Dubrovački dnevnik petkom br. 86

NAKLADNIK

Dubrovački dnevnik j.d.o.o. Kardinala Stepinca 52 Dubrovnik OIB: 84019117288

GLAVNA UREDNICA

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

ZAMJENICA GLAVNE UREDNICE

Ivona Butjer Mratinović

UREDNIK

Maro Marušić

REDAKCIJA

020/642-462 redakcija@dubrovackidnevnik.hr

Aida Čakić Petra Srebrović Maro Marušić Nikša Klečak

FOTOGRAFI

Goran Mratinović Željko Tutnjević

KOLUMNISTI

Maro Marušić Vjera Šuman Ivo Batričević

GRAFIČKI PRIJELOM

Dario Kovač, Nene Mojaš / festivus.hr

MARKETING

Nikoleta Zec 020/642-460 marketing@dubrovackidnevnik.hr

MALI OGLASI

oglasi@dubrovackidnevnik.hr

Uvodnik

LUCIJA KOMAIĆ Milan Sabic / PIXSELL

Globalno zahladnjenje

Sjećanja iz djetinjstva nekad su toliko jaka da baš nikada ne izblijede. Prije će suvremeni čovjek u stresnoj svakodnevici zaboraviti što je jučer jeo za objed ili tko mu je prekjučer baš to nešto rekao, nego neke scene iz ranog djetinjstva. ‚’Tata, mama, možete li mi dati malo para za sladoled?’’ – pitala je djevojčica osamdesetih godina prošlog stoljeća. Još uvijek joj je u sjećanju ta toliko željena novčanica dinara s likom nekakve tete pored koje su stajale gomile nula. Kupiti sladoled s tom novčanicom ili možda bolje ubaciti u kasicu, prasicu? Sladoled po sladoled, sutra je bicikla - promislila je djevojčica koja je željela štedjeti. No, mama, tata, babe, đedovi, rođaci, susjedi i poznanici uvijek su imali isti odgovor kad bi takvo nešto samo spomenula. ‚’Nemoj čuvati te solde, propast će ti. Pojest će ih inflacija!’’ Naravno da ih je pitala što je ta inflacija i zašto ona jede pare od sladoleda. Inflacija znači da novac gubi na vrijednosti, govorili su.

Država je siromašna, nema dovoljno novca pa ga tiska sve više i više. A kako tiska sve više i više novčanica, njihova je vrijednost sve manja i manja. Kada postanu bezvrijedne, tiska ih se još i više, uz koju nulu više. Valjda onda ti odrasli imaju pravo. Bolje danas s tim parama kupiti sladoled, nego sutra ni to. Nekih četrdesetak godina nakon ovih događaja opet ta inflacija. I opet s njom treba strašiti malu djecu. ‚’Tata, mama, možete li mi dati malo para za sladoled?’’ – Dobio si ga jučer. Zar ne vidiš da je krenula inflacija?’’ Tako danas odgovaraju nervozni odrasli vrteći televizijske kanale s kojih neprestano vrište riječi kriza, inflacija, poskupljenje energenata, nestašica dobara... uz zveckanje oružjem svjetskih velesila.

Ani pandemija još nije utihnula, a ni ratove iz prethodnih stoljeća još nismo posložili na svoja mjesta i pomirili se s tim tko je pobijedio, a tko izgubio, kad ono opet sve isto, kao neki perpetum mobile. Uz inflaciju koja jede pare za

sladoled bio je zanimljiv i taj Hladni rat oko kojega se vrtio tadašnji svijet.’’Mama, tata, što je to Hladni rat?’’ Znaš, to ti je ratno stanje, ali bez upotrebe oružja, između Amerike i Rusije i onih koji ih podržavaju. Oni samo nagomilavaju oružje i vojsku i stalno se natežu tko je jači. Čisto pokazivanje mišića. Neće oni tek tako lako zapucati. Pogotovo ne jedni po drugima direktno, ili barem ne na svom teritoriju. ‚’Pa što će im onda toliko oružje kad ga ne koriste?’’ Pa nije baš da ga ne koriste. Uvijek se tu nađu neke Koreje, Vijetnami, Sirije, Kosova ili Krimovi za demonstraciju sile i moći. Četrdeset godina nakon i tu se čini kao da je sve opet isto. Opet neki roditelji moraju umirivati svoju djecu koja u slučajnom prolazu od sobe do kuhinje s televizije načuju kako se Rusija i Amerika natežu hoće li, ili možda ipak neće u rat. Sve je u redu, moraju pojašnjavati roditelji. Oni samo imaju previše nagomilanog oružja kojega žele pokazati, kao i dokazati tko je jači. Čisto pokazivanje mišića.

Do ovih dana se tako na ukrajinskoj granici mogla vidjeti demonstracija ruske vojne sile, a Mediteranom plove američki vojni brodovi i nosači aviona. Jedan od njih posjetio je i Split. ‚’Pa što će im ovoliko aviona?’’, zapitao se mali Duje. ‚’Hoće li oni nekoga s njima napasti?’’ Neće zasad, odgovori mama. ‚’Zašto neće?’’ Zato što to nikome u ovom trenutku nije u interesu. Kad im bude u interesu, naći će već neki razlog, vrijeme i mjesto, neki poligon za podgrijati hladni rat. Mali Duje ostao je zbunjen, a nosač aviona naglo je napustio Split, dan ranije nego što je trebao i zaputio se negdje prema središtu Mediterana. Propale su posadi, ali i Splićanima, sve rezervacije, restorani i izleti zakazani tog posljednjeg dana. ‚’Možda je brod pošao u rat?’’ – nastavio se maštovito pitati mali Duje. Mama nikako nije znalo što mu odgovoriti jer već tjednima iz medija vrište zbunjujući naslovi. Mogao bi početi rat. Neće početi rat. Samo što nije počeo rat. Ima biti da ipak neće početi rat, osim ako možda ne počne već sutra i tako u nedogled. I njoj se u tom trenutku vrate sva sjećanja na djetinjstvo, Rusiju i Ame-

Uvodnik

riku, taj prividno ‚’hladni’’ rat’’ za vrijeme kojeg je u brojnim ratovima u svijetu poginulo preko 20 milijuna ljudi. Bio je on sve samo ne hladan. I sada, sve je isto kao i nekad, samo je temperatura u međuvremenu malo porasla. Globalnom zatopljenju i globalnom zahlad-

njenju međunarodnih odnosa vjerojatno je čak i uzrok isti. Na papiru su to lako zapaljivi nacionalni naboji u trećesvjetskim zemljama, a u stvarnosti uvijek i jedino energenti. I baš zato, bit će još i toplije, međunarodni odnosi još i hladniji, a poskupljenja i inflacija konstanta.

Vijesti

‚PRESTANITE OPSTRUIRATI!’

obala ujedinila

mnogobrojne

PETRA SREBROVIĆ / IVONA BUTJER MRATINOVIĆ GRGO JELAVIĆ / PIXSELL, DUBROVA;KI DNEVNIK

Stanovnicima Lapadske obale dozlogrdilo je opstruiranje rekonstrukcije ove prometnice u režiji Franja Pašalića, direktora firme Laguna trade d.o.o., odnosno Marine Frapa. Pašalić je već više puta pokušao, povremeno nažalost i uspio, zaustaviti radove na trenutno najvećem infrastrukturnom projektu u Dubrovniku, raznim mogućnostima koje nudi hrvatski pravosudni sustav. Zbog najava o novim pravnim postupcima Pašalića protiv Grada Dubrovnika u kojima traži obustavu ra-

dova, nezadovoljni građani ovog su se ponedjeljka okupili na prosvjedu ispred ulaza u Marinu Frapa. Podršku su im tom prilikom pružili i brojni drugi Lapađani, unatoč kiši, kao i građani putem društvenih mreža, ali i kompletna gradska politika, vlast i oporba zajedno. Na prosvjed su došli i gradonačelnik Mato Franković, gradski vijećnici Đuro Capor iz Srđ je Grad i Maro Kristić iz Mosta. Osim njih, prosvjednike su podržali i Željko Raguž i Andro Vlahušić, ali i svi predstavnici političkih opcija u Gradskom vijeću. Oni su prethodno na sastanku u Gradu donijeli zaključak kako će zajednički braniti javni inte-

res u postupcima vezanima uz ovaj važni projekt.

Franković je već ranije izvijestio kako je Franjo Pašalić, odnosno Laguna trade d.o.o. kao firma koncesionar uputio novi zahtjev prema Općinskom sudu u Dubrovniku u kojemu se traži obustava radova na Lapadskoj obali.

Dubrovčanima je to bio svojevrsni ‚flashback’ na fazu tri i četiri rekonstrukcije obale, kada su radovi djelomično bili zaustavljeni po odluci Upravnog suda u Splitu, sve dok ove zime Visoki upravni sud navedenu odluku nije poništio. Ipak, Grad nije ostao dužan takvim zahtjevima La-

gune trade, pa je gradonačelnik uputio zahtjev za poništenjem koncesije za Marinu Frapa.

PAŠALIĆ MORA IĆI

„Pokrenuo sam zahtjev jer mi je više dosta tuđe samovolje. Danas sam razgovarao s vijećnicima, svi su jednoglasni podržali da se borimo za javni interes i da zaštitimo Grad i građane, da se ova lakrdija koju je započeo gospodin Pašalić jednom zauvijek zaustavi“, poručio je Franković na prosvjedu.

Franković je komentirao sljedeće korake i koliko je izvjesno da se njegov zahtjev ocijeni pozitivno, odnosno da se ukine koncesija za Laguna trade d.o.o., odnosno Marinu Frapu.

„Vlada RH je ta koja je na potezu. Vlada je dala rok za ishođenje uporabne dozvole gospodinu Pašaliću. Na njegovim lažnim tvrdnjama da se raniji rok ne može ispoštovati dok se ne dovrši rekonstrukcija Lapadske obale mu je produljen taj rok do kra-

U PONEDJELJAK su se ispred ulaza Marine Frapa, u blizini megalomanskih lavova koji i više nego zorno prikazuju borbu koja traje godinama, okupili Dubrovčani, Lapađani, političari, vlast i oporba, svi s jednim ciljem

PROSVJED ISPRED MARINE FRAPA

OPSTRUIRATI!’ vlast, građane

ja godine. Mi vidimo koja je ozbiljnost njegovih radova na bazenu B i jasno je da on ni taj rok neće uhvatiti i jasno je da je ovo jedna velika alibi priča jer netko treba biti krivac zato što nije uspio“, kazao je gradonačelnik i dodao kako su se unatoč svemu radovi na Lapadskoj obali unutar rokova.

„Mi smo, neznajući da bi se ovo moglo dogoditi, ali znajući da je vrlo zahtjevna tehnologija izvođenja radova, stavili ‚komotnije’ rokove i u konačnici smo došli do situacije da i dalje imamo ‚lufta’ za poštivanje navedenog projekta. I u trenutku kada nam je zaustavio treću i četvrtu fazu nezakonitom odlukom Upravnog suda u Splitu i dalje smo izvodili radove na drugoj fazi. Vjerujemo u ispravnost svih naših tijela kao i u ozbiljnost radova koje smo do sada izvodili, sigurni smo da ćemo uspjeti i dalje u ovoj pravnoj borbi i da ćemo stanovnicima Lapadske obale i građanima Dubrovnika ovaj projekt pokloniti za godinu dana“, istaknuo je Franković.

PROBLEM PARKING, ILI NAMJERNO ZAVLAČENJE ZBOG ROKOVA

Franković je poručio kako podržava okupljanje građana koji su ogorčeni činjenicom kako postoje ljudi koji žele blokirati projekt rekonstrukcije Lapadske obale.

„Imamo situaciju u kojoj pojedinac želi, iz samo njemu znanih razloga, zaustaviti javni projekt. Koji su to razlozi? Gospodin Pašalić želi parking mjesta stanovnika Lapada. Da je kojim slučajem Grad Dubrovnik pristao na njegov zahtjev, gdje je on tražio 29 parking mjesta za sebe, to bi značilo 29 parking

mjesta manje za stanovnike Lapadske obale i grada Dubrovnika“, objasnio je Franković i dodao kako je u planu da na navedenom prostoru bude javni parking, kojega bi svi građani mogli koristiti, uključujući i goste iz marine.

„A ono što je gospodin Pašalić želio? Želio je trgovati s Gradom Dubrovnikom kako bi 29 parkirnih mjesta dobio on, kao svoje ekskluzivno vlasništvo. U trenucima kada imamo oskudnost parking mjesta na području cijeloga grada, pozivam na ozbiljnost gospodina Pašalića i odgovornost prema onim ljudima koji su njegovi susjedi s ovim projektom, da se urazumi i odustane od bilo kakvih tužbi prema Gradu Dubrovniku za javni projekt“, istaknuo je Franković dodavši

kako je projekt rekonstrukcije u interesu stanovnika Lapadske obale prije svega, ali i svih građana Grada Dubrovnika koji će se njim služiti i svih gostiju koji će doći u naš grad. „Nadam se i vjerujem da će se projekt nastaviti jednakim intenzitetom i da ćemo u konačnici u idućih par mjeseci ovdje doći obilaziti obalni zid koji bi trebao biti gotov i početak radova na trupu ceste. To bi trebao zapravo biti naš interes, a ne borba s nekim koji želi zaustaviti javni projekt“, istaknuo je gradonačelnik te podsjetio kako se projekt u potpunosti financira vanjskim sredstvima, 85 posto iz fondova EU i 15 posto iz državnih sredstava.

„To smo se do sada izborili, sada se još moramo izboriti za javni interes, u konačnici da netko ne zaustavi neš-

to što je na korist svih građana Grada Dubrovnika“, zaključio je gradonačelnik na prosvjedu.

BEZ PRIVILEGIJA

Medijima se na prosvjedu obratio Nikola Miletić, stanovnik Lapadske obale, koji je govorio ispred prosvjednika i objasnio kako su se okupili s ciljem da ukažu na važnost nastavka rekonstrukcije Lapadske obale. „Bitno nam je da se radovi do sezone barem donekle završe. Gospodin ima spor s Gradom zbog parking mjesta, ali ta parking mjesta su potrebna i nama stanarima. Ne može netko imati privilegije, neka bude javni parking pa ćemo ga svi plaćati. Mi ne tražimo samo sebi parking mjesta i ne pada nam na pamet kočiti projekt Lapadske obale, svima nam je u interesu da se to što prije završi, a isto je rekao i gospodin Pašalić da je i njemu u interesu. Radi sitnih interesa mislim da nema smisla da se sve prelama nama preko leđa. Mi svi tu živimo i u turizmu radimo. Pregrmjet ćemo jedno ili dva ljeta, ali da se to odugovlači na tri ili četiri godine, nema smisla. Nismo ni protiv Pašalića, niti ikoga, samo dajte da se završi Lapadska obala i nemojmo gledati u 25 parking mjesta“, poručio je Miletić is-

Nastavak na sljedećoj stranici

Vijesti

Ministarstvo tu priču napokon presiječe jer ono to može ispraviti. To je jedino rješenje jer kraj ove priče se još ne nazire tako skoro, a građani ispaštaju,“ izjavio je Raguž za Dubrovački dnevnik. Šef Luke Dubrovnik osvrnuo se i na način na koji Marina Frapa upravlja područjem, u kontekstu činjenice kako je marina uglavnom prazna. „Vidljivo je kako postojeći koncesionar loše upravlja marinom. Za Luku je to dobro jer 90 posto jahti koje dođu, ostaju u Luci umjesto u Marini, ali je za jednu širu sliku Grada loše. Mi smo pokazali kako znamo raditi i imamo svu logistiku tako da bi, ako bi se dogodio raskid, Luka bila ta koja bi bila idealna za preuzimanje vođenja marine. Uz to, Grad je postao većinski vlasnik Luke Dubrovnik pa bi to bio još jedan resurs koji bi ostao Gradu i njegovim građanima,“ kaže Raguž.

pred stanovnika Lapadske obale i naglasio kako stanovnici strahuju dođe li do obustave radova da će pravosudni postupci trajati dvije ili tri godine i kako su svi onda na gubitku zbog jednog privatnog interesa.

PODRŽAVA ZAHTJEV VLASTI

Gradski vijećnik Đuro Capor, ispred stranke Srđ je grad obratio se medijima i okupljenima na prosvjedu.

„Došli smo na poziv građana kao

i toliko puta do sada. Ono što smo poručivali čitavo ovo vrijeme jest da ovom projektu ovdje nije mjesto i da Grad treba učiniti sve da raskine taj koncesijski ugovor s tvrtkom Franja Pašalića i od ove nakarade učini marinu za građane“, kazao je Capor.

„Ne zaboravite da su dosadašnje vlasti Grada Dubrovnika vlastite građane protjerivale s ovoga mjesta i tjerale ih da se snalaze i nalaze vezove negdje drugo, da bi se ovaj koruptivni projekt ovdje uvalio. Vrijeme za fine razgovore i trgovinu parking mjestima je prošlo, neka Grad izvoli učiniti sve da raskine koncesijski ugovor i ovdje osigura dovoljno vezove za građane grada, a naravno i da se Lapadska obala učini sukladno obećanju“, poručio je Capor.

JAVNA BORBA Pašalić je u svom priopćenju za medije istaknuo kako je ‚Laguna

trade uvijek podržavala uređenje Lapadske obale’.

„Radnje koje je poduzeo Grad Dubrovnik, odnosno gradonačelnik Franković prilikom izdavanja građevinske dozvole za proširenje i rekonstrukciju Lapadske obale su protuzakonite i istima se grubo krše prava Lagune trade. Grad Dubrovnik je sam sebi, kao investitoru, izdao građevinsku dozvolu u kolovozu 2020. godine kojom je predvidio zahvat proširenja i rekonstrukcije Lapadske obale i na području pomorskog dobra koje je prethodno dano u koncesiju Laguni trade. Radi se o uzurpaciji tuđeg područja na koji Grad Dubrovnik ne polaže apsolutno nikakva prava, te je građevinska dozvola izdana bez suglasnosti Vlade Republike Hrvatske, nadležnog Ministarstva i investitora Lagune trade“, istaknuo je Pašalić u priopćenju.

Franković mu je na to odgovorio: ‚Sto puta izrečena laž gospodine Pašaliću, nije i neće postati istina’.

Gradonačelnik je pojasnio kako je ‚Upravni odjel za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje izdao zakonitu građevinsku dozvolu, što je potvrdilo i Ministarstvo graditeljstva RH’.

„Vi ste, prilikom gradnje Vaše marine izašli iz koncesijskog područja“, odgovorio je gradonačelnik Pašaliću.

Podsjetimo, projekt Lapadske obale stanovnicima toga područja koji se bore s čestim prodiranjem vode u objekte u kojima stanuju trebao bi riješiti taj problem.

Osim toga, Lapadska obala koja je godinama slovila kao neiskorišteni potencijal, prekrasna šetnica uz more koja je bila nepravedno zapostavljena i oronula, trebala bi rekonstrukcijom postati poželjna destinacija za pješake, ali ne smije se izostaviti niti prometna važnost Lapadske obale koja bi trebala dovesti do lakše i brže povezanosti Lapada i Batale jer bi se rasteretile okolne prometnice.

Stanovnicima svakodnevno stižu nove poruke podrške od brojnih sugrađana.

OPORBA

ŽELJKO RAGUŽ: POSTOJEĆI KONCESIONAR LOŠE UPRAVLJA MARINOM, LUKA BI BILA IDEALNA ZA PREUZIMANJE VOĐENJA MARINE

Predsjednik Uprave Luke Dubrovnik i gradski vijećnik Željko Raguž komentirao je aktualnu situaciju. „Imamo jednu vrlo zamršenu situaciju i mišljenja sam kako bi se trebala osnovati inicijativa po uzoru na onu koja je osnovana zbog odašiljača na Lopudu. Dakle, da se sastanu sukobljene strane i da nadležno

Vijesti

I OSOBE KOJE SE NE SMIJU

CIJEPITI PRISILJAVA SE NA TO:

‚Imam papir od liječnika, ali to nikoga ne zanima’

...

IVONA BUTJER MRATINOVIĆ GORAN MRATINOVIĆ

Covid potvrda postala je ‚ulaznica’ za brojna mjesta, kako za neka koja se odnose na razonodu, primjerice koncerte, tako i za neka druga koja su neophodna za građane, kao što su to recimo prostorije policije. Kako bi građanin mogao dobiti osnovni identifikacijski dokument, a to je osobna karta, mora imati uvjerenje kako je prebolio Covid-19 odnosno kako se cijepio da bi uopće mogao ući u prostorije policije. No, postoje i oni kojima, zbog različitih stanja i kroničnih bolesti, ali i alergije na cjepivo, liječnici ne savjetuju cijepljenje cjepivom protiv Covida-19. Stoga se njima izdaju uvjerenja

i potvrde o tome kako se ne smiju cijepiti. Dubrovački dnevnik razgovarao je s nekoliko osoba koje su dobila potvrde o tome kako se ne smiju cijepiti, a koje im, kako kažu, ne služe ničemu.

NESTRUČNE OSOBE NE MOGU PROČITATI NALAZ

„Gdje god sam došao s tim papirom, on nikoga ne zanima. Nikoga nije briga za tu potvrdu,“ govori nam jedan sugrađanin (podaci poznati redakciji) koji se zbog svog stanja ne smije cijepiti. Kako nam je kazao, liječi ga poznati liječnik iz Njemačke koji mu je kazao kako mu zbog njegovog stanja ne preporuča cijepljenje niti jednim cjepivom, pa tako ni onim protiv Covida-19. Liječnik mu je na izdao i potvrdu kako se ne smije cijepiti, napisanu na njemačkom

„Na evente na koje sam dolazio, a tražila se Covid potvrda radili su Covid redari koji su, uvjetno rečeno, obični ljudi. Isto je i s provjerom na granicama. Ono što želim reći jest to kako nisu stručni pročitati nalaz, ne znaju što tu piše, pogotovo ako je uvjerenje izdano na stranom jeziku, kao što je to u mom slučaju. Tako možete poći u neku francusku kliniku gdje ćete možda dobiti liječničku potvrdu o tome kako se ne smijete cijepiti, ali će ona biti na francuskom. Kad se vratite u Hrvatsku, osoba koja će tražiti od vas Covid potvrdu, a vi ćete joj predočiti potvrdu o tome kako se ne smijete cijepiti, najvjerojatnije neće moći pročitati tu potvrdu ako ne zna francuski jezik i neće znati je li taj dokument koji imate uopće relevantan,“ govori nam sugrađanin.

„Meni kao osobi koja ima natprosječna primanja nije nikakav problem testirati se. Nedavno sam bio na jednom putovanju pa sam na PCR testove potrošio više od 200 eura jer su mi neki testovi trebali ekspresno. No, osobi koja ima prosječna ili ispodprosječna primanja to može predstavljati velike izdatke,“ upozorava sugovornik

Stoga smatra kako bi na višoj razini takve potvrde trebale biti standardizirane, u obliku QR koda koji bi se očitavao ili na neki drugi

200 EURA NA PCR

TESTOVE

Naravno, svima onima koji nemaju Covid potvrdu, a ne smiju se cijepiti, preostaje da se testiraju, no naš sugovornik napominje kako to može predstavljati priličan izdatak.

„Meni kao osobi koja ima natprosječna primanja nije nikakav problem testirati se. Nedavno sam bio na jednom putovanju pa sam na PCR testove po-

jeziku.

POSTOJE ONI KOJIMA, zbog različitih stanja i kroničnih bolesti, ali i alergije na cjepivo, liječnici ne savjetuju cijepljenje cjepivom protiv Covida-19. Stoga se njima izdaju uvjerenja i potvrde o tome kako se ne smiju cijepiti. Dubrovački dnevnik razgovarao je s nekoliko osoba koje su dobile spomenute potvrde, no one im, kako kažu, ne služe ničemu

NOVO NENORMALNO

univerzalni način.

trošio više od 200 eura jer su mi neki testovi trebali ekspresno. No, osobi koja ima prosječna ili ispodprosječna primanja to može predstavljati velike izdatke,“ upozorava sugovornik. No, najveći je problem u tome što ima uvjerenje koje je potpuno beskorisno. Liječničke potvrde o tome kako se pojedinac ne smije cijepiti u praksi ne služe ničemu i na graničnim prijelazima ili na ulazu u neku instituciju ili događaj građanima obično vrijedi jedino Covid potvrda ili rezultat negativnog testa. Oni koji se ne smiju cijepiti, a nisu preboljeli Covid takvu potvrdu ne mogu dobiti, a višekratno testiranje košta.

S UVJERENJEM NI PREKO GRANICE

Dubrovčanin s kojim smo razgovarali nije jedini. Brojni su

oni kojima su liječnici koji ih vode izdali potvrde o tome kako im se ne preporučuje cijepljenje, a malo je tko, barem u Hrvatskoj, posvjedočio kako mu je predmetno uvjerenje od neke koristi. Neki od njih tvrde kako su im liječnici usmeno savjetovali da se ne cijepe, ali im nisu htjeli izdati pismenu pot vrdu s obzirom na to kako se one uglavnom izdaju ako je osoba alergična na neki od sastojaka lijeka. No, ni one ne vrijede puno tamo gdje se Covid potvrde traže, primjerice na granici, što su nam po-

Vijesti

tvrdili iz Policijske uprave dubrovačko-neretvanske. „Odlukom o privremenoj zabrani i ograničavanju prelaska preko graničnih prijelaza RH određene su iznimke u kojim slučajevima osoba koja ne posjeduje EU digitalnu COVID potvrdu može ući u Republiku Hrvatsku. Navedenom Odlukom nisu određene iznimke u odnosu na osobe koje imaju opravdani zdravstveni razlog temeljem kojeg nisu cijepljene, međutim uz cijepljenje postoji uvijek mogućnost testiranja na PCR ili brzi antigenski

test, odnosno na ulazak u RH uz određivanje mjere samoizolacije,“ stoji u odgovoru PU DN.

TEK DVIJE KONTRAINDIKACIJE

No, situacija u kojima se osoba ne bi smjela cijepiti ima, a to je prije svega alergija na neki sastojak cjepiva, što je navedeno i u uputama samih proizvođača cjepiva. „Teška alergija u anamnezi (npr. anafilaksija) na bilo koju sastavnicu cjepiva predstavlja kontraindikaciju za cijepljenje. Cjepivo BNT162b2 se ne smije ni u kom slučaju davati osobama koje u anamnezi imaju poznatu težu alergijsku reakciju na polietilen glikol (PEG) ili srodne spojeve, jer je PEG sastavni dio cjepiva,“ stoji u uputama o cjepivu Comirnaty Pfizera i BioNTecha.

Liječnica obiteljske medicine dr. Dragana Adžović Andrić napominje kako se cjepivo protiv Covida-19 ne bi trebalo davati osobama koje su imale snažne alergijske reakcije na cjepiva. Također, napominje kako bi cjepivo trebale izbjegavati i osobe koje imaju trombofiliju. Kako kaže, drugih kontraindikacija nema. Postoje, tvrdi, tek bolesti i stanja kod kojih je slabija korist od cjepiva.

„U tu skupinu bi spadale osobe koje primaju imunosupresivnu terapiju, no kod moje jedne takve pacijentice se recimo očekivao slabiji odgovor na Covid, a ona ga je preležala baš s laganim simptomima. Postoje određena mišljenja kako bi postojale neke kontraindikacije kod neuroloških bolesti, a pritom se prvenstveno misli na vektorska cjepiva, no to nije dokazano,“ kaže dr. Adžović Andrić.

Onima koji se ne smiju cijepiti, preostaje se tek stalno testirati

dr. Dragana Adžović Andrić

Tjedan u retrovizoru Grada Dubrovnika

Dubrovnik se okreće obnovljivim izvorima energije, vrijeme je za uštede

Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković održao je ovoga ponedjeljka konferenciju za medije na temu povećanja cijena energenata. Gradonačelnik je izložio sve aktivnosti i projekte koje Grad Dubrovnik poduzima kako bi umanjio negativne efekte koje će povećanje cijene energenta i sirovina imati primarno na trošak električne energije osnovnih škola, ali i ustanova u kulturi te na sustav javne rasvjete.

- Koliki je porast energenata govori podatak kako tri osnovne škole, OŠ Ivana Gundulića, Mokošica i Lapad, imaju povećanje za 398 tisuća kuna u odnosu na trošak od prethodne godine. To je uistinu snažan porast cijene energenata. Isti problem imamo i kod ustanova u kulturi. Primjerice KMD je prošle godine imao račun za struju od 33 tisuće kuna, a ove godine on iznosi 86 tisuće kuna. To je razlika od 49 tisuća kuna! - naveo je Franković te dodao kako se ovaj problem neće reflektirati na troškove Grada Dubrovnika jer su oni 2019. godine sklopili ugovor s HEP-om o nabavi električne energije za iduće četiri godine.

U cilju značajnijeg smanjenja utjecaja troška električne energije i opterećenja koje porast cijena nosi za proračun Grada izrađen je idejni i glavni projekt fotonaponskih elektrana DUSOLARI s troškovnikom građevinsko-obrtničkih ra-

dova za sedam javnih objekata, a to su Sportska dvorana Gospino polje, dječji vrtići Palčica i Ciciban te OŠ Ivana Gundulića, OŠ Montovjerna, OŠ Lapad i OŠ Antuna Masle u Orašcu. Time bi se proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora energije na području grada Dubrovnika povećala za 574,82 MWh godišnje i smanjio bi se ispust CO2 za 91,16 tona godišnje te bi se na taj način doprinijelo ublažavanju klimatskih promjena.

Na ovaj način, istaknuo je gradonačelnik Franković, postiže se održivost i gotovo potpuna energetska neovisnost javnih objekata. Kako bi se osigurala bespovratna sredstava sufinanciranja projekt DUSOLARI prijavljen je na nat-

ječaj koji uključuje korištenje obnovljivih izvora energije. Gradonačelnik je ovom prilikom podsjetio i da je u okviru EU projekta DURA-e „Seadrion“ obnovljena kotlovnica Kneževog dvora te da je u novo postrojenje ugrađeno šest dizalica topline koje koriste morsku vodu za grijanje i hlađenje objekata Kneževog dvora, Kazališta Marina Držića i zgrade gradske uprave.

U pripremi je i projekt modernizacije cijelog sustava javne rasvjete procijenjene vrijednosti 14 milijuna kuna. U sklopu ove investicije zamijenit će se 3755 zastarjelih rasvjetnih tijela te će se time ostvariti ušteda od preko dva milijuna kuna na godišnjoj razini. Ušteda će se ostvarivati i na troškovima održavanja sustava. Franković se osvrnuo i na prethodno provedene sveobuhvatne projekte energetskih obnova osnov-

nih škola Lapad, Ivana Gundulića, Marina Držića te vrtića Izviđač i Ciciban. Ove investicije, čija ukupna vrijednosti doseže 20 milijuna kuna, doprinijeli su povećanju energetske učinkovitosti zgrada i smanjenju toplinskih gubitaka te su time rezultirali i manjim izdacima za električnu energiju.

U pripremi su i energetske obnove zgrade OŠ Mokošica, OŠ Marina Držića (objekt škole za djecu s posebnim potrebama), objekta Luže, Doma kulture na Koločepu te postojeće Sportske dvorane u Gospinom polju. Procijenjena sveukupna vrijednost ovih investicija prelazi 42 milijuna kuna, od čega samo na energetsku obnovu sportske dvorane otpada 24,8 milijuna kuna. U pripremi je i projekt ugradnje dizalice topline i na zgradu gradskog bazena čime će se ostvariti procijenjena ušteda od 700 tisuća kuna godišnje.

Tjedan u retrovizoru Grada Dubrovnika

USPJEH UDRUGE POSEBNA PRIJATELJ

Predstavljen projekt „Za učenje spremni” za djecu s poteškoćama u razvoju

PROJEKT ZA DJECU koja kreću u školu prepoznalo je Ministarstvo

PETRA SREBROVIĆ GORAN MRATINOVIĆ,

Udruga Poseban prijatelj sa svojim partnerima Udrugom Visoki Jablani iz Rovinja, dječjim vrtićima Pčelica i Palčica i osnovnim školama Lapad i Montovjerna dobila je na natječaju Ministarstva znanosti i obrazovanja financijska sredstva za projekt Za učenje spremni.

Projekt ima za cilj poticanje perceptivno-motoričkih sposobnosti i socijalne adaptacije za 50 djece predškolske dobi iz dubrovačkih vrtića s teškoćama u razvoju za pohađanje osnovnoškolske nastave, kao i smanjenje broja odgoda upisa u prvi razred osnovne škole na području Grada Dubrovnika.

Dženita Lazarević, predsjednica Udruge Poseban prijatelj istaknula je kako je bit djeci osigurati tranziciju iz vrtića u škole na što bezbolniji način.

„Ono što mi smatramo jest da je škola mjesto gdje se razlike bilo koje vrste otklanjaju, mjesto gdje se uči i gdje se prihvaćaju različitosti. Škola mora biti usmjerena na dobrobit djeteta i njegov napredak, a djeci trebaju moderni pristupi učenju i podrška. Za djecu s poteškoćama ne smiju postojati granice niti podjele. Upravo zbog toga zajedno s našim profesoricama s Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta odlučili smo na-

praviti ovakav projekt kroz koji ćemo pratiti napredak te djece iz vrtića u škole.

„Sve što se tiče djece, a posebno djece s teškoćama je iznimno važno, zahtjevno, ali prije svega bitno, i zbog toga je i ovaj projekt jako važan. Zadnjih godina se Grad trudi napraviti sve što može kako bi poboljšali status djece s teškoćama i njihovih roditelja. Ovaj projekt donosi dodatnu razinu pristupu djeci i pomaganje da se oni što bolje uključe odmah u školovanje”, istaknula je dogradonačelnica Jelka Tepšić i nadodala kako je krajnji cilj izgradnja Centra za pružanje usluga u zajednici.

„Grad Dubrovnik je jedini od četiri dalmatinske županije koji ima donešenu treću po redu Strategiju za izjednačavanje osoba s invaliditetom, koja je na snazi do 2025. godine, u svim našim aktivnostima ćemo pratiti tu strategiju, a uvijek smo spremni podržati sve dobre projekte”, zaključila je Tepšić.

„Nakon što je završio prvi četverogodišnji ciklus pomoćnika u nastavi Grad Dubrovnik je apicirao na novu ‚turu’ projekta i trenutno imamo 52 pomoćnika za 57 djece u osnovnim školama grada Dubrovnika. Imamo 33 pomoćnika za djecu u našim predškolskim ustanovama, i to 25 pomoćnika u DV Dubrovnik, odnosno osam pomoćnika u DV Pčelica. U 2021./2022. godini smo osigurali dva edukatora-rehabilitatora za osnovne škole Lapad i Monto-

vjerna. Želja nam je da to dođe od Ministarstva znanosti i obrazovanja jer postoje svi zadovoljeni preduvjeti da se to dogodi, a Grad će nastaviti financirati ta dva stručnjaka do trenutka kada Ministarstvo preuzme financiranje”, istaknuo je pročelnik Đivo Brčić. „Prošle godine smo u osnovnoj školi Lapad otvorili odjel djelomične integracije i u ovom odjelu imamo pet učenika. To je druga škola kojoj je Grad Dubrovnik osnivač koja ima taj odjel, a želja nam je da i u drugim školama kada se za to steknu uvjeti imamo takve odjele. Želja nam je da i u našim vrtićima, po uzoru na škole, imamo odjele takve djelomične integracije. Da samo ona djeca koja imaju najtežu dijagnozu budu u školi za djecu s posebnim potrebama, a da sva djeca koja imaju blažu sliku budu uključena u redovan rad dječjih vrtića. Za to je potrebno stvoriti prostorne uvjete i mogućnost trećeg odgojitelja i na tome radimo. Pripremamo sve da od iduće školske godine imamo i

odgojno obrazovne skupine u kojima će biti i djeca s teškoćama u razvoju, zajedno sa svojim kolegama, a koji će se ovisno o njihovim potrebama u datom trenutku moći odvojiti od te skupine i dobiti svu pomoć koja im treba. To je naša obveza. Imamo velikih problema jer su liste čekanja duge, ali radimo na tome”, zaključio je Brčić.

...

Vijesti

NEDOSTAJE MJESTA

PETRA SREBROVIĆ GORAN MRATINOVIĆ

Na društvenim mrežama roditelji su prošloga tjedna ponovno pokrenuli pitanje nedostatka mjesta u predškolskim ustanovama na području Dubrovnika koje provode vrtićki i jaslički program. Najavljeno je udruženo kontaktiranje gradske uprave kako bi se pokazala veličina problema za dio dubrovačkih roditelja.

Liste čekanja su duge, roditelji često nemaju drugo rješenja nego uzimati neplaćene dopuste, nezaposleni teško pronalaze poslove jer nemaju riješeno pitanje zbrinjavanja djece za vrijeme radnog vremena, a oni koji imaju sreće pa im se ‚poklopi’ da su oboje zaposleni, možda imaju nešto dodatnih bodova na osnovu, primjerice, dječjeg doplatka, a dijete je godinu napunilo prije 1. rujna, ne skrivaju sreću kada dobiju mjesto u vr-

tiću, jer nažalost, mjesto u vrtiću nije svakome dostupno. Za lokaciju se često i ne pita, bude to ‚daj što daš, samo daj!’, pa nerijetko djeca iz jedne obitelji idu u različite vrtiće, ili djeca iz Mokošice idu u vrtić Škatulicu na Medarevu i slično. Rijetki se na to žale, jer znaju, ima onih kojima je grah pao još i gore, onih na listama čekanja.

PROBLEM MNOGIH GRADOVA

Valja istaknuti kako Dubrovnik nije iznimka, dapače, u našem malom gradu još je i bolje nego u većini hrvatskih gradova. Svojevremeno je Bandić u Zagrebu majkama platio da budu ‚odgajateljice’ kako bi smanjio pritisak na vrtiće i ogromne liste čekanja. U Osijeku su primjerice ‚normalne’ grupe od 28 djece i više. U Splitu su privatni vrtići unosan posao jer je prava lutrija i zaposlenima dobiti mjesto u gradskom. U Dubrovniku, kada mjesto u vrtiću dobijete, sigurni ste da će djeca imati pedagoški standard kakav je propisan zakonom, ali

ga rijetki u Hrvatskoj provode. U našim grupama nema 30 djece, prostori su opremljeni, nisu prenapučeni, a djeca dobiju točno ono što im treba – odgojno-obrazovni rad predanih odgajateljica.

No, pedagoški standard, zakon, obrazovani kadar i adekvatan prostor neće vam značiti puno ako se vaše dijete nalazi na listi čekanja, pa svoju plaću proslijedite dadiljama. Zbog toga smo upitali Grad Dubrovnik planiraju li riješiti i ove godine problem nedostatka mjesta u predškolskim ustanovama i na koji način.

NEDOSTAJE JOŠ BAR

PET SKUPINA

...

Grad Dubrovnik trenutno je u procesu obilaska lokacija i razgovora s gospodarskim subjektima, a sve u cilju pronalaska odgovarajućeg prostora za novi vrtić, dok se ne realiziraju sva kapitalna ulaganja u nove objekte i nadogradnju postojećih. U posljednjih pet godina u dječje vrtiće i osnovne škole ukupno je uloženo više od 200 milijuna kuna.

postoji potreba za najmanje još pet dodatnih skupina. „Broj djece na listi varira iz mjeseca u mjesec, jer vrtići zaprimaju nove molbe za djecu koja su netom napunila go-

dinu dana i stekli uvjete za jasličku skupinu“, pojasnili su iz Grada.

Službenici Grada Dubrovnika već su proveli obilaske potencijalnih lokacija, a obavljeni su i razgovori s više gospodarskih subjekata, no kako su nam pojasnili iz Grada problemi s kojima se susreću se tiču strogih pedagoških standarda i minimalnih tehničkih uvjeta koje prostor mora ispunjavati kako bi se mogao koristiti kao objekt za obavljanje djelatnosti predškolskog odgoja i obrazovanja i skrbi o djeci rane i predškolske dobi.

„Unatoč financijskoj situaciji u korona krizi svakodnevno se poduzimaju koraci u cilju pronalaska adekvatnih prostora koji bi se mogli prenamijeniti u objekte za obavljanje djelatnosti predškolskog odgoja i obrazovanja te skrbi o djeci rane i predškolske dobi, a sve kako bi se smjestile nove jasličke i vrtićke grupe te premostio trenutni problem do realizacije novih kapitalnih ulaganja u objekte predškolskog odgoja, a tu prvenstveno mislimo na nadogradnju vrtića Pčelica i novi vrtić u Komolcu“, poručili su iz Grada.

‚U ŠTO KRAĆEM

VREMENU’

Upitali smo Grad kada roditelji čija su djeca na listi čekanja mogu očekivati rješavanje problema, odnosno realizaciju novog ‚pomoćnog objekta’ koji bi služio kao privremeni vrtić dok se ne realiziraju svi projekti Grada koji se tiču izgradnje novih vrtića i nadogradnje postojećih.

„Traži se prikladan prostor koji će zadovoljiti sve standarde za siguran boravak djece i to u što kraćem vremenu“, odgovorili su nam i nadodali kako ‚u ovom trenutku ne mogu govoriti o konkretnim prostorima i rokovima’, te da će Grad Dubrovnik ili Dječji vrtići Dubrovnik, odnosno Dječji vrtić Pčelica izvijestiti javnost o svemu čim budu imali više informacija.

Istaknuli su i kako rješenja traže kontinuirano i unutar same institucije tako da se djeca raspodjeljuju i u skupine van mjesta stanovanja, međutim u pojedinim slučajevima to roditeljima nije prihvatljiva opcija već odabiru čekanje do upisa u željeni vrtić.

VRTIĆ U TUP-U

Grad Dubrovnik je u postupku kupovine kompleksa

Vijesti

TUP, a ističu kako su i na tome mjestu prepoznali mogućnost za smještaj novog vrtića, odnosno prenamjenu postojećeg objekta.

Što se tiče novih objekata, u izradi je glavni projekt dječjeg vrtića u Komolcu. Ishođenje građevinske dozvole za gradnju vrtića očekuje se do kraja travnja.

Osim toga, cilj gradske uprave je i proširiti dječji vrtić Pčelica u Mokošici, a već je ishođena građevinska dozvola. Dogradnjom i nadogradnjom „Pčelice“ dobit će se 15 novih odgojnih skupina, devet jasličkih i šest vrtićkih.

Gradnja dječjih vrtića u Komolcu i Mokošici kandidirat će se za financiranje iz sredstava Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.2026.

U posljednjih pet godina u dječje vrtiće i osnovne škole ukupno je uloženo više od 200 milijuna kuna“, poručuju iz Grada. Vrtić Palčica nadograđen je dodatnim objektom, a u vrtiću Mala kuća izvršena je adaptacija postojeće zgrade te je otvoren novi dio vrtića u Zatonu, sveukupno je u nešto više od godinu dana otvoreno 13 novih vrtićkih i jasličkih grupa. Vrtići Ciciban i Izviđač u potpunosti su energetski obnovljeni europskim i nacionalnim sredstvima. Proveden je i 14 milijuna kuna vrijedan EU projekt Grad za djecu zahvaljujući kojemu je nabavljena nova, vrijedna oprema, uvedeni su novi programi i provedene brojne edukacije. Grad Dubrovnik je i vlastitim sredstvima nastavio financirati poslijepodnevni rad i rad subotom u vrtićima.

petkom

Županija

DOBROSLAVIĆ OBIŠAO PUNKT

Naša županija će i u 2022. imati helikoptersku hitnu službu tijekom cijele godine

„VELIKI JE TO DOBITAK za sve naše sugrađane i za našu županiju, posebno za mjesta koja su teško dostupna i iz kojih prijevoz do Opće bolnice Dubrovnik predugo traje, a u nekim slučajevima zahtijevaju prijevoz do KBC-a Split,” kazao je Dobroslavić

BUTJER MRATINOVIĆ GORAN MRATINOVIĆ

Župan Dubrovačko-neretvanske županije Nikola Dobroslavić sa suradnicima obišao je u ponedjeljak punkt cjelogodišnje helikopterske hitne medicinske službe za područje Dubrovačko-neretvanske županije.

Poznato je da je Dubrovačko-neretvanska županija u suradnji s Ministarstvom zdravstva i Ministarstvom unutarnjih poslova prošle godine uspostavila cjelogodišnju helikoptersku hitnu medicinsku službu za područje naše županije, a danas

je potpisan sporazum kojim se služba nastavlja i za ovu godinu. Upravo tijekom potpisivanja sporazuma se dogodila intervencija te je hitna helikopterska služba pacijenta iz Metkovića prevezla u splitsku bolnicu.

„Veliki je to dobitak za sve naše sugrađane i za našu županiju, posebno za mjesta koja su teško dostupna i iz kojih prijevoz do Opće bolnice Dubrovnik predugo traje, a u nekim slučajevima zahtijevaju prijevoz do KBC-a Split,” kazao je Dobroslavić dodavši kako služba funkcionira jako dobro i kako postižu ‚zlatni sat’.

Prema podacima, služba realizira u prosjeku jednu takvu hitnu intervenciju dnevno, a od početka godine ih je bilo

36. Županija iz svog Proračuna financira smještaj i prehranu zaposlenika, MUP osigurava helikopter, a Zavod za hitnu medicinu plaće djelatnika. Šef Zavoda za hitnu medicinu Luka Lulić je kazao kako je prijevoz pacijenata helikopterom ne samo brži nego i ekonomski isplativiji način pružanja pomoći pacijentima koji, primjerice, žive na otocima. „Započeli smo nešto ranije nego lani, kad je služba krenula s radom 15. travnja. Ove godine će ona biti cjelogodišnja. Pokazalo se to vrlo dobrim, kao nešto što treba biti standard, ne samo kod nas nego i u cijeloj Hrvatskoj, a ne nadstandard. Nama u našoj Županiji, s obzirom na geografsku izduženost, položaj i slabu prometnu

povezanost, je neophodno da imamo ovakvu cjelogodišnju službu kako bismo mogli zadovoljiti današnje zdravstvene standarde. Ljudski život nema cijenu i to ne možemo ni gledati ekonomski, ali kada čovjeka dovedete navrijeme u bolnicu, vi ste skratili ne samo put, nego i omogućili brži oporavak, a to ima i svoju ekonomsku pozadinu,” istaknuo je Lulić.

Direktor Zračne luke Dubrovnik Frano Luetić je kazao kako se trude biti dobri domaćini helikopterima i medicinskoj ekipi. „Imamo sreću da je to sada 365 dana u godini i nastojimo im biti na usluzi,” izjavio je direktor Zračne luke koja je korištenje ustupila besplatno. Dodao je i kako je osiguran smještaj pilota i medicinskih timova.

IVONA

Bolesnici koji se suočavaju sa tzv. post-Covid 19 sindromom najčešće se žale na kronični umor, poremećaj pamćenja i koncentracije, bolove u prsima te mišićima i zglobovima, pojačane glavobolje, noćno znojenje i nesanicu, dugotrajan gubitak osjeta okusa i mirisa, teže disanje, osipe a ponekad i gubitak kose.

Tretmani udisanja čistog kisika pod povišenim tlakom u barokomori osim otklanjanja ili

skraćivanja post Covid sindroma imaju i druge dokazane brojne benefite;

• U prisustvu kisika pojačava se imuni odgovor stanica

• Difuzno je povećana razina kisika u stanicama na račun fizički otopljenog kisika u plazmi

• Uvećana je opća obrambena sposobnost organizma

• Poboljšano je djelovanje pojedinih lijekova

• Povoljan je utjecaj na jačanje imuniteta

• Snažan je antiedematozni učinak u tkivima

• Povećana je razina antioksidacijske obrane organizma

• Poboljšano je stanje organizma tijekom i poslije radioterapije

• Ometeno je stvaranje toksičnih metabolita u organizmu

Poliklinika Marin Med, dr.Ante Starčevića 45 Dubrovnik

Tel: +385 (0)20 400 500 +385(0)20 400 505 www. marin-med.com email: info@marin-med.com

Intervju

IVONA BUTJER MRATINOVIĆ GORAN MRATINOVIĆ

Igor je gay, ali Igor je i nečiji sin, brat, prijatelj... Igor je i novinar. No, čini se kako se kod osoba gay orijentacije nekako najveći fokus stavlja na to što su gay, manje na njihova postignuća, stvari koje su izgradili u životu i na neke druge uloge. Misliš li da je to nepravedno?

Iz osobnog iskustva mogu reći da sam, nakon što sam 2012. ‚izašao iz ormara’, jedno vrijeme bio samo gay, što su mi zamjerali i moji gay prijatelji. No, to se valjda dogodi kad si dugo pod pritiskom i kad nešto skrivaš. Onda, kad se odjednom otkriješ, malo pretjeruješ, valjda zato da bi nadoknadio sve te godine skrivanja. A ja sam inače imao potrebu biti pošten, prvenstveno prema sebi, a onda i prema drugima jer mi je stvaralo

nervozu živjeti taj život – u Zagrebu opušteno, a doma mi nisu znali. To mi je stvaralo nemire i strahove. Morao sam to riješiti zbog sebe. Naravno, razumijem ljude koji se boje i koji su u ormaru i dalje, rješenje nije izvlačiti ih na silu. Ali ja jednostavno nisam taj tip. Istina je kako se skrene pažnja na to, to valjda bude prva informacija kad nekoga pitaju o meni, koja jest važna i opisuje me, ali nije jedina. Ne idem po svijetu i ne govorim – ja sam gay pa onda i sve ostalo. Ne, ja sam sve to, uključujući i gay.

Najava oko otvaranja prvog gay bara u Dubrovniku je aktualizirala priču o gay osobama, a dobro je da se priča o ljudskim pravima. Je li to pokazuje kako je Dubrovnik ipak otvorena sredina koja se ionako često diči slobodarskim načelima ili je samo uspješna destinacija kojoj je ci-

lj privući gay turiste? Koliko smo otvorena sredina? Nije vijest što se otvara gay bar, nego to što se otvara tek sad. Činjenica jest kako se otvara prvenstveno zbog financijskih razloga i gay turista jer sigurno se tu ne cilja prvenstveno na domaću gay zajednicu. Volim vjerovati kako smo u Gradu, i otvoreni, i slobodni. To što volimo nekad širiti razne tračeve je samo neka vrsta zabave. Nikada nisam imao nekih problema ovdje. Otvoren sam, otvoreno se izražavam, nikada me nitko zbog toga nije prozvao. To što će netko na nekoj kavi nešto prokomentirati ili izmisliti neku priču je manje bitno. Čak se nekada i naljutim ako neko vrijeme ne čujem neku novu priču o sebi. To je takav mentalitet. Kad sam išao s našom kolegicom Aidom Čakić u Sarajevo na gay pride, napisao sam kolumnu u kojoj sam opisao fiktivnu situaciju te spomenuo tipa ko-

ji mi se predstavio jednim imenom, a sutradan se predstavio drugačije. Od svega što sam napisao u toj kolumni, a bilo je zaista zanimljivih dijelova, ljudi su me uglavnom zvali kako bi provjerili tko je tip iz teksta, mada se radilo o hipotetskoj situaciji. To je taj ‚baba’ momenat koji se u Dubrovniku često dogodi i ljude takvi tračevi zanimaju. I ova priča s gay barom koja je sada buknula je također povukla tračeve, ali nisam naletio na nikakve grube komentare. Svi Dubrovčani koji su davali izjave na tu temu su podržali inicijativu. Neka gay bara, meni je to fora, sigurno će to biti jedno od mjesta na koja ću izlaziti ovo ljeto.

To je onaj ‚kundurarija Dubrovnik’. Pa se onda u tom kontekstu zna govoriti da ima puno onih koji su gay, ali ipak imaju djevojke, supruge, pa i djecu.

IGOR

Intervju

...

Nije lako, ali što bi im ti preporučio? Zašto je važno u životu biti autentičan i iskren, prvo prema sebi, onda i prema ostalima?

Mislim da me ljudi više poštuju i uvažavaju otkako sam se otvorio. Imaju drugačiji pristup prema meni. Nisam to mogao skriti ni kad sam skrivao. Puno je onih koji skrivaju, a to se također vidi. Smiješno izgleda kad šetaš neku djevojku za ruku, a svi vide i znaju da si gay. Ne mora osoba biti gay kako bi skontala da je netko gay. Zašto ljudi biraju živjeti tako? Ne bih u to ulazio, svatko sebi bira put. Mogu samo reći kako je meni bilo užasno naporno živjeti dvostruki život. U redu, bio sam mlađi, ali mi je bilo mučno i ne znam kako se netko odluči cijeli život živjeti u laži. No, njihova je to stvar i njihov je izbor. Puno takvih me čak i izbjegava, premda bih teško bio s nekim tko ima ženu. Pogotovo ne djecu. Ok, ženu bih još mogao i preživjeti, ali djeca su mi granica koju ne prelazim. Mislim da oni

zapravo imaju problem s mojom slobodom, a ja ih uvažavam i na meni nije da ih izvlačim iz ormara. No, dobro je što se o tome govori i piše, kao što mi to sada radimo. Volio bih da sam ja, dok sam išao u školu, mogao pročitati o nekom pederu koji otvoreno govori o tome, kojeg nije sram, kojeg zbog toga nitko ne mrzi, koji normalno živi i radi. Moja mama neće biti sretna zbog ovog razgovora, ali se nadam da će se barem jedan mali peder osloboditi i bit će mu lakše. Tko zna, možda ovo ljeto zajedno budemo plesali u gay baru.

Pričaš vrlo otvoreno, ali pretpostavljam kako taj momenat kad si odlučio biti otvoren prema sebi i okolini nije bio lagan ni jednostavan. Nikad nije lagan momenat doći do-

ma i reći – hej, mama i tata, ja sam gay. No, 21. prosinca 2012. je bio najavljen onaj famozni smak svijeta, datum kad ističe kalendar Maya, a ja sam sebi taj datum izabrao kao krajnji kad ću doma kazati da sam gay. I kad ću poći u Berlin, rekao sam da te dvije stvari trebam napraviti prije ‚smaka svijeta’. Naravno kako nisam vjerovao da će se smak svijeta dogoditi, ali to je bio simboličan datum kojega sam odabrao krajnji rok. I držao sam se toga. Rekao sam to doma, ni više, ni manje nego na Veliku Gospu koja se kod nas uvijek slavila, a od te 2012. je slavim još više. Iznenadio sam se reakcijama jer sam pretpostavljao kako će muški

Nastavak na sljedećoj stranici

Igor Mlinarić

PRVI GAY BAR U GRADU

Intervju

članovi obitelji imati glupe reakcije, a da će mi žene stati u obranu. No, dogodilo se obrnuto. Otac je to u redu prihvatio, brat koji je tad išao u Pomorsku, spavao s palicom i promovirao Torcidu, kao i djed su mi također bili podrška, a majci, babi i sestri je trebalo vremena da to prihvate. Moja mati je bila užasnuta činjenicom kako sam to rekao cijelom svijetu i smatrala je kako sam sebičan, no mislio sam da su oni sebični jer su pokušavali mene prilagoditi okvirima u kojima su oni htjeli da budem. No, ja sam tad već bio spreman odreći se tog komfora kojeg doma imam, a imam to i dalje, kako bih bio to što jesam. Ljudi su uspijevali i iz gorih situacija u životu. Smatram kako nikome ništa loše nisam napravio, nisam nikoga opljačkao, nisam ukrao, nisam nekoga prevario, ništa ne radim nikome nažao niti protiv nečije volje....

Znale su se čuti priče kako šetam s nekim za ruku po gradu, užasavale su moju mamu. To se, nažalost, nikada nije dogodilo.

A i da se dogodilo, to bi bilo tvoje pravo.

Ako sam hodao za ruku s nekim po centru Zagreba, što je tu grijeh? Kome sam nešto loše napravio?

Ta osoba s kojom sam navodno šetao za ruku je valjda na to pristala. Sad je sve u redu, nitko se više ne bavi takvim temama, kod mene doma je sve u redu. No, trebalo je vremena, sigurno godinu i po’, dvije, pošto sam ja nastavio sa svojim aktivizmom i na društvenim mrežama sam propagirao prava gay osoba. Taman je tad bio i onaj referendum za obitelj i nisam mogao vjerovati kako je to bio jedini referendum koji je uspio u Hrvatskoj, uz onaj za neovisnost drža-

ve. Nisam mogao vjerovati kako su se ljudi toliko organizirali kako bi skupili te potpise.

Da bi odredili tko koga smije voljeti i tko je obitelj... U međuvremenu sam odrastao i smanjio sam sa svojim ‚ispadima’, ali samo smanjio. Nikada neću stati i svaki put kad osjetim potrebu ili nužnost progovoriti o tome, ja ću to i napraviti. Nemam problem s time, volio bih da je više takvih ljudi u Gradu, ali nije. Nema veze, zato sam ja tu.

Sigurno si čuo i za onu – ma neka ih, ali neka ih u njihova četiri zida. Stvaraju se dvostruki kriteriji oko toga tko smije javno pokazivati ljubav. Tobože, boje se da će im djeca odmah postati gay ako vide takav par negdje. S takvima bih se znao i posvađati jer to jednostavno nije istina. Mene su odgajale heteroseksualne osobe, baš kao i većinu gayeva. Ne može netko postati gay jer gleda u nekoga tko to jest. Roditelji mogu biti normalni pa objasniti djeci –to su vam ti i ti. Izaberite riječ, moja tata kaže ‚umjetnici’. Netko će reći pederi, tubaši... Ali djeci se to da normalno objasniti, baš kao i svaka druga veza na ovom svijetu. Da

je meni to netko ranije objasnio, možda bih imao manje problema kasnije u životu. U vrtiću sam bio zaljubljen u nekog Deana, nisam ni znao da sam u njega zaljubljen dok kasnije nisam odvrtio film pa shvatio da sam ga ipak volio više nego Viki i Anu. Samo što tada nisam znao da se Deana smije voljeti. Ne znam gdje je Dean, ako čita neka se javi. Tako da ljudi moraju shvatiti kako to nije prelazno. Ako vaša djeca i vide gay par, a u Dubrovniku ih nažalost mogu vidjeti jedino na Stradunu ili u klubu, ne brinite, sve će biti u redu. Ako su gay, bit će gay. Ako nisu, nema tih pedera koji će ih nagovoriti da to postanu.

Kako smo rekli na početku, gay osobe nisu samo gay osobe, mada društvo često na to prvenstveno stavlja fokus. Zanimljiv je tvoj novinarski rad, prvenstveno je to izričaj putem videa. A video je zanimljiv jer se radi o vrsti izvještavanja u kojoj se pojavljuješ cijelom svojom pojavom, i glasom i stasom. Jesi imao kad tremu?

Kad sam krenuo raditi, baš i kao kad sam krenuo voziti, jako sam se znojio. Trebalo mi je cijelo jedno ljeto da se prestanem znojiti. No,

mogu ti reći kako se sad osjećam puno bolje kad je iza mene kamera nego kad snimam ton diktafonom. Kao da imam neki ‚backup’. No, i sugovornici se drugačije postavljaju kad je tu kamera. Kao da promijene stav.

Puno ljudi ima strah od javnog nastupa, a i nema ništa neslužbeno, ni anonimno, ni ispeglano. Zato to i volim. Nema manipulacije. Objavljeno je točno onako kako je sugovornik nešto rekao i to se na videu vidi. Dok sam studirao, nisam se planirao baviti televizijom, no tako se posložilo. Sad ne bih to mijenjao za neke druge forme. Naravno, volim se izražavati i pisano, ali TV novinarstvo mi je draže i jednostavnije. Istina je da treba izaći na teren, da se ne može uzimati izjava preko telefona, no kad se zanemare eventualne tehničke komplikacije, meni je jednostavnije i mirniji sam kad je kamera tu.

Radiš nekakav opušteni format, ali nisi uvijek tu nužno ukomponiravao ljude koji se bave laganim temama. Bilo je tu i puno ljudi na ozbiljnim pozicijama. Koji su ti bili najzanimljiviji momenti? Volim ubaciti političare u opuštenije teme. I oni su ljudi i iza tih dosadnih press konferencija u kojima se prepucavaju i jedni drugima broje grijehe iz prošlosti znaju se našaliti, biti duhoviti i opustiti se. U emisiji ‚U hladu’ sam imao jedan takav razgovor s gradonačelnikom Frankovićem koji se i danas gleda, no sigurno me najviše ljudi zapamtilo kad sam napravio intervju s galebom Nikićem. To je izazvalo najviše reakcija. Sjećam se i jednog na koji nisam ponosan, a to je onaj s Rambom Amadeusom. Možda sam se loše pripremio, možda se nismo našli na istoj valnoj duljini pa je tu nastalo nešto sitnih napetosti, ali nije mi on to zamjerio. Više njegovi fanovi. Emisija ‚Politika u hladu’ koju smo radili pred lokalne izbore s političarima je bila zanimljiva, tu sam ih malo zafrkavao. Naravno, ne treba biti bezobra-

...

Mislim da me ljudi više poštuju i uvažavaju otkako sam se otvorio. Imaju drugačiji pristup prema meni. Nisam to mogao skriti ni kad sam skrivao.

Intervju

zan, ali ako im u fino nešto montiraš, oni to i prihvate. Najbolje se osjećam u formatima u kojima se mogu malo zafrkavati, a malo biti ozbiljan. Mislim kako se i sugovornici opuste pa kažu i nešto što nisu mislili jer im je takva atmosfera. Planiram nastaviti raditi u tom điru, ne želim glumiti nekog preozbiljnog novinara kakvih u našem gradu i ima. Htio sam pronaći neki svoj prostor u kojem ću se izraziti na svoj način i kreirati nešto drugačije. Nema smisla ponavljati nešto što netko već radi. Na jedan mali grad imamo dvije televizije, tiskana izdanja, jako puno portala, no ima mjesta za sve i svatko tko radi može postići to da njegov rad bude prepoznatljiv. Mislim da sam u ovih pet godina i uspio u tome, da me znaju po ‚Hladu’ i po opuštenijem pristupu. Mada također znam kad treba biti ozbiljan i kad treba pritisnuti.

Čini se da si i što se tiče profesije birao možda malo teži put. Ovdje malo dalje od nas je na zidu ispisano ‚novinari crvi’. I novinari su često na udaru rulje, pogotovo sada tijekom pandemije. Jako me nervira što ljudi misle kako su novinari uvijek krivi za sve i nikako da shvate kako novinari uglavnom samo prenose tuđe riječi. Nekidan smo na portalu kao informaciju objavili kako krajem veljače stiže proteinsko cjepivo. Komentari su bili katastrofalni. Dakle, niti jedan novinar nije izmislio nešto pa to objavio nego se radi o informaciji koju smo dobili i koju smo kao takvu prenijeli. Jednostavno smo procijenili kako je to informacija koja bi široj javnosti bila korisna i kako ima elemente vijesti. Niti jedan novinar ne tjera ljude na cijepljenje, ali ćemo svaki tjedan objaviti kad je cijepljenje u Gospinom polju i koja cjepiva se nude. A to što će netko procijeniti kako smo zbog toga plaćenici koji promoviraju cjepivo je njegov problem. Naravno, i među novinarima ima zločestih i bezobraznih ljudi, ali takvih ima u svakoj profesiji. Na početku mi je to prozivanje pomalo smetalo, ali sada ne. Najlakše je okriviti novinare. Znaju biti ljuti i kad neki izvor da informaciju, a želi biti

anoniman. Pa zamjeraju jer je objavljeno kao anonimno. Valjda postoji razlog zašto je tako objavljeno. Ima puno situacija u kojima je ljudima lakše okriviti novinara, čak i kad je njegov posao pošteno odrađen i kad je novinar napravio ono što je trebao – objavio ili prenio informaciju, nečiju izjavu sviđala se ona nekome ili ne. Ljudi, nisu vam novinari ništa krivi.

...

O TELEVIZIJSKOM NOVINARSTVU

Intervju

„Genetika igra veliku ulogu, Europljanin mora dvostruko više trenirati da bi bio na razini Kenijca“

MARUŠIĆ GORAN MRATINOVIĆ

Vedad Đugum rođeni je Sarajlija, a preselio se u Dubrovnik zbog posla atletskog trenera. Već više od tri godine živi i radi u našem gradu. Nedavno je proglašen najuspješnijim trenerom u kategoriji mlađih kadeta od strane Izvršnog odbora Udruge hrvatskih atletskih trenera. Kada se zna u kakvim uvjetima trenira Atletski klub Dubrovnik onda podvig Đuguma još više dobiva na težini.

Što kažete na ovo priznanje? Kako ste se osjećali kada ste saznali da su vas kolege počastile lijepom titulom?

Iskreno, kako je korona u jeku, nisam očekivao da će uopće biti ovakvih ili sličnih izbora. Iznenadilo me, ali naravno da mi

je jako drago što je struka prepoznala moj rad, ali i rad cijelog kluba. Trudili smo se svi zajedno koliko smo god mogli, od predsjednice Ane Perović Alamat, pa nadalje – treninzi, pripreme, putovanja, natjecanja… Odradili smo prošle godine oko tristotinjak treninga. Naravno da su za moje priznanje dobrim dijelom zaslužni i rezultati mlađeg kadeta Erika Antolovića koji je državni prvak u višeboju.

Kako ste uopće postali atletski trener?

U Sarajevu sam završio sportsku gimnaziju koja je bila odlična baza kasnije za fakultet. Magistrirao sam atletiku na temu skokova, a diplomirao na temu srednjih i dugih pruga, a u budućnosti planiram upisati te pokušati doktorirati na temu bacačkih disciplina. Sve je ovo posljedica bavljenja atletikom u djetinjstvu što ne čudi jer je moj otac bio atletski reprezentativac.

Ne samo da je vaš otac Islam Đugum bio reprezentativac Jugoslavije i BiH, nego je i nosio zastavu na otvaranju Olimpijskih igara u Atlanti 1996. godine na kojima je Bosna i Hercegovina nastupila po prvi put u povijesti kao samostalna država. Da, tamo se plasirao kada je istrčao normu za maraton u vremenu 2 sata i 24 minute. Osim maratona kojemu se posvetio u kasnijim godinama, bio je i trkač na srednjim prugama. Čak je trenirao i za vrijeme rata, a iz opkoljenog Sarajeva išao je 1994. godine na Europsko prvenstvo u Helsinki te godinu iza na Svjetsko prvenstvo u Goteborgu. Kasnije se otac bavio i trenerskim poslom pa mi je jako puno pomogao u cijeloj mojoj karijeri. Valjda ima nešto i do genetike. Uglavnom cijeli život sam okružen sportom pa je nekako bio logičan

Korona ih je sad strašno poremetila, nisu se bavili fizičkom aktivnošću, odmah im se to vidi na kralježnici zbog dugog sjedanja, te na višku kilograma. Ovo rješenje nastave online nikako nije bilo dobro. Djeca su trebala ići u školu, jer njih korona nije ozbiljnije pogađala, samo im se naštetilo na svim mogućim poljima od motoričkih sposobnosti, pa sve do socijalnih. Da ne govorim koliko ih je unazadila (samo) izolacija, neki su bili i više puta zaredom, te su tako propuštali brojne treninge. A ni Stožer nam jedno vrijeme nije dao trenirati, negdje tri, četiri mjeseca, jer su nas uvrstiti u kontaktni sport, iako mi s tim nemamo veze i treniramo na otvorenom, ali puno je bilo nelogičnosti (bilo) u ovoj priči s koronom, pa tako i ovo.

VEDAD ĐUGUM, trener Atletskog kluba Dubrovnik nedavno je proglašen najuspješnijim trenerom u kategoriji mlađih kadeta od strane Izvršnog odbora Udruge hrvatskih atletskih trenera

VEDAD ĐUGUM, TRENER U ATLETSKOM KLUBU DUBROVNIK

KOLIKO JE OVA SITUACIJA S KORONOM UNAZADILA DJECU?

MARO

Intervju

slijed da nastavim, iako dosta ljudi ne zna da sam se osim atletikom bavio i odbojkom gdje sam bio državni prvak.

Posao trenera u posljednje se vrijeme pretvorio u pravu nauku što je za posljedicu dovelo da sportaši u sve poznijim godinama i dalje traju na vrhunskom nivou. Spomenimo samo Ibrahimovića, Modrića, Ronalda, Nadala, Đokovića… Koliko se sve skupa sportski režim promijenio u posljednjih 20 godina?

Jako puno se napredovalo, od prehrane, pa do regeneracije, a atletika posebno, jer je ona baza za sve ostale spor-

tove. Pogledajte samo koliko ima atleticizma u nogometu u posljednjih 10 godina. Igrači su nikad brži, nikad elastičniji, skočniji... Atletika u svim sportovima pospješuje motoričke sposobnosti, ali i pomaže kod brže regeneracije. Vidjeli ste Nadala nakon finala Australian Opena da je odmah išao raditi, kako bi se tijelo što prije oporavilo. Također shvatilo se da i hladan tuš nakon treninga i nastupa pomaže bržem oporavku, što ja i mojoj djeci savjetujem, a Cristiano Ronaldo čak odlazi u hladne komore na ogromne minuse da se što prije regenerira. Naravno o važnosti kvalitetne prehrane ne treba trošiti riječi, točnije o

ravnomjernom unosu ugljikohidrata, proteina i masti. Veliki su napretci i stalno treba pratiti novotarije, proces učenja nikad nije gotov bez obzira koje ste diplome dobili.

Sve je ovo važno, treniranje, prehrana, odmor, regeneracija, no dio otpada i na genetiku. To najbolje vidimo upravo u atletici gdje su u sprintu u pravilu najbolji oni rođeni na Karibima, a na dugim prugama iz Etiopije i Kenije. Drugim riječima, neki Europljanin koliko god trenirao, teško će biti bolji od njih zbog genetike. Koliko je ona važna u atletskim rezultatima,

a koliko je do rada? Je li, da tako kažem, čak i pomalo nepravedno da genetika dosta određuje?

Pa iskreno ću vam reći da genetika igra jako veliku ulogu. Može se radom dosta postići, ali bez dobre genetike i urođenog talenta teško će ići i s mukotrpnim radom (nije ovo pravilo vezano samo uz atletiku, nego se može primijeniti na mnoga druga životna područja). Tako Europljanin mora raditi duplo ili trostruko više u sprintu ili dugoprugaškom trčanju da bi bio na razini

“Snalazimo se na sve moguće načine, ja sam iz Sarajeva, pa meni improvizacija nije stran pojam”

Nastavak na sljedećoj stranici

Intervju

Jamajčanina ili Kenijca, a veliko je pitanje hoće li i tada biti konkurentan. I mi treneri zbog toga nekako podsvjesno djecu usmjeravamo na skakačke i bacačke discipline gdje mogu ostvariti bolje rezultate upravo iz ovih genetskih razloga, tako da posljednjih godina u sprintu nemamo nekih zapaženijih rezultata nigdje na Balkanu.

Je li i u bacačkim disciplinama genetika igra toliko važnu ulogu kao u sprintu?

Ne u tolikoj mjeri. Naravno da je važno imati eksplozivnost i snagu, ali u bacačkim disciplinama se radom puno više može nadoknaditi nego što je to slučaj u sprintu, gdje se netko rađa s brzinom, a onda je samo usavršava kroz tehniku. Ako se s brzinom nisi rodio,

nećeš ju nikad imati kao netko drugi tko je predodređen.

Vidimo to u i u nogometu, Mbappe je pravi brzanac, a brojni drugi napadači, kao što je Bruno Petković, unatoč treninzima su poprilično spori i statični.

Oni su se rodili s tim. Naravno da u nogometu, za razlike od atletike, za konačan rezultat igra i puno drugih stvari, ali jasna vam je poanta. Mbappe se jednostavno rodio brži od Petkovića, i ovaj ga ne može nikako stići na tom polju. Naravno, Petković je tehnički izrazito jak, odličan na lopti, on je drugačiji tip igrača od Mbappea, više je sidrun, pa tako naposljetku, i jedan, i drugi mogu igrati na vrhunskom nivou.

Može li se u Dubrovniku, koji ima jako loše uvjete za atletiku, uopće trenirati, recimo, skok u vis? Evo, upravo će nam ovih dana stići oprema za skok u vis, pa ćemo s djecom početi raditi i u tom smjeru. Inače, snalazimo se na sve moguće načine, ja sam iz Sarajeva, pa meni improvizacija nije stran pojam (smijeh). Dovoljno je vidjeti stazu za trčanje na stadionu u Lapadu. Više je riječ o zemlji nego pravoj tartan stazi. Kao da se isključivo pripremamo za nastupe u krosu. Doduše, baš zbog treninga na ovako lošoj podlozi djeca ostvare bolje rezultate kada dođu na normalnu tartan stazu.

Koliko je djece u pogonu, kojim disciplinama se bave?

Imamo lijepi broj djece koja se najviše bave trkačkim i bacačkim disciplinama. Naravno i skakanje u dalj koje se na Lapadu još uvijek može koristiti zahvaljujući Nikoleti Ribar koja je trenirala još prije 30 godina ostvarujući zapažene rezultate. Radimo u skladu s onim što imamo, i mogu reći da su nam rezultati jako dobri. Ne volim se nikad žaliti, ali stvarno bi bilo poželjno da imamo bolju infrastrukturu. Što će biti u budućnosti, hoće li se izgraditi atletska staza, teško je reći pogotovo sada u ovoj krizi s koronom.

Mi smo u biti jedina županija s ovako katastrofalnim uvjetima za treniranje atletike. Primjerice u Makarskoj je infrastruktura sjajna i često se održa-

vaju državna natjecanja. Hoće li u ovoj novoj dvorani u Gospinom polju, ako se izgradi, biti ikakve mogućnosti za dvoransku atletiku?

Bilo bi sjajno kada bi nova dvorana imala barem dvjestotinjak metara tartan staze. Sad hoće li što biti ne znam. Siguran sam da će se naša predsjednica Ana Perović Alamat boriti kao i do sada za poboljšanje uvjeta za atletiku koji Dubrovniku nasušno trebaju. Neka djeca imaju mogućnost da se bave sportom, čak i ako ne ostvare neke zapažene rezultate. U pitanju je zdravlje, a ima li što važnije od toga?

...

Nadam se prvenstveno da će se situacija s koronom normalizirati, iako ni prošle godine nije bilo loše. Kao klub ostvarili smo petnaesto mjesto u državi od sveukupno 90 atletskih klubova, bili smo odlični na svim razinama, od mlađih kadeta do seniora, osvojili nekoliko titula prvaka države, donijeli pregršt drugih medalja (više od 120). Sad kreću dvoranska natjecanja, još nismo odlučili na koja idemo, pa onda počinju krosevi u Rijeci i Istri, i na kraju sezona na otvorenom i državna

KOJI SU PLANOVI U KRATKOJ BUDUĆNOSTI?

prvenstva koja su nam vrhunac godine.

“Korona je djecu strašno poremetila, nije im trebalo zabranjivati treninge i uvoditi online nastavu”

Utijavanje na hladno

Kad se radi o novcu, svi su ista stranka

Novu, hvale vrijednu mjeru demografske obnove započela je naša Porezna uprava. Zato je poslala velike račune, na ime poreza, svima onima koji su otišli raditi u druge zemlje pa su mislili da porez plaćaju tamo gdje rade i žive, iako je evidentno da im stara mater i kćer studentica žive u Hrvatskoj i troše svu lovu koju im taj vrijedni sin i otac šalju iz pečalbe. Računica je jednostavna. Ako se vrate i prihvate ponuđenih 200 000 kuna poticaja za povrat, onda neće državi ništa biti dužni jer će im naplatiti iz tog, je li, poticaja. U suprotnom će ih oderati pa će i sami vidjeti kako im je neisplativo bježati iz Hrvatske. To je pravi poticaj demografskoj obnovi, a ne tričavi vrtići, par tisuća kuna po djetetu i slične nevažne sitnice. Zato, i upravo zato, Porezna se ne bavi onima u Domovini koji imaju nesrazmjer imovine u odnosu na primanja, jednako kao ni, sasvim logično, najvrjednijim članovima našeg društva, našim političarima koji su dokazani domoljubi. Ako i muljaju s imovinom, prijavama boravišta ili kupuju vile i stanove za par stotina eura po kvadratu, ako primaju mito ili se bave pogodovanjem svojim bližnjima, Bože moj, nije to tako veliki grijeh za istinske domoljube. Sve su to samo hajke odurnih novinara na te vrijedne i časne Hrvate.

Umeđuvremenu smo saznali da su šef SDP-a Grbin i poglavito štedljivi Bauk po istom obrascu Frke Petešića ubirali lovu od Države. Grbin, koji živi sa suprugom i djetetom u Zagrebu, uzimao je lovu za odvojen život u Puli, uz pripadajuće putne troškove, kao i za troš-

kove najma stana u Zagrebu. Razumljivo, jer je Pula u njegovom srcu i duši pa je u skladu s time i njegov jedini pravi dom. Bauk jest otišao s Braća pa se i oženio sa ženom koja živi i radi u Zagrebu, dobio sina, ali kakve to ima veze? Brač nije otišao iz Bauka. Uvijek je u njemu i tamo će se prema vlastitoj izjavi i vratiti jednog dana. Ako ne prije, onda u mirovini s pozamašnim bankovnim računom, što je i logično jer je štedljiv i pametno raspolaže parama. Jasno je da mu država plaća najam stana, pa neće valjda iz vlastitog špaga plaćati stan i putovanja na Brač. Znate li vi koliko to košta, uključujući trajekt? Ono što je najvažnije, ništa od toga nije protuzakonito, tako su dečki sve to uredili jer ipak se tu radi se o našim najvrednijim muževima. Moral tako i tako nije zakonodavna kategorija. E sad, zašto su toliko napadali Frka Petešića kad svi rade po istom obrascu. E, to je politika, ni ne očekuje se da mi obični ljudi to razumijemo. Mi samo možemo parafrazirati Voltairea - ‚Kad se radi o novcu svi su ista stranka’.

Vlada je donijela paket mjera vrijedan 4,8 milijardi kuna, koji bi trebao olakšati gadan energetski udar koji već pogađa poduzetnike dok će se na građane preliti za par mjeseci. Vrlo suvisli paket mjera, od smanjenja pedevea na plin i struju i vaučera, do značajnog smanjenja pedvea na 5 posto za prehrambene proizvode. Od mesa do ribe, jaja, voća i povrća, ulja, maslaca, dječje hrane, ali i na sadnice, gnojiva i zaštitna sredstva za poljoprivredu. Na pet posto smanjen je i pedeve za higijenske uloške, ali i ne manje važno na kulturne i

sportske sadržaje i događaje. Sjajan paket u ovim vremenima razarajućeg poskupljenja na sve i svašta, donosi olakšanje, pa ako hoćete i dobar osjećaj da je Vlada doista odradila svoj posao. U cijelom paketu još nedostaje smanjenje poreza na dohodak čime bi se osigurao rast plaća, koji bi donio zadržavanje radnika kao i dodatno smanjenje udara od poskupljenja svih vrsta, koja nas očekuju.

Ina kraju te dobre priče, sasvim nepotreban i neprikladan napad na novinare koji se usude raspitivati za ulogu ministra (tć) u slučaju vjetroelektrana. Svi mi možemo razumjeti nervozu. Teška su vremena. Vlada mora raditi ozbiljne rebalanse, ali takav napad Plenkovića i deranje kako njemu nitko neće određivati što će raditi i koje suradnike birati (???). Ovo nije prvi takav ispad, ali po svemu, ni posljednji. U čemu je problem?Ako ti je ministar pod istragom ili postoji bilo kakva sumnja, normalno je pristojno reći kako se čeka završetak istrage i svatko, pa bio on i ministar, snosi odgovornost. Tako to funkcionira u demokraciji kakvu zazivamo. Jednako tako, istina je, kako kaže Plenki, kako bi u slučaju da su Grbin i Bauk iz HDZ-a, novinari žešće napadali, nego što rade sada. Sto posto je u pravu. Ali, Bauk i Grbin nisu vlast i samim time njihova je odgovornost, točnije neodgovornost, manje važna javnosti. Da je to također dno dna, jest, ali sve nas najviše pogađa ono što rade Vlada, premijer i njegovi ministri. I to nije polje ljutnje za njega, nego isključivo polje odgovornosti koju je svojom voljom preuzeo i koju s punim pravom očekujemo. I upravo zato njegovi ministri nisu njegova stvar, nego stvar svih hrvatskih građana, ma koliko ga to nerviralo. Eto vas.

Piše: VJERA ŠUMAN

Kolumna Škura bura

JOE BIDEN I VLADIMIR PUTIN – dva stara budalaša

-Š

to bi da nam je dosadno? – to je jedan od najupečatljivijih grafita koje sam u životu vidio. Ovako na prvu ne zvuči ništa posebno i spektakularno – ne’š ti poete koja ga je smislila – ali kada ga stavimo u kontekst prostora i vremena shvatit ćemo svu njegovu kolosalnost. Naime, on je bio ispisan u Mokošici krajem devedesetih godina u ono katastrofalno doba iza rata kada su carevali privatizacija, tranzicija, Haaški sud i sve druge divote. Poslovi su bili rijetki kao kvalitetno novinarstvo u doba korone, a dosada je bila sve što smo imali od imovine. U jeku te muke, mokošički stoički pjesnik na tragu Seneke i Marka Aurelija, svijetu odapinje sukus melankolije, pasivizma, trpljenja, ali i humora. -Što bi da nam je dosadno? A onda je svršio jedan milenij i

započeo drugi. Zemlje na istoku Europe ulazile su u ciljnu ravninu tranzicije, čak se ćutio i nekakav optimizam, digitalna revolucija pridonijela je napretku, turizam je procvao, počela je lova kapati. Naravno proces nije bio linearan, bilo je uspona i padova, ekonomskih kriza i korona ludila, ali uglavnom svijet je u 21. stoljeću išao u dobrom smjeru sve dok dvije starudije nisu počele crkavati od dosade.

POKOJNI PAJDAŠI

U dvorištu obiteljske kuće u Scrantonu starac je sjeo na klupicu i dugo piljio u stablo vrteći po glavi melankolične uspomene. Evo ga, umro je i Jack, posljednji iz plejade pokeraša okruglog stola Pennsylvanije. Ali nisu samo kartaši pokojni – prije njih je umro Anthony, veliki šahovski rival i doktor Sicilijanke, potom je odapeo David s kojim je na Play Stationu lupao FIFA-u, a još prije Marc, suigrač s boćanja. -Što bi da nam je dosadno? –reče Joe Biden ironično stablu

i odluči se kandidirati za predsjednika Amerike – Bolje da umrem u sedlu kao Doc Holliday, nego da me dosada pokopa.

Potom je u agresivnoj kampanji napadao Donalda Trumpa, sve kako ne bi bilo dosadno, ali bilo je. Znalo se od samog početka kampanje, itekako se znalo, da Trump ne može dobiti drugi mandat, potpuno je svejedno protiv koga se natječe. Čak i da mu je protivnik bila mumija Bika koji sjedi, Donald bi se morao ustati s predsjedničke fotelje. Biden je pobijedio, i koji sat nakon što je preuzeo vođenje Amerike, odmah je izjavio.

-Vladimir Putin je ubojica i nema dušu. Platit će cijenu miješanja u američke izbore –zaderao se Biden preduhitrivši dosadu.

„U OVOJ GUŽVI NI SAM NE ZNAM JESAM LI POTROŠIO PET ILI ŠEST MANDATA“

Svih sedam i pol milijardi ljudi na Trećem kamenčiću od sun-

...

ca u šoku je komentiralo što ovaj senilni starac bulazni: „Pa jedinu rečenicu koju ne smiješ na glas izgovoriti da ne narušiš svjetski mir, ti ispaljuješ u medijski eter kao Kim Jong-un balističke projektile. Ovo je primjer najgore moguće diplomacije što se uopće može zamisliti“, kazivalo se na kafama diljem svijeta, od smrznutog Sibira preko farme pilića u Kentuckyju, pa sve do kraja obale u dalekoj Ushuaiji. Jedino se u Kremlju pojavio smiješak. Vladimir Vladimirovič Putin napokon je izašao iz dugog razdoblja dosadacije. Još otkako je sredio izborne zakone - pa se ujutro poput Prljavog Harryja zbunjen pitao je li pre-

OVA DVA SENILNA IDIOTA ŠPICIRAJU - napokon im nije dosadno – opet su pred glavnim reflektorima, u potpunoj žiži javnosti, sve se oko njih okreće, i Ukrajina, i Kina, i Indija, i Mjesec, i Sunce, i čitava Mliječna galaksija

ŠTO

MARO MARUŠIĆ

mijer ili predsjednik Rusije, odnosno je li u ovoj gužvi potrošio pet ili šest mandata – bilo mu je stravično dosadno. Nitko ga na čitavom prostoru Rusije - koji je toliko velik da sunce nikad ne zalazi - nije mogao zamijeniti na mjestu cara, a oni koji su naivno pokušali, slučajno bi u čaj stavili otrov umjesto kamilice. Dosada, živa dosada. Možeš imati sve što poželiš, onu vilu, ovaj penthouse, jahturinu, avion, kurve, ubiti medvjeda, dati petnaest golova na hokejaškoj utakmici, šutnuti u zatvor Pussy Riot, ali nije to – to. Rezultat je dobar, ali kao da je namješten, pa nema te draži neizvjesnosti, pobjede nad velikim rivalom. -Šta bi da nam je dosadno? –pitao se depresivni Putin sve dok nije došao Biden i nazvao ga ubojicom.

I sad kao posljedicu imamo sranje u Ukrajini. Situacija je napeta k’o luk Robina Hooda. Čitav svijet strepi od početka Trećeg svjetskog rata. Nismo do kraja preživjeli sranje s koronom, a već se sprema novo, moguće i puno gore. Svi u skoku i vjeverici, pardon šoku i nevjerici (koliko me tjeskoba trese, eto kakve mi se gramatičke greške potkradaju) prate vijesti moleći se bogovima da prosvijetli dementne razume najvećim svjetskim vođama.

A ova dva senilna idiota špiciraju - napokon im nije dosadno – opet su pred glavnim reflektorima, u potpunoj žiži javnosti, sve se oko njih okreće, i Ukrajina, i Kina, i Indija, i Mjesec, i Sunce, i čitava Mliječna galaksija.

ZAŠTO? ZATO!

Sad će neki od vas reći da je ovaj tekst totalna glupost, da

Kolumna Škura bura

dosada nema nikakve veze sa situacijom u Ukrajini, nego da su puno važnije stvari u igri, kao što su sigurnost, NATO; obrana, strategija, nacionalni interesi… Molim vas lijepo, razmislite još jednom, evo uzmite kao primjer Sjevernoatlantski savez. Rusiji se kao ne sviđa, što se neke njene susjedne zemlje žele je*at s NATO-om, a da im (Rusija) ne uđe. Ukrajina istina želi da joj nitko dublje ne uđe, jer je već boli. Mislim Krim. NATO pak želi imati odnos s Ukrajinom, ali bez obveze, odnosno seks za jednu noć, ili po potrebi, aerodrom za jednu leteću postrojbu. Uglavnom riječ je o klasičnoj južnoameričkoj sapunici, gdje ne znaš uopće motiv trokuta, odnosno tko tu koga i zbog čega.

Rješenje je super jednostavno –zašto sama Rusija ne uđe u NATO? Zar ne bi takav potez osigurao trajni svjetski mir? Štoviše zašto sve zemlje svijeta, uključujući Kinu, Indiju i Sjevernu Kore-

ju ne uđu u Sjevernoatlantski savez i zajedno tamo slažu strategiju u slučaju da nas napadnu izvanzemaljci ili neki komet iz holivudskog filma? Eh, zašto, zašto? Odgovor je davno napisan na mokoškoj fasadi.

-Što bi da nam je dosadno?

Ili zamislimo na trenutak da Zapad kaže Putinu da ne želi rat, da uzme sav teritorij koji hoće, pa ovaj prvo okupira Kijev i Ukrajinu, onda Njemačku, Francusku i Britaniju, pa na kraju i Ameriku, Kinu i Japan. Čitav svijet je Rusija, a car Kugle zemaljske je Vladimir Vladimirovič Putin. Nema više neprijatelja, sve je jedan narod.

-Što bi da nam je dosadno? – rekao bi tad Putin u dvorištu obiteljske kuće u Sankt Petersburgu, pa bi mu palo na pamet da je star i da ga uskoro čeka smrt.

A on to nipošto ne želi, zato mu treba akcija, rat, da skrene misli. Isto kao što Biden vapi za jakim podražajem, a kud ćeš

...

većeg od fijuka bombi. Oni jednostavno ne žele prihvatiti činjenicu da su stari, da imaju još malo vremena, odnosno da je Grim Reaper s transparentom That’s all folks već spreman iz ugla. Zato neka drugi umiru za dvije budale. Samo da im nije dosadno.

PLESNA ZAJEDNICA

ŠIRENJE

AIDA ČAKIĆ AIDA ČAKIĆ

„Tango je kao život”, govore dubrovački plesači gotovo opčinjeni ovim strastvenim plesom porijeklom iz Argen -

Ljudi među nama

Olivera i Miloš

tine. U grad je tango došao 2018. godine s trenerom Milošem Krivokapićem i njegovom suprugom Oliverom. Oni su tako počeli širiti kult strasnih plesnih pokreta okupivši ekipu koja se u potpunosti predala i zaljubila u njihov rad. Jezgru su od samog početka činile Silva -

na Bjelovučić i Teuta Vuličević koje su osnovale Udrugu Tango Libertas Dubrovnik i tako utrle put svima koji su željeli zakoračili u svijet tanga. Nakon jednog od njihovih treninga, ili bolje rečeno plesnih seansi koje se odvijaju u DOCU-u, u Lapadu,

spremno su objasnile koje su prednosti ovog plesa i zašto im je tako važan dio života. Za njih je tango dubinski pogled na sebe i otkrivanje cijelog novog svijeta.

• BROJ 86 • 18. veljače 2022.

Ljudi među nama

...

- Mnogi mi kažu kako ne mogu plesati jer imaju ‚dvije lijeve’. Ja tvrdim da to ne postoji! Svi smo mi došli misleći da imamo dvije lijeve, ali uz određenu želju, trening i otvaranje prema tangu svatko može naučiti plesati – kaže Silvana Bjelovučić.

gode divni momenti između praktički nepoznatih ljudi, muškarca i žene, parova, supružnika... Draž tanga je što je sve neizvjesno, ali čovjek upravo u tome najviše uživa - govori predsjednica Udruge Tango Libertas Dubrovnik Teuta Vuličević koja tango pleše već četiri godine. Dodaje kako i danas nešto novo nauči što

joj omogućava da se nadograđuje iako je već dosta toga svladala.

AKO ZNAŠ PLESATI TANGO NIGDJE NA

SVIJETU NISI STRANAC

Pokret i zagrljaj, na glašava Teuta, omogućili su joj da spozna puno toga o sebi što nije ni znala da ima. Savršeno se sjeća svoga prvog ple sa. Na radionicu je došla s mužem i od mah ostala fascinirana.

- Malo po malo ušla sam u

svijet tanga. Oduvijek sam voljela plesati, ali ovo je nešto posebno. Za mene su radionice tanga psihoterapija i nevjerojatno je kako vlada divna energija tih sat i pol; svi su raspoloženi, veseli, učimo nove forme i što je najbitnije isključimo se i pustimo da nas muzika nosi. Zanimljivo je kako u svijetu postoji puno tango zajednica. Primjerice, možete poći u Istanbul, ponijeti cipelice, pronaći gdje se održava milonga (op.a. plesna večer tanga) i kada dođe-

te tamo već imate prijatelje. Ako znaš plesati tango, nigdje na svijetu nisi stranac - decidirano tvrdi Teuta Vuličević koja uz tajnicu Udruge Silvanu Bjelovučić snažno promiče dubrovačku tango zajednicu.

Nastavak na sljedećoj stranici

Miloš Krivokapić

...

Ljudi među nama

Silvana kroz smijeh govori kako su poznate po tome što u društvu uvijek pričaju o tangu i nagovaraju ljude da dođu plesati.

- Mnogi mi kažu kako ne mogu plesati jer imaju ‚dvije lijeve’. Ja tvrdim da to ne postoji! Svi smo mi došli misleći da imamo dvije lijeve, ali uz određenu želju, trening i otvaranje prema tangu svatko može naučiti plesati. Tango je zahtjevan jer traži sinkronizaciju duha i fizičkog pokreta, ali čovjek u tome uživa jer tako prikuplja energiju i poslije treninga je radostan. Ne postoje greške nego svatko na svoj način ispoljava

ono što je naučio. Važno je opustiti se i zaboraviti na sve jer u tangu uživate i radite na sebi - govori Silvana te dodaje kako tridesetak članova udruge čini zajednicu koja se druži, putuje, ide na festivale i prima goste.

BIT TANGA JE ZAGRLJAJ

Za nju su četiri godine učenja tanga protekle u konstantnom sazrijevanju pa dodaje kako tek sad shvaća koliko je vrijeme važno.

- Trener Miloš mi je govorio kako treba uživati u putovanju kroz učenje tanga. Često se sjetim svojih poče-

taka, tada sam mislila kako znam plesati tango, a zapravo nisam znala i uživala sam. No, sad sam opreznija i zrelost me dovela do toga da uživam i u ovom dijelu. Tu nema kraja! Ne možete reći kako ste završili tečaj, dobili diplomu i sad plešete tango. Tango je cjeloživotno učenje i stalno vas vuče na novi način izražavanja sebe kroz ples - poručila je Silvana Bjelovučić.

A pravu lekciju o tangu ispričao nam je plesni virtuoz Miloš Krivokapić.

- Interesantno je kako ljudima u početku treba da se priviknu na zagrljaj. Neo -

...

- Draž tanga je što je sve neizvjesno, ali čovjek upravo u tome najviše uživa - govori predsjednica Udruge Tango Libertas Dubrovnik Teuta Vuličević.

bično je da su u tako bliskom kontaktu s drugom osobom, ali kasnije shvate da je upravo to bit tanga. Kada prebrode tu barijeru u vidu straha od nepoznate osobe, što je u početku ra-

Silvana, Olivera, Miloš i Teuta

- Žene u Dubrovniku imaju šarm i dušu što je kod ženske tehnike vrlo istančano i to znaju lijepo izraziti kroz pokret. Tango je improvizacija, tu nema koreografije, jednostavno se prepustite partneru i pratite ga – kaže Olivera Krivokapić.

zumljivo, kasnije uvide kako je snaga argentinskog tanga u zagrljaju i muzici. Ljudi se s vremenom otvaraju, kroz zagrljaj oslobađaju i tako spoznaju neke svoje talente za koje nisu ni znali da ih imaju poput emocija, senzualnosti, prisnosti...

- navo di trener Miloš koji je ljubav prema pokretu nas lijedio od oca.

Zanimljiva je to priča o mladi ma iz Cr ne Gore koji su 60-ih godina učili plesati uz El visa Presleya i njegove fil move.

- Ekipa zaljubl jenika, među kojima je bio

Ljudi među nama

i moj otac, znala je gledati jedan te isti film po 10-20 puta kako bi upijali i kasnije kopirali pokrete. Tada su bile popularne igranke po raznim mjesnim zajednicama i oni su bili glavne face. Otac je bio samouk, a ja sam ga gledao kako igra sa svojom sestrom i to mi se svidjelo. On je tu ljubav prebacio na mene, a ja na svoju djecu Viktora i Martinu - govori Miloš koji se u suprugu Oliveru zaljubio u tango zagrljaju i tako sretno plešu tridesetak

ljaj liječi sve. Ako sam nešto i pogriješio, tango s Oliverom sve izgledi jer je ples djelotvoran kao terapija - otkriva Miloš.

Olivera je posebno pohvalila plesni talent Dubrovkinja.

- U tangu prevladava ljepota pokreta i osjećaji, a žene u Dubrovniku to imaju. Imaju šarm i dušu što je kod ženske tehnike vrlo istančano i to znaju li-

jepo izraziti kroz pokret. Tango je improvizacija, tu nema koreografije, jednostavno se prepustite partneru i pratite ga. To je kao život. Niti jedna partnerica neće isto otplesati isti element, svaka osoba kroz pokret izražava svoje osobine i temperament. Upravo je to ljepota tanga što nećemo svi biti isti - zaključila je senzualna plesačica tanga Olivera Krivokapić.

- Ponekad se porječkamo, međutim odemo na trening i onda zagr -

Priče o moru i brodovima

RADISSON DIAMOND, jedini kruzer dvotrupac na svijetu

jeme bio čest gost i u našem Gradu.

Brodovi dvotrupci nisu zbog više razloga do sada bili projektirani za kružna putovanja, ali kako gotovo svako pravilo ima i poneku iznimku, tako se u galeriji brojnih putničkih krstaša pojavio i jedan jedini, nesvakidašnji RADISSON DIAMOND. Bio je i ostao najveći SWATH (Small Waterplane Area Twin Hull) dizajnirani dvotrupac svih vremena. Izgrađen je kao novogradnja broj 310 na navozima brodogradilišta Finnyards u finskoj Raumi i isporučen koncem travnja 1992., brodaru

Diamond Cruises iz Helsingforsa. Njegova cijena izgradnje bila je 120 milijuna britanskih funti. Sa svojih 18400 bruto tonaže, dužine 131 i širine 31,96 metara mogao je prihvatiti 354 putnika u 177 putničkih kabina s balkonima.

ska stroja ukupne snage 11340 kilovata na dvije propele omogućavali su mu plovidbu brzinom od skromnih 14 čvorova. Nakon pet godina Finci su ga 1997. prodali američkom Radisson Seven Seas Cruises za kojeg do lipnja 2005. plovi na luksuznim krstarenjima diljem svijeta pa je tako u to vri-

Relativno skromni smještajni kapacitet i veliki troškovi poslovanja natjerali su vlasnike u potragu za novim kupcem broda. Kada se RADISSON DIAMOND sredinom 2005. našao raspremljen u Pireju, objavljena je vijest da je prodan bahamskom brodaru Treasure Ocean koji ga je preuredio u brod kockarnicu. Mijenjaju mu ime u OMAR STAR, a potom po dolasku u Hong Kong na svoje stalno buduće sidrište, daju mu drugo ime ASIA STAR.

BROD KOCKARNICA Četiri Wartsila glavna pogon-

Piše: IVO BATRIČEVIĆ

POSLJEDNJI VLASNICI preuredili su ga u ekstremni luksuz, ali zbog Covid krize stavljen je u raspremu i još uvijek čeka bolje dane na sidrištu u Kini

DOLAZIO ČESTO U DUBROVNIK

ŠEST ZVJEZDICA Nakon relativno uspješne

Nekad se smjelo prolaziti barkom između dva trupa

Priče o moru i brodovima

Nakon što su se u Americi 11. rujna 2001. teroristi namjerno zabili u dva tornja Blizanca i Pentagon, dosta toga se promijenilo što se tiče sigurnosti vezano za kruzere. Do tada se moglo proći svojom barkom ispod broda tj. između dva trupa, neki su to i napravili. Danas je to nemoguće te na više mjesta na donjoj palubi broda piše vidljiva obavijest kako je zabranjeno približavati se brodu na manje od 50 metara.

dolara ponovo mijenja vlasnike, ovaj put je to bila nova brodarska kompanija China Cruises (CCCL), koja mu još jednom mijenja ime u CHINA STAR. Potpuno je za 20 milijuna US dolara ekstremno luksuzno, preuređen (sada ima 20295 bruto tona) i jedini je na svijetu kategoriziraní putnički brod sa šest zvjezdica, posebno namijenjen kockarske avanture, u listopadu 2011. za 45 milijuna US

kružnim putovanjima na brzo rastućem kineskom tržištu. Od tada uglavnom poduzima dvodnevna krstarenja u vodama Južnokineskog mora bez ikakve nakane povratka u Sredozemlje. Godine 2017. ponovo mijenja ime u SAIPAN STAR te plovi do Covid 19 krize kada ga stavljaju u raspremu, gdje se i danas nalazi na sidrištu Zhujian Kou

Anch u južnom dijelu Kine. Unatoč tome, ostaje nam zabilježiti kako je u Dubrovnik svojevremeno uplovljavao, i to vrlo često, jedini svjetski putnički kruzer dvotrupac, koji se tako pridružio velikoj skupini najpoznatijih brodova za kružna putovanja koji su posjetili naš Grad. Većini ljubitelja kruzera je on ustvari bio grub i veoma spor brod.

RADISSON DIAMOND u Dubrovniku

S BARKOM ISPOD BRODA

petkom

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Ivana, Josip i Sara - ugodno je biti na zraku vedrog zimskog dana, vrijedi to više od para

Ogi i Marinko - kum je kumu kum i nikada im za kumstvo nitko drugi nije ni pao na um

Borna i Alan - svaki susret sina i tate je i drag i sentimentalan

Ankica i Ljiljana - svjesne su prednosti zdravoga života, ne čudi što im je Anli divota

Nikša, Rebecca i Antun - tek kad je mala obitelj na okupu ugođaj sreće i ljubavi je potpun

Ivona, Nikol, Niko, Petra i Dario - stižu dani karnevala, ni malo maskice s naznakama lica mačkice nije šala

Ćiro, Zeno, Stjepan i Vinko - lijepo je zajedno sjediti i starih se zanimljivih dogodovština sjetiti

Suzy, Mery i Ana - mile Dubrovkinje naših dana

Vesna i Aida - prijateljstvo se nikada ne gubi iz vida

Stjepan, Lile i Eno - nitko ne može izbrojiti koliko je koraka šetando uz Rijeku učinjeno

Cvijeta i Luce - u vedrom zimskom điru vedrije kuca i srce

Anita i Mirko - već desetljećima zajedno idu s(u)kladnim koracima

Marino, Bruno, Jakov, Lovro, Žan i Mark - danas još samo nogometom oduševljeni malci, sutra možda i vrsni internacionalci

Crna kronika Crna kronika

STRAVIČAN ZLOČIN U VELOJ LUCI

Osumnjičenom za ubojstvo majke određen istražni zatvor, izbo je kuhinjskim nožem

KAKO NESLUŽBENO DOZNAJEMO, upravo je sam osumnjičenik, nakon što je zatečen u butizi u krvi, kazao kako je ubio majku. Čini se kako je policija potom postupila temeljem njegove izjave koja se, nažalost, pokazala točnom

IVONA BUTJER MRATINOVIĆ DUBROVAČKI DNEVNIK

Stravično ubojstvo na Korčuli koje se dogodilo prošlog petka potreslo je jug Hrvatske. Osumnjičenik u ovom slučaju je 35-godišnji A.Š. kojeg se tereti kako je u stanju rastrojenosti ubio vlastitu majku (68) u obiteljskoj kući u kojoj su zajedno živjeli. Kako je Dubrovački dnevnik doznao od neslužbenih, ali pouzdanih izvora, sin je majku ubio kuhinjskim nožem, a potom je pošao u butigu gdje se nasilno ponašao prema ljudima koje je tamo zatekao. Netko je od njih pozvao policiju koja je potom A.Š. zatekla čitavog u krvi. Muškarac je nakon toga prevezen u Dom zdravlja

Blato, a potom i u Opću bolnicu Dubrovnik gdje je bio zadržan na odjelu psihijatrije.

Kako neslužbeno doznajemo, upravo je sam osumnjičenik, nakon što je zatečen u butizi u krvi, kazao kako je ubio majku. Čini se kako je policija potom postupila temeljem njegove izjave koja se, nažalost, pokazala točnom. U obiteljskoj kući je pronađeno tijelo ženske osobe.

Iz Policijske uprave dubrovačko-neretvanske tada su potvrdili kako je žrtva ubijena hladnim oružjem. „Nakon počinjenog ubojstva muškarac je napustio obiteljsku kuću i pješice se uputio prema obližnjoj trgovini kada je policija dobila doja-

vu građana o njegovom agresivnom ponašanju. Muškarac je potom, uz uporabu sredstava prisile, prevezen u Zavod za hitnu medicinu u Blatu, a potom i dubrovačku bolnicu gdje je zadržan na daljem liječenju,“ objavili su iz Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, navevši kako se ubojstvo dogodilo oko 6:30 sati, a kako je osumnjičenik žrtvi nanio više ubodnih rana na predjelu prsišta.

Osumnjičeni A.Š. je sredinom ovog tjedna pušten iz dubrovačke bolnice i nad njim je provedeno kriminalističko istraživanje. „Dovršetkom kriminalističkog istraživanja osumnjičeni 35-godišnjak je, uz kaz-

nenu prijavu zbog osnove sumnje da je počinio kazneno djelo ‚Ubojstvo’, doveden pritvorskom nadzorniku ove Policijske uprave, a potom i sucu istrage koji mu je odredio istražni zatvor,“ izvijestili su iz Policijske uprave dubrovačko-neretvanske.

Inače, u neformalnim razgovorima mještani Vele Luke su kazali kako su A.Š. danima prije ubojstva viđali po korčulanskim ulicama u rastrojenom stanju i kako se ponašao čudno, ali i kako nije bio agresivan. Žrtva, njegova majka, podrijetlom je iz Brazila, a na Korčulu se doselila davno, gdje se udala za pomorca i zasnovala obitelj.

Obiteljska kuća u kojoj se dogodilo ubojstvo

Humanitarni prilozi

DOMUS CHRISTI

Udruga roditelja poginulih branitelja Dubrovnika prilaže 400,00 kn umjesto vijenca Lili Mišić, sestri naše tajnice Korisnici i djelatnici Doma zahvaljuju na poklonu

DVA SKALINA

U spomen na dragu kolegicu Anu Košta Mustapić, umjesto cvijeća 350 kuna prilažu školske kolegice i kolege; Umjesto cvijeća za pok. Miška Uđeniju, 300 kuna prilažu stanari zgrade Obala Pape Ivana Pavla II 24; U spomen na pok. Ankicu Perić, 200 kuna prilaže Mira Tomaš;

U spomen na dragoga prijatelja i kuma Marija Novaka, umjesto cvijeća 300 kuna prilaže obitelj Vedrane i Mladena Bender;

U spomen na kolegu pok. Nikšu Violića, 300 kuna prilaže Društvo turističkih vodiča Dubrovnik; U spomen na pok. Maru Ban, umjesto vijenca 300 kuna prilažu Đino, Nikša i Mario Kastelani s obitelji; Dobrotvorni prilog umjesto vijenca 420 kuna, prilaže Carinska uprava GCU Karasovići RGP Zaton Doli; Katija Vojvodić donacija 300 kuna; Zlatko Kovač Ramiz donacija 50 kuna; Miloslavić Pavo Tomislav donacija 200 kuna; Obitelj A. i B. Mojaš donacija 120 kuna; U spomen na dragu susjedu Marušku Bulić, 500 kuna prilažu obitelji Željka i Iva Rana; Umjesto cvijeća, u spomen na dobrog i plmenitog

Maria Novak, 400 kuna prilaže obitelj Davora Nakić; Umjesto cvijeća za pok. Maria Novak, brata naše prijateljice Ariane, 200 kuna prilažu Nela i Milo Nožica; U spomen na pok. Andresina Baničević, 1000 kuna daruju kolege maturanti Nautike 1963.g. Umjesto vijenca za pok. Jelenu Komar, 300 kuna prilaže obitelj Lončarica; Maja Sršen donacija 100 kuna;

Djeca i roditelji od srca se zahvaljuju na donacijama. IBAN: HR7924070001100305036 Tekst za objavu molimo slati na: dva.skalina@du.t-com.hr ili zvati na: Mob: 095/368-9227

DRUŠTVO MULTIPLE SKLEROZE DUBROVAČKO-NERETVANSKE ŽUPANIJE, u ime svakog člana od srca se zahvaljuje dobrim ljudima na donacijama: Društvo turističkih vodiča Dubrovnik uplaćuje 300 kn u spomen na kolegu pok Bojana Lalovića Žiro račun Društva je HR6824070001100312315

CARITAS DUBROVAČKE BISKUPIJE darovali su:

Ivan Viđen - u spomen na pok. Niku Gleđ - 200 kn Sandra Crnčević - u spomen na pok. Niku Gleđ300 kn Viktor i Marijana Soče - u spomen na pok. Niku

Gleđ - 200 kn

Samo Dijeljenjem, naša Ljubav postaje djelotvorna! Hvala od srca na vašim donacijama potrebitima! Tekst za objavu molimo slati na: karitativni.rad.caritas@db.hr Sve info na: https://caritas.db.hr IBAN: HR8024070001100367971 OTP banka.

DJEČJEM DOMU MASLINA Dubrovnik darovali su:

- Društvo turističkih vodiča Dubrovnik, u spomen na kolegu, pok. Maria Novaka prilaže 300,00 kn;

- Željka, u spomen na dragu susjedu Klaru Gjaja prilaže 200,00 kn;

- Zdenka i Joško Božiković, u spomen na dragog Luka Brailo, umjesto cvijeća prilažu 300,00 kn;

- Obitelj R. Ulaga, u spomen na pok. Sonju Radaić, umjesto cvijeća prilaže 300,00 kn;

- Savka Vrtikapa, u spomen na Klaru Gjaja prilaže 200,00 kn;

- Zlatko Kovač, dar djeci Doma 80,00 kn;

- Vese Barišić, dar djeci Doma 100,00 kn. Djeca i djelatnici zahvaljuju darovateljima!

Mole se darovatelji koji svoje priloge uplaćuju na žiroračun Doma IBAN broj:HR8223900011100019232 da dostave tekst uplate na/fax:312 218 ili na mail: dom.maslina@outlook.com

AUTO - MOTO

ll Prodajem Peugout ,2015 god presao 285000 km,uredno odražavan ,moguća zamjena za Yamahu tmax u zamjeni cijena veca info na 0976992281,0958654587. Cijena 8000 eura.

ll Prodajem golf 4 2001 god 1,4 benzin 55kw registriran do 01.2023 god 180000 km , redovito servisiran,klima , dobre gume na ALU , krovni nosač .11000kn ! Mob: 0915727334

ll Kupujem Liberty150 u dobrom stanju. Kontakt: 091 205 3472

ll Prodajem BMW e.46 2000g benzin plin 16000.kuna, istekla registracija na mob 0955106792.

ll Prodajem Touran 1.6 tdi , 2016god, 110ks, 146000km , reg do 12,2021 u odličnom stanju sa puno opreme , sve informacije na Mob : 098 804 829

ll Prodavam Skuter Yamaha 50 neos kvar motora, cijena 1000 kn. Kontakt: 099 688 0160

ll Prodajem skuter Piaggo NRG 50, 2003. god. Cijena 2.600 kuna.Mob: 098 345 606

ll Prodajem osobni automobil FIAT CROMA, god.proizvodnje 2009. s prijeđenih 220.000 km, 1,9 Diesel, ispravan, registriran u dobrom stanju. Cijena orijentaciono 15.000 kn . Tel 098/344-611

IZNAJMLJIVANJE

ll Iznajmljujem apartman do daljnjega u Srebrenom, Župa Dubrovačka. Kontakt: 099 793 5050

Mali oglasi

ll Iznajmljujem dvije garsonjere i 1 stan na duže vrijeme u Gružu. Potpuno opremljeni. Kontakt: 098 926 0835

ll Iznajmljujem manji stan ljepše opremljen sa parkingom preko cijele godine u Mokošici, za samce. Kontakt 020 419 574

ll Iznajmljujem stan u Gružu, 35 m2 za dvije ženske osobe ili par, povoljno na duže vrijeme. Kontakt: 098 917 7406.

ll Iznajmljujem stan u Gružu, 35 m2 za dvije ženske osobe ili par, povoljno na duže vrijeme. Kontakt: 098 917 7406

ll STARI GRAD – ODLIČNA INVESTICIJA , KUĆA 4 etaže 68 M2 sve kompletno obnovljeno 2019 god. 336.600 E, ALAVIJA NEKRETNINE 098288254. Encert D

ll OBOD/CAVTAT – Stan 137 m2, 3 sobe + DB, 219.200 E, ALAVIJA NEKRETNINE 098288254. Encert C

ll SLANO – kuća izgrađena 2018 godine, 288 m2 na 505 m2 zem ,6 parkinga i 5 stanova/apartmana. 449.856 E, ALAVIJA NEKRETNINE 098288254. Encert B

ll ILIJINA GLAVICA na zemljištu ukupne površine 771 m2,smještena je kuća bruto tlocrtne površine od 115 m2 uz nadstrešnicu površine 13 m2 i bazen površine 28 m2. 685.300 E ALAVIJA NEKRETNINE 098288254. Encert C

ll GRAĐEVINSKO ZEMLJIŠTE - 359 m2 u Mandaljeni s pravomoćnom građevinskom dozvolom,gradnja odmah. 128.881 E, ALAVIJA NEKRETNINE 098288254.

PRODAJA / KUPNJA NEKRETNINA

ll Prodajem stan 35 m2 u blizini Doma zdravlja. Kontakt: 098 611 128

ll Mokošica - Naš dom, stan 75 m2, tri sobe + DB, veliki balkon, šupa, e-certifikat A, 189.000 €. Angelus nekretnine - ured Dubrovnik - 098 676 009

ll Prodaje se građevinsko zemljište u Župi Dubrovačkoj – Lazine. Zemljište se sastoji od 3 spojene parcele i ima 984m2. Cijena 125000 eura. Mob:0989824076

ll Mokošica - Naš dom, stan 75 m2, tri sobe + DB, veliki balkon, šupa, e-certifikat A, 189.000 €. Angelus nekretnine - ured Dubrovnik - 098 676 009

ll STAN - NUNCIJATA 77m2 dvije sobe + DB, prekrasan pogled na more. 188.650 E, ALAVIJA NEKRETNINE 098288254. Encert C

ll LAPAD KUĆA – 220 M2 i 151 M2 okućnice + 2 parkinga,468.000 E.ALAVIJA NEKRETNINE 098288254 Encert C.

ll ATLANT CENTAR, iznajmljuje se poslovni prostor 53 m2 novouređen, 6000 kn + PDV, ALAVIJA NEKRETNINE 098288254. Encert A

ll MLINI TRGOVIŠTE,stambeno poslovni objekt površine 350 m2 novouređen (moguće otvoriti restoran).638.400E.ALAVIJANEKRETNINE098288254. Encert B

ll Prodaje se stan na Pločama, korisne površine 52 m2 - 240.000 € (za adaptaciju). Kontakt: Angelus nekretnine, Vukovarska 17 - 098 676 009

ll Za poznatog kupca tražimo manji studio apartman ili sobu s banjom u staroj gradskoj jezgri. Kontakt: Angelus nekretnine, Vukovarska 17 - 098 676 009.

ll GRAĐEVINSKA ZEMLJIŠTA

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka.Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076.

ll Prodajem namješten stan u Solinama, 77m2 sa parkingom i terasom od 24m2. Cijena 2300 e7m2. Kontakt: 091 9577 843

Zadnja

Kundurarije

Dubrovački gradonačelnik Mato Franković izgubio je vozačku dozvolu na mjesec dana zbog toga što je na području Konavala, kroz Grudu vozio privatni automobil brzinom 105 km/h, a što je evidentirano kamerom za nadzor brzine. ‚’Imao sam pravo uložiti žalbu ili prihvatiti rješenje te platiti dvije trećine kazne u iznosu od 2000,00 kn. S obzirom na to da sam se smatrao krivim zbog prebrze vožnje, nisam želio uložiti žalbu već sam odmah uplatio iznos, što se smatra priznavanjem krivnje te mi se automatski oduzela dozvola na period od mjesec dana’’, rekao je dubrovački gradonačelnik.