: ddobrinic@geof.hr Branko Kordić, dipl. ing. geod. ► Katedra za hidrografiju, Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Kačićeva 26, 10000 Zagreb, e-mail: bkordic@geof.hr

Usporedba terestričkih laserskih skenera

Sudionici radionice Lucija Baričević Dino Dobrinić Darko Golek Ana Mihaljević Matko Dubravčić

Sažetak: Terestričko lasersko skeniranje je tehnologija 3D izmjere koja omogućava prikupljanje velikog broja točaka u kratkom vreme-

nu. Usmjeravanjem laserske zrake u horizontalnoj i vertikalnoj ravnini te rotacijom instrumenta oko svoje osi, terestrički laserski skeneri (TLS) mjere veliki broj točaka u 3D koordinatnom sustavu. Iako je osnovni princip mjerenja poznat, ne postoji jedan univerzalni terestrički laserski skener kojim bi se mogla obaviti sva mjerenja. Zbog toga postoje podjele laserskih skenera prema načinu mjerenja udaljenosti na pulsne, fazne i triangulacijske laserske skenere, dok se prema načinu snimanja dijele na kamera skenere, panoramske i hibridne skenere. Upravo zbog raznih podjela terestričkih laserskih skenera, nije moguća direktna usporedba tehničkih specifikacija instrumenata što otežava korisnicima odabir pravog skenera za određeni posao. Budući da još ne postoji standard za usmjeravanje laserske zrake, neophodno je istražiti terestričke laserske skenere za dobivanje nezavisne procjene preciznosti instrumenta, kao i zbog razvijanja standardiziranih kalibracijskih modela i postupaka. Stoga su u članku testirana četiri terestrička laserska skenera različitih proizvođača: Topcon GLS-1500, Faro Focus 3D, Trimble GX200 i Optech ILRIS 36D. Instrumenti korišteni u istraživanju razlikuju se prema načinu mjerenja udaljenosti te prema načinu snimanja. Cilj praktičnog dijela bio je utvrditi pogreške u očitanju duljine koje se javljaju uslijed pogrešnog odbijanja laserske zrake od određene vrste materijala ili neke specifične boje. Dio analize odnosi se na ispitivanje mjerne ponovljivosti instrumenata gdje je u tri serije mjerenja opažano po pet orijentacijskih točaka te su analizirana odstupanja mjerenih koordinata kod ponovljenih mjerenja. Ključne riječi: terestrički laserski skeneri, TLS, ispitivanje točnosti, oblak točaka, refleksivnost

Comparation of terrestrial laser scanners Summary: Terrestrial laser scanning is a technology that allows 3D measurements large amounts of points in a short time. By directing laser beam in the horizontal and vertical plane and rotation of the instrument around its axis, terrestrial laser scanners (TLS) measure a large number of points in a 3D coordinate system. Although the basic principle of measurement is known, there is no universal terrestrial laser scanner that could perform all types of measurements. Therefore, there are classifications of terrestrial laser scanners according to the principles that are used to measure the distance to the pulse, phase and triangulation laser scanners, as well as classification of TLS according to deflection of the laser beam to camera scanners, panoramic and hybrid scanners. Just because of the various classifications of terrestrial laser scanners, it is not possible to directly compare the technical specifications of the instruments which makes it difficult for customers to choose the right scanner for specific project. Since there is no standard for directing a laser beam, it is necessary to investigate the terrestrial laser scanners to obtain independent accuracy/precision estimates and develop standardized calibration models and procedures. Thus in the article we have tested four terrestrial laser scanners from different manufactures: Topcon GLS-1500, Faro Focus 3D, Trimble GX200 and Optech ILRIS 36D. Instruments used in research vary according to principle of different range measurement and according to deflection of the laser beam. In our experiments we concentrated on identifying distance measurement errors which appears due to erroneous laser beam reflection from some specific material or specific colour. Inspection of measurement repeatability also took part in our research. Five control points were observed in three series in order to analyze deviations of the measured coordinates of repeated measurements. Keywords: terrestrial laser scanners, TLS, accuracy test, point cloud, reflectivity

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Golek, D., Dobrinić, D., Kordić, B. (2012): Usporedba terestričkih laserskih skenera Ekscentar, br. 15, pp. 54-61

1. UVOD Terestričko lasersko skeniranje relativno je nova tehnologija mjerenja (pojavila se tek krajem devedesetih godina dvadesetog stoljeća) koja se pored već tradicionalnih metoda u geodeziji kao što su tahimetrija, fotogrametrija i GPS, koristi kao metoda dobivanja koordinata traženih točaka u 3D prostoru (Kersten i dr., 2007). Instrumenti koji odašilju, prema unaprijed zadanom razmaku, niz laserskih impulsa kako bi izmjerili udaljenost te horizontalni i vertikalni kut do pojedine točke prostora nazivaju se terestrički laserski skeneri (TLS). Oni služe za bezdodirno prikupljanje prostornih podataka u veoma kratkom vremenskom razdoblju te naknadnu obradu podataka za modeliranje i vizualizaciju objekata (Matijević, 2002). Izmjereni objekt prekriven je velikom količinom detaljnih točaka te prepoznatljivi dijelovi objekta, kao što su rubovi kuće i ostali detalji, nisu direktno snimljeni, već su prikupljeni u oblak točaka (eng. point cloud). Rezultat laserskog skeniranja je oblak točaka koji predstavlja gusti točkasti prikaz vanjske površine izmjerenog objekta. Dakle, laserskim skeniranjem dobije se digitalna snimka objekta koja je predstavljena skupom točaka u 3D prostoru. Spajanje oblaka točaka moguće je ako je isti objekt snimljen više puta s različitih stajališnih točaka te se naknadnom obradom, tj. spajanjem identičnih točaka unutar oblaka točaka i modeliranjem, dobivaju već poznati geometrijski oblici. Na taj način omogućena su različita mjerenja i izračuni elemenata objekata (Basa i dr., 2011). Međutim, uporaba terestričkih laserskih skenera još uvijek je relativno ograničena. Iako je proces laserskog skeniranja u potpunosti automatiziran, naknadna obrada podataka znatno je zahtjevnija, dugotrajnija i kompleksnija od obrade klasičnih terenskih mjerenja. Nadalje, druge discipline povezane s geodezijom nisu u potpunosti upoznate s metodom laserskog skeniranja. Terestrički laserski skener vrlo je efikasan instrument, ali svoj puni potencijal pokazuje u integraciji s drugim sustavima. Takva integracija omogućuje korištenje prednosti svakog od sustava koji se koriste. Primjer je integracija TLS-a i digitalne kamere. Digitalna kamera snima sliku visoke rezolucije koja se može spojiti sa snimljenim oblakom točaka, čime se osim same geometrije objekta, dobiva i njegova tekstura (URL-11). Specifikacije laserskih skenera, dobivene od njihovih proizvođača, odnose se na laboratorijske parametre te u velikoj mjeri ovise o uvjetima na terenu koji su dosta složeniji te na koje se ne može utjecati. U ranijim testovima dokazano je (Boehler i dr., 2003) da preciznost varira od instrumenta do instrumenta, na bazi njihove individualne kalibracije. Zbog toga su provedena istraživanja u kojima su ispitivani standardni parametri laserskih skenera (preciznost, gustoća, vrijeme) te neke značajke iz »realnih« uvjeta mjerenja koji ovise o odabiru laserskog skenera (preciznost mjerenja na različitim udaljenostima, vrijeme potrebno za prikupljanje detaljnih točaka, intenzitet povratnog signala odbijenog od različitog materijala objekta snimanja, sposobnost modeliranja jednostavnog ili složenog geometrijskog oblika objekta) (Adami i dr., 2007). Stoga će se u nastavku dati osvrt na podjelu laserskih skenera i njihov princip rada te će se ukratko opisati provedeno ispitivanje laserskih skenera. 2. PRINCIP RADA TERESTRIČKIH LASERSKIH SKENERA Princip rada laserskih skenera temelji se na određivanju polarnih koordinata detaljnih točaka, odnosno mjerenju horizontalnog i vertikalnog kuta te udaljenosti do pojedine točke prostora. Iz niza odaslanih laserskih impulsa instrument registrira ukupni pomak sustava u odnosu na njegov početni položaj te mjeri duljinu do objekta. Za usmjeravanje laserske zrake koristi se rotirajuće zrcalo (prizma) koje omogućava njen otklon u vertikalnom smjeru rotacijom oko horizontalne osi, dok se otklon u horizontalnom smjeru

Tema broja

postiže rotacijom TLS-a oko vertikalne osi (Matijević, 2002). Duljina do objekta određuje se na različite načine koji se međusobno razlikuju u točnosti jer su prilagođeni za mjerenja na određene udaljenosti. Tako postoje skeneri koji su namijenjeni za snimanja zatvorenih prostora i na manje udaljenosti (do 100 m), zatim skeneri koji su pogodniji za uporabu na terenu i na većim udaljenostima (preko 100 m) te skeneri koji se koriste na udaljenostima do nekoliko metara, uz visoku točnost snimanja (Froehlich, 2004). Odabir laserskog skenera ovisi o konkretnom zadatku za koji se koristi. Kako bi se postiglo trodimenzionalno skeniranje objekta, potrebno je, uz mjerenje duljine, dovoljno točno poznavati i horizontalni i vertikalni kut prema detaljnim točkama objekta. Laserski skeneri ne rade kao klasični geodetski instrumenti, na principu direktnog mjerenja kutova prema pojedinoj točki. Takva mjerenja nisu potrebna jer su pomaci u pojedinoj ravnini (H/V) stalni i unaprijed poznati. Dakle, vrijednost kutnog pomaka u odnosu na neki ishodišni položaj dobiva se za svaku mjerenu točku zbrajanjem prethodno izvedenih, konstantnih pomaka (Matijević, 2002). Na osnovi poznatih prostornih kutova i izmjerene udaljenosti, računaju se 3D koordinate točke u koordinatnom sustavu TLS-a (konverzija iz sfernog u Kartezijev koordinatni sustav). Dakle, objekt je snimljen u horizontalnom i vertikalnom smislu, s tisućama točaka u sekundi, ovisno o udaljenosti od objekta i rezoluciji snimanja. Pritom se rezolucija snimanja definira kao prostorna udaljenost između susjednih snimljenih točaka unutar oblaka točaka pa je s današnjim laserskim skenerima moguće dobiti točke na objektu koje su međusobno udaljene tek jedan milimetar. Rezultat takvog snimanja je gust točkasti 3D model objekta. Pored 3D koordinata točke objekta, laserskim skeniranjem dobiva se i amplituda povratnog laserskog signala (intenzitet signala). Svaka boja reflektira lasersku zraku drugačijim intenzitetom. Tako npr., bijela mat boja daje 80-postotni povratak signala, siva mat boja 40-postotni povratak signala, dok crna mat boja daje 5-postotni povratak signala (URL-11). Pored intenziteta signala, terestrički laserski skeneri mogu prikupiti RGB (Red Green Blue) komponentu za svaku točku koja se dobije integriranjem unutarnje ili vanjske kamere. Na temelju kalibracije i orijentacije kamere te njene pozicije u odnosu na skener, slikovni zapis kamere upotrebljava se kako bi se svakoj izmjerenoj točki dodijelila RGB vrijednost. Prema tome, svaka izmjerena točka, uz pripadajuće koordinate, sadrži i podatak o boji te intenzitetu reflektirane zrake (Đapo i dr., 2007). Trodimenzionalno lasersko skeniranje posebno je prikladna metoda snimanja u situacijama kad je objekt snimanja teško pristupačan te je nemoguće ostvariti direktan kontakt s detaljnim točkama objekta čije je koordinate potrebno odrediti. Također, moguće je snimati područja koja zbog visoke temperature ili nepovoljne koncentracije štetnih plinova nisu pogodna za boravak ljudi u njihovoj neposrednoj blizini. Tako se primjerice, za snimanje izgrađenih prometnica (mostovi, tuneli) i tvorničkih postrojenja (toplana, rafinerija), terestrički laserski skener može koristiti bez zaustavljanja prometa ili prekidanja proizvodnog procesa (Cvjetković, 2010). 2.1. KORIŠTENI TLS PREMA NAČINU MJERENJA UDALJENOSTI Korišteni terestrički laserski skeneri, prema tehnologiji mjerenja udaljenosti, mogu se podijeliti na (URL-11): •• pulsne skenere •• fazne skenere. •• Pulsni skeneri – pulsna mjerenja temelje se na principu mjerenja vremenskog intervala putovanja elektromagnetskoga vala prema objektu snimanja te se direktno mjeri vrijeme potrebno za njegov povratak. Laserski odašiljač emitira kratki impuls koji se dijeli na dva dijela, prvi dio odašilje se u prijamnik i pokreList studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Golek, D., Dobrinić, D., Kordić, B. (2012): Usporedba terestričkih laserskih skenera Ekscentar, br. 15, pp. 54-61

Tema broja

će mjerenje vremena, a drugi dio podijeljenog signala šalje se prema objektu mjerenja. Za ovu se metodu mjerenja uobičajeno koristi kratica s engleskog jezika – TOF (Time Of Flight). Ova metoda mjerenja udaljenosti danas se najčešće koristi u praksi jer jednoznačno izmjerene duljine dobivamo u kratkom vremenskom razdoblju te omogućuje mjerenja bez posebnog reflektora na cilju. Pulsnom metodom mogu se ostvariti mjerenja na veće udaljenosti što je jedan od razloga korištenja za lasersko skeniranje iz zraka (eng. Airborne Laser Scanning – ALS) •• Fazni skeneri – udaljenost se računa iz fazne razlike između primljenog i odaslanog vala, pri čemu se odaslana laserska zraka modulira harmonijskim valom. Točnost mjerenja ovom metodom je 1% duljine faze te se može povećati korištenjem više valnih duljina umjesto jedne, pri čemu najdulja valna duljina definira unificiranost mjerenja, dok najkraća valna duljina definira maksimalnu točnost koju je moguće postići. Snaga kontinuirane laserske zrake je limitirana te se zbog toga ova metoda mjerenja koristi na udaljenostima do 100 m, no točnosti koje se mogu postići ovom metodom jako su visoke – u granicama od nekoliko milimetara. 2.2. LASERSKI SKENERI PREMA NAČINU SNIMANJA Snimanje okoline pomoću terestričkih laserskih skenera zahtijeva otklon laserske zrake u horizontalnoj i vertikalnoj ravnini jer su sirovi podaci mjerenja duljine i kutovi (horizontalni i vertikalni). Ovisno o prozoru snimanja (eng. Field Of View - FOV), korišteni terestrički laserski skeneri mogu se podijeliti na (Đapo i dr., 2007): •• kamera skenere •• hibridne skenere •• panoramske skenere. •• Kamera skeneri – registriraju sve što se nalazi u trenutačnom prozoru snimanja. To se postiže pomoću dva sinkronizirana ogledala, jedno ogledalo koristi se za refleksiju laserske zrake u horizontalnoj ravnini, dok se drugo ogledalo koristi za refleksiju laserske zrake u vertikalnoj ravnini. Prednost ovog načina snimanja je što se oba ogledala mogu individualno namjestiti, prema potrebi mjerenja, čime se postiže visoka točnost pri mjerenju horizontalnih i vertikalnih kutova. Nedostatak ovog načina snimanja je uzak prozor opažanja koji je jednak prozoru kamere te iznosi otprilike 60° x 60°, što zahtijeva dugotrajnije snimanje objekata. Taj nedostatak nadoknađuje se vrlo velikim dometom koji iznosi preko 1000 m u slučajevima korištenja pulsne metode mjerenja udaljenosti. •• Hibridni skeneri – kako bismo uklonili nedostatak kamera skenera razvijeni su hibridni skeneri kojima se ogledala za refleksiju laserske zrake automatski pozicioniranju. Hibridni skeneri snimaju sve u trenutnom smjeru gledanja, dok se

cijeli instrument (ili njegov dio) rotira oko svoje vertikalne osi, čime se dobiva snimak od 360° x 60°. Ovaj se tip skenera zbog svoje svestranosti najčešće koristi u praksi. •• Panoramski skeneri – snimaju sve oko sebe, osim područja ispod samog instrumenta što nije moguće zbog njihove mehaničke izvedbe. Prikupljanje podataka izvodi se rotacijom jednog zrcala koje reflektira lasersku zraku u vertikalnome smjeru te rotacijom cijeloga instrumenta (ili njegova dijela) oko svoje vertikalne osi. Ovim se načinom snimanja u vrlo kratkome vremenu snimi veliko područje i prikupi velika količina podataka. Panoramski skeneri uobičajeno koriste faznu metodu mjerenja udaljenosti te se zbog kratkog dometa najčešće koriste u zatvorenim prostorima. 3. SPECIFIKACIJE KORIŠTENIH LASERSKIH SKENERA Proizvođači terestričkih laserskih skenera prilažu detaljne tehničke specifikacije za svaki instrument. Kao što je u prethodnom poglavlju navedeno, danas na tržištu postoji raznovrsna ponuda laserskih skenera koji nisu univerzalni za sve primjene, već se prema ranije navedenim podjelama i načinu obrade podataka koriste za različite projektne zadatke. Dakle, ako se traži podatak o kvaliteti samih mjerenja, koji označava točnost 3D koordinata, on je teško dostupan jer ne može biti definiran usporedbom pojedinačnih mjerenja (točaka), kao što je slučaj kod mjernih (totalnih) stanica (Kersten i dr., 2007). Stoga su u ovom radu testirana četiri laserska skenera različitih proizvođača te su međusobno uspoređeni na temelju primjera u praksi. Korišteni su skeneri (tablica 3.1): Topcon GLS-1500, Faro Focus 3D, Trimble GX200 i Optech ILRIS 36D. Topcon GLS-1500 je terestrički laserski skener koji koristi pulsni način mjerenja duljina te uz 90% refleksivnosti okoline u kojoj se nalazi, može snimati i do 330 m. Za potrebe ovog rada skener je korišten za puno manje udaljenosti (do 15 m), no uglavnom se koristi za snimanja velikih površina i objekata. Prema načinu snimanja spada u hibridne laserske skenere s prozorom snimanja od 360° x 70°, no na samome skeneru postoje 3 metalna držača pomoću kojih se skener može okretati u vertikalnoj ravnini za gotovo 360°, osim područja sjene ispod stativa na kojemu se nalazi (slika 3.1) (URL-13). Brzina snimanja je 30000 točaka u sekundi, s rezolucijom mjerenja od 1 mm na 100 m i točnošću mjerenja duljina od 4 mm na 150 m. Instrumentom se može upravljati putem prijenosnog računala ili dlanovnika spojenih pomoću LAN kabela, USB-a ili WiFi-a (slika 3.2). Snimanje se može izvoditi i sa samog instrumenta, tako da se grubim nišanom te vijcima za horizontalno i vertikalno pomicanje zrcala odabere područje snimanja. Topcon GLS-1500 već na terenu omogućuje vrlo precizno izdvajanje detalja koji su predmet snimanja što smanjuje obujam naknadne obrade podataka u uredu. Prikupljeni podaci pohranjuju se na SD karticu instrumenta ili na računalo. RGB model boja snimljenih točaka dobiven je pomoću ugrađene kamere rezolucije 2 MPx. Postoji više načina na-

Tablica 3.1. Specifikacije korištenih laserskih skenera (URL-14,URL-16,URL-17,URL-18) Laserski skener

Topcon GLS - 1500

Faro Focus 3D

Trimble GX200

Mjerenje duljina

Pulsno

Fazno

Pulsno

Prozor snimanja

360° x 70°

360° x 305°

360° x 60°

360° x 220°

30 000

do 976 000

do 5000

2500

0,006°

0,009°

0,0017°

0,004°

Brzina skeniranja [točaka/s] Kutna rezolucija

Horizontalna Vertikalna

Min/max duljina mjerenja [m] Točnost mjerenja duljina

Optech ILRIS 36D

0,006°

0,009°

0,0017°

0,004°

1 - 330

0,6 - 120

1 - 300

3 - 1700 4 mm na 100 m

4 mm na 150 m

2 mm na 25 m

1,5 mm na 50 m

Težina [kg]

17,6

13,6

CCD kamera

Da (interna)

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Golek, D., Dobrinić, D., Kordić, B. (2012): Usporedba terestričkih laserskih skenera Ekscentar, br. 15, pp. 54-61

Tema broja

obradom podataka u uredu od panoramskog prikaza veličine 360° x 305° obrade dijelovi potrebni za konkretni projektni zadatak. Svi prikupljeni podaci spremaju se na SD karticu veličine 32 GB ili na uređaje s kojima je skener bežično povezan. Faro Focus 3D ima dvoosni kompenzator čime je onemogućeno naginjanje i usmjeravanje skenera u različitim smjerovima. Ovaj skener odlikuje se povoljnijom cijenom s obzirom na ostale skenere te je zbog panoramskog načina snimanja, faznog mjerenja duljina i svoje tehničke izvedbe značajno brži. Najširu primjenu nalazi u snimanju interijera, industrijskih postrojenja i objekata koji se nalaze u neposrednoj blizini instrumenta (do 30 m) (slika 3.6). Trimble GX200 je pulsni hibridni terestrički laserski skener s

Slika 3.1. Prikaz držača za rotaciju skenera u vertikalnoj ravnini

Slika 3.2. Topcon GLS-1500 povezan pomoću USB-a na računalo

Slika 3.4. Faro Focus 3D

Slika 3.5. Prikaz oblaka točaka na mobitelu koji je bežično povezan s Focusom 3D

Slika 3.3. Oblak točaka crkve Svih svetih

pajanja instrumenta: pomoću kabela, vanjskog izvora energije (akumulator) ili četiri punjive baterije (po dvije sa svake strane instrumenta) koje su bile korištene pri mjerenjima te su se iskazale velikom izdržljivošću. Robustan izgledom, ovaj instrument pri snimanju na maksimalnoj rezoluciji daje veoma pouzdane podatke u kratkome vremenu te je idealan za snimanja velikih površina i nepristupačnih objekata s većih udaljenosti, pri čemu se instrument zbog svoje konstrukcijske izvedbe može zakretati i u vertikalnoj ravnini što olakšava snimanje cjelokupnog objekta (slika 3.3). Faro Focus 3D (slika 3.4) je dimenzijama najmanji te najlakši laserski skener trenutno dostupan na tržištu koji koristi faznu metodu mjerenja duljina te može prikupiti i do 976000 točaka u sekundi. Zbog toga mu je domet mjerenja ograničen na 120 m na 90% refleksivnosti okoline te se najčešće koristi u zatvorenim prostorima i za objekte koji se protežu na manjem području. Točnost mjerenja duljina je 2 mm na 25 m. Faro Focus 3D ima integriranu kameru s rezolucijom od 70 MPx koja omogućava rezoluciju mjerenja od 1 mm na 100 m. Skenerom se upravlja pomoću ekrana osjetljivog na dodir ili uređaja (prijenosno računalo, dlanovnik, smartphone) koji se bežično, preko IP adrese, povezuju sa samim skenerom (slika 3.5). Terenski dio posla može se obaviti u veoma kratkom vremenu te se naknadnom

Slika 3.6. Oblak točaka utvrde

prozorom snimanja od 360° x 60°. U usporedbi s ostalim skenerima, osjetno sporije prikuplja podatke (5000 točaka/s), uz točnost mjerenja duljina od 3 mm na 100 m. Maksimalna duljina skeniranja je do 300 m što omogućava uporabu na otvorenim prostorima i snimanje većih objekata. Moguće ga je koristiti i u integraciji s GNSS metodom mjerenja (slika 3.7). Trimble nudi dva različita tipa programa za upravljanje skenerom, Pocketscape je prilagođen radu na kontroleru, a Pointscape radu na prijenosnom računalu. Za potrebe testiranja skenera korišten je Pointscape u kojemu se sa zaslona monitora prijenosnog računala (slika 3.8), spojenog na skener pomoću LAN kabela, birao prozor opažanja, List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Golek, D., Dobrinić, D., Kordić, B. (2012): Usporedba terestričkih laserskih skenera Ekscentar, br. 15, pp. 54-61

Tema broja

čime se smanjuje obujam naknadne obrade podataka. Sam odabir objekata obavlja se na tri načina: iz slike, videosnimaka ili oblaka točaka. Pomoću integrirane kamere uzme se snimka veličine 60° x 60° te se iz snimke odaberu željeni detalji. Odabir objekata iz videosnimke je najbrži. Preko zaslona prijenosnog računala skener se navodi na područje od interesa te se na videosnimci označavaju željeni objekti. Lasersko je skeniranje iz oblaka točaka najpreciznije: najprije se u gruboj rezoluciji i prozoru opažanja od 360° snimi oblak točaka, a zatim se iz njega odaberu potrebni detalji. Trimble GX200 može se koristiti u inženjerskim projektnim zadacima (slika 3.9) te za potrebe snimanja kulturne baštine. Optech Ilris 36D je pulsni kamera skener s prozorom snimanja od 40° x 40°, no postavljanjem »pan/tilt« baze, prozor snimanja iznosi 360° x 220°. ILRIS 36D dolazi opremljen s potpuno motoriziranom bazom koja u potpunosti omogućuje pokrivenost polja vidljivosti. Ona rotira skener oko vertikalne osi za puni krug dok se s »tilt« pločom (slika 3.10) skener rotira i oko horizontalne osi za +90° prema zenitu, odnosno -90° prema nadiru. Ovaj je dodatak modularan i moguće ga je odvojiti od osnovnog uređaja te se njime jednostavno upravlja preko kontrolnog softvera samog skenera (URL-12). Skenerom se upravlja putem dlanovnika ili bilo kojeg drugog računala koje ima mogućnost spajanja bežičnom vezom (slika 3.11). Ima u sebi ugrađenu kameru, no moguće je pričvrstiti bilo koji vanjski fotoaparat za automatizirano bojanje oblaka točaka (slika 3.11), pod uvjetom da je obavljena kalibracija istog, odnosno da je korištena aplikacija za unutarnju i vanjsku orijentaciju. Područje interesa i status samog skeniranja prikazani su na LCD zaslonu, a podaci se direktno pohranjuju na vanjsku ili unutarnju memoriju. Područje interesa i gu-

Slika 3.7. Trimble GX200

Slika 3.8. Trimble GX200 povezan pomoću LAN kabela na računalo

Slika 3.9. Oblak točaka mosta Krka

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Slika 3.10. Optech ILRIS 36D s »pan/tilt« pločom

Slika 3.11. Optech ILRIS 36D spojen na dlanovnik te s pričvršćenom kamerom

Slika 3.12. Oblak točaka dubrovačkih zidina i dijela grada

Golek, D., Dobrinić, D., Kordić, B. (2012): Usporedba terestričkih laserskih skenera Ekscentar, br. 15, pp. 54-61

stoća podataka podesivi su od strane korisnika (Novak, 2007). ILRIS 36D svoju primjenu nalazi u inženjerstvu, rudarstvu, snimanju industrijskih postrojenja, kriminalističkoj forenzici te u svim ostalim projektima koji zahtijevaju točnu 3D vizualizaciju prostora i prostornih objekata (slika 3.12). Spada u kategoriju dalekometnih skenera (mjerenje duljina i na više od 1500 m s rezolucijom od 2 cm), a da pritom nije opterećen mehaničkom rotacijom samoga instrumenta. 4. PRAKTIČNI DIO 4.1. PRIKUPLJANJE PODATAKA Snimanje sa sva četiri navedena skenera provedeno je u Laboratoriju za mjerenja i mjernu tehniku Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U prvom dijelu analizirane su karakteristike skenera s obzirom na snimljeni materijal. Provedeno je snimanje različitih materijala pravilnog oblika: kameni blok, opeka, željezni blok, drveni kvadar, suha i mokra keramička pločica, ultrapas ploča pod kutovima od 0°, 30°, 60° i 75°. U drugom dijelu snimljena je IT8 testna karta (slika 4.3b). IT8 je testna karta koja se izrađuje prema ISO 12641 standardu te se koristi kao referenca za kalibriranje boja na kamerama, skenerima, fotoaparatima i raznim drugim uređajima. Uobičajeno, testnu kartu potrebno je kupiti te se u tom slučaju ona izrađuje na posebnoj podlozi i s posebnim uređajima, no u našem slučaju, za prepoznavanje boja, zadovoljavajuću kvalitetu pružila je testna karta ispisana na pisaču HP DESIGNJET T790. Cilj prvog i drugog dijela bio je utvrditi pogreške u očitanju duljine koje se javljaju uslijed pogrešnog odbijanja laserske zrake od određene vrste materijala ili neke specifične boje. Treći dio analize odnosio se na ispitivanje mjerne ponovljivosti instrumenata gdje je u tri serije mjerenja opažano po pet orijentacijskih točaka te su analizirana odstupanja mjerenih koordinata kod ponovljenih mjerenja.

Tema broja

Prvi korak obrade podrazumijeva filtriranje podataka, odnosno uklanjanje šumova koji su sadržani u podacima mjerenja, a najčešće se javljaju na rubovima snimljenih objekata. U sklopu obrade rezultata baziralo se na utvrđivanju odstupanja oblaka točaka od ravnine koja definira pojedini materijal, odnosno ovisnosti odstupanja o vrsti materijala i boji skeniranog objekta. Odstupanja su izražena statističkim pokazateljima: minimumom, maksimumom i standardnim odstupanjem (slika 4.2). Za dobivanje navedenih podataka korištena je funkcija Fitting Tool. Fitting Tool je alat koji se koristi za uklapanje određenih geometrijskih elemenata (ravnina, kugla, valjak i sl.) u oblak točaka. U konkretnom slučaju, u oblak točaka uklopljena je ravnina te su spomenuti statistički pokazatelji dobiveni iz usporedbe mjerene ravnine od idealne (uklopljene) (slika 4.1). Za usporedbu mjerene ravnine u odnosu na idealnu, koristi se funkcija Inspection Map. Rezultat funk[mm]

a) Topcon GLS-1500

10,0 opeka

8,0

kameni blok

6,0

keramička pločica (mokra)

4,0

keramička pločica (suha)

2,0

željezni blok ultrapas ploča 0°

0,0 -2,0

standardno odstupanje

min

max

ultrapas ploča 60°

-4,0

ultrapas ploča 75°

-6,0

drveni kvadar

-8,0

[mm]

b) Faro Focus 3D

10,0 opeka

8,0

kameni blok

6,0

4.2. OBRADA PODATAKA Proizvođači laserskih skenera uz svoje uređaje isporučuju i aplikacije za prikupljanje i obradu podataka. Za potrebe obrade podataka na raspolaganju su nam bile aplikacije FARO Scene, Topcon ScanMaster i Trimble RealWorks. Sve aplikacije u svojoj suštini pružaju slične mogućnosti obrade kao što su koloriranje oblaka točaka, filtriranje podataka, georeferenciranje i sl., no radi dobivanja homogenih i usporedivih rezultata, obradu i analize bilo je potrebno provesti u jedinstvenoj aplikaciji. Obrada podataka izvedena je u programu Trimble RealWorks v.6.3. S obzirom da svaki proizvođač razvija vlastiti format zapisa oblaka točaka, kako bi se omogućila razmjena podataka između programskih aplikacija, prikupljeni podaci spremljeni su u tekstualnom obliku u ASCII *.xyz formatu.

ultrapas ploča 30°

keramička pločica (mokra)

4,0

keramička pločica (suha)

2,0

željezni blok ultrapas ploča 0°

0,0 -2,0

standardno odstupanje

min

max

ultrapas ploča 30° ultrapas ploča 60°

-4,0

ultrapas ploča 75°

-6,0

drveni kvadar

-8,0

[mm]

c) Trimble GX200

25,0 opeka

20,0

kameni blok

15,0

keramička pločica (mokra)

10,0

keramička pločica (suha) željezni blok

5,0

ultrapas ploča 0°

0,0 -5,0

ultrapas ploča 30° standardno odstupanje

min

max

ultrapas ploča 60° ultrapas ploča 75°

-10,0

drveni kvadar

-15,0 [mm]

d) Optech ILRIS 36D

15,0 opeka kameni blok

10,0

keramička pločica (mokra) 5,0

keramička pločica (suha) željezni blok

0,0 -5,0

standardno odstupanje

min

max

ultrapas ploča 0° ultrapas ploča 30° ultrapas ploča 60°

-10,0

ultrapas ploča 75° drveni kvadar

-15,0

Slika 4.1. Usporedba mjerene ravnine (bijelo) u odnosu na idealnu ravninu (sivo)

Slika 4.2. Statistički pokazatelji odstupanja oblaka točaka od idealne ravnine za TLS: a) Topcon GLS-1500 b) Faro Focus 3D c) Trimble GX200 i d) Optech ILRIS 36D

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Golek, D., Dobrinić, D., Kordić, B. (2012): Usporedba terestričkih laserskih skenera Ekscentar, br. 15, pp. 54-61

Tema broja Tablica 4.1. Statistički pokazatelji odstupanja oblaka točaka od idealne ravnine Topcon GLS - 1500

materijal opeka

standardno odstupanje [mm]

min [mm]

1.5

-6.0

Faro Focus 3D max [mm]

standardno odstupanje [mm]

min [mm]

5.3

1.2

-4.5

Trimble GX200 max [mm]

standardno odstupanje [mm]

min [mm]

4.6

1.4

-4.8

Optech ILRIS 36D max [mm]

standardno odstupanje [mm]

min [mm]

max [mm]

4.1

1.5

-5.4

5.2

kameni blok

1.5

-5.9

4.3

1.4

-5.9

5.1

0.8

-3.2

5.1

1.4

-5.6

4.9

keramička pločica (mokra)

1.4

-5.2

7.4

0.9

-3.5

5.2

3.5

-11.2

18.8

2.1

-6.1

6.8

keramička pločica (suha)

1.4

-5.0

5.0

0.8

-6.5

4.2

3.3

-10.5

16.0

1.7

-7.2

6.3

željezni blok

1.9

-7.1

7.3

1.2

-4.6

5.0

1.6

-6.9

6.8

1.5

-6.0

5.7

ultrapas ploča 0°

1.3

-5.2

4.9

1.1

-4.9

8.0

2.3

-12.2

12.0

2.0

-9.2

9.3

ultrapas ploča 30°

1.3

-4.8

5.6

1.0

-4.0

4.4

0.8

-3.4

4.1

1.5

-5.0

5.5

ultrapas ploča 60°

1.0

-3.6

4.0

0.6

-2.2

3.2

0.5

-2.3

2.0

1.3

-4.2

4.7

ultrapas ploča 75°

1.2

-6.5

4.1

0.4

-3.0

2.9

0.4

-1.6

1.7

1.2

-4.0

4.8

drveni kvadar

1.7

-5.1

5.5

1.5

-5.4

5.7

1.4

-4.9

4.8

1.8

-6.1

5.7

Slika 4.3. Prikaz odstupanja pojedine boje na IT8 testnoj karti snimljenoj skenerom: a) Trimble GX200 b) IT8 testna karta (URL-15)

cije Inspection Map dvodimenzionalni je prikaz mjerene plohe unutar kojeg su pikseli obojeni prema razlici (izraženoj u smislu visine) između mjerene i idealne ravnine. S desne strane prikaza nalazi se legenda koja svakoj vrijednosti visine pridružuje odgovarajuću boju. 4.3. REZULTATI Točnost 3D koordinata prikupljenih laserskim skeniranjem ovisi o točnosti samog instrumenta i algoritmu unutar programske aplikacije Trimble RealWorks koji je korišten za uklapanje ravnine u oblak točaka. Minimalne i maksimalne vrijednosti odstupanja koordinata od idealne (uklopljene) ravnine nalaze se u intervalu od -12.2 mm do 18.8 mm (tablica 4.1). Svi materijali korišteni u ispitivanju nalazili su se na udaljenosti od 7.3 m od instrumenta te pod približnim kutom od 0°, jedino se ultrapas ploča zakretala za 30°, 60° i 75° da bi se utvrdila ovisnost točnosti mjerenja duljine o povećanju upadnog kuta laserske zrake. Daljnjim analizama utvrđeno je da skeneri različito reagiraju na pojedine boje što je vidljivo iz prikaza odstupanja pojedine boje na snimljenoj IT8 testnoj karti (slika 4.3a). Iz rezultata provedenih ispitivanja vidljivo je da su za laserska skeniranja najpogodnije svijetle površine, dok se kod tamnijih i reflektivnih površina može javiti šum u mjerenjima (slika 4.4). Odstupanja koordinata kod ponovljenih mjerenja mjernih markica su reda veličine milimetra i prikazana su u tablici 4.2 (Δ je razlika između minimalne i maksimalne vrijednosti mjerene koordinate). 5. ZAKLJUČAK U ovom radu prikazani su rezultati testiranja četiri terestrička laserska skenera. Lasersko skeniranje ne pruža neograničenu geometrijsku točnost i cjelovitost prilikom snimanja raznovrsnih objekata. Sustavi za skeniranje imaju minimalne i maksimalne domete u kojima su operativni (ovisno o tehničkim karakteristikama – tablica 3.1). Snimanje ispod ili iznad tih granica rezultira grubim pogreškama i registriranjem 60

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

netočnih podataka. Neki laserski sustavi mogu imati poteškoća s određenim materijalima kao što su mramor i reflektivne površine te u ovom slučaju keramička pločica. Prije pristupanja izradi samog projektnog zadatka potrebno se upoznati s karakteristikama TLS-a i njegovim mogućnostima kako bi se unutar prikupljenih podataka mogao razlikovati šum od samih mjerenja. TLS nisu zamjena za klasična geodetska mjerenja, već nadopunjuju njihove mogućnosti. Zanimljivo je uočiti kako se pri snimanju ultrapas ploče, kod svih testiranih skenera, s povećanjem upadnog kuta zrake smanjuje standardno odstupanje, što potvrđuju i rezultati provedenih ispitivanja. Zbog smanjivanja prozora opažanja, smanjuje se pogreška mjerenja duljine, odnosno smanjuje se broj pogrešno određenih točaka unutar oblaka (Kremen i dr., 2007). Istraživanja pokazuju da su svi ispitani laserski skeneri pod utjecajem instrumentalnih pogrešaka. Stoga je potrebno definirati standarde za ispitivanje sustava za lasersko skeniranje s ciljem kalibracije instrumenata (Reshetyuk, 2006) i reduciranja utjecaja instrumentalnih pogrešaka na sama mjerenja. Svi ispitani skeneri primjenjivi su pri rješavanju određenih projektnih

Slika 4.4. Šum u mjerenjima uslijed laboratorijske rasvjete

Golek, D., Dobrinić, D., Kordić, B. (2012): Usporedba terestričkih laserskih skenera Ekscentar, br. 15, pp. 54-61

Tema broja

zadataka. Optech ILRIS 36D pogodan je za potrebe snimanja objekata na velikim udaljenostima, no može se koristiti i za snimanje unutrašnjosti objekata. Topcon GLS-1500 i Trimble GX200 su srednjodometni skeneri pogodni za snimanje većih objekata, ali i interijera, dok je Faro Focus 3D pogodan za snimanje interijera i za snimanje objekata na kraćim udaljenostima. Sam odabir skenera ovisi o tipu projektnog zadatka te o potrebama korisnika. Lasersko skeniranje nudi mogućnost integracije geodezije s ostalim strukama, što pruža šire mogućnosti pri obavljanju različitih vrsta zadataka. Kako bi široke mogućnosti laserskog skeniranja i njegove integracije našle svoju potpunu primjenu, treba prilagoditi postojeću zakonsku regulativu i razmišljanja okrenuti prema 3D svijetu. ZAHVALA Zahvaljujemo prof. dr. sc. Bošku Pribičeviću, dipl. ing. geod., na posudbi opreme i ustupljenom računalu za obradu podataka. Zahvaljujemo gosp. Đuri Zaloviću, dipl. ing. geod., i tvrtci Geocentar d.o.o. Čakovec na ustupljenom laserskom skeneru Topcon GLS1500 i pomoći pri obradi podataka. Zahvaljujemo gosp. Filipu Đonliću i tvrtci Teximp d.o.o. Zagreb na ustupljenom laserskom skeneru Faro Focus 3D. Zahvaljujemo gosp. Zlatanu Novaku, dipl. ing. geod., i tvrtci Geo3D d.o.o. Varaždin na ustupljenom laserskom skeneru Optech ILRIS 36D i pomoći pri obradi podataka. Zahvaljujemo gosp. Nenadu Smolčaku i tvrtci Geomatika Smolčak d.o.o. na ustupanju laserskom skenera Trimble GX200 LITERATURA ›› Adami, A., Guerra, F., Vernier, P. (2007): Laser Scanner and Architectural Accuracy Test, CIPA Symposium, vol. XXI, str. 1-5, Tablica 4.2. Odstupanja koordinata kod ponovljenih mjerenja: a) Topcon GLS-1500 b) Faro Focus 3D c) Trimble GX200 d) Optech ILRIS 36D I. serija

II. serija

III. serija

Topcon GLS - 1500

x [m]

y [m]

z [m]

x [m]

y [m]

z [m]

x [m]

y [m]

target1

-3,485

9,708

0,386

-3,485

9,708

0,386

-3,485

9,707

target2

-3,833

1,618

0,127

-3,833

1,618

0,127

-3,833

1,618

target3

-1,037

-9,961

0,609

-1,037

-9,961

0,609

-1,037

-9,961

target4

2,994

-7,905

-0,262

2,994

-7,906

-0,262

2,994

-7,905

target5

4,121

-5,431

0,611

4,121

-5,430

0,611

4,121

-5,430

I. serija

II. serija

III. serija

Faro Focus 3D

x [m]

y [m]

z [m]

x [m]

y [m]

z [m]

x [m]

y [m]

target1

-1.841

9.727

1.240

-1.842

9.727

1.241

-1.842

9.727 9.770

target2

3.108

9.771

0.088

3.108

9.771

0.088

3.108

target3

3.576

3.121

-0.126

3.576

3.121

-0.126

3.576

3.121

target4

-1.784

-7.062

0.002

-1.784

-7.062

0.002

-1.784

-7.062

target5

3.550

-0.614

-0.130

3.550

-0.614

-0.130

3.550

-0.614

I. serija

II. serija

III. serija

Trimble GX200

x [m]

y [m]

z [m]

x [m]

y [m]

z [m]

x [m]

y [m]

target1

-8.022

-2.655

0.009

-8.022

-2.655

0.009

-8.024

-2.655

target2

-9.973

2.916

0.663

-9.973

2.915

0.664

-9.973

2.916

target3

9.822

3.744

1.196

9.821

3.744

1.196

9.824

3.744

target4

8.377

2.482

0.024

8.376

2.483

0.024

8.376

2.483

target5

5.624

-3.610

0.607

5.624

-3.609

0.608

5.624

-3.610

I. serija

II. serija

III. serija

Optech ILRIS 36D

x [m]

y [m]

z [m]

x [m]

y [m]

z [m]

x [m]

y [m]

target1

0.533

6.643

-0.021

0.533

6.642

-0.021

0.535

6.642

target2

-6.653

4.137

-0.228

-6.653

4.137

-0.228

-6.653

4.139

target3

-3.216

6.148

-1.414

-3.215

6.148

-1.414

-3.216

6.148

target4

-5.272

-0.779

-0.233

-5.273

-0.779

-0.233

-5.272

-0.779

URL-1: http://www.isprs.org/proceedings/XXXVI/5-C53/papers/ FP003.pdf (20. 1. 2012.) ›› Basa, L., Juraj, I. (2011): Oblak točaka i AutoCAD Civil 3D 2011, Ekscentar, no. 14, str. 34-39, URL-2: http://hrcak.srce.hr/file/106551 (20. 1. 2012.) ›› Boehler, W., Marbs, A. (2003): Investigating Laser Scanner Accuracy, Institute for Spatial Information and Surveying Technology, FH Mainz, str. 1-15, URL-3: http://dev.cyark.org/temp/ i3mainzresults300305.pdf (20. 1. 2012.) ›› Cvjetković, N. (2010): Terestričko lasersko skeniranje pročelja muzeja Mimara, Diplomski rad, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb ›› Đapo, A., Kordić, B., Medved, I., Miler, M. (2007): Terestrički laserski skeneri, Ekscentar, no. 10, str. 35-38, URL-4: hrcak.srce.hr/ file/32559 (20. 1. 2012.) ›› Froehlich, C., Mettenleiter, M.(2004): Terrestrial Laser Scanning - New Perspectives in 3D Surveying, International Archives of Photogrammetry, vol. XXXVI, URL-5: http://www.isprs.org/ proceedings/XXXVI/8-W2/FROEHLICH.pdf (6. 3. 2012.) ›› Kersten, T. P., Lindstaedt, M., Mechelke, K. (2007): Comparative Investigations into the Accuracy Behavior of the New Generation of Terrestrial Laser Scanning Systems, Optical 3D Measurements Techniques VIII, vol. I, str. 319-327, URL-6: http://dev.cyark.org/ temp/hcuhamburgmechelkeetal2007.pdf (24. 1. 2012.) ›› Kremen, T., Koska, B., Pospisil, J. (2006): Verification of Laser Systems Quality, FIG Congress, vol. XXIII, URL-7: http://www.fig.net/pub/ fig2006/papers/ts24/ts24_04_kremen_etal_0452.pdf (24. 1. 2012.) ›› Matijević, H. (2002): Terestrički laserski skeneri, Seminarski rad, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, URL-8: http:// www.seminarskirad.biz/seminarski/ terestricki%20laserski%20 skeneri%20-%20hr.pdf (6. 3. 2012.) z [m] Δx [m] Δy [m] Δz [m] ›› Novak, Z. (2007): Optech LiDAR, 0,386 0,000 -0,001 0,000 Ekscentar, no. 10, str. 24-30, 0,127 0,000 0,000 0,000 URL-9: http://hrcak.srce.hr/index. 0,609 0,000 0,000 0,000 php?show=clanak&id_clanak_ -0,262 0,000 -0,001 0,000 jezik=32557 (15. 3. 2012.) 0,611 0,000 -0,001 0,000 ›› Reshetyuk, Y. (2006): Calibration of Terrestrial Laser Scanners for the Purposes of Geodetic Engineering, z [m] Δx [m] Δy [m] Δz [m] FIG Symposium, vol. XII, str. 1-3, 1.240 0.000 0.000 -0.001 8-10, URL-10: http://www.fig.net/ 0.088 0.000 0.000 -0.001 commission6/baden_2006/PDF/LS1/ Reshetyuk.pdf (20. 1. 2012.) -0.126 0.000 0.000 0.000 ›› URL-11: http://geoservis.ftn.uns. 0.003 0.000 0.000 -0.001 ac.rs/files/IntegralniSistemi/TLS.pdf -0.130 0.000 0.000 0.000 (24. 1. 2012.) ›› URL-12: http://www.geo3d.hr/ (15. 3. 2012.) z [m] Δx [m] Δy [m] Δz [m] › › URL-13: http://geocentar.com/ (7. 3. 0.009 -0.002 0.000 -0.001 2012.) 0.663 0.000 -0.001 -0.001 › › URL-14: http://www.faro.com/ (20. 1.196 -0.003 -0.001 0.000 3. 2012.) 0.024 -0.001 -0.001 0.000 ›› URL-15: http://www.computer0.608 0.000 -0.001 0.000 darkroom.com/it8cal/it8_page_1. htm (20. 3. 2012.) ›› URL-16: http://global.topcon.com/ z [m] Δx [m] Δy [m] Δz [m] (7. 3. 2012.) -0.021 -0.002 -0.001 0.000 ›› URL-17: http://www.trimble.com/ -0.229 0.000 -0.002 -0.001 (20. 1. 2012.) -1.414 -0.001 0.000 0.000 ›› URL-18: http://www.optech.ca/ (15. -0.234 -0.001 0.000 -0.001 3. 2012.) List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Govorčin, M., Kovačić, F., Žižić, I. (2012): Bespilotne letjelice SenseFly Swinglet CAM Ekscentar, br. 15, pp. 62-68

Tema broja Marin Govorčin, univ. bacc. ing. geod. et geoinf. Filip Kovačić Ivan Žižić, univ. bacc. ing. geod. et geoinf.

► diplomski studij, Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Kačićeva 26, 10000 Zagreb, e-mail: mgovorcin@geof.hr

► preddiplomski studij, Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Kačićeva 26, 10000 Zagreb, e-mail: fikovacic@geof.hr ► diplomski studij, Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Kačićeva 26, 10000 Zagreb, e-mail: izizic@geof.hr

Bespilotne letjelice

SenseFly Swinglet CAM

Sudionici radionice Marin Govorčin Filip Kovačić Jakov Maganić Ivan Žižić

Sažetak: Tijek razvoja bespilotnih letjelica uglavnom je bila tajna jer sam razvoj takve tehnologije bio je od posebnog interesa vojnim

institucijama. Primjena je bila bazirana na nadgledanju ili takozvanom špijuniranju, ali s vremenom bespilotne letjelice pronalaze i svoju primjenu u civilnim svrhama te se pokazuju jako korisnima. Jedna od takvih primjena je upravo u geodeziji i to u području aerofotogrametrije. Tema ovog članaka je prikaz funkcionalnosti i mogućnosti primjene bespilotne letjelice Swinglet CAM. Osim samih karakteristika letjelice i teorijske pozadine, u članku je opisana zakonska regulativa koja se odnosi na let i snimanje bespilotnih letjelica. Ključne riječi: bespilotne letjelice, aerofotogrametrija, Swinglet CAM, zakonska regulativa

Unmanned aerial vehicle SenseFly Swinglet CAM Summary: Development of unmanned aerial vehicles has been mostly shrouded in mystery veil because development of such techno-

logy was special interested by military institutions. It was used for so called monitoring or spying but eventually the use of unmanned aerial vehicles was found in civilian purposes. One of such uses is in geodesy, exactly in field of aerial photogrammetry. The theme of this article is to show functionality and particular uses with unmanned aircraft Swinglet CAM. Beside the characteristics of the aircraft and the theoretical background in the article are also described laws related to flying and surveying with unmanned aerial vehicles. Keywords: unmanned aerial vehicles, aerial photogrammetry, Swinglet CAM, law regulation

1. Uvod Svjedoci smo velikog razvoja tehnologije i znanosti tijekom posljednjih desetljeća, a sve je to posljedica modernog društva kakvom težimo. Sukladno tome i geodezija kao znanost doživljava razvoj koji je omogućen novim stupnjem tehnološkog razvitka. Od davnih su vremena glavna oruđa za »mjerenja« bili konopi i lanci te je korištena »stopa« kao mjera dužine (npr. Stara Grčka) (Lasić, 2007). Danas, razvojem instrumentarija i otkrićem dalekozora, imamo GPS uređaje, moderne mjerne stanice itd. Itekako je vidljiv ogroman pomak u odnosu na prije i to sve zahvaljujući razvoju tehnologije. Primjer tehnoloških dostignuća su i bespilotne letjelice koje nisu novost na području inovacija jer postoje već duže vrijeme, ali sama njihova implementacija u geodeziji je relativno nova i još u razvoju. Primjenu u geodeziji bespilotna letjelica ostvaruje u području aerofotogrametrije. Postavlja se pitanje u kojim konkretnim geodetskim zadaćama se bespilotne letjelice mogu primijeniti, pritom uzimajući u obzir toč62

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

nost koju pružaju. Također, treba naglasiti da zakonska regulativa ne pokriva još sve segmente korištenja bespilotnih letjelica u našoj državi, što je i razumljivo budući da je korištenje bespilotnih letjelica za izvođenje geodetskih radova tek na samom početku. Jasno je da će vrijeme pokazati koji su daljnji koraci i svakako će se morati uskladiti propisi i uredbe koje se odnose na primjenu novih tehnologija za izvođenje geodetskih radova. 2. Fotogrametrija Fotogrametrija i daljinska istraživanja su umijeće, znanost i tehnologija dobivanja pouzdanih informacija o Zemlji i njenom okružju te ostalim fizičkim objektima i fizikalnim procesima, pomoću snimki i ostalih senzorskih sustava, bez neposrednog kontakta s objektom, postupcima prikupljanja, mjerenja, analiza i predočavanja (URL-1). Ocem fotogrametrije smatra se A. Laussedat koji je 1851. godine,

Govorčin, M., Kovačić, F., Žižić, I. (2012): Bespilotne letjelice SenseFly Swinglet CAM Ekscentar, br. 15, pp. 62-68

Tema broja

3. Bespilotne letjelice – kratki povijesni pregled Prilikom definiranja pojma bespilotnih letjelica (eng. Unmanned Aerial Veichles – UAV) u brojnoj literaturi nailazimo na bogat izbor

objašnjenja. Razlog tome je njihova višestruka primjena, kako u vojne, tako i u civilne, ponajviše rekreativne, svrhe. Najjednostavnije govoreći, bespilotne letjelice su letjelice sposobne izvršiti kontinuirani let bez pilota (Bento, 2008). Sam koncept bespilotnog leta donosi 1915. godine Nikola Tesla, opisujući u svojoj disertaciji naoružani bespilotni zrakoplov dizajniran za obranu Sjedinjenih Američkih Država. Samo dvije godine kasnije, američka vojska proizvodi prve bespilotne letjelice kontrolirane radiosignalom. Od tada započinje neprestano usavršavanje bespilotnih letjelica, kao i sve šira primjena u gotovo svim većim vojnim operacijama. Iako se i danas bespilotne letjelice koriste najviše u vojne svrhe, posljednje je desetljeće sve veća njihova uporaba u znanstvenim, komercijalnim i zadacima javne sigurnosti, s ciljem akvizicije podataka i snimaka ugroženih područja, izrade karata, komunikacijskog prijenosa, istraživanja, spašavanja, pregleda prometa i dr. S bespilotnom letjelicom oblika aviona u civilne svrhe prvi su eksperimentirali Przybilla i Wester-Ebbinghaus 1979. godine (slika 3.1). Godinu kasnije, 1980., Wester-Ebbinghaus koristi prvi model helikoptera u fotogrametrijske svrhe (Eisenbeiss, 2004). Uz kasnije konstrukcije bespilotnih letjelica u obliku cepelina i balona, za fotogrametrijske potrebe najbolje su se pokazale konstrukcije oblika aviona i helikoptera, koje su nastavile svoj razvoj i do danas doprinijele sve većoj autonomiji i točnosti izvođenja leta. Bespilotnom letjelicom može se upravljati daljinski, može biti poluautonomna, autonomna ili kombinacija navedenog, gdje je sposobna izvršavati velik broj zadataka. Postoji veliki broj različitih tipova bespilotnih letjelica s različitim mogućnostima, ovisno o potrebama samih korisnika. Nekoliko različitih skupina zatražilo je stvaranje referentnog standarda za međunarodnu UAV zajednicu. Europska zajednica za bespilotne letjelice (eng. European Association of Unmanned Vehicles Systems – EUROUVS) kreirala je klasifikaciju bespilotnih letjelica na osnovu sljedećih parametara: visina leta, trajanje leta, brzina, maksimalna nosivost (eng. maximum takeoff weight – MTOW), veličina letjelice, domet signala i dr. Bespilotne letjelice podijeljene su u četiri glavne kategorije (»UVS-International

Slika 2.1. Princip aerofotogrametrijskog snimanja (URL-7, URL-10)

Slika 3.1. Povijesni razvoj bespilotnih letjelica (URL-8, URL-9)

koristeći metodu švicarskog matematičara J. H. Lamberta (Freye Perspective, Zürich, 1759), iz dvije fotografije rekonstruirao snimljeni objekt. Metodu je nazvao »Mtrophotographi«, a rezultat su godine istraživanja konstrukcija baziranih na topografskom stolu i »camera obscuri« (URL-2). Povijest fotogrametrije dijeli se na nekoliko razdoblja i to ponajviše zbog razvoja samog instrumentarija: fotogrametrija u ravnini (1860. – 1900.), analogna fotogrametrija (1900. – 1960.), analitička fotogrametrija (1960. – 1996.) i digitalna fotogrametrija (1996. do danas) (Gajski, 2008). Područje fotogrametrije koje posebno dolazi do izražaja u ovom članku je aerofotogrametrija ili takozvano fotogrametrijsko snimanje iz zraka. »Aerofotogrametrijske snimke nastaju kao rezultat snimanja iz zraka, kamerama posebno konstruiranim za tu namjenu. Kamere se pričvršćuju na posebna žiroskopski stabilizirana postolja iznad otvora na podu zrakoplova. Upravljanje radom samih kamera pod kontrolom je navigacijskih GPS i inercijalnih sustava. Geometrijska točnost mjernih kamera, koje zbog toga i nazivaju fotogrametrijskim, od izuzetne je važnosti, stoga se provodi redovita kalibracija svake godine. Ovisno o namjeni, aerofotogrametrijske se snimke prikupljaju s raznih visina leta iznad terena, odnosno u raznim rezolucijama tzv. Ground Sampling Distance (GSD) – veličina piksela na Zemlji (slika 2.1). U upotrebi su najčešće rezolucije od 7,20 i 35 cm GSD. Istovremeno se bilježi vidljivi (pankromatski) dio spektra te RGB boje (crvena, zelena, plava) i blisko-infracrveni spektar (Near InfraRed – NIR). Mogućnosti uporabe aerofotogrametrijskih snimaka su velike. Za geodetske namjene kao osnova za katastarsku izmjeru, prikupljanje podataka te digitalni model reljefa, fotogrametrijsku izmjeru za uspostavu i održavanje topografskih baza podataka, proizvodnju digitalnog ortofota različitih mjerila, obnavljanje topografskih baza, izradu Hrvatske osnovne karte HOK5, Topografske karte u mjerilu 1: 25000 i vojnih topografskih karata.« (URL -3).

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Govorčin, M., Kovačić, F., Žižić, I. (2012): Bespilotne letjelice SenseFly Swinglet CAM Ekscentar, br. 15, pp. 62-68

Tema broja

Tablica 3.1. Specifikacije mikro i mini bespilotnih letjelica Specifikacije mikro i mini bespilotnih letjelica Specifikacija

Zahtjevi Mikro

Mini

<15 cm

Duljina <2 m, Raspon krila <3 m

Težina

100 g

<10 kg

Korisna nosivost

20 g

1-2 kg

1-5 km

1-10 km

Veličina

Doseg signala Trajanje leta

60 min

60-120 min

Visina

<150 m

500-1500 m

Brzina

15 m/s

25-50 m/s

Mikro i mini bespilotne letjelice obuhvaćaju kategoriju najmanjih platformi koje ujedno i lete na najmanjim visinama (ispod 500 metara). Njihov dizajn usredotočen je na njihovo upravljanje u urbanim područjima (čak među zgradama), letove duž tunela (hodnika), prijenos uređaja za snimanje i prisluškivanje te prijenos odašiljača i kamera. DARPA-a (The U.S. Defence Advanced Research Projects Agency) je razvila sklop kriterija kojima je izdvojila mikro i mini bespilotne letjelice (tablica 3.1). U današnje vrijeme bespilotne letjelice koriste se i za dobivanje trenutnog stanja u naravi, odnosno prikupljanje velikog broja informacija o terenu i objektima na relativno malom području (od par stotina metara do kilometra). Prema tome, njezina namjena dolazi do izražaja kod manjih područja koja su od posebnog interesa, kod nepristupačnih područja kao što je slučaj kod vrlo strmih stijena i kod područja gdje se utvrdi da je samo snimanje bespilotnom letjelicom ekonomičnije od klasičnih metoda snimanja, pritom uzevši u obzir zadanu/traženu točnost. Upotreba bespilotnih letjelica za prikupljanje podataka fotogrametrijskim metodama smjestila bi se između terestričke metode, aerofotogrametrije i laserskog snimanja. Osnovni zahtjevi koje bespilotne letjelice moraju zadovoljiti da bi se mogle koristi za fotogrametrijsko snimanje su: •• mogućnost izvođenja projektiranog plana leta s visokom točnošću •• mogućnost nosivosti opreme za snimanje i navigaciju

4. Bespilotna letjelica: SenseFly Swinglet CAM Swinglet CAM je mini bespilotna letjelica švicarske tvrtke SenseFly, opremljena fotoaparatom visoke razlučivosti. Zahvaljujući autonomnom polijetanju i slijetanju te potpunoj opremljenosti letjelice za trenutno izvršavanje zadatka, samo rukovanje letjelicom vrlo je jednostavno. Letjelica je opremljena autopilotom koji funkcionira na principu umjetne inteligencije. Autopilot neprekidno analizira podatke inercijalne mjerne jedinice (eng. Inertial Measurement Unit), uključujući podatke integriranog GPS-a, te uzimajući u obzir sve ostale aspekte leta. Zahvaljujući SenseFly-evom autopilotu, zadatak će se uspješno izvršiti čak i u slučaju gubitka radioveze između prijenosnog računala i letjelice. Swinglet CAM je opremljena e-mo-tion softverom koji omogućuje planiranje i kontrolu putanje leta u realnom vremenu (eng. Live flight plan update), te naravno, planiranje samog leta prije polijetanja. Let je u cijelosti moguće pratiti na ekranu prijenosnog računala, putem kojega se dobiva povratna informacija o izvršavanju plana leta, odnosno o kretanju letjelice duž zadane trajektorije. Plan leta moguće je kontrolirati i izmjenjivati u realnom vremenu jednostavnim pomacima »miša« na zaslonu računala. Klikom »miša« moguće je zadati letjelici povratak na početnu lokaciju snimanja ili inicirati slijetanje, no osim toga, svaki klik može služiti i kao okidač za snimanje fotografija izvan unaprijed zadanog plana snimanja. Bespilotna letjelica swinglet CAM ima raspon krila samo 80 cm, a dolazi spremljena u kutiji (swinglet box) koja štiti letjelicu i sav dodatni pribor. Tako je letjelica uvijek spremna za upotrebu i nije ju potrebno rastavljati. Swinglet CAM pohranjenu u kutiju sačinjavaju sljedeće komponente: •• 500 g teška autonomna letjelica spremna za let •• potpuno integriran i ispitan autopilot (omogućuje u potpunosti autonomnu navigaciju, uključujući polijetanje i slijetanje) •• e-mo-tion softver za planiranje i praćenje leta •• prilagođeni kompaktni digitalni fotoaparat razlučivosti 12 milijuna piksela

Slika 3.2. Bespilotna letjelica Swinglet CAM /Fotogrametrija (URL-5)

Slika 4.1. Swinglet CAM kutija (URL-6)

– UAV System producers & Models: All UAV Systems Referenced« 2006): •• mikro/mini (MAV/Mini) •• taktičke (TUAV) •• strateške •• bespilotne letjelice s posebnom zadaćom.

•• autonomija leta letjelice •• smanjene vibracija i ostalih vanjskih utjecaja tijekom leta. Usporedbom primjene bespilotnih letjelica i klasične aerofotogrametrije važno je spomenuti, osim samog područja snimanja, i vremensku dimenziju podataka koja kod bespilotnih letjelica daje realniji prikaz stvarnog stanja na terenu jer relativno mala visina leta eliminira utjecaj negativnih atmosferskih prilika kao što su oblaci ili slaba magla te omogućuje brzu reakciju i trenutno prikupljanje (Kolarek, 2010).

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Govorčin, M., Kovačić, F., Žižić, I. (2012): Bespilotne letjelice SenseFly Swinglet CAM Ekscentar, br. 15, pp. 62-68

•• automatska kontrola kamere putem autopilota •• USB radiomodem frekvencije 2.4 GHz za povezivanje podataka •• daljinski upravljač frekvencije 2.4 GHz (u slučaju preuzimanja manualne kontrole nad letjelicom) •• punjač baterija zajedno s dvije punjive baterije •• dva propelera •• kutija za transport svih komponenti •• upute za upotrebu •• softver (e-mo-tion i PostFlight paket) i ažuriranje autopilotovog firmwarea tijekom godine dana.

Tema broja

zadanim točkama, letjelica momentalno prizemljuje. Tehnički govoreći, swinglet CAM može letjeti u uvjetima slabe vidljivosti, čak po noći i laganoj kišici, no nije vodootporna i nije za uporabu u kišnim ili snježnim uvjetima. Najveća kvaliteta fotografija postiže se za sunčanih dana, uz prisutnost laganog povjetarca (do 5 m/s). 4.2. Snimanje terena Swinglet CAM je opremljena kompaktnim digitalnim fotoaparatom razlučivosti 12 megapiksela, žarišne daljine 24 mm (35 mm u protuvrijednosti – eng. equivalent focal length). Rezultirajuća razlučivost tla prilagođena je odabirom prikladne visine leta (uobičajene visine leta su između 50 m i 1000 m iznad tla) i doseže od 2 cm do 40 cm/piksel. Dakle, o visini leta ovisi veličina snimljenog područja, kao i njegova razlučivost, a za sljedeće visine leta iznose: •• Na visini leta od 140 m (razlučivost tla 5 cm/piksel) jedna fotografija pokriva 0.03 km2 (3 ha, 7 jutara), a jedan let obuhvaća do 1.5 km2 (150 ha, 370 jutara). •• Na visini leta od 280 m (razlučivost tla 10 cm/piksel) jedna fotografija pokriva 0.12 km2 (12 ha, 29 jutara), a jedan let obuhvaća do 4 km2 (400 ha, 990 jutara). •• Na visini leta od 840 m (razlučivost tla 30 cm/piksel) jedna fotografija pokriva 1.07 km2 (107 ha, 265 jutara), a jedan let obuhvaća do 10 km2 (1000 ha, 2470 jutara). Broj fotografija ostvarenih tijekom jednog leta, u slučaju maksimalne brzine okidanja fotografije (svake 3-4 sekunde), može doseći 400. U memoriji samog fotoaparata ima dovoljno mjesta za pohraniti sve te fotografije u najvećoj mogućoj razlučivosti. Postoje tri metode kojima fotoaparat može fotografirati: •• Slike mogu biti sustavno fotografirane duž linije koja spaja bilo koji par točaka. Ova metoda korisna je pri kartiranju. •• Lokacije fotografiranja mogu biti označene na karti te će swinglet CAM-ov fotoaparat snimiti fotografiju svaki puta kada dopre do unaprijed zadane lokacije. Ova je metoda obično korisna za fotografiranje specifično ciljanog područja (točke). •• Fotografije mogu biti fotografirane manualno, klikom »miša« u softveru prizemljene jedinice putem grafičkog sučelja (eng. graphical user interference).

4.1. Upravljanje letjelicom Zbog svoje lakoće, swinglet CAM polijeće iz ruke, može sletjeti gotovo bilo gdje te pri slijetanju nije potrebna upotreba mreže za slijetanje ili padobrana. Njena vrlo mala udarna snaga znatno smanjuje opasnost od stvaranja štete prilikom sudara s ostalim objektima na terenu. Letjelicu pokreću punjive litij-polimerske baterije, zbog čega je njeno održavanje praktično, jednostavno i ekološki prihvatljivo. Tehnologija motora bez četkica (eng. brushless engine technology) čini letjelicu tihom i pouzdanom. Ova, u potpunosti autonomna bespilotna letjelica, lansira se ručno, tako da se prethodno tri puta protrese. Uvijek mora biti lansirana protivno vjetru kako bi postigla osnovnu brzinu. Letjelica slijeće postupno se spuštajući kružnom putanjom, iznad mjesta s kojega je lansirana, dok ne prizemlji. Kako su moguća odstupanja od putanje zadane prilikom slijetanja, koja iznose oko 20 metara (u vjetrovitim uvjetima i više), vrlo je važno za zonu slijetanja odabrati mjesto čisto od svih prepreka unutar radijusa od 40 metara. Lokacija slijetanja unaprijed je postavljena na mjesto lansiranja te je i automatski postavljena kao lokacija za slijetanje u hitnim slučajevima (eng. home waypoint). U slučaju da letjelicu ne lansiramo s lokacije prikladne za slijetanje, moguće je programirati neko drugo mjesto gdje će prizemljiti, koje je pogodnije za njezino slijetanje. Zemljane površine prekrivene travom idealne su za slijetanje, isto tako, pogodne su i ostale površine poput asfalta i sl. U globalu, zbog svoje male težine, letjelica se neće nepopravljivo oštetiti zbog tvrdog slijetanja. Male pukotine na konstrukciji letjelice vrlo se lako i brzo popravljaju kontaktnim ljepilom za stiropor. Čak prilikom većih oštećenja konstrukcije svi elektronički dijelovi bivaju neoštećeni jer su obloženi stiroporom, a i inercija cijelog sustava vrlo je mala. Upravljanje swinglet CAM-om ne zahtijeva nikakav dodatan trening Letjelica je dizajnirana za prikupljanje fotografija bez pokreta, iako ili prethodno iskustvo pilotiranja. Zahvaljujući litium-ionskoj bateriji, je moguće i snimanje videa, čija je kvaliteta vrlo niska zbog neprestaautonomija leta ove letjelice je približno 30 minuta te jednim letom nog podrhtavanja tijekom leta. U trenutku prikupljanja fotografije, može pokriti udaljenost od 18 km, što omogućuje skeniranje područautopilot automatski stabilizira letjelicu te na taj način nastaju foja od 10 km2. Autonomiju leta smanjuje vjetar, učestale promjene tografije maksimalne kvalitete. Fotografije se ne prenose u realnom vremenu, već se pohranjuju na SD memorijsku karticu fotoaparata visine leta ili vrlo niske temperature. Letjelica je testirana na temte su dostupne u visokoj razlučivosti nakon leta. Kako je, zbog auperaturama od -15° C do 35° C, a svi elektronički dijelovi dizajnirani tomatskog prikupljanja fotografija, fotoaparat čvrsto integriran s su za rad na temperaturama od -20° C do 50° C. Niske temperature smanjuju radne sposobnosti baterije te njena izdržljivost može biti smanjena do 20%. Brzina leta letjelice je 10 m/s (36 km/h, 22 mph), dok je brzina uzleta 3 m/s. Swinglet CAM nije u mogućnosti poletjeti ako je brzina vjetra iznad 7 m/s (25 km/h, 16 mph) što odgovara umjerenom povjetarcu. Autopilot automatski prepoznaje prejak vjetar te omogućuje siguran povratak i prizemljenje letjelice (isto se događa kada je baterija pri kraju). U rijetkim slučajevima gubitka GPS signala, kada više nije moSlika 4.2. Swinglet CAM – snimanje terena (URL-5) guća navigacija zasnovana na List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Govorčin, M., Kovačić, F., Žižić, I. (2012): Bespilotne letjelice SenseFly Swinglet CAM Ekscentar, br. 15, pp. 62-68

Tema broja

autopilotom, nije ga moguće zamijeniti nekom drugom jedinicom. Ipak, dostupna je NIR/NDIV (eng. near-infrared) verzija fotoaparata za ekološke i poljoprivredne potrebe. 4.3. Planiranje leta E-mo-tion softver i bežična veza putem USB radiomodema omogućuju planiranje leta, bilo postavljajući točke na karti ili ručno unoseći njihove koordinate. Svaka je točka određena položajem, opsegom, relativnom visinom u odnosu na lokaciju slijetanja te smjerom kruženja. Softver prizemljene stanice (e-mo-tion) kompatibilan je s Mac OS X 10.5 i 10.6 i s Windows XP, Vista i 7 operacijskim sustavima. Neophodno je prijenosno računalo sa slobodnim USB ulazom te zaslonom minimalne razlučivosti 1280×800 piksela. Najnovija verzija softvera prizemljene kontrolne stanice (e-mo-tion) omogućuje crtanje pravokutnika na karti te automatski kreira plan leta uz unaprijed zadanu razlučivost tla, preklapanje slike i sl. Orijentacija i veličina tog pravokutnika mogu biti određeni tako da pokrivaju cijelo željeno područje. Za planiranje plana leta potrebno je posjedovati kartu (satelitsku snimku) s podacima područja snimanja. Kartu je moguće pronaći putem interneta te pohraniti na prijenosno računalo, a prilikom izvršavanja samog zadatka, veza s internetom nije potrebna. U slučaju posjedovanja točnih koordinata točaka koje se obuhvaćaju snimanjem, moguće je programirati let bez karte. Ako za željeno područje snimanja ne postoje satelitske snimke visoke razlučivosti, ovisno o vrsti leta, postoje sljedeće opcije: •• Koordinate točaka mogu biti ručno unesene putem e-motion softvera, zasnovane na položajima određenim na nekoj eksternoj satelitskoj snimci (karti). •• Alternativno, može se koristiti programski dodatak za automatsko planiranje leta. Pritom je potrebno odrediti površinu područja koje se želi snimiti (u metrima) i relativni položaj letjelice, uzimajući u obzir i mjesto polijetanja. Kada se letjelica uključi i pribavi čvrsti GPS signal, postaje vidljiva na karti, prema čemu se, pomoću njenog položaja, može podesiti automatski plan snimanja područja. •• U slučaju posjedovanja digitalne zračne snimke željenog područja snimanja, moguća je daljnja obrada kako bi se podloga mogla prikazati e-mo-tion softverom. •• U slučaju čestog planiranja leta iznad istog područja, moguće je izvršiti detaljni let iznad tog područja koristeći automatsko planiranje leta i obraditi slike pomoću PostFlight usluge. 4.4. PostFlight usluga PostFlight usluga je mrežno zasnovana infrastruktura koju rukovodi SenseFly u suradnji sa švicarskom tvrtkom Pix4D. Infrastruktura podržava uslugu koja omogućuje automatsku izradu digitalnog ortofota (DOF) i digitalnog modela terena (DTM) iz fotografija prikupljanih swinglet CAM-om. Postupak korištenja PostFlight softwerskog pa66

Slika 5.1. Prvi doticaj s letjelicom

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Slika 4.3. Swinglet CAM-planiranje leta (URL-5)

keta započinje odmah nakon leta, a sastoji se od sljedeća dva koraka: •• Fotografije prikupljene tijekom leta prvo se položajno označe (tj. metapodaci, koji sadrže GPS koordinate i ostale informacije, pridružuju se fotografiji), koristeći podatke izvedene iz arhiva leta. •• Položajno označene fotografije, jednog ili više letova, učitavaju se na PostFlight uslugu. PostFlight softver automatski pronalazi i povezuje identične točke duž svih fotografija. Te informacije, zajedno s oznakama položaja, koriste se kao osnova za izradu georeferenciranog ortofota, kao i odgovarajućeg digitalnog visinskog modela (DEM). Točnost ortofota i digitalnog visinskog modela, proizvedenog PostFlight uslugom

Govorčin, M., Kovačić, F., Žižić, I. (2012): Bespilotne letjelice SenseFly Swinglet CAM Ekscentar, br. 15, pp. 62-68

znatno ovisi o visini leta, uvjetima osvjetljenja, dostupnosti tekstura, kvaliteti fotografija, preklapanju i vrsti terena. U standardnim uvjetima (let na visini od 100 m do 150 m iznad Zemljine površine, uz preklapanje fotografija 50 do 70%), na mjestima gdje se točke preklapaju (u slučaju kada se ne koriste kontrolne točke terena), relativna točnost je 10 cm, a Slika 5.2.1. Orijentacijska točka apsolutna točnost iznosi 3 do 5 metara. Između mjesta gdje se točke preklapaju točnost može varirati. Prilikom odluke o kupnji dozvoljen je pristup izvješću koje prikazuje očekivanu kvalitetu i točnost ortofota. U najnovijoj verziji PostFlight paketa 1.2, apsolutnu je točnost moguće povećati na svega nekoliko centimetara orijentacijske točke na terenu koje se unose grafičkim sučeljem u PostFligth softveru prije učitavanja fotografija. Proizvedeni ortofoto uglavnom je visoke Slika 5.3. Podešavanje postavki »Planiranje leta« kvalitete, no mogući su učinci dvostruke slike izazvani objektima koji se kreću na zemljinoj površini ili iskrivljenjima na nekim dijelovima fotografije. Koristeći PostFlight uslugu, ortofoto na temelju 100 fotografija izrađen je za 3 sata te ga je moguće koristiti i pri planiranju budućih letova (URL-5).

Tema broja

Slika 5.2.2. Odabir područja snimanja

Slika 5.4. Izrada rute snimanja - plan leta

stoji se od tri faze: •• pripremni terenski radovi •• snimanje iz zraka •• postprocessing ili obrada podataka. Pripremni terenski radovi sastoje se od uspostave niza točaka koje su potrebne za orijentaciju i kontrolu zračnih snimaka. Orijentacijske točke služe za orijentaciju zračnih snimaka i trebale bi biti postavljene na terenu na način da budu uočljive kasnije na zračnim snimkama. Kod uočljivosti orijentacijskih točaka trebamo uzeti u obzir da se te snimke snimaju na visini od nekoliko stotina metara nadmorske visine te bi bilo najbolje postaviti signale u obliku križa. Oblik signala mora biti simetričan. Moguća signalizacija je i drvena ploča dimenzija 40 cm x 40 cm ili 20 cm x 20 cm (slika 5.2a). Točnost same izvedbe orijentacijske točke je jedan od uvjeta koje mora zadovoljiti orijentacijska točka. U pravilu bi trebala biti dva puta točnija od dozvoljenih odstupanja u apsolutnoj orijentaciji. Orijentacijske točke određuju se geodetskim metodama: triangulacija, precizna poligonometrija ili GNNS (Gajski, 2008). Najekonomičnija i najbrža je dakako metoda GNNS-a. Uspostavom signalizacijskih točaka prelazi se na idući korak, tj. planiranje leta. Planiranje leta kod Swinglet Cam letjelice je automatiziran proces i odvija se na sa-

5. Opis radionice Prvotnu ideju o praktičnom izvođenju ove radionice, tj. letu i snimanju iz zraka, obradi podatka, analizi dobivenih rezultata i njihovom usporedbom s rezultatima drugih metoda, nažalost nije bilo moguće ostvariti. Naime, Agencija za civilno zrakoplovstvo nije odobrila snimanje iz zraka jer propisi koji reguliraju problematiku upotrebe bespilotnih letjelica mase manje od 5 kg nisu doneseni. Propisi i procedura koju bespilotne letjelice moraju zadovoljiti nisu u potpunosti definirani. U prelaznim i završnim odredbama Zakona o zračnom prometu navedeno je da će ministar donijeti takav propis do 28. srpnja 2012. godine. Do tada bi trebala biti u upotrebi i nova Uredba o snimanju iz zraka koju donosi Državna geodetska uprava. Zastupništvo nad Swinglet Cam za Republiku Hrvatsku posjeduje tvrtka Geomatika Smolčak d.o.o. Za potrebe izvođenja radionice i pisanja članka, direktor tvrtke g. Nenad Smolčak omogućio je sudionicima radionice upoznavanje s letjelicom i opisao proceduru snimanja (slika 5.1). Nažalost, iz već spomenutih razloga, nismo mogli dobiti konkretne rezultate našeg snimanja jer nismo letjeli niti snimali iz zraka. Svi primjeri koji slijede u nastavku su demo verzije dostupne na internetskim stranicama proizvođača. Slika 5.5. Primjer digitalnog ortofota (URL-5) Projekt snimanja iz zraka sa-

Slika 5.6. Rezultat: DOF, DTM (URL-5)

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Govorčin, M., Kovačić, F., Žižić, I. (2012): Bespilotne letjelice SenseFly Swinglet CAM Ekscentar, br. 15, pp. 62-68

Tema broja

mom terenu. Naime, e-mo-tion softver automatski skida satelitske ili »open street« karte područja snimanja s interneta, po izboru korisnika. Preporučljivo je taj dio projekta obaviti prije terena radi mogućnosti povezivanja s internetom, no naravno, to se može obaviti i na terenu uz prisutnost internetske konekcije. Na tim kartama označava se područje snimanja i pritom treba voditi računa o tome da se obuhvati malo veći opseg snimanja od potrebnog (slika 5.2b) Nakon podešavanja rezolucije snimanja i stupnja preklopa od 70% (slika 5.3), softver sam računa i prikazuje plan leta (slika 5.4). Putem radioveze podaci se prebace s laptopa na bespilotnu letjelicu i ona je spremna za polijetanje. Samo snimanje iz zraka potpuno je automatiziran proces, od uzlijetanja do slijetanja. Postprocessing je također potpuno automatiziran i temeljen na principu računalstva u oblaku (eng. cloud computing). Krajnji rezultat su: digitalni ortofoto (DOF) (slika 5.5), Google Earth prikaz (.kml datoteka), digitalni model terena (DTM) (slika 5.6) i izvješće o projektu (prikaz kvalitete i ocjena točnosti). Primjeri se mogu pronaći na službenim internetskim stranicama tvrtke SenseFly. 6. Zakonska regulativa Osnovni je preduvjet za korištenje bespilotne letjelice u aerofotogrametrijske svrhe dobivanje dozvole za letenje i snimanje iz zraka od nadležnih institucija. Za proces dobivanja takve dozvole postoje određene zakonske norme koje su propisane od strane Vlade države na čijem se teritoriju obavlja snimanje iz zraka. U našem primjeru to je Vlada Republike Hrvatske i preko Zakona o obrani (NN 33/2, članak 126.) Državna geodetska uprava je ovlaštena za izdavanje odobrenja za potrebe snimanja iz zraka. Tek nakon dobivanja odobrenja, pravna i fizička osoba može pristupiti snimanju te kasnije i razvijanju zračnih snimaka i pri tome je dužna najkasnije u roku od 8 dana od dana snimanja dostaviti zračne snimke na pregled Državnoj geodetskoj upravi (Zakon o obrani, NN 33/02). Također, treba napomenuti da tvrtka treba biti registrirana pri Trgovačkom sudu za izvođenje poslova snimanja iz zraka. Zahtjev za izdavanje odobrenja za potrebe razvijanja zračnih snimaka koji se predaje Državnoj geodetskoj upravi mora sadržavati: •• podatke o naručitelju snimanja •• podatke o izvršitelju snimanja i dokaz o registriranoj djelatnosti iz zraka izvršitelja snimanja (potrebno priložiti kopiju registracije pri Trgovačkom sudu) •• podatke o izvršitelju razvijanja •• podatke o vremenu snimanja •• svrhu snimanja •• popis objekata, skicu ili kartu s označenim područjem snimanja •• podatke o vrsti i mjerilu snimanja, kameri, žarišnoj daljini objektiva, filmu ili obliku zapisa (analogni/digitalni) •• način čuvanja izvornih podataka snimanja. Prilikom snimanja iz zraka pojedinih vojnih, telekomunikacijskih, energetskih i industrijskih objekata, područja nacionalnih parkova i parkova prirode te drugih zaštićenih dijelova prirode, također je potrebno priložiti i mišljenje korisnika objekta, odnosno ustanove koja upravlja zaštićenim dijelom prirode (Uredba o snimanju iz zraka, NN 116/03). Digitalni oblik obrasca Zahtjeva za izdavanje odobrenja za razvijanje zračnih snimaka može se pronaći na službenim internetskim stranicama Državne geodetske uprave, a uz obrazac je potrebno priložiti dokaz o registriranoj djelatnosti za snimanje iz zraka, dok je za letjelicu potrebno priložiti kopiju Certifikata za obavljanje radova iz zraka s Operativnim specifikacijama koju izdaje Agencija za civilno zrakoplovstvo. 7. Zaključak Evidentno je da je primjena bespilotnih letjelica u geodeziji još 68

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

u povojima. Tek treba uvidjeti sve njezine mogućnosti i primjenu u konkretnim geodetskim radovima sukladno njezinoj točnosti. No, neupitna je činjenica da je to jako perspektivna tehnologija koju zasigurno čeka svjetla budućnost. Dobivanje krajnjih rezultata u vrlo kratkom vremenskom razdoblju najveća je prednost bespilotnih letjelica i samim time dolazi do izražaja njena ekonomičnost. Daljnjim razvojem ove tehnologije zasigurno će zaživjeti njena implementacija u svakodnevne geodetske radove. Naravno, uz svoje prednosti, bespilotne letjelice imaju i svoje nedostatke, a to su stroge zakonske regulative i nemogućnost mjerenja u svim vremenskim uvjetima. Dakako, na vrijeme se ne može utjecati, ali valjda će s vremenom zakon postati malo fleksibilniji u interesu korištenja bespilotnih letjelica u geodeziji. Snimiti područje izgradnje dijela autoceste, željeznice ili nekog proizvodnog pogona i dobivanje DTM-a područja od interesa, zanimljiv je i svakako koristan prilog svakom idejnom projektu. Zahvala Zahvaljujemo gosp. Nenadu Smolčaku, direktoru tvrtke Geomatika Smolčak d.o.o., na pomoći oko koncipiranja radionice i prezentaciji letjelice. Literatura ›› Bento, M. F. (2008): Unmanned Aerial Vehicles: An Overview, Inside GNSS ›› Eisenbeiss, H. (2004): A mini unmanned aerila vehicle (UAV): system overview and image acquisition, International workshop on »Processing and visualization using high-resolution imagery«, Pitsanulog, Thailand ›› Gajski, D. (2008, 2012): Predavanja iz kolegija »Fotogrametrija«, Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb ›› Kolarek, M. (2010): Bespilotne letjelice za potrebe fotogrametrije, Ekscentar, br.12, str. 70-73. ›› Lasić, Z. (2007): Interna skripa kolegija »Geodetski instrumenti«, Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb ›› Narodne novine (2003): Uredba o snimanju iz zraka, NN 116/03, Zagreb ›› Narodne novine (2002, 2007): Zakon o obrani, NN 33/02, NN 76/07, Zagreb ›› Narodne novine (2009, 2011.): Zakon o Zračnom prometu, NN 69/09, NN 84/11, Zagreb ›› Narodne novine (2009): Pravilnik o letenju zrakoplova, NN 109/09, Zagreb ›› URL-1: International Society for Photogrammetry and Remote Sensing, http://www.isprs.org/documents/Default.aspx (16. 3. 2012.) ›› URL-2: Sekcija za fotogrametriju, daljinska istraživanja i geoinformacije Hrvatskog geodetskog društva, http://fodig. hgd1952.hr/povijest.html (16. 3. 2012.) ›› URL-3: GEOFOTO grupa http://www.geofotogrupa.com/index. php?option=com_content&view=article&id=107&Itemid=131 &lang=hr (17. 3. 2012.) ›› URL-4: Geospatial World, http://geospatialworld.net/ (20. 2. 2012.) ›› URL-5: SenseFly, http://www.sensefly.com/ (24. 2. 2012.). ›› URL-6: R-Pod, http://www.r-pod.ch/swinglet/ (21. 3. 2012.) ›› URL-7: San-Lo aerial surveys, http://www.san-lo.com/ photogrammetry.html (21. 3. 2012.) ›› URL-8: International Society for Photogrammetry and Remote Sensing (pdf), http://www.isprs.org/proceedings/XXXVI/5-W1/ papers/11.pdf (21. 3. 2012.) ›› URL-9: VeriPic, http://www.camera-drone.com/company.html (21. 3. 2012.) ›› URL-10: SharpGIS, http://www.sharpgis.net/page/trueorthophoto-generation.aspx (21. 3. 2012.)

Tema broja

Stojnović, V., Ćosić, K., Tivanovac, D. (2012): Mogućnosti robotizirane mjerne stanice Topcon Imaging Station za potrebe terestričkog laserskog skeniranja Ekscentar, br. 15, pp. 70-75

Vedran Stojnović, univ. bacc. ing. geod. et geoinf. Karlo Ćosić, univ. bacc. ing. geod. et geoinf. Damir Tivanovac, geodetski tehničar

► diplomski studij, Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Kačićeva 26, 10000 Zagreb, e-mail: vstojnovic@geof.hr ► diplomski studij, Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Kačićeva 26, 10000 Zagreb, e-mail: kcosic@geof.hr

► preddiplomski studij, Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Kačićeva 26, 10000 Zagreb, e-mail: dtivanovac@geof.hr

Mogućnosti robotizirane mjerne stanice Topcon Imaging Station za potrebe terestričkog laserskog skeniranja

Sudionici radionice Karlo Ćosić Marija Kušec Martina Levak Andreja Mustač Vedran Stojnović Damir Tivanovac

Sažetak: U radu se opisuju mogućnosti robotizirane mjerne stanice Topcon Imaging Station IS-3 za potrebe terestričkoga laserskog

skeniranja. Obavljeno je skeniranje spomenika Draženu Petroviću u blizini Ciboninog tornja u Zagrebu. Opisan je cjelokupan postupak terenskog rada, od pripreme do skeniranja. Nakon obrade podataka izrađen je 3D model spomenika. U radu su opisani sljedeći programi za izradu 3D modela: Topcon ImageMaster, MeshLab i Geomagic Wrap 2012. Dana je analiza dobivenih rezultata s osvrtom na prednosti i nedostatke primjene geodetske mjerne stanice za potrebe terestričkoga skeniranja. Krajnji je rezultat 3D model spomenika koji je obrađen i predstavljen pomoću softvera Google SketchUp te prezentiran unutar aplikacije Google Earth. Ključne riječi: Topcon Imaging Station, 3D skeniranje, 3D model, Topcon ImageMaster, MeshLab, Geomagic Wrap 2012

Possibilities of Topcon's imaging total station in use as a terrestrial laser scanner Summary: In this article we have described the possibilities of the robotic total station Topcon Imaging Station IS-3 for the use in terrestrial laser scanning. Scanning the statue of Dražen Petrović was performed nearby the Cibona tower in Zagreb. Description of the whole fieldwork procedure from preparing data to scanning is included. After processing the data, a 3D model of the statue was made. Programs that were used to make the 3D model are: Topcon ImageMaster, MeshLab and Geomagic Wrap 2012. The analysis of the data after scanning is given too, with reference on the advantage and lack of using total stations for the need in terrestrial scanning. The final result is a 3D model of the statue which is processed and presented by the software Google SketchUp and the Google Earth application. Keywords: Topcon Imaging Station, 3D scanning, 3D model, Topcon ImageMaster, MeshLab, Geomagic Wrap 2012

1. Uvod Ono što se nekada činilo nemoguće ili je bilo potrebno puno vremena kako bi se obavili razni geodetski zadaci, danas je moguće obaviti u relativno kratkom vremenu. Današnja je tehnologija dosta napredovala, a tvrtka Topcon već se dokazala i opravdala važan status u geodetskoj struci što se tiče proizvodnje preciznih geodetskih senzora. U Topcon Imaging Station robotiziranoj mjernoj stanici spojene su tehnike izmjere visoke točnosti i napredna fotografija te mogućnost upravljanja stanice od strane samo jednog čovjeka, tzv. »one-man« sustav. Upravo je integracija fotografije uz numerički i grafički podatak jedna od najvažnijih prednosti što nam omogućuje detaljniji, jasniji i točniji prikaz prostora. Također, korištenjem softvera Topcon ImageMaster omogućen je 3D prikaz, tj. prikaz »fotografije s dimenzijama«, što je revolucionarna i ekonomičnija alternativa terestričkom skeniranju. Ovaj instrument nudi i mogućnost terestričkog skeniranja 70

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

i to s gotovo jednakom pouzdanošću, duljim dometom te jednostavnijom obradom od klasičnih terestričkih skenera. Odlučili smo skenirati spomenik Draženu Petroviću koji je smješten ispred Ciboninog tornja u Zagrebu. Glavni cilj bio je ispitati iskoristivost ovog instrumenta kao zamjene za terestrički skener pri prikupljanju podataka i izrade digitalnog modela objekta za arhiviranje, a koji bi se mogao iskoristiti u slučaju uništenja ili za potrebe obnove oštećenog objekta – spomenika kulturne baštine. 2. Topcon Imaging Station IS-3 Topcon Imaging Station (IS) kombinira naprednu fotografiju i visoko precizna mjerenja, ujedinjujući fotografiju prikupljenu na terenu u realnom vremenu s prostornim podacima. Funkcionalnost mjerne stanice kontrolirana je korištenjem Topconovog programa

Stojnović, V., Ćosić, K., Tivanovac, D. (2012): Mogućnosti robotizirane mjerne stanice Topcon Imaging Station za potrebe terestričkog laserskog skeniranja Ekscentar, br. 15, pp. 70-75

Tema broja

Tablica 2.1. Tehničke specifikacije instrumenta Topcon Imaging Station (URL-1) MJERENJE KUTOVA Metoda

Apsolutno očitanje

Minimalno očitanje

0,2/1 mgon 1"/5"

Točnost

1 mgon/3"

Korekcija nagiba

dvoosni kompenzator

Područje kompenzacije

±6'

MJERENJE DULJINA Mod s prizmom Doseg 1/3/9 prizama

3000 m/4000 m/5000 m

Točnost

±(2 mm + 2 ppm x D) m.s.e.

Mod bez prizme Kratki doseg

1,5 m - 250 m

Točnost

±5 mm m.s.e.

Dugi doseg

5 m - 2000 m

Točnost

±(10 mm + 10 ppm x D) m.s.e.

Brzo skeniranje/Točnost

više od 20 Hz/±5 mm m.s.e.

EDM klasa lasera

klasa 1 (IEC publikacija 825)

Slika 3.1. Instrument u postupku skeniranja na trećem stajalištu

funkcije »iScan« koja služi za samostalno detektiranje, praćenje i mjerenje (URL-3).

AUTOMATSKO TRAŽENJE Brzina praćenja

15°/sec

Doseg praćenja

1000 m (sa standardnom prizmom)

Brzina rotacije

85°/sec

FOTOGRAFIRANJE Kamere

2x1,3 MP CCD, širokokutna s prividnom rez. ekvivalencije do 4.8 Mp

Brzina fotografiranja

do 15 fps

KORISNIČKO SUČELJE OS

Microsoft Windows CE.NET 4.2

Procesor

Intel PXA255 400 MHz

Zaslon

3.5'' zaslon u boji, osjetljiv na dodir

Sučelje

RS-232C / Compact Flash / USB (Tip A, Tip B mini)

Memorija

128 MB RAM, 2 MB Flash ROM, 1 GB micro SD kartica

ImageMaster kojim dobivamo takozvane »fotografije s dimenzijom« koje su revolucionarne i ekonomski isplativije od terestričkog laserskog skeniranja. Osim laserskog skeniranja objekata na površini zemlje, Topcon IS ima mogućnost prikazivanja skrivenih objekata na zaslonu instrumenta u tijeku mjerenja, npr. već postavljenih podzemnih vodova koji su poznati po koordinatama, a koji su zatrpani pod zemljom. Upravo ta metoda omogućena je kamerama koje su ugrađene u instrument te je samim time i iskolčeSlika 2.1. Instrument Topcon Imaging Station IS-3 (URL-2) nje vodova na površini zemlje znatno jednostavnije nego kod klasičnih geodetskih instrumenata, a može se aktivno koristiti za sprječavanje eventualnog oštećenja prilikom građevinskih radova koji uključuju kopanje na rizičnom području. Unutar instrumenta nalaze se dvije sofisticirane kamere: jedna digitalna širokokutna i jedna digitalna koaksijalna kamera. Kamere imaju dvojaku funkciju. Prva je funkcija povećanje točnosti viziranja putem zaslona na instrumentu uz 30x optički i 8x digitalni zoom. Druga je funkcija fotografiranje i skeniranje objekata. U samom mjerenju i skeniranju pomaže nam »iDrive« funkcija koja omogućuje odabir točaka za skeniranje na zaslonu instrumenta, dok se skeniranje može obaviti automatski pomoću

3. Terenski radovi 3.1. Pripremni radovi Svakom geodetskom poslu prethodi obavezna i kvalitetna priprema kako bismo mogli znatno lakše i sa što manje poteškoća provesti kasniju obradu. Odlučili smo skenirati spomenik Draženu Petroviću ispred Ciboninog tornja u Zagrebu. Prikupili smo podatke o svim trajno stabiliziranim GPS točkama u blizini spomenika. Rekognosciranjem terena utvrđeno je da su za skeniranje dovoljne dvije GPS točke, 3372 i 3373. Za potrebe skeniranja koordinate GPS točaka 3372 i 3373 transformirane su u HTRS96/TM, novi položajni datum RH. S navedenih točaka uspostavljeno je pet stajališta, metodom slijepog poligonskog vlaka. Točke koje smo koristili za skeniranje spomenika postavljene su dijagonalno u odnosu na postolje spomenika zbog najpovoljnije preglednosti. Samo skeniranje spomenika obavljeno je s četiri stajališta. 3.2. Skeniranje Nakon uspostave geodetske osnove i snimljenog detalja, krenuli smo sa skeniranjem spomenika Draženu Petroviću instrumentom Topcon IS-3. Instrument radi na klasičnom geodetskom principu, tj. na svakom stajalištu geodetska mjerna stanica orijentirana je na jednu od poznatih točaka, što nije uobičajeno za terestričke skenere (Miler i dr., 2007). Zatim je odabran mod skeniranja, prilikom čega je potrebno najprije zadati područje skeniranja. Područje skeniranja može se zadati na dva različita načina: prva je opcija odabrati pravokutnik unutar kojeg će se izvoditi skeniranje (zadavanjem gornje lijeve i donje desne točke), a druga je opcija zadavanje poligona unutar kojeg će se obaviti skeniranje. Za naš slučaj odabrali smo, zbog specifičnog oblika objekta koji smo skenirali, poligon oko spomenika, a on se definira viziranjem rubnog područja skeniranja te definiranjem točnog položaja lomnih točaka poligona na zaslonu instrumenta, nakon čega instrument automatski fotografira šire područje skeniranja. Osim područja skeniranja, potrebno je odabrati i jednu od dvije moguće metode skeniranja. Skenirati se može pravilna mreža točaka na određenom razmaku – »grid scan«, dok je druga metoda skeniranje karakterističnih točaka – »feature scan«, pri čemu instrument sam odabire točke koje bi trebalo snimiti. Za drugu metodu poželjno je da nema sjena na području skeniranja. Zadavanjem pravilne mreže točaka, uz odabranu gustoću od 2 cm (u horizontalnom i vertikalnom smislu), bilo je potrebno izmjeriti referentnu udaljenost u odnosu na koju je definirana gustoća snimanja. Nakon zadavanja svih parametara robotizirana mjerna stanica potpuno samostalno izvodi snimanje (slika 3.1), pri čemu odmah prikazuje snimljene točke na zaslonu instrumenta. Za svako stajalište skeniranje je trajalo nešto kraće od sat vremena. List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Stojnović, V., Ćosić, K., Tivanovac, D. (2012): Mogućnosti robotizirane mjerne stanice Topcon Imaging Station za potrebe terestričkog laserskog skeniranja Ekscentar, br. 15, pp. 70-75

Tema broja

4. Obrada podataka 4.1. ImageMaster Softver Topcon ImageMaster iskorištava punu snagu fotogrametrijskog softvera Topcon PI-3000 koji omogućuje generiranje 3D modela iz stereosnimaka prikupljenih standardnim digitalnim fotoaparatom. Korisnici opremljeni serijom Topcon IS robotiziranih mjernih stanica mogu obavljati daljinske operacije pomoću ImageMastera. IS mjerna stanica može se u potpunosti kontrolirati računalom putem WiFi veze, bez da je osoba prisutna za instrumentom. Softver također podržava obradu podataka prikupljenih na terenu (URL-4, URL5). Jednostavan način rada omogućuje generiranje točnih vektorskih modela, automatiziranih 3D modela površina (DSM), orto snimaka i XYZ oblaka točaka. Topcon ImageMaster može se upotrijebiti u sljedećim granama: •• ispitivanju nesreća •• arheologiji •• arhitekturi •• forenzici, skeniranju mjesta zločina •• geologiji i geotehnici •• topografskoj izmjeri i izmjeri zemljišta •• eksploataciji •• vulkanologiji. ImageMaster nudi sljedeće mogućnosti: •• rad sa stereo snimkama prikupljenim standardnim digitalnim fotoaparatom

Slika 4.1. Prikaz svih prikupljenih podataka

Slika 4.2. Prikaz točaka koje se nalaze iza spomenika i točaka nastalih uslijed pogreške instrumenta

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

•• •• •• •• •• ••

•• •• ••

određivanje koordinata točaka, mjerenje polilinija i površina izrada TIN-a, slojnica i presjeka izračun udaljenosti, površine i volumena izrada orto slike eksportiranje u RGB podatke oblaka točaka (analognolaserskim skenerima), VRML, dxf, TIN i ASCII import podataka i integraciju s LIDAR modelom ili modelom podataka oblaka točaka skenera, CAD osnovnih karata, ortofoto snimaka i GPS podataka/podataka mjerne stanice plotanje crteža prikaz i uređivanje 3D modela neposredno povezivanje s IS robotiziranom mjernom stanicom putem bežičnog prijenosa podataka (samo za Pro verziju).

ImageMaster je dostupan u 3 verzije: ImageMaster Pro, ImageMaster STD i ImageMaster for IS (Imaging Station). U tablici 4.1 prikazano je što omogućuje svaka verzija softvera. Nakon uspješno završenog terenskog dijela snimanja spomenika te prebacivanja podataka u računalo, pristupili smo obradi prikupljenih podataka. Uz instrument dolazi softver Topcon ImageMaster for IS za obradu podataka prikupljenih skeniranjem, a nama je na raspolaganju bila puna verzija softvera Topcon ImageMaster Pro za potrebe projekta. Prilikom skeniranja objekta upisali smo koordinate stajališta i orijentacije u instrument i uzeli orijentaciju, stoga su tijekom skeniranja objekta svi prostorni podaci smješteni po koordinatama u geodetski referentni okvir. Softver koristi geodetsko orijentirani koordinatni sustav XYZ=NEH. Prije bilo kakve obrade podataka bilo je nužno očistiti oblak točaka od neželjenih točaka, koje su snimljene slučajno (većinom točke koje se nalaze iza spomenika, a ušle su u područje snimanja i prikazane su na slici 4.2a) ili koje su pale na krivo mjesto uslijed pogrešaka koje su se dogodile prilikom samog snimanja (slika 4.2b). Čišćenje točaka vrlo je jednostavan postupak te se odvijalo prilično lako zahvaljujući kvalitetnom softveru koji s lakoćom barata s ovako velikom količinom podataka. Postupak se svodi na rotiranje oblaka točaka i selektiranje neželjenih točaka koje se nalaze u oblaku, nakon čega ih brišemo naredbom Edit/Delete. Nakon čišćenja crteža od svih neželjenih podataka, mogli smo pristupiti samoj izradi 3D modela i to definiranjem TIN mreže. Program ImageMaster ima ugrađenu funkciju za kreiranje TIN mreže iz selektiranih podataka, koja nažalost nije namijenjena izradi TIN mreže za objekte kod kojih se točke protežu s velikim udaljenostima između točaka duž sve tri osi, tj. funkcija je isprogramirana kako bi se jednostavno izradili 3D modeli reljefa ili npr. modeli fasada objekata. Za izradu TIN-a potrebno je selektirati točke koje se žele povezati u mrežu trokuta te pokrenuti naredbu Data/TIN/Create pri čemu je potrebno definirati (URL-6): •• sloj u kojem će se TIN nalaziti •• referentnu ravninu TIN mreže (XY ravnina ili ravnina pogleda) •• graničnu vrijednost za kut u trokutima na graničnim područjima (kako bi se spriječilo stvaranje oštrokutnih trokuta na rubovima) •• izbacivanje podataka (koristi se u slučaju jako velikog broja podataka). Nakon definiranja svih parametara, pritiskom na tipku OK pokreće se funkcija te već nakon nekoliko trenutaka možemo vidjeti konačan rezultat. Ako se radi o manje kompleksnom objektu te ako smo zadovoljni dobivenim rezultatom, može se prići obradi 3D modela dodavanjem tekstura, eventualnom prilagođavanju TIN mreže (brisanje, promjena veličine, premještanja određenih trokuta i dr.). Kod složenijih objekata, kao što je naš spomenik, kreiranje TIN mreže svodi se na izrađivanje više manjih TIN mreža. Za izradu svakog pojedinog TIN-a potrebno je najprije izdvojiti podatke kojima ćemo definirati mrežu, a to se izvodi pomoću naredbe Edit/Clipping/Clip Polygonal Area

Stojnović, V., Ćosić, K., Tivanovac, D. (2012): Mogućnosti robotizirane mjerne stanice Topcon Imaging Station za potrebe terestričkog laserskog skeniranja Ekscentar, br. 15, pp. 70-75

kojom samo izdvajamo referentne podatke od svih ostalih, prilikom čega nismo obrisali nijedan podatak iz oblaka točaka. Zatim pokrenemo naredbu Data/TIN/Create te podesimo parametre, nakon čega dobivamo TIN samo određenog područja. Postupak ponavljamo sve dok mrežom ne obuhvatimo cijeli objekt i na kraju možemo sve TINove spojiti u jedan sloj. Uslijed premalog broja prikupljenih točaka za spomenik te kako su neka područja ostala nepokrivena točkama, nismo uspjeli izraditi TIN mrežu na području cijeloga spomenika. Primjerice, gornja ploha lopte i unutarnja strana podlaktice područja su koja instrument nije mogao skenirati. Na kraju nam je preostalo dodati teksturu s fotografija naredbom Data/Texture/Texture Mapping na TIN mrežu, pri čemu smo koristili fotografije koje smo prikupili na terenu instrumentom tijekom snimanja. Taj je postupak vrlo jednostavan jer u softveru postoji ugrađeno rješenje koje iz fotografija prikupljenih instrumentom, a koje su ujedno georeferencirane i pravovaljano orijentirane u prostoru, softver sam prepoznaje koji dio slike treba pridružiti na TIN mrežu čime je uvelike olakšan postupak (URL-7). Konačni rezultat prikazan je na slici 4.3. Tablica 4.1. Mogućnosti softvera Topcon ImageMaster za sve tri verzije (URL-5) for IS

Pro

STD

Skeniranje pravilne mreže točaka, izmjera točaka i prikupljanje snimaka

CSV (npr. skenirane točke, GPS kontrola, točke mjerne stanice itd.)

DXF, TIN (npr. osnovne karte područja)

IS podaci skeniranja

Podaci oblaka točaka laserskog skenera

Stereo slike (jpeg) prikupljene standardnim digitalnim fotoaparatom

Podaci orijentacije mjerne stanice GPT-7000i

Funkcije

Mogućnosti

IS kontrola putem daljinskog pristupa

Ulazni podaci

Izlazni podaci

stereo snimanje/ fotogrametrija

3D pogled

Alati

DXF, CSV, OBJ

VRML, TIN

Orto slike

Podaci oblaka točaka (s obojenim RGB vrijednostima)

Kreiranje kontrolnih točaka

Obrada fotogrametrijskih mjerenja

3D mjerenja iz stereo snimaka

Rotacija, zoom in/out, fokus, boja i sjenčanje teksture slike na 3D površini

Izrada i izmjena točaka i polilinija

Automatsko stvaranje TIN-a (digitalni model površine na prethodno definiranoj mreži)

Mijenjanje i spajanje TIN-a/ DSM-a

Izrada slojnica i presjeka

Kartiranje teksture pomoću digitalnih fotografija

Izrada orto snimaka

Mjerenje udaljenosti između dvije točke

Izračuni površina

Izračuni volumena i diferenciranje

Automatizirana kalibracija kamere za prikupljanje stereo snimaka

Transformacija i translacija koordinata

Tema broja

Slika 4.3. Gotova TIN mreža s dodanim teksturama izrađena u softveru ImageMaster

4.2. Eksport podataka Zbog dobivenog rezultata kojim nismo bili zadovoljni, prije svega jer softver nije namijenjen za kreiranje »kupolastih« objekata, potražili smo alternativni softver za obradu skeniranih podataka. Kako bismo mogli koristiti drugi softver, najprije smo morali eksportirati pročišćeni set podataka u standardiziranom formatu koji je kompatibilan s drugim softverima. ImageMaster nudi eksport izvornih podataka (oblaka točaka) u sljedećim formatima: *.ptx, *.pts, *.dxf, *.csv, *.txt. Odabere se iz izbornika File/Export/Point Cloud File... nakon čega se otvara okvir za dijalog s ponuđenim opcijama koje sve podatke želimo da izlazna datoteka sadrži. Za *.csv format, koji smo koristili, moguće je odabrati maksimalno sedam atributa za svaku točku: X, Y, Z koordinate, intenzitet povratnog signala te komponente boja R, G i B (slika 4.4). Kako bi svaka točka sadržavala ispravne komponente boje, ranije smo na oblak točaka primijenili funkciju Data/Texture/Texture Mapping i time je svaka točka u oblaku obojena. Takve izlazne podatke nismo mogli direktno unijeti u alternativni softver i to zbog sljedećeg problema: softveri koje smo koristili (MeshLab i Geomagic Wrap 2012) nisu prilagođeni za unos točaka s koordinatama koje su prilagođene našem državnom koordinatnom sustavu (preveliki broj znamenaka). Stoga smo reducirali koordinate u odnosu na ishodište, koje smo odabrali kao jednu od točaka na srednjoj visini spomenika.

Slika 4.4. Mogućnosti odabira podataka pri izvozu oblaka točaka

Postavke projekta

Slika 4.5. Izgled XYZ datoteke

* samo na podacima prikupljenim IS mjernom stanicom

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Tema broja

Stojnović, V., Ćosić, K., Tivanovac, D. (2012): Mogućnosti robotizirane mjerne stanice Topcon Imaging Station za potrebe terestričkog laserskog skeniranja Ekscentar, br. 15, pp. 70-75

Reducirane koordinate smo, zajedno s RGB komponentama za svaku točku, spremili u novu tekstualnu ASCII datoteku (Basa i Juraj, 2011) s ekstenzijom *.xyz (slika 4.5) koju podržavaju oba softvera. 4.3. MeshLab Prvi alternativni softver koji smo koristili je MeshLab. MeshLab je proširivi slobodan softver za obradu mreža 3D objekata (URL8). MeshLab ima ugrađene funkcije za čišćenje, filtriranje, prilagođavanje i izvođenje nestrukturiranih 3D trokutastih mreža, nalazi primjenu u obrađivanju točaka/mreža koje uobičajeno nastaju 3D skeniranjem, a bazira se na VCG (Visual and Computer Graphics) biblioteci (URL-9). Nakon inicijalnog učitavanja *.xyz datoteke, unutar MeshLaba dobili smo oblak snimljenih točaka na koji smo primijenili filter za izradu 3D TIN mreže Filters/Remeshing, simplification and reconstruction/Surface Reconstruction: Ball Pivoting. Taj filter koristi tzv. Ball Pivoting algoritam, tj. »algoritam zakretane kugle«, a radi na sljedeći način: krenuvši od početnog trokuta algoritam zakreće kuglu oko ruba (tj. zakreće oko ruba ujedno zadržavajući vezu s krajnjim točkama ruba), dok ne dodirne drugu točku, čime formira novi trokut. Taj proces se ponavlja sve dok svi dokučivi rubovi nisu provedeni kroz algoritam. Prilikom pokretanja filtera, softver nudi mogućnost zadavanja sljedećih parametara: radijusa zakretane kugle (rupe između točaka koje su veće od radijusa kugle neće biti zatvorene u trokute), grupirajućeg radijusa (izražava se u postotku radijusa kugle, a služi za izbjegavanje stvaranja premalenih trokuta) te najveće maksimalne vrijednosti kuta (za sprječavanje prevelikih kutova u trokutu). Nakon provedenog računanja po navedenom algoritmu, stvorena je TIN mreža (odabrani su automatski parametri) koja zbog nedovoljnog broja prikupljenih podataka za ovakav objekt (očišćeni spomenik bez točaka koje su višak sastoji se od 86251 točke) sadrži ukupno preko 1600 rupa. Na prvotno dobiveni rezultat može se primijeniti funkcija Fill hole za pojedinačno selektiranje i zatvaranje rupa ili filter Filters/ Remeshing, simplification and reconstruction/Close holes koji automatski zatvara rupe. Na dobivenom modelu može se obavljati daljnja obrada (mijenjanje mreže, pojednostavljivanje, mjerenje, bojanje i dr.) ili se model može eksportirati za kasniju obradu u nekom drugom softveru. 4.4. Geomagic Wrap 2012 Drugi alternativni softver koji smo koristili bio je komercijalni softver Geomagic Wrap 2012. Za potrebe radionice dobili smo na korištenje (ispunjenjem online obrasca) probnu (vremenski ograničenu) punu verziju softvera. Geomagic Wrap 2012 je softver primarno namijenjen za prikupljanje, obradu, prilagođavanje, mijenjanje oblaka točaka, kao i izradu TIN modela mreža prikupljenih skenerima te kao krajnji rezultat nudi eksport visokokvalitetnih 3D podataka u svim glavnim neutralnim poligonalnim formatima. Podaci dobiveni u softveru mogu se odmah koristiti za 3D modeliranje objekata pomoću 3D pisača, a koristi se još i za izradu prototipa, fizičko modeliranje itd. (URL-10). Posebnost ovog softvera u odnosu na prva dva jest što omogućuje progušćivanje prikupljenih točaka i stvaranje novih točaka između postojećih interpolacijom, na temelju selektiranog dijela podataka. Bitno je napomenuti kako se te interpolirane točke ne nalaze u ravnini, već softver sam pretpostavlja oblik plohe te su interpolirane točke upravo dio najsličnije plohe, čime dobijemo vrlo kvalitetnu aproksimaciju podataka koji nedostaju. Upravo nam je to omogućilo stvaranje 3D modela primjerene kvalitete bez glavnih nedostataka koji su nastali uslijed nedovoljne količine prikupljenih podataka. Funkciju za progušćivanje Points/Repair/Fill Holes koristili smo npr. na gornjoj plohi postolja spomenika gdje je rjeđa količina prikupljenih podataka u odnosu na ostale plohe, kao i na gornjoj plohi lopte (slika 4.7) i na podlaktici lijeve ruke. Nakon progušće74

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

nja točaka iskoristili smo funkciju Points/Wrap koja služi za konverziju oblaka točaka u poligonski objekt, tj. TIN mrežu. Ovako kreirana gotova mreža sadržavala je također manji broj rupa na objektu te smo za zatvaranje istih primijenili funkciju Polygons/ Fill Holes/Fill All koja nam nudi opciju zatvaranja rupa: ravninom, tangentom (uklapa zaobljenost na okolnu mrežu, ali s većom oštrinom nego kod zakrivljene plohe) te zakrivljenom plohom. Slično kao i kod programa MeshLab, Geomagic Wrap 2012 nudi razne mogućnosti manipulacije mrežom, kao npr. funkcije unutar izbornika Polygons: •• Mesh Doctor - automatski ispravlja nesavršenosti u poligonalnoj mreži kao što su presjecišta trokuta, jako naborani rubovi, uklanjanje šiljaka i dr. •• Decimate - smanjenje broja trokuta minimalnim mijenjanjem

Slika 4.6. TIN mreža spomenika kreirana Ball Pivoting algoritmom u MeshLabu

Slika 4.7. Prikaz skenirane lopte prije i nakon interpoliranih podataka na gornjem dijelu

Slika 4.8. Gotov 3D objekt spomenika izrađen softverom Geomagic Wrap 2012

Stojnović, V., Ćosić, K., Tivanovac, D. (2012): Mogućnosti robotizirane mjerne stanice Topcon Imaging Station za potrebe terestričkog laserskog skeniranja Ekscentar, br. 15, pp. 70-75

oblika mreže •• Trim - odstranjivanje dijela modela ravninom •• Remesh - ponovno kreiranje TIN mreže pri čemu se stvara ujednačeniji »mozaik« •• Relax - zaglađivanje modela minimaliziranjem kutova između pojedinih poligona i dr. Primjenom tih funkcija dobili smo konačni oblik 3D modela skeniranog spomenika koji nas je zadovoljio (slika 4.8). 4.5. Google SketchUp/Google Earth Konačan rezultat 3D modela spomenika Draženu Petroviću eksportirali smo u *.3ds format kako bismo ga mogli učitati u softver Google SketchUp 8, gdje smo isti georeferencirali, zaoblili funkcijom Window/Soften Edges te dodijelili odgovarajuće teksture kako bi spomenik dobio realan izgled. Kako 3D model ne bi bio prekompleksan (za učitavanje u program Google Earth), prije samog eksportiranja, reducirali smo broj trokuta na 10000. Na kraju smo model postavili na internet na Google Warehouse servis i odobrili njegovo korištenje unutar Google Earth aplikacije (URL-11, URL-12). 5. Analiza dobivenih rezultata Za pravilnu interpretaciju rezultata važno je uzeti u obzir sljedeće ograničavajuće čimbenike. Instrument smo imali na raspolaganju samo jedan dan, a skeniranje mjernom stanicom traje znatno duže nego što je to slučaj s klasičnim terestričkim skenerom, zbog čega smo odredili gustoću snimanih točaka 2x2 cm. Druga stvar koja je bitno utjecala na konačni rezultat jest raspored i broj stajališta za čije je određivanje prije svega potrebno i nezamjenjivo iskustvo u radu pri snimanju ovakvih specifičnih objekata. Također, bitno je uzeti u obzir i utjecaj vremenskih prilika i položaj instrumenta u odnosu na Sunčeve zrake, kao i materijala od kojih je predmet snimanja izrađen. Upravo je zbog tih faktora došlo do spomenutih problema pri kreiranju TIN mreže i njezinog nepokrivanja cijelog objekta. Ako se žele arhivirati podaci za očuvanje kulturnih znamenitosti, što nam je i bila prvobitna zamisao, bilo bi potrebno odvojiti znatno više vremena na samo skeniranje kako bi se dobio adekvatan broj točaka u oblaku iz kojih bi se onda mogao napraviti kvalitetan TIN model. Dobiveni 3D model, iako sa znatno naglašenim nedostacima, kvalitetnom softverskom obradom može se iskoristiti za druge svrhe gdje potpuno podudaranje modela sa stvarnim objektom nije od ključne važnosti (u turističke svrhe za prikaz na internetu, izrada suvenira u mjerilu pomoću 3D pisača i slično).

Tema broja

6. Zaključak Ovisno o zadatku koji je potrebno riješiti, iskoristivost robotizirane geodetske mjerne stanice u funkciji skenera može biti na vrlo visokoj razini, pogotovo ako uzmemo u obzir da ima mogućnost prikupljanja i fotografskih podataka, a ne samo podataka o diskretnim točkama. Poznavanje mogućnosti novih softvera ključna je za svakog geodetskog stručnjaka koji se upušta u nova područja primjene dostupnih hardvera. Cijena komercijalnih softvera i obuka stručnjaka za korištenje istih stvaraju ekonomski problem pri ovakvim poslovima. Robotizirana mjerna stanica Topcon Imaging Station predstavlja dobru integraciju klasične mjerne stanice i modula za terestričko lasersko skeniranje. Ovakav se geodetski instrument može primijeniti za potrebe snimanja nasipa, raskrižja, u turističke svrhe, tj. za sve objekte kod kojih nije nužna velika gustoća točaka. Što se tiče objekata kod kojih je potrebna veća gustoća, a nemamo na raspolaganju terestrički skener, također je moguće koristiti mjernu stanicu, uz dobru pripremu te odabirom najveće gustoće skeniranja. Danas je potreba za 3D modelima i njihova primjena sve prisutnija u društvu, npr. u filmovima, videoigrama, u turističke svrhe, prikazivanja virtualne stvarnosti i dr. Geodetska struka ne bi se trebala držati po strani i prepustiti taj dio informatičarima te svakako može pronaći svoje mjesto u ovakvoj vrsti poslova jer se u svim slučajevima radi s prostornim podacima. Zahvala Zahvaljujemo se asistentu dr. sc. Mladenu Zrinjskom, dipl. ing., na aktivnom sudjelovanju i asistenciji prilikom izrade rada. Zahvaljujemo se gosp. Đuri i gđi Verici Zalović te Vedranu Šeparoviću i Maji Jankaš iz tvrtke GEO CENTAR d.o.o. na ustupljenom instrumentu i softveru te pomoći pri terenskom radu i tehničkoj podršci. Zahvaljujemo se gosp. Mariju Mileru, dipl.ing.geod., i gosp. Draženu Odobašiću, dipl. ing. geod., na korisnim savjetima. Literatura ›› Basa, L., Juraj, I. (2011): Oblak točaka i AutoCAD Civil 3D 2011, Ekscentar – list studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, br. 14, str. 34-39. ›› Miler, M., Đapo, A., Kordić, B., Medved, I. (2007): Terestrički laserski skeneri, Ekscentar – list studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, br. 10, str. 35-38. ›› URL-1: http://www.geocentar.com/cms/system/editor/uploads/ files/produkti/LeafletImagingStationHR.pdf (17. 3. 2012.) ›› URL-2: http://www.phoenixse.com/media//IS-3_CUT.jpg (17. 3. 2012.) ›› URL-3: http://www.topconpositioning.com/products/totalstations/imaging-and-scanning/is-3 (17. 3. 2012.) ›› URL-4: http://www.terrageomatics.com (17. 3. 2012.) ›› URL-5: http://imagemaster3d.com/imagemaster.html (17. 3. 2012.) ›› URL-6: http://www.youtube.com/watch?v=XIsxEwNBizk&featu re=related (17. 3. 2012.) ›› URL-7: http://www.youtube.com/watch?v=Ww5rCKsp0Nc (17. 3. 2012.) ›› URL-8: http://meshlab.sourceforge.net (17. 3. 2012.) ›› URL-9: http://vcg.sf.net (17. 3. 2012.) ›› URL-10: http://www.geomagic.com/en/products/wrap/ overview (17. 3. 2012.) ›› URL-11: http://support.google.com/sketchup/bin/answer. py?hl=en&answer=37939 (17. 3. 2012.) ›› URL-12: http://sketchup.google.com/3dwarehouse/details?mid =2e0d421fc0073572e1b741272ba7fd62 (17. 3. 2012.)

Slika 4.9. Prikaz spomenika unutar aplikacije Google Earth

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Tema broja

Bečirević, D., Luketić, A., Maganić, J. (2012): Integracija mjernih sustava, napredno kodiranje i atributiranje uz sinkronizaciju terena i ureda Ekscentar, br. 15, pp. 76-80

Diana Bečirević, univ. bacc. ing. geod. et geoinf. ► diplomski studij, Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Kačićeva 26, 10000 Zagreb, e-mail: dbecirevic@geof.hr Antonio Luketić, univ. bacc. ing. geod. et geoinf. ► diplomski studij, Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Kačićeva 26, 10000 Zagreb, e-mail: aluketic@geof.hr Jakov Maganić, univ. bacc. ing. geod. et geoinf. ► diplomski studij, Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Kačićeva 26, 10000 Zagreb, e-mail: jmaganic@geof.hr

Integracija mjernih sustava, napredno kodiranje i atributiranje uz sinkronizaciju terena i ureda

Sudionici radionice Diana Bečirević Helena Križman Antonio Luketić Jakov Maganić Ivan Padovan Franjo Šiško

Sažetak: Integracija GNSS-a i mjerne stanice, primjena kodiranja i atributiranja te sinkronizacija terena i ureda predstavljaju inovacije

u geodetskoj praksi. Napredovanje tehnologije neminovno utječe na tehnike izvođenja geodetskih radova. U svrhu praktične primjene istih, obavljena je terenska radionica izmjere dijela Studentskog doma dr. Ante Starčevića. Predstavljene su pojedine mogućnosti kojima se povećava produktivnost, skraćuje vrijeme izvođenja terenskih radova, pojednostavljuje obrada podataka itd., a uz očuvanje kvalitete podataka. Iako nove tehnologije nude mnoga poboljšanja, od svih sudionika se, kao i uvijek, zahtijeva stručan i odgovoran pristup. Ključne riječi: integracija, kodiranje, atributiranje, sinkronizacija

The integration of measurement systems, advanced coding and attributing with synchronization between field and offices Summary: The integration of GNSS and total stations, application coding and attributing and synchronization field and offices are innovations in the geodetic practice. Advancing technology inevitably affect the technical performance of geodetic works. In purpose of the practical application field workshop was conducted measurements of the student dorm »Ante Starčević«. There are presented particular possibilities designed to increase productivity, shortening the time of field work, simplifies data processing, etc., while maintaining data quality. Although new technologies offer many enhancements, from all the participants, as always, requires a professional and responsible approach. Keywords: integration, coding, attributing, synchronization

1. Uvod Unatrag nekoliko godina, za određivanje koordinata detaljnih točaka bilo je potrebno uložiti puno vremena i angažirati velik broj ljudi. Tehnologija napreduje i načini određivanja koordinata bitno se mijenjaju. Klasično postavljanje poligonskih vlakova i vezanje na često nepristupačne trigonometre velikim je dijelom stvar prošlosti. Provođenje izmjere kombinacijom različitih mjernih sustava, uz primjenu kodiranja i atributiranja, rezultira pojednostavljenjem terenskih radova, ali i naknadne obrade podataka. Mnogobrojne inovacije u geodetskoj struci, tako i sinkronizacija terena i ureda, predstavljaju procese čijim se korištenjem u svakodnevnim geodetskim radovima pružaju različite mogućnosti, a samim time i mogućnost izbora što koristiti u pojedinoj situaciji. Terenskom radionicom izmjere dijela Studentskog naselja dr. Ante Starčevića praktično je primijenjena integracija GNSS-a i mjerne stanice, uz primjenu kodiranja i atributiranja te opisan postupak obrade podataka. 76

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

2. INTEGRACIJA GNSS-a I MJERNE STANICE 2.1. Ususret integraciji Želja za povećanjem efikasnosti, uštedom novca i vremena prilikom izvođenja geodetskih radova, bez narušavanja kvalitete istih, dovodi do razvitka tehnologija primjenjivih u tu svrhu i integracije različitih mjernih sustava. Razvitkom GNSS tehnologije i permanentnih GNSS mreža omogućeno je određivanje koordinata točaka u svega nekoliko minuta. Točnost takvog pozicioniranja, uz korištenje VPPS servisa CROPOSa, iznosi 2 cm horizontalno i 4 cm visinski (URL-1). Ova naprednija tehnologija, u odnosu na klasične metode izmjere, još uvijek ima i neke nedostatke. Nedostatak primjene GNSS mjerenja nemogućnost je prijema signala satelita u blizini bujne vegetacije, visokih zgrada ili u tunelima. U takvim situacijama geodetski stručnjaci primorani su poslužiti se drugim, možda »sporijim«, ali nerijetko točnijim i preciznijim rješenjima čija točnost prelazi tražene zahtjeve. Naime,

Bečirević, D., Luketić, A., Maganić, J. (2012): Integracija mjernih sustava, napredno kodiranje i atributiranje uz sinkronizaciju terena i ureda Ekscentar, br. 15, pp. 76-80

Slika 2.1. a) Trimble S6 mjerna stanica, b) Trimble R8 GNSS prijamnik, c) Trimble TSC3 kontrolor Tablica 2.1. Tehničke karakteristike mjerne stanice Trimble S6 DR Plus Težina Durbin

Horizontiranje

Mjerenje kutova

5,25 kg Povećanje

30x

Otvor objektiva

40 mm

Kružna libela

8'/2 mm

Elektronska 2-osna libela

0,3''

Točnost (St.Dev. po DIN 18723)

2'', 3'' ili 5''

Standardno očitanje kutova Automatski kompenzator

1''

Točnost

0,5''

Doseg

Mjerenje udaljenosti – Mod prizme

Standardna točnost

Mjerenje udaljenosti – Laserski mod

Standardna točnost

±5,4' 2 mm + 2 mm

Doseg

2 500 m 2 mm + 2 mm

Doseg (normalni uvjeti)

1 300 m

Tablica 2.2. Tehničke karakteristike GNSS prijamnika Trimble R8 Simultano praćeni sateliti

GPS, Galileo, SBAS, GLONASS

Kodno diferencijalno GNSS pozicioniranje

Horizontalno

0,25 m + 1 ppm RMS

Vertikalno

0,50 m + 1 ppm RMS

Static i Fast Static GNSS mjerenje

Horizontalno

3 mm

Vertikalno

3,5 mm + 0,4 ppm RMS

Horizontalno

10 mm + 1 ppm RMS

Vertikalno

20 mm + 1 ppm RMS

Kinematičko mjerenje

+ 0,1 ppm RMS

Tema broja

tablicama 2.1, 2.2 i 2.3. Integracija navedenih mjernih sustava osigurava sve preduvjete za rad samo jednog stručnjaka na terenu, tzv. »one man show«. Također, mjerna se stanica, zbog činjenice da je u mogućnosti raditi samostalno, tj. bez neposredne prisutnosti stručnjaka, može postaviti na određenu visinu (na neki objekt ili slično) kako bi se eliminirao utjecaj prolaznika ili radnika na gradilištu prilikom izvođenja izmjere. Tim postupkom može se ostvariti i veća preglednost područja izmjere i bolje dogledanje instrumenta i prizme. Pojedine prednosti koje proizlaze iz integracije mjernih sustava su: •• korištenje dvaju nezavisnih načina određivanja podataka mjerenja •• korištenje mjerne stanice na mjestima gdje nije dobar prijem signala satelita, a korištenje GNSS tehnologije na »otvorenim« područjima pogodnim za dobar prijem signala •• relativno jednostavno prebacivanje s jednog na drugi način rada •• povećanje efikasnosti i samokontrole mjerenja točaka korištenjem jednog ili oba načina rada •• osiguran integritet podataka mjerenja itd. (Lemmon i Wetherbee, 2005). Geodetskim stručnjacima integracija sustava omogućuje veću fleksibilnost i kontrolu samog postupka izmjere. Podaci mjerenja nalaze se na jednom mjestu te su dostupni i na terenu i u uredu. U svakom trenutku prekida ili nemogućnosti rada GNSS prijamnika, na raspolaganju je mjerna stanica, a vrijedi i obratno. Povećanje produktivnosti, brzine izmjere, a uz očuvanje kvalitete, bitne su činjenice koje utječu na konkurentnost izvođenja geodetskih radova. 3. KODIRANJE I ATRIBUTIRANJE Kodiranje predstavlja pojednostavljenje postupka kartiranja detalja izmjere. Korištenjem kodova otvaraju se mnogobrojne mogućnosti koje su posebno u sferi obrade podataka. Naime, pravilnim korištenjem kodova postupak kartiranja točaka detalja svodi se na minimalnu razinu. Nadalje, osim kodova, detaljima se mogu pridruživati i atributi.

Tablica 2.3. Tehničke karakteristike kontrolora Trimble TSC3 Operacijski sustav

Windows Mobile 6.5 Professional

Veličina

141x278x64 (mm)

Težina

1,04 kg

radi postizanja ekonomičnosti izvedbe različitih geodetskih radova, pribjegava se metodama koje nude optimalnu cijenu uz zadovoljavanje unaprijed definirane točnosti. Pored nedostataka koji proizlaze prilikom prijema signala, nerijetko smo svjedoci problema u radu CROPOS-a, primjerice, prekida veze VRS (Virtual Reference Station) – GNSS prijamnik ili nemogućnosti prijema korekcija zbog nepokrivenosti GPRS signalom (Bačić, 2009). Slijedom navedenog, pojavila se mogućnost kombiniranja mjernih stanica i GNSS prijamnika. Nakon nekog vremena ta je kombinacija prerasla u integraciju GNSS prijamnika i mjernih stanica koja omogućuje pohranjivanje podataka mjerenja iz pojedinog instrumenta u istu datoteku mjerenja. 2.2. Konkretna primjena integracije Za potrebe izmjere dijela područja Studentskog naselja dr. Ante Starčevića korištena je integracija Trimble IS® Rover, a koja predstavlja integraciju Trimble S6 robotizirane mjerne stanice (slika 2.1a) i Trimble R8 GNSS prijamnika (slika 2.1b), uz korištenje VPPS servisa CROPOS-a te kontrolora Trimble TSC3 (slika 2.1c). Tehničke karakteristike korištenog instrumentarija prikazane su u

Slika 3.1. Studenti pri radu s GNSS uređajem

Slika 3.2. Studenti pri radu s mjernom stanicom

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Tema broja

Bečirević, D., Luketić, A., Maganić, J. (2012): Integracija mjernih sustava, napredno kodiranje i atributiranje uz sinkronizaciju terena i ureda Ekscentar, br. 15, pp. 76-80

Atributiranje u većini slučajeva predstavlja dodjeljivanje opisnih podataka koji pobliže opisuju značajke detalja s kojima su međusobno povezani. Pridruživanje atributa omogućuje razlikovanje sličnih objekata (vrsta točke, nastanak točke, kultura, vrsta zgrade itd.). Kodiranje i atributiranje provodi se tijekom izmjere detalja sa svrhom bržeg i efikasnijeg obavljanja određenog zadatka. Postupci kodiranja započinju razvojem mjernih stanica pa kao takvo ne predstavlja novitet u geodetskoj struci. Ipak, veliki broj geodetskih stručnjaka ne primjenjuje kodove tijekom mjerenja, a razlozi tome su razni. Međutim, svjedočimo uvođenju Tehničkih specifikacija za određivanje koordinata točaka u koordinatnom sustavu RH od strane Državne geodetske uprave koje se, između ostaloga, odnose na primjenu kodiranja i atributiranja. Samim time javlja se potreba za

Slika 3.3. Kontrolni kodovi

Slika 3.4. Prikaz izmjere požarnih stepenica

Slika 3.5. Prikaz izmjere željezne ograde

Slika 3.6. Prikaz kodiranja višestrukih kodova

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

prikazivanjem i opisivanjem osnovnih koraka prilikom izmjere detalja kodiranjem i atributiranjem. Kodovi predstavljaju osnovne radnje koje za odgovarajuće točke zapisujemo na terenu (Luketić i Padovan, 2011). Za stjecanje vještina kodiranja i dodjeljivanja atributa potrebno je uložiti trud koji će u većini slučajeva početkom korištenja rezultirati sporijim radom. Međutim, nakon stjecanja potrebnih vještina, vrlo brzo se uočavaju prednosti koje proizlaze iz njegovog primjenjivanja. Upravo je to bio jedan od razloga organiziranja terenske radionice izmjere dijela područja Studentskog naselja dr. Ante Starčevića, tj. »Šare«. Terenska mjerenja odradila je grupa od šest studenata, uz nadzor i pomoć djelatnika Geomatike Smolčak d.o.o. (slika 3.1 i 3.2). Terenski rad odvijao se u dva segmenta. Jedna grupa studenata izvodila je izmjeru korištenjem integracije GNSS uređaja i mjerne stanice, dok je druga koristila samo GNSS uređaj. Usvajanje kontrolnih kodova preduvjet je korištenju kodiranja zato što oni definiraju način izvođenja geometrijskih zadataka (slika 3.3). Kontrolni kodovi lako su usvojivi, osobito iz razloga što se najčešće primjenjuju kodovi početak linije, kraj linije, produžetak linije, a samim time njihov se broj uvelike smanjuje. Rijetko korišteni kontrolni kodovi uvijek se mogu pogledati u popisu kodova. U primjerima koji slijede navedeni su slučajevi korišteni tijekom ove izmjere. 1° slučaj (slika 3.4) predstavlja izmjeru željezne ograde postavljene uz igralište. Odabiranjem koda željezne ograde na početnoj točki 23, koda OZD1 01, započeta je njena izmjera. Objašnjenje korištenih oznaka, odnosno kodova: OZ definira kod željezne ograde, D predstavlja iscrtavanje simbola željezne ograde desno od linije snimanja, a 1 se odnosi na prvu željeznu ogradu. Ako bi se mjerilo više istih linijskih objekata koristile bi se oznake 2, 3 itd., ali pod pretpostavkom da prva ograda nije u potpunosti izmjerena, 01 predstavlja početak linijskog objekta. Naredne točke ograde zadržavaju vrijednost koda OZD1, dok posljednja točka poprima vrijednost OZD1 0 jer 0 označava završetak linijskog objekta. 2° slučaj (slika 3.5) predstavlja izmjeru požarnih stepenica studentskog paviljona. Točka 72, koda S1 01, predstavlja početak poligonskog objekta. Ovim primjerom naglašava se prednost korištenja integracije GNSS uređaja i mjerne stanice. Naime, točke 72 i 73 zbog svojeg su položaja, tj. zaklonjenosti studentskim paviljonom i okolnim drvećem, predstavljale teškoću prilikom izmjere GNSS uređajem. Stoga su izmjerene automatiziranom mjernom stanicom, a samim time ubrzan je i proces izmjere. 3° slučaj (slika 3.6) prikazuje mogućnost kodiranja višestrukih objekata u pojedinoj točki. Kod točke 28, PJ1 0 OZCD1 0 OZD1 01, obuhvaća izmjeru pješačke staze, žičane i željezne ograde. U jednoj izmjerenoj točki definiran je kod kojim je omogućeno kartiranje višestrukih linijskih objekata. Na primjeru točke 28 prikazan je završetak linijskog objekta pješačke staze, završetak linijskog objekta žičane ograde s desnom orijentacijom simbola od smjera mjerenja te početak linijskog objekta željezne ograde s orijentacijom simbola desno od smjera mjerenja. Treba naglasiti da navedenoj situaciji treba pristupiti vrlo pažljivo jer se uslijed definiranja višestrukih kodova povećava mogućnost pogreške. Predstavljeni primjeri možda na prvi pogled izgledaju zahtjevni za primjenu. Međutim, danas se kodiranje s razvojem tehnologije uvelike pojednostavilo. Većina novih kontrolora ima mogućnost prikaza izmjerenih detalja s naznačenim kodovima pa je na taj način moguće odmah uočiti eventualne propuste prilikom zadavanja kodova. 4. SINKRONIZACIJA TERENA I UREDA Svaka geodetska tvrtka, privatna ili javna, velika ili mala, teži bržem i efikasnijem obavljanju radnih zadataka. Kako je umrežavanje promijenilo druge industrije, tako je utjecalo i na geodetsku djelatnost (slika 4.1). Na tržištu geodetskom opremom moguće je pronaći niz rješenja čija

Bečirević, D., Luketić, A., Maganić, J. (2012): Integracija mjernih sustava, napredno kodiranje i atributiranje uz sinkronizaciju terena i ureda Ekscentar, br. 15, pp. 76-80

Slika 4.1. Razmjena podataka između terena i ureda

Slika 4.2. Trimble Access Softver

Slika 4.3. Prikaz sučelja Trimble AcessSync softvera

je nit vodilja povezivanje terena i ureda. Prilikom rada na ovoj terenskoj radionici na raspolaganju je bio Trimble Access Softver (slika 4.2). Značajno unapređenje efikasnosti može se postići stalnim protokom informacija između terena i ureda. Protok informacija u realnom vremenu bitno utječe na brzinu kojom tim stručnjaka odrađuje posao, neprekidnost rada te osigurava povećanu kvalitetu podataka s terena. U geodetskoj praksi nisu strane situacije kao što su nedostatak pojedinih datoteka, promjena planova na gradilištu ili upućivanje terenske ekipe na drugo gradilište. Protok podataka između terena i ureda uvelike olakšava upravljanje svim izazovima koji se pojave i to jednostavnom sinkronizacijom kontrolora na terenu i računala u uredu. Bilo kakve promjene datoteka na terenu ili u uredu mogu biti automatski usklađene u realnom vremenu. Pomoću Trimble AcessSync softvera (slika 4.3) kontrolirano je slanje i primanje podataka mjerenja. Dok je korisnik spojen na internet, podaci se sinkroniziraju, a da pri tome ne utječu na uobičajeni tijek izvođenja radova. Softver ovakvog tipa predstavlja cijelu jednu razinu iznad dosadašnjih sustava za prijenos podataka. Budući da je integriran u cjelokupno mjerno rješenje, istovremeno zamjenjuje e-mail, FTP, telefon i druge oblike razmjene podataka. Često postavljano pitanje na navedenu tematiku je i sigurnost podataka. Uz automatsku sinkronizaciju, podaci su zaštićeni sigurnim, redundantnim sustavom. Korisnički konfigurabilnom aplikacijom osiguran je pristup podacima isključivo za ovlaštene osobe. Manjim zastojima u radu, smanjenim vremenom naknadne obrade podataka u uredu, mogućnošću brzog dobivanja neophodnih podataka koji na terenu nedostaju, teži se jednom cilju, povećanju efikasnosti izvođenja geodetskih radova od početne do završne faze. Mogućnost uvida i napretka terenskih radova daje voditeljima projekta kontrolu nad svim fazama i na taj način omogućuje trenutno poduzimanje korektivnih mjera i eliminira eventualnu potrebu po-

Tema broja

novnog izlaženja na teren. Korištenje navedenih tehnologija bitno utječe na osiguravanje kontrole kvalitete na terenu. Softverom se podaci automatski isporučuju u ured i na taj način terenska ekipa prije napuštanja gradilišta može jednostavno odgovoriti na sve upite uredske ekipe koja simultano radi obradu u uredu. Omogućeno je i razmjenjivanje fotografija i ostalih detaljnijih informacija koje mogu eliminirati nejasnoće prilikom obrade i pomoći pri brzoj orijentaciji i donošenju ispravnih odluka. Neposrednom obradom prikupljenih podataka omogućena je brža finalizacija projekta koja utječe na mnoge daljnje čimbenike poslovanja i povećanja konkurentnosti. 5. OBRADA PODATAKA Već je prethodno istaknuto kako se primjenom kodiranja i atributiranja obrada podataka svodi na minimalnu razinu. U tom se slučaju obrada obično odnosi na dovršetak konstrukcije objekata, ispravak krivo dodijeljenih atributa i sl. Budući da je prilikom rada korišten instrumentarij tvrtke Trimble, i sama obrada podataka obavljana je pomoću Topocad programskog paketa. Dodatni je razlog i upoznavanje novog softvera za koji postoji mogućnost dobivanja studentskih licenci. Topocad je švedski grafički geodetsko-graditeljski CAD i GIS softver na hrvatskom jeziku za ove poslove: •• dvosmjernu komunikaciju računala i instrumenata •• izjednačenje geodetskih mreža s elipsama pogrešaka •• računanje tahimetrije s kodiranjem •• kreiranje zapisnika mjerenja •• povezivanje mjerenja s bazama podataka (FDO) •• pripremu za iskolčenje •• CAD crtanje, plotanje •• kreiranje Digitalnog Modela Terena •• kreiranje slojnica s ispisom visina •• kreiranje uzdužnih i poprečnih profila s projektiranjem trasa •• računanje kubatura zemljanih radova po profilima •• računanje kubatura iz dva digitalna modela terena •• računanje/crtanje profila •• 3D grafiku •• vezu s arcGIS-om i Oracle bazom podataka •• Open Source Database Connection (FDO) •• obradu oblaka točaka 3D skenera (URL-2). Nakon odgovarajuće pripreme, sirovi podaci mjerenja insertirani su u Topocad 14.0.4 program (slika 5.1). Na prvi pogled mogu se uočiti određeni nedostaci i propusti. Sva editiranja moguće je provesti u Topocadu, ali također postoji mogućnost otvaranja crteža u .dxf formatu i njegovo korištenje u nekom drugom programskom paketu. Nakon terenske izmjere bilo je potrebno dovršiti konstrukciju objekata definiranih određenim brojem

Slika 5.1. Rezultat provedenih mjerenja

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Bečirević, D., Maganić, J., Luketić, A. (2012): Integracija mjernihBečirević, sustava, napredno D., Luketić,kodiranje A., Maganić, i atributiranje J. (2012): uz Integracija sinkronizaciju mjernih terena sustava, i ureda napredno kodiranje i atributiranje uz sinkronizaciju terena i ureda Tema broja Ekscentar, br. 15, pp. 76-80

Tema broja Ekscentar, br. 15, pp. 00-00

Slika 5.2. Nedovršeni objekt i pogrešno dodijeljeni kodovi

Slika 5.3. Ispravan prikaz detalja

Slika 5.4. Neispravno dodijeljeni kodovi

Slika 5.5. Ispravno iscrtani detalji

detaljnih točaka. Međutim, daljnjom analizom utvrđeno je da su točkama 75, 76 i 77 dodijeljeni pogrešni kodovi, odnosno da su zadržani prethodno korišteni kodovi (72, 73 i 74) (slike 5.2 i 5.3). Nadalje, prilikom određivanja koordinata poligonske točke P3 zadržan je kod kanalizacijskog šahta; potrebno je promijeniti tip ograde te pješačku stazu spojiti u cijelosti kako bismo dobili stanje u naravi (slike 5.4 i 5.5). Uočeni su nedostaci popravljeni, čime je dovršeno kartiranje izvedenog stanja dijela Studentskog doma dr. Ante Starčevića (slika 5.6). Kodiranje i atributiranje u kombinaciji s integracijom GNSS uređaja i mjerne stanice, uz sinkronizaciju terena i ureda, znatno olakšava i ubrzava izmjeru, ali ujedno zahtjeva stručan i odgovoran pristup svih sudionika. Potrebno je istaknuti da postupak kodiranja ne isključuje upotrebu skice mjerenja. Naprotiv, geodetski stručnjak trebao bi prepoznati situacije u kojima će mu skica mjerenja biti od velike pomoći, a kodiranje olakšati uredski dio posla (slika 5.2). 6. ZAKLJUČAK U ovom radu prikazan je način na koji primjena napredne tehnologije može utjecati na efikasnost izvođenja geodetskih radova. Integracija mjernih sustava, kodiranje i atributiranje te sinkronizacija podataka između terena i ureda, skraćuje vrijeme izvođenja terenskih radova, eliminira nepotrebne prekide i gubitke financijskih sredstava. Također, bolja i efikasnija organizacija terenskih radova uvelike utječe na kvalitetu prikupljenih podatka kao osnove kvalitetnih završnih projekata. Tehnologija napreduje i nudi mnoga olakšanja bez utjecaja na kvalitetu prikupljenih podataka. Na geodetskim je stručnjacima odluka o stupnju prihvaćanja noviteta i spremnosti na ulaganje napora pri usvajanju znanja o mogućnostima koje napredna tehnologija nudi. ZAHVALE Zahvaljujemo upraviteljici Studentskog doma dr. Ante Starčevića na podršci u radu. 80

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Slika 5.6. Rezultat izmjere dijela studentskog naselja »Ante Starčevića«

Zahvaljujemo direktoru i ostalim djelatnicima Geomatike Smolčak d.o.o. na ustupljenim instrumentima i softverima te neupitnoj pomoći za vrijeme terenskih radova i obrade podatka. LITERATURA ›› Bačić, Ž. (2009): Predavanja iz kolegija Satelitsko pozicioniranje, Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb. ›› Luketić, A., Padovan, I. (2011): AutoCAD Civil 3D – Survey, Ekscentar – list studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, br. 14, str. 40-44. ›› Trimble Team (2009): Trimble Access Softver: Veza sa svijetom novih mogućnosti, Trimble GmbH, Njemačka. ›› Lemmon, T., Wetherbee, L. (2005): Trimble® Intergrated SurveyingTM Techniques, Trimble Survey, Westminster, Colorado, USA. ›› URL-1: http://www.cropos.hr/index.php?option=com_content&vi ew=article&id=13:vpps&catid=6:vpps&Itemid=3 (17. 3. 2012.). ›› URL-2: http://www.geomatika-smolcak.hr/proizvod_detalj. asp?sif=129 (17. 3. 2012.).

NOVO

SIGURNOST I NAVIGACIJA Odaberite GARMIN ručne GPS uređaje za sigurnost, označavanje točaka i navigaciju na nepoznatom terenu. Svi uređaji imaju 2-godišnju garanciju. Kartografski uređaji dolaze s učitanom AdriaTOPO Lite kartom i baznom kartom svijeta, a kompatibilni su s AdriaTOPO XL i AdriaROUTE kartama. www.garmin.hr Navigo sistem d.o.o. prodajna mjesta: Zagreb, Karlovačka cesta 4K, tel: 01/2334-033, Navigo shop, Zagreb, Nemčićeva 10, tel: 01/2334-036, P.J. Split, Kralja Zvonimira 85, tel: 021/503-540

Varga, M., Dragčević, D., Pinter, D., Ramić, M., Topolovec, I. (2012): Regionalni geoidi u svijetu Ekscentar, br. 15, pp. 82-87

Stručni članci Matej Varga, univ. bacc. ing. geod. et geoinf. Daria Dragčević, univ. bacc. ing. geod. et geoinf. Dunja Pinter, univ. bacc. ing. geod. et geoinf. Martina Ramić, univ. bacc. ing. geod. et geoinf. Ivan Topolovec, univ. bacc. ing. geod. et geoinf.

► diplomski studij, Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Kačićeva 26, 10000 Zagreb, e-mail: mvarga@geof.hr

► diplomski studij, Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Kačićeva 26, 10000 Zagreb, e-mail: ddragcevic@geof.hr ► diplomski studij, Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Kačićeva 26, 10000 Zagreb, e-mail: dpinter@geof.hr

► diplomski studij, Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Kačićeva 26, 10000 Zagreb, e-mail: mramic@geof.hr

► diplomski studij, Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Kačićeva 26, 10000 Zagreb, e-mail: itopolovec@geof.hr

Regionalni geoidi u svijetu Sažetak: Ovaj pregledni rad nastao je u sklopu kolegija Određivanje oblika Zemlje (diplomski studij Geodetskog fakulteta Sveučilišta u

Zagrebu, Zavod za geomatiku). Rad je rezultat istraživanja dosadašnjih postignuća na području određivanja regionalnih geoida. Za Europu, Afriku, Australiju, Sjevernu i Južnu Ameriku prezentirana su najnovija rješenja regionalnih (kontinentalnih) geoida s kratkim osvrtom na metode računanja, na vrstu i količinu upotrijebljenih podataka te na pripadajuću ocjenu točnosti. S obzirom na veliku dinamiku razvoja globalnih geopotencijalnih modela te poboljšanje točnosti regionalnih i lokalnih geoida posljednjih godina, u obzir su uzeti samo najnoviji rezultati. Regionalni se geoidi u suvremeno doba dobivaju iz podataka različitih točnosti, gustoća i homogenosti. Podaci se dobivaju kombinacijom različitih svemirskih, satelitskih i terestričkih geodetskih tehnika i zato je posve jasno kako zadatak određivanja regionalnih geoida zahtijeva velike napore i međusobnu suradnju svih nacionalnih geodetskih institucija na regionalnom i globalnom nivou. Ključne riječi: kvazigeoid, regionalni geoidi, EGG2008, AGP2006, AUSGeoid09, GEOID09, CGG2010, Geoid2010

Regional geoids in the world Summary: This review paper is a result of the regional geoid research project within the college subject »Determination of the Earth's shape« (graduate studies, Department of Geomatics at Faculty of Geodesy, University of Zagreb). Latest results of regional (continental) geoid models are presented for European, African, Australian, North and South-American continent, with close review on methods of computation, type and quantity of used data and corresponding accuracy and reliability.

Considering fast development in global geopotential modeling and great improvements in accuracy of regional and local models in recent years, only the latest results were presented. In the modern era, regional geoid models are developed from data of different accuracy, density and homogeneity. Nowadays, combination of different space, satellite and terrestrial geodetic techniques results with different types of data and it is therefore quite clear that the task of determining the regional geoid models requires great effort and mutual cooperation of all national geodetic agencies on regional and global level. Keywords: quasi-geoid, regional geoid, EGG2008, AGP2006, AUSGeoid09, GEOID09, CGG2010, Geoid2010

1. Uvod Ubrzani proces realizacije horizontalnih i vertikalnih nacionalnih i regionalnih referentnih sustava dovodi GNSS mjerenja u vrlo važan položaj. Rezultat GNSS mjerenja su elipsoidne visine (h) iznad referentnog WGS84 elipsoida. Transformacija visina u ortometrijski ili normalno-ortometrijski visinski sustav (Η ili Ηγ) zahtijeva poznavanje plohe geoida ili kvazigeoida. Plohu geoida C. B. Gauss definirao je kao (…) fizičku površinu Zemlje koja svugdje pod pravim kutom presijeca smjer ubrzanja sile teže i čiji jedan dio koincidira s površinom oceana. Geoid je ekvipotencijalna nivo-ploha referentna za ortometrijski sustav visina, a veza s elipsoidom uspostavlja se pomoću undulacije geoida (N), kao N=h-H (Bašić, 2006). 82

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

U osnovi je geoid, kao nivo-ploha koja najbolje odgovara srednjoj razini mora, idealan datum. Detaljno poznavanje rasporeda (gustoće) topografskih masa između geoida i fizičke površine Zemlje gotovo je nemoguće pa je ispravnije govoriti o definiranju kvazigeoida koji je ujedno referentna ploha za normalno-ortometrijske visine. Kvazigeoid se određuje nanošenjem anomalija visina iznad elipsoida. Anomalija visina je razlika između elipsoidne i normalno-ortometrijske visine (Ηγ). Određivanje geoida, tj. kvazigeoida na području od interesa (lokalnom, državnom, regionalnom ili globalnom) zapravo znači računanje undulacija geoida N ili anomalija visina ζ u diskretnim točkama (Hofmann-Wellenhof i Moritz, 2005).

Varga, M., Dragčević, D., Pinter, D., Ramić, M., Topolovec, I. (2012): Regionalni geoidi u svijetu Ekscentar, br. 15, pp. 82-87

Globalni geopotencijalni modeli (GGM ili engl. Earth Gravitational Model - EGM) predstavljaju model kuglinih funkcija, tj. kuglinih harmonika, a matematički se definiraju razvojem potencijala Zemljina polja ubrzanja sile teže u red po sfernim funkcijama. Modeli služe za računanje fizikalnih parametara (anomalija ubrzanja sile teže, poremećaja ubrzanja sile teže, anomalija visina, komponenti otklona vertikale, itd.), tj. geoida za bilo koju točku na fizičkoj površini Zemlje. Točnost i realističnost modela trebala bi rasti porastom reda i stupnja razvoja u red po sfernim funkcijama. Do unazad nekoliko godina, globalni geopotencijalni modeli razvijali su se najčešće do 360-og stupnja i reda. Danas se kombinacijom satelitskih misija i terestričkih podataka dobivaju modeli čak do reda i stupnja 2160 (2190) (Hećimović i Bašić, 2002; Pavasović, 2007). Najnovijim satelitskim misijama (CHAMP, GRACE, GOCE) očekuje se rješenje globalnog GGM-a točnosti oko 1 – 2 centimetra na udaljenosti do 100 km. Nakon što je GOCE u orbiti proveo tek 2 godine, Europska svemirska agencija (engl. European Space Agency - ESA) je u ožujku 2011. godine objavila prvi GOCE GGM globalne točnosti nekoliko cm. No, i u slučaju da GOCE misija na koncu da rezultat dugovalne undulacije geoida s pogreškom od jednog centimetra, to i dalje ne bi bilo dovoljno za određivanje dovoljno točnih i geodetski primjenjivih regionalnih geoida. Zato se suvremeni (regionalni) geoidi najčešće određuju kombiniranom uporabom različitih podataka (Bašić i dr., 1999): •• Podaci iz GGM-a: koriste se za modeliranje dugovalnih komponenti gravitacijskog polja, a zadaju se razvojem u red po sfernim funkcijama koji se računaju rješavanjem Stokesovog problema graničnih vrijednosti. •• Diskretni terestrički podaci: za modeliranje srednjevalnih komponenti gravitacijskog polja. Uključuju podatke poput: poremećaja ubrzanja sile teže, anomalija slobodnog zraka, komponenti otklona vertikale, GPS/nivelmanske ili altimetrijske geoidne undulacije ili visinske anomalije, itd. •• Podaci iz digitalnih modela reljefa - DMR-a (engl. Digital Elevation Model - DEM) ili digitalnih modela terena DMT-a (engl. Digital Terrain Model - DTM): za modeliranje kratkovalnih i ultrakratkih struktura gravitacijskog polja zbog visoke korelacije s lokalnom topografijom. DMR uključuje topografske i batimetrijske podatke vezane za Zemljinu površinu, bez vegetacije i izgrađenih objekata, dok DMT uključuje vegetaciju, izgrađene objekte i prijelomne linije u svrhu bolje aproksimacije terena. Za određivanje geoida prikladnije je koristiti DMR. Posljednjih je godina predloženo mnogo različitih metoda za određivanje regionalnog geoida. Izvjesno je da nijedna od poznatih metoda u svim slučajevima i kombinacijama podataka različite točnosti, homogenosti i gustoće ne daje najbolje rezultate. Predložene metode mogu se klasificirati na različite načine, a osnovna je razlika koristi li se tzv. tehnika remove-compute-restore s obzirom na GGM i topografiju ili se izravno koriste nereducirane anomalije ubrzanja sile teže (u skladu s teorijom Molodenskog). Metode se razlikuju i u načinu procjene undulacija geoida (visinskih anomalija) iz anomalija ubrzanja sile teže. Tri najkorištenije metode su: numerička integracija uz pomoć modificirane Stokesove formule (tzv. kernel modifikacija), kolokacija po najmanjim kvadratima i tzv. tehnika modeliranja točka-masa. Remove-compute-restore tehnike međusobno se razlikuju ovisno o korištenim topografskim redukcijama. Helmertova kondenzacijska redukcija i rezidualno modeliranje topografije (engl. Residual Terrain Modelling - RTM) dvije su najkorištenije metode topografskih redukcija (Agren, 2004). Projekti određivanja regionalnih geoida odvijaju se pod nadležnošću Međunarodne unije za geodeziju i geofiziku (engl. International Union of Geodesy and Geophysics - IUGG), odnosno Međunarod-

Stručni članci

Slika 2.1. Gravimetrijski (lijevo) i visinski podaci (desno)

Slika 2.2. Usporedba EGG1997 i EGG2008 s EUVN-DA podacima

ne udruge za geodeziju (engl. International Association of Geodesy - IAG). Na IUGG kongresu u Sapporou (Japan) 2003. godine, u sklopu Komisije II. (Komisija za gravitacijsko polje), dani su pregledi dotadašnjih postignuća i ustanovljeni planovi i okviri za budući razvoj regionalnih i kontinentalnih geoida (URL-1, završno izvješće Komisije II: URL-2). 2. Europski gravimetrijski geoid – EGG2008 Najnovija rješenja europskog geoida EGG2007 i EGG2008 rezultat su Europskog projekta za silu težu i geoid (engl. European Gravity and Geoid Project - EGGP). EGGP se intenzivno počeo razvijati na IFE-u (njem. Institut für Erdmessung) u Hannoveru, nakon kongresa u Sapporou. Osnovna razlika između EGG2007 i EGG2008 rješenja je u upotrijebljenom GGM-u. U EGG2007 rješenju koristio se kombinirani GRACE GGM EIGEN-GL04C, a u EGG2008 rješenju EGM2008. Baza gravimetrijskih podataka je do 2007. godine popunjena novim ili revidiranim podacima za gotovo sve europske zemlje. U novo rješenje uključeni su i podaci ArcGP (Arktik) i KMS2002 modela altimetrijskih anomalija te je upotrijebljen zajednički položajni (ETRS89) i visinski (EVRS) referentni sustav i sustav za silu težu (sustav apsolutnih vrijednosti ubrzanja sile teže). U 2008. godini popravljene su gravimetrijske vrijednosti za područje Grčke i Turske (apsolutni nivo), dodani su novi izvori podataka i 1´ altimetrijske anomalije te su nedostajući podaci u Africi i na Kavkazu popunjeni EGM2008 vrijednostima (slika 2.1 lijevo). Za potrebe dobivanja visoko-frekventnog dijela Zemljina polja ubrzanja sile teže priređen je 3"x3" EURDTM3 model topografije s 6,6 milijardi visina (slika 2.1 desno) (Denker i Bašić, 2011). Kao metoda računanja europskog geoida primijenjena je metoda numeričke integracije, poznata kao spektralna kombinacija transformacije polja, koristeći 1D brzu Fourierovu transformaciju (engl. Fast Fourier Transform - FFT) i posebno definirane spektralne težine u uobičajenoj remove-restore tehnici računanja (Denker i Bašić, 2011). Upotreba globalnih geopotencijalnih modela koji su rezultat GRACE satelitske misije, kao i novih ili ažuriranih podataka za silu težu i topografiju, rezultirala je poboljšanim europskim geoidom List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Varga, M., Dragčević, D., Pinter, D., Ramić, M., Topolovec, I. (2012): Regionalni geoidi u svijetu Ekscentar, br. 15, pp. 82-87

Stručni članci

EGG2008 u odnosu na ranija rješenja. Značajno poboljšanje kvalitete zadnjeg rješenja vidljivo je u njegovom puno boljem slaganju s GNSS/nivelmanskim podacima na kontrolnim točkama u više zemalja Europe. U pojedinim zemljama poboljšanje prelazi i 70%. Usporedba na 1536 EUVN-DA točaka (geodetske točke uspostavljene u sklopu projekta European Vertical Reference Network Densification Action) pokazuje 50%-tno poboljšanje EGG2008 u odnosu na EGG1997 na razini cijele Europe, s izuzetkom Velike Britanije i Italije koje su zbog sustavnog neslaganja isključene iz usporedbe (Denker i Bašić, 2011). Srednje kvadratno odstupanje za EGG1997 rješenje iznosi ±16,8 cm, dok za EGG2008 rješenje srednje kvadratno odstupanje iznosi ±8,3 cm (slika 2.2). 3. Afrički regionalni geoid – AGP2006 Afrički geodetski referentni okvir (AFREF) zamišljen je kao univerzalni kontinentalni referentni okvir konzistentan s Međunarodnim terestričkim referentnim okvirom (engl. International Terrestrial Reference Frame - ITRF). Realizacija horizontalnog okvira u Africi odvija se uspostavom permanentnih GNSS stanica na nacionalnoj razini, dok se realizacija vertikalnog okvira odvija u sklopu projekta za određivanje afričkog geoida (engl. African Geoid Project - AGP). Jedan od ciljeva projekta je postavljanje GNSS/nivelmanskih kontrolnih točaka u svakoj zemlji na kritičnim točkama nacionalnih vertikalnih mreža (Merry, 2003). J.L. Merry (Južnoafrička Republika-JAR), H. A. Elmotaal (Egipat) i A. Parker (JAR) su trojica znanstvenika s najvećim doprinosom u određivanju afričkog modela geoida. Prvo rješenje afričkog regionalnog geoida AGP2003 (slika 3.1) odredila je skupina znanstvenika sredinom 2003. godine, dok je posljednji model AGP2006 izračunat krajem 2006. godine.

4. Australski geoid – AUSGeoid09 Projekt određivanja australskog geoida započeo je krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća. Prvi gravimetrijski model geoida odredio je Mather 1969. godine. Ti prvi modeli geoida nisu obuhvaćali područje cijelog kontinenta, već su određivani za lokalna područja. Devedesetih godina prošlog stoljeća pokrenut je projekt određivanja regionalnog geoida za područje cijelog australskog kontinenta. Prvi regionalni model geoida je AUSGeoid91, nakon kojega su uslijedili modeli AUSGeoid93, AUSGeoid98 i najnoviji model AUSGeoid09. AUSGeoid09 (slika 4.1) je najnoviji gravimetrijski model geoida u rezoluciji 1´ x 1´. Naknadno je uklopljen u Australski visinski datum iz 1971. godine (AHD), a budući da je AHD većinom realiziran temeljem podataka nivelmana trećeg reda, javlja se nagib u smjeru sjever-jug od oko 1 metra, uz regionalne deformacije od 0,5 metara u odnosu na geoid. To zapravo znači da elipsoidne visine iz GNSS mjerenja i normalno-ortometrijske visine u AHD-u nisu ni približno jednake.

Slika 4.1. AUSGeoid09 model

Slika 3.1. AGP2003 model

Podaci korišteni za računanje AGP2006 modela su iz CHAMP-GRACE kombiniranog globalnog gravitacijskog modela CG03C (sa stupnjem razvoja do 120), EGM2006 globalnog geopotencijalnog modela, terestričkih točaka i srednjih anomalija (dobivenih sa Sveučilišta u Cape Town-u u JAR-u i Leeds-u u Ujedinjenom Kraljevstvu), KMS022´x 2´ modela srednjih vrijednosti gravitacijskih anomalija dobivenih oceanskom altimetrijom (dobivenih iz danskog svemirskog centra; Danish National Space Center - DNSC) i SRTM 30“ DMR-a. Točnost AGP2006 modela testirana je usporedbom s GPS/nivelmanskim podacima na točkama u JAR-u i Alžiru. Za 62 točke u JAR-u dobivena je srednja kvadratna pogreška oko ±18 cm, dok je za 14 točaka u Alžiru to ±27 cm (Merry, 2003). Bit će potrebno još puno truda i vremena da se za cijeli afrički kontinent realizira ploha geoida sa zadovoljavajućom točnošću (kao npr. u najvećem dijelu Europe). 84

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Gravimetrijska komponenta modela geoida izračunata je kombinacijom remove-compute-restore tehnike i determinističke modifikacije Stokesovog kernela stupnja 40, preko sferne kape radijusa 1°. Za referentno polje korišteni su potpuno normalizirani sferni harmonijski koeficijenti globalnog geopotencijalnog modela EGM2008 do stupnja 2190. U računanje je uključeno i oko 1,4 milijuna anomalija ubrzanja sile teže za kopneno područje, 1´x 1´ altimetrijski model anomalija ubrzanja sile teže DNSC2008GRA (s danskog DNSC-a) za područja na moru, 9˝x 9˝ GEODATA-DEM9S digitalni model visina za Australiju i ponovno izjednačeni podaci Australske nacionalne nivelmanske mreže (ANLN). Parametri numeričke integracije određeni su usporedbom gravimetrijske komponente AUSGeoid09 modela geoida s 911 GNSS/nivelmanskih točaka. Standardno odstupanje GNSS i AHD razlika visina na svim točkama iznosi ±22,2 cm, a za ponovno izjednačene GNSS-ANLN visine ±13,4 cm. To je ukazalo na probleme postojećeg visinskog sustava i važnost kvalitetnog razvoja precizne nivelmanske mreže za određivanje geoida. Dostupna verzija AUSGeoid09 modela uključuje i geometrijsku komponentu koja modelira razliku između gravimetrijskog geoida i površine nulte elevacije AHD-a na 6794 repera. To aposteriori uklapanje površine izvedeno je provjerom u zajedničkim čvorištima, uz primjenu metode najmanjih kvadrata. Nakon uklapanja, standardno odstupanje je smanjeno na ±30 mm, od čega je jedna trećina pripisana nepouzdanosti GNSS-om dobivenih elipsoidnih visina. Servis za transformaciju elipsoidnih u AHD visine dostupan je na službenim internetskim stranicama australske Agencije za geoznanosti (URL-3), (Featherstone i dr., 2011).

Varga, M., Dragčević, D., Pinter, D., Ramić, M., Topolovec, I. (2012): Regionalni geoidi u svijetu Ekscentar, br. 15, pp. 82-87

Stručni članci

5. G eoid Sjedinjenih Američkih Država – GEOID09 NOAA (engl. National Oceanic and Atmospheric Administration) je američka organizacija kojoj je jedan od ciljeva razumijevanje i predviđanje promjena u Zemljinu okolišu te očuvanje i upravljanje obalnim i morskim resursima kako bi se zadovoljile ekonomske, socijalne i ekološke potrebe SAD-a. NGS (engl. National Geodetic Survey) je institucija u nadležnosti NOAA-e, zadužena za definiranje i održavanje nacionalnog prostornog referentnog sustava (NSRS). NSRS je koordinatni sustav koji definira širinu, dužinu, visinu, mjerilo, silu težu i orijentaciju točaka geodetskih Slika 5.1. GEOID09 model mreža (prostornih i visinskih) preko cijelog teritorija SAD-a. U nadležnosti NGS-a je i objavljivanje službenih modela geoida. Najnoviji model geoida je GEOID09 (slika 5.1). GEOID09 je uglačani hibridni (kombinirani) model geoida koji je zamijenio prethodne GEOID06, GEOID03, GEOID99, GEOID96, GEOID93 i GEOID90 modele. Ovaj je model namijenjen transformaciji visina iz NAD83 elipsoidnog referentnog okvira u visinske datume NAVD88, GUVD04, ASVD02, NMVD03, PRVD02 i VIVD09. GEOID09 se temelji na gravimetrijskom geoidu USGG2009 koji je razvijen za područje SAD-a, a u osnovi je izračunat pomoću podataka 1´x 1´ gravimetrijske mreže (NGS baza gravimetrijskih podataka), DNSC08 (engl. Danish National Space Center) altimetrijski dobivenih gravitacijskih anomalija, SRTM-DTED1 3" digitalnog modela terena i globalnog geopotencijalnog modela EGM2008 koji je u remove-compute-restore tehnici računanja korišten do reda i stupnja n=m=120. Za kontrolu USGG2009 geoida korišteni su kontrolni podaci repera na kojima su poznate elipsoidne i nivelirane ortometrijske visine. Za modeliranje sustavnih pogrešaka u nastalim rezidualima korištena je MMLSC (engl. Multi Matrix Least Squares Collocation) tehnika. MMLSC tehnikom dobivene su matematičke funkcije pomoću kojih se odredila konverzijska površina za transformaciju USGG2009 u GEOID09. Točnost modela GEOID09 je 3 cm s 95%tnom razinom pouzdanosti, što je duplo bolji rezultat od prethodnog GEOID06 modela (URL-5). 6. Kanadski geoid – CGG2010 NRCan (engl. Natural Resources Canada) je službena državna organizacija odgovorna za održavanje Kanadskog prostornog referentnog sustava (CSRS) čiji servisi omogućuju dobivanje geodetskih veličina (geodetsku širinu i dužinu, visinu i vrijednost ubrzanja sile teže) u službenom položajnom, visinskom i gravimetrijskom datumu (URL-4). U nadležnosti NRCan-a je i objavljivanje službenih modela geoida, tako da je tijekom posljednjih 20 godina objavljeno pet gravimetrijskih modela. CGG2010 model (slika 6.1) najnoviji je kanadski službeni geoid za koji su prije samoga računanja obavljene analize postojećih gravimetrijskih mreža, analize različitih globalnih geopotencijalnih modela (satelitska rješenja su GOCE i GRACE/GOCE, dok su kombinirana rješenja EGM2008 i EGM2008/GOCO01S), analize različitih stupnjeva modifikacije kod metode Stokesovog kernel integrala. Na temelju

Slika 6.1. CGG2010 model

Slika 6.2. Procijenjena točnost modela CGG2010

dostupnih podataka izračunata su 54 preliminarna modela geoida, a nakon uključenja različitih kombinacija globalnih geopotencijalnih modela dobiveno je 20 modela. Najbolje rješenje dobiveno je kernel modifikacijom Stokesovog integrala do stupnja 120, čime je određena detaljna struktura geoida, dok je za modeliranje dugovalnih komponenata geoida i eliminaciju rubnih efekata korišten kombinirani GGM model EGM08/GOCO01S (do reda i stupnja n=m=2190). Na slici 6.2 dana je procjena točnosti modela CGG2010. U budućnosti će SAD i Kanada, zbog točnosti koja je heterogena u odList studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Varga, M., Dragčević, D., Pinter, D., Ramić, M., Topolovec, I. (2012): Regionalni geoidi u svijetu Ekscentar, br. 15, pp. 82-87

Stručni članci

nosu na regionalnu i lokalnu razinu, zamijeniti trenutačno korištene visinske datume s gravimetrijskim visinskim datumima kojima bi osnova bila najnovije izračunati geoidi. Trenutačno su u fazi realizacije dva projekta; projekt modernizacije referentnog sustava Kanade i projekt uspostave gravimetrijske mreže za redefiniranje američkog visinskog datuma (GRAV-D) (URL-4). 7. Južnoamerički regionalni geoid – Geoid2010 Južnoamerički regionalni geoid – Geoid2010 izračunat je korištenjem podataka anomalija slobodnog zraka (925878 gravimetrijskih podataka mjerenja), podataka potpunih Bouguerovih anomalija i Helmertovih anomalija ubrzanja sile teže, globalnog geopotencijalnog modela EGM2008 (do reda i stupnja n=m=150), digitalnog modela terena SAM_3sv2 i gravimetrijskog altimetrijskog satelitskog modela DNSC08. Brazilski institut za geografiju i statistiku (port. Instituto Brasileiro de Estatística e Geografia IBGE), Nacionalna Geoprostorna Agencija (engl. National Geospatial Agency - NGA), Geophysical Technology (GETECH), Međunarodni gravimetrijski biro (engl. International Gravimetric Bureau - IGB) te razne civilne i vojne institucije doprinijele su pokrivenosti gravimetrijskim podacima i validaciji ostalih postojećih podataka. Određivanju južnoameričkog geoida naročiti doprinos dale su Argentina, Brazil, Čile, Kolumbija, Urugvaj i Paragvaj. Podaci potpunih Bouguerovih anomalija izračunati su iz anomalija slobodnog zraka na opažanim točkama, uz dodavanje Bouguerove korekcije kao funkcije visine iz gravimetrijske baze podataka (slika 7.1) i korekcije reljefa. Podaci srednjih anomalija slobodnog zraka izračunati su iz potpunih Bouguerovih anomalija rezolucije 5´, dok su podaci za ocean dobiveni iz altimetrijskog modela DNSC08. Podaci Helmertovih anomalija ubrzanja sile teže dobiveni su sumiranjem srednjih anomalija slobodnog zraka, direktnih i sekundarnih indirektnih topografskih utjecaja na gravitacijsko privlačenje, direktnog atmosferskog utjecaja i geoidne korekcije. Računanje modela Geoid2010 (slika 7.2) obavljeno je programskim paketom SHGEO (engl. Stokes-Helmert's Geoid software) (URL-6). Za računanje je korišten modificirani Stokesov integral, uz primjenu brze Fourierove transformacije (FFT). Prosječna vrijednost visinske anomalije na području Južne Amerike je 0,44 m, minimum -57,83 m, a maksimum 48,46 m. Kao prva kontrola napravljena je usporedba Geoida2010 s visinskim anomalijama dobivenima iz geopotencijalnog modela

Slika 7.1. Pokrivenost gravimetrijskim podacima u Južnoj Americi 2010. god.

Tablica 7.1. Razlika Geoid2010-EGM08 Min. [m]

Maks. [m]

Sred. [m]

St. dev. [m]

-10,51

3,61

-0,02

0,42

EGM2008 (n=m=2160) (slika 7.3). U tablici 7.1. dana je statistika razlika južnoameričkog regionalnog geoida i globalnog geopotencijalnog modela EGM08, pri čemu srednje kvadratno odstupanje razlika iznosi ±42 cm (URL-7). Točnost Geoid2010 modela također je testirana usporedbom s GPS/nivelmanskim podacima na 1304 repera nivelmanske mreže Južne Amerike. Dobiveno srednje kvadratno odstupanje iznosi ±72 cm, što jasno ukazuje na potrebu daljnjih istraživanja. 8. ZAKLJUČAK U okviru EGGP-a u Europi je do danas ostvaren značajan napredak vezan uz prikupljanje i homogenizaciju gravimetrijskih i topografskih podataka visoke preciznosti i rezolucije. Također, upotreba GRACE globalnih geopotencijalnih modela rezultirala je znatno poboljšanim europskim modelom geoida EGG2008 u odnosu na ranija rješenja. U nekim europskim državama vidljivo je značajno poboljšanje kvalitete EGG2008 rješenja (čak preko 70% u odnosu na prethodno rješenje). I novi model australskog geoida AUSGeoid09 dao je poboljšanje u odnosu na prethodni AUSGeoid98 model, ali i ukazao na nedostatke postojećeg visinskog datuma. Izvjesna je potreba za definiranjem novog visinskog datuma koji će se temeljiti na preciznijim nivelmanskim mjerenjima. Ipak, AUGGeoid09 je korisnicima omogućio brže i praktičnije dobivanje visina u službenom Australskom visinskom datumu, uz garantirano standardno odstupanje od ±30 mm. Određivanje službenih modela regionalnih geoida u SAD-u i Kanadi započelo je prije dvadesetak godina. U zadnjim je modelima CGG2010 i GEOID09 postignut značajan napredak uslijed korištenja točnijih GGM-ova, većeg broja gravimetrijskih podataka te poboljšanja metode i tehnike određivanja geoida. U usporedbi GPS/nivelmanskih podataka na identičnim točkama EGM2008 modela i južnoameričkog Geoida2010 pokazalo se kako najnoviji model geoida nije zadovoljavajuće točnosti. Nužno je u budućim projektima određivanja južnoameričkog geoida usmjeriti pozornost i djelovanje na uspostavu jedinstvene i zajedničke nivelmanske mreže, odnosno unificiranog modela geoida radi konačne uspostave novog unificiranog visinskog referentnog sustava.

Slika 7.2. Južnoamerički regionalni model Geoid2010

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Slika 7.3. Grafički prikaz razlika visinskih anomalija Geoida2010 i EGM08

Varga, M., Dragčević, D., Pinter, D., Ramić, M., Topolovec, I. (2012): Regionalni geoidi u svijetu Ekscentar, br. 15, pp. 82-87

Evidentno je da je od svih dostupnih regionalnih geoida stanje u Africi najgore. Prilikom određivanja AGP2003 i AGP2006, znanstvenici su se susretali s mnogim problemima poput nepoznate preciznosti GGM-a na području Afrike, nehomogenosti dostupnih podataka, nepostojanja preciznih nivelmanskih i GNSS permanentnih mreža, slabe pokrivenosti gravimetrijskim podacima itd. Zbog svih tih problema i nepostojanja pouzdane ocjene točnosti, ne zna se kolika je realna vrijednost izračunatih AGP2003 i AGP2006 geoida. Pred Afrikom je još mnogo godina rada, dok se ne stvore uvjeti za računanje zaista upotrebljivog regionalnog geoida. LITERATURA ›› A gren, J. (2004): Regional geoid determination Methods for the Era of Satellite Gravimetry, Doctoral Dissertation, Royal Institute of Technology (KTH), Stockholm, Sweden. ›› Bašić, T., Brkić, M., Sünkel, H. (1999): A New, More Accurate Geoid for Croatia, Physics and Chemistry of the Earth (A), vol. 24, no. 1 i Solid Earth and Geodesy, Special Issue: Recent Advances in Precise Geoid Determination Methodology, Science Ltd, str. 67-72. ›› Bašić, T. (2006): Državna izmjera, skripta i folije s predavanja, Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet. ›› Denker, H., Bašić, T. (2011): Europski gravimetrijski geoid EGG2008 i hrvatski geoid HRG2009, Zbornik radova 2. CROPOS konferencije, Zagreb, 8. travnja 2011., str. 59-69. ›› Featherstone, W. E. i dr. (2011): The AUSGeoid09 model of the Australian Height Datum, Journal of Geodesy, vol. 85, no. 3, str. 133-150. ›› Hećimović, Ž., Bašić, T. (2002): Globalni geopotencijalni modeli na teritoriju Hrvatske, Geodetski list, god. 57 (80), broj 2, str. 73-89. ›› Hofmann-Wellenhof, B., Moritz, H. (2005): Physical geodesy, Springer Verlag Wien, ISBN-10 3-211-23584-1, str. 157-173. ›› Merry, C. L. (2003): The African Geoid model Project and its relevance to the unification of African vertical reference frames (AFREF). 2nd FIG Regional conference, Marrakech, Morocco, December 2-5, 2003. ›› Pavasović, M. (2007): Analiza globalnih geopotencijalnih modela reda i stupnja do 360 na području Republike Hrvatske, Ekscentar, br. 10, str. 70-78. ›› URL-1: International union of Geodesy and Geophysics, XXIII General Assembly, http://www.iugg.org/ assemblies/2003sapporo/, (prosinac 2011.). ›› URL-2: International Association of Geodesy, Comission 2, http://www.iag(...)-(...)aig.org/attach/ (9316bd52b9894897de444a340660ae5f/commission2. pdf, (prosinac 2011). ›› URL-3: Australian Government, Geoscience Australia, http://www.ga.gov.au/geodesy/ausgeoid/nvalcomp.jsp, (siječanj 2012.). ›› URL-4: Natural Resources Canada, http://www.geod. nrcan.gc.ca/index_e.php, (prosinac 2011). ›› URL-5: National Oceanic and Atmospheric Administration http://sos.noaa.gov/noaa_descrip.html, (prosinac 2011.). ›› URL-6: University of New Brunswick, SHGEO software manual, http://gge.unb.ca/Research/GRL/GeodesyGroup/ SHGeo/Manual/SHGeo_manual_II_v2.pdf, (prosinac 2011.). ›› URL-7: SIRGAS, Recent progress of the geoid in South America, http://www.sirgas.org/fileadmin/docs/Boletines/ Bol15/42_Blitzkow_et_al_Geoid_in_South_America.pdf, (studeni 2011.). List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Tomljenović, I. (2012): GEOBIA methods for LiDAR obtained point clouds Ekscentar, br. 15, pp. 88-92

Stručni članci Ivan Tomljenović, PhD student

► Doctoral College GIScience, University of Salzburg, Salzburg, tomljenoviciv@stud.sbg.ac.at

GEOBIA methods for LiDAR obtained point clouds

SUMMARY: This paper critically analyses the state of the art provided in today’s scientific »market of knowledge« concerning the subject of object delineation from LiDAR obtained 3D point clouds. Such approach became a very popular subject in many scientific fields (forestry, geography, archaeology, etc.). The author will give multiple examples on how other authors deal with object extraction and delineation from 3D point clouds. He will also give a brief introduction and explanation of terms such as GEOBIA and LiDAR with a short reference to multiple return and full waveform LiDAR data. Pros and cons of existing approaches will be discussed along with conclusions based on what has been reported so far in scientific literature. Keywords: GEOBIA, OBIA, point cloud, LiDAR, fullwaveform LiDAR data

1. INTRODUCTION »Time is money.« Benjamin Franklin Today we are faced with an ever growing need of producing fast and reliable geospatial products. In the past few years geospatial information became openly public in such a way that even a regular user nowadays, is familiar with terms like GPS, AGPS, location, longitude, latitude, positional accuracy, navigation, 3D space, etc. More and more devices that we use in our daily life have some kind of spatial sensor built into. Some even allowthe user to obtain data on their own by recording their position or programming simple applications which can be used on a smartphone or similar device with built-in location sensors to obtain position. In a more professional surrounding, it has become more important to have as realistic representation of space as possible with minimum time and money investment. In one of such efforts to simplify the process of gathering data, LiDAR system was introduced. It allowed the user to collect a vast amount of data in a matter of minutes and cut back on the time needed to survey a certain area. The main advantage of the technique is that it provides a direct method for 3D data collection and is highly accurate because of the millimetre and centimetre level laser raging accuracy and precise sensor platform orientation supported by an integrated position and orientation system (Shan and Toth, 2008). The problem which emerged from the usage of this type of fast system is how to model such a vast amount of data without too much labour power in the process. Figure 1.1 shows a graphical overview of different steps in terrestrial laser scanning process and their grade of automation (same can be projected to airborne laser scanning process). Once we obtain 3D point cloud from our LiDAR system we need to process it. 3D point cloud processing can be divided into two different categories. Deliverables can be extracted straight from the point cloud without further processing, or by firstly creating a 3D 88

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

surface model from the point cloud and extracting the deliverables from the surface model. Over the past years it has been noticed that more and more scientists try to implement object based image analysis (OBIA) into automatization process of object extraction from 3D point clouds. There are many approaches which try to delineate objects from 3D point clouds by using OBIA methodology (Wang and Schenk, 2000; Rottensteiner and Jansa, 2002; Alharthy and Bethel, 2002; Miliaresis and Kokkas, 2007; Sohn and Dowman, 2007; Vu et al., 2009; Rottensteiner and Briese, 2001; Wang, 1998; Vosselman and Dijkman, 2001; Brenner, 2005; Haala and Brenner, 1999; Hofmann et al., 2002; Matikainen et al., 2003; Weinacker et al., 2004; Hu et al., 2004) and some of them are either fully automated or semi automated. The main problem is the lack of a general, instead of object specific approach, but this will be discussed latter on in the article. 2. (GE)OBIA and LiDAR/FULLWAVEFORM LiDAR »A leader is someone who steps back from the entire system and tries to build a more collaborative, more innovative system that will work over the long term.« Robert Reich Object based image analysis or OBIA has given a completely new approach to analysis of remote sensing data. The user nowadays is no more confronted with single pixel of a low spatial resolution but with a lot of pixels of very high spatial resolution. Blaschke and Strobl (2001) raised a provocative question: »what’s wrong with pixels?«, are the methods used in the 70s still good for modern imagery data? They argued for classification of homogeneous groups of pixels which would then reflect objects of interest in reality and the usage

Tomljenović, I. (2012): GEOBIA methods for LiDAR obtained point clouds Ekscentar, br. 15, pp. 88-92

of algorithms to delineate objects based on contextual information given in an image on the basis of texture or fractal dimension. OBIA builds its foundations on older segmentation, edge-detection, feature extraction and classification concepts that have been around through the past decades. OBIA gives a new approach to analysis of remotely sensed imagery. Extracted objects contain additional spectral information when compared to single pixels (mean values per band, median values, minimum and maximum values, mean ratios, etc.) and even spatial dimensions (distance, neighbourhood, topologies, etc.) are more valuable because they provide a more realistic comparison when used on objects rather than pixels. Lately, discussion has been risen about geographic space which is to be included in the name and if OBIA should be GEOBIA or Geographic Object Based Image Analysis. The name OBIA may be too broad because it is used for the whole variety of disciplines (medicine, computer vision, material sciences), but with the added prefix it would be clearly stated that it is a part of GIScience (Blaschke, 2010). Airborne LiDAR systems, on the other hand, have provided a perfect method to obtain large amount of data quickly. They can generate very accurate data at high spatial resolution. If combined with some other data acquired from other remote sensing systems (multispectral, hyperspectral, etc.), obtained data can then be introduced to new exciting possibilities for 3D analysis and visualisation. Both airborne and terrestrial LiDAR systems have become major scientific tools in a wide range of subjects such as Archaeology, Agriculture, Botany, Biology, Earth Science, Ecology, Forestry, Geography, Environmental Science and Landscape Ecology, etc. Aerial LiDAR surveys have a typical resolution from about 10 points per square meter (fixed-wing aircraft) to 200 points per square meter (helicopters), ground based systems produce considerably higher measurement densities. Once the data is collected additional processing is necessary to generate point cloud which can then be used for further analysis as shown in figure 2.1. LiDAR can record different kinds of returns from terrain. They could either be primary or secondary. Primary returns originate from the first objects a LiDAR pulse encounters, often upper surface of a vegetation canopy (figure 2.2). Secondary returns originate from portion of a pulse which passes through gaps in the canopy into the interior structure of leaves and branches to lower vegetation layers and the ground surface and creates echoes (figure 2.2). Over the past few years it has become popular to use full waveform data for data analysis. New technology of full-waveform airborne laser scanning systems permits digitalization of the complete waveform of each backscattered pulse. It gives more control to an end user in the interpretation process of physical measurement and provides additional information about the structure and the physical backscattering characteristics of the illuminated surfaces. There are two conceivable approaches for processing the vertical profiles recorded by the new generation of airborne full waveform LiDAR sensors (Mallet and Bretar, 2009). The first one consists of decomposing the waveform into a sum of components of echoes and characterizing different targets along the path of the laser beam. The second preserves the whole 1D signal. The first approach aims to maximize the detection rate of relevant peaks to generate a denser point cloud; it can help to characterize different targets along the path of laser beam and it is interesting for usage in the area of forestry application. Spatio-temporal analysis is used in the second approach to find features within a 3D waveform space and it is suitable for urban areas where geometry is regular. The extracted points on different tree species from full-waveform data post-processing are shown in figure 2.3. The obtained point clouds are denser than those obtained only with the first/last plus method. The usage of the above mentioned methods in scientific research will be discussed further on in the article.

Stručni članci

Figure 1.1. Automation workflow for terrestrial laser processing (A. Gruen, 2009)

Figure 2.1. Schematic overview of main data processingstages to integrate and convert airborne sensor and associated ground based recordings into point cloud and derived data products (Heritage and Large, 2009)

Figure 2.2. Primary and secondary lidar returns

3. DEVELOPEMENT OF OBJECT EXTRACTION APPROACHES »The book is there for inspiration and as a foundation, the fundamentals on which to build.« Thomas Keller (GE)OBIA has given a new approach when it comes to dealing with remote sensing imagery while LiDAR has provided a fast and reliable source of spatial information in form of 3D point clouds. Many scientists tried to combine both methods in order to come up with a set of new methods and algorithms which would allow them to extract objects straight from the 3D space in a fast and efficient way (Wang and Schenk, 2000; Rottensteiner and Jansa, 2002; Alharthy List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Tomljenović, I. (2012): GEOBIA methods for LiDAR obtained point clouds Ekscentar, br. 15, pp. 88-92

Stručni članci

Figure 2.3. Extracted points on different tree species from full-waveform data post-processing. (a)Deciduous (leaf-on). (b)Deciduous (leaf-off). (c)Coniferous. Red, green and blue points correspond respectively to the first, last and intermediate extracted pulses (Mallet and Bretar, 2009).

and Bethel, 2002; Miliaresis and Kokkas, 2007; Sohn and Dowman, 2007; Vu et al., 2009; Rottensteiner and Briese, 2001; Wang, 1998; Vosselman and Dijkman, 2001; Brenner, 2005; Haala and Brenner, 1999; Hofmann et al., 2002; Matikainen et al., 2003; Weinacker et al., 2004; Hu et al., 2004). All of the approaches are object specific (building extraction, tree crown delineation, road extraction, ect.) and are in their nature either automated of semi-automated. When we talk about approaches that use (GE)OBIA/LiDAR combination for forestry application we can point out Weinacker et al. (2004) who tried to develop filtering, segmentation and modelling modulesfor LiDAR and multispectral data for an automatic forest inventory system. They started with raw laser data as input and ended up with derived tree parameters for each tree. Process included DTM/ DSM filtering based on active contour theory. The filtering algorithm starts with the creation of a raster area, using pixel sizes in relation to density of the given raw data points. Based on these constructed raster surfaces DTM/DSM filtering is done. The next step was tree tops detection from smoothed DSM by means of local maximum filtering. Starting from the local maxima, a pouring algorithm is detecting the approximate tree border. The last step included tree species classification and modelling based on two different approaches: statistical, based on linear stepwise discriminant analysis and the second one based on the form fitting algorithm, where an extended super quadric (ESQ) is used to fit trees either based on raw laser data or based on the DSM. The approach can be used as a fundament for a semiautomatic inventory system based both on LiDAR and multi-spectral data. Livny et at., (2010) tried to recreate realistic tree models from the point cloud. Their approach robustly reconstructed skeletal structures of trees, from which full geometry could be generated. Their optimization aims to reconstruct major skeletal branches of the captured trees, resulted in a graph structure called the Branch-Structured Graph or BSG for each tree. Each tree represented by BSG is defined as a spatially embedded and connected directed acyclic graph. The root node of the BSG corresponds to the base of the tree. BSG nodes are connected by straight edges and lie spatially in the centre of tree branches. The branch is simple if it contains no branching points and is represented by a Branch-Chain (BC) which is a sub-graph of the BSG given by a chain of connected nodes and edges. The whole reconstruction pipeline for extracting BSGs consists of three steps, the first two are iterated. The first step initializes BSG from the points (detection of ground surface, three root extraction. Dijkstra’s algorithm is used to extract disjoint initial BSGs). The second step refines the BGS graph by assigning an importance weight to each vertex based on the sizes of the sub-trees (for each BSG, a smooth orientation field is generated by minimizing the sum of directional 90

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

differences between adjacent edges, weighted by these importance values. The orientation field is used to optimize spatial embedding of the BSGs. This is done to achievethe balance between tree smoothness and centred fitting to the point samples.) The third step consists of inflating BSGs into the tree geometry (they compute the thickness or skeleton radius values along the edges of the BSGs guided by the above optimization criteria.). The sample of tree skeleton built from such approach is given in figure 2.4. Reitberger et al. (2008) analysed full waveform LiDAR data. They used it to do the classification of deciduous and coniferous trees. They described methodology for tree species classification by using features that were derived from small-footprint full LIDAR data. 3-dimensional coordinates of the laser beam reflections, the intensity, and the pulse width were extracted by a waveform decomposition, which fits a series of Gaussian pulses to the waveform. Multiple reflections were detected, and even overlapping pulse reflections were distinguished, a much higher point density was achieved compared to the conventional first/last-pulse technique. The tree crowns were delineated from the canopy height model (CHM) using the watershed algorithm. The CHM posts are equally spaced and robustly interpolated from the highest reflections in the canopy. Tree features computed from the 3-dimensional coordinates of the reflections, the intensity and the pulse width were used to detect coniferous and deciduous trees by an unsupervised classification. The methodology was applied to datasets that have been captured in the leaf-on and leaf-off conditions for Norway spruces, European beeches and Sycamore maples. The classification lead to an overall accuracy of 85% in a leaf-on situation and 96% in a leaf-off situation. When it comes to building extraction we can also find a plethora of different approaches. Vu et al. (2009) proposed a multi-scale solution for building extraction from LiDAR and image data. The approach is based on mathematical morphology using nonlinear scale-space employing area morphology to extract building features from remotely sensed elevation and spectral data. They extracted complex structures as multi-part objects in which each part is represented on a scale depending on its size. Final building footprints are represented by the boundary of the largest part. The obtained spectral data, as in the previous mentioned case, are used to remove vegetation and possibly classify the building roof materials. Authors classify the approach a fully automated which can make use of both spectral and elevation data working well with any nDSM and spectral data source. Nan et al. (2010) introduced an interactive tool which enables a user to quickly assemble an architectural model directly over a 3D point cloud acquired from large-scale scanning of an urban scene. The user loosely defines and manipulates simple building blockscalled SmartBoxes over

Tomljenović, I. (2012): GEOBIA methods for LiDAR obtained point clouds Ekscentar, br. 15, pp. 88-92

Stručni članci

Figure 2.4. A scene of five trees automatically reconstructed by skelet growing algorithm. The images show a photo of the scene, point cloud, reconstructed trees, and textured models with leaves. The insets show the ability of method to handle overlapping crowns and missing data (Livny et at., 2010)

Figure 2.5. A large-scale urban architectural scene is reconstructed in details from a noisy and sparse LiDAR scan using SmartBoxes interactively. Close-up views show the reconstructed details of 3D architectural structures (Nan et al. 2010)

the point samples. These boxes quickly snapto their proper locations to conform to common architectural structures. The key idea is that the building blocks are smart in the sense that their locations and sizes are automatically adjusted on-the-fly to fit well to the point data, while at the same time respecting contextual relations with similar nearby blocks. SmartBoxes are assembled through a discrete optimization to balance between two snapping forces defined respectively by a data-fitting term and a contextual term, which together assist the user in reconstructing the architectural model from a sparse and noisy point cloud. They show that a combination of the user’s interactive guidance and high-level knowledge about the semantics of the underlying model, together with the snapping forces, allows the reconstruction of structures which are partially or even completely missing from the input. Figure 2.5 shows implementation of SmartBoxes approach. Miliaresis and Kokkas (2007) used LiDAR generated DEM and geomophometric region growing segmentation combined with median filtering to identify seed cells. Labelling components are connected: size filtering and object labelling, object parametric representationon the basis of slope and elevation attributes and classification. All of these elements are used to delineate building class within the study area. This approach is not fully automated and it requires a certain level of users’ interaction for some crucial parameters which differ based on situation. Alharthy and Bethel (2002) developed a fast low cost algorithm. It is used for extraction of 3D features in urban areas from LiDAR data only. It consists of a two steps approach, usage of »first minus last« return analysis and utilizationof the local statistical interpretation. »First minus last« method is used to determine if the object is a tree or a solid construction based on calculated height. Local statistical analysis method is used to determine surface smoothness from a root mean square error calculated for each window square and used as an attribute. If the RMSE is high then it indicates an irregular surface that can be interpreted as a tree or a rough surface. Since

building roofs are smooth surfaces this method was used to remove noise and some non-building objects. DEM was extracted from filtered data and the above ground objects were obtained by subtracting DEM from filtered DSM. These non-terrain objects were threshold to remove the remaining non-penetrable objects like cars etc. In the final step primitive raster objects were used to derive vector footprint delineation and some geometric constraints which were then able to create the building polygons. There are also algorithms concentrated on automated road extraction; Hu et al. (2004) tried to develop automatic road extraction from dense urban area by integrating processing of high resolution imagery and LiDAR data. Their method firstly detects the primitives or clues of the roads and the contextual targets both from the colour image and LiDAR data by segmentation and image analysis. Intensity and height data are used and segmented to create road areas and open areas. »Iterative Hough transform« and »Morphologic operation« are used to generate candidate objects. From optical imagery by means of pixel based classification grass land, tree areas and vehicles are detected and this data is used along with generated candidate road and parking stripes to produce verified road and parking stripes. Both of them went through topology detection and final road network was detected.Another method for the automatic detection of roads from airborne laser scanner data was presented by Clode et al. (2004). Traditionally, intensity information has not been used in feature extraction from LIDAR data because the data is too noisy. They dealt with using as much of the recorded laser information as possible thus both height and intensity were used. To extract roads from a LIDAR point cloud, they used hierarchical classification technique to classify the LIDAR points progressively into road or nonroad. An accurate digital terrain model (DTM) was created by using successive morphological openings with different structural element sizes. Individual laser points were checked for both a valid intensity range and height difference from the subsequent DTM. A series of List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Tomljenović I. (2012): GEOBIA methods for LiDAR obtained point clouds Stručni Ekscentar, br. članci 15, pp. 00-00

filters were passed over the road candidate image to improve the accuracy of the classification. The success rate of road detection and the level of detail of the resulting road image both depend on the resolution of the laser scanner data and the types of roads expected to be found. All of the above mentioned approaches have their own strengths when it comes to usage for an object specific case. They are able to produce specific objects from a point cloud. Most of them are still semi-automatic even though there are some cases of fully-automated approach. None of them are directly transferable on other object types. Building extraction methodology is only good for buildings; it is of no use to try to use the same approach on forestry application or road extraction. There is a growing urge to define a set of transferable rules and concepts which can be implemented on multiple scales and objects. This would allow other scientific disciplines (medical, archaeological, etc.) to use the same methodologies without the need to create new method for every specific object. It would open doors for creation of special software packages which could then be used in almost all scientific fields interested in object delineation from point cloud. 4. FUTURE GOALS/CONCLUSION »Today's scientists have substituted mathematics for experiments, and they wander off through equation after equation, and eventually build a structure which has no relation to reality.« Nikola Tesla OBIA has proved its usability when it comes to 2D remote sensing imagery. Scientists are now trying to transfer those rule sets to 3D space. Some of the rules are transferable with editing but others need a complete revision. Two general approaches, the bottom-up approach and the top-down approach need to be tested to see which one is more useful for the area of implementing OBIA in 3D space. This should be the starting point for further research done by the author of this article. Methodology needs to be defined on a general scale and approach. Rules need to be transferable between different scientific disciplines which have the need of extracting tangible information from the point clouds. Progress is promising so far; it shows that it is possible to extract objects directly from the 3d point cloud. Extracted objects are not just abstract forms; they can be used in further data analysis. It is possible to extract roads, trees and buildings in a semior fully-automated process and by doing so, preserve valuable time in processing the data. Additional work can be done in the field of improving algorithms but, as mentioned before, progress is so far promising. The author would once more like to stress the fact that a general approach is needed if we wish to come up with a completely transferable solution for object extraction from the point clouds. REFERENCES ›› Alharthy, A., Bethel, J. (2002): Heuristic filtering and 3d feature extraction from lidar data, ISPRS Commission III, Symposium 2002, September 9-13, 2002. ›› Blaschke, T. (2010): Object based image analysis for remote sensing, ISPRS International Journal of Photogrammetry and Remote Sensing, 65(1):2-16. ›› Blaschke, T., Strobl, J. (2001): What’s wrong with pixels? Some recent developments interfacing remote sensing and GIS, GIS – ZeitschriftfürGeoinformationssysteme, 14(6):12-17. ›› Clode, S., Kootsookos, P., Rottensteiner, F. (2004a): The Automatic Extraction of Roads from LIDAR Data, IAPRSIS, Vol. XXXV-B3, pp. 231-236. ›› Haala, N., Brenner, C. (1999): Extraction of buildings and trees in urban environments, ISPRS Journal of Photogrammetry and 92

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Tomljenović, I. (2012): GEOBIA methods for LiDAR obtained point clouds Ekscentar, br. 15, pp. 88-92

Remote Sensing 54(2-3), 130–137. ›› Heritage, G. L., Large, A.R.G. (2009): Laser Scanning for the environmental sciences, Blackwell Publishing, 2009. ›› Hofmann, A., Maas, H.G., Streilein A. (2002): Knowledge-base building detection based on laser scanner data and topographic map information, International Archives of Photogrammetry and Remote Sensing, vol 34, part 3A, Graz, Austria, pp. 169-174. ›› Hu, X., Tao, V., Y. Hu (2004): Automatic Road extraction from dense urban area by integrated processing of high resolution Imagery and LiDAR data, International Archives of the Photogrammetry, Remote Sensing and Spatial Information Sciences, XXXV(B3): 288-292. ›› Nan, L., Sharf, A., Zhang, H., Cohen-Or, D., Chen, B. (2010): SmartBoxes for interactive urban reconstruction, ACM Transactions on Graphics (TOG), v.29 n.4, July 2010 ›› Mallet, C., Bretar, F. (2009): Full-Waveform Topographic Lidar: State-of-the-Art. ISPRS Journal of Photogrammetry and Remote Sensing 64(1), pp.1-16, January 2009. ›› Matikainen, L., Hyyppa, J., Hyyppa, H. (2003): Automatic detection of buildings from laser scanner data for map updating, International Archives of the Photogrammetry and Remote Sensing, vol. 34, part 3/W13, Dresden, Germany, pp. 218-224. ›› Miliaresis, G., Kokkas N. (2007): Segmentation and object based classification for the extraction of building class from LIDAR DEMs, Computers & Geosciences, 33:1076–1087. ›› Reitberger, J., Krzystek, P., Stilla, U. (2008a): Analysis of full waveform LIDAR data for the classification of deciduous and coniferous trees, International Journal of Remote Sensing, Vol. 29, No. 5, March 2008 , pp.1407-1431. ›› Rottensteiner F., Briese, Ch. (2001): A new method for building extraction in urban areas from high-resolution lidar data, International archives of photogrammetry, remote sensing and spatial information sciences, volume 34, issue:3/A: 295-301. ›› Rottensteiner, F., Jansa, J. (2002): Automatic extraction of buildings from LiDAR data and aerial images, ISPRS commission IV, Symposium 2002, July 9-12, 2002. Ottawa. ›› Shan, J., Toth, Charles K. (2008): Topographic laser ranging and scanning: principles and processing, CRC Press, New York. ›› Sohn, G., Dowman I. (2007): Data fusion of high-resolution satellite imagery and LiDAR data for automatic building extraction, ISPRS Journal of Photogrammetry and Remote Sensing, 62(1):43-63. ›› Thuy, T., Yamazaki F., Matsuoka M. (2009): Multi-scale solution for building extraction from LiDAR and image data, International Journal of Applied Erath Observation and Geoinformation 11 (2009) 281-289. ›› Vosselman, G., Maas H. G. (2010): Airborne and Terrestrial Laser Scanning. Whittles Publising, Dunbeath. ›› Wang, Z., (1998): Extracting building information from lidar data, International archives of photogrammetry and remote sensing, Volume 32, number 3, section 1: 279-284. ›› Wang, Z., Schenk T. (2000): Building extraction and reconstruction from lidar data, International Archives of Photogrammetry and Remote Sensing XXXIII, Part B3. ›› Weinacker, H., Koch B., Heyder, U., Weinacker R. (2004): Development of filtering, segmentation and modeling modules for lidar and multispectral data as a fundament of an automatic forest inventory system, Proceedings of the ISPRS Working Group VIII/2, 03-06 October, Freiburg, Germany, pp. 50-55. ›› Livny Y., Yan F., Olson, M., Chen, B., Zhang, H., El-Sana, J. (2010): Automatic Reconstruction of Tree Skeletal Structures from Point Clouds, ACM Trans. on Graphics (Proceeding of SIGGRAPH Asia 2010), Volume 29, Number 5, to appear.

Višnjevac, N., Vujučić, B. (2012): Development of client application for Fleet Management Ekscentar, br. 15, pp. 93-95

Nenad Višnjevac, BSc of Geodesy Bojan Vujučić, BSc of Geodesy

Stručni članci

► graduated studies of Geoinformatics, Faculty of Civil Engineering, Belgrade, Serbia, e-mail: nenad.m.visnjevac@usg-grf.com ► graduated studies of Geoinformatics, Faculty of Civil Engineering, Belgrade, Serbia, e-mail: bojan_lj_vujicic@yahoo.com

Development

of client application for Fleet Management Summary: Fleet Management is a result of the development of several technologies and it is one of the most widely used LBS (Location

Based Services) scenarios. The use of these systems is to reduce costs, make greater efficiency and optimization in the fleet management. The system for Fleet Management – MobTrack:24, owing to its open architecture based on Web services offers the possibility of easy further development of the system. Due to this fact, a group of students has developed an application that allows end-users easy access to the system by using any Web browser. This project has been realized within the subject named »Location-based services«. This solution enables the display of the current position and the basic data, as well as a history of movement for one or more vehicles. Keywords: Location Based Services, LBS, Fleet management, Web Services, Thin Client

1. Introduction Location based services – as the name says, are services that are primarily based on location. LBS market is constantly growing and it is considered as one of the most prosperous in Telecommunications and Information Technology. Location based services are a natural consequence of development and use of modern software technologies. The result of their use appears to increase profitability, cost savings, efficiency and safety. Vehicle tracking occurs as one of the most common form of LBS and it is used to manage a fleet of vehicles. Such systems are very popular nowadays and they are mostly used by companies, urban transport services, taxi services, etc. all with the aim that fleet of vehicles use on the best and most economical way. This paper describes the concept of LBS, the main components and characteristics. It gives a brief description of the project that students have done in cooperation with the Serbian company - MapSoft that provides monitoring and tracking of fleet vehicles. The conclusions that indicate what the future holds for LBS services are also presented.

For the purpose of positioning GPS method is the dominant method. Almost all fleet management services are based on this method of positioning. Mobile devices are the heart of the system. It would be impossible to imagine LBS services without mobile devices. The location is linked to these devices and they can range from GPS and PDA devices, mobile phones, to laptops and so on. Content Provider is yet another LBS component. It provides information necessary for the functioning of the system. The term Content encompasses maps, points of interest, traffic information. Address system could be a very important component for vehicle tracking as well. Beside a Content provider there is a Service Provider that integrates the entire system and provides it as a service.

2. T he Components of an LBS Services for Vehicle Tracking Through LBS mobile users get services based on the spatial information. LBS is a technology that has great expansion and increasing use. Infrastructure of any LBS is comprised of the few components (figure 2.1). First of all it is about: Communication Network, Positioning, Service Provider, Content Provider and Mobile device. The term Communication Network in the vehicle tracking systems is primarily associated with the GSM (Global System for Mobile Communications) network, but it is also associated with the Internet, which is an important component of the solution and the basis for user access as well.

Figure 2.1. The basic components of an LBS (URL-1)

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Višnjevac, N., Vujučić, B. (2012): Development of client application for Fleet Management Ekscentar, br. 15, pp. 93-95

Stručni članci

3.2. The Development of Application on Client Side

Figure 3.1. User interface – MobTrack:24

3. Project Implementation Group of students (authors of the paper and their colleagues Stevan Milić and Mitko Aleksandrov) in cooperation with the MapSoft Company (URL-3), has developed a client application for the vehicle tracking system - MobTrack:24. Project is realized within the course »Location Based Services« that is part of curriculum at the master module Geoinformatics at the Faculty of Civil Engineering. Project is based on existing technology and infrastructure of the MobTrack:24 tracking system (URL-4) that was developed by the MapSoft company. The smart client user application has been developed (Microsoft Smart client, (Vojinović et al., 2011) as one of the system components. The user interface is shown in figure 3.1. This application is a desktop application with web access. It has a rich user interface and it is primarily intended for professionals who are dealing with logistics activities in companies that use this system. The aim of the project was to develop an application that would have a simple user interface and that would allow vehicle tracking in real time, displaying routes and their analysis. It is intended for a wider range of users, for example clients who operate with carriers of goods and want to monitor the delivery of their goods, the management who wants to have easy access to the situation on the field or for the broadest range of users - the citizens for monitoring public transport vehicles. 3.1. Architecture of MobTrack:24 System Architecture of MobTrack:24 which includes Map server, Application server, Database server, TCP /IP .NET server, other software and hardware components (VPN, firewall, router, etc.) provides efficient, safe and stable functioning of the system (figure 3.2, (Vojinović et al., 2011)). It was very important for the project development that the architecture was open and that it allowed access to the Application server through a Web services. 94

The most important factor for the development of this project is that the MobTrack:24 has an open architecture. MobTrack:24 Web services API contains documented Web services of the system and these are available for the further development of application. A large number of services is available: login to the system, access to a current positions of vehicles, and various reports on the movement of vehicles as well as reports on the status of various telemetric parameters that the system monitors. The implementation of project is based on .NET technologies. It is a Web client service, which is implemented in C# and ASP.NET technology. Beside these technologies, JavaScript was used for loading maps, drawing content (displaying routes, position ...). Various maps could be used as cartographic background. For example, free maps from provider such as OpenStreetMap or Microsoft Bing maps could be used. Project was developed as an ASP.NET application, and the most important feature is the use of Web services to access the MobTrack:24 system. Logging on to the system is one of the functionalities that has been developed. A user has to open a Web page and to enter a username and a password. MobTrack:24 Service login was used for this purpose. 3.3. Characteristics of the Developed Application In this project, the client part of application (figure 3.3) is developed as a Thin Client. Mobile devices, database systems and communication networks are the backbone of the system. The development of the application was quite successful and this is primarily reflected in application’s performances and its ease of use within the vehicle tracking system. These are the most interesting aspects for users. Customers today want a simple solution, where they can find all

Figure 3.2. System Architecture of MobTrack:24 (Vojinović et al., 2011)

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Višnjevac, N., Vujučić, B. (2012): Development of client application for Fleet Management Ekscentar, br. 15, pp. 93-95

Stručni članci

ment of this application and it could be an excellent opportunity for a new project that might be important for students in terms of acquisition of new knowledge and skills.

Figure 3.3. User interface of the developed application

the necessary information in one place. It was the initial idea in this project and the result is a solution where users using the Internet and a Web browser can track vehicles. There is no need for special software installations, so they can track vehicles even with using a mobile phone. Potential possibilities of this system are enormous, and application for displaying routes of the vehicles might just give directions to the realization of many other parts that might be a future of the system. User directly access application via a Web browser. Maps which were used as the cartographic background for mapping vehicle position are displayed within the Web browser. After logging, application directly shows the current vehicle position for authorized account. Additionally to these elements, the edit control for entering time (filter for selecting vehicle positions from the database) and windows with tabular data about the vehicles are also displayed within the Web browser. Vehicles’ information are related to the last epoch, i.e. to the last available position for each vehicle and they include: vehicle ID, position by latitude and longitude, recorded time position, and so on. Also, there is a possibility to use other parameters for vehicle tracking such as: speed, fuel consumption and so forth. This is enabled by using the equipment which is standardly installed in vehicles and which has already been implemented in many projects of this type. User enters the desired time before the routes are to be displayed. This function is required so that period from the past for which user wants to get insight into the vehicle data is clearly presented to the system. Then application downloads data from the server and this process is the most time-consuming. Logically, if user specified a longer time period, the number of parameters and data will be bigger, so the transfer time will be longer. After downloading data from the server, user only needs to select the vehicles for which he wants the routes to be displayed and to initiate the command for displaying routes. This process is very simple and quite fast. Checkbox fields where the user can select vehicles are displayed within the Web browser. After displaying is finished, user can analyze movement of the vehicle on the map. The application also contains some advanced analysis, but that part of the user application is only touched upon as an indication of the possibility for further development. The current vehicle position is indicated with arrow that shows the direction of the movement, which is a very interesting addition. Also, if mouse cursor is moved over the route, the window with information related to the position will be displayed. There is a lot of space for improve-

4. Conclusions Topic of this paper (Fleet Management system) is very relevant and interesting. Huge savings, especially on consumption of energy resources (fuel) and time, can be achieved if a high quality system for vehicle tracking is used. Even in cases of using the system just for a couple of vehicles savings are so large that they cover the costs of using this system. In addition, opportunities for the progression of this type of services are enormous. This application only partially demonstrates the potentials of using Web technology and LBS services in real implementation. This project represents a sublimation of the knowledge acquired at bachelor and master studies within the following subjects: Geoinformatics, GIS programming, Web programming, Web GIS and Location-based services. The project was implemented on a system that is in commercial exploitation and which is also one of the best systems of its kind in Serbia (Vojinović et al., 2011). Implementation of the project was enabled by the modern and open architecture of MobTrack:24. This project has shown the necessity of cooperation between students and geomatics industry. Such cooperation enables similar projects to be initiated and realized and the results will be better education of students. Students will also become more familiar with the real problems in the industry, and they will have the opportunity to apply theoretical knowledge and practical skills gained at the faculty. References ›› Vojinović, M., Cvijetinović, Ž., Kovačević, N., Pušica, I. (2011): The Development of Location Based Services for Fleet Management, International Scientific Conference and XXIV Meeting of Serbian Surveyors »Professional Practice and Education in Geodesy and Related Fields«, June 2011, Kladovo »Djerdap« upon Danube, Serbia ›› Vojinović, M., Cvijetinović, Ž., Mihajlović, D., Kovačević, N. (2011): LBS for Fleet Management – Status and Prospects in Serbia, International Scientific Conference and XXIV Meeting of Serbian Surveyors »Professional Practice and Education in Geodesy And Related Fields«, June 2011, Kladovo – »Djerdap« upon Danube, Serbia ›› URL-1: CartouCHe (Cartography for Swiss Higher Education) Swiss Virtual Campus - Module »Location Based Services«, ›› http://www.e-cartouche.ch/content_reg/cartouche/LBSbasics/ en/html/LBSBasicsU1_learningObject2.html, (21. 2. 2012.) ›› URL-2: Microsoft corporation, MSDN Library, Smart Client Software Factory, http://msdn.microsoft.com/enus/library/ ff648753.aspx, (21. 2. 2012.) ›› URL-3: Geomatics Company »MapSoft«, www.mapsoft.rs, (21. 2. 2012.) ›› URL-4: System for Fleet Management MobTrack:24, www. mobilesolutions.rs, (21. 2. 2012.) List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Stručni članci Luka Babić, dipl. ing. geod. prof. dr. sc. Boško Pribičević doc. dr. sc. Almin Đapo

Babić, L., Pribičević, B., Đapo, A. (2012): Mobile Laser Scanning (MLS) in transport infrastructure documentation and research Ekscentar, br. 15, pp. 96-99 ► Chair of Hydrography, Faculty of Geodesy, University of Zagreb, Kaciceva 26, 10000 Zagreb, e-mail: lbabic@geof.hr

► Chair of Hydrography, Faculty of Geodesy, University of Zagreb, Kaciceva 26, 10000 Zagreb, e-mail: bpribic@geof.hr ► Chair of Hydrography, Faculty of Geodesy, University of Zagreb, Kaciceva 26, 10000 Zagreb, e-mail: adapo@geof.hr

Mobile Laser Scanning (MLS) in transport infrastructure documentation and research

Summary: The importance of a resource-efficient transportation model was recognized by the European policy makers as one of the most relevant issues for the future. Thus, transport infrastructure was included into the Europe 2020 strategy under the Resource efficient Europe flagship initiative. This is an indicator to professions related to the issue of what is expected and of how they need to adjust to accommodate the needs of the market. With regard to geodesy, this means adoption of new business models that ensure gathering of data in an efficient and cost-effective manner which encompasses all relevant information regarding transport infrastructure as well as its presentation in a simple, comprehensible, easily accessible yet accurate manner. This paper focuses on those issues through relating new hardware and software solutions emerging on the market that have the potential to provide a comprehensive solution to these problems. Thus, mobile laser scanning systems bundled with other sensors relevant to transport infrastructure survey as well as software solutions for representation, analysis and management will be presented. Keywords: Recourse Efficient Europe, transport infrastructure, Laser Scanner (LS), Mobile Laser Scanning (MLS), Building Information Modelling (BIM), ICT

1. Introduction Development of new technologies, simplification of their use and their adoption by the general population is influencing many scientific and professional fields. Geodesy is no exception and it might even be considered as one of the most affected. The availability of low-cost GPS positioning devices, publicly available satellite imagery like Google earth, public access databases and information sites like Land Parcel Information Systems (LPIS) as well as the transition from 2D to 3D (or even 4D) spatial information are drastically changing the geodesy paradigm. The first significant paradigm shift, with regard to the measurement techniques, occurred with the introduction of GPS just a few decades ago, while the second, more recent one, can be attributed to laser scanning. But the measurement techniques are not the only ones that changed and caused those shifts. Advancements in ICT brought along an evolution of the information society, and that, now ubiquitous, information society demands a redefinition of information and of the manner in which it is conveyed. Hence, adoption of new technologies and a shift from the present business-as-usual models is a must for all geodetic research organizations and small and medium enterprises (SME) in a competitive and ever evolving market. The first issue in researching transport infrastructure is collecting raw data from the physical locations and objects that comprise the infrastructure being researched. Data needs to be collected precisely, 96

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

accurately, efficiently (in terms of cost and in terms of the ease and repeatability of measurements) and within a sensible, rational framework of storage, archival, collation, meta-data and context. Such high demands require extensive, efficient and economically sound inspection and data acquisition methods to bring the proposed strategy to fruition, and application of MLS in transport infrastructure documentation and analysis projects has the potential to serve that purpose. But, since new methodologies and technologies require an in-depth analysis of prerequisites and applicability for their successful implementation, it is the responsibility of the research community to produce competent, comprehensive and, therefore, relevant assessments preceding their inception. Realizing the need of SMEs and industry for the former, Faculty of Geodesy researchers are continuously monitoring and assessing new market driven trends in geodesy with Mobile Laser Scanning (MLS) being the most recent one. With regard to transport, for Europe to fulfil its economic and social potential rooted in its history and geopolitical location, it is essential to identify missing links and remove bottlenecks in transport infrastructure. Europe, in view of the accessions that formed the EU27 and the accession under way of Croatia, needs to plan in an economically responsible, cost-effective way the extension, intensification, advancement and innovation of the transport network. The EU needs to assure the sustainability of current and future transport

Babić, L., Pribičević, B., Đapo, A. (2012): Mobile Laser Scanning (MLS) in transport infrastructure documentation and research Ekscentar, br. 15, pp. 96-99

networks by taking into account the needs for energy efficiency, and challenges posed by climate change, introduction of renewable energy sources into the Europe-wide electrical energy supply. Resource efficient Europe, as one of the flagship initiatives of the Europe 2020 strategy (COM(2010) 2020), emphasises development of »green«, safer and energy efficient transport solutions, which requires an evaluation of the current conditions as well as a detailed analysis of potential improvements. 2. Transport infrastructure Transport infrastructure is fundamental for the smooth operation of the internal market, for the mobility of persons and goods and for the economic, social and territorial cohesion of the EU (URL-2). Especially in the context of the European Union and the Common Market, transport infrastructure is the circulatory system that binds the geographical Europe together into a sensible, coherent, geopolitically well-defined whole. Thus, it is important for the EU to be able to assess how well this circulatory system functions, and whether it extends as far and branches out as pervasively as it needs to: •• help bring about social cohesion •• further liberalise and intensify internal and export commerce •• and balance and harmonize the quality of goods and the availability of the labour force across the European continuum. One of the key components of the long-term European framework of transport policy is to present a vision for a low-carbon, resourceefficient, secure and competitive transport system by 2050 that removes all obstacles to accessing and leveraging European transport in the creation of economical and societal added value on Europe’s internal markets, promotes clean technologies and modernises transport networks (COM(2011) 21). Any innovation that aspires to such a high standard must be rooted in methodologically sound, globally relevant and high-quality, active, technology-empowered research. Croatia has a specific geographical position because it is situated on the important Pan-European transport corridors as well as on the Adriatic sea. Due to this particular location, the development of transport and its supporting activities has a great potential for being a relevant driver of the economic growth (CODSC 2010). Croatian transport network in 2010 consisted of: 29333 km of public roads, of which motorways comprised 1126 km; 2722 km of railway tracks (URL-12); 804.1 km is the total length of inland waterways within Croatia’s border, of which international inland

Figure 2.1. Croatian core transport network

Stručni članci

waterways’ take up 539.2 km while state and inter-state inland waterways’ amount to 264.9 km (figure 2.1). The Republic of Croatia has seven international airports and two smaller airports, and a 1400 km-long coastline and a maritime system with 7 major ports, which makes the development of maritime transport and seaports of major importance for the country. With respect to the overall regional and local needs for a well functioning transport infrastructure, attention has to be given to modernisation and development of roads (e.g. construction of bypasses) local sea ports and local airports as well as regional railways. In the urban transport sector, the main challenge is financing of public transportation facilities as well as modernisation of the rolling stocks (fleets) in order to develop a clean urban transport system. In order to reconcile the economic development of towns and cities and their accessibility with improving the quality of life and environmental protection, additional financial and human effort is required to make possible the encouragement of the search for innovative and ambitious urban transport solutions with a view to arriving into a situation where towns and cities are less polluted and more accessible and where traffic within them flows more freely. 3. Data acquisition and analysis systems 3.1. MMS A key area of research of highly integrated transport infrastructure sensing platforms is the non-contact sensory survey, like the Laser Scanner (LS). LS doesn’t just collect data on small segments of the transport infrastructure object but has a complete area coverage which includes neighbouring (buildings, vegetation, etc.), as well as overhead objects (power cables, tunnel ceiling, overpass and bridge span structures, etc). Though MLS systems (figure 3.1) are often referred to as Mobile Mapping Systems, it is, in fact, not mapping because a map is created through some cartographic works (i.e. determining the scale/level of detail and content of map database, entry criteria and symbol specification for geospatial data, layout design etc.). In other words, the acquisition of data with (geographic) coordinates directly from terrain or imagery does not mean mapping but surveying (URL-3). Thus, Mobile Measurement System (MMS) might be a more appropriate term. This term can then uniformly describe a much wider range of systems collecting diverse data from either single or a multisensory platform (aeroplane, vessel or land-based vehicle). The first operational land-based MMS was developed by the Center for Mapping at the Ohio State University. Their system – called

Figure 3.1. Land-based MLS platforms: 1-Trimble MX8, 2-Riegl VMX-450, 3-Topcon IP-S2, 4-MDL Dynascan

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Stručni članci

Babić, L., Pribičević, B., Đapo, A. (2012): Mobile Laser Scanning (MLS) in transport infrastructure documentation and research Ekscentar, br. 15, pp. 96-99

GPSVanTM – integrated a codeonly GPS receiver, two digital CCD cameras, two colour video cameras and several dead-reckoning sensors. All components were mounted on a van the GPS provided the position of the van and the images from the CCO cameras were used to determine the positions of points relative to the van (Goad, 1991; Novak, 1991). Later independent implementations of land-based MMS added dual-frequency carrierphase differential GPS (most recently even GNSS), more accurate Inertial Measurement Units (IMUs), and more sophisticated processing techniques (Ellum and El-Sheimy 2002). In most current systems, a wheel-moFigure 3.2. Mobile Measurement System for acquiring diverse relevant infrastructure data unted Distance Measuring Indicator (DMI), that provides accuadditional surveys of the coastal area, thus making it more efficient rate vehicle velocity updates, is also integrated in the navigation and cost-effective. With that said, a comprehensive naval and inland sensor set. The increase of accuracy, provided through integration waterway application potential has actually yet to be fully explored of multiple navigation and positioning sensors, pushed the appliand exploited. cation of MMS forward. An abundance of numerical measurement acquired leads natuAs concerns land-based transport infrastructure, relevant structurally to an important question of how to automate and make autoral information is provided with the integration of additional sensors nomous as much qualitative, semantic reasoning about the observed including Ground Penetrating Radar (GPR), Laser Crack Measurement transport infrastructure. System (LCMS), thermal (IR) cameras and profilometer (International Roughness Index IRI) (figure 3.1). Current airborne and land based laser scanning systems rely al3.2. Mapping and analysis As mapping technology progresses, new and improved methods most solely on time-of-flight LSs (URL-4; URL-5; URL-6; URL-7; URL-8; of on-the-fly, real-time data representations are being implemented URL-9; URL-10; URL-11). In Puente et al. (2011) work, a review on into progressive analytical processes. The importance and benefits land-based mobile laser scanning (MLS) to derive detailed topograpof on-the-fly 3D data representation and of the machine-facilitated hical data was described. Mainly it distinguished some systems that 3D situational awareness-building contemporaneously with the perare being used for cartographic mapping applications such as the formance of the survey are an important research topic. Research TOPCON IP-S2 system or »The Google Car« versus those ones collecand professional work (management, studies, expertise treatises, ting data about the infrastructures (road, rails, bridges, tunnels…) consulting) conducted in a 3D virtual environment produces results that are needed for inspection, engineering and management purin significantly increased quality, speed and comprehensiveness of poses. The accuracy requirements for the map or survey data chanthe analytical tools. Super-inducing the fourth, temporal dimension ge considerably, so every scanner specification should be taken into adds an immeasurable value to the models, allowing efficient and account in order to obtain the best solution according to its aim. relevant use in civil planning, urban development planning and maAnother emerging application of MLS is in hydrographical surnagement etc. vey, where supplementation of multibeam echosounder data with LS Relatively recently a Building Information Modelling (BIM) began data provides seamless comprehensive above-below water surface its rapid expansion on the spatial information market. While it has its data set eliminating, or at least drastically reducing, the need for roots in architecture, the principles of BIM apply to everything that is built, including roads and highways, and the benefits of BIM are being experienced by civil engineers in the same way they are enjoyed by architects (Strafaci, 2008). BIM is the process of generating and managing building data during its life cycle. Typically it uses three-dimensional, real-time, dynamic building modelling software to increase productivity in building design and construction. The Figure 3.3. Multibeam and LS on a vessel – principle of operation (left); integrated multibeam and LS point cloud (right) 98

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Babić, L., Pribičević, B., Đapo, A. (2012): Mobile Laser Scanning (MLS) in transport infrastructure documentation and research Ekscentar, br. 15, pp. 96-99

process produces the BIM, which encompasses building geometry, spatial relationships, geographic information, and quantities and properties of building components (figure 3.4). Pieces can carry attributes for selecting and ordering them automatically, providing cost estimates and well as material tracking and ordering. This method of management is more practical and efficient that the business-asusual models of how building management is pursued nowadays. On those lines, MMS is opening new possibilities by enabling enormous amounts of highly accurate, georeferenced spatial data to be rapidly collected and transformed into information-rich 3D infrastructure models. However, raw data collection alone is neither practical nor complete. MMS solutions need to be bundled with specialised software solutions to control raw spatial data collection and automate key processes such as creating or extracting surface models, roadway signs, utility poles, roadside edges, pavement markings, horizontal and vertical clearances and road geometry to raise cost-effectiveness of the mapping process. MMS software solutions are designed to serve that purpose and to provide integration with the most popular GIS, in terms of cartographic databases and application environments. These solutions can even be equipped with WEBGIS that allows users to access the database through any Internet browser, which, in light of the ICT development, makes it undoubtedly the future for relaying and managing information. 4. Conclusion It needs to be said that MLS does not replace but rather dovetails current surveying techniques, because some tasks cannot be performed using MLS. Still, the proliferation of LSs throughout the geodetic community, as a result of new market demands, calls for an urgent redefinition and adaptation of surveying standards and legislation which accommodates laser scanning in all its forms. We need to accommodate this and future technologies in a way that ensures quality of service and products provided, just as we did with GPS. The research community must play a major role in their inception. Assessing accuracy and precision of MMS is one issue to address, but making cost-benefit analysis for specific applications is just as important, since not all projects can benefit equally from MMS. Only after verification will we be able to address the problem of gathering data on the transport infrastructure in a cost-effective yet precise, reliable and verifiable manner. On a parallel track, software solutions for sharing information, updating the database, monitoring, analyzing, rationalizing, optimizing and managing transport infrastructure assets from one integrated framework (figure 4.1) over the internet are mapping a direction which geodesists and their services must also adopt in future business-as-usual models. With the challenges the forthcoming accession of Croatia to the European community (EC) will bring about, it is imperative to raise competitiveness of Croatian geodetic community in the European Economic Area (EEA). In order to empower the dynamics of economic growth, job creation and incentives to knowledge-based SME, special emphasis has to be placed on unlocking the innovation potential, securing the methodologically sound, globally relevant and high-quality, active, technology-empowered research and development (R&D). This can only be achieved through both major investments in material and human research resources and promoting an active communication and collaboration of the research community with SMEs and industry. Hence, in light of the Digital Agenda for Europe (COM(2010) 245) and introduction of LTE (Long Term Evolution) 4G standard or better, investments in human resources through lifelong learning programmes, along with new technologies, are an imperative for all SMEs (which are predominant in geodesy) struggling to remain competitive in an ever evolving market.

Stručni članci

Figure 3.4. BIM model of a multi-level intersection

Figure 4.1. Various data gathered and derived from numerous sensors integrated in a singular measurement system

References ›› COM(2010) 2020: Europe 2020: A strategy for smart, sustainable and inclusive growth, ec.europa.eu ›› COM(2011) 21: A resource-efficient Europe – Flagship initiative under the Europe 2020 Strategy, ec.europa.eu ›› COM(2010) 245: A Digital Agenda for Europe, eur-lex.europa. eu ›› Central Office for Development Strategy and Coordination of EU Funds – CODSC (2010): National Strategic Reference Framework 2012-2013, http://www.strategija.hr/ ›› Ellum, C., El-Sheimy, N. (2002): Land-Based mobile Mapping System, Photogrammetric Engineering & Remote Sensing volume 68, number 1, pp. 15-28 ›› Goad, C. C. (1991): The Ohio State University Mapping System: The Positioning Component, Proceedings of the 47th Annual Meeting, pp.117-120. ›› Novak, K. (1991): The Ohio State University Mapping System: The Stereo Vision System Component, Proceedings of the 47th Annual Meeting, pp.121-124. ›› Puente, I., González-Jorge, H., Arias, P., Armesto, J. (2011): Land-Based Mobile Laser Scanning Systems: A Review, ISPRS Archives Volume XXXVIII-5/W12 ›› Strafaci, A. (2008): What does BIM mean for civil engineers?, CE NEWS, pp. 62-65 ›› URL 1: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=tab le&init=1&language=en&pcode=tsdec320&plugin=0, (16. 1. 2012.) ›› URL 2: http://ec.europa.eu/transport/infrastructure/index_ en.htm, (16. 12. 2011.) ›› URL 3: http://en.wikipedia.org/wiki/Mapping, (20. 1. 2012.) ›› URL 4: http://www.riegl.com, (21. 1. 2012.) ›› URL 5: http://www.optech.ca/, (21. 1. 2012.) ›› URL 6: http://www.leica-geosystems.com, (21. 1. 2012.) ›› URL 7: http://www.blomasa.com/, (21. 1. 2012.) ›› URL 8: http://www.flimap.nl/, (21. 1. 2012.) ›› URL 9: http://www.trimble.com, (22. 1. 2012.) ›› URL 10: http://www.sitecoinf.it, (22. 1. 2012) ›› URL 11: http://www.mdl.co.uk, (22. 1. 2012.) ›› URL 12: http://www.dzs.hr/ (23. 1. 2012.) List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Grgić, M., Vučetić, N. (2012): Sustavi višestrukih agenata u kartografskoj generalizaciji Ekscentar, br. 15, pp. 100-103

Stručni članci Marijan Grgić, mag. ing. geod. et geoinf. prof. dr. sc. Nada Vučetić

► Geofoto d.o.o., Buzinski prilaz 28, 10010 Zagreb, e-mail: marijan911@gmail.com

► Katedra za geoinformacije, Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Kačićeva 26, 10000 Zagreb, e-mail: nvucetic@geof.hr

Sustavi

višestrukih agenata u kartografskoj generalizaciji Sažetak: Rasprostranjenost korištenja prostornih podataka u okviru geoinformacijskih sustava (GIS) i karata u digitalnom okruženju uvjetovala je i potrebu razvijanja sustava za automatsku kartografsku generalizaciju koji bi omogućili efikasno smanjenje količine/detaljnosti izvornih podataka iz iste baze podataka za prikaze različite detaljnosti. U radu je prikazana automatska kartografska generalizacija temeljena na sustavima višestrukih agenata koji se koriste ograničenjima za definiranje značajki generaliziranog kartografskog prikaza te zadovoljavanje uvjeta čitljivosti u skladu s potrebama korisnika. Ključne riječi: prostorni podaci, automatska kartografska generalizacija, sustavi višestrukih agenata, ograničenja, AGENT

Multi-agent systems in the cartographic generalisation Summary: The widespread use of spatial data in the context of geoinformation systems (GIS) and maps in digital environment has bro-

ught with it the demand for the development of automated cartographic generalisation systems which should enable efficient reduction of data sets and their presentation at different levels of detail from the same spatial database. This paper presents an automation of a cartographic generalisation using multi–agent systems which use map constraints to define the conditions that have to be met in order to make a map legible and compliant with the user's needs Keywords: spatial data, Automated cartographic generalisation, Multi-agent systems, constraints, AGENT

1. UVOD Kartografska generalizacija je proces smanjenja točnosti i/ili rezolucije kartografskog prikaza uz očuvanje glavnih svojstava i strukture prikaza. Taj proces provodi se različitim postupcima generalizacije uz poštivanje redoslijeda njihovog izvođenja te uvažavanje širokog spektra kartografskih načela. Prema Mackanessu i dr. (2007), osuvremenjavanjem načina života ljudi informatizacijom i globalizacijom, potreba pristupa analognim ili digitalnim kartama bogatih raznovrsnim sadržajem zamijenjena je potrebom pristupa ažurnim, lako dostupnim i specijaliziranim tematskim kartama. Razvijanje sustava za automatsku kartografsku generalizaciju integriranih u aplikacije i servise odgovor je na takve potrebe te zahtjeve većine nacionalnih kartografskih agencija koje imaju za cilj stvaranje kartografskih prikaza različite detaljnosti iz iste baze prostornih podataka. Automatizacija generalizacije podrazumijeva i smanjenje utjecaja kartografa na izradu kartografskog proizvoda. Za zadovoljavanje tog 100

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

kriterija potrebno je stvoriti autonomne sustave, sposobne adekvatno reagirati prema početnim zahtjevima korisnika – sustave koji upotrebljavaju preddefinirane postupke (algoritme), odlučuju o njihovoj upotrebi, koriste umjetnu inteligenciju i sposobni su samostalno riješiti konfliktne situacije u generalizaciji. Jedna mogućnost je primjena sustava višestrukih agenata (višeagentski sustavi, engl. Multi-Agent Systems, MAS). Svaki agent može biti promatran kao uvjet ili skup uvjeta koji treba biti zadovoljen nakon provedenog postupka generalizacije nad skupom prostornih podataka (Duchene, 2003). 2. SUSTAVI VIŠESTRUKIH AGENATA Agent je bilo što što može opažati svoju okolinu senzorima i djelovati na okolinu pomoću aktuatora. Sustavi višestrukih agenata su sustavi sastavljeni od više agenata koji međusobno surađuju (Vlassis, 2003). Integracijom takvih sustava u aplikacije moguće je izvršavati složene zadatke koje je nemoguće riješiti pomoću samostalnih age-

Grgić, M., Vučetić, N. (2012): Sustavi višestrukih agenata u kartografskoj generalizaciji Ekscentar, br. 15, pp. 100-103

nata ili standardnih monolitnih sustava. Upotreba agenata može pojednostaviti različite složene probleme – česta je primjena u grafičkim aplikacijama (računalne igre i slično), animacijama, transportnim sustavima, logistici i drugim znanostima pa tako i u kartografiji za provođenje automatske kartografske generalizacije. Osnovne karakteristike agenata u sustavu višestrukih agenata jesu: autonomnost – svaki od agenata barem je dijelom autonoman; lokalna orijentiranost – u pojedinom sustavu ne postoji agent koji utječe na cijeli sustav, tj. svaki pojedini sustav previše je kompleksan za kontrolu jednim agentom; decentralizacija – ne postoji jedan određeni agent za kontrolu drugih agenata (Russel i Norvig, 2003). Agenti uključeni u sustav mogu unutar sustava i međusobno komunicirati bilo kojim dogovorenim programskim jezikom u okviru dopuštenih jezika platforme na kojoj je izveden. Primjeri jezika su Knowledge Query Manipulation Language (KQML) te Agent Communication Language (ACL) (URL-1). Okolina agenata može biti statična (nepromjenjiva tijekom vremena) ili dinamična (promjenjiva u vremenu). Razvoj sustava zasebnih agenata (engl. single agent) značajno je lakši kada je okolina agenta statična jer su takvi sustavi lakše objašnjivi strogim matematičkim formulama, a time i lakši za upravljanje. Sustavi višestrukih agenata sami po sebi stvaraju dinamičko okruženje iz pogleda svakog zasebnog agenta što uzrokuje njihovu težu integraciju u sustave (Vlassis, 2003). Informacije koje dolaze do senzora pojedinog agenta u sustavu višestrukih agenata razlikuju se po vrsti i načinu prenošenja - agenti mogu promatrati podatke koji se razlikuju prostorno (pojavljuju se na različitim lokacijama), vremenski (dolaze u različito vrijeme), ili čak i semantički (zahtijevaju različita tumačenja). Za dobivanje više razine znanja o trenutnom te željenom stanju sustava vrlo je značajno razvijanje optimalnog načina kombiniranja primljenih informacija svakog agenta te skupa agenata (Duchene, 2003). Za razliku od sustava zasebnih agenata, u sustavima višestrukih agenata ne postoji agent ili dio sustava za kontrolu u kojem bi se odvijali postupci prikupljanja informacija iz svakog agenta te odlučivanja o postupcima koje bi svaki agent trebao provesti. Znanje agenata te njihova svjesnost o znanju drugih agenata krucijalna je za razvoj svakog sustava višestrukih agenata te glavna karakteristika cijele tehnologije. U sustavima zasebnih agenata obično se pretpostavlja da agent zna koje postupke provodi, ali nije nužno da zna kako ti postupci utječu na okolinu u kojoj djeluje. Unutar sustava višestrukih agenata najčešće je nužno da agenti budu svjesni svog djelovanja, mogućnosti i djelovanja agenata koji ih okružuju te informacija kojih drugi agenti posjeduju (znanje ostvareno međusobnom komunikacijom). Međusobna interakcija agenata u sustavu predstavlja komunikaciju agenata koja se u sustavima višestrukih agenata može objasniti kao dvosmjerni proces u kojem svi agenti mogu biti pošiljatelji i primatelji poruka. Sustavi razmjene poruka razvijaju se prema stvarnim potrebama za pojedini sustav. Vrsta interakcije među agentima ovisi o: •• Ciljevima agenata – ciljevi agenata mogu biti usklađeni ili neusklađeni; ako su ciljevi usklađeni, agenti mogu surađivati – u protivnom slučaju sustav je nedorečen te neće pravilno funkcionirati. •• Resursima agenata – agenti u konfliktu moraju biti u interakciji kako bi osigurali resurse za izvršavanje svojih zadataka. Pod resursima se podrazumijevaju procesor, memorijski prostor, vremenski prostor, mogućnost pristupa informacijama i sl. Konfliktne situacije nastaju kada je skupu više agenata potrebno više istih izvora u isto vrijeme – kako bi se takve situacije riješile, agenti moraju biti koordinirani. Postoje tri osnovne vrste koordinacije: pregovaranja izmjenom informacija između agenata, korištenje pravila hijerarhijskog

Stručni članci

poretka agenata u kojem agent više razine ima prednost korištenja resursa te koordinacija kroz okolinu agenata. •• Sposobnostima agenta – u određenim slučajevima, mogućnosti agenata u određenom postupku nisu dovoljne da bi se postigao njima zadani cilj nego je agentima potrebna pomoć koja može biti ostvarena međusobnom interakcijom (AGENT DA2, 1998). Interakcija između agenata može biti izravna, pri kojoj agenti izravno međusobno komuniciraju, ili indirektna, pri kojoj agenti neizravno komuniciraju putem okoline – posljedice ponašanja pojedinog agenta mijenjaju okolinu te tako stvaraju nove uvjete za ostale agente. 3. SUSTAVI AGENATA U KARTOGRAFSKOJ GENERALIZACIJI Sustavi višestrukih agenata su sustavi koji primjenjuju elemente umjetne inteligencije, a temelje se na pojmu reaktivnih, autonomnih, samostalno određenih i motiviranih entiteta, primijenjenih za prilagođavanje i mijenjanje okoline. Ta okolina može biti prostor kartografskog prikaza s pripadnim objektima. Ako se agentima karakteriziraju objekti na karti nad kojima se provode postupci generalizacije, dobivamo osnove sustava za automatsku generalizaciju. Razvoju sustava višestrukih agenata u službi kartografije u korist idu i karakteristike primjene agenata za generalizaciju. Takvi sustavi podrazumijevaju: •• hijerarhijski skup pravila i zadataka za izvršenje generalizacije •• važnost slijeda izvođenja kartografskih postupaka •• potrebu za postizanjem kompromisa na lokalnoj razini (odnos manjeg broja objekata) i globalnoj razini (cijeli prostor kartografskog prikaza). Agente je moguće definirati tako da obavljaju jedan od zadataka prema već navedenim potrebama – akcije agenata moguće je ograničiti prema ciljanim karakteristikama proizvoda pomoću ograničenja (engl. constraint). Agenti rade kolektivno, dijele uspjehe u izvršavanju postupaka te pridonose konačnom proizvodu za koji postoje specifikacije (Lamy i dr., 1999). 3.1. Ograničenja U konceptualnom modelu kartografske generalizacije, koji je razvio Beard 1991. (Buttenfield i McMaster, 1991), ograničenje podrazumijeva cilj koji se može opisati kao predikat pravila. Takvo razumijevanje ne veže ograničenja uz točno definirano djelovanje. Zato se ograničenja mogu razumjeti kao okvir koji smanjuje mogućnosti rješavanja problema nastalog u nekom sustavu (konkretno konflikata nastalih u kartografskoj generalizaciji). Takvo razumijevanje slično je razumijevanju ograničenja u informatičkim znanostima. U projektu AGENT (AGENT DA2, 1998) pojam ograničenja proširen je te se njime objašnjava i definira cijeli konceptualni model za izradu prototipa za generalizacije. Cilj ograničenja je smanjivanje broja mogućih rezultata postupaka te istovremeno povećanje udjela prihvatljivih rješenja generalizacije. Dvije osnovne kategorije ograničenja jesu: •• geografska i kartografska ograničenja (proizlaze iz karakteristika podataka te specifikacije kartografskih prikaza) •• ograničenja u postupcima (proizlaze iz ograničenja resursa i opsega postupaka). Shematski prikaz automatizacije procesa generalizacije temeljem sustava agenata prikazan je na slici 3.1. Komponente procesa su: faktori generalizacije (engl. generalisation controls), ograničenja (engl. constraints), strategije (engl. strategies), taktike (engl. tactics), alati za procjenu (engl. assessment tools) te alati za izvršavanje kartografske generalizacije (engl. List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

101

Grgić, M., Vučetić, N. (2012): Sustavi višestrukih agenata u kartografskoj generalizaciji Ekscentar, br. 15, pp. 100-103

Stručni članci

Slika 3.1. Konceptualni model kartografske generalizacije koristeći sustave višestrukih agenata uz ograničenja (AGENT DA2, 1998)

transformation tools) (AGENT DA2, 1998). Navedene komponente sustava za generalizaciju su pod utjecajem vanjskih čimbenika, najčešće uvjetovanih ponašanjem, znanjem i željama korisnika topografske baze podataka. Većina ograničenja za provođenje postupaka generalizacije povezana je s generalizacijskim faktorima. Faktori generalizacije su mnogostruki te razlikujemo: namjenu kartografskog prikaza, odnosno vrsta karte – npr. topografska, navigacijska, tematska, dio atlasa ili serije karata; mjerilo kartografskog prikaza – generalizacijski faktor koji najviše utječe na vrstu i provođenje generalizacije; kartografski ključ ili vrstu kartografskih znakova kojom su prikazani objekti na kartografskom prikazu; fizička ograničenja medija za ispis kartografskog prikaza – npr. prostornu rezoluciju i rezoluciju ispisa, veličinu, boju i stil, raspon tonova i uzoraka i slično; grafička ograničenja; točnost i količinu sadržaja izvorne baze podataka – npr. različita položajna točnost za pojedine klase; topološke odnose. Faktorima ograničenja formiraju se ograničenja različite vrste – grafička, topološka, strukturalna, gestalt percepcija. Ograničenja se dodatno mogu razlikovati po svom opsegu. Za zadani kartografski prikaz ili prostornu bazu podataka ograničenja parametriziraju generalizacijske faktore. Ograničenja su uključena u definiranje strategije odnosno tijeka generalizacijskog procesa na globalnoj razini uključujući uspostavljanje osnovnih parametara te određujući značaj klasa objekata te redoslijed izvršenja postupaka generalizacije i područja njihovog djelovanja. Na definiranje ograničenja te 102

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

stvaranje strategije za provođenje kartografske generalizacije utječe cjelokupno kartografsko znanje integrirano u sustav odnosno kartografska načela te potrebe estetskog prikaza. Taktika procesa kartografske generalizacije odnosi se na kontroliranje aplikacije za provođenje automatske generalizacije, a ponekad i na izbor odgovarajućih alata u konfliktnim situacijama. Ona odabire i usklađuje izvođenja postupaka generalizacije. Na taktiku provođenja postupka generalizacije značajno utječu alati za procjenu koji se primjenjuju za otkrivanje konfliktnih situacija u postupcima generalizacije te ocjenjivanje rezultata kartografske generalizacije (Mackaness i dr., 2007). Oni pomažu pokretanje generalizacijskih postupaka analizom početnih prostornih podataka kojom utvrđuju potencijalne probleme u prikazu objekata u ciljanom mjerilu. Naposljetku, postupak kartografske generalizacije provodi se primijenjenim postupcima generalizacije. Generalizacijski postupci skupovi su algoritama koji se mogu modificirati parametrima. Prototip AGENT potvrdio je mogućnosti primjene postupaka generalizacije u automatske sustave omogućivši vrlo kvalitetnu generalizaciju urbaniziranih površina te cesta, ali ipak ostavio i dosta prostora za napredak u generalizaciji ruralnih (slika 3.2). 3.2. Daljnji razvoj automatske Kartografske generalizacije Realizacijom projekta AGENT stvoren je kvalitetan model za ge-

Grgić, M., Vučetić, N. (2012): Sustavi višestrukih agenata u kartografskoj generalizaciji Ekscentar, br. 15, pp. 100-103

Stručni članci

go postupaka automatizirano, platforma se još uvijek razvija, a njeno korištenje sve je jednostavnije (URL-2). 4. ZAKLJUČAK Kraj dvadesetog i početak dvadeset prvog stoljeća donio je veliki napredak u razvoju sustava višestrukih agenata. Kartografi su prepoznali korist i uspjeh takvih sustava u automatizaciji procesa generalizacije te osigurali njihov kontinuirani razvoj. Osnovna ideja nacionalnih kartografskih agencija iskorištavanje je prikupljenih podataka temeljnih baza prostornih podataka za izradu više kartografskih prikaza različitih mjerila i namjena. U Republici Hrvatskoj na osnovi temeljne topografske baze, organizirane sukladno modelu podataka CROTIS, trebale bi se prema Pravilniku o topografskoj izmjeri i izradbi državnih karata izrađivati karte različitih mjerila (NN, 2008). Stoga je vrlo značajno istražiti mogućnosti za ubrzavanje procesa njihove izrade automatskom generalizacijom.

Slika 3.2. Generalizacija blokova kuća u ruralnom području prototipom AGENT (Gaffuri i Trévisan, 2004)

neralizaciju čija je integracija u konkretnim slučajevima predstavljala opsežan posao te naposljetku bila korisna samo grupi stručnjaka usko povezanih s razvojem modela. Trend stvaranja opsežnih vektorskih kartografskih baza prostornih podataka rezultirao je potrebom za stvaranjem robusnijih i univerzalnijih sustava za generalizaciju. Više nacionalnih agencija, potpomognutih sredstvima Europske Unije, ostvarili su daljnji razvoj obećavajućeg prototipa za generalizaciju razvijenog tijekom projekta AGENT (Regnauld i dr., 2007). Laboratorij COGIT za znanstveno istraživanje, koji vodi Francuski nacionalni geografski institut IGNF, uspješno je primijenio postupke automatske generalizacije korištenjem višestrukih agenata u proizvodnji službenih karata za koje je nadležna nacionalna kartografska agencija (Duchene, 2003). Kao svoju osnovu COGIT upotrebljava platformu razvijenu u projektu AGENT, a brojna istraživanja na području automatske generalizacije usmjerena su u razvoj i nove tehnologije platforme AGIT. Kartografske agencije Francuske i Danske, IGNF i KMS, odlučile su 2001. godine nastaviti razvoj platforme AGENT. Njima su se 2002. pridružile nacionalne kartografske agencije Belgije (Belgium Institut Géographique National – IGNB) i Velike Britanije (Ordnance Survey of Great Britain – OSGB). Početna istraživanja u 2002. financirao je IGNF, a plan izrade novog softvera za generalizaciju kao i predviđanje troškova njegove izrade provela je privatna tvrtka Laser–Scan. U svibnju 2002. započet je projekt MAGNET (Mapping Agencies Generalisation NETwork), u čiji su se razvoj i financiranje uključile sve četiri nacionalne kartografske agencije – IGNF, KMS, IGNB te OSGB (Regnauld i dr., 2007). Prva verzija softvera za generalizaciju nastalog na prototipu AGENT razvijena je u suradnji s Laser–Scanom u srpnju 2003., pod nazivom Clarity. Danas na tržištu postoji više komercijalnih softvera nastalih na platformi AGENT, od kojih je najznačajniji i najčešće u upotrebi Radius Clarity – softver tvrtke 1Spatial (bivši Laser-Scan). Iako je mno-

LITERATURA ›› AGENT DA2 (1998): Constraint Analysis, Report DA2 of the AGENT project, ESPRIT/LTR/24939. http://agent.ign.fr/ deliverable/DA2.pdf (14. 5. 2011.). ›› Buttenfield, B. P., McMaster, R. B. (ur.) (1991): Map Generalization: Making rules for knowledge representation, Longman, London. ›› Duchene, C. (2003): Automated Map Generalisation Using Communicating Agents, International Cartographic Conference 2003, Institut Geographique National, COGIT Laboratory, France. http://icaci.org/documents/ICC_proceedings/ICC2003/ Papers/031.pdf (18. 2. 2011.). ›› Gaffuri, J., Trévisan, J. (2004): Role of urban patterns for buildings generalisation: An application with AGENT, COGIT Laboratory, Institut Géographique National, France. https:// geoazur.oca.eu/IMG/pdf/pubTrevisan_wACI04_Gaffuri.pdf (22. 5. 2011.). ›› Lamy, S., Ruas, A., Demazeau, Y., Jackson, M., Mackaness, W., Weibel, R. (1999): The Application of Agents in Automated Map Generalisation, 19th ICA Meeting, Ottawa, Canada. http:// www.geos.ed.ac.uk/homes/wam/Agent-ICA1999.pdf (12. 5. 2011.). ›› Mackaness, W. A., Ruas, A., Sarjakoski, L. T. (ur.) (2007): Generalisation of Geographic Information: Cartographic Modelling and Applications, International Cartographic Association, Elsevier, Amsterdam. ›› NN (2008): Pravilnik o topografskoj izmjeri i izradbi državnih karata, Narodne novine br. 109. ›› Regnauld, N., Féchir, A., Lecordix, F., Rejkj r, D. (2007): NMA's Collaboration on Generalisation the Magnet Consortium, XXIII International Cartographic Conference, Moscow, Russia. http://icaci.org/documents/ICC_proceedings/ICC2007/html/ Proceedings.htm (11. 5. 2011.). ›› Russel, S. J., Norvig, P. (2003): Artificial Intelligence: A Modern Approach (2nd ed.), Upper Saddle River, New Jersey, United States of America. http://aima.cs.berkeley.edu/ (17. 2. 2011.). ›› Vlassis, N. (2003): A Consise Introduction to Multiagent Systems and Distributed AI, University of Amsterdam, Informatics Institute, Netherlands. http://www.damas.ift.ulaval. ca/~coursMAS/ComplementsH10/Vlassis-livredai.pdf (12. 5. 2011.). ›› URL-1: http://en.wikipedia.org/wiki/Multi-agent_system (18. 2. 2011.). ›› URL-2: http://www.1spatial.com/software/sware.php?id=8 (11. 5. 2011.). List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

103

Varga, M. (2012): Testiranje Airy-Heiskanen modela topo-izostatske kompenzacije na području Republike Hrvatske Ekscentar, br. 15, pp. 104-108

Stručni članci Matej Varga, univ. bacc. ing. geod. et geoinf.

► diplomski studij, Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Kačićeva 26, 10000 Zagreb, e-mail: mvarga@geof.hr

Testiranje Airy-Heiskanen modela topo-izostatske kompenzacije na području Republike Hrvatske Sažetak: Topografski efekti prilikom modeliranja gravitacijskog polja Zemlje djelomično se reduciraju korištenjem topo-izostatskih modela. U ovome radu daje se matematičko-fizikalna podloga, kao i konkretni rezultati i postupak testiranja Airy-Heiskanenovog (A-H) modela topo-izostatske kompenzacije. Suvremena su istraživanja pokazala da A-H model, osobito u kopnenim područjima, vrlo dobro kompenzira utjecaje topografskih masa na Zemljino gravitacijsko polje. Korištenjem novog digitalnog modela reljefa za područje Hrvatske i šire, europskog digitalnog modela Moho dubina i globalnog digitalnog modela površinskih gustoća, provedeno je testiranje A-H modela za šire područje Hrvatske. Za potrebe testiranja razvijen je vlastiti fortranski program, a rezultat računanja je prosječna debljina kore i potvrda da A-H model topo-izostatske kompenzacije vrijedi na razmatranom test-području. Ključne riječi: izostazija Zemljine kore, topo-izostatski model, Airy-Heiskanenova teorija Testing the Airy-Heiskanen topo-isostatic compensation model on the territory of Republic Croatia Summary: While modeling gravitational field of the Earth topographic effects are partly reduced by using topo-isostatic models. In this paper mathematical and physical background is presented as well as concrete results of testing Airy-Heiskanen (A-H) topo-isostatic compensation model. Modern studies have proven that, especially in coastal areas, A-H model compensates very well effects of the Earth's gravitational field topographic masses. New digital elevation model for the Croatian area, European Moho depth digital model and global digital surface density model elevation model are used and new FORTRAN program was developed for testing purposes. Program calculates average thickness of crust for the selected test-area and provided results which confirmed that A-H topo-isostatic compensation model is valid. Keywords: isostasy of the Earth crust, topo-isostatic model, Airy-Heiskanen theory

1. Uvod Modeliranje Zemljinog polja sile teže podrazumijeva metode opisa vanjskog potencijala Zemlje sa svrhom proračuna veličina vezanih uz polje sile teže iz niza mjerenih veličina. Raznim metodama modeliranja zajedničko je to da su aproksimativne. Točnost konačnog modela ovisi o količini raspoloživih podataka i o varijaciji polja sile teže. Općenito, dobar model treba dati male i glatke anomalije ili odstupanja od stvarnosti (Brkić, 1994). Gravitacijski potencijal kojeg uzrokuju nepravilnosti masa unutar kore može se predvidjeti korištenjem modela površinskih gustoća. Potencijal Zemljine kore samo je jedan dio ukupnog gravitacijskog potencijala. Vrsta poremećajnog potencijala koji je uzrokovan razlikom u gustoćama Zemljine kore naziva se topografsko-izostatski potencijal. Taj se potencijal može modelirati primjenom nekog od topo-izostatskih modela. Važnost tih modela je najmanje dvojaka; koriste se za reduciranje mjerenja ubrzanja sile teže (kako bi rezidualno gravitacijsko polje bilo što uglačanije) prilikom određivanja geoida i za smanjivanje poremećajnih efekata kore u svrhu boljeg razumijevanja nepravilnosti raspodjela topografskih masa (Brkić, 1994; Bašić i dr., 1999). Zemljina geološka struktura je složena (slika 1.1), a općenito se može podijeliti na tri glavna sloja: koru, plašt i jezgru. Kora (od 0 do približno 35 km dubine, gustoće 2200 – 2900 kg/m3) i gornji plašt 104

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

(od 35 do 80 km dubine, gustoće 3400 – 4400 kg/m3) čine litosferu (prosječne gustoće 2670 kg/m3). Litosfera pak »pliva« na tekućem viskoznom sloju – astenosferi koja se nalazi na 80 – 220 km dubine i ima prosječnu gustoću 3200 kg/m3 (Gupta, 2011). Mohorovičićev diskontinuitet (skraćeno: Moho diskontinuitet ili Moho) granica je između Zemljine kore (oceanske ili kontinentalne) i plašta, a nazvan je po poznatom hrvatskom znanstveniku Andriji Mohorovičiću (1857. – 1936.). U oceanskim se područjima nalazi na prosječno 7 km, a u kontinentalnim od 30 do 50 km. Moho je otkriven 1909. godine, pri promatranjima seizmograma plitkih potresa (Watts, 2001). Riječ izostazija izvedena je iz grčkog jezika i znači jednaki pritisak (Fowler, 2001). Pojam izostazija utemeljen je na pretpostavci da manje gusta Zemljina litosfera pliva na elastičnoj i gušćoj astenosferi. Tako između Zemljine kore i astenosfere postoji vertikalno stanje ravnoteže sila, tj. gravitacijska sila, koja vertikalno prema dolje privlači Zemljinu litosferu i sila uzgona, kojom astenosfera djeluje prema gore, nalaze se u ravnoteži. Ako se ravnoteža naruši, sustav se nastoji vratiti u prvobitno stanje i to vertikalnim gibanjem Zemljine kore i litosfere. Za takav slučaj, sustav se nastoji izostatski kompenzirati. Na ovom principu temelje se različiti modeli izostatske kompenzacije, a idealni model trebao bi biti jednostavan za računanje i procjenu, uz varijabilnu dubinu kompenzacije i gustoću kore. Budući da je gra-

Varga, M. (2012): Testiranje Airy-Heiskanen modela topo-izostatske kompenzacije na području Republike Hrvatske Ekscentar, br. 15, pp. 104-108

Stručni članci

Istraživanja pokazuju da je polje ubrzanja sile teže dovoljno uglačano primjenom bilo kojeg od ova dva modela na regionalnom području modeliranja (uz izbor normalne dubine kore T i normalne gustoće kore ρK i plašta ρP) (Hoffman-Wellenhof i Moritz, 2005). Postavlja se pitanje je li topografija u potpunosti kompenzirana primjenom jednog od izostatskih modela i vrijede li ti modeli na području Republike Hrvatske. U ovom članku opisat će se testiranje Airy-Heiskanenovog modela izostatske kompenzacije i računanje prosječne debljine kore na test-području i području Republike Hrvatske (RH).

Slika 1.1. Slojevi Zemljine unutrašnjosti (URL-1)

đa Zemljine kore vrlo složena i ne može se definirati jednostavnim aproksimacijama, prilikom promatranja stupaca topografskih masa u obzir se često moraju uzeti neke aproksimacije, npr. korištenje konstantne (prosječne) gustoće za različite geološke slojeve (Bagherbandi, 2011). Jedna od prvih zamisli o ravnoteži Zemljinih slojeva potječe od Leonarda da Vincija (1452. – 1519.). Da Vinci je pisao o tome kako bi Zemlja reagirala na promjenu masa na površini. Mnogo kasnije je Pierre Bouger (1698. – 1758.) tijekom ekspedicije u Južnu Ameriku uočio da su efekti privlačnih sila planinskog lanca Anda puno manji nego što bi očekivali s obzirom na njegovu ogromnu vidljivu masu (Watts, 2001). Upoznat s istraživanjima Bougera, u jednom od svojih djela Ruđer Bošković 1770. godine piše: »(…) praznina unutar gora kompenzira tvari koje se nalaze nad njima (…)« Heiskanen i Vening Meinesz ističu da je pojam kompenzacije tada upotrijebljen prvi put. Zapravo, zamisao o kompenzaciji masa, Bošković koristi već oko 1742. godine u razmatranjima plime i oseke kroz pretpostavku o srednjoj gustoći Zemlje; pritom Bošković smatra da se težina čvrstih dijelova Zemlje kompenzira podzemnim špiljama i praznim međuprostorima (Marković, 1968; Brkić, 2012). Nadalje, neki su istraživači, poput Boškovića, Pratta i Airya, iz opažanja otklona vertikala zaključili da kod velikih planinskih masa mora postojati kompenzacija masa u dubini. Takav zaključak proizašao je iz mjerenih i računanih vrijednosti otklona vertikale za planinske masive. Naime, kod velikih planinskih masiva, poput Himalaje, Alpi i Andi, očekuje se veći otklon vertikale nego što se pokazalo kroz provedena mjerenja (Watts, 2001). Postojanje izostazije dokazano je tek početkom XX. stoljeća Mohorovičićevom analizom hodohrona potresa te otkrićem Moho diskontinuiteta (Brkić, 2012). Ako se pretpostavi da su topografske mase jednoliko raspoređene u Zemljinoj kori, Bouguerove redukcije (jednostavna Bouguerova redukcija + korekcija za reljef) maknule bi glavni uzrok promjene gravitacijskoga polja. Tada bi Bougeuerove anomalije bile slučajnog karaktera i fluktuirale oko nule s malim amplitudama. Međutim, Bouguerove anomalije u planinskim su područjima sistematske, negativne i često poprimaju velike vrijednosti. Iznosi anomalija u takvim područjima prosječno su veće za 100×10-5 m/s2 na svakih 1000 m iznad mora. Topografske mase zato moraju biti izostatski kompenzirane i to manjkom masa ispod planinskih masiva (Hoffman-Wellenhof i Moritz, 2005). Izostatska kompenzacija koristi se kod redukcije mjerenih ubrzanja sile teže na plohu elipsoida. Izostatska kompenzacija varira od mjesta do mjesta, a jedan od način za njeno proučavanje je preko potencijala topografskih stupaca (korijena i antikorijena litosfere). Postoji nekoliko modela (teorija) izostatske kompenzacije, a najpoznatije su lokalna Pratt-Hayfordova (P-H) i Airy-Heiskanenova (A-H) te regionalna Vening-Meinesz teorija. Dokazi geodeta i geofizičara ukazuju da je 90% Zemlje izostatski kompenzirano. Na nekim mjestima na Zemlji kompenzacija bolje prati Airyev model (kontinent), a na nekima Prattov model (oceani).

2. Airy-Heiskanenova (A-H) teorija izostatske kompenzacije Godine 1855. britanski kraljevski astronom George Biddle Airy (1801. – 1892.) svoju je teoriju izostazije objasnio na svega 3 stranice. Između ostalog napisao je: »(…) stanje Zemljine kore koja leži na lavi može se usporediti sa savršenim stanjem drvene splavi koja pluta na vodi, (…) pri tome je sigurno da su dijelovi splavi iznad i ispod površine vode u takvom odnosu da što je veća površina iznad vode, veća je i površina ispod vode (…)« Airy je pretpostavio da Zemljina kora u regijama velikih topografskih masa (planinskih lanaca) mora na neki način »potonuti« unutar plašta. Još tada je zaključio kako kompenzacija ne može biti samo lokalna, a tu je ideju kasnije usvojio i Vening-Meinesz s modelom regionalne kompenzacije (Watts, 2001). Finski geodet Weikko Aleksanteri Heiskanen (1895. – 1971.) dao je matematičku definiciju Airyjeve teorije, prilagodio je za primjenu u geodeziji i uveo sljedeće aproksimacije (Watts, 2001): •• Izostatska kompenzacija je homogena. •• Zemljina kora u cijelosti pluta na plaštu prema Arhimedovom principu. •• Kompenzirajuće mase leže izravno ispod planina i oceana. •• Izostatska kompenzacija je potpuna i lokalna; tj. kompenzirajuće mase su izravno ispod topografskih i ne postoje regionalni i elastični efekti. Ako pretpostavimo da planine konstantne gustoće ρ0 = 2670 kg/ m3 plutaju na gušćem plaštu gustoće ρP = 3270 kg/m3, tada ispod planinskih masa postoji lagani korijen (t ), a ispod oceanskih masa teški antikorijen (t´ ). Korijeni i antikorijeni kompenziraju topografske mase te postoji lokalna (vertikalna) izostatska ravnoteža uz pretpostavku da se promatra topografski stupac beskonačno malog presjeka i da okolne topografske mase ne utječu na njega (slika 2.1).

Slika 2.1. Airy-Heiskanenov topo-izostatski model (Hoffman-Wellenhof i Moritz, 2005)

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

105

Varga, M. (2012): Testiranje Airy-Heiskanen modela topo-izostatske kompenzacije na području Republike Hrvatske Ekscentar, br. 15, pp. 104-108

Stručni članci

Slika 3.1. Korišteni digitalni model reljefa na definiranom test-području

Slika 3.2. Moho dubine za test-područje

Stanje izostatske ravnoteže dano je jednakošću:

t (rP - rK) = Hrk

(1)

gdje je t dubina korijena, ρP gustoća plašta, ρK gustoća topografskog stupca, H visina topografskog stupca od srednje razine mora. Dubina korijena litosfere (t ) globalno je približno 4,5 puta veća od visine topografskog stupca mjerenog od srednje razine mora (H ). Za slučajeve na oceanima i morima vrijedi pak izraz:

t (rP - rK) = H' (rP - rV)

dostupnih digitalnih modela reljefa, dubine Mohorovičićevog diskontinuiteta (Moho) iz modela Moho dubina te gustoće kore (ρK) i gustoće plašta (ρP) iz modela gustoća. Program prema izrazu (3) računa debljinu kore T i statistiku korištenih modela i dobivenih rezultata. Testiranje A-H teorije je napravljeno na dva načina, sa i bez površinskih gustoća. U oba slučaja test-područje računanja je bilo: 40° < j < 49° i 10° < l < 23°. To je mnogo veće područje od granica Republike Hrvatske, a obuhvaća područja Alpa, Panonske nizine, Dinarida, Jadranske kotline i Apeninskog poluotoka.

(2)

gdje je t´ dubina antikorijena, H´ dubina oceana (mora), ρV gustoća morske vode (1030 kg/m3). Na moru je dubina antikorijena približno 2,73 puta veća od dubine topografskog stupca. Prema HofmannWellenhofu i Moritzu (2005), debljina kore T dana je kao:  T + t + H kontinent T = 0  T0 − t '− H 'ocean (more)

(3)

 Moho − t  kontinent  T =  Moho + t ' ocean (more)

(4)

gdje je T0 normalna (prosječna) Moho dubina (prosječna dubina Zemljine kore); često se koristi konstantna vrijednost 30 km. Iz izraza (3) slijedi da je:

gdje je Moho na kontinentu T0 + t, a na moru T0 - t'.

3. Testiranje A-H teorije Polazna pretpostavka testiranja je sljedeća: ako A-H teorija izostatske kompenzacije vrijedi na testiranom području, tada mora postojati jaka korelacija između visine/dubine topografskih stupaca, debljine kore i dubine korijena, tako da se povećanjem visine H (ili smanjenjem dubine H' ) topografskog stupca, povećava i dubina korijena (odnosno smanjuje antikorjen t' ) i posljedično povećava debljina kore T. Prvi korak u testiranju je bio, za definirano test-područje prema izrazu (4), za kontinent i more, izračunati normalnu Moho dubinu T0. Pri tome su Moho dubine (Moho) uzimane iz Moho modela, dok su veličine t i t' računate prema izrazima (1) i (2). Pritom su se iz digitalnog modela reljefa uzimale visine H (kontinent) i dubine H' (more). Za testiranje A-H teorije razvijen je vlastiti program u programskom jeziku FORTRAN (Fortran Power Station 4) koji za ulazne veličine uzima podatke visina (H), odnosno dubina (H' ) topografije iz 106

Slika 3.3. Nesigurnosti Moho dubina za test-područje

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

3.1. Ulazni digitalni modeli Za testiranje A-H teorije izostatske kompenzacije su korišteni sljedeći modeli: •• Iz 3“ x 3“ digitalnog modela reljefa (DMR) f3x3_comb (Bašić i Buble, 2007) za definirano test-područje ekstrahirana su dva DMR-a; za prvo testiranje u 0,1° x 0,1° rezoluciji, a za drugo u 2° x 2° rezoluciji (slika 3.1). Izvorni (Bašić i Buble, 2007) DMR dobiven je kombinacijom sljedećih izvora podataka: kopno je izrađeno od 4˝x 5˝ visina preračunatih na 3˝x 3˝, dok su SRTM3 podaci služili za popunjavanje područja van definicije 4˝x 5˝ podataka. Model SRTM3 rezultat je SRTM (engl. Shuttle Radar Topography Mission) misije iz koje je dobiven globalni DMR u rezoluciji 3˝x 3˝ (~92m x 66m). SRTM3 je jedini globalni digitalni model reljefa s jedinstvenom metodologijom izrade i homogenom ocjenom točnosti. Dubine u f3x3_comb modelu izrađene su kombinacijom Smith&Sandwell dubina i dubina dobivenih digitalizacijom izobata u Jadranskom moru (Bašić i Buble, 2007). •• Digitalni model Moho dubina dobiven ekstrahiranjem podataka iz dostupnog regionalnog modela Moho dubina koji pokriva područje cijele Europe (28° N < j < 86°N i 40° W < l < 70° E) u rezoluciji 0,1° x 0,1°. Regionalni je model Moho dubina izračunat na Institutu za geofiziku Sveučilišta u Varšavi (URL2). Za izradu modela korišteno je više od 250 nizova podataka seizmičkih profila, 3D modeli površinskih valova te dodatni seizmički i gravimetrijski podaci. Uz model (slika 3.2) objavljene su i procijenjene nesigurnosti Moho dubina (slika 3.3). Prosječna Moho dubina za test-područje je 33, 2 km, dok na području RH iznosi 33,9 km, uz srednje nesigurnosti 5,0 km za test-područje i 5,4 km za područje RH (42,4° < j < 46,6°, 13,5° < l < 19,5°) (tablica 3.1). Regionalni modeli Moho dubina visoke preciznosti i pouzdanosti te finije rezolucije još uvijek nisu raspoloživi. Određivanje Moho dubina, dakako, mnogo je složenije u području planinskih masiva i područjima razvedenije topografije. Na području RH najmanje Moho dubine su u istoč-

Varga, M. (2012): Testiranje Airy-Heiskanen modela topo-izostatske kompenzacije na području Republike Hrvatske Ekscentar, br. 15, pp. 104-108

Stručni članci

Slika 3.4. Model Zemljine kore CRUST 2.0

nom dijelu (Slavonija, Bilogora, Podravina), a najveće duž Velebita i na sjeverozapadnom dijelu (Istra). Moho dubine u središnjoj Hrvatskoj i istarskom području određene su s nesigurnošću od 1 do 4 km, dok je čitavi južni dio (Velebit, Dinara) određen s nesigurnošću od 6 do 10 km. Izračunata normalna Moho dubina T0, prema izrazu (4), na test-području za kontinent iznosi 32,2 km, dok je za more 30,0 km. Za cijelo test-područje vrijednost T0 je 31,7 km. Ta je vrijednost korištena pri testiranju A-H teorije u izrazu (3) za računanje debljine kore. •• Digitalni modeli gustoća dobiveni ekstrahiranjem CRUST2.0 modela debljina i gustoće Zemljine kore (slika 3.4) u rezoluciji 2° x 2°. CRUST2.0 napravljen je 1996. godine na američkom Institutu za geološka istraživanja i geofiziku sa Sveučilišta u Kaliforniji (URL-3). Model daje globalnu raspodjelu gustoća kore i plašta koji su podijeljeni u 8 slojeva: 1) led, 2) voda, 3) meki sedimenti, 4) tvrdi sedimenti, 5) gornja kora, 6) srednja kora, 7) donja kora, 8) plašt. Točnost CRUST2.0 modela varira za različita područja zbog nejednoliko rasprostranjenih podataka iz kojih se računao. U budućnosti se planira kombinacija gravimetrijskih i seizmičkih podataka kako bi se smanjile razlike u nesigurnostima gustoća Zemljine kore i plašta. Za testiranje A-H teorije za definirano test-područje ekstrahirana su dva modela: •• gustoće Zemljine kore (iz slojeva 5), 6) i 7)) •• gustoće plašta (iz sloja 8). 3.2. Testiranje A-H teorije bez modela površinskih gustoća A-H teorija definirana je izrazima (1) i (2) u kojima su, uslijed nepoznate raspodjele topografskih masa između plašta i fizičke površine Zemlje, gustoća plašta i gustoća kore nepoznate veličine. S obzirom da na raspolaganju rijetko imamo detaljne i pouzdane regionalne i lokalne modele površinskih gustoća u prvome testiranju korištene su prosječne vrijednosti; za gustoću kore rK = 2670 kg/m3, a za gustoću plašta rP = 3270 kg/m3. Za gustoću morske vode korištena je vrijedTablica 3.1. Statistički podaci korištenog modela Moho dubina za test-područje i područje RH Min. [km]

Maks. [km]

Test-područje

t9,1

52,8

Sred. [km] 33,2

Kontinent

19,4

52,8

34,6

09,1

42,9

28,2

Područje RH

23,6

44,3

33,9

Tablica 3.2. Statistički podaci izračunate debljine kore T Min. [m]

Maks. [m]

Test-područje

17882

49353

Sred. [m] 33460

Kontinent

31744

37806

34615

17882

31740

29286

Područje RH

28526

42780

33558

Slika 3.5. Debljina kore T na test-području (rezolucija: 0,1° x 0,1°)

nost rV = 3270 kg/m3. Debljina kore T računata je prema izrazu (3), odvojeno za kontinent i more, uz korištenje prije izračunate vrijednosti T0= 31,74 km. Rezultat testiranja A-H teorije je ASCII datoteka s izračunatim debljinama kore T. Statistički podaci debljine kore T dani su u tablici 3.2 za čitavo test-područje, odvojeno za kontinent i more i za područje Republike Hrvatske. Minimalna debljina kore na test-području je 17,9 km (u Sredozemnom moru), dok je maksimalna u Alpama i iznosi 49,4 km. U RH minimalna debljina kore je 28,5 km (u južnom dijelu Jadranskog mora), a maksimalna 42,8 km (na Velebitu). Srednja vrijednost debljine kore na kopnu je 34,6 km, a na moru 29,3 km. Razlika u debljini kore na kontinentu i moru upućuje na valjanost pretpostavke da je Zemljina kora tanja u područjima oceana i mora, a deblja u područjima planinskih masiva. Prosječna debljina kore T za RH je 33,6 km. Debljina kore na najvećem dijelu kontinentalne RH većinom je od 32 do 40 km (slika 3.5). Granica između kontinenta i mora (kontinentalne i oceanske kore) je evidentna. Na moru su vrijednosti debljine kore bitno manje od kontinenta, osobito u područjima većih morskih dubina (u dubljim dijelovima Sredozemnog mora). U Alpama i Dinaridima je pak debljina kore najveća i na najvećem dijelu je od 40 do 45 km. U rezultatima je evidentna korelacija topografije (visina H, dubina H´ ), debljine kore (T ) i Moho dubina. Koeficijent korelacije topografije (H odnosno H´ ) i debljine kore (T ) je 0,99, jednako kao i dubina Mohoa i topografije. Nadalje, povećanjem visine povećava se debljina korijena (smanjenjem dubine smanjuje se debljina antikorijena). Tu ovisnost pokazuje i slika 3.6. Linearan i proporcionalan odnos postoji i između debljine kore T i dubine Mohoa, tj. povećanjem debljine kore, povećava se i dubina Mohoa. 3.3. Testiranje A-H teorije uz pomoć CRUST2.0 modela površinskih gustoća U prethodnom testiranju koristile su se prosječne gustoće za Zemljinu koru, plašt i morsku vodu. Testiranje A-H teorije za teritorij Hrvatske provedeno je i uz pomoć modela gustoća Zemljine kore i plašta u rezoluciji 2° x 2°. Za ovo se testiranje program morao izmijeniti pa su se za gustoću kore i plašt računatih topografskih stupaca umjesto prosječnih vrijednosti, uzimale vrijednosti iz pripremljenih modela gustoća. Debljina kore T računata je prema izrazu (3), odvojeno za kontinent i more. Korišteni model Moho dubina dobiven je ekstrahiranjem podataka izvornog Moho modela, a DMR model ekstrahiranjem iz izvornog f3x3_comb DMR-a, kako bi se dobila rezolucija jednaka CRUST2.0 (2° x 2°) modelu. List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

107

Varga, M. (2012): Testiranje Airy-Heiskanen modela topo-izostatske kompenzacije na području Republike Hrvatske Ekscentar, br. 15, pp. 104-108

Stručni članci

Slika 3.6. Ovisnost debljine kore T o topografiji (H i H')

Slika 3.7. Debljina kore T na test-području (rezolucija 2° x 2°)

Uz primjenu »realnijih« gustoća iz modela, testiranje je trebalo dati pouzdanije rezultate. Međutim, CRUST2.0 model je pregrube rezolucije; cjelokupno je test-područje pokriveno s 48 podataka (6 redaka i 8 stupaca). Stoga je drugo testiranje poslužilo za grubu provjeru ispravnosti prethodnog. Sigurno je kako bi se pouzdaniji rezultati dobili upotrebom detaljnijeg modela gustoća.

područje Republike Hrvatske planira računanje topo-izostatskih redukcija te funkcionala poremećajnog potencijala koji se koriste za modeliranje gravitacijskog polja i plohe geoida (anomalije ubrzanja sile teže, undulacije geoida i komponente otklona vertikale).

Tablica 3.3. Statistički podaci izračunate debljine kore T Min. [m]

Maks. [m]

Test-područje

15549

51089

Sred. [m] 33734

Kontinent

31834

51089

36171

15549

31584

27815

Minimalna debljina kore na test-području je 15,6 km, a maksimalna 51,1 km. Srednja debljina kore je 33,7 km, dok je razlika između debljine kore kontinenta i mora gotovo 10 km. Područje RH, zbog pregrube rezolucije, nije posebno izolirano. Prema rezultatima drugog testiranja, debljina kore na najvećem dijelu područja RH je od 23 do 45 km (slika 3.7). Kora je najtanja u području Sredozemnog mora, a najdeblja u području Alpa. Korelacija debljine kore i visine/dubine topografskog stupca je i u ovom slučaju jaka, s koeficijentom 0,99. Rezultati ovog testiranja potvrdili su prije dobivene rezultate i pretpostavku da A-H teorija izostatske kompenzacije na test-području vrijedi. Osim toga, u oba testiranje dobivena je gotovo jednaka prosječna debljina kore (približno 34 km). Ovo je testiranje, iako vrlo grubo, korištenjem gustoća u A-H testiranju dalo realniji rezultat. To dokazuje i koeficijent korelacije Moho dubina i debljine kore koji ovdje iznosi realističnijih 0,68, dok u prvom testiranju (s korištenim prosječnim gustoćama) isti koeficijent iznosi 0,99. 4. Zaključak U ovome je radu korištenjem suvremenih digitalnih modela za šire područje RH testirana A-H teorija izostatske kompenzacije i izračunata debljina kore. Za testiranje je razvijen vlastiti program koji, uz uporabu digitalnog modela reljefa (Bašić i Buble, 2007), digitalnog modela Moho dubina i digitalnog modela gustoća (CRUST2.0), računa debljinu kore. Dobiveni rezultati potvrdili su da A-H teorija izostatske kompenzacije vrijedi na test-području, kao i na području Republike Hrvatske. U oba testiranja pokazala se linearna koreliranost visine, odnosno dubine topografskih stupaca i debljine kore. Evidentno je da se povećanjem visine topografskog stupca povećava i dubina korijena, što je u skladu s A-H teorijom. Izračunata je i prosječna debljina kore T za područje Republike Hrvatske koja iznosi približno 34 km. Iako je korišten premalen broj podataka, korištenje modela gustoća pokazalo je da test-područje jest kompenzirano, ali ne u tolikoj mjeri kao što se naslućuje uporabom jednostavnijeg modela s konstantnim gustoćama. U planu je testiranje Pratt-Hayfordove teorije izostatske kompenzacije za isto test-područje. Potom će se izvesti zaključci o mogućnosti upotrebe testiranih topo-izostatskih teorija pri modeliranju polja ubrzanja sile teže i određivanju geoida. U daljnjem se radu za 108

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Zahvala Najljepše se zahvaljujem prof. dr. sc. Tomislavu Bašiću na ustupljenim podacima digitalnog modela reljefa i prof. dr. sc. Mariju Brkiću na potpori i savjetima tijekom izrade rada. Literatura ›› Bagherbandi (2011): An isostatic Earth Crustal Model And Its Application, Doctoral Dissertation in Geodesy, Royal Institute of Technology (KTH), Stockholm, Sweden. ›› Bašić, T., Brkić, M., Sünkel, H. (1999): A New, More Accurate Geoid for Croatia, Physics and Chemistry of the Earth (A), vol. 24, no. 1 i Solid Earth and Geodesy, Special Issue: Recent Advances in Precise Geoid Determination Methodology, Science Ltd, str. 67-72. ›› Bašić, T., Buble, G. (2007): Usporedba globalnog modela visina SRTM3 s postojećim digitalnim modelima reljefa na području Hrvatske, Geodetski list, god. 61 (84)2, str. 93-111. ›› Brkić, M. (1994): »Poboljšana metoda modeliranja masa Zemljine kore u svrhu računanja fizikalnih parametara za potrebe geodezije i geofizike« Magistarski rad, Prirodoslovnomatematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu. ›› Brkić, M. (2012): Bošković i teorija izostazije, monografija »Bošković i geoznanosti«, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Matica Hrvatska, (u postupku izdavanja). ›› Fowler, C. M. R. (2001): The Solid Earth, University of Cambridge, United Kingdom. ›› Gupta, K. H. (2011): Encyclopedia of Solid Earth Geophysics, Springer, Netherlands, ISBN 978-90-481-8701-0. ›› Hofmann-Wellenhof, B., Moritz, H. (2005): Physical geodesy, Springer Verlag Wien, ISBN 10 3-211-23584-1, str. 129-153. ›› Marković, Ž. (1968): Ruđer Bošković, 1. dio, Posebno izdanje odjela za matematičke, fizičke i tehničke nauke, JAZU, Zagreb, str. 586. ›› Watts, B. A. (2001): Isostasy and Flexure of the litosphere, Cambridge University Press, Cambridge, United Kingdom, ISBN 0-521-62272. ›› URL-1: Wikipedia, građa Zemlje. http://en.wikipedia.org/wiki/ Earth, (31. 1. 2012.) ›› URL-2: Institute of Geophysics, University of Warsaw, Moho model, http://www.igf.fuw.edu.pl/igf/index.php?option=com_co ntent&view=article&id=292&Itemid=225&lang=en, (20. 1. 2012.). ›› URL-3: Institute of Geophysics and Planetary Physics, University of California, model CRUST2.0, http://igppweb.ucsd.edu/~gabi/ crust2.html, (23. 1. 2012.).

Kunić, N. (2012): Evidentiranje zgrada i drugih građevina u katastru i zemljišnoj knjizi Ekscentar, br. 15, pp. 109-111

Stručni članci

Nikica Kunić, ing. geod. ► Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar Varaždin, Ispostava Novi Marof, Ulica Franjevačka 3, 42220 Novi Marof, e-mail: nikica.kunic@dgu.hr

Evidentiranje

zgrada i drugih građevina u katastru i zemljišnoj knjizi Sažetak: U radu je detaljno opisan postupak evidentiranja zgrada i drugih građevina u katastru i zemljišnoj knjizi. Navedeni su akti za

evidentiranje zgrada i drugih građevina u katastru i zemljišnoj knjizi. Građevina se evidentira u katastarskom operatu ako je u njemu formirana građevna (katastarska) čestica za građevinu koja se evidentira, osim ako posebnim zakonom nije propisano drukčije. Katastarski ured, zajedno s dokumentima propisanim posebnim propisima za upis građevine u zemljišnu knjigu, po službenoj dužnosti dostavlja nadležnom sudu akt za uporabu građevine. Nadležni sud prilikom upisa građevine u zemljišnu knjigu po službenoj dužnosti u posjedovnici zemljišne knjige stavlja zabilježbu da je priložen akt za uporabu građevine koja se upisuje, uz navođenje naziva i oznake tog akta, odnosno uz navođenje oznake potvrde nadležnoga upravnog tijela da se za uporabu građevine ne izdaje akt za uporabu. Građevina upisana u zemljišnoj knjizi bez zabilježbe u posjedovnici smatra se građevinom izgrađenom bez akta na temelju kojega se može pristupiti građenju građevine i bez akta za uporabu iste, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. Ključne riječi: zgrada, građevina, geodetski elaborat, akt, katastar, zemljišna knjiga

Recording of buildings and other structures in the Cadastre and the Land Registry Summary: The paper describes in detail the process of recording buildings and other structures in the Cadastre and Land Registry. These

are the acts of the recording of buildings and other structures in the Cadastre and Land Registry. The building is recorded in Cadastre if the within it formed the building (cadastral) particle, which is recorded, unless special law provides otherwise. Cadastral Office, along with documents prescribed by special regulations for the registration of the building into the Land Registry, according to official duties of the competent court shall act for the use of buildings. The competent court when entering buildings into the Land Registry for official duties in the property Land Registry puts recordation that accompanies the act of use of buildings that are entered, stating the name and marks of the act, or a certificate stating the mark of the competent administrative bodies to use for the building is not issued document for use. The building which are registered in the Land Registry without the recordation in the property is considered to be constructed without the act on which the building can access the building without the use of the same act, and who says the opposite, to prove it. Keywords: buildings, structures, geodesic study, document, Cadastre, Land Legister

1. Uvod Geodetski elaborat za evidentiranje, brisanje ili promjenu podataka o zgradama ili drugim građevinama može se izrađivati za potrebe održavanja katastara nekretnina i za potrebe provođenja promjena u katastru zemljišta. Geodetski elaborat za evidentiranje građevine može se izraditi ako je u katastarskome operatu formirana građevna (katastarska) čestica za građevinu koja se evidentira ili ako je već potvrđen parcelacijski elaborat za formiranje navedene građevne čestice (NN 2007d). 2. Evidentiranje i promjena podataka o zgradama i drugim građevinama U okviru katastarske izmjere i tehničke reambulacije prikupljaju se i obrađuju podaci za zgrade i druge građevine o njihovu položaju i obliku, o njihovim kućnim brojevima, o načinu njihove uporabe te podaci o tome može li se zgrada ili druga građevina rabiti u skladu s propisima o gradnji. Položaj i oblik zgrade ili druge građevine iskazuje se tlocrtnim prikazom zgrade ili druge građevine na katastarskom planu što je prikazano na slici 2.1. Kućni brojevi iskazuju se na temelju podataka prikupljenih na terenu i u skladu s podacima Registra prostornih jedinica tako da se za građevinu kojoj je određen kućni broj ili brojevi, prikažu ti brojevi te njihova pripadnost naselju, ulici, trgu i sl. Način uporabe zgrada iskazuje se u skladu s propisima donesenim

na temelju Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina. Tlocrtne površine zgrada iskazuju se u kvadratnim metrima i u skladu s propisima donesenim na temelju Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina (NN 2007a). Zgrade koje se prvi puta evidentiraju u katastru nekretnina i koje nisu bile evidentirane u katastru zemljišta i u zemljišnoj knjizi, a za koje nije priložen akt na temelju kojeg se može graditi, prikazuju se samo na katastarskom planu, u posebnom sloju podataka što je prikazano na slici 3.1. O tim zgradama i drugim građevinama obavještava se građevinska inspekcija po službenoj dužnosti (NN 2007a). Položaj i oblik zgrada i drugih građevina, kao i način njihove uporabe, evidentiraju se u katastru zemljišta temeljem geodetskog elaborata i pravomoćnog rješenja katastarskog ureda donesenog u upravnome postupku. Zgrade i druge građevine mogu se evidentirati u okviru katastarske čestice ili u okviru prava građenja. Zgrade i druge građevine mogu se evidentirati i prikazivati kao zasebne ako tvore zasebnu tehničko-tehnološku, odnosno uporabnu cjelinu. U slučaju dvojbe je li riječ o jednoj ili više zgrada, odnosno drugih građevina, odlučujuća je građevna dokumentacija. Zgrade se mogu evidentirati i prikazivati ako su trajnog karaktera i ako je njihova tlocrtna površina veća od 10 metara kvadratnih. Zgrade čije je evidentiranje posebno značajno, npr. trafostanice, kao i zgrade koje se koriste za stanovanje, mogu se evidentirati i prikazivaList studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

109

Kunić, N. (2012): Evidentiranje zgrada i drugih građevina u katastru i zemljišnoj knjizi Ekscentar, br. 15, pp. 109-111

Stručni članci

Slika 2.1. Dio kopije katastarskog plana sa zakonito izgrađenim zgradama i drugim građevinama

ti i ako je njihova tlocrtna površina manja od 10 metara kvadratnih. Nedovršene zgrade koje se već koriste za stanovanje mogu se evidentirati kao zgrade ako su sagrađene njihove prve etaže. Dovršene zgrade mogu se evidentirati i ako nisu useljene. 3. Akti za evidentiranje zgrada i drugih građevina u katastru i zemljišnoj knjizi 3.1. Postupanje sa zakonito izgrađenim zgradama i drugim građevinama Sve zgrade i druge građevine izgrađene bez građevinske dozvole do 15. veljače 1968. godine, smatraju se građevinama za koje je priložen akt na temelju kojeg su se mogle graditi ako je u postupku njihovog evidentiranja priložen dokaz o tome da su sagrađene prije 15. veljače 1968. godine ili dokaz da su evidentirane u nekoj dokumentaciji katastarskog ureda ili Središnjeg ureda Državne geodetske uprave prije 15. veljače 1968. godine, sukladno propisima o gradnji. Smatra se da je riječ o istovjetnoj zgradi ako je razlika tlocrtne površine zgrade koja proizlazi iz parcelacijskog ili drugoga geodetskog elaborata i tlocrtne površine zgrade koja proizlazi iz dokumentacije katastarskog ureda ili Središnjeg ureda Državne geodetske uprave najviše do 15% (NN 2007c). Građevina izgrađena do 15. veljače 1968. godine smatra se izgrađenom na temelju pravomoćne građevinske dozvole, odnosno drugoga odgovarajućeg akta nadležnoga upravnog tijela. O vremenu evidentiranja takve građevine uvjerenje izdaje katastarski ured, odnosno Središnji ured Državne geodetske uprave, na temelju podataka kojima raspolažu (katastarski operat, katastarski plan, posjedovni list, HOK, snimke iz zraka) i koji se smatraju dokazom da je neka građevina izgrađena do 15. veljače 1968. godine. Ako katastarski ured, odnosno Središnji ured Državne geodetske uprave, ne raspolaže podacima na temelju kojih se može izdati uvjerenje, uvjerenje o vremenu građenja građevine izdaje nadležno upravno tijelo (Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša). Sastavni dio uvjerenja je snimka postojećeg stanja građevine i preslika katastarskog plana s ucrtanom građevinom ili geodetski situacijski nacrt stvarnog stanja (situacija) za izgrađenu građevinu na građevnoj čestici koji je podnositelj zahtjeva dužan priložiti uz zahtjev za izdavanje toga uvjerenja. Za takvu građevinu ne izdaje se uporabna dozvola. Ista građevina upisuje se u katastarski operat ako je uz zahtjev prilo110

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

ženo uvjerenje katastarskog ureda ili uvjerenje nadležnog upravnog tijela. Za izgrađenu građevinu na temelju građevinske dozvole, odnosno drugog odgovarajućeg akta nadležnog tijela izdanog do 19. lipnja 1991. godine, ne izdaje se uporabna dozvola. Ista građevina upisuje se u katastarski operat ako je uz zahtjev priložena pravomoćna građevinska dozvola i potvrda da u vezi s tom građevinom nije u tijeku postupak građevinske inspekcije. Za izgrađenu građevinu na temelju građevinske dozvole izdane od 20. lipnja 1991. godine do dana stupanja na snagu Zakona o prostornom uređenju i gradnji (NN 2007b), umjesto uporabne dozvole, nadležno upravno tijelo na zahtjev investitora, odnosno vlasnika građevine, izdaje uvjerenje za uporabu kojim se utvrđuje da je građevina izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom u pogledu vanjskih gabarita i namjene. Ista građevina upisuje se u katastarski operat ako je uz zahtjev priložena uporabna dozvola ili uvjerenje za uporabu. Katastarski ured evidentira građevinu u katastarskom operatu (slika 3.1.) ako je za tu građevinu izdan akt za uporabu. Katastarski ured evidentira građevinu za koju se ne izdaje akt za uporabu u katastarskom operatu ako je za tu građevinu izdana potvrda nadležnog upravnog tijela da se za uporabu te građevine ne izdaje akt za uporabu. Izgrađena zgrada čija građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m2 i zgrada za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti čija građevinska (bruto) površina nije veća od 600 m2 mogu se početi koristiti, odnosno staviti u pogon, te se može izdati rješenje za obavljanje djelatnosti prema posebnom zakonu, nakon što investitor nadležnom upravnom tijelu dostavi za tu zgradu završno izvješće nadzornog inženjera o izvedbi građevine. Ostale građevine, osim jednostavnih građevina i radova čijem se građenju, izvođenju, odnosno provođenju, može pristupiti bez akta kojim se odobrava građenje, mogu se početi koristiti, odnosno staviti u pogon, te se može izdati rješenje za obavljanje djelatnosti prema posebnom zakonu, nakon što nadležno upravno tijelo, koje je izdalo potvrdu glavnog projekta, izda za tu građevinu uporabnu dozvolu (NN 2007b, NN 2011b). 3.2. Postupanje s nezakonito izgrađenim zgradama i drugim građevinama Nezakonito izgrađenom zgradom smatra se nova zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, evidentirana na digitalnoj ortofoto karti (DOF5) u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave, izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske na dan 21. lipnja 2011., ako su do toga dana izvedeni: •• svi građevinski i drugi radovi te ako se koristi ili se može koristiti ili •• svi grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji, zidovi, odnosno stupovi s gredama i stropovi) sa ili bez krovišta i ako su u pogledu namjene, veličine i smještaja na čestici izgrađeni u skladu s prostornim planom. Pod uvjetima i u postupku propisanom Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (NN 2011a) ozakonjuje se nezakonito izgrađena zgrada koja je u pogledu namjene, veličine i smještaja na čestici izgrađena u skladu s prostornim planom. Na nezakonito izgrađenoj zgradi izgrađenoj protivno planu može se, protivno prostornom planu, ozakoniti najviše dvije etaže od kojih je druga potkrovlje, osim ako odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave nije određen veći broj etaža. Ove odredbe ne odnose se na nezakonito izgrađenu zgradu, koja se nalazi u području koje je prostornim planom uređenja općine, grada i velikog grada, Prostornim planom Grada Zagreba ili generalnim urbanističkim planom, koji važi na dan stupanja na snagu Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, određeno kao (NN 2011a):

Kunić, N. (2012): Evidentiranje zgrada i drugih građevina u katastru i zemljišnoj knjizi Ekscentar, br. 15, pp. 109-111

•• površine izvan građevinskog područja u zaštićenom obalnom području mora u pojasu do 70 m, osim za nezakonito izgrađene zgrade isključivo stambene namjene i zgrade poljoprivrednog i obiteljskog gospodarstva, za koje podnositelji zahtjeva mogu dokazati da su ih stalno koristili za tu svrhu prije 21. lipnja 2011.; •• površine izvan građevinskog područja u nacionalnom parku, parku prirode i regionalnom parku, osim za nezakonito izgrađene zgrade unutar tradicijske naseobine; •• planirani ili istraženi koridori i površine prometnih, elektroničkih, komunikacijskih, energetskih i vodnih građevina od važnosti za Republiku Hrvatsku te jedinice područne (regionalne) i lokalne samouprave; •• površine javne i društvene namjene unutar građevinskih područja naselja za sadržaje upravnih, socijalnih, zdravstvenih, predškolskih, obrazovnih (osnovno, srednjoškolsko, visoko obrazovanje), kulturnih i vjerskih funkcija, osim za nezakonito izgrađene zgrade na tim površinama i u skladu s tom namjenom; •• izdvojeno građevinsko područje izvan naselja koje je prostornim planom predviđeno za gospodarsku namjenu (proizvodnja, ugostiteljstvo i turizam, sport) i groblja, osim za nezakonito izgrađene zgrade unutar tog područja i u skladu s tom namjenom; •• poljoprivredno zemljište kategorije osobito vrijedno obradivo (P1) i vrijedno obradivo (P2) zemljište, osim za nezakonito izgrađene zgrade poljoprivrednog i obiteljskog gospodarstva, za koje podnositelji zahtjeva mogu dokazati da su ih stalno koristili za tu svrhu prije 21. lipnja 2011.; •• gospodarska i zaštitna šuma te šuma s posebnom namjenom; •• područje posebne zaštite voda, unutar zone sanitarne zaštite vode za piće; •• eksploatacijsko polje mineralne sirovine. Nezakonito izgrađena zgrada ne može se ozakoniti ako se nalazi unutar arheološkog nalazišta ili zone, kulturno-povijesne cjeline upisane u Listu svjetske baštine ili ako je evidentirana, odnosno registrirana kao pojedinačno kulturno dobro, odnosno ako se nalazi unutar područja zaštićenih u kategorijama strogi rezervat, posebni rezervat, spomenik prirode, park-šuma i spomenik parkovne arhitekture. Nezakonito izgrađena zgrada ne može se ozakoniti ako se nalazi na postojećoj površini javne namjene ili pomorskom dobru ili vodnom dobru. Ove odredbe ne odnose se i na sklop trajno povezan s tlom (kamp-kućica, kontejner i sl.), odnosno izgrađen na način i od materijala kojima se ne osigurava dugotrajnost i sigurnost korištenja (baraka i sl.). Nezakonito izgrađena zgrada ozakonjuje se donošenjem rješenja o izvedenom stanju. Rješenje o izvedenom stanju donosi upravno tijelo jedinice područne (regionalne), odnosno lokalne samouprave koje prema posebnome zakonu obavlja poslove izdavanja akata za provođenje dokumenata prostornog uređenja i građenje (nadležno upravno tijelo). Sastavni dio rješenja o izvedenom stanju je arhitektonska snimka izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade i geodetski elaborat za evidentiranje podataka o zgradama, odnosno posebna geodetska podloga, a što na snimci, odnosno elaboratu ili podlozi i rješenju mora biti navedeno i ovjereno potpisom službenika i pečatom nadležnog upravnog tijela. Katastarski ured evidentira zgradu ili njezin rekonstruirani dio u katastarskom operatu (slika 3.1) ako je za tu zgradu doneseno rješenje o izvedenom stanju. Ista zgrada može se evidentirati po dijelovima na više katastarskih čestica. Katastarski ured, zajedno s dokumentima propisanim posebnim

Stručni članci

Slika 3.1. Dio kopije katastarskog plana s nezakonito izgrađenim zgradama i drugim građevinama

propisima za upis zgrade u zemljišnu knjigu, po službenoj dužnosti dostavlja nadležnom sudu rješenja o izvedenom stanju. Nadležni sud prilikom upisa zgrade ili njezinoga rekonstruiranog dijela u zemljišnu knjigu po službenoj dužnosti u posjedovnici zemljišne knjige stavlja zabilježbu da je priloženo rješenje o izvedenom stanju uz navođenje naziva i oznake tog akta (NN 2011a). 4. Zaključak Kako bi stranka evidentirala svoju zgradu ili drugu građevinu, nužno je obaviti geodetsku izmjeru od strane ovlaštenoga geodetskog stručnjaka. Nakon izmjere isti stručnjak napravit će geodetski elaborat za evidentiranje zgrade ili druge građevine, poštujući unaprijed navedena pravila. Stranka, odnosno ovlašteni geodetski stručnjak, mora u predmetnom geodetskom elaboratu priložiti akte za uporabu zgrade ili druge građevine. Temeljem akata za uporabu zgrade ili druge građevine ista će se upisati u katastarski operat i ucrtati na katastarski plan. Nakon toga, katastarski ured šalje nadležnom sudu akte za uporabu uz ostalu dokumentaciju, te nadležni sud stavlja zabilježbu u posjedovnici zemljišne knjige temeljem kojih akata za uporabu građevine se evidentira zgrada ili druga građevina. Time je postupak završen, a stranka dobiva evidentiranu zgradu ili drugu građevinu u katastru i zemljišnoj knjizi. Izvode iz katastra i zemljišne knjige s evidentiranom zgradom ili drugom građevinom stranka može koristiti za različite namjene (npr. za dobivanje kredita ili drugo). Literatura ›› Narodne novine (2007a): Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, 16. ›› Narodne novine (2007b): Zakon o prostornom uređenju i gradnji, 76. ›› Narodne novine (2007c): Pravilnik o katastru zemljišta, 84. ›› Narodne novine (2007d): Pravilnik o parcelacijskim i drugim geodetskim elaboratima, 86. ›› Narodne novine (2011a): Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, 90. ›› Narodne novine (2011b): Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju i gradnji, 90. List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

111

Biondić, H. (2012): Geodetski radovi pri izgradnji i rekonstrukciji prometnica Ekscentar, br. 15, pp. 112-115

Stručni članci Hrvoje Biondić, ing. geod. ► Naselje A. Hebranga 6/36, 35000 Slavonski Brod, e-mail: hbiondic@gmail.com

Geodetski radovi

pri izgradnji i rekonstrukciji prometnica Sažetak: Geodetska mjerenja tijekom izgradnje i rekonstrukcije prometnice potrebno je provoditi u više faza. Sam posao podijeljen je u dva dijela. Prvi dio čine operativni geodetski poslovi i obavljaju ih geodeti izvoditelja, a drugi dio su kontrolni poslovi i provode ih nadzorni inženjeri u ime investitora. Da bi prometnica bila izgrađena uspješno i po projektu, potrebno je provoditi kontinuirana geodetska mjerenja i kontrole. Kontrolni poslovi određeni su Općim tehničkim uvjetima za radove na cestama. U ovome članku bit će opisani postupci geodetskih stručnjaka tijekom gradnje ili rekonstrukcije prometnica, dane analize postignutih i traženih točnosti te problemi na koje se nailazi i prijedlozi njihova otklanjanja u svrhu postizanja kvalitete radova. Ključne riječi: geodetski nadzor, opći tehnički uvjeti za radove na cestama

Land surveying tasks required for the construction and reconstruction of traffic roads Summary: Land surveying tasks related to the construction and reconstruction of traffic roads are to be done in several stages. The work itself is divided into two parts. The first one includes operational land surveying tasks performed by the building surveyors, while the second part includes quality control tasks which are conducted by the supervising engineers on behalf of the investors. In order to have a traffic road built successfully and in accordance with the design, continuous land measurements should be conducted and controlled. Quality control tasks are regulated by the General Technical Requirements related to road works. This article provides the description of the procedures executed by land surveyors during construction, analyses of the accuracy achieved and required, the problems encountered in the process, as well as the suggestions how to avoid these problems in order to achieve the desired quality. Keywords: operational land surveying tasks, geodesic supervision, general technical requirements related to road works

1. Uvod Izgradnja i rekonstrukcija prometnica je vrlo složen, dugotrajan i skup posao, a važnu ulogu imaju i geodeti. Oni sudjeluju u poslu od samog početka (izrade podloga za potrebe projektiranja) pa sve do kraja, tj. do izrade situacijskog nacrta stvarnog stanja. Treba imati na umu da je konačni cilj jednog ovakvog posla u zadanom roku napraviti građevinu što bolje kvalitete koja zadovoljave sve potrebne uvjete. Da bi se tako nešto moglo izvesti, potrebna je što bolja koordiniranost svih sudionika u građenju, a to su: investitor, projektant, izvoditelj radova i nadzorni inženjer. Kontrola kvalitete izvedenih radova provodi se na osnovi uputa Opći tehnički uvjeti za radove na cestama (u daljnjem tekstu OTU). OTU sadrži tehničke uvjete za izvođenje radova, načine ocjenjivanja i osiguravanja kvalitete i način obračuna količina izvedenih radova. Sudionici u gradnji definirani su Zakonom o prostornom uređenju i gradnji: •• investitor je pravna ili fizička osoba u čije se ime gradi građevina; •• projektant je fizička osoba ovlaštena za projektiranje, •• izvođač je osoba koja gradi ili izvodi pojedine radove na građevini; •• nadzorni inženjer je fizička osoba ovlaštena za provedbu stručnog nadzora. Ovaj rad će se detaljnije baviti problematikom vezanom za rad geodeta izvoditelja na izgradnji trupa prometnice i bit će spomenute aktivnosti nadzorne službe. 112

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

2. Geodetska mjerenja tijekom građenja Geodetska mjerenja tijekom građenja se jednostavno mogu podijeliti u dvije skupine i to na operativne geodetske poslove i kontrolne geodetske poslove. U daljnjem tekstu bit će više riječi o provođenju navedenih poslova pojedinačno, metodama izmjere, korištenom instrumentariju i priboru, potrebnoj točnosti, itd. 2.1. Operativni geodetski poslovi 2.1.1. Operativni poligon Da bi se uopće moglo pristupiti izgradnji prometnice ili bilo koje druge građevine potrebno je napraviti stanovite predradnje, npr. prikupljanje projektne dokumentacije (analogne i digitalne). Projekti starijeg datuma uglavnom su samo analogni s vrlo malo digitalnog oblika što dosta otežava posao, dok su projekti novijeg datuma u cijelosti obrađeni digitalno. Nadalje, treba izraditi elaborat iskolčenja te postaviti operativni poligon s kojega će se iskolčavati trasa i provoditi sva ostala mjerenja tijekom gradnje, kao i elaborat izvlaštenja s iskolčenom granicom zahvata. Posljednji korak u tim predradnjama je, dakako, primopredaja trase. Kod primopredaje trase investitor predaje izvoditelju radova elaborat iskolčenja. Primopredaja trase je zapravo službeni čin kojim se ustanovljava da je trasa iskolčena te se izvođač uvodi u posao. Operativne geodetske poslove obavljaju geodeti izvoditelja radova. To su iskolčenja trase i svih objekata u trasi i preko trase prometnice, sva mjerenja koja su u vezi s prijenosom podataka iz projekta na teren i obrnuto, održavanje iskolčenih oznaka na terenu u cijelom razdoblju izvođenja radova. Operativni poligon se koristi za sva geo-

Biondić, H. (2012): Geodetski radovi pri izgradnji i rekonstrukciji prometnica Ekscentar, br. 15, pp. 112-115

detska mjerenja do kraja izgradnje cijelog objekta. Najbolji razmak između geodetskih točaka operativnog poligona je od 200 do 300 metara i točke se najčešće stabiliziraju betonskim kamenjem (slika 2.1). Točke se postavljaju izvan dosega građevinskih radova. To je isključivo iz razloga da budu sačuvane od oštećenja koje se nerijetko događa. Geodetske točke obično su udaljene tridesetak metara od gradilišta u obradivim poljoprivrednim površinama, npr. u Slavoniji, ali ni to nije garancija da Slika 2.1. Stabilizacija geodetske točke će biti sačuvane jer ih mogu uništiti poljoprivredne i građevinske mehanizacije. Zato je dobro označiti točku zabijanjem kolca pored nje i omotati neku vidljivu traku ili slično. 2.1.2. Geodetski instrumenti Prije samog otvaranja gradilišta, nužno je provesti kalibraciju geodetskih mjernih instrumenata kao sigurnost da će podaci iz projekta biti točno preneseni na teren. Instrumenti koje koristimo su: •• klasični niveliri •• digitalni niveliri •• totalne mjerne stanica •• GPS sustavi. Geodetska mjerenja će biti visinska i položajna. Visinska mjerenja su visinska iskolčenja (geometrijski nivelman, trigonometrijski nivelman i GPS) i mjerenja slijeganja (geometrijski nivelman, trigonometrijski nivelman). Položajna mjerenja su položajna iskolčenja i snimanja izvedenih stanja (polarna metoda primjenom totalnih mjernih stanica i GPS). Najčešća kombinacija instrumenata na gradilištima su klasični nivelir i totalna stanica, prije svega zato što su jeftiniji od digitalnih nivelira i GPS sustava, a ipak njima možemo postići odgovarajuću točnost. U ranijim fazama mjerenja, snimanja postojećih stanja i temeljnog tla te iskolčavanja posteljica i tampona, moguće je koristiti totalne stanice, dok je za »skuplje« slojeve kolničke konstrukcije preporučljivo koristiti nivelire. 2.1.3. Kolnička konstrukcija Kolnička konstrukcija je najvažniji dio ceste. To su sustavi koji se sastoje od određenih materijala ugrađenih u više kompaktnih, među-

Stručni članci

Slika 2.2. Uništena geodetska točka

Slika 2.3. Totalna mjerna stanica

sobno povezanih slojeva. Ceste mogu imati jedan ili više asfaltnih slojeva, cementom stabiliziran nosivi sloj CNS (ceste za teška opterećenja) i mehanički stabilizaran nosivi sloj MNS. U dijelu projekta kojim se dimenzioniraju kolničke konstrukcije i u normalnom poprečnom profilu nalaze se podaci o debljini pojedinog sloja. Normalni poprečni profil (slika 2.4) određuje geometrijske odnose svih konstruktivnih elemenata ceste kao što su širine pojedinih slojeva i njihovi poprečni padovi, pokosi i drugo. Svrha kolničke konstrukcije je ta da prihvati opterećenje i da ga bez štetnih posljedica prenese na posteljicu. Slojevi kolničke konstrukcije se iskolčavaju na progušćenim profilima (osobito asfaltni slojevi), a mjerenja se provode na karakterističnim mjestima profila. Za autoceste su to četiri točke, a za ostale ceste tri. OTU je za posteljicu i ostale slojeve kolničke konstrukcije propisao tolerancije, odnosno vrijednosti dozvoljenih odstupanja pojedinog sloja od projekta. Vrijednosti odstupanja prikazane su u Tablici 1. Već je spomenuto da je izgradnja ceste skup posao, stoga treba još jednom napomenuti da se geodetska izmjera pojedinih slojeva ceste treba provoditi s posebnom pažnjom. Svaki sljedeći sloj je skuplji od prethodnog pa su i tolerancije sve manje. Po završetku geodetske izmjere svakog pojedinog sloja, ukoliko su odstupanja u dozvoljenim granicama, obavještava se nadzorni inženjer za geodeziju, koji će još jednim mjerenjem na terenu ustanoviti je li sloj izveden po projektu i svoje zapažanje zapisati u građevinski dnevnik. Na osnovi tog upisa, glavni nadzorni inženjer za trasu odobrava izgradnju sljedećeg sloja. 2.1.4. Postojeće stanje i temeljno tlo Os trase koju je investitor predao izvoditelju uglavnom je stabilizirana drvenim kolcima i označena nekom vidljivom bojom, ali os će se već ulaskom prvog građevinskog stroja početi uništavati. Cilj je da os

Slika 2.4. Normalni poprečni profil

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

113

Biondić, H. (2012): Geodetski radovi pri izgradnji i rekonstrukciji prometnica Ekscentar, br. 15, pp. 112-115

Stručni članci Tablica 2.1. Dozvoljena odstupanja za pojedine slojeve Sloj ceste

Tolerancija po OTU

Posteljica

± 30 mm

Mehanički stabiliziran nosivi sloj MNS

± 15 mm

Cementom stabiliziran nosivi sloj CNS

± 15 mm

Bitumeniziran nosivi sloj BNS

± 15 mm (autocesta ± 10 mm)

Habajući sloj asfalta

± 10 mm (autocesta ± 5 mm)

bude što duže očuvana, barem dok traju, uvjetno rečeno, grubi radovi, kao što su skidanje humusa i iskop temeljnog tla, a to se može postići samo njezinim osiguravanjem. Detaljna iskolčenja profila se provode na razmacima od 5 do 50 metara i u punoj širini. Geodetska izmjera postojećeg stanja provodi se na svim profilima u cijeloj zoni zahvata (koju definira pojas izvlaštenja). Podatke izmjere je nužno ucrtati kasnije u poprečne profile jer su postojeće stanje (slika 2.5) i temeljno tlo (slika 2.6) najrelevantniji podaci pri izradi obračuna masa (kubature). Često je u projektima dano postojeće stanje kao rezultat geodetske izmjere metodom slabije točnosti (npr. aerofotogrametrija) pa se iz tog razloga podaci postojećeg stanja dobiveni neposrednim geodetskom izmjerom na terenu uzimaju i kao važeći. Na sraslom tlu ne može se graditi cesta zbog vrlo male nosivosti površinskog sloja (humusa) te se ono uklanja građevinskom mehanizacijom izvan trupa ceste. Debljine skidanja humusa su od 15 do 40 cm, a može biti i više, sve dok se ne postigne potrebna nosivost tla. Uklanjanjem humusa i sabijanjem takve površine nastaje temeljno tlo. Geodetska izmjera temeljnog tla također se provodi na svim profilima i unosi se u poprečne profile. Naime, projektom je predviđena količina ugradivog materijala pa bi se većim skidanjem humasa i produbljivanjem do »zdravog« tla ta količina povećala što bi u konačnici rezultiralo poskupljenjem ceste. Zbog toga je geodetska izmjera temeljnog tla jedna od najvažnijih radnji u izgradnji ceste. Ocjene i kontrole iskopa, u smislu kvalitete tla, donose geomehaničari, a ne geodeti ili geodetski nadzor. Odluka da se temeljno tlo produbi može biti zbog činjenice da se na nekom dijelu buduće ceste nalazila nekakva deponija smeća ili zbog muljevitog tla i slično. Podaci izmjere obrađuju se u CAD programima, ali na terenu se podaci mjerenja bilježe u obrasce. Obično nadzorni inženjer daje obrasce geodetima izvoditelja radova, iako to nije pravilo, koje će nakon provedene geodetske izmjere tražiti na uvid radi kontrole podataka. Primjer jednog takvog obrasca vidi se na slici 2.7. Kao što se može vidjeti, u zaglavlju je pokazano što sve označava koja rubrika. Svi podaci se unose kemijskom olovkom plave ili crne boje, dok nadzorni inženjer svoja mjerenja evidentira drugom bojom, najčešće crvenom. Na ovakav obrazac se nailazi na mnogim gradilištima u RH pa možemo reći da je već postao »standard«. Najvažnije je da pruži informaciju o traženom podatku. Iz podataka mjerenja može se vidjeti kota postojećeg stanja, ispod toga nalazi se kota temeljnog tla, a crvenom bojom napisana je razlika, što u ovom slučaju, pokazuje koliko je humusa skinuto. Na temeljno tlo može se početi graditi kolnička konstrukcija. Završni sloj nasipa nazivamo posteljica (slika 2.8). Takva vrsta nasipa je izrađena od različitih materijala. Upravo nasip čini najveću količinu materijala u cesti. Geodetska izmjera posteljice također se provodi na karakterističnim profilima, a evidentira se putem obrazaca. Posteljica i slojevi kolničke konstrukcije koji se nastavljaju na nju moraju biti dovedeni na projektirani položaj, tj. imati svoju projektiranu kotu. 2.2. Kontrolni geodetski poslovi Kontrolne poslove u procesu gradnje ceste obavljaju nadzorni inženjeri. Broj nadzornih inženjera ovisi o složenosti i veličini objekta na kojemu se izvode radovi. Pravna osoba koja je ugovorila poslove 114

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Slika 2.5. Primjer postojećeg stanja

Slika 2.6. Primjer temeljnog tla

Slika 2.7. Primjer obrasca geodetske izmjere postojećeg stanja i temeljnog tla

Biondić, H. (2012): Geodetski radovi pri izgradnji i rekonstrukciji prometnica Ekscentar, br. 15, pp. 112-115

Stručni članci

Slika 2.8. Završni sloj nasipa – posteljica

nadzora, npr. Institut građevinarstva Hrvatske – IGH, imenuje nadzornog inženjera i izdaje mu rješenje o imenovanju. Može se dogoditi da na poslovima geodetskog nadzora imamo više nadzornih inženjera. Nadzorni geodetski inženjer kontrolira točnost izvođenja geodetskih radova. U geodetskom smislu, to je kontrola iskolčenja položaja i visina te točnost izvođenja pojedinih dijelova prometnice koja je definirana prema OTU (tablica 2.1). Uglavnom se zajedno s iskolčenjem prometnice provodi i iskolčenje granica izvlaštenja i obnavljaju se međne oznake. Nakon toga može početi izgradnja. Najveći dio radova geodetskog nadzornog inženjera svodi se na kontrolna mjerenja u pojedinim fazama izgradnje ceste. Svrha tih mjerenja je da se utvrdi jesu li slojevi ceste položajno i visinski u skladu s projektom. Kontrole se provode odmah nakon geodetske izmjere koje su izveli geodeti izvoditelja radova. Svi se podaci zapisuju u obrasce, a evidenciju i ocjenu o kvaliteti daje geodetski nadzorni inženjer upisom u građevinski dnevnik. Prve kontrole se provode već na postojećem stanju s ciljem da se uoče moguće razlike u odnosu na postojeće stanje koje je dano projektom, a koje mogu biti znatne ukoliko je prošlo dosta vremena od izrade geodetske podloge za projekt i početka radova. Nadalje, nakon preuzimanja postojećeg stanja, započinje se s izgradnjom ceste. Kontrolna mjerenja provode se na svim slojevima prometnice te se podaci mjerenja evidentiraju u odgovarajuće obrasce. Primjer jednog takvog obrasca je dan na slici 2.9 koji predstavlja kontrolno snimanje sloja BNS-a. Obrazac se popunjava plavom ili crnom tintom, a nadzorni inženjer prilikom kontrole koristi drugu boju (u ovom slučaju crvena). Sastavljanjem izvješća, koje obuhvaća sva kontrolna mjerenja tijekom cijelog rada na prometnici, završava i posao geodetskog nadzornog inženjera. Izvješće se predaje povjerenstvu za tehnički pregled. 2.2.1. Uvjeti rada i pribor Posao na ovakvim objektima je vrlo dinamičan, a mjerenja se neprestano provode. OTU je propisano da geodetski nadzorni inženjer mora provesti kontrolu nad 50% podataka koje su izveli geodeti izvođača radova. Takva vrsta posla iziskuje i određene uvjete. Nadzorni inženjer mora imati kalibriranu opremu za mjerenje te legalizirani softver za obradu prikupljenih podataka. Kako je rad nadzorne službe timski, geodetskom nadzornom inženjeru treba osigurati primjereni uredski prostor u blizini ostalih tehnoloških nadzora. Geodetski nadzorni inženjer treba voditi računa o tome je li ured za katastar izvješten o zahvatu koji će se provoditi u tom području te osigurati, u dogovoru s katastrom, zaštitu postojećih geodetskih točaka.

Slika 2.9. Kontrolno snimanje sloja BNS

3. Geodetski radovi nakon izgradnje ceste 3.1. Geodetski situacijski nacrt stvarnog stanja i tehnički pregled Rekonstrukcijom i izgradnjom ceste nastaje novo stanje u prostoru koje je potrebno geodetski snimiti i evidentirati. Geodetski situacijski nacrt stvarnog stanja obavezno mora sadržavati sve vidljive elemente iz normalnog poprečnog profila, sve objekte, horizontalnu i vertikalnu signalizaciju, podzemne i nadzemne vodove, cestovnu rasvjetu. On je ujedno i završna kontrola izvedenih radova. Dokumentaciju na tehničkom pregledu odredio je Zakon o prostornom uređenju i gradnji, a to je situacijski nacrt izgrađene građevine prema građevinskoj dozvoli, kao dio geodetskog elaborata koji je ovjerilo tijelo državne uprave nadležno za poslove katastra, a izradila i potpisala osoba registrirana za obavljanje te djelatnosti po posebnom propisu. Po istom zakonu, Povjerenstvu za tehnički pregled mora biti predočeno završno izvješće nadzornog inženjera o izvedbi građevine. 4. Zaključak Radovi na izgradnji prometnica su zahtjevni i iziskuju velike napore. Gradilišta su dugačka, česte su izmjene projekata, mjerenja su svakodnevna, različiti su vremenski uvjeti. Imajući sve to na umu, geodetskim poslovima treba prilaziti odgovorno i pažljivo. Osobitu važnost treba dati izgradnji odnosa na relaciji izvoditelj geodetskih radova – geodetski nadzor jer to je zasigurno prvi korak koji vodi do uspješne realizacije svakog projekta. Literatura ›› Babić, B. (urednik) i suradnici (2001): Opći tehnički uvjeti za radove na cestama, Institut građevinarstva Hrvatske, Zagreb. ›› Narodne novine (2003): Zakon o gradnji, 175. ›› Narodne novine (2004): Pravilnik o tehničkom pregledu građevine, 108. ›› Ambroš, F., Slivac, V., Moser, V. (2007): Geodetski nadzor izgradnje i rekonstrukcije prometnica, Simpozij o inženjerskoj geodeziji, Beli Manastir. List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

115

Put putujem Ekscentar, br. 15, pp. 116-122

Put putujem

Put

m e j u t u p

va sreća pa danas više ne vjerujemo (barem mi geodeti) da je Zemlja ravna ploča koju na svojim leđima nose četiri slona i kornjača, niti će nas poslati inkviziciji ako kažemo da Zemlja nije u središtu svemira. Budući da se još uvijek držimo svog elipsoida, kugle i geoida, ne možemo otputovati na kraj svijeta, ali svakako možemo spakirati kofere i uputiti se u pustolovinu. Kako? Studiranjem u stranoj zemlji! Ipak, ne možemo zavrtjeti globus i nasumično odabrati odredište (baš me zanima kakvo je stanje geodezije na Havajima), ali vjerujem da će se za svakog pronaći neko zanimljivo mjesto. u Postoje brojne mogućnosti, od odlaska na cijeli diplomski studij uključuneke kojih od ta studena a razmjen inozemstvo do različitih ju stručnu praksu, neke samo pisanje diplomskog rada ili i samog slušanja predavanja i polaganja ispita. Sve ovisi o tome koje su vaše želje i koliko volje imate upustiti se u hrabru borbu s papirologijom te tražiti dragi Google da vam pomogne.

este li u srednjoj uvijek bježali sa satova stranog jezika, a pisanje sastavaka na njemačkom bilo je prava tortura? Zaista, pa tko bi pamtio sve one pridjevske deklinacije i glagolska vremena, da ne spominjem određene i neodređene članove! Engleski još može proći; sva sreća pa titlovi ne izlaze čim izađe najnovija epizoda omiljene serije pa ih gledamo bez prijevoda i usput upijamo pokoju riječ. U današnje vrijeme jezici su i više nego traženi i potrebni pa bi usavršavanje naših jezičnih vještina svakako bilo velik plus. Ima li boljeg načina od studiranja vani? Nekima je možda i jezik prepreka da se odluče na taj korak, ali u većini slučajeva, nakon početnog šoka i prilagodbe,

116

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

počinješ se čuditi sam sebi kako prirodno počinješ prihvaćati drugi jezik i polako se rečenice slažu same od sebe, bez prethodnog mozu ganja. Osim učenja stranog jezika koji dolazi u paketu s odlaskom novi okolina, Nova inozemstvo, otkrit ćete jedan sasvim drugi svijet. ljudi, novi načini učenja. Sve će se u jednom danu okrenuti za 180°, ali isplati se. Gradovi koji nikad ne spavaju, mogućnosti koje samo čekaju da budu iskorištene, upoznavanje tuđe kulture. Tko zna, možda završite centrirajući i horizontirajući instrument u Londonu. :)

edna iz široke lepeze razmjena je Erasmus, popularan među studentima jer omogućava odlazak u inozemstvo i na samo jedan semestar bez kasnijeg polaganja razlike ispita. Erasmus je zapravo potprogram akademske mobilnosti namijenjen visokom obrazovanju u sklopu programa za cjeloživotno učenje. Studenti mogu otići na studijski boravak ili stručnu praksu, a dužina boravka iznosi naje manje 3, a najviše 12 mjeseci. Naš fakultet trenutno ima potpisan očekuje ali nu, ugovore s fakultetima u Ljubljani, Dresdenu i Münche se nastavak suradnje i proširivanje izbora. Jedan od poznatijih natječaja za dodjelu stručnih praksi je IAESTE koji omogućuje najboljim studentima odlazak na atraktivne lokacije, rad i stjecanje iskustva na budućem polju zanimanja, a uz to jamči najbolje ljeto u životu. Dakle, želite jesti talijansku pizzu, piti češko pivo, popeti se na Eiffelov toranj, vidjeti Big Ben, a uz to doživjeti hrpu priča za koje nikad neće a biti dovoljno riječi da ih ispričate? Pronađite nešto što vam odgovar vama stranica i riskirajte! Neka od iskustva donosimo na sljedećim šeg najdražeg stručnog časopisa. :)

Put putujem Ekscentar, br. 15, pp. 116-122

Put Putujem

Crtice s doktorata u Salzburgu

Prije svega, želio bih se zahvaliti profesoru Damiru Medaku i asistentu Ivanu Medvedu, koji su mi bili podrška tijekom cijelog procesa. Ni sam nisam znao kako i otkud početi i kako se postaviti, ali zato su mi oni svojom podrškom sve olakšali i neizmjerno sam im zahvalan na tome. Što reći, koju »posluku porati«? Zovem se Ivan Tomljenović i završio sam diplomski Studij geodezije i geoinformatike, usmjerenje geoinformatika, na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u lipnju prošle godine. Trenutno se nalazim u Austriji, u malom gradiću zvanom Salzburg, gdje pohađam postdiplomski studiji (PhD) Doctoral College GIScience (http://dk-giscience.zgis.net) u sklopu Sveučilišta u Salzburgu. Krenimo redom... Kako sam dospio ovdje? Nakon što sam definitivno odlučio da želim potražiti posao van okvira Lijepe naše, uputio sam se jedinim osobama za koje sam smatrao da mi mogu pomoći i krenuo postavljati pitanja. Profesor Medak i asistent Medved izašli su mi u susret te me uputili na par web stranica na kojima sam krenuo tražiti oglase. Ovim putem postavljam link ovdje kako biste i vi, ako imate želju, mogli otići i potražiti oglase: http://ec.europa.eu/euraxess/index.cfm/ jobs/index (stranica Europske komisije na koju se redovito postavljaju ponude za posao iz više znanstvenih područja, potrebno je samo registrirati se i popuniti vlastiti CV) te http://www.earthworks-jobs. com (odličan izvor ponuda za posao bilo kojeg tipa, znanstveni ili standardni pristup). Sljedeće što je trebalo je hrpa ustrajnosti i hladna glava. Nakon otprilike 25 poslanih upita i više od 20 odbijenica, stigao je i on, poziv na intervju. Uslijedilo je savjetovanje s profesorom i asistentom te put u Salzburg. Bilo je poprilično stresno sjediti ispred komisije sastavljene od 8 profesora koji su vrhunski stručnjaci na svom području i odgovarati na brojna pitanja. Nakon povratka kući uslijedilo je mukotrpno čekanje na odgovor. Mjesec dana kasnije, isti je i stigao u obliku e-mail poruke koja mi je dala do znanja da

sam trenutno prvi na listi čekanja i da će me zvati ako se oslobodi dodatno mjesto. Ne moram ni napomenuti da su mi u tom trenutku sve lađe potonule. Nakon dodatnih mjesec dana čekanja, a baš dan prije obrane diplomskog, uslijedio je poziv od mojeg sadašnjeg mentora koji mi je ponudio otvorenu poziciju. Uslijedio je emocionalni šok i opća panika, sazivanje sve bliže i daljnje rodbine, prijatelja i ostalih... I tako, nakon hrpe popunjenih prijava i dodatne papirologije, sjedim u svom uredu u Salzburgu i prisjećam se svega s osmjehom. Ako imate želju iskušati svoju sreću van okvira Lijepe naše, zaboravite na riječi »ne mogu« i »neću« te pokušajte biti hladne glave. Upornost je jedino na što se možete osloniti. Gdje sam sad? Salzburg, četvrti najveći grad u Austriji, smješten sjeverno od Alpa. Udaljen je oko 300 km od Beča, ima površinu oko 66000 km2 te oko 150000 stanovnika. Grad ima tri sveučilišta te visoki postotak studenata. Uvršten je na UNESCO-vu Listu svjetske

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

117

Put putujem Ekscentar, br. 15, pp. 116-122

Put putujem

baštine 1997. godine. Rodno je mjesto Wolfganga Amadeusa Mozarta i Christiana Dopplera. Vrlo popularan među turistima kojih ne nedostaje tijekom cijele godine. Što se tiče standarda, jedan je od najskupljih gradova za život u Austriji. Posao? Unutar okvira Sveučilišta u Salzburgu osnovan je poseban postdiplomski program pod izvornim nazivom »Doctoral College GIScience«. Financijska podrška dobivena je od strane nacionalne agencije za financiranje istraživanja (National Research Funding Agency – FWF). Prva skupina polaznika započela je s radom 3.10.2011. godine te se sastoji od 10 potpuno financiranih te 8 pridruženih suradnika koji dijele identična prava kao i prva skupina, ali se sami financiraju. Ja se nalazim u prvoj skupini. Opis posla može se svesti na sljedeću krilaticu: »edukacija kroz istraživanje«. Plaćeni ste da se obrazujete i doprinosite »kritičnoj« masi znanja, a zauzvrat na kraju školovanja dobijete svoju doktorsku titulu, ukoliko zadovoljite kriterije i uspješno obranite disertaciju. Predviđeno je da student tijekom studija ode na razmjenu u trajanju od 6 mjeseci. Moguće je izabrati pogodno mjesto u dogovoru s mentorom. Postoji već unaprijed definirana lista mogućnosti, ali ju je moguće promijeniti ako se mentor složi s odlukom. Poslovni ugovor traje 3 godine, s tim da je moguće produžiti isti i na 4. godinu ako se procijeni da je vaš doprinos značajan te vam se dopusti da istražujete svoje područje dodatnih pola godine do godinu dana. Nakon isteka ciklusa od 3, odnosno 4 godine, ponovno se otvaraju radna mjesta i kreće novi ciklus. Predviđeno je da cijeli program traje ukupno 12 godina, tj. da izrodi 3 generacije doktoranada. Cijeli program podijeljen je na tri zasebne cjeline: •• Reprezentacije i podatkovni modeli – fokusirani na istraživanje vezano uz konceptualno modeliranje prostora, prostornih

118

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

značajki i fenomena. Također daje prostorni uvid u razne oblike fizičkih i apstraktnih objekata sa svrhom otkrivanja potencijalne snage unutar »prostorne perspektive«. •• Vrijeme i procesi – koriste se rastućom dostupnošću podataka dobivenih iz raznih senzora u realnom vremenu, važnošću procesno orijentiranog modeliranja te će se posvetiti potrebi vremenskog modeliranja iznad standardnih okvira jednostavnih i diskretnih vremenskih presjeka. •• Prostor, mediji i društvo – razmatra perspektivu korisnika te se koristi komunikacijom na razini geoinformacija kao teoretskim izvorom za prostorno istraživanje: kognitivni procesi vode do mentalnih mapa koje su visokorelevantne po pitanju djelovanja, a što zauzvrat oblikuje fizičke i socijalne prostore. Koncepti prostornog razmišljanja te prostorne teorije čine srž ove cjeline. Više informacija o samom studiju, cjelinama te kontakt podacima svih zaposlenika, možete pronaći na sljedećoj stranici: http://dk-giscience.zgis.net. Život u Austriji? Ne mogu se požaliti. Zarađujem dovoljno za održavanje i usput si mogu priuštiti određene sitnice. Poslovna atmosfera je opuštena, radite s fleksibilnim radnim vremenom (dođete kad hoćete, odradite svojih 6 sati i idete kući) te imate vlastiti ured. Grad je malen, nije baš prepun sadržaja za mlade ljude, ali može se pronaći puno toga da se ispuni svakodnevica. Svi sadržaji lako su dostupni, a klubova ima dovoljno da imate gdje izaći i zabaviti se. Pivnice, klubovi, kafići, kulturne znamenitosti, sportski sadržaji, kulturni sadržaji... Ne mogu reći da mi nešto fali. Ivan Tomljenović

Put putujem Ekscentar, br. 15, pp. 116-122

Put Putujem

Erasmus razmjena

Zagreb - Ljubljana Već iz naslova možete razabrati da će idućih nekoliko redova teksta biti posvećeno, među studentima dobro poznatoj, Erasmus razmjeni. U njoj je, naravno, sudjelovao netko od studenata Geodetskog fakulteta u Zagrebu. Otišao je u Ljubljanu, obavio razmjenu, vratio se nazad u Zagreb i sad vam piše o tome kako je bilo. Taj tajnoviti student sam ja, Ivor Hodulak, inače student 3. godine preddiplomskog studija Geodezije i geoinformatike. Nisam preveliki entuzijast što se putovanja tiče pa se za razmjenu nisam odlučio iz turističkih razloga. Mogao sam se prijaviti i za razmjenu u daleku Njemačku ili na neka druga mjesta, ali sam otišao u ne tako daleku Sloveniju. Razmjenu čak nisam ni planirao, već mi je na nju ukazao Ivo, moj kolega s faksa, koji je pročitao obavijest o razmjeni na stranicama našeg fakulteta i iz zafrkancije predložio da odem. Pomislio sam: »Slovenski znam, Ljubljana i nije tako daleko, tamo mi studira veliki dio prijatelja pa zašto onda ne bih otišao na jednosemestralni izlet u Ljubljanu!?« Naravno da je pored toga razlog za odlazak u Ljubljanu bio i stjecanje novih prijateljstva, upoznavanje potencijalnih budućih suradnika, nova znanja i iskustva, ali te su mi stvari prve prozujale kroz glavu. Tada sam se, skoro pa ni iz čega, zagrijao za ideju i u idućim danima, uz pomoć profesora Vlade Cetla, našeg ECTS koordinatora, ispunjenih nekoliko dokumenata i riješenih birokratskih procesa, prijavio na razmjenu. S obzirom da živim u Krškom u Sloveniji, moja razmjena bila je malo neuobičajena u odnosu na ostale kod kojih su destinacije zemlje u kojima ne živiš. Moj slučaj bio je zanimljiv ne samo mojim kolegama, nego i djelatnicima na našem Sveučilištu u Zagrebu, a da ne govorim koliko me čuđenja dočekalo u Ljubljani. Na fakultetu u Ljubljani koji se zove Fakulteta za gradbeništvo in

geodezijo (u prijevodu: Fakultet građevine i geodezije) i nalazi na adresi Jamova 2, geodezija je jedan od smjerova. Već sam se na početku uspio dosta dobro uklopiti među nove kolege te veći dio njih upoznati, za što je svakako zaslužno njihovo gostoprimstvo i želja da mi pomognu oko snalaženja u novoj okolini, kao i mali broj studenata na godini. Na trećoj godini bilo nas je 20-ak, tako da su predavanja, kao i vježbe, tekla u poprilično toploj atmosferi. Problem, na kojeg sam naletio već na početku, prije samog odlaska pri sklapanju ugovora u kojem se odabiru predmeti koje student upisuje na drugom fakultetu, nepoklapanje je našeg i njihovog nastavnog plana. Peti (zimski) semestar, kojeg sam upisivao, u Ljubljani i kod nas u Zagrebu nije jednak, sličan je u jednom ili dva kolegija. U namjeri da u Ljubljani odslušam što sličnije kolegije onima koje bih inače slušao u petom semestru kod nas, morao sam birati kolegije sa zimskih semestara preddiplomskog studija, od kojih su mi najviše odgovarali kolegiji trećeg i petog semestra pa sam se tako tijekom studija upoznao i sa studentima druge godine. Gledajući unatrag, nepoklapanje našeg i njihovog programa bio je jedini veći problem i stvar koja se mi nije svidjela, ali kako smo zajedničkim snagama uspjeli izabrati kolegije ukupne vrijednosti od 30 ECTS bodova i dogovoriti da njihovim polaganjem mogu nesmetano nastaviti studij nakon razmjene, ni to više nije predstavljalo nekakav problem. Kada je počeo čisti studij, sve je teklo uobičajenim putem, kao i kod nas: slušanje predavanja, obavljanje vježbi, predaje projekata… Na kolegijima koje sam slušao primijetio sam da su zbog manjeg broja studenata predavanja kod nekih profesora dinamičnija zbog interakcije studenti – profesor pa samim time možda i efektivnija

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

119

Put putujem Ekscentar, br. 15, pp. 116-122

Put putujem

nego kod nas. Dojmio me se i broj računalnih učiona te njihova neprestana dostupnost studentima, tako da se mogu slobodno koristiti kada u njima nema nastave. Pristup računalima bio je gotovo uvijek omogućen. Osim opremljenosti računalima, dojmila me se i opremljenost geodetskim instrumentima. Svaka je od 6 grupa za vrijeme dvodnevnih terenskih vježbi iz kolegija Katastar nekretnina na Vačama (naselje u neposrednoj blizini točke GEOSS – geometrijsko središte Slovenije), gdje sam također sudjelovao, bila opremljena Leica totalnom stanicom i svim pripadajućim instrumentarijem. Uz terenske vježbe na Vačama, za studente istog kolegija, organiziran je i izlet u okolicu Maribora, gdje se nalazi općina Markovci poznata po velikom broju komasacija, koji je poslužio za bolje upoznavanje s procesom komasacije. U sklopu istog izleta vodili su nas još i u najveću slovensku hidroelektranu Zlatoličje te kasnije u Maribor pa sam tako još bolje upoznao znamenitosti Slovenije. Dok sam bio u Ljubljani, morao sam nešto i jesti pa evo nešto o studentskoj prehrani. Ona je subvencionirana kao i kod nas, s tim da studenti ne jedu samo u menzama, već i u restoranima koji imaju menije za studente. Pa tako na studentski bon možeš jesti u pizzeriji, meksičkom, kineskom, indijskom ili nekom drugom restoranu, kebab, ćevape, sendviče itd. Tako da, što se tiče izbora i kvalitete hrane, može se reći da je bolja nego kod nas, ali je zato i dosta skuplja. Za jedan obrok srednje cijene student plaća od 2 do 3 €. Cijene mogu biti više, ali i niže, ovisno o tome u kojem se restoranu jede. Kad smo već kod studentskog života, ne možemo izostaviti ni noćni život. No njega ne mogu baš previše pohvaliti, ali ne mogu ni reći da je loš, barem za one koji znaju kuda treba ići. Postoje kafići otvoreni do kasnih noćnih sati i mjesta za koncert poput Kino Šišika, Metelkova, Cvetličarna itd., gdje je uvijek moguće pronaći zanimljiva zbivanja i dobru glazbu. Nakon uspješno obavljenog semestra u Ljubljani, moram reći da mi nije nimalo žao što sam otišao na razmjenu. Sve u svemu, bilo mi je lijepo, ali mi je upravo tako i drago što sam se vratio.

Iskustvo s prakse u Njemackoj

Ivor Hodulak

Za samo jednu ponuđenu praksu u geodetskoj struci prijavilo se sedmero ljudi, a ja sam bio zadnji na popisu. Razmišljao sam isplati li se uopće ići na podjelu praksi ili da zovnem prijatelja da odemo na pivu. Na kraju sam otišao iz čiste znatiželje, da vidim tko će mi ukrasti tu zadnju priliku da odem negdje vani na praksu (u tom trenutku bio sam apsolvent i jedino što sam još trebao jest napisati diplomski rad). Nakon petnaestak minuta primijetio sam da ne prepoznajem nikoga s faksa u predavaoni gdje su se dijelile prakse i to je bilo dovoljno da se lagano počne rađati nada - vječni optimist! Onda sam načuo da je cura s moje godine koja je inače bila prva na popisu odustala od prakse i tada su već i ostali u prostoriji počeli gledati sa zanimanjem što će se dogoditi. Nakon 5 minuta znojenja i grickanja noktiju došla je na red geodezija i cura iz IAESTE-a rekla je neka dignu ruke svi koji su prisutni s Geodetskog fakulteta. Na moju sreću samo je jedna ruka poletjela u zrak – i to moja! Ljudi u redu pored mene čak su i počeli pljeskati jer su shvatili što se dogodilo, a ja sam brže bolje išao potpisati ugovor da se kojim slučajem, nakon svega toga, ne bi pojavio netko od mojih kolega i odnio mi praksu u zadnjim sekundama. Dobio sam praksu u Njemačkoj, u Stuttgartu, a jedan od uvjeta za dobivanje prakse bio je dobro poznavanje njemačkog jezika. Ovo spominjem jer sam u početku njemački znao samo površno i nisam imao pojma kako ću se sporazumjeti s njemačkim kolegama. Na kraju je sve ispalo super i sada ne bih lagao kada bih u životopisu 120

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Put putujem Ekscentar, br. 15, pp. 116-122

napisao da se njemačkim jezikom služim sasvim dobro. Kada sam došao u Stuttgart, dočekao me jedan od članova IAESTE-a i odveo do stana u kojem sam trebao provesti tri mjeseca za vrijeme prakse. Imao sam svoju sobu i petero cimera/cimerica. Kada sam tek došao, dijelio sam stan s jednim momkom iz Slovenije, jednim iz Kanade, jednim iz Nizozemske, jednim iz Ukrajine i curom iz Finske. Kasnije su stigli momak iz Australije i momak iz Srbije. Oni su imali malo ležernije prakse od mene jer sam ja jedini baš radio u tvrtki, ali meni je to i odgovaralo. Da mi je netko prije prakse rekao da ću se svako jutro dizati u 6 i raditi do 5 - 6 popodne, ne znam koliko bih joj se radovao, ali gore sam nekako odmah uhvatio ritam i baš sam imao energije za sve. Preko tjedna sam radio i bavio se sportom, a vikendom tulumario i moram reći da mi nije falilo ni jednoga ni drugoga. Najbolja stvar kod IAESTE praksi su tzv. IAESTE vikendi. Uvijek besprijekorno organizirani, puni ljudi iz cijelog svijeta i pozitivne energije. Ja sam bio u Pragu i Münchenu te u Stuttgartu, naravno. Najbolji vikend bio je u Münchenu, iako sam drugu noć zaspao prije ponoći (besplatan savjet: nemojte početi piti u 9 ujutro!). Nema smisla opisivati te vikende, to jednostavno treba doživjeti, »ergo« prijavite se za praksu. Ono što bi vjerojatno većinu moglo zanimati je stanje s novcem. Ja nisam imao apsolutno nikakvih problema s novcem, a roditelji mi nisu morali uplatiti ni kune dok sam bio na praksi. Naime, imao sam dosta prekovremenih koji su se uredno plaćali u tvrtki u kojoj sam

Put Putujem

imao praksu, plus neki dodaci od DAAD-a do kojih sam došao samo zato što sam pitao. Uglavnom, kada dođete na praksu, dobro se raspitajte koje sve mogućnosti postoje za subvencioniranje svega što vam padne na pamet. Mi smo imali sreću što nam je cimerica iz Finske svoju praksu odrađivala za IAESTE, tako da smo imali »insajdera«. Gdje god smo išli, dobili bismo bar dio novaca nazad od IAESTE-a, samo bismo morali sačuvati račune. Na kraju mogu reći da sam ljut na sebe što mi je trebalo čak 5 godina da se prijavim na ovako nešto i što je to najvjerojatnije bila moja prva i zadnja praksa ovakvog tipa u životu. Vratio sam se u Zagreb prije petnaestak dana i ne mogu vam opisati kako mi je sad dosadno ovdje. Iskustvo i znanje koje sam dobio u ta četiri mjeseca (na kraju sam produžio svoju praksu za mjesec dana) koliko je trajala praksa, veće je nego sve što sam naučio u 5 godina fakulteta. Sve dotada bila je čista teorija i kada sam napokon počeo raditi, uživao sam kao malo dijete. Također, nisu zanemarivi ni beer festivali koji su bili jedan od razloga produživanja prakse i nisam pogriješio ostavši mjesec dana duže. Inače, ako dobijete priliku za praksu u Njemačkoj, prihvatite objeručke, vjerujte mi, nećete požaliti. Meni je ova praksa bila iskustvo koje nikada neću zaboraviti. Hvala IAESTE-u Zagreb na svemu, stvarno ste super ekipa! P.S. Posebno hvala mojim kolegama koji se nisu pojavili na dodjeli praksa. SUCKERS!!! :) Ruso

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

121

Put putujem Ekscentar, br. 15, pp. 116-122

Put putujem

Postdoktorsko

usavršavanje u Italiji

U razdoblju od 1. veljače 2011. do 31. siječnja 2013. prof. dr. sc. Vlado Cetl boravi na postdoktorskom usavršavanju u Institutu za okoliš i održivost u Zajedničkom istraživačkom centru Europske komisije u Ispri, u Italiji. Zajednički istraživački centar (Joint Research Centre - JRC) ima misiju pružati znanstvenu i tehničku podršku usmjerenu na korisnike za osmišljavanje, razvoj, provedbu i praćenje politike EU-a (http:// ec.europa.eu/dgs/jrc). Zajednički istraživački centar obuhvaća 7 znanstveno-istraživačkih instituta: •• IRMM (Institute for Reference Materials and Measurements), Geel, Belgija •• IE (Institute for Energy), Petten, Nizozemska •• ITU (Institute for Transuranium Elements), Karlsruhe, Njemačka •• IPSC (Institute for the Protection and Security of the Citizen), Ispra, Italija •• IHCP (Institute for Health and Consumer Protection), Ispra, Italija •• IES (Institute for Environment and Sustainability), Ispra, Italija

122

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

•• IPTS (Institute for Prospective Technological Studies), Sevilja, Španjolska Uprava za proširenje i integraciju Zajedničkog istraživačkog centra (JRC Enlargement and Integration Action) nalazi se u Bruxellesu u Belgiji i usredotočena je na istraživačke potrebe zemalja kandidatkinja s ciljem da ubrza njihovu pripremu za ulazak u Europsku uniju. Znanstvenu i stručnu suradnju sa Zajedničkim istraživačkim centrom moguće je ostvariti putem sudjelovanja hrvatskih znanstvenika u stručnim tečajevima i radionicama JRC-a, zajedničkim istraživačkim projektima te preko mogućnosti zapošljavanja i otvaranja novih radnih mjesta u Zajedničkom istraživačkom centru. Takva prilika je posebno zanimljiva za stručnjake iz Hrvatske, s obzirom na skoro punopravno članstvo u EU. Na web stranici JRC-a redovito se objavljuju novi natječaji, a moguće je otići na izradu doktorskog rada, postdoktorsko usavršavanje i kao znanstvenik s višegodišnjim iskustvom za rad na određenim projektima. Također, postoje i natječaji za nacionalne eksperte u odgovarajućem području. Prof. dr. sc. Vlado Cetl boravi u Institutu za okoliš i održivost u Odjelu za digitalnu Zemlju i referentne podatke (Digital Earth & Reference Data Unit), bivšem Odjelu za infrastrukturu prostornih podataka (Spatial Data Infrastructure Unit). Jedna od temeljnih zadaća Odjela je pružanje podrške implementaciji INSPIRE (Infrastructure for Spatial Information in Europe) Direktive u zemljama EU. Prof. Cetl uključen je u izradu tehničkih specifikacija i propisa vezanih uz INSPIRE skupove prostornih podataka, kao i uz aktivnosti proširenja te uspostave INSPIRE-a u zemljama Zapadnog Balkana, među kojima je i Hrvatska.

Studentska putovanja Ekscentar, br. 15, pp. 123-125

Studentska putovanja

To je naša Slavonija, to je naša ravnica... Nisu bez razloga brojni pjesnici opjevavali Slavoniju, oštrili svoja pera da nam dočaraju raskoš tog ravničarskog kraja. Najbolje to znaju studenti Geodetskog fakulteta koji su i ove godine željno iščekivali putovanje prepuno slavonskih avantura. Krenuli su s mislima da prošlogodišnje putovanje ništa ne može nadmašiti, no Slavonija ih je i ovog puta iznenadila i otkrila im još jedan djelić svojih čarolija i ljepota. Dogovoreni polazak bio je u šest sati ujutro. No, svi jako dobro znaju kako to ide s dogovorima, pogotovo ako su u toj cijeloj priči i »uvijek točni« geodeti koji su noć prije proslavili splitsku noć »u Roka« sa zvijezdom Marijanom Banom i pokojom čašicom vina. Moglo bi se reći da smo put započeli na vrijeme i u jako opuštenoj atmosferi koja je svakim kilometrom postajala sve veselija i veselija. Atmosfera je dosegla vrhunac na prvom predviđenom stajalištu, u Kutjevu, na degustaciji različitih sorti vina. Sve one ljubavne priče o geodetima i čašicama vina, ovog su puta dobile svoje potpuno značenje. Smijeha, dobrog raspoloženja, a ni vina, nije nedostajalo. Zahvaljujemo se gospodi što nas je podučila ispravnom degustiranju. Nakon satne degustacije nastavili smo naše putovanje prema Osijeku gdje smo i odsjeli na već poznatim lokacijama, ženski dio vesele družine u privatnom smje-

štaju »Maksimilian«, dok je za muški dio bio rezerviran hostel »Tufna«. Slijedilo je smještanje u hostele, menza, obilazak grada i izlazak za pamćenje. Toliko dobre energije, vrhunskog raspoloženja, trenutaka koje nikad nećemo zaboraviti, zajedništva, novih i još boljih starih prijateljstava, fotografija i videosnimaka koje su ovo putovanje obilježile za cijeli naš život. To je Osijek. Što se dogodilo u Osijeku, ostaje u Osijeku. Zvuči kao klišej. No, samo tako zvuči. :) Jutro je svanulo, a priča o polasku u dogovoreno vrijeme i ovog se puta ponovila. Nakon svega dva sata kašnjenja, uputili smo se u Vukovar. Teško je izabrati riječi o gradu heroju, teško je osjećaje staviti na papir, uobličiti u rečenicu da zvuče smisleno. Svaka kuća, svaka zgrada, njiva, svaki čovjek i dijete, nose i pričaju svoju priču, naizgled tužnu, no svaka od njih nosi nadu i vedrinu u sebi, u bolju i pravedniju budućnost. Neka nam Vukovar zauvijek ostane u srcu i mislima. Slijedio je povratak u Zagreb, a umor nas nije svladao ni na povratku u autobusu. Putem su se prepričavale dogodovštine i anegdote koje su svaki put bile sve smješnije, a planovi za sljedeću godinu nisu prestajali. I tu završava naša kratka, ali vesela i osebujna priča. Čekaj nas, Slavonijo, do sljedećeg susreta. :) Jelena Kilić

Geodeti, dobro nam došli u Zagreb! Ideja za Regionalnim susretom studenata geodezije nastala je još prije dvije godine tijekom IGSM-a u Zürichu, a intenzivirala se tijekom IGSM-a u Zagrebu. Studenti iz Hrvatske, Srbije i Slovenije zaključili su da bi organiziranjem ovakvog edukativnog i zanimljivog susreta mogli produbiti suradnju fakulteta i pritom spojiti ugodno s korisnim. Kada geodeti nešto zamisle, nije potrebno dugo da to i ostvare. Tako se prvi susret održao u Beogradu 2010. i na njemu je sudjelovalo 40ak studenata iz Slovenije i Hrvatske te domaćini iz Srbije. Tijekom četiri dana susreta studenti su odslušali brojna predavanja, otkrivali tajne geodezije i upijali korisna znanja i informacije, ali i družili se izvan formalnih okvira. Uz zanimljiva predavanja profesora i asistenata, studenti su imali prilike posjetiti Građevinski fakultet u Beogradu i Republički geodetski zavod. Uvijek treba iskoristiti čari grada u kojem boraviš pa naravno, nisu prepustili razgledati Beograd u čemu su im pomogli ljubazni domaćini. Na susretu u Beogradu dogovoreno je da se RGSM 2011 održi u Ljubljani, dok se ove godine seli u Zagreb! Organizaciji u Ljubljani pridružili su se i studenti iz Banja Luke, a ove je godine cilj priključiti studente iz Splita i Sarajeva. Susret u Ljubljani također je ispunio svoja očekivanja. Stručnjaci su objašnjavali razvoj i funkciju geodezije u njihovoj zemlji, a kolege studenti osigurali su zanimljiv dodatni sadržaj – izlet u Piran, razna druženja, upoznavanja i izlaske. Ove godine na redu je Zagreb i pokušat ćemo održati razinu organizacije (ili čak skočiti na višu stepenicu :)), stvoriti dobru atmosferu

u kojoj će se naši gosti ugodno osjećati, a uz to saznati i naučiti nešto novo. Naravno, da bismo u tome uspjeli, potreban nam je što veći broj studenata koji bi sudjelovali i pomogli u organizaciji. Svi vi koji ste zainteresirani - javite se, dobrodošli ste, zabavit ćete se i bez brige, uvijek ćemo naći nekakav posao za vas! :) Nadamo se da će nam se ove godine, osim studenata iz Ljubljane i Beograda, priključiti i studenti iz Banja Luke, Splita i Sarajeva – što više, to veselije i zanimljivije! Što očekuje naše goste u Zagrebu? Budući da se susret održava u listopadu 2012., detalji i planovi su još u procesu izrade, primaju se svi prijedlozi i želje. Našim susjedima željeli bismo pokazati Zagreb i okolicu, a ako bude mogućnosti i volje, možda se zaputimo i nekoliko kilometara dalje, do Jadrana. Naravno, sve to uz pregršt zanimljivih tema iz geodezije, predavanja profesora i studenata, stručnih izleta koji će pokazati kako geodezija diše u Hrvatskoj i koje mjesto zauzima u društvu. Svi ste pozvani pomoći u kreiranju programa, što formalnog, što neformalnog, možete biti i turistički vodiči po najboljim lokalnim kafićima, ali tek nakon što ćete brižno i marljivo upijati nova znanja na predavanjima. :) Da ne bi samo mozak radio, postoji mogućnost organiziranja sportskog natjecanja, ako nas vrijeme posluži, na otvorenom. Bit će svakakvih sadržaja i vjerujemo da će svi uživati, a na nama je da ta četiri dana ostanu u lijepom sjećanju i motivacija da sljedeći RGSM bude još bolji. Petra Vrljičak List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

123

Studentska putovanja

124

Studentska putovanja Ekscentar, br. 15, pp. 123-125

ARGEOS Hannover 2011

Stručno putovanje Hvar

Na 77. ARGOES-u (Arbeitsgemeinschaft der Geodäsiestudierenden), manje poznatom, ali ne i manje zabavnom susretu studenata geodezije od IGSM-a, sudjelovali su već četvrti put i studenti geodezije našeg sveučilišta. Naime, radi se o susretu studenata njemačkog govornog područja (Njemačka, Austrija i Švicarska) koji se održava dva puta godišnje; jednom u ljetnom, a jednom u zimskom periodu. Iako se činilo da će njemački jezik biti prepreka, s obzirom da su tek neki naši studenti znali promrmljati par njemačkih riječi koje su uglavnom čuli iz nekakve pjesme poput »99 Luftballons«, navijačke iz 1998. »Deutschland, Deutschland, aufwiedersehen« ili »Marmor, Stein und Eisen bricht« koja se inače pokazala kao iznimno korisna u pivnicama, mora se priznati da su svi bili toliko ljubazni da su se trudili prebaciti na engleski čim bi komunicirali s nama ili u našoj blizini. Neka su predavanja čak bila na engleskom zbog gostiju predavača, a na večernjim je tulumima ionako bilo svejedno koji jezik pričate. Predavanja su bila zaista interesantna i dinamična, mogao se uključiti svatko tko nije koristio ta dva sata kao pilule za liječenje mamurluka ili prigodno vrijeme da se popije kava s aparata i ispod glasa popriča s kolegom s kojim se samo na Argeos-u viđa u zadnjim klupama. Tu su bile i popratne vježbe, ovisno o predavanjima. Bilo je i termina za diskusije u kojima se pričalo o Bolonjskom procesu, mogućnostima zaposlenja i razmjeni iskustava u školovanju, što se učinilo dosta korisnim jer osim studenata, tu su bili i profesori i asistenti, kao i predstavnici nekih tvrtki, ustanova i instituta. Postojala su i dva tipa ekskurzija na kojima se moglo sudjelovati. Stručne ekskurzije tijekom kojih se moglo posjetiti BGR (Institut za geoznanost i prirodne resurse), Institut za zračni promet, TransTecBau tvrtku ili tvornicu Volkswagena. Bile su to edukativne ekskurzije s popratnim predavanjima o načinu rada i većim ostvarenjima spomenutih, uz prigodan poklončić koji nažalost, eto, nije bio razmjera netom sastavljenog novog Passata Volkswagenove tvornice. Turističke ekskurzije su nam, s druge strane, otkrile sve ljepote i čari grada Hannovera. Izdvojio bih kraljevske Herrenhausenske vrtove koji se ubrajaju u najbolje očuvane barokne vrtove u Europi. U Herrenhausenskim vrtovima nalazi se galerija i oranžerija kraljevskog dvorca Herrenhausen, kao i dvorac Welfenschloss u kojemu se danas nalazi sveučilište. Sve u svemu, predivna tri dana učenja, druženja i zabave, koja nisu uspjele pokvariti ni smrtonosne bakterije koje su harale sjeverom Njemačke tih dana i koja će malo tko od prisutnih zaboraviti. Ovim putem bismo zahvalili i Geodetskom fakultetu na financijskoj potpori, kao i profesorima na razumijevanju odgode naših zadataka tog tjedna. Emanuel Bulić

I 2011. godine nastavili smo tradiciju studentskih stručnih putovanja i otputovali na otok Hvar. Od 7. do 9. listopada 50-ak studenata Geodetskog fakulteta u Zagrebu posjetilo je Hrvatski hidrografski institut u Splitu i Opservatorij na Hvaru te upoznalo ljepote ova dva grada. Prva stanica na putovanju bio je Hrvatski hidrografski institut. Iako smo to već spominjali, nije na odmet ponovno vas podsjetiti. :) Hrvatski hidrografski institut je specijalizirana ustanova za razvoj službe sigurnosti plovidbe na Jadranu. Obavlja znanstvenoistraživačke, razvojne i stručne radove vezane uz sigurnost plovidbe Jadranom, hidrografsko-geodetsku izmjeru Jadrana, marinsku geodeziju, projektiranje i izradu pomorskih karata. Sastoji se od nekoliko odjela od kojih su nama najzanimljiviji bili hidrografski, oceanološki, kartografski i nautički odjel. Na dolasku u HHI srdačno nas je dočekao gospodin Pejo Bročić. Nakon pozdravnog govora, koji se nama i nije činio tako kratak kao što je bilo rečeno, krenuli smo u obilazak. Najviše smo se zadržali na kartografskom odjelu koji je nama nekako najbliži i najzanimljiviji. Tamošnji djelatnici uputili su nas u proces izrade pomorskih karata, njihovo održavanje i publiciranje. Nakon predavanja, neki od nas toliko su se zainteresirali za njihov rad da su skoro tamo i ostali. Tko zna, možda su to budući djelatnici HHI... Iduća postaja bio je muzej Hrvatskog hidrografskog instituta koji je službeno otvoren u listopadu 2010. godine. Iako smo ga posjetili pretprošle godine prije otvorenja, ove godine imali smo priliku vidjeti i neke nove sadržaje. Bilo je tu svega. Od starih uređaja za pomorska istraživanja do strojeva za izradu pomorskih karata. Čak smo ih uspjeli nagovoriti da nam demonstriraju nekadašnji način izrade karata, ali poslije smo shvatili da nam to možda nije bila pametna ideja zbog buke koju je stroj stvarao. Nakon vrlo poučnog i, nadamo se, zanimljivog posjeta HHI, oprostili smo se s njima i prepustili se čarima grada Splita. Čekajući trajekt za otok Hvar, neki su

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

RGSM 2011 u Ljubljani 2011. godine nastavilo se druženje studenata iz regije, ovog puta u Ljubljani. Inicijativa pokrenuta u Zagrebu, ostvarena prvi puta u Beogradu 2010. godine, sudeći po srdačnim pozdravima na ljubljanskom kolodvoru, pokazala se vrlo uspješnom. Kolege Slovenci organizirali su Regionalni susret studenata geodezije (RGSM) od 27. do 30. listopada 2011. godine. Na susretu je sudjelovalo sveukupno 50-ak studenata iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i naravno, organizatori i domaćini iz Slovenije. Ta četiri dana bila su popunjena raznim aktivnostima od jutra do mraka. Prvog dana posjetili smo Geodetski fakultet u Ljubljani, tj. Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo, gdje nas je službeno pozdravio zamjenik dekana, te odslušali niz predavanja i prezentacija slovenskih profesora, studenata, geodeta i studenata sudionika RGSM-a. Naši studenti Marko Orlović i Vesna Jurić održali su predavanja o Ekscentru, Studentskom zboru i o našem fakultetu. Nakon toga imali smo slobodno vrijeme da se smjestimo u hostel Celica i razgledamo Ljubljanu na svoju ruku, a kasnije smo sudjelovali na večernjem druženju sa slovenskim kolegama u Companeros Pubu. Drugi smo dan također imali organizirana stručna predavanja na fakultetu, od kojih valja spomenuti predavanje »Od termalnih do hiperspektralnih snimki« koje je održala dipl. ing. Janja Avbelj koja je trenutno znanstveni novak na Tehničkom sveučilištu u

Studentska putovanja Ekscentar, br. 15, pp. 123-125

obišli znamenitosti, a neki su vrijeme iskoristili za ispijanje kavice na splitskoj rivi, sve dok nije naišao prolom oblaka i priuštio nam neplanirano kupanje. :) Stigli smo u grad Hvar kasno navečer i odmah se uputili na »spavanje«. Nakon noćnog istraživanja grada, nekih u snovima, a nekih na javi, zazvonile su budilice i bilo je vrijeme da se krene dalje. Slijedio je posjet Opservatoriju Hvar. Nekolicina naših dragih kolega, koji su prošle godine bili na ovom putovanju, smijuljili su se čekajući reakciju nas ostalih na sam put do opservatorija. A vjerujte, reakcija nije bila oduševljavajuća. Pogled na opservatorij iz centra Hvara nije izgledao nimalo primamljujuće i već se tada nekolicini zavrtjelo u glavi od samog pogleda prema gore. Naime, Opservatorij Hvar nalazi se na oko 250 metara nadmorske visine, pripada Geodetskom fakultetu u Zagrebu i smješten je u staroj Napoleonovoj tvrđavi, te je, kao što smo se i sami uvjerili, građevina na najvišem mjestu u okolici Hvara. I tako smo, poletni i entuzijastični, krenuli prema gore, penjali smo se, penjali i penjali. Zahvaljujući našoj kondiciji, mladosti i volji konačno smo stigli do opservatorija i tada ostali bez daha. Ali ne zbog umora, nego zbog veličanstvenog pogleda koji nam se pružio pred očima. Imali smo na dlanu cijeli otok Hvar i prekrasan pogled na Paklene otoke. Jadran u svoj svojoj ljepoti! Kako su djelatnici opservatorija bili odsutni, u

Münchenu (TUM) gdje se bavi područjem daljinskih istraživanja. Nakon toga bili smo u posjetu Geodetskoj upravi Republike Slovenije (GURS) gdje smo odslušali predavanje o radu uprave, njezinoj modernizaciji i informatizaciji te povezanosti katastra i zemljišne knjige. Poslijepodne smo proveli gubeći se i tražeći po Ljubljani. Naime, naši kolege organizirali su GeoChallenge. Bili smo podijeljeni u grupe po 10-ak ljudi i svatko je dobio plan grada s točkama koje smo trebali sami pronaći. Na tim točkama čekali su nas kolege s kojima smo se trebali slikati i dobiti njihov potpis kako bismo mogli dokazati da smo se uspješno snašli u prostoru i našli tražene točke, na primjer Prešernov trg, gradski park Tivoli, gradsku tržnicu, Parlament, Zmajski most... Navečer smo imali organiziranu slovensku večer na Rožniku,

Studentska putovanja

razgledavanje nas je poveo gospodin Nikša Novak. Više o samom opservatoriju ispričala nam je naša voditeljica Matea Hlupić. U razgovoru s gospodinom Novakom saznali smo mnoge zanimljivosti o samom Starom Gradu i Opservatoriju Hvar. Pitanja su dolazila sa svih strana i na sva smo dobili odgovor. :) Imali smo prilike razgledati teleskope u vlasništvu opservatorija, a zahvaljujući sunčanom vremenu, uživali smo u jedinstvenom pogledu na Sunce te smo imali prilike uživo vidjeti i nekoliko Sunčevih eksplozija. Zahvaljujući gospodinu Novaku, proveli smo jedno nezaboravno, ugodno i, naravno, poučno popodne u ugodnom društvu. Ostatak dana nekolicina hrabrih je iskoristila za kupanje (iako temperature nisu bile baš visoke), a ostali su istraživali Hvar i okolicu. Subotnju večer proveli smo u ugodnom druženju, istražujući najbolja mjesta za izlazak i pokazivanje plesnog umijeća. U nedjelju smo se, teška srca, pozdravili s našim domaćinima i krenuli put Zagreba uz obećanje da ćemo iduće godine ponovno doći. Na povratku kući umor se nije vidio ni na čijem licu, a tu i tamo pojavili su se zagonetni osmjesi izazvani sjećanjima na protekle dane. Veselimo se ponovnom posjetu otoku Hvaru iduće godine, a do tada nam ostaju sjećanja i slike da nas podsjete na ovo nezaboravno putovanje. Vesna Jurić

brdu iznad Ljubljane, gdje smo probali tradicionalnu slovensku hranu te se dokazali, neki više, neki manje, u plesu i pjesmama. Treći dan išli smo na cjelodnevni izlet u Piran. Putem smo stali kod tunela Markovec i solane Sečovlje. Tunel je u izgradnji (gradi se dan i noć) i bilo nam je omogućeno da uđemo u njega i na licu mjesta se upoznamo s načinom probijanja tunela. Tunel Markovec trebao bi smanjiti gužve i čepove koji se stvaraju oko grada Izola, pogotovo tijekom ljetnih mjeseci. Solana Sečovlje najveća je slovenska solana i njezina posebnost je u tome što se sol proizvodi na tradicionalan način u cjelokupnom procesu. U Piranu smo imali mogućnost posjeta raznim muzejima (Muzej koralja, Muzej ronilačke opreme, Akvarij) te razgledavanja srednjovjekovnog gradića po prekrasnom sunčanom danu. Nakon povratka u Ljubljanu imali smo organizirano druženje u Parliament pubu. U ranim jutarnjim satima četvrtog dana, mi Hrvati odlučili smo napustiti Ljubljanu (što zbog obaveza na faksu, što zbog čežnje za domom), dok je ostatak RGSM-ovaca ostao uživati u čarima grada na Ljubljanici. S odmakom od nekoliko mjeseci, svi mi koji smo bili dio ovog susreta, možemo reći da smo uživali u druženju, razmjeni iskustava i učenju novih stvari te da se veselimo RGSM-u ove godine u Zagrebu gdje ćemo moći uzvratiti gostoprimstvo našim susjedima i upoznati ostatak naših kolega s prednostima takvih druženja. Lucija Meštrić List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

125

Glas naroda Ekscentar, br. 15, pp. 126-134

Glas naroda

Unutar ove nove rubrike Ekscentra, koju smo popularno nazvali

Glas naroda, želimo vam približiti razgovore s nekim našim kolegama studentima. Kroz kratke intervjue htjeli bismo vam dočarati njihova stajališta, doživljaje, osvrte i ambicije. Pokušali smo dobiti odgovore na sva pitanja koja bi vas mogla zanimati i istražiti koje su sličnosti, a koje razlike studiranja naših kolega studenata

regije, te kolegama koji su dio svog studija »odradili« u Sarajevu. Napominjemo da je rubrika ležernijeg karaktera i zbog očuvanja pravog dojma zadržavamo izvorni jezik autora. Nadamo se da ćete uživati u čitanju koliko i mi u razgovoru s njima!

126

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Glas naroda Ekscentar, br. 15, pp. 126-134

Glas naroda

Petar Lojanica • Beograd 1. Molim te, predstavi nam se u nekoliko rečenica. Ja sam Petar Lojanica, student druge godine master studija na Građevinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Predsednik sam Udruženja studenata geodezije Građevinskog fakulteta, studentske organizacije koja se bavi poboljšanjem kvaliteta studija i studentskog života studenata ovog odseka na mom fakultetu. 2. Kako je organiziran studij geodezije u Srbiji, gdje se sve može studirati geodezija? Koliko se studenata godišnje upiše, koliko diplomira? Studije u Srbiji su organizovane u okviru fakulteta – akademske studije i visokih škola – strukovne studije. Osnovna razlika je u pristupu materiji pa se tako na fakultetima više bavi naučnim aspektima geodezije, dok je visoka škola zadužena za osposobljavanje za praktičan rad. Akademske studije su organizovane na Univerzitetu u Beogradu – Građevinski fakultet (godišnje upiše 60 studenata), Univerzitetu u Novom Sadu – Tehnički fakultet (godišnje upiše 60 studenata), dok se strukovne studije odvijaju na Visokoj građevinsko-geodetskoj školi (godišnje upiše 140 studenata). Do primene Bolonje prolaznost je bila znatno manja, a s reformom je prolaznost poboljšana, ali nisam siguran za procente. 3. Koji je princip studiranja u Beogradu? Bolonja, ili? Koje je tvoje mišljenje o organizaciji studija? Je li Bolonja dobra ili ipak ima propusta? Od 2005. godine počela je primena Bolonje (i ja spadam među te »Italijane«), ali je 2008. program studija modifikovan, tako da smo mi za relativno kratak period uspeli dve »Bolonje« da implementiramo. Čuveno je pitanje na našem fakultetu koji je program bio bolji. Generalno, princip da se kontinuirano uči i radi predstavlja bolji princip studiranja, samo je problem što su profesori primenili principe Bolonje po ličnom nahođenju. Po programu iz 2005. godine za tri godine osnovnih studija bilo je potrebno položiti 48 ispita što govori o ne baš najjasnijem definisanju plana i programa po novom načinu studiranja. Srećom, celokupni sistem vremenom evoluira i prilagođava se potrebama svih, a posebno raduje zainteresovanost profesora da uključe i studente u proces tih promena za naredni ciklus akreditacije studijskih programa. Najbolje objašnjenje Bolonje je dato kroz vic o studentu i zlatnoj ribici.

Uhvatio student zlatnu ribicu. »Pusti me i ispuniću ti jednu želju«, reče mu ribica. »Zašto samo jednu?« začudi se student, a zlatna ribica mu odgovori: »Pa, ovo je po Bolonji!« 4. Koji su smjerovi na diplomskom/master studiju? Kod nas kruže priče da je geodezija dosta zahtjevniji smjer od geoinformatike; koji su kod vas smjerovi i kakve kruže priče? To je jedan od noviteta Bolonje. Danas, postoje tri smera Geodezija, Geoinformatika i Upravljanje nepokretnostima (Land management). Geodezija i geoinformatika su od samog početka postojali kao moduli na master studijama, dok je »treći« smer krenuo tek 2009. godine kao rezultat suradnje Univerziteta u Štokholmu (KTH), Helsinkiju (TKK), Ljubljani i našeg Univerziteta. Čim je nastala mogućnost da se bira, počele su i intrige koji je smer teži, a koji lakši. Mada studenti više vole da pričaju o onim »boljim« i »gorim« jer tako lepše zvuči. Moje mišljenje je da je u ovom trenutku najozbiljniji smer Geoinformatika, ali da ozbiljnost u najvećoj meri zavisi od želje studenta da nešto stvarno nauči, a ne stekne parče papira. 5. Na kojem si ti smjeru i kako si zadovoljan kvalitetom organiziranja nastave? Pa kako sam ishvalio Geoinformatiku, prirodno je da ja nisam s tog smera. :) Ja sam na smeru vezanom za upravljanje nepokretno-

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

127

Glas naroda Ekscentar, br. 15, pp. 126-134

Glas naroda

Petar Lojanica

stima jer su moja interesovanja okrenuta u tom pravcu. Kako tržište rada u Srbiji nije diferencirano u dovoljnoj meri, odabir smera nije glavni faktor za buduće zapošljavanje u oblasti geodezije koju ste specijalizirali, već je glavni faktor gde ima slobodnog mesta. Takođe, u velikoj meri se znanja iz pomenutih oblasti prožimaju tako da je poželjna multidisciplinarnost, a ne usko gledanje na stvari. Kako smo mi kao smer najmlađi, meni se čini da se stvari uhodavaju i da će i kvalitet nastave vremenom biti sve bolji i bolji jer sad postoji dosta prostora za njegovo poboljšanje.

Stanje nije baš sjajno, iako ima potrebe za stručnjacima, u velikoj meri oni se zapošljavaju i rade poslove za koje nije potrebna fakultetska diploma, već srednjoškolska i par godina prakse. Za degradaciju struke smo mi kao geodete krivi jer se ne poštuju kvalifikacije i znanje, a to se najbolje vidi po cenama za koje su pojedinci spremni da rade. To je najočiglednije na javnim tenderima na kojima se ponude međusobno u ceni razlikuju i po 40 – 50%. Takođe, izražena je centralizacija, pa najveći broj geodeta želi da ostane u Beogradu, tako da u ostalim delovima Srbije ima manjak kvalifikovanih kadrova.

6. Na našem fakultetu bismo mogli izdvojiti nekoliko zahtjevnijih kolegija, sigurna sam da ih ima i kod vas. Koji su po tebi najzahtjevniji kolegiji na preddiplomskom studiju i diplomskom studiju? Meni su svi ispiti kao deca, nijedan ne bih mogao posebno da izdvojim. Svakako da su Matematike (sve četiri) bile najteži predmeti, a priključio bih i Statistiku i verovatnoću toj grupaciji predmeta. Što se tiče stručnih predmeta na osnovnim studijama, možda je najviše truda bilo potrebno uložiti u savladavanje geoinformatičkih predmeta, ali za razliku od drugih, uz pridržavanje pravila koja su ostavljena od strane profesora i kontinuirani rad ni ti predmeti nisu bili nepremostive prepreke. Na master studijama bih izdvojio Stvarno pravo jer nije predmet iz uže geodetske struke, a i predavač je bio s Pravnog fakulteta tako je za njega bilo potrebno uložiti više truda. Posebno je teško bilo prebaciti se s inženjerskog pristupa rešavanju problema na pravnički, u kom svako sve tumači i svi su u pravu...

9. Kakvih želja ima studentska geodetska populacija kod vas – ostati u Srbiji ili tražiti sreću preko granice? Budući da si i ti na kraju studija, kakvi su tvoji planovi i ambicije? Imaš li želju nastaviti postdiplomski studij, gdje bi volio raditi? Generalno ljudi ostaju u Srbiji, pogotovo u Beogradu. Mali procenat planira da ide van granica i to u najvećem broju slučajeva u Rusiju, delove Afrike ili na Bliski istok. Tu vide način da za određeni vremenski period zarade neku svotu novca s kojom mogu da reše egzistencijalne probleme kad se vrate. To je pod uslovom da ih po ruskim prerijama ne pojede neki tigar ili po Africi ne skuva neko pleme. Mada je zabeležen slučaj da je kolega geodeta proglašen za kralja nekog plemena u Africi. Ja planiram da nastavim studije u inostranstvu ako za to bude bilo prilike, a ako ne uspem, verovatno ću svoju šansu potražiti u nekoj privatnoj firmi.

7. Kako je kod vas organiziran terenski rad, tj. stručna praksa? Jesi li zadovoljan s omjerom teoretskog i praktičnog dijela nastave? Moja generacija je tijekom svih godina osnovnih studija imala praksu. U prvoj godini ona se odvijala u parku nedaleko od fakulteta, a u drugoj i trećoj godini obavljali smo praktičnu nastavu i na planini Zlatibor gde se odlazi na praksu u trajanju od 7 do 10 dana. Praktične nastave na Zlatiboru se pamte kao najlepši delovi studija jer skoro cela generacija (svi koji ispune uslove davanjem kolokvijuma) odlazi na njih. Pored rada na terenu uvek se nađe vremena za druženje, sportske aktivnosti, izlaske i slično. Nažalost, to je samo jednom godišnje kada se praktična nastava odvija u tom formatu i tako intezivno. Moje je mišljenje da bi moralo više takvih aktivnosti i projekata da bude kako bi studenti već po završetku fakulteta bili sposobni za praktičan rad. 8. Kakvo je stanje geodetske djelatnosti u Srbiji; ima li potrebe/potrage za geodetima ili geoinformatičarima? 128

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

10. Kakva je organizacija studentske djelatnosti? Imate li studentski zbor? Koje studentske sekcije djeluju na fakultetu? Kakvi su sportaši geodeti? Ima li nekih značajnih priznanja ili medalja? Kod nas je organizacija malo drugačija, nego kao kod vas jer smo mi zajedno s građevincima u studentskom parlamentu, a budući da smo kao odsek manjina u odnosu na njih i u parlamentu je takva situacija. Iz tog razloga, 2010. godine sam ja s još trojicom kolega osnovao nevladinu organizaciju Udruženje studenata geodezije Građevinskog fakulteta (www.usg-grf.com) i na taj način skromno dao doprinos poboljšanju društvenog života na fakultetu. Za sada se stvari odvijaju po planu tako da ima sve više članova, a samim tim različitih vrsta aktivnosti. Što se medalja i priznanja tiče, geodeti su uvek zastupljeni u fakultetskim sportskim timovima koji na takmičenjima (Građevinijada) osvajuju medalje i priznanja. Evo, predlažem da kad budete raspoloženi, neki turnir u sportovima na regionalnom nivou napravimo... :) 11. Na našem fakultetu ima i poneki geodet-umjetnik i kreativac, fotograf ili glazbenik, a kod vas? Ja mislim da ima, ali ih mi vešto skrivamo, tj. oni se vešto skrivaju.

Glas naroda Ekscentar, br. 15, pp. 126-134

Za pevače znam da ih ima, ko je bio na RGSM-u uverio se. Čak i slikare imamo, ali su prilično stidljivi i ne žele da se eksponiraju pa ne bih o tome mogao više da kažem. Kad skupe hrabrosti, čut će se... 12. Znamo da si vrlo aktivan u studentskom »životu« na vašem fakultetu - kako se studenti udružuju, zabavljaju, organizirate li žurke, izlete, druženja, seminare ili radionice? Već sam pomenuo Udruženje u kome smo organizovani, tako da se preko njega obavlja najveći deo aktivnosti. Za sada su to bile stručne ekskurzije, izleti u inostranstvu, radionice za pisanje cv-ijeva, veštine prezentovana, humanitarne akcije, sportska liga Udruženja, ispitivanje studentske populacije, kafanske večeri... Trudimo se da za različite vrste interesovanja nađemo i osmislimo aktivnosti. U odnosu na to kako je bilo kad sam ja upisao fakultet, sada je situacija znatno bolja. 13. Ima li druženja po kafanama uz dobru hranu, piće i živu muziku? Koju bi kafanu izdvojio kao tebi najdražu? Ovo je neko trik pitanje, nemam ja vremena od učenja da idem u tu, kako reče kafanu. Najveći broj izlazaka u okviru nas s iste godine studija i Udruženja jesu izlasci u kafanu jer tu može čovek i da se veseli i da priča, popije i pojede, multipraktik. Možda najdraži izlazak je bio u Dva jelena za vreme RGSM-a u Beogradu jer nas je bilo preko 50 i atmosfera je bila odlična. Da napomenem da i kao Udruženje organizujemo »bibliotečke« večeri u kafani Gradimir gde se »čita« do ranih jutarnjih časova. 14. Rođen si i živiš u Beogradu. Kako ti doživljavaš svoj grad? Što ti se u njemu sviđa, gdje provodiš vrijeme, imaš li neka svoja omiljena mjesta? Što bi, da možeš, volio promijeniti? Ja sam veoma kritičan prema svom gradu jer mislim da bi mnoge stvari mogle da se poprave, i to ne samo one koje koštaju pa je onda izgovor da nema para. Bacanje smeća po ulicama ne košta ništa te koji bacaju, a trebalo bi skupo da ih košta, pa onda Beograd i ne bude tako beo kao što bi mogao da bude. Ono što volim je društveni život i raznolikost istog, tako da za svakoga može da se nađe nešto interesantno. Moj omiljeni deo grada je Kalemegdan jer predstavlja oazu u centru grada u kojoj sam proveo mnogo vremena. Pogotovo kad prođe zima pa u proleće sve procveta, tad ga najviše volim. Tad je kao srednjovečna žena koja je puderom (zelenilom) sakrila svoje nedostatke. 15. Koji je tvoj pogled na život u Srbiji? Kako je biti mlad, ambiciozan i društveno aktivan – kakav je odnos »društva« prema mladim generacijama? Jednom rečju – neizvestan. Nije potrebno mnogo reči trošiti na teškoće jer su one očigledne, zato bih se osvrnuo na pozitivne stvari. Mislim da se logika ulaganja u sebe kroz obrazovanje, učenje jezika, »soft« veština mora isplatiti i da niko ne sme da ima izgovor da kritikuje sistem i državu ako nije maksimalno uložio u sebe, a često to nije slučaj. Siguran sam da će se kvalitet prepoznati i vrednovati od drugih samo što je za sve to potrebno strpljenja, posebno kad je reč o ovim prostorima na kojima mi živimo. Generalno se i odnos države prema mladima menja pa je danas sve više stipendija i drugih nagrada za uspešne i društveno aktivne studente. To mogu da posvedočim iz prve ruke jer sam kao nagradu za društveni aktivizam dobio studijsku posetu Nemačkoj u trajanju od 2 nedelje, u organizaciji Evropskog pokreta u Srbiji. Takvih stvari ima sve više i one predstavljaju pozitivan podsticaj uključivanju u društvene tokove i nagradu za takvu vrstu angažmana. 16. Znaš li što je Ekscentar? :) Jesi li imao priliku prolistati neke brojeve? Imate li i vi vaš studentski časopis? Pre svega sve čestitke za časopis. Prvi put sam se susreo u Zagrebu

Glas naroda

i to pre nego što smo trebali da krenemo kući, tražio sam da vidim kako izgleda časopis i oduševio se. Od samog izgleda do sadržaja vidi se visok stepen profesionalizma koju ulažete da bi časopis izgledao kako izgleda. Ovo mi neće prvi put da »gostujem« u Ekscentru jer sam u IGSM broju bio na nekoliko slika i na malom intervjuu o organizaciji IGSM-a. Nažalost, mi nemamo publikaciju kojom bi se mogli pohvaliti, jedno vreme je bio neki časopis na nivou fakulteta, ali on više ne postoji. U narednom periodu Udruženje planira pokretanje stručnog bloga na stručne i ostale teme koji bi bio neka verzija časopisa jer bi se najbolji tekstovi publikovali na taj način. Ovim putem i pozivam sve koji budu bili raspoloženi da se priključe kao pisci bloga da se jave da bi se dogovorili oko detalja (petar.lojanica@gmail.com). Budući da je izdavanje časopisa skup posao, to najbolje vi znate, odlučili smo se za ovu interaktivnu formu koja će biti sve zastupljenija u budućnosti. 17. Bio si jedan od sudionika IGSM-a u Zagrebu. Molim te, opiši nam ukratko svoj doživljaj Zagreba, Geodetskog fakulteta i njegovih studenata. Koliko vas je stiglo iz Beograda? Gdje ste spavali? Koliko vam se svidjela hrana u našoj menzi? Kakvi smo bili domaćini i što ti je, ili tko, posebno ostalo u sjećanju? Vjerujem da si upoznao dosta zanimljivih ljudi iz cijeloga svijeta; održavate li kontakt? Ono što moram da istaknem da sam se ja iz Zagreba vratio s puno pozitivnih uticaja. Budući da mogu da poredim jer sam bio i u Njukastlu na IGSM-u, slobodno mogu da kažem da je sve što se tiče organizacije bilo savršeno. Tijekom boravka, stekao sam dosta prijatelja u Zagrebu i da, s dosta njih i dalje održavam kontakt, pa smo tako prošle godine zajedno išli u Englesku i boravili u Londonu nekoliko dana pre samog IGSM-a. Pored poznanstva izrodila se konkretna ideja o RGSM-u na skupu koji se već dva puta uspešno održao. Ja se nadam da će i sledeće generacije nastaviti s druženjem i unaprediti ga s više zajedničkih projekata na obostranu korist. 18. Gdje se rodila ideja Regionalnog susreta studenata geodezije (RGSM)? Prvi susret je bio u Beogradu; kako si ti kao jedan od organizatora zadovoljan s cijelom idejom i realizacijom? Beograđani, ali i Srbi, općenito slove kao vrlo ljubazni domaćini – jeste li očuvali dobar glas? :) Posle uspešnog druženja u Zagrebu, odlučili smo da treba da nastavimo da se viđamo i zakazali susret u Beogradu, tako je nastao RGSM. Moja jedina zamerka je to da kad si organizator najmanje imaš vremena za druženje jer moraš da misliš o drugim stvarima. Pogotovo što se umoriš i pre nego što sam skup počne, ali je odličan osećaj kad vidiš da ide sve po planu. Ne bi bilo lepo da ja sudim o tome kako je bio organizovan skup u Beogradu, postoji 40 drugih koji su kompetentniji da to kažu. Meni je najveća pohvala bila kad je neko rekao da će se s nekoliko kilograma više vratiti kući. :) Ono što uvek ponavljam jeste da svi koji budu dolazili u Beograd imaju obavezu da se jave da se družimo kad dođu ovde u goste i da ćemo se mi potruditi maksimalno da im učinimo boravak ovde što prijatnijim. 20. Ovogodišnji RGSM je u Zagrebu. Koliko vas dolazi? Koja su vaša očekivanja? Što biste htjeli vidjeti i doživjeti? Postoji li nešto što bi ti osobno volio posjetiti za vrijeme boravka u Zagrebu u Hrvatskoj? Možda uspijemo užicati glavne i odgovorne. :) Ja jedva čekam i nadam se da će mi okolnosti i novi organizatori (nadam se da ću diplomirati do tad) dozvoliti da dođem i upoznam nove ljude i sretnem se sa starim društvom. Ove godine smo kvotu dogovorno spustili na 15 ljudi, a najverovatnije priključujemo još univerziteta ovom našem malom skupu. Lično bih jako voleo da posetim primorje, samo nisam siguran koliko je to moguće uklopiti u raspored organizatora, ali ako postoji mogućnost da se na njih utiče, vi utičite u tom pravcu. :) List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

129

Glas naroda Ekscentar, br. 15, pp. 126-134

Glas naroda

Jera Zlender • Ljubljana 1. Molim te, predstavi nam se u nekoliko rečenica. Sam Jera Žlender, apsolventica Geodezije (stari univerzitetni program). Imam 23 godine te imam namjeru ove godine diplomirati. Volim pogledati dobar film, pojesti dobru hranu, družiti se i zabavljati s prijateljima te putovati. Tko me nije poznao od godine 2009. (Beograd), me je imao prilike upoznati lani, kao jednu od organizatorica RGSM-a u Ljubljani.

5. Na kojem si ti smjeru i kako si zadovoljna kvalitetom organiziranja nastave? Sama sam na starom smjeru, geodezija. Jako sam zadovoljna studijem te sa znanjem koje san pridobila. Moram napomenuti da mi se posebno sviđalo što smo imali puno praktične nastave - u obliku terenskih vježbi, od kojih smo dosta naučili. Bolonjci ih, nažalost, imaju jako malo.

2. Kako je organiziran studij geodezije u Sloveniji, gdje se sve može studirati geodezija? Koliko se studenata godišnje upiše, koliko diplomira? Studij geodezije je moguć jedino u Ljubljani. Ovogodišnja generacija 4. godine je zadnja koja se izvodi po starom, univerzitetnom programu. Slijedi joj Bolonja, tako u univerzitetnom, kao i na visokoškolskom smjeru. Svake godine se upiše približno 40 osoba po programu, znači skupno osamdesetak. Diplomira?? Jako malo. Petnaest na godinu.

6. Na našem fakultetu mogli bismo izdvojiti nekoliko zahtjevnijih kolegija, siguran sam da ih ima i kod vas. Koji su po tebi najzahtjevniji kolegiji na preddiplomskom studiju i diplomskom studiju? Diplomski studij se ove godine još ne izvodi (prva generacija bolonjaca još nije završila 3. godinu). Na novom preddiplomskom te starom studiju je najteža Matematika (sve vrste) te Inženjerska geodezija.

3. Koji je princip studiranja u Ljubljani? Bolonja, ili? Koje je tvoje mišljenje o organizaciji studija? Ponosno rečem da smo se, na fakulteti, ustrajno borili protiv Bolonje te dokle je to bilo moguće, odugovlačili s uvođenjem tog programa. Profesori su također bili protiv, poneki još jesu, te tvrde da je prijašnji program bio kvalitetniji i bolji za nas studente, kao i za njih. Nažalost, nemaju puno izbora oko same izvedbe Bolonje – moraju ju prakticirati. 4. Koji su smjerovi na diplomskom/master studiju? Kod nas kruže priče da je geodezija dosta zahtjevniji smjer od geoinformatike; koji su kod vas smjerovi i kakve kruže priče među studentima? Diplomski studiji su sljedeći: •• Stari program – geodezija, u četvrtoj godini se studenti odlučuju za smjer studija. Mogu birati između geodezije i geoinformatike. Razlika između navedena dva smjera je očita. Među studentima kruže priče da je geodezija teži i zahtjevniji smjer, dok geoinformatika glasi za lakši. •• Bolonjski univerzitetni – geodezija i geoinformatika (zajedno) •• Bolonjski visokoškolski – tehničko vođenje nekretnina •• Visokoškolski i univerzitetni studij traju jednako dugo, razlika je u tome, da je visokoškolski studij nekoliko lakši te posljedično daje niži stupanj izobrazbe. 130

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

7. Kako je kod vas organiziran terenski rad, tj. stručna praksa? Jesi li zadovoljna s omjerom teoretskog i praktičnog dijela nastave? Kao što sam napomenula, stari program je imao puno više terenskih vježbi, za razliku od novog, bolonjskog. S praksom je ista stvar – imali smo je više nego bolonjci. Usporedbe radi, mi smo u 4 godine imali sveukupno 2 mjeseca prakse, dok bolonjci imaju svega 2 tjedna. Većina predmeta, odnosno kolegija, ima odvojena predavanja za teoretski i praktični dio. Svaka predavanja su popraćena praktičnim djelom u obliku vježbi koje se izvode djelomično na terenu, a djelomično u učionici i koje se također posebno ocjenjuju. 8. Kakvo je stanje geodetske djelatnosti u Sloveniji; ima li potrebe/potrage za geodetima ili geoinformatičarima? U proteklim godinama kriza nije bila izražena, ili je uopće nije bilo, te je za geodete (i geoinformatičare) bilo dovoljno posla. Sada se nalazimo u krizi, kao i većina država, te se uočava pad potrebe za naša zanimanja. 9. Kakvih želja ima studentska geodetska populacija kod vas – ostati u Sloveniji ili tražiti sreću preko granice? Kakvi su tvoji planovi i ambicije, imaš li želju nastaviti postdiplomski studij, gdje bi voljela raditi? Većina kolega razmišlja o ostanku u Sloveniji, o tome da tu potraže posao. Međutim, nekolicina razmišlja o poslu u Austriji ili o zapošljavanju na fakulteti.

Glas naroda Ekscentar, br. 15, pp. 126-134

Moj plan je ove godine diplomirat jer sam ionako u starom programu te ukoliko bi nastavila studij, jedina mogućnost je doktorat (PhD). To pa ne. :) Željela bih raditi na terenu, kod izgradnje. 10. Kakva je organizacija studentske djelatnosti? Imate li studentski zbor? Koje studentske sekcije djeluju na fakultetu? Kakvi su geodeti sportaši? Ima li nekih značajnih priznanja ili medalja? Studenti geodezije su povezani u Društvo študentov geodezije Slovenije. Društvo organizira okrugle stolove, ekskurzije, skijanje, piknike te različite druge aktivnosti uz koje se imamo prilike družiti, zabaviti i upoznati nove ljude. Geodeti nismo sportaši. :D Zezam. Ne, jesmo. Ok, barem neki. Studenti geodezije su članovi fakultetskih ekipa rukometa, nogometa i odbojke. 11. Na našem fakultetu ima i poneki geodet-umjetnik i kreativac, fotograf ili glazbenik, a kod vas? Ne. Iskreno, imamo puno obaveza povezanih s fakultetom i studiranjem te nemamo toliko vremena da bi se ozbiljno posvetili nekom takvom hobiju. Iako, lako moguće da je negdje među nama neki još neotkriveni umjetnik. 12. Znamo da si vrlo aktivna u studentskom »životu« na vašem fakultetu – kako se studenti udružuju, zabavljaju, organizirate li zabave, izlete, druženja, seminare ili radionice? Većinu navedenih aktivnosti organizira Društvo. Studenti smo inače međusobno dosta povezani te se družimo i kad se ništa ne dešava. Onda se potrudimo da se nešto dešava. :)

Glas naroda

Kod nas nemamo studentskog časopisa. Izlazi »Geodetski vestnik« koji je namijenjen svim geodetima i ljudima iz naše struke. 17. Bila si jedna od organizatora RGSM-a 2011 u Ljubljani. Molim te, opiši nam ukratko svoj doprinos održavanju tog susreta, aktivnosti i predradnje potrebne za kvalitetno održavanje susreta. Oko organizacije smo imali punih mjesec dana posla. Zaduženja smo si unutar Društva razdijelili. Najviše posla smo imalo oko traženja sponzora, lokacija za obroke te izradu majica. Organizatori smo se morali međusobno jako dobro organizirati zbog toga što je bilo potrebno da je jedan od nas cijelo vrijeme prisutan u skupini. Istina je da, kada se neki susret organizira, puno puta se pojavi cijeli kup malenih zaduženja, koja su samo na oko malena, ali kad se skupe je potrebno puno truda, volje, odricanja i vremena da se izvrše kako treba. 18. Ovogodišnji RGSM je u Zagrebu. Koliko vas dolazi? Koja su vaša očekivanja? Što biste htjeli vidjeti i doživjeti? Postoji li nešto što bi ti osobno voljela posjetiti za vrijeme boravka u Zagrebu u Hrvatskoj? Povedeni dosadašnjim iskustvom s RGSM-jem, očekujemo da će za nas biti raspisanih 20 mjesta, čini mi se da će sva ta mjesta biti popunjena. Očekujemo da će, kao i do sada, biti super, sjajno, zabavno i poučno. Osobno još nisam imala prilike posjetiti Zagreb, iako sam iz Krškog, što je prilično žalosno, tako da želim vidjeti SVE!

13. Rekla si da je tvoj rodni grad nije Ljubljana. Kako ti doživljavaš Ljubljanu? Što ti se u njemu sviđa, gdje provodiš vrijeme, imaš li neka svoja omiljena mjesta? Što bi, da možeš, voljela promijeniti? U Ljubljani sam već petu godinu i priznajem da mi se sviđa. Mala je, lijepa, sve je nadohvat ruke, čista. Najljepše je ipak kad nema magle. Vrijeme naviše provodim u studentskom domu, s prijateljima, u ispitnom razdoblju pa najviše u knjižnici. Omiljeno mjesto u Ljubljani mi je park Tivoli. Park je odličan za opuštanje i šetnju. Promijenila ne bih ništa. Dugo sam već ovdje te sam se navikla na sve lijepo i ono malo manje lijepo. 14. Koji je tvoj pogled na život u Sloveniji? Kako je biti mlad, ambiciozan i društveno aktivan – kakav je odnos »društva« prema mladim generacijama? Politika je za niš'! Radnih mjesta za mlade je jako malo. Kad jednom dobiješ posao, radit ćeš do sedamdesete godine, naprezat se i žrtvovat, da bi na kraju ostao bez mirovine. Ambiciozne osobe će sve više odlaziti preko granice u potrazi za boljim životom, jer, kao što je poznato, tamo ima više posla, mogućnosti za zapošljavanje i napredak su veće.

Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo

Jera Žlender

15. Slovenija je već nekoliko godina u EU, kakvi su tvoji dojmovi – promjene su pozitivne ili ima i nekih zamjerki? Što je članstvo u EU donijelo za studente? Najočitiji je porast cijena što je posljedica uvođenja eura. Sviđa mi se što za prelazak preko granice više nije potreban putni list (Šengenski sporazum). Za studente je najzanimljivija ERASMUS zamjena studenata te, kako imam prilike vidjeti, studenti ju dosta iskoriste za dobivanje novih iskustava i kako priliku za posjet drugoj državi gdje mogu vidjeti kako se živi, radi i slično. 16. Znaš li što je Ekscentar? Jesi li imala priliku prolistati neke brojeve? Imate li i vi vaš studentski časopis? Poznat mi je Ekscentar. Imala sam priliku prolistati par brojeva. List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

131

Glas naroda Ekscentar, br. 15, pp. 126-134

Glas naroda

vo je ra Sa • ak nj bu m Sa an Iv i, sk or th Po Bojan 1. Molim vas, predstavite nam se ukratko. Bojan: Ja sam Bojan Pothorski, rođen sam u Vukovaru, ali od svoje sedme godine živim u Puli. Završio sam Geodetsku tehničku školu u Puli i upisao Geodetski fakultet u Zagrebu 2006. godine. U Sarajevu sam studirao u razdoblju od 2008. do 2010. godine. Ivan: Ja sam student Ivan Sambunjak, dolazim iz Biograda na Moru, rođen sam 1987. godine. Upisao sam preddiplomski studij na Geodetskom fakultetu u Zagrebu 2006., a završio ga u Sarajevu 2010. Prije nego što sam upisao diplomski smjer geoinformatike, radio sam jednu godinu u geodetskom uredu Gita d.o.o. 2. Spletom okolnosti, »odradili« ste jedan dio preddiplomskog studija u Sarajevu. Koji je bio razlog, što se točno dogodilo? Bojan: Razlog je, kao i većini studenata, bio taj što sam 8 puta izašao na, dobro nam poznati, kolegij Analiza i obrada geodetskih mjerenja i nisam položio. Ivan: Dozvolite da je ovo pitanje krivo adresirano, tj. postavljeno krivoj osobi. Nisam nadležan niti imam mogućnost pri odlučivanju da studenti koje financira Republika Hrvatska gube pravo studiranja na preddiplomskom studiju, a zatim ga završavaju u Sarajevu i onda opet upisuju i završavaju diplomski studij u Zagrebu iz čega je evidentno da su sposobni završiti studij na dva fakulteta (preddiplomski u Sarajevu i diplomski u Zagrebu). 3. Kako gledate sad, s odmakom od nekoliko godina, na cijelu tu situaciju? Je li se takav ishod mogao izbjeći ili je bio neophodan? Da imate priliku vratiti vrijeme – biste li napravili nešto drugačije? Bojan: Naravno da se takav ishod mogao izbjeći, ali u tom trenutku nije bilo drugog rješenja. Danas mi nije žao, ipak imam diplomu iz inozemstva. :) Ivan: Kada se dogodi neki problem, uvijek treba tražiti krivnju prvo u sebi zato što smo jedino mi sami mali dio svemira koji možemo promijeniti. Osobno se ne slažem s mnogim studentima koji usmjeravaju prst krivnje samo i isključivo prema profesoru i sustavu na fakultetu. Naravno da ja preuzimam dobar dio, naglašavam dio odgovornosti za situaciju u kakvoj sam se našao, ali iz daljnjeg tijeka mog uspješnog akademskog obrazovanja i radnog odnosa kojeg sam obavljao u dvije geodetske firme je vidljivo da očito nije bio problem samo u studentu. Također, svaki student je investicija koju netko plaća (država, porezni obveznici) i on je društveni interes, pa nema smisla da ga se uopće upisuje na fakultet ako ga se misli »riješiti« s npr. ostvarenih 145 od mogućih 180 ECTS bodova u 3 godine studija, a kakvih je primjera bilo. 132

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

4. Koliko se naših kolega našlo u takvoj situaciji? Kakvi su bili uvjeti prelaska? Koliko su vam ECTS bodova priznali? Bojan: Mislim da nas je te godine bilo dvadesetak. Bila je potrebna silna papirologija, ali osoblje je bilo vrlo korektno tako da nije bilo nikakvih problema oko prebacivanja. Svi ECTS bodovi su bili priznati jer je većina predmeta bila ista kao na fakultetu u Zagrebu, samo su bili malo izmijenjeni nazivi. Ivan: Budući da je Bosna i Hercegovina potpisnica Bolonjskog sporazuma, svi ECTS bodovi su nam priznati i po broju ostvarenih bodova dodijeljena nam je akademska godina studija. Primjerice, student koji je imao 120 bodova postao je student 3. godine. Godine 2009., kada smo mi prelazili na Građevinski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Odsjek za geodeziju (takav ustroj je na mnogim fakultetima u Europi), bilo nas je oko 30. Godinu dana prije bilo je petnaestak, a obje godine nakon naše generacije, tridesetak studenata. 5. Gdje se nalazi Geodetski fakultet u Sarajevu? Kakva je organizacija studija? Koliko je upisanih? Kako funkcionira Bolonja? Bojan: Fakultet se nalazi u kvartu Koševo, petnaestak minuta hoda od samog centra grada. Za predavanja smo imali redovan raspored sati, ali se on mijenjao kada je dolazio profesor izvana i slušala su se predavanja pridošlog profesora. Sve je bilo unaprijed isplaniralo, organizacija je uvijek bila na nivou i o svemu smo bili obaviješteni na vrijeme. Na godini nas je bilo dvadesetak što je omogućilo veoma dobru komunikaciju na relaciji profesor – student. Također, sam odnos među studentima je bio odličan jer smo se svi poznavali i pomagali si međusobno. Sam Bolonjski proces se provodi kao i kod nas; neki profesori ga koliko-toliko provode, dok se drugi drže svog procesa. Ivan: Termin Geodetski fakultet ne postoji, postoji Građevinski fakultet i unutar njega Odsjek za geodeziju, koji se nalazi u Ulici Patriotske lige (to je prva organizacija koja je sudjelovala u pripremanju i pružanju otpora srpskim agresorskim paravojnim jedinicama kao i JNA; grupacija patriotski i građanski orijentiranih osoba), u poznatom dijelu grada Koševu, pretpostavljate, pored nogometnog i atletskog stadiona Asima Ferhatovića zvanog Koševo, olimpijske dvorane Zetre, ali i pored novonastalog muslimanskog groblja (mezarja) gdje počivaju ostaci žrtava neuspješne opsade grada Sarajeva koja je trajala pune četiri godine. Na organizacijskom nivou, fakultet se susreće s nizom problema. Veći dio tih problema su nedostatak stručnih kadrova koji su izbjegli u inozemstvo za vrijeme rata te nedostatak financijskih sredstava što povlači nedostatak opreme i instrumentarija. No, i u takvim uvjetima radi se »punom parom« te je iznenađujuće što sarajevski studenti nimalo ne zaostaju u području klasične geodezije, baš naprotiv, i bolje

Glas naroda Ekscentar, br. 15, pp. 126-134

Glas naroda

savladaju taj dio gradiva nego zagrebački studenti, ali znatno zaostaju u području geoinformatike. Nekoliko profesora koji su zaposleni u inozemstvu, npr. poznati svjetski geodetski stručnjak prof. dr. sc. Asim Bilajbegović koji živi i predaje na Fakultetu u Dresdenu, prof. dr. sc. Krešimir Frankić koji je trideset godina predavao i radio u Kanadi, a sada živi u Zagrebu, doc. dr. Mojca Fras s Fakulteta u Ljubljani i još nekoliko njih, dolaze jednom mjesečno i održavaju predavanja cijeli tjedan iz svojih predmeta za cijeli sljedeći mjesec, a ponekad i dva. Na takav način rješava se problem nedostatka profesora, naravno, u kombinaciji s nekoliko »domaćih« profesora i onima koji će tek doktorirati. Nema naglaska na kolokvijima kao ovdje u Zagrebu, iako čujem da se ove godine i to mijenja. Godišnje se upisuje oko 40 studenata. Moram pohvaliti asistente koji su stalno prisutni i jako aktivni na vježbama, a komunikacija s njima je kvalitetna. Ovom prigodom želim se zahvaliti svom osoblju fakulteta što su nas lijepo primili kod sebe i što smo se osjećali isto kao i domaći studenti. 6. Je li fakultet dobro opremljen s obzirom na instrumentarij i popratnu opremu kao što su računala i slično? Kako je organizirana stručna praksa? Bojan: Iako je nas bilo malo, radili smo u grupama od 3 do 4 (ili više) studenata jer nije bilo dovoljno instrumenata na raspolaganju. Također, sam instrumentarij je zastario i mogao bi poslužiti profesoru Lasiću za njegova predavanja. Računalna predavaonica koja se koristi za vježbe je samo jedna (kao naše 112, 113, 114 i 115) i u nju se ne može ulaziti kada nema vježbi. Za slučaj da vam je potrebno računalo, imali smo prostoriju u kojoj se nalazilo 6 računala, ali ona su uvijek bila zauzeta. Stručna praksa izvodila se na području oko zgrada fakulteta koje je izmjereno vjerojatno isto onoliko puta koliko i naše igralište! :) Ivan: Što se tiče instrumentarija, oprema na fakultetu i nije na zavidnoj razini. Koriste se teodoliti, svega par totalnih stanica, nivelira i GPS uređaja, ali vježbe se odrađuju kvalitetno. Moram naglasiti da je vrlo bitno što su asistenti na terenskim vježbama prisutni cijelo vrijeme. Primjerice, iz Inženjerske geodezije je tijekom cijelih vježbi (3 sata), asistent na terenu s nama, bez obzira na vremenske uvjete. Nakon nekoliko sati terenskog rada, rade se pojedinačni i skupni projekti iz tih mjerenja. Područje geoinformatike je tek u povojima, tako da su računaonice loše opremljene, softverski i hardverski. 7. Po pričama studenta, na našem fakultetu postoje ispiti koji se mogu rangirati kao »nešto zahtjevniji od ostalih«. Koji su zahtjevniji ispiti na studiju geodezije u Sarajevu? Bojan: Kolege s faksa tvrde da je to Matematika, a ispit za koji sam ja siguran da je jedan od zahtjevnijih je Fotogrametrija. Ivan: Najzahtjevniji ispiti s kojima studenti imaju problema su Matematika I te Fotogrametrija I i II koja se uči iz, u Sarajevu nepopularne, crvene knjige Karla Krausa koju je na hrvatski jezik preveo sarajevski profesor iz Fotogrametrije doc. dr. sc. Admir Mulahusić. Također, u grupu

Bojan Pothorski

težih spadaju Primijenjena geodezija III i IV te Inženjerska geodezija I i II. 8. Kakva je organizacija studentskog života? Studentski zbor? Udruge studenata? Bojan: U Zagrebu ima puno više mogućnosti za studente (sam sadržaj SC-a, menze…), dok u Sarajevu toga nema. Npr., u cijelom gradu su samo dvije menze u kojima je hrana dobra, ali je svaki dan ista. Ivan: Nisam upoznat s tim. 9. Imaju li studenti geodezije u Sarajevu svoj studentski časopis, kao mi Ekscentar? Bojan: U Sarajevu je geodezija odsjek na Građevinskom fakultetu, tako da nema zaseban časopis. Izdaje se časopis u kojemu je većinski sadržaj vezan za građevinu i nešto malo o geodeziji. Ivan: Nemaju. 10. Kakav je grad Sarajevo? Možete li ga usporediti sa Zagrebom? Bojan: U Zagrebu bih mogao živjeti, dok bih u Sarajevo dolazio turistički. :) Ivan: Zagreb, za razliku od Sarajeva, nema dva kulturno i povijesno potpuno različita dijela grada. Sarajevo su podigli Turci 1463. kada su osvojili Bosansko kraljevstvo, tako da sam centar grada diše orijentalnim stilom. Taj dio zove se Baščaršija i odiše istočnjačkom živosti jer se centar svakog takvog grada temelji na trgovini i obrtništvu. Niz malih trgovina, obrtničkih radnji, ćevabdžinica, kafana, i naravno, niz ulica koje se račvaju iz glavne ulice Ferhadije kojom se cijeli dan prešetavaju lijepe sarajevske dame i ostalo građanstvo, srce je staroga grada. Nakon dolaska Austrijanaca 1878. godine, Baščaršiju je obgrlio poznati nam zapadni austrijski stil gradnje koji se nadovezao na turski dio. Austrijanci su u svega 30-ak godina ostavili vječni pečat u izgradnji starog centra, katoličkih i pravoslavnih crkava, knjižnica, kazališta i ostalih povijesnih i kulturnih građevina. Čak i prije carskog Beča, Sarajevo je postalo dom prvog tramvaja u Europi 1885. godine, i upravo je taj grad poslužio bečkom dvoru kao pilot-projekt izgradnje prvog tramvaja s konjskom vučom. Inače, Sarajevo je grad burne i turbulentne povijesti u kojoj se dogodio i atentat na austrijskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda što je bio povod 1. svjetskom ratu. No, cijela Bosna i Hercegovina ima ekonomskih problema i to je razlog koji ih sputava u daljnjem razvoju, pa tako i Sarajevo u infrastrukturi, prometu, i općenito u izgledu grada, zaostaje za Zagrebom. Također ima manje festivala, sajmova, koncerata međunarodnih zvijezda nego u našoj metropoli. 11. Mnogi kažu da je to grad koji ima poseban šarm zbog spoja različitosti nacija, vjera i životnih stilova. Imaš li ti svoja omiljena mjesta? Gdje si najviše provodio vrijeme? Gdje si stanovao? Gdje si pio kavu? Bojan: Naravno, omiljeno mjesto za opuštanje i ispijanje kave bio je kafić AG ispred faksa. Tu su se okupljala poznata lica s faksa. Dok je sam centar grada, Baščaršija, vrlo lijep za pogledati i doživjeti duh Sarajeva. Ivan: Naravno, taj grad gostoljubivih ljudi je jedinstveno mjesto u Europi u kojem su živjela, a moram naglasiti da i danas skladno žive, tri različita naroda. Gostoljubivost domaće stanovništvo tradicionalno gaji i danas, pa bi mnoga turistička mjesta u RH mogla dosta naučiti iz njihova primjera. Poznato je da je taj grad još polovinom 16. st. primio protjerane španjolske Židove koji su dodatno doprinijeli različitosti cjelokupne zajednice. Zanimljiv je podatak da u samom gradu studira 2000 stranih studenata, dok ih je kod nas u cijeloj zemlji samo 500. Omiljeno studentsko mjesto za izlazak je kultni klub Sloga gdje izlazi gotovo cjelokupna studentska populacija. Tu je još dosta kluboList studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

133

Glas naroda Ekscentar, br. 15, pp. 126-134

Glas naroda

rom da jako malo studenata upisuje, a još manje završava fakultet. U tome i vidim manevarski prostor za firme i mlade inženjere iz Hrvatske. Kada se pokrenu investicije u susjednoj nam Bosni i Hercegovini, zasigurno će neki od nas privremeno raditi tamo.

Ivan Sambunjak

va, diskoteka i pivnica, koje čine noćni život grada jako zanimljivim i živahnim. Iznenađujuće je što sam ja živio u studentskom domu Bjelave, u kvoti stranih državljana, najviše iz razloga što u Sarajevu pravo na studentsku menzu imaju samo studenti iz doma. Postoje samo dvije studentske menze u cijelom gradu, u sklopu dva studentska doma u kojima, prema procjenama, ima gotovo 40000 studenata. Nepoticajno je što se studenti sami moraju brinuti o prehrani i što trebaju kuhati. Nakon ljeta, od kraja 8. mjeseca pa sve do diplome u 10. mjesecu, nas trojica živjeli smo u stanu kojeg smo plaćali svega 200 eura, a i inače je »kirija« za stan skoro dvostruko manja nego ovdje. 12. Možete li izdvojiti neke događaje i ljude koji su posebno obilježili taj period? Možda neka djevojka, motivirajući profesor ili...? Bojan: Općenito, svi ljudi su me dobro prihvatili. Nije bilo nikakvih incidenata, sa svima sam se dobro slagao i ostao u dobrim odnosima. Izdvojio bih profesora Frankića koji ima fenomenalan odnos prema studentu i pomogao mi je da neke stvari gledam na drukčiji način što nisam doživio ni od jednog profesora. Ivan: Cure nek' ostanu zaključane u našim srcima. :) A od profesora bih izdvojio dragog mi prof. dr. sc. Krešu Frankića koji je čovjek iz prakse, a ne iz knjiga! Prenosio nam je mnoga svoja iskustva prikupljena tijekom tridesetogodišnjeg privatnog i sveučilišnog rada u Kanadi. 13. Gdje su najbolji ćevapi, radi li još uvijek onaj čiča s pitama i gratis limunadom, negdje u blizini faksa? Koje su najbolje bosanske slastice – baklave, tulumbe ili...? Bojan: Za ćevape svatko ima svoje mišljenje, meni su najbolji u Travniku. Da, ona piterija ispod faksa, gdje smo bili zajedno, još uvijek radi i tamo su najbolje pite ispod peke, a uz to dobiješ i besplatnu limunadu! Slastice sam probao, ali su jako slatke, tako da ostajem pri domaćim kolačima moje mame. :) Ivan: Poznate ćevabdžinice su Željo, Mrkva, Hodžić.... Oni koji su to iskusili i okusili preporučuju da čim dođete na sarajevski kolodvor, sjednete u ćevabdžinicu Zmaj, odmah preko puta. Odmah pored faksa može se jeftino sjesti i pojesti razne vrste bureka, a izdvojio bih burek od piletine, krumpira i zelja. Od kolača sam se navukao na baklave. Inače je tamo i običaj da se često sjeda na burek i ćevape, čak i u restorane, a i cijene su prihvatljive za plitak studentski džep. 14. Kako diše studentska geodetska populacija u Sarajevu – imaju li ambicija ići tražiti sreću preko granice ili žele ostati u BiH? Bojan: Većina, oni koji imaju mogućnosti, žele otići negdje drugdje. Najveća želja je Njemačka, a i najrealnija, jer većina tamo ima rodbinu i zna jezik. Ivan: Mislim da neki studenti planiraju ići van, iako mi se čini da će imati mogućnost zapošljavanja i ostvarivanja nekakve zarade, s obzi134

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

15. Kakav je odnos države i društva prema mladima? Postoje li neki programi za afirmaciju mladih, studentske razmjene ili nešto slično? Bojan: Da, studentska razmjena postoji, ali ne znam ni jedan primjer za spomenuti. Većina studenata ima besplatno studiranje i primaju stipendiju. Naravno, u sektor obrazovanja uvijek bi se moglo i trebalo više ulagati. Ivan: Odnos države prema svim društvenim slojevima je dosta nemarniji nego kod nas, pa tako i prema studentima. Najbolji primjer je taj što je tek nedavno u Bosnu i Hercegovinu uveden bezvizni režim, a do tada su svi građani te zemlje trebali prvo isposlovati vizu za odlazak u inozemstvo za gotovo sve europske zemlje. Naravno da je to bila prepreka za afirmaciju studentskih međunarodnih udruga, a pogotovo razmjene studenata. Poznato mi je da je postojala mogućnost odlaska na školovanje i razmjenu u Austriju bez komplikacija i otežane borbe s birokracijom. Bez obzira na te probleme, u Bosancima osjetim neku živost, ali i optimizam, što je vidljivo i u njihovim humorističnim serijama i kinematografiji, tako da mislim da je svjetlija budućnost pred njima. 16. Vratili ste se na diplomski studij u Zagreb. Koji je bio motiv povratka? Bojan: Dokazati samome sebi da to mogu i zahvaliti se roditeljima što su me podržavali u svakom trenutku. Ivan: Hrvatska je moja domovina i ja sam kao njen državljanin najviše iz nekog inata htio ostvariti svoje građansko pravo na obrazovanje. Ovim putem zahvaljujem na fleksibilnosti svima na fakultetu koji su mi omogućili da na ovaj način ispravimo zajedničke pogreške. Motiv su bili i bolji uvjeti rada na fakultetu jer ipak mislim da naš faks prati trendove modernih europskih fakulteta koji imaju puno više financijskih sredstava i potpore od središnje državne vlasti. Ulaže se u računalnu i softversku opremu što mislim da je dobro, dok se u Sarajevu za takve tehnologije nema novaca. 17. Kako je uopće organiziran diplomski studij u Sarajevu – koji su smjerovi? Niste pronašli ništa što bi vam odgovaralo ili je presudila nostalgija? Bojan: Na diplomskom studiju nema smjerova kao u Zagrebu, geodezija je jedina mogućnost. Da, nostalgija je presudila. Ipak je kod kuće (ili bliže kući) najbolje. :) Ivan: Diplomski studij ima samo jedan smjer, a to je geodezija (iako na njemu imaju i kolegije iz područja geoinformatike) jer preddiplomski upisuje i završava jako malo studenata. Sada je u Sarajevu na četvrtoj godini svega 6 domaćih studenata i 7 naših studenata iz Hrvatske, a to najbolje govori o težini studija. Predmeti su jako slični kao na našem diplomskom smjeru geodezije. 18. Bliži se kraj studija, koje su vaše ambicije i planovi? Koje vam je područje geodezije najzanimljivije? Imate li viziju gdje biste mogli raditi? Bojan: Jedno od najzanimljivijih područja mi je inženjerska geodezija. Želja mi je vratiti se u Pulu i pronaći posao u struci. Ipak, u današnje vrijeme nema puno biranja pa bih ostao i u Zagrebu ako treba, samo da je posao u struci. Ivan: Kako pratim dnevnopolitička događanja, svjestan sam stanja u društvu, kao i stanja u struci. Jasno mi je da se moji planovi ne poklapaju s realnosti. Najzanimljivija su mi područja inženjerske geodezije i kartografije. Naravno da planiram raditi u privatnom sektoru, barem prvu polovinu radnoga vijeka.

1 3 7 3 1Hrvatska geodezija 3 6 4 5 u brojkama 1 3 9 3 2 8 8 2 3 Hrvatska geodezija u brojkama Ekscentar, br. 15, pp. 135-141

Kolumne

Kriza ne samo da je pokucala na vrata, nego se već dobrano udomaćila i postala sveprisutnom u svakodnevnom životu. Postala je izlikom, opravdanjem ili jednostavno dežurnim krivcem za sve loše. No, je li uistinu tako loše kao što se priča u kuloarima, barem što se geodezije tiče? Kakav je utjecaj krize na geodetsku struku u Republici Hrvatskoj? Tko je kriv za tu krizu? Globalni slom financijskog tržišta? Zaustavljene investicije? Stagnacija građevine koja za sobom povlači i geodeziju? Krivo vodstvo državnih institucija vezanih uz geodeziju? Sveopća neimaština u kojoj su parcelacijski i ini elaborati postali nužno zlo? Što se dogodilo s geodezijom koja je u svega nekoliko godina od deficitarnog zanimanja postala zanimanjem koje ostavlja cijelu jednu generaciju diplomiranih inženjera da čeka na burzi? Kakva je reakcija Fakulteta na krizu? Smanjuju li se upisne kvote, smanjuje li se prolaznost na ispitima kako bi se barem malo amortizirao broj upisanih, broj diplomiranih i broj nezaposlenih? Je li studij po Bolonji

postao prelagan i previše ljudi ga završava u roku? Gdje se u svemu tome nalaze studenti koji su Fakultet upisali po starom programu, tamo davno, početkom 2000-ih godina? Sve su to pitanja koja smo si mi kao studenti učestalo postavljali posljednjih nekoliko godina, a sve češće i sve više sada, u trenucima kada smo pred završetkom studija. Kada imamo još samo jedan, naizgled mali korak za proći, prije nego što dobijemo toliko željenu diplomu u ruke. Što nam donosi ljeto, što donosi jesen? Burzu ili kakav-takav posao? Kakva je reakcija Komore? Radi li ona nešto po pitanju zaštite i očuvanja struke? Kakav je trend stjecanja ovlaštenja? Gdje leži izvor problema? Pokušali smo naći odgovore na neka od tih pitanja i pri tome biti maksimalno objektivni. Prikupili smo podatke s Fakulteta, Komore i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje te ih statistički obradili, bez suvišnih komentara. Rezultate našeg istraživanja donosimo vam u nastavku. Sapienti sat!

Geodetski fakultet

* 2010. godine osniva se preddiplomski studij Geodezije i geoinformatike na Sveučilištu u Splitu Izvor: Podaci dobiveni iz studentskih referada

* Od 2009. godine dolazi do promjene u Nastavnom planu i programu preddiplomskog studija Izvor: Podaci dobiveni iz studentske referade

Izvor: Samoanaliza Geodetskog fakulteta (prosinac 2011. godine)

Izvor: Samoanaliza Geodetskog fakulteta (prosinac 2011. godine) List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

135

Hrvatska geodezija u brojkama Ekscentar, br. 15, pp. 135-141

Kolumne

136

Izvor: Samoanaliza Geodetskog fakulteta (prosinac 2011. godine) Podaci dobiveni iz studentske referade

Izvor: Samoanaliza Geodetskog fakulteta (prosinac 2011. godine)

* Završili preddiplomski studij za 3 godine i diplomski studij za 2 godine. Izvor: Samoanaliza Geodetskog fakulteta (prosinac 2011. godine) Podaci dobiveni iz studentske referade

* 2005. godine prestaje se sa upisom studenata po starom programu i upisuje se prva generacija »bolonjaca«. Izvor: Zapisnik o diplomskim ispitima

* Na Fakultetu je preostalo još približno 160 studenta starog studija, koji do 30. rujna 2012. godine moraju diplomirati, jer ih u protivnom prebacuju na preddiplomski studij Geodezije i geoinformatike. Sukladno trendu završavanja diplomskog studija, ove godine bi trebalo diplomirati i približno 100 »bolonjaca«. Izvor: Samoanaliza Geodetskog fakulteta (prosinac 2011. godine) Zapisnik o diplomskim ispitima

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Hrvatska geodezija u brojkama Ekscentar, br. 15, pp. 135-141

Hrvatski zavod za zapošljavanje & Hrvatska komora ovlaštenih inženjera geodezije

Kolumne

Izvor: Podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje

Izvor: Podaci HKOIG

Prostorna raspodijeljenost aktivnih ovlaštenih inženjera geodezije (površine krugova odgovaraju stvarnom odnosu broja ovlaštenih inženjera geodezije po županijama)

Izvor: www.hkoig.hr (27.03.2012.)

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

137

Kolumne Ekscentar, br. 15, pp. 135-141

Kolumne

Gola istina

ećina europskih zemalja 1999. godine potpisala je Bolonjsku deklaraciju s ciljem reformiranja sustava visokog obrazovanja. Prije pet godina na većini fakulteta Sveučilišta u Zagrebu studij je prilagođen Bolonjskoj deklaraciji. Taj zahvat nažalost nije zaobišao ni Geodetski fakultet. U tom periodu fakultet je bio respektabilan i veoma cijenjen na razini cjelokupnog sveučilišta, a geodezija je bila deficitarna struka te je nakon završetka studija bilo poprilično jednostavno pronaći posao. Danas je situacija potpuno drugačija, a čak se u internim geodetskim krugovima često čuju satirična preimenovanja Studija geodezije i geoinformatike u Studij geozezije i geodezinformatike, a nakon završetka studija prve »bolonjske« generacije, pronalazak posla graničio je sa znanstvenom fantastikom. Kako je u tako kratkom periodu većina dobrih stvari vezanih uz geodeziju postala izuzetno loša? Da je ovo jedan od kolegija na preddiplomskom studiju Geodezije i geoinformatike, vrlo vjerojatno bismo na prethodno pitanje dobili tri ponuđena odgovora i primjenom jednostavne statistike i sustava eliminacije, došli bismo do traženog odgovora. Budući da to nije kolegij, barem koliko je meni poznato, do odgovora ćemo doći iznošenjem velikog broja situacija koje u mnogome degradiraju kvalitetu nastave i samog studija, a ako nekima taj format bude nepoznat, kasnije ćemo formulirati ponuđene odgovore. Počet ćemo od početka, kada primjerice jedan mladi perspektivni student iz male, gotovo ruralne sredine, dolazi u velegrad. Poput Ivice Kičmanovića, pun volje za stjecanjem znanja i kompeticija koje će ga prolongirati u vrsnog stručnjaka na području tražene i cijenjene geodetske struke. Već ga u startu poljulja višesatno čekanje na upis u uvjetima ekstremne vrućine i nikako si ne može objasniti kako to dvije žene upisuju više od 200 ljudi. Neobjašnjivo je kako netko od nadležnih ljudi na fakultetu nije rasteretio te dvije žene i samim time buduće studente. No, tu prvu organizacijsku grješnost možemo i zanemariti, ali idemo dalje u srž samoga problema. Jedna od temeljnih pretpostavki studija jest da studenti imaju svoje mjesto na predavanjima i vježbama. Također, obaveza studenata prema Pravilniku o studiranju je redovito pohađanje nastave. Nerijetko se dešava da predavaonica u kojoj je predviđeno da se održavaju predavanja ima kapacitet za samo 80% studenata. Dakle, ako na hodnicima Geodetskog fakulteta vidite nekolicinu ljudi sa stolicama u rukama, vjerojatno to nisu građevinski radnici koji rade na restauraciji predavaonica, već oni studenti koji su u biti sretni, jer jedan dio će ih ipak stajati na predavanjima. No, nećemo sada cjepidlačiti, tu smo sad i treba nešto naučiti, neće nas valjda pokolebati nedostatak stola i oskudne količine zraka u prostoriji. Profesor pokreće prezentaciju, a nadobudni student šilji olovku i zagrijava zglob za mukotrpno vođenje bilješki. Nakon 15-ak minuta student shvaća da predavač uopće 138

ne predaje, već doslovno čita svoju prezentaciju, s eventualno pokojim novim veznikom, prijedlogom ili pak prilogom. Valjda profesor smatra da je takav pristup pravovaljan; ipak je on osposobljen pedagoškim i didaktičkim kompeticijama za održavanje nastave. Predavanja su odrađena i vrijeme je za vježbe, a time i novo razočaranje. Troje studenata na jedno računalo, zar to nije loša radna atmosfera? No, vjeruje on (u daljnjem tekstu Vjerni) u svoj fakultet, zacijelo mora

Studij geozezije i geodezinformatike

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

U daljnjem tekstu Vjerni

biti neki razlog zašto je tome tako. Vjerojatno asistent smatra da je bolje da dok jedan radi, ostali slušaju iscrpne naputke te nakon toga izmjene stečena znanja. Za uspješno apsolviranje kolegija, osim 70%tne nazočnosti na vježbama i predavanjima, bilo je potrebno pravovremeno predati sve projekte. Vjernom nije bio u potpunosti jasan jedan projekt te je došao do asistenta da ga pita nešto vezano za točnost geodetskih mjerenja, a asistent mu je odgovorio kako on kada slaže daske u svoj karavan unaprijed zna hoće li se vrata moći zatvoriti ili ne. Vjernom ništa nije bilo jasno dok mu je asistent objašnjavao, a još više ga je dekoncentrirao asistentov jastreb koji mu je stajao na ramenima. Naposljetku je Vjerni sve sam shvatio i sam riješio projekte. Semestar je tako jenjavao i došli su rokovi za predaju projekata. Jasno, kako nema dovoljno računala i zbog loše organizacije, bilo studenata bilo asistenata, došlo je do poprilične strke. Prijeti se gubitcima potpisa. Vjerni je sve odradio pravovremeno; on nema izvannastavnih aktivnosti pa je mogao do noći »visjeti« po računaonicama. Tih dana Vjerni je bio najpopularniji student na fakultetu, strka oko potpisa i princip linije manjeg otpora nagnali su velik dio studenata na primjenu copy-paste prakse. Vjerni je dobrodušno svima dao svoje projekte, a mnogi su bez pardona doslovno kopirali njegovo. Dobivao je i poruke od ljudi koje nije poznavao: »E, bok! Vjerni, Jas... je. Ona cura s faksa s dugom smeđom kosom. Hoćeš mi napraviti moj program?« Krajnji bezobrazluk, pitaju da im napravi program, a ne mogu sami njegov izmijeniti. Vjerni čak ni takve nije mogao odbiti. Na predaji programa asistent je ustvrdio da većina ima kopirane programe i da će pravovaljanost izrade provjeriti pomoću kolokvija. Vjerni se nimalo nije bojao jer je sve sam odradio. Došao je i kolokvij, a Vjerni je doživio novo razočaranje. Naime, na svako pitanje bilo je ponuđeno pet odgovora, koji su uglavnom bili istoznačni s minimalnom rečeničnom izmjenom. Kreativnost Vjernog bila je na kratkoj uzici; trebalo se sjetiti doslovne definicije s profesorovih predavanja koju je on uz izmjenu kojeg veznika, priloga ili prijedloga pročitao. Naravno, Vjerni se sjetio, ali je imao dvojbe – zaokružiti definiciju s predavanja ili onu koju je on naveo u bilješkama? Ostao je vjeran svojim bilješkama što ga je dovelo do gubitka potpisa.Vjerni

Kolumne Ekscentar, br. 15, pp. 135-141

Kolumne

Tekst je zaprimljen u akademskoj godini 2009./2010.

Alen Junašević mag. ing. geod. et geoinf., Graditeljsko-geodetska škola Osijek, Drinska 16a, 31000 Osijek

nije očajavao i dalje je gajio nade da ga sustav kojem se preliminarno divio neće iznevjeriti. Napisao je molbu profesoru da mu se omogući kolokvij ponavljanja. Profesor mu je to omogućio, ali ovaj put bilo mu je preteško smišljati pet odgovora pa je Vjerni morao zaokružiti jedan od dva ponuđena odgovora. Vjerni je to s lakoćom položio jer je statistika bila na njegovoj strani. I tako, malo po malo, došli su i ispitni rokovi. Na prvom pismenom roku došlo je do nevjerojatne situacije. Asistent je zaboravio na termin ispita te se jednostavno nije pojavio, a studenti su u nevjerici čekali par sati. Tako su svi logičkim automatizmom položili pismeni dio ispita, a na usmenom su ih dočekala nova iznenađenja. Naime, profesor je došao na usmeni ispit u potkošulji i kratkim hlačama s japankama na nogama. »A dobro«, mislio je, »odjeća ne čini čovjeka.« Krajnji stupanj razočaranja doživio je kad mu je profesor dao karticu s ponuđenim odgovorima. U tom trenutku u njegovoj se glavi dogodio jedan veliki preokret: shvatio je da je izgleda fakultet sam sebi svrha i da je znanje ionako irelevantno jer mi pak živimo u društvu u kojem je titula uvijek bila vrednovana ispred znanja. Naravno, taj je ispit položio, iako je prvi put krivo odabrao ponuđeni odgovor. Od toga dana, Vjerni je počeo učiti samo u tramvajima na putu do fakulteta, kad ne bi znao uvijek je zaokruživao odgovor pod c i dok su se drugi znojili, Vjerni je mamuran dolazio na ispite i sve ih uredno polagao. Neke je ispite namjerno padao zbog sustava akumulacije bodova s prethodnih ispitnih rokova. Čak je počeo koristiti šalabahtere, a radio je bolje kopije programa od originala. Jednom prigodom je čak hladnokrvno koristio skriptu na usmenom. To nije bio nikakav problem jer je davno podvijena repa podilazio svim profesorima i uvijek je našao način na koji će se prikazati u najboljem svjetlu. Na fakultet je uvijek nosio čitav paket flomastera za pisanje po ploči, kako bi uvijek mogao udovoljiti profesoru kojemu isti nedostaju, čak je imao poseban spisak ako kojem profesoru ponestane tijekom predavanja. Dobar dio njegovih kolega muku je mučilo s nerealnim eliminacijskim kolegijima na kojima je trebalo riješiti zadatke za koje je potrebno pet sati u roku od dva sata. Vjernom to nije bio problem jer je, kao što rekoh, bio dobar sa svima potrebnima i uspio je apsolvirati pisani dio ispita preko kolokvija. Samu geodetsku praksu nije poznavao previše. U jednoj je situaciji, umjesto na geodetsku točku, prizmu postavio na čep od Fante koji se nalazio na zemlji. U drugoj prilici gledao je kroz objektiv totalne stanice, a učestalo je pokušavao centrirati nivelir. Otac mu je bio poznat i ta činjenica pomagala mu je više puta u provlačenju kroz studij. Vjerni je iskoristio nedostatke sustava na najbolji

mogući način i uredno završio preddiplomski studij. Nakon završetka preddiplomskog studija upisao je diplomski studij Geoinformatike. Tijekom prve godine studija zaljubio se u novopečenu studenticu Geoinformatike koja se bez polaganja ikakvih razlika ispita upisala s Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Na prvoj godini diplomskog studija pojavio se jedan kolegij koji je Vjernom počeo predstavljati probleme. Da bi se apsolviralo kolegij, bilo je neophodno čitav semestar kontinuirano raditi, a Vjerni je to već odavno zaboravio. Pao je nekoliko puta, kao i čitav niz njegovih kolega. Jedino što im je preostalo u novonastaloj situaciji jest pobuna. Pozvali su novinare koji su kao zapete puške bili spremni iznijeti cjelokupnu istinu i to u pola cijene. Povećanim pritiskom na profesora, nakon godine dana, uspjeli su postići željeno i dosta smekšati njegov kriterij. U posljednjoj godini, Vjerni je napokon dobio zasluženi odmor. Već ionako malaksavi intelektualni um još je više oslabio i došlo je vrijeme da se diplomira. Vjerni je diplomski rad pod naslovom »Popis koordinata u alfa-numeričkom obliku« sročio u roku od tri tjedna. Profesor mu je diplomski rad pregledao u kafiću i ondje oformio komisiju te ovjerio prijavu. Tako je Vjerni postao magistar geodezije i geoinformatike i »spreman« za poslovne i druge životne izazove. Ova priča kombinira niz istinitih priča koje su se dogodile i još uvijek se događaju na Geodetskom fakultetu.. Koja je zapravo poruka ove priče? Danas, u ovo krizno vrijeme, čovjeku s visokom stručnom spremom uvelike je otežan pronalazak posla. Greške nadležnih institucija u organizaciji studija mogu još više pogoršati situaciju. Takvom lošom organizacijom dovest će se jedno unosno i traženo zanimanje do ponora iz kojeg nema izlaza. Nerealno definirane upisne kvote, nepotrebni obavezni kolegiji nastali samo da upotpune broj ECTS bodova, nekvaliteta nastave i vježbi, visok stupanj nepotizma, degradacija studija kroz primanje studenata s raznih studija na diplomski studij Geodezije ili Geoinformatike, izbacivanje studenata s fakulteta s kasnije omogućenim povratkom na diplomski studij – sve su to problemi koji će dovesti do gomilanja polovičnih stručnjaka, a samo će najsretniji, i to često oni s vezom, dobiti posao. Dok ne dođe do krucijalnih izmjena, ostat će uvriježen izraz da si na Studiju geozezije i geodezinformatike, a dobar dio ljudi koji su se ipak trudili da završe studij »stajat« će na burzi rada i na crno cijepati drva u svom susjedstvu. Iako je stanje već poprilično loše, sve je to popravljivo dok samo interni krugovi znaju pravu situaciju, ali kad druge strukture društva to uvide, bit će to početak kraja jedne lijepe struke.

U njegovoj se glavi dogodio jedan veliki preokret

Koja je zapravo poruka ove priče?

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

139

Kolumne Ekscentar, br. 15, pp. 135-141

Kolumne

Situacije (i konfiguracije) iz

geodetskog života Situacija 1

spijali smo kavu u mom omiljenom kafiću i nakon što je zdušno povukao dim bijelog Marlbora, zatvorio je skriptu Kolegija 1 i upitao me: »Koliko si imala godina kad sam ja bio dvostruko stariji od tebe?« Naizgled jednostavno pitanje natjeralo me da podignem obrve i prostrijelim ga pogledom, dok je moj mozak trebao nekoliko poražavajućih minuta da odgovori na to pitanje. Problem je u tome što bih pred nekoliko godina na ovo pitanje odgovorila u nekoliko sekundi. Očekivala sam da ću se na fakultetu usmjeriti na gradivo iz struke, ali i da ću istraživati, razmišljati, zaključivati. Ipak, razgovarajući s ostalim studentima, shvatila sam da ovo nije problem samo našeg fakulteta, nego da je to problem obrazovanja na fakultetima općenito. Zatupjeli smo. Možda je ovo zapravo postao problem Bolonje? Bolonje koja je natjerala fakultete da cijeli sustav okrenu naglavačke, a pritom se nije zapitala – hoće li podizanje pragova potrebnih za prolaz značiti i povećanje kvalitete znanja? U novom sustavu cijeni se kontinuirani rad i omogućava se polaganje gradiva preko kolokvija, ali to često dovodi do toga da se ne stječe ista razina znanja ako se kolegij položi putem kolokvija ili putem ispita. Je li onda profitirao student koji je kolegij položio s puno manje muke i truda, ali i manje znanja, ili student koji je za jedviti prolaz morao proučiti cijelu skriptu uzduž i poprijeko? Nažalost, većina bi radije bila u poziciji prvog studenta. Ipak zakon ekonomije kaže da je najbolje postići što više uz što manje truda. Ponekad je situacija obrnuta. Za polaganje kolegija putem kontinuiranog rada tijekom semestra potrebno je ubiti se od posla jer treba položiti kolokvije, napraviti programe, proći provjere programa, boduju se dolasci na predavanja i vježbe, dok se na ispitnim rokovima ispit polaže bez obzira na (ne)napravljene programe. Naravno, svakome njegovo, čemu žalbe kad svatko može odabrati što želi i položiti kolegij na način koji se njemu najviše sviđa? Ali nije li pomalo tužno što na fakultetu uopće treba raspravljati o tome na koji način položiti kolegij kad bismo ovdje svi trebali biti željni znanja i otkrivanja? Vjerojatno sam preveliki optimist i idealist, ali očekivala sam da će ljudi na fakultetu biti zainteresiraniji i otvoreniji za pitanja i istraživanja, a na većini mjesta dočekala me samo želja za upisanom dvojkom u indeksu. Naravno, svatko će ponekad kalkulirati, a brojke ionako nisu najvažnija stvar u životu, ali kako objasniti konstantnu nezainteresiranost i tromost? Koga briga za znanje, koga briga za razumijevanje, ionako mi pola toga neće kasnije trebati u životu. I opet dolazimo do titule bez pokrića. Ipak bi jedan magistar trebao znati stvari koje mu možda

i ne koriste u praksi, ali su potrebne za razumijevanje praktičnih poslova. Na kraju krajeva, GPS uređaj možemo tutnuti u ruke i djetetu i naučiti ga na koji način radi, ali sumnjam da će ono shvatiti matematičku i fizikalnu pozadinu principa rada. Bojim se da smo zaglavivši u Bolonji naučili rješavati kolokvije na zaokruživanje i kako što bolje reproducirati znanje naučeno u knjigama, ali smo zaboravili razmišljati svojom glavom, zaključivati i povezivati. Zaboravili smo biti inženjeri. Je li ovo problem studenata ili profesora? I jednih i drugih, rekla bih. Ako bi se nastavno osoblje više potrudilo zaintrigirati studente nekim pitanjima i zadacima, ako bi nas natjerali da pristupimo geodeziji s više upitnika u glavi, da konačno pokrenemo te svoje vijuge, umjesto da razmišljamo kako prekopirati i preurediti nečiji program, možda bi situacija bila drugačija. Ipak, ne znam koliko mogu kriviti profesore kad mi se misli na predavanjima sudaraju s bukom kakva nije bila prisutna ni na satovima povijesti u srednjoj, a opet, koliko su krivi studenti koji bi ipak trebali nekoga da ih usmjeri i motivira, a to ne dobivaju baš često? I tako dolazimo do začaranog kruga u kojem je uvijek lakše ići linijom manjeg otpora i ne napraviti ništa. Uništavamo ljepotu geodezije i činimo je suhoparnom i predvidivom, a ona to svakako nije. Sa svojih dvadeset i nešto u nogama, možda bismo ipak trebali barem naslućivati što želimo i tako se i ponašati. Ili je ipak zanimljivije lajkanje slika na facebooku? :)

Zaboravili smo biti inženjeri.

Hoće li podizanje pragova potrebnih za prolaz značiti i povećanje kvalitete znanja?

Situacija 2

lo, mala, kaj piješ? – Nisam mala. – A kak' se zoveš? – Mia. – Koji si faks? – Geodezija. – Aaaa, pa znam ja to, ispituješ sastav tla i tako to, a? [Ask to leave. Okret na peti.] Koliko puta sam se samo susrela s činjenicom da podosta ljudi nema pojma što je geodezija, znanost tako prirasla srcu mome. A za mene nemaju razumijevanja kada odmahujem glavom na pitanja o politici i ekonomiji, _ dok oni ne trebaju imati alibi zato što ne znaju dokazati da je 2 iracionalan broj, a na spomen geoida drže se kao da sam ih tražila da mi objasne kvantnu fiziku. Rekli su mi da su nekad najbitniji ljudi bili liječnici i, kako su ih onda zvali, mjernici, a sada na gradilištima stoje natpisi investitora, arhitekata, građevinara, a od geodeta ni G (ono G od građevinara se ne računa). Gdje je nestao geodet? Zapeli smo

Gdje je nestao geodet?

140

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Kolumne Ekscentar, br. 15, pp. 135-141

Kolumne

Ivana Puklavec preddiplomski studij, Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Kačićeva 26, 10000 Zagreb, e-mail: ivpuklavec@geof.hr

negdje u vrtlogu globalizacije i brzinskog napretka tehnologije u kojem stroj zamjenjuje čovjeka. Ipak, ne vjerujem ja u to. Ne može ljudska kreacija biti inteligentnija od njega samog. Potreban je netko tko će sve to kontrolirati i koordinirati, netko tko će razumjeti. Umjesto da dopuštamo drugim strukama da guraju nos u naše područje, mi bismo trebali iskoristiti šarolikost geodezije. Geodezija nije statična, neprestano se mijenja i proširuje. Geodeti starog kova pokušavaju se uhvatiti u koštac sa satelitima, a mi se divimo novim otkrićima. Umjesto da se bojimo novog, trebali bismo prihvatiti mogućnosti koje se nude i okrenuti ih u svoju korist. Naravno, da bi za nešto imali volje i želje, ipak je potrebno voljeti to što radimo, inače ćemo teško stići i do idućeg ugla, a kamoli biti u stanju uložiti napor u promjene.

menze općenito), meni je nekako baš draga. Ima li još dobrih stvari na fakultetu, osim zagrebačkog odreska utorkom i prženih lignjica petkom? Naravno! Iako se ponekad, nakon što se loše riješi kolokvij zbog dvosmislenih odgovora koje treba zaokružiti, a svemoguće računalo priznaje samo jedan kao točan, ili još gore - nakon gubitka potpisa na kolokvijima za koje se teži da budu neobavezni, svjetla strana studiranja čini galaksijama daleko. Ipak, umjesto da sjedimo, kukamo i zurimo u sunce ili tako nešto, trebali bismo shvatiti da smo upisavši fakultet ipak donijeli jednu odluku i iako situacija nije bajna, uvijek iz nje možemo izvući maksimum. A za sve stvari koje su bolnije od žulja nakon subotnje večeri koje stvaraju vrtoglave pete, trebali bismo barem pokušati nešto promijeniti. Ima pristupačnih profesora i asistenata koji žele čuti naše probleme, koji nude inspiraciju i motivaciju i tjeraju nas da skočimo preko ograde. Istina, trebalo bi ih biti više, ali nikako da shvatimo da smo u neraskidivoj simbiozi i da tako dugo dok smo mi nezainteresirani, nezainteresirani su i oni. Ili obrnuto? Stvorio se hvalevrijedan projekt e-učenja, svi materijali dostupni su na internetu, monitori polako zamjenjuju ploču, izgrađuje se proces cjeloživotnog učenja. Dakako da trebamo ići ukorak s vremenom, ali ne bismo vam zamjerili da ponekad zaboravite na prezentaciju i uhvatite se starog, dobrog flomastera i pisanja hijeroglifa po ploči. Izvoda, formula, skica. Posebno mi je drago kad se sretnem s takvim profesorom koji ima volje usaditi znatiželju u studenta. A ima ih. I onda dođem na usmeni gdje se traži razumijevanje gradiva, a nisu bitne naštrebane definicije. Na naslovnoj strani e-učenja pojavljuje se javni natječaj za demonstrature. Skupina ljudi stvara časopis koji možda i neće pročitati svi koji bi ga trebali, ali radi se. I onda ne mogu samo tako otpisati ovaj Fakultet i ljude. Koliko god ima propusta i kritika, koliko god ponekad razmi-

Trebali bismo barem pokušati nešto promijeniti.

Situacija 3

tvaram neku random knjigu koja je bila izabrana s ciljem odmaranja neurona i sljedeći trenutak, nakon što sam pročitala bilješku o piscu, umirem od smijeha. »Boris Beck rodio se u Zagrebu 1965. i pogriješio s prvim studijem, što je otkrio kada se zaposlio u Državnoj geodetskoj upravi s perspektivom da se ondje objesi nakon šest mjeseci. Mostovi koje je trasirao nisu ništa prelazili, ceste nisu nikamo vodile, a kada se u jednom njegovom tunelu nepovratno izgubila cijela brigada građevinara, nadzorni organ gradilišta poslao ga je na studij književnosti.« To je to! Sudbina, slučajnost, znak ili kako god želite to nazvati. Odustajem od geodezije! Bit ću pisac. Čitat ću hrpu knjiga, proučavati pojedina razdoblja književnosti i stilske figure. Hm, da. Vjerojatno neki propali pisac koji je napisao jednu knjigu i kasnije ne može naći inspiraciju pa je završio kao bijedni paparazzo pišući za žuti tisak. Odustajem! O, geodezijo, primi me natrag! Znam! Radit ću na VLBI stanicama u Francuskoj! Dosta, smiri se. Duboko udahni, sjedni za svoje dragocjeno prijenosno računalo i tipkaj članak za Ekscentar. Kad se dovoljno smiriš, možeš riješiti koji poligonski vlak za skorašnji kolokvij. Lijepo je sanjariti, ali kad tresneš u realnost, shvatiš da je ono najbolje što možeš učiniti posvetiti se trenutku i rješavati stvari korak po korak. Korak po korak.

O, geodezijo, primi me natrag! Korak po korak.

I onda ne mogu samo tako otpisati ovaj Fakultet i ljude.

Situacija 4 tkako sam upisala Geodetski fakultet, mama se žali da u sve miješam sir. Posljedica je to toga što već na prvim stepenicama pri ulasku u našu menzu odzvanja famozno pitanje: »Safta, sira?« A cimerica mi svakog tjedna napominje da joj donesem koji Knoppers. Koliko god se ljudi žalili na našu menzu (a i

šljaš i računaš postoji li ikakva vjerojatnost da te pogodi meteor kad ideš na usmeni, samo se treba pokrenuti. Ne vikati i derati se tražeći svoja prava (jedino što možete postići jest eventualno glavobolja onog na koga vičete ako mu smeta boja vašeg glasa), nego argumentirano iznijeti svoj stav i netko će već čuti. Ako i nema rezultata, barem znate da ste nešto pokušali. List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

141

Kultna mjesta izlazaka: Klub studenata Istre »Mate Balota« Ekscentar, br. 15, pp. 142-143

KultnA mjestA

: a k a z a l iz ta s je m a tn l u K « ta o l a B te a M » e tr s I Klub studenata

božićne karaoke Dj

božićni koncert-šajeta

Započinjanje studentskog života sa sobom donosi niz promjena. Za većinu budućih geodeta to prvenstveno podrazumijeva selidbu u drugi grad, točnije Zagreb, jer tamo se nalazi naš dragi i svima znani Geodetski fakultet. Iako sam početak studiranja može biti stresan jer zahtjeva prilagodbu na novu sredinu, nove ljude i nov način života, ne kaže se uzalud da je studentsko razdoblje i najljepši period života. Uz silne obveze, učenje i kolokvije, postoji i ona druga strana studentskog života bez koje bi to razdoblje bilo teško preživjeti – a to su nezaboravne zabave i druženja studenata. Jedno od nezaobilaznih mjesta namijenjeno upravo takvim zabavama i studentskom druženju nalazi se u samom srcu Zagreba, točnije Ilici 13, a riječ je o legendarnom Klubu studenata Istre »Mate Balota«, popularnije zvanom »Istarski«. Na toj se atraktivnoj lokaciji Istrijani okupljaju već desetljećima. Sami počeci okupljanja Istarske mladeži sežu još u 1920-e, a klub kao samostalna organizacija djeluje od 1977. godine u prostoru u kojem je i danas. Ono što je posebno zanimljivo za taj prostor jest to da je nekada bio stan poznatog istarskog književnika Mije Mirkovića, ili umjetničkog imena Mate Balote, po kojem klub danas i nosi svoje ime, a njegov se portret može vidjeti na zidovima kluba. Glavna svrha kluba je povezivanje istarskih studenata koji se školuju u Zagrebu, a u tome je i više nego uspješan jer se za klub slobodno može reći da je »Meka« istarskih studenata. No, ne samo njih, ono što klub čini posebnim je to što je on poznat i među studentima koji nisu iz Istre pa tako ovdje dolaze studenti iz svih krajeva, željni druženja i dobre zabave. Ovdje je svatko dobrodošao i rijetki su studenti koji nisu bar jednom kročili u prostorije ovog kluba, što svjedoči i činjenica da je kvadratura kluba nekad doista premala da ugosti sve zainteresirane posjetioce. Svoju popularnost među studentima Istarski može zahvaliti dobroj, ugodnoj i opuštenoj atmosferi, ali i cijelim nizom organiziranih događaja kao što su razne glazbene, filmske i književne večeri, predstave, predavanja, sportska natjecanja, izleti, turniri, karaoke, gledanje utakmica, roštilji itd. Isto tako, ono što sigurno ne odmaže popularnosti kluba je činjenica da ovdje ona stara narodna »koliko para, toliko muzike«, na sreću nas studenata, baš i ne vrijedi, jer se može itekako kvalitetno zabaviti i popiti, a da ne nastane za čas propuh u novčaniku. A od nedavno se za »male pare« može naći i pokoje domaće jelo, primjerice istarska maneštra, čiji nas okus vraća u nonine kuhinje. Klub osvaja već na prvi pogled svojim domaćim ambijentom, a dio zida oslikan freskom »Ples mrtvaca« daje mu istarski štih. Stolni nogomet i pikado također su postali svojevrsni simboli Istarskog (napomena: vrlo zarazno :)). Zidove kluba često krase izložbe slika ili fotografija mladih umjetnika-studenata kojima se tako omogućava da pokažu svoje radove i potiče ih se na daljnje razvijanje talenta. A ako i ne posjedujete taj talent, ne brinite se, jer ovdje se možete iskazati i u pjevanju na karaokama, u igranju pikada ili stolnog nogometa, zatim u umijeću kartanja na turnirima u trešeti i briškuli ili se pak pokazati kao vrsni sveznalica tijekom pub-kviza. Ako vam ni to ne ide, organiziraju se i maškare gdje možete osloboditi svoju kreativnost i dati mašti na volju. Oni najbolji, naravno, neće ostati lišeni nagrade koja je uglavnom u tekućem agregatnom stanju. Stoga se svakako isplati pokušati! :) Osim ovih natjecanja postoje i razna sportska natjecanja i aktivnosti. Jednom tjedno za dečke se organizira mali nogomet u dvorani na Krugama, a za cure zumba ili »kula hoop« u klubu. Najpopularnije fešte u Istarskom su svakako

pikado

maškare

Kultna mjesta izlazaka: Klub studenata Istre »Mate Balota« Ekscentar, br. 15, pp. 142-143

Kultna mjestA

martinje - kušanje vina iz bukalete

petkom...

radni dan... Martinje, kada se održava tradicionalni domjenak gdje se uz istarski pršut i sir mogu kušati i raznorazna istarska vina, a ove godine održan je i zanimljiv tečaj o kušanju vina, te božićni koncerti u klubu »Željezničar« (nastupi istarskih legendi – Vitasović, Šajeta..) gdje grlo možete osvježiti pravom istarskom medicom ili nekom drugom žesticom za samo 5 kuna. No, realno gledajući, nama studentima i ne treba poseban događaj za slavlje, nama je u Istarskom svaki petak slavlje koje redovito završava uz poznate zvukove istarske himne ili istarskih pjesama. Klub nekoliko puta godišnje organizira i izlete za svoje članove. Jedan od omiljenijih izleta definitivno jest »Istrijada« – projekt čiji je cilj povezivanje istarskih studenata na području Lijepe naše i susjednih država. Tako se već skoro dva desetljeća okupljaju istarski studenti koji se školuju u Puli, Rijeci, Zagrebu, Ljubljani i Trstu. Zadnjih par godina okupljanje se odvija u Lanterni, malom mjestu blizu Poreča, gdje se provedu tri nezaboravna dana na radionicama, druženjima i slavljima uz tek pokoju kapljicu alkohola. ;) Kruna druženja svakako je tradicionalna »Fešta od bire« koja se organizira na kraju svake akademske godine. Za one koji ne znaju: ne, »bira« nije ime neke cure kao što je to pomislila moja bivša cimerica, već bira na istarskom znači pivo. Iz toga odmah možete zaključiti da na ovom događaju pive zasigurno ne fali, ali ne fali ni jela jer se Uprava pobrine da se uz pivo uvijek nađu grah i kobasice. Fešta kreće već od jutra na Jarunu gdje se održava sportski turnir u malom nogometu. Prošle godine, nakon nekoliko godina pauze, odvažile su se ponovo nastupiti i ženske ekipe koje su pokazale da se možda s krivom nazivaju nježniji spol s obzirom na pokazanu borbenost i količinu zadobivenih ozljeda. Ali srećom, nakon sportskog dijela, cijela se ekipa seli u neki noćni klub, primjerice Saloon, gdje se uz pjesmu i ples, zaborave svi faulovi i nesuglasice s terena. No klub ima i jednu manu, a to je radno vrijeme do 22h što je doista malo. Klub se nalazi u stambenoj zgradi i zbog »dobrosusjedskih« odnosa radno vrijeme nije moguće produžiti pa smo primorani nakon zatvaranja tražiti nova mjesta za nastavak druženja. Još jedna specifičnost Istarskog je ta što u njemu vlada prava »demokracija u malom«. Naime, Upravu kluba čini peteročlano predsjedništvo i nadzorni odbor, a ona se bira na godišnjim izborima gdje svi punopravni članovi kluba imaju pravo glasa. Klub okuplja oko 250 istarskih studenata i pridruženih članova. Pitate se kako se postaje članom kluba? Vrlo lako – učlanjenjem u klub koje će vas, ako ste iz Istre, koštati 50 kn, a ako niste, 70 kn (uz odobrenje predsjedništva). Članstvo služi za financijsku potporu kluba, a ako niste član, upad plaćate radnim danom 5 kn, petkom i subotom 10 kn ili pak ništa ako ulazite s nekim tko posjeduje iskaznicu ili ste te sreće pa je tu noć na vratima naš kolega geodet poznat kao bajker iz Pule. ;) Kako sama Uprava navodi na svojoj službenoj stranici, Istarski ne bi bio to što jest da njegovu egzistenciju već dugi niz godina financijski ne potpomažu i organi lokalne i regionalne samouprave, u prvom redu Istarska županija. Upravo zahvaljujući toj financijskoj potpori, ali i volji studenata, klub je uspio opstati mnogo godina i dobiti zasluženu titulu jednog od kultnih mjesta za izlaske u Zagrebu. I zato, kako bismo mi Istrijani rekli: »Ala šu, dojdite!« :)

kul a hoop

curke na fešti od bire

istrijada 2011. pobjednici fešte od bire 2011.

izbori

Helena Križman

stolni

maškare, ča moru maškare...

trešeta i briškula

pobjednici pub kviza

Šaljivi kutak Ekscentar, br. 15, pp. 144-145

Šaljivi kutak

Zanimljivosti iz svijeta geodezije Ovo sigurno niste znali...

U rimskoj mitologiji, Terminus je zaštitnik međa, a njegovo ime potječe od latinske riječi za među. Svake su se godine pridonosile žrtve kako bi se posvetile međe, a dana 23. veljače zemljoposjednici su slavili festival pod nazivom »Terminalia in Terminus' honor«. Malo iz Biblije… Ponovljeni zakon 19 14 Ne premiči međe susjeda svojega, što je povukoše stari na posjedu tvojem, to ćeš ga dobiti u zemlji, koju ti dadne Gospod, Bog tvoj, da je zaposjedneš! Ponovljeni zakon 27 17 Proklet, tko pomakne među bližnjega svojega! I sav narod neka odgovori: Amen! Mudre izreke 22 28 Ne pomiči prastare međe, koju su postavili već djedovi tvoji! Značajne povijesne činjenice vezane za geodeziju: Egipćani su oko 3000. godine pr. Kr. osnovali katastar zemljišta. Keopsova piramida u Gizi najtočnije je orijentirana građevina na svijetu s obzirom na smjer sjever-jug. Po današnjim mjerenjima, sjeverna strana odstupa od pravca sjever-jug za dvije minute i 18 sekundi (2'18''), a južna za jednu minutu i 57 sekundi (1'57''). Odstupanja nisu greška graditelja, već posljedica pomicanja kontinenta. Prosječna visina svih kopnenih točaka (razina mora je najniža, a vrh Himalaja najviša) može se izmjeriti jedino današnjim sofisticiranim satelitima i računalima, a iznosi 148 metara. Upravo toliko visoka je Keopsova piramida. Nedavna istraživanja na Stonehengeu (oko 2500. godine pr. Kr.), pokazuju da se u gradnji koristilo kolčenje i geometrija s konopcima. U Mezopotamiji su se oko 1000. godine pr. Kr. koristili prvi geodetski instrumenti. Vilim I. Osvajač najzaslužniji je za sastavljanje općeg imovinskog popisa »Domesday Book« nastalom u 11. stoljeću. Popis je obuhvaćao sve grofovije u Engleskoj, a u njemu je bilo zabilježeno »što je i koliko imao svatko tko je posjedovao u Engleskoj zemlju i stoku, i koliko je to vrijedilo«. »Domesday Book« znači »knjiga sudnjeg dana«, čime se htjela istaknuti njezina dovršenost, tj. da će vrijediti do smaka svijeta. U početku je bio vođen na stranicama od ovčje kože, a u obliku knjige objavljen je tek 1783. godine. Bila je to evidencija zemljišnih posjeda kakve do tada nije bilo i koja i sada, u određenim segmentima, ima svoju praktičnu vrijednost. Geodezija ima dugogodišnju tradiciju u Hrvatskoj. 1775. godine Martin Sobolović izdao je prvi udžbenik Geodetske vježbe (na latinskom jeziku). Carica Marija Terezija zaključila je u doba svoje vladavine da se

bez zemljomjerstva, odnosno geodeta i njihovih karata, njezino carstvo neće moći uspješno razvijati niti će se moći sačuvati njezina impresivno prostrana država. Kako je posao izmjere slabo napredovao zbog nedostatka mjernika, zemlju su mjerili pisari, učitelji i seljaci, zbog čega je katastar bio pun pogrešaka. Napoleon Bonaparte stvorio je 1808. godine zapadnoeuropski katastar koji je sadržavao brojeve zemljišnih čestica, te podatke o uporabi i vlasništvu. Poznati koji su u jednom dijelu života bili geodeti: •• George Washington, Thomas Jefferson i Abraham Lincoln – trojica od četvorice predsjednika ovjekovječeni na Mt. Rushmore. •• Meriwether Lewis i William Clark – prvi su poveli jednu od najpoznatijih istraživačkih ekspedicija kako bi istražili tek kupljeni teritorij zapadno od rijeke Mississippi i napravili kartu tog područja. •• John Charles Fremont – prvi kandidat abolicionističke Republikanske stranke koji se natjecao za mjesto predsjednika SAD-a. •• Andrew Ellicott – astronom i geodet, začetnik dendrokronologije. •• Benjamin Banneker – prvi poznati astronom i geodet negroidne rase. •• Piero della Francesca – talijanski slikar, matematičar i pisac rane renesanse. Svojim suvremenicima bio je poznat kao matematičar i geometar, podjednako kao umjetnik, iako se danas smatra prije svega umjetnikom. •• William Lawrence Boyd – američki filmski glumac, najpoznatiji po ulozi Hopalong Cassidyja. •• Dan Aykroyd – kanadski glumac, scenarist i glazbenik. •• Henry David Thoreau – američki pisac, filozof, abolicionist, prirodnjak, borac protiv poreza, kritičar razvoja, povjesničar i vodeći transcendentalist. •• Daniel Boone – američki pionir, istraživač. •• Jeremiah Dixon i Charles Mason – britanski astronomi i geodeti, koji su bili odgovorni za uspostavu Mason-Dixon linije koja je postala linijom podjele između Sjevera i Juga SAD-a. •• Hari Rončević – splitski pjevač. •• Ivica Kirin – hrvatski političar, aktualni gradonačelnik Virovitice, bivši ministar unutarnjih poslova u Vladi Republike Hrvatske. •• Vladimir Zagorec – umirovljeni general Hrvatske vojske. Marina Biočić

ups! i Što sad...

almaciji geodeti u d 144

tako to rade na Tibetu... maškare

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

1 in is

Šaljivi kutak Ekscentar, br. 15, pp. 144-145

Šaljivi kutak

a to zapravo radimo... dok sesija traje.ti.. i večera se uhva n konj ... bio jednom jedaod i jedan lijeni ge et

vizurn okomitaa onsa.. . fontanu

snalažljivost je vrlina

Adio, brale, odo ja u Ameriku!

pažnja, pažnja ... oprezno rukovanje

a s kojeg su one smjera?

bilo je godine ..t.o 900-te...

nstrument, 1 majstor samo 4 stativa

novi na uporabečini stativa hrabre a z ki s diplom

sad Ćemo vidjeti kolika je otpornost na udar ce

List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

145

Promocija

Promocija Ekscentra br. 14 U lipnju 2011. godine tiskan je 14. broj jednog od najboljih studentskih stručnih časopisa, vašeg i našeg Ekscentra. Kako se izlazak novog broja poklopio s ispitnim rokovima, promocija je odgođena za jesen i novu akademsku godinu te je održana 14. listopada 2011. godine u popularnoj 119-ici. Tadašnji glavni urednik Matej Varga otvorio je svečanost i predstavio naš rad koji stoji iza svake stranice Ekscentra te ciljeve i perspektivu časopisa u budućnosti. Zahvalio se na mjestu glavnog urednika u protekle tri godine i riječ prepustio novoj glavnoj urednici, Diani Bečirević. Nakon njezinog predstavljanja planova i ideja za novi broj, riječ je preuzeo novi dekan Fakulteta Miodrag Roić koji je pohvalio ambicije studenata, njihove zamisli i projekt Ekscentar. Priliku za predstavljanje studentima dobila je i aktualna predsjednica Studentskog zbora Geodetskog fakulteta, Matea Hlupić. Nakon prezentacija, druženje smo nastavili ispred studentske referade. Ovog puta nismo nervozno stajali u redu, nego smo se častili kavom, sokovima, kolačima i kiflicama koje su pokupile brojne pohvale i za čiji su recept tete iz referade bile spremne izdati bilo kakvu potvrdu. :) Ovim putem zahvaljujemo se dekanu što nam je omogućio korištenje prostora ispred referade. Kad smo završili s formalnim dijelom, uže uredništvo preselilo se na kavu i/ili pivo u dobro poznati TK gdje su bivšeg glavnog urednika iznenadili poklonom za njegov trud i prijateljstvo razvijeno tijekom kreiranja Ekscentra. Jakov Maganić

Promicija Ekscentra br. 14 Ekscentar, br. 15, pp. 146-146

Dragi ljubitelji Jadrana, Predstavljamo vam novu publikaciju Hrvatskog hidrografskog instituta, prvu od šest izdanja kojima ćemo prezentirati istočnu obalu Jadranskoga mora. Pokušali smo predvidjeti vaše potrebe, prepoznati vaše navike, zadovoljiti vaše želje i pripremiti vam poneko ugodno iznenađenje. Željeli smo prezentirati Jadran na način koji je vama najdraži: otkriti njegovu neizmjernu ljepotu, odškrinuti jedan dio njegove duše. Nastojali smo biti drukčiji od ostalih, inovativniji i precizniji. Zbog vas je i nastala ova knjiga, sa željom da svim nautičarima približimo bogatstvo i raznolikost naše obale. Ali ne samo nautičarima...! Ona će koristiti svim ljubiteljima mora i otoka, pa i onima kojima su otoci stalno mjesto boravka. Temelji se na viziji koja se stvarala uspješnom suradnjom djelatnika i vanjskih suradnika Instituta, zaljubljenika u Jadran... Welcome aboard!

Hrvatski hidrografski institut izrađuje pomorske karte i navigacijske publikacije, koje obuhvaćaju područje Jadranskog mora, Jonskog mora, Malteških otoka i Mediterana. Sva izdanja ažuriraju se mjesečnikom ”Oglas za pomorce”. Nautičarima se preporučuje njihovo korištenje radi povećanja sigurnosti plovidbe.

Obalne pomorske karte prikazuju područje istočne obale Jadranskog mora, u mjerilu 1: 50 000 do 1: 100 000. Male karte su dostupne u kompletima MK-I (1-12) i MK-II (13-29), te kao mapa Male karte sa svih 29 karata u spiralnom uvezu, koje pokrivaju čitavu istočnu obalu Jadrana.

Navigacijske publikacije se koriste uz pomorske karte i druge službene publikacije (Znaci i kratice na hrvatskim pomorskim kartama, Radioslužba, Popis svjetala i signala za maglu, ...) koje Institut izdaje i održava u ažurnom stanju. Peljari za male brodove sadrže potrebne i ažurne informacije važne za sigurnost plovidbe, boravak u lučici ili marini, opskrbu i servisiranje.

HRVATSKI HIDROGRAFSKI INSTITUT

www.hhi.hr

21000 SPLIT, Hrvatska, Zrinsko-Frankopanska 161, Tel: +385 (0)21 308 800, Fax: (0)21 347 242, e-mail: ofce@hhi.hr