20. obljetnica posjeta PAPE IVANA PAVLA II. Dubrovniku

Dubrovački dnevnik j.d.o.o.

Kardinala Stepinca 52

Dubrovnik

oib 84019117288

Glavna urednica

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Urednica priloga

Ivona Butjer Mratinović

Izvršni urednik

Nikša Klečak

Novinari

Ivona Butjer Mratinović

Petra Srebrović 020/642-462 redakcija@dubrovackidnevnik.hr

Fotograf

Goran Mratinović Željko Tutnjević

Grafička priprema

Dario Kovač Nene Mojaš (Festivus)

Marketing

Nikoleta Zec 020/642-460

099 493 6200 marketing@dubrovackidnevnik.hr

Autor naslovnice

Sinisa Hancic / History I/C

Mali oglasi oglasi@dubrovackidnevnik.hr

+385 99 3430 222

Tisak

Grafički Zavod Hrvatske

Tog 6. lipnja, prije 20 godina, zazvonila su sva zvona crkvi Dubrovačke biskupije kako bi najavila veliki događaj –posjet pape Ivana Pavla II. Dubrovniku. Bio je omiljen među svekolikim pukom, pa tako i dubrovačkim, zbog svoje blagosti i skromnosti, a prije devet godina proglašen je svetim. Dubrovnik, čiji je počasni građanin kasnije postao, priredio mu je toplu dobrodošlicu, a on ga je nagradio svojom srdačnošću i lijepim, inspirativnim riječima, ali i gestama.

Ovaj prilog služi u sjećanje na taj dan onima koji ga pamte, ali i kao edukativni materijal onima koji ovom događaju nisu svjedočili. Dubrovački dnevnik zahvaljuje sugovornicima, sponzorima i svima koji su ustupili materijale i informacije te podijelili svoja sjećanja i znanje. Posebno zahvaljujemo Dubrovačkoj biskupiji na svesrdnoj pomoći.

20. obljetnica posjeta pape Ivana Pavla II. Dubrovniku

Ekipa Dubrovačkog dnevnika

Nakladnik

obljetnica posjeta pape Ivana Pavla II. Dubrovniku

DAN KOJEG DUBROVČANI I DANAS JASNO PAMTE

„Dugo sam vremena želio posjetiti Dubrovnik, želja mi je sada ispunjena!“

pozdravljalo ga je na prometnicama te dočekalo u Gružu i u Gradu. Bio je to momenat koji je najavio neka ljepša vremena ratom izmučenom gradu

Pripremila: Ivona Butjer Mratinović

Foto: Željko Tutnjević, Dubrovačka biskupija

Tog petka, 6. lipnja 2003. godine, prije 20 godina, zvonjava crkvenih zvona odzvanjala je cijelom županijom i najavila veliki dan – onaj kojeg se Dubrovčani, ali i mnogobrojni koji su tada stigli u grad, i danas jasno i s velikom radošću sjećaju. Najavila su posjet tadašnjeg poglavara Katoličke crkve Dubrovniku.

Papa Ivan Pavao II. bio je omiljen među vjernicima, a ovaj potez bio je od iznimne važnosti za Dubrovnik, prvenstveno u religijskom, ali ne samo u tom smislu. Grad je te 2003. godine još uvijek bio izmučen ratnim ranama i ožiljcima, sjećanja su bila svježa, uslijedila je obnova, ali i normalizacija u gospodarskom i turističkom smislu. Posjet pape Ivana Pavla II. kao da je bila najava nekog boljeg i bogatijeg vremena koje je uslijedilo. Inače, njegov pastoralni posjet Hrvatskoj trajao je od 5. do 9. lipnja te godine.

Još od ranog jutra, brojni su se građani okupili uz prometnice kako bi vidjeli Svetog Oca. Htjeli su mu mahnuti, pozdraviti ga, pružiti mu ruke… Građani su se okupili baš svugdje gdje je papa Ivan Pavao II. trebao proći u papamobilu. Također, brojni vjernici su se zaputili u grušku luku gdje je održano svečano misno slavlje, ali i na Stradun kojeg je također posjetio prilikom svog boravka u Dubrovniku. Gradom je odjekivala pjesma, graja, veselje i veliko uzbuđenje zbog dolaska omiljenog Pape.

ČAK 60 TISUĆA HODOČASNIKA

I 2 500 OKIĆENIH BARKI

Ivan Pavao II. sletio je u Zračnu luku Dubrovnik oko 10:00 sati ujutro, avionom Croatia Airlinesa. Tamo su ga dočekali tadašnji dubrovački biskup Želimir Puljić, tadašnji potpredsjednik Vlade RH Goran Granić, bivša dubrovačka gradonačelnika Dubravka Šuica, tadašnji župan dubrovačkoneretvanski Ivan Šprlje, tadašnji načelnik Općine Konavle

Luka Korda te bivši direktor Zračne luke Dubrovnik Tonči Peović. Kako je zapisano na stranicama Dubrovačke biskupije, u ime Grada i Županije, tadašnja gradonačelnica Šuica i župan Šprlje predali su mu prigodni poklon – zlatnik

slikara Matušića na kojem se s jedne strane nalazi Grad, a s

Crkvena zvona najavila su dolazak Ivana Pavla II. Okupljeno mnoštvo

Doček Pape u Čilipima

druge maskeron, kao i zlatni kipić sv. Vlaha. Akademik Luko Paljetak napisao je za Papu prigodni tekst, na latinski ga je preveo prof. Damir Salopek, a rimskim kurzivom napisao slikar Ivo Grbić. Svetog Oca oduševljeno su pozdravila i djeca iz KUD-a 'Čilipi' u narodnim nošnjama.

Papa se potom u papamobilu zaputio prema gruškoj luci gdje su ga čekali mnogobrojni vjernici koji su pristigli diljem svijeta. Uz prometnice su mu mahali i pozdravljali ga brojni vjernici, dirnuti njegovom pojavom i njegovim posjetom. On im je na to uzvraćao pozdravima, mahanjem i posebnom dirnutošću zbog njihovog oduševljenja.

A u gruškoj luci, gdje je stigao u pratnji tadašnjeg biskupa Puljića i svog osobnog tajnika Stanislawa Dziwisa, dočekalo ga je oko 60 tisuća hodočasnika. Mahali su mu papinskim zastavicama i hrvatskim nacionalnim obilježjima, a pred lukom se okupilo oko 2 500 okićenih barki s kojih se također pozdravljalo Svetog Oca.

KORČULANKA POSTALA PRVA HRVATSKA BLAŽENICA

Iz Dubrovačke biskupije zapisali su tijek misnog slavlja i propovijed pape Ivana Pavla II. u Gružu. Kako stoji u njihovom tekstu, na početku liturgijskog slavlja, pozdravne

je riječi Papi uputio tadašnji biskup Puljić, izrazivši posebnu radost zbog njegova posjeta Dubrovniku. Kazao je kako su svi uzbuđeni jer će Papa blagosloviti 'ne samo ljude ovog kraja, nego i mučeničkom krvlju natopljeno tlo biskupije i domovine', posebno se osvrnuvši i na branitelje Dubrovnika u Domovinskom ratu. Kazao je i kako je 'ovo tlo stoljećima bilo oazom hrvatske slobode, a ovaj Grad prepun uspomena povijesnih veza Apostolske Stolice i Dubrovnika'. Zamolio je tom prigodom Papu da Dubrovniku pokažu smjer.

“Usmjerite naše lađe, neka smjelo izvezu na pučinu i potaknite neka zaplove punim jedrima. Odredite pravac krme i brzinu kretanja. Upozorite nas na pogodne i nepogodne vjetrove kao i na opasne morske struje”, kazao je, među ostalim, Puljić, a potom, zajedno s postulatorom kauze o. Paolom Lombardom, prišao Svetom Ocu i zamolio ga za početak čina beatifikacije službenice Božje Marije od Propetog Isusa Petković. Tim je činom Marija Propetog Isusa Petković, inače s Korčule, postala prva Hrvatica koja je proglašena blaženom, nakon čega je otkrivena njena slika.

Potom su vjernici, kako s ovog područja, tako i iz brojnih drugih država, u ophodu sa svijećama prinijeli darove i moći. Među onima koji su nosili darove, našla su se i djeca u narodnim nošnjama. Kao darove se nosilo cvijeće, maslinova grana, ulje, maketa jedrenjaka, konavoski vez, misnice,

Još od ranog jutra, brojni su se građani okupili uz prometnice kako bi vidjeli Svetog Oca. Htjeli su mu mahnuti, pozdraviti ga, pružiti mu ruke… Građani su se okupili baš svugdje gdje je papa Ivan Pavao II. trebao proći u papamobilu

Misno slavlje u Gružu

Misno slavlje u gruškoj luci

Ivan Pavao II. na Stradunu

U gruškoj luci, gdje je stigao u pratnji tadašnjeg biskupa

Puljića i svog osobnog

tajnika Stanislawa

Dziwisa, dočekalo ga je oko 60 tisuća hodočasnika. Mahali su mu papinskim zastavicama i

hrvatskim nacionalnim obilježjima, a pred lukom se okupilo oko

2 500 okićenih barki s kojih se također pozdravljalo Svetog

Oca.

svijeće, moći nove blaženice, plodovi Dubrovačkog primorja i Konavala, ali i kokos, ananas i banane, potom golubice, med…

PAPA JE GOVORIO O ŽENI, TO JE BIO SVOJEVRSTAN ISKORAK

Riječi pape Ivana Pavla II. dočekane su uz iznimno veselje, radost, pa i suze radosnice. Nije skrivao oduševljenje svojim dolaskom u Dubrovnik, Dubrovčanima, vjernicima, njihovom toplom dobrodošlicom.

„S radošću dođoh u ovaj stari i slavni grad Dubrovnik, što stoji ponosan na svoju povijest i na svoju baštinu slobode, pravde i promaknuća općeg dobra,“ istaknuo je papa Ivan Pavao II.,

a u svojoj homiliji, na misi proglašenja blaženom Marije Propetoga Petković, govorio je o ženi, što je za to vrijeme i u tim prilikama zapravo bio iskorak.

Govoreći o novoj blaženici, Papa se obratio i svim hrvatskim ženama, a posebno onima koje su 'zauvijek obilježene tugom zbog gubitka iz svoje obitelji u strašnom ratu iz 90-ih ili pak zbog kakvog drugog gorkog događaja koji ih je pogodio'.

“Vrtoglavi tijek suvremenoga ljudskog života može dovesti do zamagljenja i čak do gubitka onoga što je ljudsko. Možda je našemu dobu kao ni jednomu drugom razdoblju povijesti potrebna ona umnost žene, koja će jamčiti

obljetnica posjeta pape Ivana Pavla II. Dubrovniku

Papu je na aerodroma dočekala mladost u nošnjama

osjetljivost za čovjeka u svakoj prigodi. Vaša je nazočnost prijeko potrebna u obitelji, u društvu, u crkvenoj zajednici”, istaknuo je Papa, a onda se posebno obratio svim ženama koje žive posvećenim životom te ih pozvao da se 'ne umore vjerno odgovarati na jedinu

ljubav njihovog života'.

Kako su zapisali iz Dubrovačke biskupije, prinosni darovi na svečanoj misi u gruškoj luci bili su porculanski križ s pozlatom, kojega je darovao Centar za radnu terapiju, a prinijeli su ga Tomislav Anđelković, voditelj Centra, te štićenici Stjepan Akmadžić i Ivan Buntjelić. Bibliju je prinio zauzeti katolički laik Darinko Iveković. Marin Lučić prinio je CD 'Ivan Pavao II. i Dubrovnik', a Hrvoje Raguž zbirku pjesama koju je opremio Josip Botteri Dini svojim slikama. Kruh iz Bačke, koji simbolizira životni put s. Marije Petković, koja je na početku svoje redovničke službe u Subotici prosila žito kako bi nahranila gladne, prinijeli su Novica Miljački i Marina Remeš. Vino 'Dingač' prinio je Anto Martinović, direktor Vinarije Dingač u Potomju,

te Vesna i Antea Martinović. Kalež su nosili članovi obitelji Tihomira Oreča, a srebrnu krunicu prinijeli su Pavao Palić i Vera Mazarekić u ime svih Janjevaca povodom 700. obljetnice prvog spomena Janjeva, najstarije hrvatske dijaspore. Statut Grada Dubrovnika nosila je tadašnja gradonačelnica Dubravka Šuica, Stijepo Butijer, arhitekt oltarnog prostora, prinio je sliku dubrovačkog slikara Josipa Škerlja 'Raspeće', dok je dožupan dubrovačko-neretvanski Pero Mišković prinio kip sv. Vlaha, rad Josipa Ivanovića. Na kraju su kovčeg s novčanim darom prinijeli don Franjo Dragun i s. M. Elvira Krišto, predsjednica Hrvatske unije Viših redovničkih poglavarica. Papa je također sve prinositelje darova darivao s krunicama te ih blagoslovio, a Dubrovačkoj biskupiji darovao kalež koji je preuzeo tadašnji biskup Puljić.

Papu je na aerodroma dočekala mladost u nošnjama

20. obljetnica posjeta pape Ivana Pavla II. Dubrovniku

„S radošću dođoh u ovaj stari i slavni grad Dubrovnik, što stoji ponosan na svoju povijest i na svoju baštinu slobode, pravde i promaknuća općeg dobra,“ istaknuo je papa Ivan Pavao II., a u svojoj homiliji, na misi proglašenja blaženom Marije

Propetoga Petković, govorio je o ženi, što je za to vrijeme i u tim prilikama zapravo bio iskorak

Tog dana okupilo se čak 60 tisuća hodočasnika

STOTINE PRVOPRIČESNIKA ZAPJEVALO PAPI

“Dugo sam vremena želio posjetiti Dubrovnik. Ta se moja želja danas ispunila. Zahvaljujem Bogu na tome. Zahvaljujem i vama na ovom izvanrednom dočeku, na ovom bogoslužju, na ovim predivnim prirodnim ljepotama. Sve vas blagoslivljam. Blagoslivljam vaše obitelji. Blagoslivljam mlade kojima velim: Hrabro. Blagoslivljam djecu i bolesnike! Neka Bog blagoslovi rodno mjesto nove blaženice, grad Dubrovnik i cijelu Hrvatsku!,“ kazao je papa Ivan Pavao II.

Nakon svečane mise u Gružu, papa Ivan Pavao II. se odmorio u Gospinom polju, a onda se otamo, u papamobilu zaputio na Stradun. Atmosfera je bila veličanstvena. Dočekalo ga je mnoštvo građana, hodočasnika i turista, uz pjesme zahvale koje su pjevali Đani Maršan i zbor prvopričesnika.

„Hvala ti, Sveti Oče“, stajalo je kod zvonika na hrvatskom i poljskom jeziku, uz brojku 100 koja je označavala Papino stoto apostolsko putovanje, a s vrha zvonika puštena je zastava u Papinim bojama. Cijeli je Stradun

bio okićen zastavama u Papinim bojama, kao i onima svetog Vlaha, na Orlandovom stupu vijorila se papinska zastava, a i izlozi su bili ukrašeni u tom duhu.

Stotinu prvopričesnika na skalinima crkve sv. Vlaha Papi je otpjevalo pjesmu 'Svetom Ocu' koju je napisala Margit Cetinić. Tadašnji generalni vikar Dubrovačke biskupije i rektor crkve. Sv. Vlaha u pratnji katedralnog župnika dok Stanka Lasića i festanjula predao je Papi golubice mira koje je on tada pustio. Tu je još bila i Limena glazba Dubrovnika.

“Pozdravljam Dubrovnik i djecu prve pričesti. Neka vas Bog sve blagoslovi! Ovaj lijepi grad, djecu i mlade, i ove u poodmaklim godinama, lijepi su i dobri”, rekao je papa Ivan Pavao II. te još jednom razgalio okupljene. Bio je to dan ispunjen snažnim emocijama koji se i danas, nakon 20 godina, itekako pamti.

Nakon svečane mise u Gružu, papa Ivan Pavao II. se odmorio u Gospinom polju, a onda se otamo, u papamobilu zaputio na Stradun. Atmosfera je bila veličanstvena. Dočekalo ga je mnoštvo građana, hodočasnika i turista, uz pjesme zahvale koje su pjevali Đani Maršan i zbog prvopričesnika

obljetnica posjeta pape Ivana Pavla II. Dubrovniku

Papa je potom izrekao riječi koje će se dugo pamtiti.

“Dugo sam vremena

želio posjetiti Dubrovnik. Ta se moja želja danas ispunila. Zahvaljujem Bogu na tome. Zahvaljujem i vama na ovom izvanrednom dočeku, na ovom bogoslužju, na ovim predivnim prirodnim ljepotama. Sve vas blagoslivljam“

Momenat u kojem je papa na Stradunu pustio golubicu

Papu je u Gružu dočekalo mnoštvo

VODILO SE RAČUNA O SVAKOM DETALJU

Priprema je bila izazovna, no osjećalo se zajedništvo i ogromna radost

Tadašnja gradonačelnica Dubravka Šuica prisjetila se kako je izgledala organizacija događaja kojeg i danas naziva najvažnijim momentom u njenoj karijeri

Ivona Butjer Mratinović

Foto: Dubravka Šuica, privatni arhiv

Dolazak pape Ivana Pavla II. u Dubrovnik prvenstveno je bio vjerski događaj, no on je, kao i svaki veliki događaj, a taj je bio enormno važan, imao i svoju logističku pozadinu. Trebalo je paziti na sigurnosne aspekte, kako omiljenog gosta, tako i svih onih koji se okupili kako bi ga pozdravili i poslušali njegove riječi.

Trebalo je osigurati prometne pretpostavke kako bi se cijelo događanje odvijalo onako kako je ono zamišljeno, ali i atmosferu u kojoj će se i Papa i mnogobrojni sudionici osjećati sigurno. Uz sve to, bio je to početak lipnja, bilo je sunčano i toplo pa je na terenu trebalo biti dovoljno onih koji bi pomogli ako bi kod nekoga došlo do zdravstvenih poteškoća.

Uz sve to, trebalo je osigurati i neometano funkcioniranje Grada, a tu je ključnu ulogu imala sadašnja

Detalj iz privatne arhive gradonačelnice

obljetnica posjeta pape Ivana Pavla II. Dubrovniku

potpredsjednica Europske komisije, a tada gradonačelnica Dubrovnika Dubravka Šuica.

PAZILO SE NA SVE: OD SIGURNOSTI DO CVIJEĆA

„Znali smo kako će Papin posjet izazvati veliku pozornost i pozitivan publicitet. Puno je detalja ušlo u organizaciju, uključujući razinu sigurnosti. Dugo smo razmatrali što bismo mu pokazali i poklonili, kako bi izgledao podij i gdje bi bio postavljen. Morali smo istražiti svaki detalj, poput odabira cvijeća i odjeće. Morali smo se prilagoditi i svim vremenskim uvjetima, biti spremni i na vjetar i kišu. Nije bilo mjesta za improvizaciju, i tu smo svi bili suglasni,“ prisjeća se Šuica.

I Šuica je u svojstvu gradonačelnice bila među onima koji su dočekali Papu u Zračnoj luci Dubrovnik i koji su ga prvi pozdravili prilikom njegovog dolaska u grad. Uz nju, tu su još bili i tadašnji dubrovački biskup Želimir Puljić, bivši potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske Goran Granić, tadašnji župan dubrovačkoneretvanski Ivan Šprlje, tadašnji načelnik Općine Konavle Luka Korda i bivši direktor Zračne luke Dubrovnik Tonči Peović.

„Naravno, kao Grad smo usko surađivali s našom Biskupijom na čelu s tadašnjim biskupom Želimirom Puljićem. I danas se rado sjetim u razgovoru s preuzvišenim ocem Želimirom tih vremena. Svaki detalj bio je izuzetno bitan i vjerujem kako je

„Do dana

današnjega, dolazak

pape Ivana Pavla

II. u Dubrovnik

zasigurno ostaje

kao najznačajniji

trenutak i iskustvo

u mojoj karijeri,“ naglasila je Šuica

20. obljetnica posjeta pape Ivana Pavla II. Dubrovniku

Doček u Zračnoj luci Dubrovnik

ta višemjesečna priprema na kraju i bila vidljiva,“ govori nam Šuica.

NAJZNAČAJNIJI MOMENAT U KARIJERI

Ovaj događaj za Šuicu je bio i ostao iznimno važan; ne samo za nju kao tadašnju gradonačelnicu nego i u osobnom smislu. O njemu i danas govori s posebnim poštovanjem i divljenjem.

prinosa darova na svečanoj misi u Gružu.

„Do dana današnjega, dolazak pape Ivana Pavla II. u Dubrovnik zasigurno ostaje kao najznačajniji trenutak i iskustvo u mojoj karijeri. Cijeli Grad i Županija su bili izuzetno predani zadatku, htjeli smo da doček bude savršen. I premda je priprema bila izazovna, zaista je postojao jedinstveni osjećaj zajedništva, radosti, ali i poniznosti koji nas je vodio i zbog kojeg smo uspjeli organizirati taj poseban posjet,“ smatra Šuica.

STATUT GRADA NA POKLON

U znak zahvalnosti zbog dolaska, ali i kako bi iskazala dobrodošlicu, Šuica mu je ispred Grada Dubrovnika tada poklonila Statut Grada prilikom

„Bio je to zaista izniman dan. Osjećala sam veliku odgovornost i htjela sam da sve ide glatko, da se Papa osjeća dobrodošlo i kao pripadnik našega Grada. Bilo je važno osigurati da se i svi Dubrovčani osjećaju kao dio dočeka i protokola, što su svakako i bili. Lijepa je to uspomena za cijeli Grad,“ emotivno nam govori Šuica koja je sama priložila Statut Grada, a Papi je predstavljen i zlatnik slikara Mataušića, kao i zlatni kipić sv. Vlaha.

„Smatrala sam, a i sada vjerujem, kako je to prigodan poklon od gradonačelnice, jer je Statut srž našeg Grada i njegove povijesti. Htjela sam da je Papa upoznat s našim vrijednostima i da se osjeća kao da je i on dio našega Dubrovnika. Sjećate li se kako je rekao kako već jako dugo želi posjetiti Grad? Isto tako, mi smo Dubrovčani svojim gostoprimstvom i predivnim dočekom pokazali koliko smo zahvalni na toj posebnoj prilici,“ kaže Šuica, dodavši kako je to zaista jedna od najljepših uspomena koje ima kao tadašnja gradonačelnica, ali i vjernica.

„Bio je to zaista izniman dan. Osjećala sam veliku odgovornost i htjela sam da sve ide glatko, da se Papa osjeća dobrodošlo i kao pripadnik našega Grada. Bilo je važno osigurati da se i svi Dubrovčani osjećaju kao dio dočeka i protokola, što su svakako i bili. Lijepa je to uspomena za cijeli Grad“

obljetnica posjeta pape Ivana Pavla II. Dubrovniku

Prinos darova na svečanom misnom slavlju u Gružu

'OD DANAS JE DUBROVNIK I MOJ GRAD'

No, to nije bila posljednja prigoda prilikom koje su se Dubravka Šuica i papa Ivan Pavao II. susreli. „Bila sam sretna i preponosna kad sam mu u travnju 2004. godine u njegovoj vatikanskoj biblioteci uručila povelju počasnog građanina Dubrovnika, koju je on s radošću prihvatio kazavši: 'Od danas je Dubrovnik i moj grad kao i cijela zemlja Hrvatska!',“ prisjetila se, s posebnom radošću.

Naime, Gradsko vijeće je prilikom svečane sjednice koja se tradicionalno održava na samu Kandeloru proglasilo papu Ivana Pavla II. počasnim građaninom. Uz Šuicu, audijenciji su prisustvovali i tada dubrovački biskup msgr. Želimir Puljić, hrvatski veleposlanik u Vatikanu dr. Franjo Zenko, predsjednik Gradskog vijeća Nikola Obuljen, zamjenik gradonačelnice Antun Kisić, član Poglavarstva Stijepo Butijer, rektor Sjemeništa don Bernardo Pleše, tajnik biskupa don Petar Palić, ravnatelj dubrovačkog Caritasa Darinko Iveković i voditelj Press centra za vrijeme Papina posjeta Dubrovniku novinar Božo Vodopija.

„Kad ste 6. lipnja pohodili naš Grad, rekli ste kako ste 'dugo vremena

željeli posjetiti Dubrovnik' te kako 'zahvaljujete Bogu što vam se ta želja ispunila'. Tim riječima i svojim pastirskim pohodom, donijeli ste našem puku veliko ohrabrenje. Trajno ćemo pamtiti vaše riječi i prepričavati ono lijepo što smo u toj prigodi čuli i doživjeli,“ kazala je, među ostalim, tom prilikom Šuica. Lijepe riječi uputio je i papa Ivan Pavao II., tada novopečeni počasni građanin Dubrovnika koji se prisjetio posjeta gradu.

„Sjećam se kako sam na kraju svete mise koju sam tada služio, izrekao posebno 'hvala' ljubljenome gradu. Svoju veliku zahvalnost za vrlo srdačno gostoprimstvo očitujem i u ovoj prigodi. Zahvaljujem također i radujem se što ste me htjeli ubrojiti među građane staroga i lijepoga Dubrovnika, toga pravog bisera hrvatskoga Jadrana, središta tisućljetne uljudbe prožete katoličkom vjerom i obilježene stalnom vjernošću Petrovim nasljednicima, pa i u vrlo teškim vremenima. Mogla se ta uljudbena i vjerska baština razvijati i rasti i u budućnosti, donoseći obilan rod na korist samoga Dubrovnika i svega hrvatskog naroda,“ kazao je među ostalim papa Ivan Pavao II., prepun lijepih riječi za Dubrovnik, ali i uspomena iz grada kojeg je osjećao svojim i čiji su ga građani posebno poštovali i voljeli.

obljetnica posjeta pape Ivana Pavla II. Dubrovniku

„Bila sam sretna i preponosna kad sam mu u travnju 2004. godine u njegovoj vatikanskoj

biblioteci uručila povelju počasnog građanina Dubrovnika, koju je on s radošću prihvatio kazavši:

'Od danas je Dubrovnik i moj grad kao i cijela zemlja Hrvatska!'“

Tadašnja gradonačelnica Šuica Papi je uručila Statut Grada Dubrovnika

20. obljetnica posjeta pape Ivana Pavla II. Dubrovniku

Sigurnost je bila na nivou, policija se mjesecima pripremala za ovaj događaj

Ivona Butjer Mratinović

Posjet pape Ivana Pavla II. Dubrovniku bio je izazovan događaj i u sigurnosnom smislu. Trebalo je osigurati visoke sigurnosne uvjete za Papu, ali i brojne vjernike koji su se okupili. Zbog posjeta Papi ustrojen je stožer osiguranja za provedbu cjelokupnih mjera sigurnosti, a Policijska uprava dubrovačko-neretvanska imala je i vlastiti podstožer osiguranja.

Pripreme su, naravno, trajale mjesecima prije samog dolaska Pape na područje Dubrovnika, a tom prilikom su se sačinjavale detaljne sigurnosne prosudbe, planiranje, organizacijske i tehničke pripreme, prijedlog plana i provedbenih akata osiguranja, probe i uvježbavanja, odrađivanje metodologije i taktike svih sigurnosnih mjera koje će biti provedene, načina rada…

Brojni su zadaci koje je Policijska uprava dubrovačkoneretvanska

tada ispunila, i to uspješno, s obzirom na to kako su se i Papa i svi sudionici događaja osjećali sigurnima

Foto: Željko Tutnjević

Policija je stoga bila fokusirana na sigurnost trasa, mjesta mise i prostora kretanja Pape. Pri tome je trebalo definirati prostore osiguranja za trase i alternativne trase, mjesto mise i boravka Pape te njegove pratnje, pripremiti zemljovide svih prostora osiguranja, pripremiti plan sigurnosne obrade trasa, mjere protueksplozivne zaštite, plan angažiranja snaga po broju i strukturi itd, odraditi sve poslove

koje se odnose na suradnju s drugim tijelima i institucijama, odraditi planiranja vezana uz promet, parkirališta za iskrcaj hodočasnika, za VIP vozila, ona interventna…

Također, trebalo je osigurati i visoku razinu sigurnosti u Zračnoj luci Dubrovnik gdje je Papa sletio, ali i granice, kao i akvatorija, što je također uključivalo brojne poslove vezane uz koordinaciju,

protueksplozivnu i protupožarnu zaštitu, uklanjanje vozila, kontejnera, otpada…

Brojni su zadaci koje je Policijska uprava dubrovačko-neretvanska tada ispunila, i to uspješno, s obzirom na to kako su se i Papa i svi sudionici događaja osjećali sigurnima. Upravo je njihova uloga bila jedna od ključnih u organizacijskom, a ključna u sigurnosnom smislu.

20. obljetnica posjeta pape Ivana Pavla II. Dubrovniku

Posjet u slikama

20. obljetnica posjeta pape Ivana Pavla II. Dubrovniku

Foto: Dubrovacka biskupija

20. obljetnica posjeta pape Ivana Pavla II. Dubrovniku

20. obljetnica posjeta pape Ivana Pavla II. Dubrovniku

Pripreme za centralni događaj posjeta

Za Papu samo najbolje iz Hrvatske, oltar od slavonskog hrasta,

dalmatinski

kamen i satkana umjetnička povijest Dubrovnika

Prostor u Gružu bio je uređen za prihvat desetaka

tisuća ljudi i svečano euharistijsko slavlje, a autor projekta bio je arhitekt Stjepo Butijer

Priredila: Lucija Komaić

Foto: Željko Tutnjević, materijali iz knjige ''Arhitektura kao obazriva igra različitih napetosti''

Dubrovnik se mjesecima pripremao za dolazak Pape, a jedna od važnijih zadaća bila je i sam prostor u luci u Gružu pretvoriti u lokaciju za prihvat desetaka tisuća hodočasnika i središnje euharistijsko slavlje. Iz Dubrovačke biskupije tada su arhitektu

Stjepu Butijeru uputili prijedlog izrade projektno –urbanističke i arhitektonske dokumentacije za ovaj prostor, a što je on sa zadovoljstvom prihvatio.

''To je bila čast za mene i moje kolege arhitekte i umjetnike koji su sudjelovali u ovom projektu'', rekao je Butijer koji je ovom projektu posvetio i poseban dio u svojoj knjizi ''Arhitektura kao obazriva igra različitih napetosti''.

Plato od 30 tisuća kvadrata

U okviru projekta trebalo je urediti prostor platoa Luke Gruž veličine oko 30 tisuća kvadrata. Obuhvat je bio podijeljen na 21 polje s manjom tribinom za uzvanike te trima velikim videozidovima, prostorom za sanitarne čvorove, hitnu pomoć, vatrogasce i ostale službe.

Sam podij s pratećim prostorom prostirao se na

400 kvadrata. Bio je natkriven visokom nadstrešnicom, a u prilazu je bilo veliko stubište širine 12 metara. Prostor je bio ukrašen bijelo-žutim cvjetnim poljima s obje strane prilaza, a za što je bila zadužena tvrtka Vrtlar.

Posebna se pozornost pridala i samom oltaru koji je dominirao sredinom podija. Oltar je bio veličine 3,5 puta 1,5 metar, a bio je izgrađen od slavonske hrastovine. Pročelje mu je krasio hrvatski pleter i čuveni križ s krstionice kneza Višeslava. Pokraj oltara, interijer je krasila i masivna Papina stolica, kao i kameni ambon te izražajni dekorativni svijećnjak. Papina stolica bila je napravljena od hrastovine i dekorirana zlatnim listićima.

Pomno odabrani motivi

U pozadini je bila velika dekorativna ploha. Na njoj su

se nalazile oslike Dubrovnika, sv. Vlaha, papinskog grba, Božidarevićeve Bogorodice, blažene Marije Propetog Isusa Petković, tekst Očenaša iz Starog misala te čudotvorni križ s otočića Dakse, pred kojim je Ivan Gundulić spjevao Suze sina

razmetnoga.

Kako je naveo Stjepo Butijer, autor projekta, na samom slavlju bila je na neki način ''prisutna cijela Hrvatska'' te je pojasnio kako. Na dekorativnoj plohi bila je satkana umjetnička povijest

obljetnica posjeta pape Ivana Pavla II. Dubrovniku

Arhitekt Stjepo Butijer, autor projekta (svibanj 2003.)

Oltar je bio izgrađen od slavonske hrastovine. Pročelje mu je krasio hrvatski pleter i čuveni križ s krstionice kneza Višeslava.

obljetnica posjeta pape Ivana Pavla II. Dubrovniku

Na dekorativnoj plohi nalazile su se oslike Dubrovnika, sv. Vlaha, papinskog grba, Božidarevićeve

Bogorodice, blažene Marije

Propetog Isusa Petković, tekst

Očenaša iz Starog misala te čudotvorni križ s otočića Dakse, pred kojim je Ivan Gundulić

spjevao Suze sina razmetnoga

Dubrovnika, dok su oltar, ambon, svijećnjak, stolice, replike pletera, krstionice i ostalo bili izrađeni od domaćih materijala slavonskog hrasta i dalmatinskog kamena.

Sami radovi krenuli su nekoliko tjedana ranije kako bi do dana dolaska Svetog Oca sve bilo spremno za svečano euharistijsko slavlje i prihvat više desetaka tisuća ljudi na platou u Gružu. Građani su se okupili i

s plovilima s morske strane, a tijek događaja pratio se i iz kuća, zgrada i svih ostalih lokacija s kojih se pružao pogled na Gruž.

Stjepu Butijeru posebno je ostalo u sjećanju to što se dva puta susreo s Papom, danas svecem Ivanom Pavlom II. te je oba puta imao priliku s njim razgovarati. Prvi put je to bilo upravo u Dubrovniku, 6. lipnja 2003. kada je sudjelovao u događaju kao autor projekta. Drugi put je

Podij se prostirao na 400 kvadrata, bio je natkriven visokom nadstrešnicom, a u prilazu je bilo veliko stubište širine 12 metara sa žuto-bijelim cvijećem s obje strane

to bilo prilikom svečanog uručenja Povelje počasnog građanina Grada Dubrovnika na audijenciji u Vatikanu uz tadašnju gradonačelnicu Dubravku Šuicu i biskupa mons. Želimira Puljića. Dobra organizacija

i priprema cjelokupnog projekta doprinijela je tome da je ovaj povijesni događaj, unatoč ogromnom broju ljudi koji su u njemu sudjelovali i iznimno visokim ljetnim temperaturama, protekao u najboljem redu.

20. obljetnica posjeta pape Ivana Pavla II. Dubrovniku

Prostor od 30 tisuća kvadrata u Gružu bio je podijeljen na 21 polje s manjom tribinom za uzvanike te trima velikim videozidovima, prostorom za sanitarne čvorove, hitnu pomoć, vatrogasce i ostale službe

20. obljetnica posjeta pape Ivana Pavla II. Dubrovniku

I CVIJEĆE JE BILO VAŽNO!

Preko 40 tisuća sadnica i preko tisuću ruža za dolazak Pape

Svo je cvijeće bilo u bijeloj i žutoj boji jer su to papinske boje. Aranžmani su se nalazili uz oltar i bili su posve bijeli, dok su lončanice bile žuto-bijele

Svi oni koji se sjećaju posjeta pape Ivana Pavla II., dobro znaju kako se ništa nije prepuštalo slučaju i kako se pazilo na svaki detalj. Među te detalje je spadalo i cvijeće, od vrste pa do boje, a za to je bila zadužena vrijedna ekipa Vrtlara Dubrovnik. I danas se u njihovim prostorijama na zidu mogu vidjeti fotografije njihovog rada s tog velikog dana, što dovoljno govori koliko su na njega

Ivona Butjer Mratinović Foto: Goran Mratinović, Vrtlar

Slavica Gregur, djelatnica Vrtlara koja je sudjelovala u organizaciji

s punim pravom ponosni.

Cvijeće koje je aranžirao i postavio Vrtlar krasilo je prostor na kojem se održalo svečano misno slavlje, a to je gruška luka. Bilo je tu preko 40 tisuća sadnica, preko tisuću ruža, kao i aranžmani koji su krasili prostor uz sam oltar. U ovom velikom pothvatu sudjelovali su svi tadašnji djelatnici Vrtlara koji su bili uzbuđeni, ali i izrazito ponosni jer su svoj zadatak doživjeli kao veliku čast.

domove, kamioni su u crkve nosili rezano

cvijeće… Znam kako su i dječica nosila cvijeće, svatko je bio sretan što je uzeo cvjetić. Lijepo je to bilo,“ govori nam

Gregur

„Svo je cvijeće bilo u bijeloj i žutoj boji jer su to papinske boje. Aranžmani su se nalazili uz oltar i bili su posve bijeli, dok su lončanice bile žuto-bijele. Koristili smo ruže i gipsofile, a od lončarica bijeli impatiens, žuti tagetes i bijeli agapanthus,“ prisjeća se Slavica Gregur, djelatnica Vrtlara koja je bila u organizaciji.

Kako nam kaže, cvijeće su donosili dan ranije, u poslijepodnevnim i večernjim satima, kako ono ne bi uvenulo. Bilo je vruće i trebalo je biti svježe, ali i spremno prije same mise. Rasadnik se nalazio u Gružu.

No, nisu djelatnici Vrtlara jedino pripremili cvijeće i njime ukrasili cijeli prostor. Trebalo je sve raščistiti kad je misa završila.

„Kad je sve završilo, ljudi koji su se okupili u Gružu su nosili doma lončanice. Sjećam se i kako smo ruže davali u domove, kamioni su u crkve nosili rezano cvijeće… Znam kako su i dječica nosila cvijeće, svatko je bio sretan što je uzeo cvjetić. Lijepo je to bilo,“ govori nam Gregur. Kaže

kako su svi djelatnici Vrtlara htjeli sudjelovati u pripremi, ukrašavanju i raspremanju cvjetnih dekoracija i kako im je bila velika čast biti dio tog velikog događaja. A onda se lako zaboravi na umor.

„Svo je cvijeće bilo u bijeloj i žutoj boji jer su to papinske boje. Aranžmani su se nalazili uz oltar

i bili su posve bijeli, dok su lončanice bile žuto-bijele. Koristili

smo ruže i gipsofile, a od lončarica bijeli impatiens, žuti tagetes i bijeli agapanthus,“ prisjeća se Slavica

Gregur, djelatnica

Vrtlara koja je bila u organizaciji

„Kad je sve završilo, ljudi koji su se okupili u Gružu su nosili doma lončanice. Sjećam se i kako smo ruže davali u

MONS. PULJIĆ PAPU JE U DUBROVNIK POZVAO ČAK 10 PUTA

„Dat će Bog da vas jednoga dana pozdravim u svome napaćenom gradu“

Želimir Puljić je bio dubrovački biskup za vrijeme posjeta

pape Ivana Pavla II. gradu, a njegovom posjetu je posvetio knjigu koju je nedavno predstavio

Prije tri godine, zadarski nadbiskup u miru i trenutni splitsko-makarski apostolski upravitelj, Želimir Puljić, napisao je knjigu o pastirskom pohodu Ivana Pavla II. s nazivom 'Dubrovnik je odsada i moj grad' koja je predstavljena krajem prošle godine.. Za vrijeme papinskog posjeta, mons. Puljić u vjeri je vodio Dubrovačku biskupiju i vjernike Grada podno Srđa.

Knjigu je posvetio „Gradu svoje mladosti i svetom starcu, njegovom zaštitniku i parcu, te papi Ivanu Pavlu II., koji je dugo vremena želio posjetiti Dubrovnik, pa je prihvatio biti i njegovim počasnim građaninom“.

Puljić piše kako je Providnost vezala svetoga Vlaha i svetoga Ivana Pavla II. na zajedničkom zadatku 'tkanja povijesti' u Parčevu Gradu na kraju drugog i na početku trećeg tisućljeća

hoda Crkve Kristove, a ovaj zapis povijesti Grada i dubrovačke crkve prigodno je pisan uz stoti rođendan sveca.

PULJIĆ JE BIO UPORAN U POZIVANJU PAPE

Čak deset puta mons. Želimir Puljić je slao pozive papi Ivanu Pavlu II. s prijedlozima da posjeti Dubrovnik. U jednom od brojnih poziva Papi, 2000. godine, uz čestitku za 80. rođendan, tadašnji biskup dubrovački piše o susretu na Trgu sv. Petra godinu ranije:

„Ne mogu zaboraviti Vaše riječi koje ste izgovorili na hrvatskom na kraju našeg susreta, kada ste rekli 'Doviđenja u Dubrovniku!' (Arrivederci a Dubrovnik!). Sveti Oče, Vaša živa želja da posjetite neko mjesto pogođeno ratom i Vaše oproštajne riječi na hrvatskom 'Doviđenja u Dubrovniku!' daju mi

nadu kako ću Vas, ako Bog dopusti, jednoga dana pozdraviti u ovome napaćenom gradu, koji Papu očekuje već pet stoljeća.“

U knjizi su i upriličene prigodne riječi nadbiskupa krakovskog u miru, dugogodišnjeg osobnog tajnika Ivana Pavla II. u Krakovu i u Vatikanu, Stanisława Dziwisza.

„Njegov nauk i svjedočanstvo njegove svetosti ne prestaju nadahnjivati milijune kršćana na svim kontinentima. U taj fenomen živog sjećanja na čovjeka kojega smo dvadeset sedam godina pontifikata zvali 'Petrom naših dana' može se uključiti inicijativa mons. Želimira Puljića, da priredi knjigu 'Dubrovnik je odsada i moj grad', kojom se učvršćuje sjećanje na svetog Ivana Pavla II., posebice na njegov pastirski pohod 6. lipnja 2003. godine“, zapisao je.

obljetnica posjeta pape Ivana Pavla II. Dubrovniku

Pripremila: Petra Srebrović

više mjesta i naroda, papa Ivan Pavao II. imao 104 međunarodna pastirska pohoda i gotovo 150 putovanja u Italiji. Želio je doprijeti do ljudi tamo gdje žive, rade i bore se sa sudbinom pa je učinio da, na dotada neviđenoj razini, evanđelje dopre u najudaljenije krajeve svijeta.

DUBROVČANI NA PAPINSKI POSJET ČEKALI OD 15. STOLJEĆA

„Kad je postao nasljednik svetog Petra i biskup Rima, pa tako i pastir sveopće Crkve, koja predsjeda u ljubavi svim drugim Crkvama, morao je još više povećati prostor svoga pastirskoga srca. U tom srcu imali su pravo dobiti svoje mjesto svi narodi, kulture i jezici. Cijela je Crkva svakim danom bila prisutna u njegovim molitvama, u očinskoj brizi i osjetljivosti, u neumornom služenju te posebice u patnji“, stoji u recima koje je zapisao mons. Dziwisz, a posebno ističe i kako u srcu pape nikada nije moglo ponestati mjesta za hrvatski narod.

čekali još od 1464. godine, bili su strpljivi i dočekali ga 6. lipnja 2003. godine.

„Još uvijek čuvam duboko u srcu sjećanje na srdačnu dobrodošlicu koju su priredili Svetom Ocu vjernici

sveti Ivan Pavao II. gleda odozgor na Dubrovnik, na cijelu Hrvatsku i od srca podjeljuje blagoslov vjernom narodu koji živi u toj predivnoj zemlji“, zapisao je mons. Stanisław Dziwisz.

Nakon papinskog posjeta mons. Puljić uputio je zahvalno pismo za ostvareni pohod u Dubrovniku, za trenutke zajedništva Svetoga Oca i grada svetoga Vlaha.

„Osjetili ste toga dana radost

Dubrovnika i svi ljudi dobre volje u tom gradu. Ostvarila se tako njihova želja, a ispunila se i želja Pape koji je istinski želio posjetiti grad koji je živi svjedok višestoljetne katoličke povijesti. U očima mnogih, kao i u očima tadašnjeg pastira Dubrovačke biskupije Želimira, vidio sam suze

okupljenoga Božjeg puka što su Vaše ruke blagoslovile ljude, obitelji i mučeničkom krvlju natopljeno tlo ove biskupije. Hvala Vam, Sveti Oče, za sve što ste nam rekli i darovali. Hvala za nezaboravne i blagoslovljene trenutke zajedništva s Vama u gradu svetoga Vlaha“, zapisao je u pismu papi Ivanu Pavlu II. tadašnji pastir crkve dubrovačke, mons. Želimir Puljić.

obljetnica posjeta pape Ivana Pavla II. Dubrovniku

Zlatni sponzori

Srebrni sponzori

Grad Dubrovnik