Petar Sabol i Davor Žerjav: Kreativna makrofotografija

Petar Sabol | Davor Žerjav

Kreativna makrofotografija

Edukativna biblioteka Fotokluba ÄŒakovec

Petar Sabol | Davor Žerjav: Kreativna makrofotografija nakladnik: Fotoklub Čakovec za nakladnika: Davorin Mance uredništvo: Davor Žerjav, Petar Sabol / EFIAP/S, EPSA, Davorin Mance, Filip Lučin, Petar “Grozni” Kovač / AFIAP, Zoran Kolarić / AFIAP, mr. sc. Siniša Golub, Nataša Pongrac, prof., Mario Pinc, prof. stručni recenzent: mr. sc. Siniša Golub lektorica: Dijana Pasarić autorske fotografije: Petar Sabol / EFIAP/S, EPSA dokumentarne fotografije: Davor Žerjav grafički urednik: Davor Žerjav izdavanje ove knjige omogućili su: Fotoklub Čakovec, Međimurska priroda, SmartWay, Konto d. o. o., Tehnološko-inovacijski centar Međimurje, Prizma d.o.o., Manfrotto, Sigma tisak: Letis d.o.o., Pretetinec, 2016. naklada: 1000 primjeraka nakladnička cjelina: Edukativna biblioteka Fotokluba Čakovec - knjiga 3 kontakt: info@fotoklub-cakovec.hr Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati ni na bilo koji način reproducirati bez nakladnikova pisanog dopuštenja.

ISBN 978-953-56785-3-3 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000948171

Prijatelj, akademski slikar, pitao jednom svoga profesora koji ima ogroman opus, kako se uspijeva boriti s nedostatkom inspiracije i kreativnosti.

Profesor je odgovorio: “Sve je stvar discipline. Ja na svoj umjetnički poziv gledam kao na posao. Svaki dan provedem barem šest sati u ateljeu. Ima dana kada potegnem tek jednu crtu, ima dana kada slikam kao sumanut. Međutim, i ona jedna crta narednih dana posluži kao nadahnuće za nova djela. Da nisam bio u ateljeu i da sam samo kukao kako nemam inspiracije, nikad ne bih došao do rezultata.”

Sadržaj 6 8 10 12 16 18

Predgovor Uvod Zašto ova knjiga? Što je makrofotografija?

Kako biti kreativan u makrofotografiji?

Nezaobilazni klišeji

20 I. DIGITALNI FOTOAPARAT 22 Kompaktni digitalni fotoaparati 24 DSLR, CSC i SLT sustavi 26 Razlučivost i megapikseli 28 II. OBJEKTIVI I DODATNA OPREMA 30 32 34 38 40 44 48 52 54 56 58 60

Tipovi objektiva Makroobjektivi Specijalni i netipični makroobjektivi Optika i konstrukcija makroobjektiva Filtri za približavanje (close-up filtri, makroleće) Produžni prstenovi (makroprstenovi, extension tube) Reversni adapteri i obruči Telekonverteri Filtri i maske Stativi Bljeskalice Dodatna oprema

64 III. TEHNIKE KREATIVNOGA SNIMANJA 66 Balans bijele boje (WB) 72 ISO osjetljivost 74 Kreativni modaliteti eksponiranja (P, S/T/Tv, A/Av, M)

76 80 82 84 86 88 90 94 98 102 104 106 108 110 112

Mjerenje i kompenzacija ekspozicije Korištenje histograma Korištenje live viewa i zakretnoga LCD zaslona Brzina zatvarača i pokret Blenda Polje dubinske oštrine (DOF) Nesporazumi s faktorom izreza Kreativna uporaba bokeha Snimanje sa stativa i iz ruke Tehnike fokusiranja Kontinuirano okidanje i stabilizacija Kompozicija kadra Korištenje planova Orijentacija i perspektiva Ljubav, strast, kreativnost

114 IV. UPORABA SVJETLA U MAKROFOTOGRAFIJI 116 122 124 126 128 130 132 134 140 142 142 145 146 148 151

Jačina, temperatura, smjer, kontrast i kvaliteta svjetla Rubno svjetlo, svjetlo iz kontre Siluete Refleksije i refrakcije Prirodno svjetlo Doba dana i fotografiranje Reflektirano svjetlo Bljeskavo svjetlo Terenski studio Kućni studio Stol - uradi sam Priručna pomagala za studio - uradi sam Gelovi za bljeskalicu - uradi sam Saćasti nastavak za bljeskalicu - uradi sam Dosvjetljivači (reflektori) - uradi sam

152 V. SNIMANJE MRTVE PRIRODE

208 VII. DETALJI, TEKSTURE, OBLICI I FORME

154 156 158 160 162 164 166

210 212 214 216 218 220

Predmeti u kući Satni mehanizam Elektronički sklopovi Hrana Tekućine Kapljice vode Led i pahuljice

168 VI. SNIMANJE ŽIVE PRIRODE 170 172 174 176 182 186 188 190 192 194 196 198 200 202 204 206

Izoštravanje opažanja motiva u prirodi Vjetar - vječito prokletstvo makrofotografa Zašto je važno pratiti prognozu vremena?

Leptiri Vretenca Pauci Kukci u pokretu Vodozemci i gmazovi Cvijeće Vrt i dvorište Livada Šuma Bare, jezera, potoci, rijeke, more Sezonska fotografiranja Akvarij i terarij Odnos prema živoj prirodi - etička pitanja

Ljudsko oko Oko kukca Materijali (drvo, kamen, metali, staklo) Oblici i teksture biljaka Lišajevi i mahovina Predmeti u propadanju

222 VIII. OBRADA FOTOGRAFIJA 224 228 230 236 238 240 244

Aplikacije za obradu digitalnih fotografija Tipovi datoteka: RAW i JPEG RAW datoteke i radno okruženje Izrezivanje (rekadriranje) Spajanje fokusa (focus stacking) Pripremanje fotografije u boji Konverzija u crno-bijelo

248 DODACI 250 256 269 270 271 272

A) Priče B) Rječnik pojmova C) Literatura D) Zaključak E) Riječ nakladnika F) O autorima

Predgovor Zavirivanja

6

KREATIVNA MAKROFOTOGRAFIJA

Pejzažni fotografi nude nam (p)ogled u totale, široke horizonte iz kojih vješto i educirano oko lako iščitava različite međuodnose koji pletu zadanu ovozemaljsku stvarnost. Pejzažna fotografija evocira uspomene na krajobraze koje smo već upoznali i na njima stvorili svoja intimna sjećanja. Pejzažna fotografija motiviranome gledatelju stvara želju da se i osobno uvjeri u raznolikost velikoga svijeta.

Makrofotografija nam, sasvim suprotno, pruža uvid u potpuno drukčiju perspektivu, u dimenzije i razine okružujućega svijeta na koje nismo navikli. Preciznije rečeno, najveći dio čovječanstva nikad neće uživo vidjeti motive objavljene u ovoj knjizi, niti svjedočiti uzbudljivim trenucima otkrivenja kad se viđeno, pomnom analizom, pretoči u trajnu spoznaju o ljepoti na nevidljivim razinama. Otud potreba za naslovom „Kreativna makrofotografija“.

Petar Sabol Sharpeye je u manje od desetljeća aktivnoga bavljenja fotografijom postao svjetski poznato i priznato ime prirodoslovne (I ne samo prirodoslovne!) fotografije, autor čije fotografije redovito bivaju među najbolje plasiranim umjetničkim djelima iz područja svjetlopisa. U planetarnome kontekstu, Sharp je svojim talentom i marom ostvario ono što većina fotografa ne ostvari tijekom cijele fotografske karijere. Ovom knjigom on nam na uživanje i prosudbu predaje svoja zavirivanja u intimu fenomena - živih i neživih - što se s magičnim svjetlom isprepliću u realnome vremenu.

Davor Žerjav je svestrani umjetnik, pedagog i plodni publicist kojemu je ovo već četvrti naslov u nakladi Fotokluba Čakovec. Tri njegova prethodna naslova, „Promišljati fotografski“ (2011.), „Kôd fotografske slike“

(2014.) i „LICA“ (2016.) izazvala su pravo oduševljenje fotografske i čitalačke publike te potvrdila da kvalitetno štivo uvijek ima odlično prolazno vrijeme. Svi su ti naslovi, naime, pronašli put do korisnika u rekordnome roku (konkretno, rasprodani su puno prije prosjeka za bilo koji publicistički naslov objavljen u Hrvatskoj u zadnjemu desetljeću). Nakon tog iskustva, ali i spoznaje kako je autorska fotografska literatura na hrvatskom jeziku nasušno potrebna, a da pritom nije riječ o suhoparnome prijevodu općih fotografskih kuharica publiciranih za široki spektar korisnika, Žerjav je u ovo djelo uložio ogromnu energiju, motivirajući Sharpa da s čitateljima podijeli male tajne velikih majstora fotografije, kakav on sâm dokazano jest.

Suradnja dvojice autora, majstora višestrukih kompetencija, rezultirala je jedinstvenom knjigom kakve dosad nije bilo ni na globalnim jezicima, a kamoli na malome jeziku poput hrvatskoga. Ništa ne skrivajući, autori nam pružaju uvid u sve aspekte makrofotografije: od opreme potrebne za nastanak makrofotografija, preko korištenja svjetla, snimanja žive i nežive prirode pa do završne obrade snimljenoga gradiva. Ova je knjiga nesebično djelo i više nitko neće imati izgovor kako je za nastanak odličnih (makro)fotografija potrebno znanje viših razina koje majstori sebično čuvaju u strogoj tajnosti.

Fotografije, odnosno zavirivanja u ovoj nas knjizi vode prema dvjema spoznajama: o ljepoti i krhkosti zavičajne prirode. Naime, iako makrofotografija može nastati doslovce bilo gdje na našemu planetu, većina motiva iz ove knjige ipak je snimljena u Međimurju, rodnome zavičaju autora. Stoga, nakon pregleda knjige, već pripremljene za tisak, nije bilo nikakve dvojbe: ovaj

Fotografija je poput matematike, univerzalni jezik i priznata umjetnost. Zato u ovoj knjizi neće uživati samo fotografski pismeni nego i oni što žele barem malo proniknuti u tajnoviti svijet oko nas, makar samo gledanjem u materijaliziranu Sharpovu vještinu, dodatno interpretiranu kroz spisateljsko i didaktičko umijeće Davora Žerjava.

Stoga: čitajte, promatrajte, i najvažnije - probudite se dovoljno rano kako biste uhvatili svoje svjetlo! Kao što Inuiti sa Sjevera navještaju u svojoj bezvremenskoj pjesmi: Ipak, samo je jedna velika stvar, jedina što se događa: doživjeti da vidiš na putu i u kući veličanstvo zore kada dan porađa i svjetlo koje svijet napuči.

Siniša Golub, listopad 2016.

7

Naposljetku, ali važno: članovi Fotokluba Čakovec prepoznali su kvalitetu u svojim redovima i zajedničkim zalaganjem omogućili nakladu ove, već četvrte, knjige

unutar svega pet godina. Dinamika je to kojom se ne mogu podičiti ni značajniji i dugovječniji neprofitni nakladnici fotografske literature. Ovo je prvo izdanje knjige koja će doživjeti još mnoga izdanja, na hrvatskome i drugim jezicima; u to uopće nemojte sumnjati. Kao i dosadašnja izdanja u Edukativnoj biblioteci Fotokluba Čakovec, i ova će knjiga biti trajni putokaz kreativnim dušama. S vremenom će senzori kamera postati još osjetljiviji i moćniji, a objektivi u sebi nositi leće čiju kvalitetu danas ne slutimo. Ipak, vještinu potrebnu za snimanje makrofotografija pojedinac će i nadalje morati učiti iz temelja, a ova knjiga jest upravo to: temelj na kojemu će niknuti nova fotografska imena, lokalno emancipirana i globalno priznata.

Predgovor

naslov treba ukoričiti i staviti pred čitateljsku publiku.

Najprije pred domaću, a odmah zatim i pred svjetsku, kako bi svi istovremeno spoznali da se karizmatična fauna ne otkriva samo u prostranstvima najpoznatijih svjetskih nacionalnih parkova nego i u lokalnoj prirodi bilo čijeg zavičaja, pa čak i u dvorištu u kojemu postoji i tračak preduvjeta za život. Osim što su vrsni fotografi i publicisti, autori su ovom knjigom napravili još jedan, možda najvažniji, iskorak: od malih, i samo stručnjacima poznatih, vrsta stvorili su karizmatičnu faunu od sveprisutnih vretenaca, gusjenica, leptira.

Istovremeno, svjesno ili ne, pokazali su nam (ma otkrili!) kakva krhka ljepota supostoji uz nas, lažno-umišljenosvemoguće ljude. Imajte uvijek na umu da ljudi svijet i ovozemaljske pojave doživljavaju iz svoje perspektive odrasloga čovjeka, no za nepoznato biće iz perspektive beskrajnoga kozmosa i mi smo tek mikrosvijet, pa je sasvim moguće da nas taj netko iz dalekoga svemira snima i posljedično otkriva te doživljava upravo kroz makrofotografiju. Za toga nepoznatog nekog mi smo samo zrnca prašine, nevažna pelud prezrelih trava na trećemu kamenčiću od Sunca. Prelijepi i krhki, sve u isto vrijeme.

8

KREATIVNA MAKROFOTOGRAFIJA

Uvod Dragi čitatelju!

U rukama držite još jednu knjigu iz Edukativne biblioteke Fotokluba Čakovec – ovim izdanjem započinjemo s proučavanjem užih područja fotografije te pripremamo usko specijalizirane priručnike u kojima ćemo otkriti osnovna znanja i neke sitne, ali važne, trikove iskusnih kolega iz Fotokluba Čakovec. Bila bi velika šteta da znanje i iskustvo (koje ionako ne želimo tajiti) otkrivamo samo preko vrhunskih fotografija na izložbama, salonima, natjecanjima ili mrežnim stranicama. Naša je misija podizanje vizualne i fotografske kulture i edukacija svakoga zainteresiranog ljubitelja fotografije. Što možemo očekivati od otkrivanja malih tajni velikih majstora fotografske kuhinje? Zaoštravanje konkurencije ili ugrožavanje nečije pozicije, pa čak i ugleda? Ne. Očekujemo naprosto prosperitet fotografije, otkrivanje novih i originalnih autora i njihovih fotografskih radova, zaokrete u promišljanju vizualnoga, gledanja iz drugih kutova, promjene perspektive, drukčije pristupe i inovacije. Informacije su, koje nudimo u svojim izdanjima, provjerene i potvrđene od onih koji su se posvetili nekom području fotografije; taložile su se u godinama marljivoga rada, svakodnevnim življenju uz fotografiju i življenju fotografije. Autori progovaraju o svojim iskustvima iskreno i bez zadrške.

Promatrajući fotografije Petra Sabola, osjećao sam veliki pritisak i odgovornost. Pritisak zbog toga što znam da on ima golemo iskustvo, znanje i razvijene vještine u makrofotografiji te ponajviše veliku upornost, strast i kreativnost u radu; a odgovornost zbog toga što osjećam potrebu da se to njegovo iskustvo i znanje proširi dalje, a znam da on sâm ne želi pisati knjigu.

Poznajemo se godinama i on nikada nije nikome tajio kako dolazi do svojih izvanrednih kadrova i zapanjujuće detaljnih i tehnički savršenih fotografija. Godinama sam ga nagovarao da napiše knjigu o svojemu radu, no on nije bio zainteresiran za pisanje tekstova, samo želi fotografirati. Zato sam mu predložio da se zajedničkim

snagama upustimo u ovo izdanje koje držite u rukama.

Rekoh: „Sharp (to je nadimak Petra Sabola na internetu, op.a.), ja ću pisati tekst, ti me samo vodi sa sobom na snimanja i razgovaraj sa mnom kad radiš.“ Na to je odmah pristao, napravili smo grubu skicu izdanja te plan snimanja dodatnih fotografija; ne zato što nismo imali dovoljan broj njegovih fotografija, nego zato što on nije pokrivao sva područja, a knjigu smo namijenili svima koje interesira inače dosta široko područje makrofotografije i close-up fotografije. Moram napomenuti da je na snimanjima bio vrlo razgovorljiv i spreman podijeliti sve informacije, a ja sam ga uglavnom šutke ili s pokojim pitanjem pratio i fotoaparatom dokumentirao snimanja. Isto tako, moram napomenuti da makrofotografija nije moje područje bavljenja fotografijom, međutim, to me područje uvijek privlačilo, pa sam pratio literaturu; na našim zajedničkim snimanjima prošao sam kroz mnoge procese rada na terenu i sâm sam snimao mnogo kako bih osjetio i iskusio to područje fotografije o kojemu pišem.

Knjiga, koju držite u ruci, temeljena je na iskustvu koje je u Fotoklub Čakovec donio Petar Sabol. Sa svakom njegovom novom fotografijom ili novom serijom to je iskustvo bilo bogatije i on je nama naočigled stalno napredovao i još uvijek ne prestaje s time. Iz njegovih fotografija, koje smo redovito analizirali, te slušajući njegove komentare i objašnjenja o tome kako se strpljivim radom dolazi do rezultata, naučili smo mnogo.

Makar, češće bismo se divili ljepoti prirode i njegovim novim pogledima na iznova iste motive nego što bismo mu pronalazili slabe točke. On je uspješan i u svijetu priznat fotograf s golemim iskustvom, gomilom nagrada, priznanja i medalja te ima i ono najvažnije: zavidnu kolekciju makrofotografija vretenaca i leptira te života u divljini, veličanstvene fotografije u kojima uživaju ljudi diljem svijeta.

Davor Žerjav

Uvod 9

Petar Sabol Sharpeye na terenu priprema jedan od svojih najčešćih motiva za fotografiranje - u osvit dana uz nisko sunce i jutarnju izmaglicu uskoro će se stvoriti savršeni svjetlosni uvjeti za fotografiranje. Njegova se kreativnost ne svodi samo na pronalazak atraktivnoga motiva i čin fotografiranja nego od pomno pripremanoga i promišljenoga sustavnog rada koji je uvjetovan životnim stilom koji uključuje redoviti boravak u prirodi, proučavanje flore i faune i studiranje magije svjetla.

24

KREATIVNA MAKROFOTOGRAFIJA

DSLR, CSC i SLT sustavi Sustavi koji se najčešće koriste u naprednoj i vrhunskoj makrofotografiji su DSLR, CSC i SLT sustavi. Za razliku od kompaktnih fotoaparata, koji su uglavnom dovršen i zaokružen sustav, ti su sustavi modularni, tj. omogućuju korištenje različitih objektiva i njihovih nastavka te raznih drugih dodataka, kao što su vanjska bljeskava rasvjeta, studijska rasvjeta, žičani i daljinski okidači, aplikacije za upravljanje fotoaparatom, spajanje na računalo radi kontrole, baterijski gripovi, stativi. Zahvaljujući tome, ti su sustavi prilagodljivi raznim situacijama i svaki fotograf gradi vlastiti sustav prema svojim potrebama (tijelo, potrebni objektivi, filtri, okidači, stativ itd.). Najveća prednost za makrofotografiju kod tih sustava jest mogućnost korištenja makroobjektiva, prstenova za približavanje i telekonvertera, koji omogućuju bilježenje pravih makrofotografija s faktorom uvećanja od 1x do 10x, te znatno veći senzori, koji se nalaze u tijelima tih fotoaparata, čija je razlučivost (rezolucija) realno kvalitetnija od manjih senzora kompaktnih fotoaparata. Novije generacije fotoaparata gotovo redovito imaju mogućnost snimanja pomoću live-viewa (simultanoga prikazivanja slike sa senzora na LCD ekranu aparata). Neki aparati imaju i zakretni ekran koji omogućuje olakšano snimanje iz neobičnih kutova, što je u makrofotografiji često vrlo korisno. Ono što načelno povezuje DSLR, CSC i SLT sustav jest njihova modularnost.

Ipak, svaki sustav ima svoje karakteristike, prednosti i nedostatke.

DSLR je kratica za Digital Single Lens Reflex (digitalni jednooki zrcalno-refleksni fotoaparat). Maloformatni DSLR je trenutno najrašireniji tip fotoaparata koji se koristi u makrofotografiji. On radi na principu jednoga objektiva kroz koji prolazi svjetlost do zrcala ili do senzora. Zrcalo se nalazi iza objektiva u tijelu fotoaparata pod kutom od 45°. Iznad zrcala je pentaprizma koja usmjerava sliku koja dolazi iz objektiva preko zrcala u tražilo. Slika u tražilu u velikoj mjeri odgovara slici koja će biti zabilježena na senzoru, iako ne u potpunosti, jer se u tražilu izgubi mali postotak slike na rubovima koji će ipak biti zabilježen na senzoru (to ne vrijedi za neke fotoaparate više klase koji prikazuju 100% slike

u tražilu). DSLR-i su vrlo brzi fotoaparati (nakon okidanja, gotovo se istovremeno bilježi kadar). Pri okidanju kadra zrcalo se podiže i propušta svjetlost iz objektiva do senzora. To je pomicanje zrcala jedan od nedostataka DSLR-a jer uzrokuje lagano potresanje fotoaparata, čak i kada se nalazi na dobrome stativu. U makrofotografiji se slika ispred objektiva reproducira na senzoru u realnoj veličini ili uvećano, pa to lagano potresanje fotoaparata može prouzročiti neželjenu neoštrinu slike. Zbog toga se zrcalo prije ekspozicije mora podići ručnim postavkama ili se korištenjem live-viewa to potresanje izbjegne jer je zrcalo već podignuto.

CSC je kratica za Compact System Camera (kompaktni sistemski fotoaparat). To su tijela fotoaparata s drukčijim bajunetom (navojem) za objektiv od DSLR-a određenoga proizvođača sa senzorima iste veličine. Razlika je u tome što su takva tijela kompaktnija i lakša jer nemaju zrcalo i pentaprizmu, a redovito postoji i nekoliko objektiva na tržištu koji su za njih konstruirani kompaktnije od ostalih objektiva (tzv. pancake objektivi). Osim kompaktnosti, njihova je prednost što rade tiho i mirno jer nemaju zrcalo, sustav kontinuiranoga autofokusa radi brže i kod procesa kontinuiranoga okidanja štedi se vrijeme. Nedostatak im je što nemaju optičko tražilo, nego mogu koristiti samo LCD zaslon za kadriranje čime se troši mnogo električne energije, a ponešto im je i odgođeno vrijeme okidanja u odnosu na DSLR. SLT je kratica za Single Lens Translucent (jednooki fotoaparat s poluprozirnim zrcalom). To su tijela fotoaparata gotovo identična DSLR-ima s razlikom da imaju fiksirano poluprozirno zrcalo koje se prilikom eksponiranja ne pomiče.

Poluprozirno zrcalo kontinuirano propušta oko 70 % svjetlosti do senzora, a oko 30% svjetlosti usmjerava na EVF (Electronic Viewfinder – elektroničko tražilo). Iako tehnologija EVF-a još uvijek nije široko prihvaćena među proizvođačima fotoaparata, Olympus je tu tehnologiju među prvima primijenio, a Sony ju je unaprijedio te ju koristi kod svojih najboljih aparata. Slično CSC-u, i kod SLT-a je prednost što rade tiho i

Koja bi onda bila dobitna kombinacija za makrofotografiju?

Svakako fotoaparat novije generacije sa što većim senzorom velike razlučivosti i s vrhunskim performansama u visokim ISO vrijednostima (što manje digitalnoga šuma). Isto tako,

live-view i zakretni ekran olakšavaju proces snimanja.

Fotoaparat bi trebao imati i senzor sa što boljim dinamičkim rasponom. Svaki pojedini sustav (DSLR, CSC, SLT) ima svojih prednosti i mana, isto tako, svaki proizvođač (Canon, Nikon, Sony, Pentax, Olympus…) ugrađuje u svoje sustave određene tehnologije koje se mogu koristiti racionalno i kreativno. Prema raspoloživom budžetu, pojedinac bira sustav i njegove elemente i gradi ga postupno. Treba napomenuti da se makrofotografija može raditi i pomoću vrlo skromnoga (low-tech) sustava ako ga znamo dobro koristiti.

25

mirno jer je zrcalo fiksno, sustav kontinuiranoga autofokusa radi brže i kod procesa okidanja (pogotovo kontinuiranoga) štedi se vrijeme. Glavni im je nedostatak što se gubi dio svjetlosti zbog prolaska kroz poluprozirno zrcalo, pa se otežava rad u slabijim svjetlosnim uvjetima.

Digitalni fotoaparat

CSC, SLT i DSLR sustavi fotoaparata.

Prilagodljivi su potrebama korisnika jer su sistemski fotoaparati - na tijelo fotoaparata možemo montirati različite objektive, bljeskalice, bežične ili žične okidače, već prema potrebi i trenutnim zahtjevima. Ti sustavi omogućuju (osim uporabe makroobjektiva) i montažu raznih optičkih dodataka kao što su telekonverteri i produžni prstenovi, zatim omogućuju montiranje filtara za približavbanje te reversno montiranje objektiva. Sve to doprinosi uvećavanju slike što i jest cilj makrofotografije.

Telekonverteri

52

KREATIVNA MAKROFOTOGRAFIJA

Telekonverter (ekstender) je sekundarni objektiv koji se montira između objektiva i tijela fotoaparata, a služi za povećavanje žarišne duljine teleobjektiva (v. crtež 5).

Iako je prvenstvena namjena telekonvertera povećavanje žarišne duljine objektiva, približavanje (zumiranje) udaljenih objekata, oni se vrlo često koriste kao pomoćno sredstvo u makrofotografiji. Telekonverteri postoje u nekoliko osnovnih verzija jačine 1.4x, 1.7x, 2x i 3x.

Njihov je zadatak povećati centralni dio projicirane slike na senzoru tako da, primjerice, telekonverter jačine 2x povećava na senzoru centralni dio slike dimenzija 12 x 18 mm na sliku dimenzija 24 x 36 mm (puni format).

Na taj se način gubi svjetlina slike za faktor 4 ili za vrijednost 2 blende (12 • 18 = 216; 24 • 36 = 864; 864 : 216 = 4). Dakle, s telekonverterom jačine 1.4x gubi se jedna blenda svjetlosti, s 2x dvije blende svjetlosti, a s 3x tri blende svjetlosti, a svi oni povećavaju žarišnu duljinu objektiva za svoj zadani faktor. Isto tako, gubi se i razlučivost objektiva i pojačavaju se sve pogreške objektiva (aberacije). Različiti telekonverteri odgovaraju samo na određene objektive, pa kod nabavke morate paziti, ali često se mogu kombinirati tako da odgovaraju na dva, pa čak i tri različita objektiva koje posjedujete. To omogućuje i veću fleksibilnost u radu jer vam je na raspolaganju duplo više žarišnih duljina.

Telekonverteri u većini slučajeva zadržavaju mogućnost kontrole blende objektiva i autofokusiranja, ali u nekim slučajevima kada se kombiniraju sa sporijim teleobjektivima (između f/5.6 i f/8) mogu prouzročiti probleme s autofokusom.

Zbog relativno složene građe (veći broj leća koje su kromatski korigirane) cijena im i nije baš zanemariva (od 100 do 4000 €). Najjeftiniji telekonverteri su najmanje

kvalitetni i njih treba izbjegavati. Cijena dobroga telekonvertera kreće se od 500 € naviše.

Postoje i prednji telekonverteri (teleside converter) koji se montiraju na filtarski navoj objektiva. Uglavnom se koriste s većim kompaktnim fotoaparatima ili videokamerama. Ti prednji telekonverteri ne uzrokuju gubitak svjetlosti zbog afokalnih leća ugrađenih u njih, ali često jače (od klasičnih telekonvertera) degradiraju sliku kromatskim aberacijama. Prednji su telekonverteri znatno jeftiniji od klasičnih telekonvertera.

U kombinaciji s vrhunskim makroobjektivom i prstenovima za približavanje, telekonverteri su ubojita kombinacija. Pomoću tih dodataka na objektiv možemo postići znatna povećanja i napraviti dobar kompromis uloženoga i dobivenoga. Telekonverteri mogu značajno povećati uvećanje i u kombinaciji s teleobjektivom i reversnim 50 mm objektivom. Kombinacije mogućih spajanja su mnoge i isplati ih se isprobati. Uvijek valja imati na umu da se dodavanjem raznih dodataka na objektive gubi jačina svjetlosti, stoga je to potrebno kompenzirati višim ISO vrijednostima ili sporijom brzinom zatvarača. Osim toga, gubi se i definicija slike (dolazi do omekšanja i aberacija), na što ne možemo utjecati.

TELEKONVERTERI POZITIVNO: jednostavni za korištenje, kontroliramo blendu i autofokus, mogu postići velika uvećanja, često se mogu koristiti na više objektiva i s nekim makroobjektivima, ne skraćuju radnu udaljenost objektiva, lagani, praktični.

TELEKONVERTERI NEGATIVNO: skupi su, gubi se svjetlost, utječu na kvalitetu crteža objektiva jer imaju leće, ne mogu se koristiti sa svim objektivima.

Objektivi i dodatna oprema

53

crteĹž 5

KREATIVNA MAKROFOTOGRAFIJA 68

Za vrijeme filmske fotografije balans bijele boje korigirao se na dva načina – filmovima i filtrima. Postojali su filmovi podešeni za snimanje s dnevnim svjetlom ili oni za snimanje sa svjetlom žarulje te plavi, žuti, magenta i zeleni filtri različite gustoće za korekciju balansa boje.

U današnje vrijeme digitalne fotografije nije potrebno mijenjati film niti koristiti korekcijske kolor-filtre. Da bi se kompenzirao pomak prema toplome (narančastom) ili hladnome (plavom), u digitalne su fotoaparate ugrađeni algoritmi za ispravljanje ravnoteže boja, u izbornicima ili na gumbima najčešće označeni kraticom WB (white balance). Standardno se nudi nekoliko odabira WB-a: AWB (automatsko podešavanje balansa bijele), Daylight (dnevno svjetlo, sunčano vrijeme, 5000 – 6000 K), Shade (sjena 7000 – 10000 K), Cloudy (oblačno vrijeme 6000 – 8000 K), Tungsten (žarulja na žarnu nit 2500 – 3500 K), Fluorescent (svjetlo neonske žarulje 4000 – 5000 K), Flash (bljeskalica 5500 K), Custom WB (ručno namještanje ravnoteže) i K (namještanje po kelvinima 1000 – 10000, najčešće je to vrlo precizno, po koracima od 100 K). Iako ovdje WB nije poredan redoslijedno od narančastih prema plavičastim izvorima svjetla, ipak se tako najčešće javlja u izbornicima – to je zbog učestalosti korištenja određenog WB-a (AWB i Daylight koriste se najčešće, a Custom WB i K koriste se najrjeđe). Ako bismo poredali izvore svjetla po kelvinima, onda bi to izgledalo ovako: 1000 – 2000 K je svjetlo svijeće, 2500 – 3500 K je tungsten (incandescent) žarulja na žarnu nit, 3000 – 4000 K je izlazak i zalazak sunca pri vedrom nebu, 4000 – 5000 K je fluorescentna (neonska) žarulja, 5000 – 5500 K je bljeskalica, 5000 – 6000 K je dnevno svjetlo za vedra vremena i to oko podneva, 6000 – 8000 K je umjereno oblačno nebo, 7000 – 10000 K je sjena ili vrlo oblačno nebo. Svjetlo svijeće, rani izlazak i kasni zalazak sunca su crvenkasti prema zlatnom, žarulja daje narančasto svjetlo, bljeskalica daje bijelo svjetlo slično dnevnome svjetlu sunca, oblačno nebo i sjena daju plavičasto svjetlo. Zašto je svjetlo u sjeni i za oblačna vremena plavo? Zato što je u sjeni blokirano izravno sunčevo svjetlo koje ima sve valne duljine ili sve boje bijeloga svjetla, ali je zato sjena osvijetljena sa svih drugih strana plavim nebom. Nebo

Što je spektrogram svjetlosti?

To je grafički prikaz udjela valnih duljina elektromagnetskoga zračenja nekoga izvora svjetla (v. crtež 6). Valne duljine svjetlosti su na spektrogramu predstavljene duginim bojama. Na osi apscise nalaze se valne duljine vidljive svjetlosti (od 400 nm do 700 nm), tj. od ljubičaste, preko plave, zelene, žute i narančaste do crvene, odnosno nevidljivoga elektromagnetskoga zračenja (valne duljine 350 – 400 nm i 700 – 750 nm), tj. ultraljubičastog i infracrvenog zračenja. Na osi ordinate nalazi se ljestvica relativnoga intenziteta, tj. udjela zračenja.

je plave boje zbog Rayleighova raspršenja do kojega dolazi zbog sudaranja sunčevog svjetla s česticama atmosfere pri kojem do najvećeg raspršenja dolazi kod svjetlosti kraćih valnih duljina (plava i zelena svjetlost).

Zato je nebo veliki izvor uglavnom plavoga svjetla, pa i onda kada je u potpunosti prekriveno oblacima. Slični se fenomen javlja u šumi (tamo je sve zasićeno zelenom svjetlošću koja se odbija i raspršuje zbog zelenila bilja i lišća) i uvijek kada u blizini imamo neku veću površinu određene boje.

Ako digitalne zapise fotografija spremamo kao JPEG datoteke, balans bijele boje moramo što preciznije odrediti prilikom fotografiranja. Razlog tome leži u činjenici što je JPEG komprimirani zapis, pa je u obradi fotografija teško mijenjati balans bijele boje dovoljno kvalitetno. Spremanjem datoteka u sirovome obliku (RAW) taj problem rješavamo jer je u obradi fotografija u potpunosti moguće odrediti balans bijele boje bez utjecaja na kvalitetu digitalnoga zapisa. Zato je bolje spremati datoteke u sirovome zapisu, a ne u JPEG-u.

Prilikom snimanja balans bijele boje najpreciznije se određuje pomoću sive karte, a za potpuno preciznu reprodukciju boja treba koristiti kartu boja koja baš i nije jeftina (od 50 do 350 €). Ipak, najčešće je dovoljno namjestiti WB na fotoaparatu prema svjetlosnim uvjetima – u sjeni na Shade, ujutro i navečer na Daylight, ako koristimo bljeskalicu na Flash, ili ako imamo više iskustva, balans bijele boje možemo odabrati pomoću kelvina. U makrofotografiji AWB često ne podesi balans

Tehnike kreativnoga snimanja

69

crteĹž 6

Bokeh je japanska riječ ( ili ) koja znači neoštrina, zamućenje ili sumaglica, a u svijetu je bokeh poznat kao riječ koja označava neoštrinu na fotografiji. Ta se neoštrina isključivo veže za neoštrinu van polja dubinske oštrine (DOF-a), ne odnosi se na neoštrinu koja je u polju oštrine prisutna kao pogreška u konstrukciji objektiva ili naprosto njegov loš optički dizajn. Isto tako, bokeh nikad nije posljedica potresanja fotoaparata ili zamućenja pokreta te se ne može umjetno stvarati (crtati) pomoću aplikacija za digitalnu obradu fotografija (Photoshop, Lightroom, Gimp itd.). Bokeh se kontrolira selektivnim fokusiranjem, vrstom objektiva, udaljenošću motiva u fokusu, udaljenošću pozadine van fokusa i otvorom blende. Na fotografskoj slici postoji kao posljedica namjerno odabranoga područja koje autor želi prikazati neoštro. Kod pogrešnoga fokusiranja, promašenoga fokusa, ne možemo govoriti o bokehu.

Osim oblika riječi bokeh, javlja se i oblik boke koji je izvorni. Međutim, radi izbjegavanja mogućega krivog izgovora te riječi, u engleskome govornom području uveden je i prihvaćen taj oblik s dodatkom slova h na kraju riječi i takav je prihvaćen. U engleskome jeziku, odakle je riječ došla u naš jezik, izgovara se /’boʊkɛ/, /’boʊkeɪ/ ili /’boʊkə/. Mi ćemo pisati bokeh, a izgovarati jednostavno boke (bez završnog h, s naglaskom na prvome slogu).

94

KREATIVNA MAKROFOTOGRAFIJA

Kreativna uporaba bokeha

Bokeh je estetska kategorija zamućenja fotografske slike prouzrokovanoga objektivom i sastavni je dio estetske ljepote crteža objektiva. Naime, osim kvalitete i ljepote oštro ocrtanih dijelova fotografske slike, u fotografiji je prihvaćena i tradicija japanskih fotografa koji su s posebnom pažnjom prosuđivali ljepotu neoštro ocrtanih dijelova fotografske slike. Među zapadnjacima izraz bokeh javio se 1996. i to putem japanskih časopisa o fotografiji. Te je časopise čitao Carl Weese i s izrazom i njegovim značenjem upoznao Mikea Johnstona koji ga je popularizirao u nizu članaka, u magazinu Photo

Techniques 1997., čiji je bio urednik. Prvi je put u američkoj fotografskoj literaturi potvrđen 1998. Otada je općeprihvaćen u svijetu fotografije kao jedan od estetskih standarda fotografskoga izražavanja. Važno je imati na umu da je fotografska umjetnost baš po bokehu jedinstvena u vizualnim umjetnostima. Ona je prva u vizualno okruženje čovjeka uvela neoštrinu kao sredstvo izražavanja. Slikari uglavnom koriste oštrinu kao sredstvo izražavanja (eventualno ono nebitno ili ometajuće jednostavno ne naslikaju ili koriste pastelne nijanse boje). Od pojave fotoaparata i fotografije ljudi su počeli bolje zamjećivati i tu optičku neoštrinu. Tek nakon pojave fotografije, u slikarstvu se javlja prikazivanje dubine prostora pomoću neoštrine (tj. kod nekih slikara još od vremena pojave optičkih pomagala u umjetnosti kao što je camera obscura s lećom).

Po svojoj prirodi i funkciji, ljudsko oko zahvaljujući konstantnom prilagođavanju fokusa, binokularnom vidu i misaonoj nadogradnji stvarnosti, u percepciji svijeta neprestano stvara naoko oštru sliku. Oštra je slika vezana i uz fenomen pažnje i svijesti jer ono što želimo percipirati predočavamo u mislima vizualno oštro. Zamućen pogled nastaje uslijed poremećaja vida (kratkovidnost, dalekovidnost), raznih bolesti, traume, opijenosti ili u nekim drugim situacijama van uobičajene životne ravnoteže (homeostaze). Zato se zamućenost u percepciji smatra nepovoljnim elementom ili jednostavno sredstvom oduzimanja prioriteta vrijednosti onome što bi nas moglo omesti u usredotočenosti na ono što percipiramo vidom, što nas vizualno interesira. Naravno, možemo svjesno zamutiti sliku pomoću očnih mišića, međutim ako to i pokušamo napraviti, osjetit ćemo fizičku nelagodu u oku i fokus će se sam po sebi automatski vratiti.

Karakter bokeha na japanskome se kaže bokeh-aji što bi u prijevodu značilo otprilike „okus“ ili izgled neoštrine. Tipični „okusi“ su: grub, neskladan,

Tehnike kreativnoga snimanja 95

“Blue magic” Sony Alpha a99, Trioplan 100 mm, f/2.8, 1/200, ISO 100

gladak (uglađen), nejasan (maljav), nervozan (uzrujan), zbrkan (smeten, zbunjujući), mekan itd. Iz toga je vidljivo da je bokeh-aji izrazito subjektivna kategorija. Sam pojam neoštrine, i njezine ljepote, i vrijednosti potpada pod kategoriju subjektivnoga. Zato je teško definirati što je u neoštrini poželjna, a što nepoželjna karakteristika.

Ako nam kao fotografskome autoru (ili kao promatraču) neoštrina sa svim svojim karakteristikama godi, tada

govorimo o dobrom bokehu, u suprotnome, radi se o lošemu, ometajućem i ružnom bokehu. Neki uopće ne vole neoštrinu na fotografiji, pa ju u potpunosti izbjegavaju. Sve je stvar osobnoga ukusa i preferenci.

Nabrojat ćemo još nekoliko izraza koji dodatno opisuju izgled bokeha. Ni-sen bokeh je dvostruko ocrtavanje zamućenih dijelova – to je nepoželjno jer se stvara

96

KREATIVNA MAKROFOTOGRAFIJA

konfuzna i gruba pozadina van fokusa. Enkan bokeh je kružno ocrtavanje pozadinskoga svjetlucanja – to je poželjno i posljedica je okrugloga oblika otvora blende.

Ten bokeh je točkasto ocrtavanje – to je nepoželjno.

Mae bokeh je neoštrina u prednjemu planu slike (ispred polja dubinske oštrine), a ushiro bokeh je neoštrina u stražnjemu planu slike (iza polja dubinske oštrine).

Izgled i vrijednost bokeha na fotografskoj slici prvenstveno ovisi o konstrukciji objektiva. Vrlo je izražen kod teleobjektiva i makroobjektiva jer to su objektivi koji često imaju plitko polje dubinske oštrine (DOF), pa je i značajan dio slike neoštar. Zbog toga je bokeh neprestano prisutan u makrofotografiji i valja ga uzeti u obzir kao važno sredstvo kreativnoga izražavanja. Nekoliko faktora utječe na kvalitetu bokeha kad govorimo o konstrukciji objektiva: blenda, žarišna duljina, najmanja fokusna udaljenost (pogotovo kod makroobjektiva) i aberacije. Najjednostavnije rečeno; što objektiv ima veću blendu, žarišnu duljinu i kraću najmanju fokusnu udaljenost, to ima izraženiju neoštrinu crteža (bokeh) izvan polja dubinske oštrine. Odabir i nabavka objektiva s bokehom, koji je zadovoljavajući autoru, već je dio vrlo naprednoga fotografskog stvaralaštva i dolazi na red nakon godina marljivoga rada i isprobavanja raznih objektiva.

Svoju kvalitetu bokeh postiže kod preciznije konstruiranih blendi (one koje imaju više listića koji su zaobljeni pa otvor blende ima oblik kruga, a ne poligona; šesterokuta, sedmerokuta, osmerokuta itd.).

Glavnina novijih objektiva, pogotovo onih kvalitetnijih i skupljih, ima zaobljene listiće blende jer je taj zahtjev za kvalitetom neoštrine postao univerzalan i tražen od fotografa diljem svijeta. Kvaliteta zamućenja izravno je vezana uz oblik blende. Svaka neoštro projicirana točka iz stvarnosti, dakle, ona van fokusa, projicira se kao mutni krug (ili poligon ako je blenda konstruirana s ravnim listićima). Što je oblik otvora blende sličniji krugu, to će zamućenje biti pravilnije i ljepše. Osim toga, ako u pozadini snimanoga prizora postoje snažni točkasti izvori svjetla (kapljice rose ili kiše kroz koje se refraktira

sunce, krošnja drveta kroz koje probija svjetlina neba, erupcija iskrica ili mnoštvo svjetiljki u mraku), oni će se u neoštrome dijelu crteža objektiva pojaviti kao diskovi, tj. krugovi. Svoje najbolje karakteristike zamućenja objektivi često postižu kada im je blenda malo pritvorena, a ne na najvećemu otvoru blende. Neki objektivi posebno lijepi bokeh postižu na potpuno otvorenoj blendi, pogotovo u kadrovima s pozadinskim svjetlucanjem. Veličinu diskova od pozadinskoga svjetlucanja kontroliramo otvorom blende (veći otvor blende – veći disk).

Ovisno o tome kako je objektiv korigiran na sferne aberacije, diskovi u bokehu mogu biti uniformirano svijetli (što je u estetici bokeha često vrlo poželjno) ili mogu biti svjetliji u sredini ili svjetliji prema rubovima. Tamne mrlje na svijetlim diskovima projekcija su čestica prašine koja se nalazi u objektivu. Jeftiniji objektivi lošije konstrukcije mogu vući prašinu u sebe ako nisu zabrtvljeni s obje strane ili ako im se kod izoštravanja prednji element uvlači ili izvlači. Isto tako, neispravljene aberacije mogu rezultirati dvostrukim ocrtavanjem linija u bokehu, što se uglavnom smatra lošom karakteristikom objektiva.

Takvo zamućenje postaje, zbog svoje grubosti, vizualno nametljivo i odvlači promatračevu pažnju od motiva koji je u fokusu.

U makrofotografiji zbog plitkoga je polja dubinske oštrine pojava bokeha pravilo. Upravo bi zbog toga neoštrim dijelovima kadra valjalo posvetiti barem toliko pažnje, koliko i oštrim dijelovima koji se nalaze u DOF-u. Da se razumijemo, bokeh ne ovisi samo o kvaliteti i vrsti objektiva. Jednom kad imamo neki objektiv za rad, onda s njim naprosto radimo kakav god da jest – vrhunski, odličan, osrednji ili loš. Kako u oštrim, tako i u neoštrim dijelovima. Bokeh možemo kontrolirati i komponiranjem ili raznim intervencijama u kadru. U makrofotografiji nije svejedno s koje pozicije snimamo glavni motiv jer malim pomacima očišta možemo drastično promijeniti pozadinu. Da bi pozadina bila što ugodnija (neutralnija), ona bi trebala biti i što jednostavnija. Pripazite kod kadriranja na to i imajte na umu da možemo uvijek barem malo utjecati na

Tehnike kreativnoga snimanja 97

“Swallowtail beauty” Sony Alpha a99, Sigma 180 mm macro, f/5, 1/60, ISO 50 Ovoga proljeća, kad mi je već knjiga o makrofotografiji bila u glavi, tražio sam zanimljive kukce po livadi. Nisam pronašao ništa posebno i sunce je bilo već poprilično visoko. Mislio sam, sad sam ustao rano, već pomalo umoran od redovitih izlazaka na teren, i to još prije odlaska na posao. Osjetio sam blagu frustraciju jer uvijek mislim da ću barem nešto pronaći kad izađem na livadu. Išao sam poljskim putem prema automobilu i za svaki slučaj motrio do zadnjega trenutka. Već sam u prtljažnik pospremio stativ kad sam uz rub poljskoga puta spazio lastin rep (Papilio machaon) kojega je sunce već poprilično zagrijalo pa je otvorio krila. Prišao sam mu vrlo polako i napravio nekoliko snimaka iz ruke. Oduševio sam se kad sam vidio da neće odletjeti. Još se nije dovoljno zagrijao.

Imao je još toliko strpljenja da sam uspio izvući stativ iz automobila. Najmanji mogući ISO. Pozadina je fantastična! U obradi sam zelenu boju malo prigušio tako da se leptir istakne, a boja leptira je ostala nepromijenjena. Vidite, nikada ne treba gubiti nadu. Ta je fotografija već dobila srebrnu medalju na salonu u Grčkoj, svi su oduševljeni njome jer je zanimljiva kompozicijski i koloristički. Ima neku razigranost i izaziva emocije.

pozadinu. S udaljenijom pozadinom je lakše, ona će biti uniformnija i mekša. Pazite i na svjetlinu pozadine, čak i ako je u neoštrom, svjetliji dijelovi slike skreću vrlo mnogo pažnje na sebe. Ponekad možemo i malo

intervenirati u kadru – premjestiti motiv na bolju poziciju, koristiti kakvu fotografsku pozadinu u studiju i sl. Neoštra pozadina zaslužuje našu pažnju i moramo ju kontrolirati koliko i motiv u fokusu.

KREATIVNA MAKROFOTOGRAFIJA 114

“Divine butterflies” Sony Alpha 99, Sigma 180 mm macro, f/5.6, 1/30, ISO 100

4

Jezik, geometriÄ?nost i interpretiranje fotografske slike

Uporaba svjetla u makrofotografiji

115

Jačina, temperatura, smjer, kontrast i kvaliteta svjetla

116

KREATIVNA MAKROFOTOGRAFIJA

Svjetlost je osnovni i ključni sastojak fotografije, možemo reći da je ona njezina alfa i omega.

Zahvaljujući svjetlosti, možemo fotografirati, ona je prapočelo i smisao, osnovna tvar i gotov dizajn fotografije. Temeljito poznavanje teorije i prirode svjetlosti i vještina praktične primjene u procesu fotografiranja od ključne su važnosti u kreativnome fotografiranju. Postoje mnoge gotove sheme postave svjetla, prokušani recepti i trikovi sa svjetlom koji se stalno provlače u literaturi, člancima u časopisima ili mrežnim fotografskim vodičima i oni kao primjeri mogu poslužiti za učenje o svjetlu, ali za potpuno savladavanje problema svjetla, potrebno je poznavanje i razumijevanje teorije svjetlosti – optike.

Optika je područje fizike (dio područja elektromagnetizma) koje proučava vidljivu svjetlost, infracrveno i ultraljubičasto zračenje. Optika se dijeli na fizikalnu i geometrijsku optiku. Fizikalna optika objašnjava valnu prirodu svjetlosti, a geometrijska optika objašnjava zakone širenja svjetlosti u prostoru (pravocrtno kretanje, neovisnost valova svjetla o drugim valovima koji se međusobno isprepliću, refrakciju i refleksiju). Osim optike, svjetlost proučava i kvantna mehanika, koja nam je potrebna za razumijevanje dualne valno-čestične prirode svjetlosti. To je dio fizike koji se bavi proučavanjem subatomskih čestica (elektrona, fotona itd.) i iz te grane fizike poželjno je poznavati fotoelektrični efekt koji je temeljni princip funkcioniranja digitalnoga senzora.

Teorijska fizika svjetlosti osnova je praktične fotografije. Ona se ne uči samo iz znanstvene znatiželje nego prvenstveno radi toga da se u fotografskoj praksi primjenjuju znanstveno dokazani zakoni prirode i funkcioniranja svjetlosti u danoj situaciji – ne prema gotovim rješenjima, već kreativno i promišljeno prema postojećim svjetlosnim uvjetima koje možemo iskoristiti i na koje možemo vlastitim intervencijama djelovati.

Pretpostavljamo da ste dobro i temeljito teorijski proučili svjetlost i ovdje se ne bismo zadržavali na teoriji i fizici svjetlosti. Ako nemate optiku u malome prstu, svakako se što detaljnije informirajte o toj grani fizike jer će vam biti mnogo korisnija od shema svjetla i rasvjete koju nude fotografski vodiči. Pogotovo je korisno naučiti četiri zakona širenja svjetlosti u prostoru iz geometrijske optike: zakon pravocrtnoga širenja, zakon nezavisnosti snopova svjetlosti, zakon refleksije ili odbijanja i zakon refrakcije ili loma (Žerjav 2011: 22-23).

Svjetlo se u fotografiji najčešće opisuje i analizira po svojoj jačini ili intenzitetu, temperaturi ili boji, smjeru odakle dolazi, kontrastu ili razlici svijetlih i tamnih tonova i po kvaliteti, tj. je li tvrdo ili meko svjetlo.

Jačina svjetla je određeni intenzitet svjetlosti kojim neki izvor svijetli ili intenzitet svjetlosti kojim se određena količina svjetlosti reflektira s neke površine do fotoaparata. Tu govorimo o dvije vrste svjetla: direktnom, upadnome ili izravnome svjetlu te o indirektnome, odbijenome ili neizravnome svjetlu.

Zato i u fotografiji postoji dvije vrste mjerenja svjetla: mjerenje upadnoga svjetla i mjerenje reflektiranoga svjetla. Vanjskim se svjetlomjerima mjeri upadno svjetlo (međutim može se mjeriti i reflektirano, pomoću spot-mjerenja), a svjetlomjerom u fotoaparatu mjeri se isključivo reflektirano svjetlo. Uređaji za mjerenje svjetla, koji služe fotografima u radu, automatski preračunavaju izmjereni intenzitet svjetla u EV (exposure value, vrijednost ekspozicije) i to zavisno o blendi, brzini zatvarača i ISO vrijednosti. Zaustavit ćemo se malo na teoriji i navesti osnove mjerenja intenziteta svjetla.

Intenzitet svjetla ili svjetlosna jakost, koja se u teoriji označava velikim slovom I, koristi jedinicu SI sustava koja se naziva kandela (cd) i ta jedinica spada

Uporaba svjetla u makrofotografiji 117

“Breakfast” Sony Alpha a77 II, Sigma 180 mm macro, f/11, 1/10, ISO 50

u osnovne jedinice SI sustava mjernih jedinica. Naziv je dobila po latinskoj riječi za svijeću (candela). Jedna kandela označava jakost svjetlosti kojom svjetlost nekoga jednobojnog izvora od 540 • 1012 Hz (teraherca) svijetli u nekome smjeru i jakost zračenja mu iznosi 1/683 W/sr (wata po steradijanu; steradijan je prostorni kut). Jedna je kandela pojednostavljeno jakost svjetlosti koju proizvodi jedna prosječna svijeća. Usporedbe radi, 25 W fluorescentna (neonska) žarulja svijetli jačinom oko 135 cd ako joj se zrake svjetlosti šire u svim

smjerovima, a ta ista žarulja svijetli jačinom oko 18 000 cd ako se fokusira u zraku veličine prostornoga kuta od 20°. Svjetlosni tok mjera je količine svjetla koju izvor svjetla emitira u prostor ili je intenzitet svjetla raspoređen po prostornome kutu (steradijanu), a SI jedinica mu je lumen (lm). Osvijetljenost, koja se u teoriji označava velikim slovom E, prosječan je svjetlosni tok koji pada na određenu površinu postavljenu na neku udaljenost od izvora. Osvijetljenost (E) se izražava u SI jedinicama: luks (lx), odnosno (lm/m2).

Kućni studio Kućni je studio skup predmeta i uređaja koji omogućuju fotografska snimanja s umjetnom rasvjetom (lampe ili bljeskalice), pogotovo u vrijeme hladnih, kišovitih i snježnih dana kada izlazak na teren ne dolazi u obzir. Kućni studio za snimanje close-up i makrofotografije možete nabaviti modularno u specijaliziranim trgovinama fotografskom opremom i na

eBayu, međutim, možete ga izraditi i sami. Samogradnja kućnoga studija uštedjet će vam mnogo novaca, ali trebat će vam malo vremena, kreativnosti i spretnih ruku.

Kućni se studio sastoji od površine za snimanje (stola), tj. podloge, zatim od pozadine te od raznih dodataka koji će vam koristiti za modifikaciju svjetla i pridržavanje predmeta.

Stol - uradi sam

142

KREATIVNA MAKROFOTOGRAFIJA

Namjena: snimanje predmeta, dogradnja kućnoga studija Materijal: drvene letvice (28 x 28 mm) 4 kom. dužine 2 m (ukupno 8 m); komadić lesonita (debljine 3 mm); čelični L-kutnici (30 mm); gumeni podlošci za noge; vijci drvo-metal s leptir-maticom (90 mm, ø 5 mm); vijci za drvo (50 i 25 mm); plexiglas ploče (debljine 3 mm); staklo (debljine 4 mm) Alat: brusni papir, bušilica, odvijač, pila za drvo Vrijeme potrebno za izradu: 4 sata Cijena u samogradnji: oko 50 € Cijena gotovoga proizvoda: 150 -250 €

Ako trebate višenamjenski i svestran stol za snimanje predmeta i želite ga prilagoditi vlastitim potrebama, a nemate puno sredstava, ne patite na profesionalnu opremu i donekle ste spretni s alatom – izradite sami vrlo praktičan i sklopiv stol za potrebe snimanja manjih predmeta. Gotova rješenja su često skupa i ponekad neprilagođena vašim potrebama – ne odgovaraju dimenzije, nemaju pretjeranu mogućnost nadogradnje i prilagođavanja vašim zahtjevima.

Stol koji sam izradio za vlastite potrebe (v. crtež 9) visine je oko 50 cm, s radnom plohom 60 x 60 cm i pozadinom 60 x 80 cm. Stol tih dimenzija nastao je temeljem vlastitih kalkulacija o veličini, visini i sklopivosti koje su mi potrebne. Dobro razmislite o dimenzijama

koje su vama potrebne te o visini stola. Dimenzije radne površine i pozadine ovise o veličini predmeta koje ćete snimati, pa nemojte izraditi premali (ili preveliki) stol.

Visina stola ovisi kako ćete ga i gdje koristiti – moj je namijenjen za rad na malome prostoru (oko 2 m² zajedno s rasvjetom), na podu (ne na površini stola) i visine prilagođene rasvjeti koju posjedujem (vanjske bljeskalice na stalcima). Kako nemam prostor za fotografski studio, nego snimanja obavljam u dnevnoj sobi ili na terenu, stol je sklopiv i prenosiv – stane u jednu torbu dimenzija 60 x 70 x 15 cm. Zato za sastavljanje stola koristim leptir-matice. Ploču za pozadinu (plexiglas dimenzija 100 x 60 cm) pospremam posebno. Dimenzije okvira stola podređene su dimenzijama radne plohe i pozadine.

Visina stola je definirana širinom snopa svjetla kojim bljeskalica može ispod stola osvijetliti cijelu radnu plohu.

Razmišljajte i o vlastitome zdravlju – stol ne smije biti prenizak ili previsok i izazivati fizičke napore kad se s njim radi (a ozbiljnija snimanja su najčešće dugotrajna). Moj je stol namijenjen za rad u sjedećemu položaju na stolici.

Kad bi bio namijenjen za rad u stojećemu položaju, bio bi visok otprilike od 70 do 80 cm, a ne 50 cm. Lako se može nadograđivati dodatnim montiranjem različitih ruku, stalaka i sl.

Stol takvoga tipa, u kombinaciji s nekoliko izvora svjetla (ili reflektora), ima puno prednosti nad lightboxom.

Svjetlo se može puno preciznije kontrolirati po izvoru,

Uporaba svjetla u makrofotografiji

143

crteĹž 9

Kapljice vode Fotografiranje kapljica vode jedan je od klišeja u makrofotografiji, međutim, zbog svoje apstraktne privlačnosti kapljice su nezaobilazan motiv kojemu podliježu mnogi, pa čak i oni najjači. Osim toga, fotografiranje kapljica je zabavno i ne iziskuje komplicirana i skupa pomagala, tek nešto strpljenja i volje za eksperimentiranjem.

164

KREATIVNA MAKROFOTOGRAFIJA

Kapljice vode možete fotografirati kod kuće u priručnomu kućnom studiju, ali možete ih fotografirati i u prirodi. One mogu poslužiti kao dekorativni dodatak u kadru uz neki drugi glavni motiv, a mogu se fotografirati i samostalno, kao glavni motiv.

U prirodi kapljice rose susrećemo gotovo redovito ujutro, a i nakon kiše mogu se fotografirati kišne kapi.

Valja uzeti u obzir da su kapljice rose često puno manje od kišnih kapi, tako da to uzmete u obzir kad planirate snimanja. U makropodručju, kapljice se mogu povećavati do te mjere da se u njima vidi refrakcija svjetlosti, moguće je uhvatiti sliku koju kapljica lomi poput staklene leće, tako da se u njima može uhvatiti mikropejzaž ili možda koja životinja ili cvijet. Valja, doduše, pri komponiranju slike uzeti u obzir da će slika u kapljici biti okrenuta naopako. Umjesto vode možete koristiti i glicerol. Taj se najjednostavniji alkohol može nabaviti u svakoj ljekarni.

Glicerol je viskozna tekućina, pa je kapljica glicerola veća i postojanija od kapljice vode. Kapljice možete proizvesti pomoću kapaljke.

Ako želite fotografirati kapljice vode kako udaraju u površinu vode, to je najbolje učiniti u kućnome studiju.

Potreban vam je tanjur ili plitka zdjelica koju napunite vodom. Bilo bi poželjno da je zdjelica izdužena jer je tada lakše raditi. Iznad zdjelice možete montirati vrećicu ili

plastičnu čašicu s vodom (na dodatni stativ ili neki slični stalak). Iza tanjura postavite pozadinu (bijelu ili u boji) u koju ćete uperiti bljeskalicu ili bijelu pleksiglas pozadinu koju ćete osvijetliti odostraga. Dakle, za osvjetljavanje kapljica koristite svjetlo odbijeno od pozadine ili svjetlo kroz pozadinu. Možete koristiti i dodatni izvor svjetla (dodatnu bljeskalicu) s bočne strane. Fotoaparat montirate na stativ i namjestite kadar. Vrećicu ili čašicu s vodom probušite iglom kako biste dobili konstantno kapanje vode. Mjesto udara kapljice morate ručno izoštriti (na objektivu preklopnik AF/MF postavite na MF i pomoću nekoga priručnog predmeta, kao što je olovka ili ravnalo koje postavite na mjesto udara kapljica, ručno izoštrite). Postavke fotoaparata možete podesiti otprilike na sljedeći način: ISO-vrijednost što niže (ISO 100 ili ISO 200), brzina zatvarača na brzinu sinkronizacije bljeskalice s aparatom (na većini fotoaparata to je između 1/160 do 1/250 s) i pritvorena blenda (f/8 ili f/16). Jačinu bljeskalice podesit ćete prema potrebi (udaljenosti od reflektivne pozadine, poziciji bljeskalice, boji pozadine). Najvjerojatnije ćete ju namjestiti na 1/64 ili 1/32 snage da bi bljesak bio što kraći, tj. da bi se kretanje kapljice u potpunosti zaustavio. Trebat će dosta truda i korištenja metode pokušaj-pogreška da biste došli do rezultata.

Ako želite kapljice vode fotografirati preciznije i u potpuno kontroliranim uvjetima, trebat ćete nabaviti uređaj za snimanje kapljica (water droplet kit). Sastoji se od spremnika za tekućinu, sifona, elektronske kapaljke, komponente koja kontrolira elektronsku kapaljku (veličina kapi, vremenski razmak između dvije kapi) i okidanje fotoaparata (vrijeme odgode od puštanja prve kapljice).

Takav uređaj, ovisno o izvedbi i mogućnostima, stoji od 200 € na više.

Snimanje mrtve prirode

Već sam prije pokušao fotografirati kapanje vode, ali nisam koristio dobar sustav. Koristio sam kapaljku. Zato sam uspio snimti svega jedan dobar kadar. Za gornji kadar koristio sam jednostavan sustav s vrećicom koju sam probušio tankom iglom tako da je kapanje bilo ritmično i konstantno. Na svjetlu je asistirao kolega Žerjav i mogu reći da sam s njegovim sugestijama o položaju, boji i jačini svjetla jako zadovoljan. Na tome studijskom snimanju bilo mi je najzanimljivije i mislim da upravo s toga snimanja imam najbolje rezultate. Najvažnije je dobro postaviti svjetlo (u kontri) i uhvatiti ritam kapanja. Relativno sam brzo uspio uhvatiti taj ritam i okidati u pravome trenutku. Kapljica koja udara u površinu vode brzo mijenja formu, često je oblik kapljica drukčiji ovisno o kutu padanja, veličini kapljice i namreškanosti površine vode. Vrlo mali vremenski odmak u okidanju čini veliku razliku u obliku kapljice.

165

“Water droplet” Sony Alpha a77 II, Sigma 180 mm macro, f/14, 1/250, ISO 200, dvije vanjske bljeskalice na 1/16, narančasti i plavi gel

224

KREATIVNA MAKROFOTOGRAFIJA

Aplikacije za obradu digitalnih fotografija Nakon snimanja, uključujući i sve pripreme te rad na terenu ili u studiju, fotografije koje su pohranjene na memorijskim karticama moraju ići na obradu u nekoj od aplikacija za obradu digitalnih fotografija. Ta se faza ukupnoga fotografskog procesa ne može i ne smije preskočiti, te svi oni, koji su stava da je obrada digitalne fotografije neka vrsta varanja i da fotografije u obradi gube svoju autentičnost, apsolutno nisu u pravu. Ne mogu biti u pravu. Ako snimamo u RAW-u, to je sirovi oblik zapisa fotografije koji po svojoj definiciji traži obradu, a ako snimamo u JPEG-u, to je datoteka već obrađena algoritmima fotoaparata. Dakle, obrada je neizbježna.

Osim univerzalnih aplikacija za pregledavanje, sortiranje, katalogiziranje, arhiviranje, konvertiranje (RAW u JPEG), pripremu za objavu na mrežnim stranicama, ispis ili tisak i sve ostale potrebne akcije u obradi fotografija od sirovoga formata do ciljanoga krajnjeg formata, postoje i aplikacije koje zajedno s kupljenim fotoaparatom isporučuju sami proizvođači opreme.

Međutim, taj softver najčešće naprosto nije dovoljno razvijen da bi zadovoljio vrlo zahtjevnoga korisnika.

Ima i izuzetaka, ali to su najčešće aplikacije koje se isporučuju uz vrlo skupe vrhunske fotoaparate srednjega formata i nisu besplatne (Capture One Pro za Phase One fotoaparat stoji oko 280 €).

Danas se nude mnoge aplikacije za obradu fotografija od kojih su najpoznatije one iz Adobeovog Creative Clouda, a to su Lightroom i Photoshop. Te su aplikacije univerzalne, mogu ih koristiti svi fotografi bez obzira na proizvođača fotoaparata koji koriste u radu.

One nisu besplatne, danas su dostupne putem godišnje pretplate koja iznosi otprilike 100 € za svaki od ta dva programa.

Aplikacije za obradu fotografija kojima ćemo se više pozabaviti su one iz Adobeovog paketa.

Najčešća besplatna zamjena za Photoshop je Gimp koji radi na svim operativnim platformama; Windows, MAC, Linux. Osim Gimpa kao besplatne alternative (no mnogo jednostavnije i rudimentarnije) nude se aplikacije Pixlr za iOS i Android platforme te Paint.net za Windows platformu. Od aplikacija koje nisu besplatne i koriste se za obradu fotografija postoje još Affinity Photo za MAC (oko 50 €), Sketch za MAC (oko 100 €), Pixelmator za MAC, iPhone i iPad (oko 30 €), Acorn za MAC (oko 25 €), Corel PaintShop Pro za Windows (oko 85 €).

Najčešće zamjene za Lightroom su ACDSee Pro za Windows (oko 50 €), Corel AfterShot Pro za Windows, MAC i Linux (oko 90 €), Photo Mechanic za MAC i Windows (oko 150 €), IrfanView za Windows (besplatan) te XnView za Windows, MAC, iOS i Android (besplatan).

Lightroom je aplikacija koja je vrlo široko prihvaćena među fotografima jer je razvijana upravo za njih, a ne kao Photoshop koji je namijenjen prvenstveno grafičkim dizajnerima, web developerima i grafičarima zaposlenim u tiskarama. Osnovna prednost Lightrooma je radno okruženje koje troši minimalne memorijske i CPU resurse računala kad je riječ o obradi fotografija, pogotovo ako se radi o većemu broju fotografija u jednome obradbenome ciklusu. Cijeli je Lightroom podređen procesu racionalnoga odnosa prema velikoj količini podataka koju generiramo tijekom snimanja. Naime, sve promjene koje su napravljene na fotografijama pohranjuju se ne kao slikovne datoteke, već kao malene i lagane datoteke s podacima o promjenama na originalnoj fotografiji, a to značajno štedi resurse. Tek prilikom izvoza (export) podešenih datoteka snima se slikovna datoteka na tvrdome disku računala ili na nekoj drugoj memoriji koju odabire korisnik. Time se uvijek čuva originalni zapis iz fotoaparata i daje se mogućnost da se, nakon napravljenoga izvoza obrađene fotografije, sačuvaju svi parametri obrade pa se fotografija može i naknadno obrađivati i korigirati iz originala.

Obrada fotografija

Sučelje Photoshopa.

225

U vrhu su padajući izbornici, s lijeve strane alati za obradu fotografija, s desne strane paneli, s gornje strane statusna traka. U Photoshopu radno sučelje prilagođavate svojim prohtjevima sami birajući alate i panele koji su vam potrebni.

Osnovna namjena Photoshopa nije za fotografsku obradu fotografija, već je prije svega namijenjen raznim tipovima montaža, dakle za grafičke intervencije u fotografiji.

Photoshop je aplikacija s dugom tradicijom i u njega je tijekom razvoja puno ulagano tako da je to danas vrlo moćni alat za grafičku obradu fotografija. Bez obzira na visoku razvijenost aplikacije i mnoge mogućnosti i alate, tu aplikaciju je potrebno vrlo temeljito i studiozno proučiti i raditi u njoj godinama da bi se vidjeli rezultati.

Ako se odlučite na korištenje Photoshopa u svojem fotografskome radu, nabavite literaturu o obradi fotografije u toj aplikaciji i kad vam se god pruži prilika, pohađajte praktične tečajeve ili predavanja o Photoshopu jer i ljudi koji ga već godinama koriste u svojem profesionalnome radu ne znaju sve o njemu.

Ako vas ne interesira montaža u obradi fotografije, sasvim će vam dovoljan biti Lightroom ili kakva aplikacija koju ste dobili uz svoj fotoaparat.

B) RJEČNIK POJMOVA 7 aberacija – sedam pogrešaka leća koje uzrokuju neoštrinu: longitudinalna kromatska aberacija, lateralna kromatska aberacija, sferna aberacija, koma, zakrivljenost polja slike, astigmatizam i distorzija; ispravljaju se posebnim konstrukcijama objektiva i odabirom oblika leća te materijalima od kojih se izrađuju antialiasing filtar – engl. niskopropusni filtar; nalazi se na senzoru; služi za omekšavanje slike i izbjegavanja efekta moiré (v.)

256

KREATIVNA MAKROFOTOGRAFIJA

antireflektivni premaz – kemijski premazi na lećama objektiva koji služe za smanjivanje refleksija (odbijanja) svjetlosti asferični element – asferična leća u objektivu koja služi za ispravljanje sferne aberacije; leća koja nije savršeno sferna prema rubovima, tj. njena površina nije prema rubovima dio površine kugle, nego je sferno izobličena da bi lomila svjetlost pod određenim kutom koji osigurava ispravak sfernih aberacija (v.) bajunet – vrsta navoja za pričvršćivanje objektiva na fotoaparat koji je različit za svakoga pojedinoga proizvođača fotoaparata – nema običan spiralni navoj, već se objektiv na tijelo fotoaparata samo umetne, zakrene i zaključa ili otključa, zakrene i skine s tijela fotoaparata (kao bajunet na jurišnoj pušci) balans bijele boje – ravnoteža bijele boje, ključna za pravilnu reprodukciju svih boja na fotografiji; balans bijele boje podešava se ovisno o vrsti osvjetljenja (dnevno svjetlo, sjena, žarulja, neonska rasvjeta, bljeskalica, ručno) Bayer filtar – mozaik kolor-filtar koji se nalazi ispred senzora i sastoji se od crvenih, plavih i zelenih segmenata (zelenih je duplo više od crvenih i od plavih jer je zelena svjetlost zastupljenija od plave i crvene u spektru sunčeva svjetla)

bean bag – engl. vreća graha; priručni lagani stabilizator za fotoaparat bežični okidač – najčešće radijski uređaj koji služi za povezivanje tijela fotoaparata i bljeskalice; sastoji se od dvije komponente – radijskoga predajnika i radijskoga prijamnika; može biti samo okidač, a može prenositi i informacije izmjerene TTL mjerenjem (v.) binarni broj – ili 0 ili 1; binarni broj je dio binarnoga brojevnog sustava s bazom 2, tj. sastoji se od samo 2 vrijednosti (0, 1), stoga se koristi u programiranju računala i informatici – 0 označava da nema struje, a 1 označava da ima struje (napon od 0 V do 2.4 V je vrijednost 0, a napon od 2.4 do 5 V je vrijednost 1); digitalni je zapis praktički binarni zapis, tj. složena kombinacija jedinica i nula blenda – okrugli (okruglasti) otvor na objektivu koji se pomoću tankih metalnih listića otvara i pritvara; služi za propuštanje određene količine svjetlosti kroz objektiv do senzora i to pod određenim kutom (zato se blendom kontrolira polje dubinske oštrine ili DOF (v.)) blur circle (spot) – isto što i CoC (v.) bljeskalica – uređaj koji proizvodi vrlo jako bljeskavo svjetlo (služi kao pomoćni izvor svjetla u lošim svjetlosnim uvjetima); može biti ugrađena u fotoaparat, vanjska (montira se na hot-shoe (v.)) ili studijska bočno svjetlo – svjetlo koje na motiv dolazi sa strane, tj. bočno bokeh – jap. kvaliteta neoštrine na fotografiji; procjenjuje se subjektivno bokeh-aji – karakter bokeha (v.), „okus“ neoštrine bouncer – dosvjetljivač (v.)

brzina zatvarača – vrijeme koje je zatvarač pri ekspoziciji otvoren; mjeri se u dijelovima sekunde ili u sekundama burn alat – engl. doslovno: spaliti; alat Photoshopa za selektivno potamnjivanje; koristi se u kombinaciji s dodge alatom (v.) camera obscura – lat. tamna kutija; prvi oblik fotoaparata (11. st.) iz koje se razvio današnji fotoaparat koji isto tako u sebi ima tamnu kutiju CCD čip – engl. Charged Coupled Device; uređaj (svjetlosni čip) za spregu naboja; sastoji se od sloja silicija koji je osjetljiv na svjetlost i sloja za prijenos signala (CCD); podaci koji dolaze sa svake fotodiode s CCD čipa izlaze kao napon tako da se isporučuje analogni signal koji se digitalizira centralno mjerenje svjetla – vrsta mjerenja svjetla u svjetlomjeru fotoaparata, koje prednost daje centralnome dijelu kadra Circle of Confusion – CoC (v.)

Circle of Indistinctness – isto što i CoC (v.)

CMOS čip – engl. Complementary Metal Oxide Semiconductor, komplementarni metal-oksidni poluvodič; svjetlosni čip čije svako fotomjesto ima svoj pojačivač signala i na njega se u integriranome sklopu veže i sustav za digitalizaciju, pa isporučuje digitalizirani signal CoC – engl. Circle of Confusion, mutni kružić; projekcija

color cast – engl. doslovno: bacanje boje; obojenost scene nekim monokromatskim svjetlom koje je u scenu došlo zbog reflektiranja s neke obojane površine ili zbog prolaska kroz neki obojani poluprozirni predmet (npr. u šumi svjetlo „baca“ u zeleno zbog prolaska sunčevih zraka kroz zelene krošnje) color checker – engl. karta boja; služi za vrlo preciznu reprodukciju boja u digitalnoj fotografiji; najčešće se koristi u studijskoj fotografiji Cookeov triplet – konstrukcija objektiva s tri leće patentirana 1893.; dizajner tripleta je Dennis Taylor, a triplet je dobio naziv prema tvornici u kojoj je Taylor bio glavni inženjer, T. Cooke & Sons; prvi sustav leća kojim je riješena većina pogrešaka leća (aberacije i distorzije) crop senzor – senzor nešto manjih dimenzija od senzora punoga formata (v.); doslovno: izrezani senzor cross filtar – zvjezdasti filtar (v.)

CSC – engl. Compact System Camera, kompaktni sistemski fotoaparat; sličan je DSLR-u, no nema pentaprizmu ni zrcalo, pa je puno kompaktniji daljinski okidač – žični ili bežični okidač kojim okidamo i izbjegavamo potresanje fotoaparata; jedan od osnovnih dodataka opremi makrofotografa Depth of Field – DOF (v.) difrakcija – ogib svjetlosti (v.)

257

close up – fotografija snimljena izbliza, no ne na uvećanju 1x ili više (ili u reprodukcijskome omjeru 1:1 ili više), tj. na najmanjoj fokusnoj udaljenosti objektiva koji nije makroobjektiv (v.) i to tako da je glavni motiv u prvome planu

Cokinov sustav filtara – popularni i relativno jeftin sustav filtara francuskoga proizvođača „Cokin“ koji se sastoji od posebnoga nosača i niza različitih pravokutnih filtara izrađenih od posebne smole (CR-39) koja se koristi za izradu leća naočala

Dodaci

clipping – „presječen“ graf na lijevom ili na desnom kraju histograma (v.) koji nas upozorava na pretamne ili presvijetle dijelove kadra u kojima nema nikakvih detalja

relativno oštre točke iz stvarnosti na senzor fotoaparata u obliku mutnoga kružića koji je oblika otvora blende (irisa); što je CoC manji, to je projicirani dio slike oštriji ili, reći ćemo, prihvatljivije je oštrine

KONTO d.o.o. Požega/Varaždin, softver za tvrtke, obrte i proračunske korisnike www.medjimurska-priroda.info

www.konto.hr

274

KREATIVNA MAKROFOTOGRAFIJA

SPONZORI

www.smartway.com.hr

www.ticm.hr

www.prizma-foto.hr

Dodaci

www.sigma-global.com

275

www.manfrotto.com