Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)
020/642-460
099 493 6200 marketing@dubrovackidnevnik.hr
Mali oglasi oglasi@dubrovackidnevnik.hr
Tisak
Tiskara Zagreb
Dabogda živjeli u zanimljivim vremenima!
Piše Vjera Šuman
Foto: Matija Habljak/PIXSELL
Neugodno je bilo slušati izjave naših ministara nakon izbornog poraza ‘njihovog’ kandidata Primorca. Zbrkano i preplašeno ponavljanje Plenkijevih uvrijeđenih i ljutitih rečenica o tome kako neće čestitati pobjedniku jer ni on nije njemu čestitao pobjede na parlamentarnim izborima. Takva ‘blabla trkeljanja’ nedostojna su barem donekle pristojnog i barem donekle civiliziranog ophođenja. To što je druga strana imala brojne, nimalo prihvatljive, a kamoli civilizirane istupe, ne opravdava ovakvo ponašanje najviših dužnosnika RH . Nijedan nije imao sposobnosti izvući barem jednu jedinu rečenicu iz vlastitog misaonog sklopa, za koji se još uvijek, Bog zna zašto, nadamo kako ga imaju. Jedino je naš dobri gospar Bačić uspio to nekako prihvatljivo i pristojno formulirati, bez paničnog straha vidljivom na licima ostalih ministara, kako se njegova izjava možda neće dopasti velikom gazdi. I onda se postavlja logično pitanje - kako smo, zaboga, došli
do toga da nemamo ni jednog samomislećeg ministra, sposobnog formulirati rečenicu s vlastitim stavom? Ministra jake osobnosti i karaktera.
Uprošlosti ih je bilo, posebno u vremenu Tuđmanove vlade, najizraženije u vladi Nacionalnog jedinstva. Konačno ne treba zaboraviti, ma što mislili o Hebrangu, kako je on imao tri čiste reći Tuđmanu što misli i kad je to bilo vrlo neugodno po Tuđmana. Bilo ih je, ali je taj soj karakternih ljudi potpuno nepoželjan i nepotreban u vladama koje bira naš premijer. Puno je jednostavnije preuzeti snishodljivu i neugodno gadljivu retoriku koju apsolutno najuspješnije promovira Grlić Radman. Jedini koji su se usudili čestitati pobjedniku, načelnik je Klisa Vetma, za kojeg prije nisam ni čula, na čemu se doista iskreno ispričavam, ali i HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Splita. Drugo je pitanje hoće li i ostati kandidat nakon ovog istupa, iako se poslije počeo posipati pepelom. Na šefa Klisa odmah je histerično re -
agirao Plenki poručivši mu neka prati stav stranke, uz dodatno objašnjenje kako su to neki tamo ljudi iz lokalnih sredina koji nedovoljno prate što se događa. Za usporedbu, čak je i Trump nakon onog sramotnog pohoda na Kapitol smogao snage čestitati Bidenu.
No ipak na aktualnom satu u Saboru, Jandroković je znakovito odgovorio novinarima kako neće s njima podijeliti svoje misli o neodlasku hadezeovaca na inauguraciju Milanoviću. Ako ništa, usudio se poručiti kako možda ima drugačije mišljenje o tome. Je li to stvarna poruka ili samo lagano glancanje vlastitog obraza pred javnosti, drugo je pitanje. Jedino je bivša predsjednica Kolinda mrtvo, hladno poručila kako dolazi na Zokijevu inauguraciju. Loši odnosi između Plenkija i Kolinde koji datiraju iz vremena njenog predsjednikovanja pa i određene mlake, točnije nikakve podrške u njezinoj kampanji za drugi mandat, ostali su jednako loši i dalje pa Kolinda, koja Plenkiju štošta zamjera, s ve -
likim gustom je poručila kako ona dolazi čestitati Zokiju.
Ma koliko se ljutili, u HDZ-u su ipak donekle uspjeli shvatiti poruku koju su im hrvatski birači poslali. Plenki je vrlo dobro razumio kako ovo nije poruka ljubavi Zokiju, nego suprotno, poruka upravo njemu. Poruka koja kaže - dosta nam je načina na koji vodiš Hrvatsku, načina na koji se ponašaš i govoriš. Ono o čemu smo generacijama sanjali jest demokracija, a ne autokracija. I ta i takva poruka jako glasno je zveknula direktno pred Plenkijeve noge. I tu leži i uzrok i razlog zbog kojeg je na birališta izašlo samo 44 posto glasača. Lokalni izbori koji su pred vratima jesu, kako kaže Plenki, nešto posve drugo. Ali za ozbiljan uspjeh predstoji svim strankama težak i rudarski rad, ali prije svega kandidati koje lokalna zajednica smatra vrijednim izbora ili reizbora, ma koliko se SDP raduje kako će uspjeti samo zahvaljujući Zokijevom ‘vjetru u leđa’. Možda upravo kandidati po -
put onog iz Klisa koji imaju, da ‘prostite, muda mogu biti zalog nekih boljih odabira na svim idućim izborima. No to je tema za koju ima vremena.
Zajednička pressica koju su održali naš župan, Mato i Pezo bila je donekle početak takvog laganog odmaka. Poručili su kako je Primorčeva loša kampanja (para da ju je radio SDP), jedan od uzroka takvog katastrofalnog rezultata, ali i poručili kako će na Festu od Grada pozvati Zokija jer je, je li, logično da se na takav veliki događaj u Gradu poziva predsjednik. Osim kad krši Ustav, dodao je naš Dobroslavić. E, tada je jedino Mato imao muda otići sa Zokijem na polaganje vijenaca, dok ga je župan otpilio. Otpilio je instituciju predsjednika države kojoj je trenutno bio i opet je na čelu Zoki. Toliko o poštivanju vlastitih institucija. Kako god, jedno je sigurno, zanimljiva vremena su pred nama. Druga je i nevesela stvar po nas što poznata kletva kaže: „Dabogda živjeli u zanimljivim vremenima!“. Eto vas.
PODACI ZA 2024.
PITANJE JE VREMENA KAD ĆE
I DUBROVNIK
‘U CRVENO’ Broj novorođenih i dalje je veći od broja umrlih, ali nemamo se čemu veseliti
Općoj bolnici Dubrovnik je lani prijavljeno 750 novorođenih beba, dok je umrlih 689. Na prvi pogled se čini kako je riječ o pozitivnom trendu, no iz godine u godinu, bilježi se sve manji broj novorođene djece
Lani je na dubrovačkom području upisano 750 novorođene djece, dok je umrlih 689, podaci su to koje su iz dubrovačke Opće bolnice prijavili Matičnom uredu u Dubrovniku. Riječ je o trendu koji je nešto bolji nego u ostalim hrvatskim područjima gdje se uglavnom bilježi negativni prirodni prirast, dakle veći broj umrlih nego rođenih. „Kada gledate prirodno kretanje u Hrvatskoj, sve županije su u minusu. Ono što vidimo tu i tamo su te zaista male ‘oaze’ u kojima postoji pozitivan prirodni prirast, ali to su male brojke. To nam ne predstavlja nikakvu nadu“, govori demograf i profesor na Sveučilištu u Zagrebu Marin Strmota za Dubrovački dnevnik. A zašto mjesta za optimizam nema, zapravo govore brojke koje se odnose i na dubrovačko područje promatrane kroz godine. Naime, bez obzira na veći broj rođenih nego umrlih, primjećuje se kako broj novorođene djece iz godine u godinu pada. Prema podacima Matičnog ureda u Dubrovniku, u 2020. godini je rođeno 913 beba. Sljedeće godine ih je rođeno 900, 2022. 781, potom 767, a ove, kako je već navedeno, 750.
PITANJE VREMENA JE KAD ĆE SE I DUBROVNIK ‘ZACRVENITI’
„Pada broj rođenih i samo je pitanje vremena kad će su i u tim primorskim županijama i oko velikih gradova dogoditi da imamo negativni prirodni prirast, gdje još uvijek imamo veći broj rođenih nego preminulih. Te male pozitivne prirodne priraste imamo još oko velikih gradova, primjerice Zagreba, u Dubrovniku, u Zadarskoj županiji... Tu živi više mladih ljudi u usporedbi s ostatkom zemlje i standard je nešto bolji. No, i ta područja će sasvim sigurno tijekom nekoliko godina
‘ući u crveno’. Prema izvješću DZS-a iz 2023. godine, od ukupno 556 gradova i općina u Hrvatskoj, svega 44 imaju nulti ili blagi prirodni rast. No taj ukupni rast je svega plus od 400, dok je ukupni prirodni pad u toj godini – 19100. Situacija ne nekim područjima, poput one na dubrovačkom, može na prvi pogled izgledati pozitivna, no kada je stavite u okvire apsolutnih brojki i trenda, onda je jasno kako nas nema što veseliti nego je zapravo pokazatelj trenda pada“, kazao je Strmota. Demografski pad predstavlja problem i u ekonomskom smislu jer uz demografski pad nemoguće je ostvariti ekonomski i gospodarski rast. „Hrvatska od 1991. godine u kontinuitetu bilježi ukupnu i prirodnu depopulaciju. Prirodna ubrzava, pa je tako prirodnim putem od 1991. do 2000. imala prirodni pad (veći broj umrlih nego rođenih) od 55.000, od 2001. do 2010. godine taj pad je iznosio 95.000, a od 2011. do 2020. čak 141.000. To je ekstremno zabrinjavajući trend. To nisu obećavajuće brojke ni kad se govori o hrvatskoj ekonomiji. Vidimo kako se proces depopulacije ubrzava, a takva perspektiva i nije baš svijetla. Hrvatska izumire, ne možemo očekivati ništa pozitivno. Svaka ekonomija treba ljude, bez obzira na vrijeme u kojem živimo i na tehnologije“, izjavio je Strmota.
POLITIKA S IMIGRANTIMA JE PROMAŠENA
U tom se kontekstu Hrvatska, ali i ostatak Europe, više oslanjaju na uvoz radne snage iz dalekih zemalja, nego na motiviranje stanovništva na rađanje većeg broja djece odnosno na povratak hrvatskih iseljenika u domovinu i ostanak. Pitamo dolaze li ti radnici da bi ostali ovdje ili da bi nakon nekoliko godina samo nastavili dalje prema zapad-
„Brojke rođenih u našem Gradu mogle bi nas zavarati da je situacija dobra, ali definitivno nije. Umiremo kao narod i ovi trendovi će dugoročno ugroziti i ekonomsku stabilnost Hrvatske. Bez obzira što se na ovaj problem često zatvaraju oči i ne govori se puno o njemu, ovo je najveći problem u našoj zemlji“, kaže Potrebica
nim zemljama gdje su plaće više, a standard bolji. „Nedavno smo radili istraživanje na tu temu, zapravo na temu integracije stranih radnika iz dalekih zemalja. Hrvatska nema neku posebnu politiku integracije za zadržavanje tih ljudi, iako se oni uglavnom izjašnjavaju kako žele tu ostati. Dijelovi svijeta iz kojih dolaze su značajno siromašniji, a prosječna plaća je tamo tri do četiri puta niža nego u Hrvatskoj. Međutim, ako priču stavimo u kontekst Europe, oni će vjerojatno poći prema zapadu gdje je veća plaća, ako im se ukaže prilika. Taj trend možemo vidjeti već sada“, govori Strmota pri tom ukazavši na još jedan problem, a to je kako u Hrvatskoj postoji čak 800 agencija za privremeno zapošljavanje! „To je očito postao dobar biznis. Poslodavci legitimno
traže radnu snagu, no trebali bi imati i jedan manji dio odgovornosti spram integracije tih ljudi u društvo, a s obzirom da država donosi zakone, u ovom kontekstu Zakon o strancima, onda je i njezina veća odgovornost za te nove građane. Situaciju kreiraju privatni sektor i agencije za privremeno zapošljavanje, a trebala bi država koja ovdje nema jasnu viziju“, upozorio je Strmota.
SVI BI BILI ‘INFLUENCERI’
Tijekom svog bogatog profesionalnog iskustva, ali i pozicije državnog tajnika, upozoravao je kako država nema konkretne mjere kako bi se borila protiv velikih problema izumiranja Hrvata. Pitamo ga koje bi to mjere bile koje bi pomogle u borbi protiv gorućeg nacionalnog problema. „Potrebno je promijeniti cijelo društvo. Svi nositelji promjena su odgovorni za ovu situaciju, počevši od nacionalne politike koja nam je katastrofalna i bez ikakve vizije razvoja, pa do lokalne politike, a onda možemo govoriti i o sustavu obrazovanja. I Hrvatska, ali i cijela Europa su postali društvo u kojem nije poželjno imati više djece. Mi, dakle, izumiremo. Hrvatska je specifična po lošem političkom kapitalizmu koji je degradirao čovjeka i dehumanizirao naše sve procese. Nemamo sustav meritokracije, zato i imamo iseljavanje“, izjavio je. Hrvatska u posljednje vrijeme radi određene pomake kad je riječ o priuštivom stanovanju. Paket različitih mjera zaživio je i u Dubrovniku, a s novom godinom na snazi su mjere kojima se pokušava stati na kraj pretjeranoj apartmanizaciji u turističkim središtima, u kojima je vlastiti krov nad glavom za većinu stanovništva postao neostvarivi san. Strmota kaže kako su takve mjere pozitivne, ali ipak nedostatne.
„Pada broj rođenih i samo je pitanje vremena kad će su i u tim primorskim županijama i oko velikih gradova dogoditi da imamo negativni prirodni prirast, gdje još uvijek imamo veći broj rođenih nego preminulih. Te male pozitivne prirodne priraste imamo još oko velikih gradova, primjerice Zagreba, u Dubrovniku, u Zadarskoj županiji... Tu živi više mladih ljudi u usporedbi s ostatkom zemlje i standard je nešto bolji. No, i ta područja će sasvim sigurno tijekom nekoliko godina ‘ući u crveno’“, tvrdi Strmota
Marin Strmota
„Smatram kako bi trebalo osmisliti programe kroz koje bi se ljudima dodjeljivala zemljišta, ne prodavala, pa čak i subvencionirao i građevinski rad, kako bi ostali. Ako čovjek ima posao i mogućnost da radi i da tu živi, a da nije ekstremno skupo, on će ostati. U Irskoj postoji jedan sličan model. Stambena politika bi morala prihvatiti značajniju funkciju pri demografskoj revitalizaciji, jer to je ogroman problem. Baš u Dubrovniku, primjerice, je gotovo nemoguće kupiti stan, a vrlo teško je biti i podstanar“, izjavio je Strmota.
„Uvijek pozdravljam takve korake, ali sve je to tek kap
U Irskoj postoji jedan sličan model. Stambena politika bi morala prihvatiti značajniju funkciju pri demografskoj revitalizaciji, jer to je ogroman problem. Baš u Dubrovniku, primjerice, je gotovo nemoguće kupiti stan, a vrlo teško je biti i podstanar“, izjavio je Strmota. Iz svega navedenog razvidno je kako se radi o zaista alarmantnim podacima i velikom nacionalnom problemu. No, jesmo li uistinu svjesni njegove težine? „Rekao bih da je narod čak i svjesniji problema od politike. Ali narod ne mora biti svjestan jer on ne vodi državu. A oni koji vode državu, moraju biti stratezi. Spektar političke elite, pa i u Europi, ne pristupa ovom problemu dovoljno ozbiljno, traže se rješenja putem imigracija pri čemu se stvara cijeli set problema, prije svega socijalnih, a to pokazuje svu silinu promašenosti takve politike. Vidimo da na ključnim pozicijama očito nemamo ljude koji bi mogli napraviti zaokret, a to bi zaista trebao biti cijeli set mjera“, govori Strmota, naposljetku uz kritiku načinu na koji se pristupa vrijednostima u društvu. „To je relativno egoističan pristup životu. Danas svi žele biti ‘influenceri’, menadžeri i dobro plaćeni radnici, a društvena odgovornost, posao, obitelj i obrazovanje se percipiraju kao nešto što je nazadno, tradicionalno i konzervativno. Svaka vrsta koja izumire, osuđe-
ti da je situacija dobra, ali definitivno nije. Umiremonomsku stabilnost Hrvatske. Bez obzira što se na ovaj problem često zatvaraju oči i ne govori se puno o njemu, ovo je najveći problem u našoj zemlji“, kaže Potrebica dodavši kako je strateški važno napraviti zaokret po pitanju stvaranja boljih uvjeta za poticanje roditeljstva.
„Nažalost, osim društveno-ekonomskih uvjeta, veliki problem je sebičnost i promjena stila života u zapadnom društvu gdje je stav da je jedno dijete dovoljno, a dva maksimum jer se nitko ne želi više žrtvovati. Da su ekonomski razlozi jedini razlozi zbog čega se nema više djece u obitelji, oni bogatiji u našem društvu bi imali puno djece, a primjeri su upravo obrnuti. Bez snažnog zaokreta izumrijet ćemo, a našim gradom i Hrvatskom šetati će neki drugi ljudi koji sa Hrvatima nemaju ništa. Nadam se da će Hrvatska Vlada i ministar demografije Šipić snažnim mjerama osigurat onima kojima su ekonomski uvjeti prepreka da stvore uvjete za više djece. Pri tome mislim na poreznu, stambenu i politiku opterećenja plaća i niz drugih odluka. Sve treba mijenjati iz temelja jer je ovo nacionalno pitanje broj jedan. Doslovno pitanje života i smrti Hrvatske kakvu poznamo i volimo. A kako sam i sam otac troje djece mislim da imam legitimitet govoriti na ovi temu dramatičnim jezikom kojeg se nadam da će netko čuti“, zaključuje Potrebica.
Marko Potrebica
PONEDJELJAK, 20.1. doručak dana
Francuski tost sa kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu
Menu dana
Teleći rižot
Krepki kremasti rižot sa telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima
UTORAK, 21.1. doručak dana
Španjolski omlet sa kozjim sirom i šparogama
Zapečena kriška od jaja i krumpira sa začinskim biljem, poslužena sa svježim kozjim sirom i zelenim šparogama
Menu dana
Crni fettuccini sa morskim plodovima
Rajčica, bijelo vino, velike kozice, lignje i školjke, začinjene peršinom i svježim bosiljkom
SRIJEDA, 22.1. doručak dana
Zarolani omlet punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom
Menu dana
Dalmatinska pržolica
Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom
ČETVRTAK, 23.1. doručak dana
Poširana jaja s dimljenim lososom, zelenim šparogama
Menu dana
Pečena teletina
Pečeni krumpir s povrćem i umak od pečenja
PETAK, 24.1. doručak dana
Zobena kaša sa kokosovim mlijekom i orašastim i suhim voćem
Zobene pahuljice kuhane s kokosovim mlijekom, orašidima i suhim voćem
Menu dana
Brodet
Riblje jelo od miješane ribe, kuhane u crvenom umaku od rajčica, bijelog vina, češnjaka s pečenom palentom
SUBOTA, 25.1. doručak dana
Proteinski puding od kokosa i badema sa chiom, granolom i šumskim voćem
Menu dana
Sotirani juneći but s njokima
Kockice junećeg buta aromatizirane lokalnim crnim vinom i mirodijama
NEDJELJA, 26.1. doručak dana
Shakshuka jaja
Lagano poširana jaja u pikantnom umaku od rajčice sa povrćem i začinskim biljem
Menu dana
Penne Carbonara
Kremasti umak sa slaninom, lukom, češnjakom i bijelim vinom
DUBROVAČKI POLITIČARI O ZDRAVSTVU
Imate li novac za liječenje ako se razbolite? „Tiha privatizacija ne postoji, ona je sada glasna“
Je li hrvatsko javno zdravstvo premreženo privatnim interesima? Trebaju li bolnice raditi popodne kako bi zdravstvene usluge bile dostupnije? Koje je rješenje predugim listama čekanja i dugovima? Na sva ova pitanja odgovaraju tri Dubrovčanina iz sektora zdravlja – bivši ministar zdravstva Andro Vlahušić, ravnatelj dubrovačke bolnice Marijo Bekić i doktorica dentalne medicine Anita Bonačić Obradović
‘Mali’ nam je na izmaku 2024. godine objelodanio sav jad hrvatskog zdravstva. Javne nabave su mutna kaša raznih interesa koji sišu državni proračun, dok u isto vrijeme Hrvati spiskaju plaće, ušteđevine i kredite za liječenje kod privatnika gdje nema lista čekanja. Kod istih onih doktora koji ih nemaju vremena primiti u bolnicama. U privatnim klinikama vremena imaju. Oni koji si to priuštiti ne mogu, nerijetko umiru. Nije to pretjerivanje, jer brojke govore kako Hrvati umiru ranije od europskog prosjeka, a u većem postotku umiru i od srčanih bolesti i onkoloških dijagnoza.
U Dubrovačkoj općoj bolnici, kako kažu iz PR službe, „sva žurna stanja MR pretraga snimaju se u roku od 30 do 45 dana, dok se tzv. liste čekanja odnose na redovite kontrolne preglede. Tako se na kontrolni MR mozga čeka 176 dana, na UZV dojke 177 dana, opći UZV 225 dana, MR abdomena 31 dan, MR koljena 65 dana, UZV color doppler 79 dana, denzitometrija 31 dan, mamografija jedan dan i CT 11 dana. Ovo su službeni podaci OB Dubrovnik koji su ažurirani 13. siječnja.
VLAHUŠIĆ: RAD U PRIVATNIKA DA, ALI NE RAVNATELJIMA BOLNICA I ŠEFOVIMA ODJELA
Nekadašnji ministar zdravstva i ravnatelj dubrovačke bolnice, specijalist interne medicine Andro Vlahušić, danas nezavisni gradski vijećnik, bio je prvi ministar koji je potpuno zabranio istovremeni rad u javnom i privatnom zdravstvu. „Do 2002. godine postojalo je 125 redovitih sveučilišnih profesora koji su mogli raditi istovremeno u privatnoj praksi. Tada Ustavni sud donosi odluku kako zakon ne može imati profesore s izdvojenim pravom u odnosu na druge specijaliste i suočavamo se s modelom svatko ili
nitko. Dakle, 5000 specijalista u to vrijeme ima mogućnost raditi u javnom zdravstvu i privatnim zdravstvenim ustanovama. Ja sam odlučio da u izboru svatko ili nitko bude nitko i zabranio privatni dopunski rad. Tada se dogodio štrajk liječnika, a samo je profesor Nikica Gabrić otišao iz javnog zdravstva i danas radi vrlo uspješno privatno“, iznosi Vlahušić. U današnjem kontekstu, kaže, takva odluka ne bi bila dobra jer su se od 2002. godine i siromašne, postratne Hrvatske, do 2025. godine društveni uvjeti promijenili.
„Nisam protiv privatnog rada danas, ali on ne smije biti orijentiran prema hrvatskim građanima koji uslugu ne mogu dobiti u javnom zdravstvu. Dakle, ako hrvatski građani u privatne klinike idu jer u bolnicama ne mogu dobiti normalan termin za CT, magnet ili pretragu dojke, to je problem. Kao što čovjek može oprati kosu doma, ali odabire ići u frizera, tako bi trebalo biti i u ovoj situaciji. Oni koji žele nadstandard, mogu se odlučiti za odlazak kod privatnika, to je prostor za privatnu praksu“, smatra Vlahušić i dodaje kako je stava da u privatnim zdravstvenim ustanovama jedino ne bi smjeli raditi šefovi službi i ravnatelji bolnica. „Razlog je logičan. Ljudi koji se kandidiraju za ta mjesta očito vide probleme za koje smatraju kako ih svojom ekspertizom mogu riješiti. A kako će se posvetiti poboljšanju uvjeta ako rade u privatnim klinikama ili su njihovi vlasnici?
Znaš da ćeš privatno raditi dobro, ako javno ne radiš dobro. Ako se posvetiš poboljšanju uvjeta u javnom zdravstvu, budeš dobar šef i doneseš rezultate, onda tvoja privatna klinika može u bankrot. To je dakle direktni sukob interesa“, smatra Vlahušić.
Podaci koje smo dobili od Opće bolnice Dubrovnik govore kako od ukupno 114 liječnika specijalista i 46 specijalizanata, dozvolu za rad u privatnim ustanovama ima njih 12, od kojih je dvoje šefova odjela.
Piše Petra Srebrović foto Goran Mratinović, lucija komaić
Podaci koje smo dobili od Opće bolnice Dubrovnik govore kako od ukupno 114 liječnika specijalista i 46 specijalizanata, dozvolu za rad u privatnim ustanovama ima njih 12, od kojih je dvoje šefova odjela.
‘ZA DOZVOLU POKAZATI REZULTATE
RADA U JAVNOM SEKTORU’
„Potreba za privatnim radom postoji, a zalažem se za osnivanje povjerenstva za odlučivanje o dozvolama liječnika za privatni rad. Povjerenstvo bi se trebalo sastojati od predstavnika Ministarstva zdravstva, predstavnika Liječničke komore i predstavnika pacijenata. Doktor bi tada trebao pokazati rezultate svog rada u javnom zdravstvu i predati zahtjev za dopunski rad povjerenstvu, a ne ravnatelju bolnice kao sada. Isti postupak trebao bi se provesti svake godine i vrednovati rezultate, jesu li oni na razini prošlogodišnjih, bolji ili lošiji i na osnovu toga donijeti odluka“, opisuje svoj prijedlog Vlahušić.
Što se tiče rada u popodnevnim satima i vikendom, Vlahušić podsjeća kako je svojedobno kao ravnatelj dubrovačke bolnice otvorio polikliniku za vanjske pacijente, u najvećem broju turiste.
„Liječnici su u poliklinici radili nakon što bi odradili svoj dio posla na odjelima. Tada je pravilo bilo da to može raditi onaj koji nije imao liste če -
kanja, organizacija je bila bolja i svaki pacijent je odmah nakon pregleda dobivao nalaz s određenim terminom za daljnje pretrage. Sav novac od te poliklinike je išao na račun bolnice, a 50 posto smo dijelili osoblju, doktorima, laborantima, sestrama, instrumentarkama, čistačima...“, govori Vlahušić i apostrofira kako je navedeni model financijski jako dobro funkcionirao.
‘HRVAT MORA IMATI UŠTEĐEVINU ILI
FAMILIJU KOJA ĆE FINANCIRATI LIJEČENJE’ Danas kao najveću štetu vidi to što privatne poliklinike ne zarađuju na strancima ili na nadstandardu, nego na građanima koji ne mogu doći na red za preglede u bolnicama.
„Privatno zdravstvo treba biti fokusirano na one koji žele nadstandard jer imaju viška novca i na turiste kojih imamo milijune. Njihova financijska moć je nemjerljivo veća od naše i dubrovačka bolnica bi danas trebala imati zdravstveni centar kakav sam svojedobno vodio“, poručuje Vlahušić, a zatim detektira ono što smatra osnovnim problemima danas.
„To su dvije stvari. Skupo je živjeti jer Hrvat mora biti bogat da ode u trgovinu, a drugi je problem što Hrvat mora imati ušteđene novce ili familiju koja je spremna financirati liječenje. To je neuspjeh države, grada i nas kao društva“, zaklju -
Vlahušić smatra kako ravnatelji i šefovi klinika ne bi smjeli raditi i privatno: „Znaš da ćeš privatno raditi dobro, ako javno ne radiš dobro. Ako se posvetiš poboljšanju uvjeta u javnom zdravstvu, budeš dobar šef i doneseš rezultate, onda tvoja privatna klinika može u bankrot. To je dakle direktni sukob interesa“
Bivši ministar zdravstva, danas gradski vijećnik Andro Vlahušić
Bekić govori kako
liječnici s dugim listama čekanja ne mogu dobiti suglasnost za rad u privatnika: „Kod nas nema loše priče. Svi liječnici koji rade i privatno, dobili su suglasnost voditelja svog odjela i ravnatelja, a ona prvenstveno ovisi o ispunjavanju svojih redovnih radnih zadataka i listama čekanja“
čuje nekadašnji ministar zdravstva, ravnatelj Opće bolnice Dubrovnik i dubrovački gradonačelnik, a danas gradski vijećnik Andro Vlahušić.
BEKIĆ: DIO
DUBROVAČKIH DOKTORA
RADI POPODNE U BOLNICI
Ravnatelj Opće bolnice Dubrovnik Marijo Bekić ( HDZ ) kaže kako se slaže da granice javnog i privatnog zdravstva trebaju biti jasne, a uvjeti strogo definirani.
„Kada je u pitanju rad djelatnika u javnom zdravstvu, slažem se s idejama kako je potrebno strogo regulirati njihov rad u privatnom sektoru. Neke bolnice, pa tako i naša, nude svojim djelatnicima mogućnost rada u ustanovi izvan radnog vremena, po vrlo povoljnim uvjetima. Tko ima motivaciju, prije svega se to tiče financijske motivacije, može raditi u Općoj bolnici Dubrovnik popodne i vikendima“, govori Bekić. U dubrovačkoj bolnici popodnevima i vikendima radi 45 liječnika i drugih zdravstvenih djelatnika. Riječ je o sistematskim pregledima branitelja, različitih preventivnih pregleda, ultrazvucima štitnjače, preventivnim pregledima ranog otkrivanja raka debelog crijeva, radiološkim pregledima i slično.
„Mogućnost dodatne zarade dakle postoji i u javnoj bolnici, a ne samo u privatnim zdravstvenim ustanovama“, poručuje Bekić.
No, rad izvan radnog vremena, popodnevima i vikendima nije pravilo već iznimka, jer nije obavezan već proizvoljan za svakog djelatnika ponaosob. Treba li rad popodne i vikendima uvesti kao normu? To pitanje je puno kompleksnije.
petak, 17. siječnja 2025.
gih lista čekanja, ali i ‘sukoba’ rada u privatnom i javnom zdravstvu više vezana uz velike zdravstvene ustanove, prvenstveno u Zagrebu.
TKO IMA DUGE LISTE ČEKANJA NE MOŽE RADITI PRIVATNO
„Kod nas nema loše priče. Svi liječnici koji rade i privatno, dobili su suglasnost voditelja svog odjela i ravnatelja, a ona prvenstveno ovisi o ispunjavanju svojih redovnih radnih zadataka i listama čekanja“, govori Bekić i pojašnjava kako liječnik čija je lista čekanja duga šest mjeseci ne može očekivati kako će dobiti suglasnost za dodatan rad u privatnoj ustanovi.
„Mjesec do dva liste čekanja se tolerira“, govori ravnatelj dubrovačke bolnice i dodaje kako do sada nije imao situaciju da bilo tko od dubrovačkih liječnika situaciju zloupotrebljava.
„Kod nas nema loše priče pa još nisam imao situaciju da bi odbio zahtjev liječnika za dodatnim radom u privatnim zdravstvenim ustanovama“, govori i dodaje kako je mišljenja da je potrebno zakonski vrlo jasno definirati uvjete za rad u javnom i privatnom sektoru, bez obzira na to što sam nikada nije radio u privatnom sektoru, i prema njegovim riječima, to niti ne planira.
„Naravno da sam sklon tome da bolnice rade popodne, jer se pacijenti i dalje žale na liste čekanja, a naravno da je to uvijek najteže upravitelju sustava. Iako je trošak veći, mi smo jedna od rijetkih bolnica u kojoj ovoliko ljudi radi i izvan radnog vremena“, zaključuje ravnatelj dubrovačke bolnice, Marijo Bekić.
Marijo Bekić, ravnatelj Opće bolnice Dubrovnik
„To bi u svakom slučaju iziskivalo dodatne ljude, od liječnika pa do medicinskih sestara, tehničara i drugog osoblja. Pitanje je to i zakona, propisa i pravilnika, ali i dalje treba postojati želja i motivacija“, kazuje Bekić.
On pak smatra kako je cijela problematika du -
MOGLO SE NEŠTO NAUČITI NA STOMATOLOGIJI
Stomatologija je jedna od grana koja je prva doživjela svojevrsni spoj privatnog i javnog zdravstva, kada se vlasnicima privatnih stomatoloških ordinacija omogućio ugovor s HZZO-om. Ipak, i danas kada se naručujete na pregled u stomatologa, čekat ćete minimalno dva tjedna, ponegdje šest i osam tjedana. To je mogao biti jasan pokazatelj kako privatnici ne mogu rješavati liste čekanja u javnom zdravstvu.
„Stomatologija je pokazatelj da miješanje privatnog u javni sektor, nije riješio problem. Samo se javne doktore stomatologije pretvorilo u polu privatnike, kojima država financira veći dio profita, dok drugi dio zarađuju privatno. Tako se i stvorila nelojalna konkurencija privatnicima koji su dizali kredite, ulagali i danas uskaču ljudima u problemu u bilo kojem dobu dana, dok javni zapravo rade upola manje jer im dio radnog vremena ode na privatno“, govori Anita Bonačić Obradović, doktorica dentalne medicine i predsjednica dubrovačkog SDP -a.
„Taj sustav nije riješio ništa, samo se omogućila dodatna zarada stomatolozima u javnom sektoru“, govori Bonačić Obradović.
BONAČIĆ OBRADOVIĆ: ZDRAVSTVO PO USTAVU MORA BITI DOSTUPNO SVIMA
Bonačić Obradović upozorava kako zdravstvo
Bonačić Obradović nije protiv privatnog rada, ali smatra kako ga se treba jasno urediti: „Ne smijemo dozvoljavati da ljudi magnet ili bilo koju drugu pretragu čekaju sedam mjeseci u bolnici, a da kod istog doktora sutra mogu doći na red privatno. Bolesni ljudi će dati sve za svoje zdravlje, to se onda koristi, ucjenjuje ih se i zarađuje na njihovom jadu i bolesti, suprotno Hipokratovoj zakletvi“
po Ustavu mora biti dostupno svima, kao osnovno ljudsko pravo i jasno naglašava kako bolnice trebaju raditi u onom radnom vremenu koje je potrebno kako bi bili na usluzi građanima i smanjili liste čekanja.
„Ako to znači da na početku trebaju raditi popodne kako bi se osigurale sve pretrage, onda neka to bude i tako“, smatra.
„Ne smijemo dozvoljavati da ljudi magnet ili bilo koju drugu pretragu čekaju sedam mjeseci u bolnici, a da kod istog doktora sutra mogu doći na red privatno. Bolesni ljudi će dati sve za svoje zdravlje, to se onda koristi, ucjenjuje ih se i zarađuje na njihovom jadu i bolesti, suprotno Hipokratovoj zakletvi“, oštro rezimira. Čelnica dubrovačkog SDP -a nije protiv privatnog rada liječnika iz javnog zdravstva, ali stava je kako se to treba omogućiti samo onima koji obave kvote u javnom sektoru na svojim odjelima. U prijevodu – nema rada u privatnika, ako u bolnicama ima lista čekanja.
„Ima liječnika koji u cijeli tjedan obave samo jedan pregled u bolnici ili napišu samo jednu dijagnozu, za to dobivaju punu plaću, a sve odrađuju privatno. To se ne smije događati! Najveći problem je neorganiziranost i nedostatak sistematizacije. Dijeljenje specijalizacija je bio totalni podbačaj. Ako nam u Dubrovniku fali gastroenterolog, onda je trebalo primarno raspisati tu specijalizaciju, isto tako ako imamo previše dermatologa, onda se ta specijalizacija nije trebala raspisivati. To se zove razmišljanje unaprijed“, iznosi.
‘GODINAMA SMO IMALI TIHU PRIVATIZACIJU, A SADA JE ONA GLASNA’
Bonačić Obradović poručuje kako privatne klinike trebaju postojati za one ljude koji imaju
višak novca i biraju, a ne za građane prosječnih i niskih primanja i umirovljenike koji žive na crkavici, a javno zdravstvo im je mjesecima nedostupno.
„Svi gledaju gasiti požar, a vatra se razbuktala jer je sve ono što je godinama bila tiha privatizacija, sada glasna privatizacija“, naglašava i iznosi podatak kako prosječan građanin u svom radnom vijeku za javno zdravstvo izdvoji 160 tisuća eura davanjima od bruto plaće.
„Naše zdravstvo nije besplatno. Građani godišnje za njega izdvajaju više od 3000 eura, a za taj iznos onda ne mogu dobiti liječenje. Dugovi bolnica su ogromni, nedostaje im sitnog inventara, a u isto vrijeme naši sugrađani skupljaju novce i doniraju aparate bolnicama. Dok naša država ulaže u privatne poliklinike, aparate za naše bolnice kupuju građani. To je porazno“, govori.
Bonačić Obradović ističe i kako u bolnicama postoji puno vrijednih liječnika koji svoj humani poziv obavljaju za pohvalu. Tako je istaknula primjer odjela pedijatrije u OB Dubrovnik koji trpi veliki teret zbog nedostataka pedijatara u obiteljskoj medicini pa se veliki broj malih pacijenata ‘ulijeva’ u bolnički sustav.
„Spomenut ću i kako je u splitsku bolnicu došao jedan kardiokirurg iz Zagreba, na tom su odjelu bile preduge liste čekanja, a on ih je u godinu dana dobrom organizacijom riješio i potpuno ukinuo. Na isti broj operacijskih sala i kreveta, on je povećao broj operacija i riješio problem. U isto vrijeme, zbog manjka sposobnosti rukovodstva bolnice u Dubrovniku, ne možete dobiti gastroenterološki pregled djeteta nego morate ići u Split, Zagreb ili Mostar“, zaključuje predsjednica dubrovačkog SDP -a, doktorica dentalne medicine Anita Bonačić-Obradović.
Anita Bonačić Obradović, doktorica dentalne medicine i čelnica dubrovačkog SDP-a
Radovi uređenja kolnika u ulicama
Generala
Janka Bobetka i Vladimira Nazora
U tijeku su radovi na uređenju kolnika
u Ulici generala Janka Bobetka i u Ulici Vladimira Nazora.
U Ulici generala Janka Bobetka radi se na uklanjanju staroga asfalta, nakon čega će uslijediti tamponiranje te u konačnici nanošenje novog asfaltnog zastora. Obuhvaćen je dio ulice od spoja ulicom Od Gaja do spoja s Radničkom ulicom.
Podsjećamo i na privremene regulaciju prometa koja vrijedi tijekom izvođenja radova 09:00 do 15:00 sati, u kojem vremenu je onemogućen prolaz vozilima kroz navedeni dio ulice.
Osim asfalta, u Ulici generala Janka Bobetka, na potezu od spoja s Ulicom Andrije Hebranga do Čilipske ulice odvijaju se i radovi na sanacija nogostupa.
Kod Vodovoda, u Ulici Vladimira Nazora i spoju te ulice sa Splitskim putem,
u tijeku su radovi na sanaciji asfaltnog kolnika. Istovremeno Vodovod Dubrovnik izvodi radove rekonstrukcije fekalnog kolektora se usklađuju s dinamikom izvođenja radova sanacije asfaltnog zastora.
I u ovoj ulici uspostavljena je privremena regulacija prometa. Ovisno o fazi radova zatvara se po jedna traka, dok će u vrijeme završnog asfaltiranja biti zatvorena cijela dionica te će se morati koristiti obilazni putevi kroz Lapad i Gruž, ali o tome će građani biti pravovremeno obaviješteni.
Podsjetimo, u sklopu pojačanog održavanja prometnica u 2025. godini planirano je uređenje kolnika u preko 20 ulica uključujući ulice Iva Vojnovića, Andrije Hebranga, kralja Tomislava, Branitelja Dubrovnika, Vatroslava Lisinskog i druge.
Dubrovačko oko u rekordnoj 2024.: Riješeno 88 posto prijava
Građani su i u 2024. godini vrlo aktivno koristili platformu Dubrovačko oko, interaktivni alat Grada Dubrovnika za komunikaciju s građanima koji omogućava brži protok informacija i bržu realizaciju manjih popravaka. Tako su tijekom protekle godine pristigle ukupno 1822 uredne prijave, što je 26 posto prijava više nego prethodne rekordne 2023. godine.
Trenutno je riješeno 88 posto od ukupno obrađenih urednih prijava na Dubrovačkom oku, točnije njih 1430. Obrađene su i 193 prijave izvan nadležnosti Grada Dubrovnika koje su dalje proslijeđene nadležnima. Osim toga, 34 prijave koje su se odnosile na predmetne zahtjeve, poput nove rasvjete, klupa i rukohvata, proslijeđene su nadležnim gradskim kotarima. Dodatne 223 prijave su odbijene radi preglednosti platforme jer se radilo o ponovljenim ili novim prijavama koje ukazuju na isti problem.
Od 1430 riješenih prijava, najučestalije su bile one vezane uz kršenje komunalnog reda (256), čišćenje javnih površina (247), sanaciju prometnih površina (156), kvar javne rasvjete (136) te neuredan okoliš (100). Od ostalih prijavljenih problema i nepravilnosti vrijedi istaknuti prijave koje su se odnosile na opreme na gradskim igralištima i terenima (56), vodu/odvodnju (38), kante/kontejnere (26), klupe (24), uređenje plaža (19) i parking (12).
GRADONAČELNIK PREDAO
KLJUČ Stan u povijesnoj
jezgri za organizirano stanovanje šestero djece-
štićenika Centra Maslina
Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković predao je ključ stana u povijesnoj jezgri ravnatelju Centra za pružanje usluga u zajednici Maslina Božidaru Šustiću. Ovo je četvrti stan koji je Grad ustupio na korištenje Centru Maslina, a ustanova će ga, nakon uređenja i opremanja koristiti za organizirano stanovanje šestero svojih štićenika različite dobi čime se promiče život u zajednici i sprječava institucionalizacija.
Stan u povijesnoj jezgri površine 140,55 metara kvadratnih, jedan je od četiri stana koje je Gradu Dubrovniku ustupila Vlada Republike Hrvatske, a Grad istima gospodariti u okviru programa Dubrovačke stanogradnje nastavljajući mjere priuštivog stanovanja za svoje građane, tako da i ova inicijativa slijedi započeti program popula-
cije povijesne jezgre, a u okviru kojeg su u stambene jedinice unutar zidina u gradskom vlasništvu već uselile tri obitelji s ukupno 12 djece.
U predmetnom slučaju, a prema zamolbi Centra Maslina, ukazala se potreba za ustupanjem stana na korištenje u svrhu organiziranog stanovanja kako bi zadovoljili potrebe svojih korisnika u cilju prevencije institucionalizacije, odnosno osiguravanja načina života koji je najsličniji obiteljskom okuženju, a što doprinosi boljem i zdravijem odrastanju korisnika. Grad Dubrovnik i Centar Maslina prethodno su sklopili ugovor o desetogodišnjem najmu stana, a sukladno zaključku Gradskog vijeća. Uručenju ključeva stana nazočila je i pročelnica Upravnog odjela za gospodarenje imovinom, opće i pravne poslove Marijeta Hladilo.
Domu zdravlja
ustupljen stan za smještaj doktorice obiteljske medicine
Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković predao je ključ stana u gradskom vlasništvu ravnatelju Doma zdravlja Dubrovnik Branku Bazdanu, a primopredaji je nazočila i pročelnica Upravnog odjela za gospodarenje imovinom, opće i pravne poslove Marijeta Hladilo. Stan površine 82,34 metra kvadratna Grad Dubrovnik daje u najam Domu zdravlja za privremeni smještaj njihove djelatnice, doktorice specijalistice obiteljske medicine.
O zahtjevu Doma zdravlja odlučilo je Gradsko vijeće na posljednjoj prošlogodišnjoj sjednici, a sukladno Odluci o najmu stanova u vlasništvu Grada Dubrovnika. Naime, navedena odluka predviđa mogućnost dodjele stanova u gradskom vlasništvu osobama od posebnog značenja za Grad Dubrovnik iz područja znanosti, zdravstva, kulture, športa i slično, a temeljem priznatih rezultata ili vodeći se deficitarnosti profesija za koje se ocijeni da su prijeko potrebne Gradu Dubrovniku.
Dajući u najam stanove u svom vlasništvu uz simbolični iznos najamnine, Grad Dubrovnik pomaže zdravstvene i druge ustanove od interesa za Grad, pa je tako do sada dodijeljeno 14 stanova; od toga su po tri stana ustupljena Općoj bolnici Dubrovnik i Domu zdravlja. Četiri stana dodijeljena Centru za pružanje usluga u zajednici Maslina. Posljednji od njih, stan površine 140 metara kvadratnih u povijesnoj jezgri, Dom Maslina će nakon adaptacije i opremanja koristiti za organizirano stanovanje šestero svojih štićenika različite dobi čime se promiče život u zajednici i sprječava institucionalizacija. Po jedan stan dodijeljen je Vatrogasnoj zajednici Grada Dubrovnika, Sveučilištu u Dubrovniku i Kazalištu Marina Držića.
SIGURNOSNA UGROZA
Pretrčavanje magistrale normalni je odlazak sa Stanice Dubac, Općina: „Nadamo
se da ćemo uskoro naći rješenje“
Jeste li znali da postoji stanica koju možete napustiti jedino pretrčavanjem magistrale ili presjedanjem na drugi autobus? Upravo takva je Stanica Dubac, na što su nam se građani navikli na pretrčavanje požalili, a mi smo kod nadležnih provjerili postoji li nada da će to ugrožavanje sigurnosti pješaka, ali i vozača, uskoro završiti
Stanicu Dubac mnogi u vožnji neće ni primijetiti, a još manje one koji s nje pokušavaju prijeći na suprotnu stranu puta. Možda jednostavno to ne bi ni očekivali. Naime, stanica je smještena na samoj magistrali, oko nje nema nogostupa, nema pješačkog prijelaza, niti “prihvatne točke” na suprotnoj strani. No, stanovnicima Dupca, ali i onima koji se tamo iskrcaju, pa idu na druge stanice kako bi došli primjerice do Postranja ili Brgata, ne nudi se nikakav izbor – oni magistralu moraju pretrčavati. Kako nam govore, osim ovog poprilično očitog problema, ima ih još. Cijelo područje je nepregledno i neosvijetljeno, osim same stanice. Prekoputa nje nalazi se usjek na kojemu je, kako nam objašnjavaju građani, zbog odrona postavljen zidić na mjestu kuda su se obično kretali, pa otad nakon pretrčavanja hodaju direktno po magistrali.
“Situacija je svakim danom sve gora jer promet više nije što je bio. Prije se moglo normalnije proći, sad je to katastrofa. Svaki dan se zgražam, pogotovo ljeti, kako se vozi, pretiče”, objašnjava nam jedna od sugovornica.
Nevjerojatno je da nekad i po pola sata znaju čekati za prelazak ceste! Kažu, nema ih puno, ali ima puno onih koji koriste tu stanicu, a u sezoni se često na njoj nađu i turisti, koji također, bez druge moguće opcije, magistralu pretrčavaju. Kada se ide iz
bi
Grada prema Župi, ograničenje brzine na tom dijelu ceste je 60, a iz smjera Župe – 80! Što znači da je u jednoj traci malo lakše pretrčati, ali nikada ne možete znati što vas može dočekati u drugoj, kojom ćete svakako jedno vrijeme i hodati.
“Ne trebamo čekati da se nešto loše dogodi”, naglašavaju stanovnici Dupca.
A događalo se, nažalost, pa je tako prije desetak godina upravo u toj drugoj traci u prometnoj nesreći bio ozlijeđen dječak. A u zadnjih pet godina, kako su nas izvijestili iz PU dubrovačko-neretvanske, na ovoj lokaciji dogodilo se sedam prometnih nesreća, od toga pet s ozlijeđenim osobama, u kojima je ukupno ozlijeđeno osam ljudi te dvije prometne nesreće s materijalnom štetom.
POLICIJA ĆE PODRŽATI SVAKO RJEŠENJE
ZA SIGURNOST PJEŠAKA
Policiju smo također pitali o prometnoj signalizaciji, odnosno ograničenjima brzine koja se razlikuju u trakama, na što su nam objasnili da je 2007. godine dionica od Dupca do dubrovačkog mosta rekonstruirana te je došlo do izmjene dinamičke signalizacije, postavljanja žičane ograde i nove prometne signalizacije, sukladno glavnom projektu.
Zapitali smo se postoji li uopće mogućnost postavljanja pješačkog prijelaza, na što smo upućeni na
Nevjerojatno je da nekad i po pola sata znaju čekati za prelazak ceste! Kažu, nema ih puno, ali ima puno onih koji koriste tu stanicu, a u sezoni se često na njoj nađu i turisti, koji također, bez druge moguće opcije, magistralu pretrčavaju. Kada se ide iz Grada prema Župi, ograničenje brzine na tom dijelu ceste je 60, a iz smjera Župe – 80! Što znači da je u jednoj traci malo lakše pretrčati, ali nikada ne možete znati što vas može dočekati u drugoj, kojom ćete svakako jedno vrijeme i hodati
Piše Ivana Smilović foto Ivana Smilović
Pored ceste još stoje ostaci prometnih nesreća
Puno toga trebalo
se učiniti da se osigura siguran prelazak pješaka
„Upoznati smo s navedenom problematikom koja s povećanjem prometa svake godine postaje sve veća. Općina Župa dubrovačka je više puta inicirala rješavanje ovog problema, ali ne samo na ovoj lokaciji već na kompletnoj dionici državne ceste D8 kroz područje Župe dubrovačke“, navode iz Općine
Općinu Župu dubrovačku i Hrvatske ceste, koji uređuju promet na navedenom području, uz naglasak da je za sve promjene potrebna i suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova.
„Svako prometno rješenje koje pridonosi povećanju stupnja sigurnosti pješaka ova Policijska uprava će podržati i na konkretan zahtjev izdati sve potrebite suglasnosti“, zaključili su iz PU dubrovačko-neretvanske.
Iz Hrvatskih cesta potvrđuju ono što je navela policija. „Sukladno navedenom Općina Župa dubrovačka trebala bi naručiti izradu prometnog elaborata za koji je potrebno ishoditi suglasnosti ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i ministarstva nadležnog za poslove prometa”, objašnjavaju.
Dodaju da se pješački prijelaz može izvesti samo na lokacijama na kojima postoji dovoljna preglednost i nastavak uređene pješačke komunikacije s obje strane ceste, što na ovoj lokaciji nije zadovoljeno, jer s niti jedne strane ceste nije izgrađen nogostup niti postoji neki drugi oblik uređene pješačke komunikacije (pješački pothodnik ili nathodnik).
“Nakon ishođenja navedenih suglasnosti od nadlež-
nih ministarstava, Hrvatske ceste d.o.o. će izvesti radove prema odobrenom tehničkom rješenju”, zaključuju.
OPĆINA NE ZATVARA OČI PRED PROBLEMOM
Slijedom navedenih informacija, obratili smo se i „glavnom akteru“ u ovoj priči, Općini Župa dubrovačka.
„Upoznati smo s navedenom problematikom koja s povećanjem prometa svake godine postaje sve veća. Općina Župa dubrovačka je više puta inicirala rješavanje ovog problema, ali ne samo na ovoj lokaciji već na kompletnoj dionici državne ceste D8 kroz područje Župe dubrovačke“, navode iz Općine. Kako navode, upravo na temelju tih inicijativa rekonstruirano je i semaforizirano raskrižje s prometnicom koja vodi u Poslovnu zonu i naselje Čibača te raskrižje Srebreno. Također su izvedeni pješački prijelazi (sa semaforom) na lokacijama Mišići i Popolica te pješački prijelaz Plat. Uskoro počinju radovi na izvođenju semaforiziranih pješačkih prijelaza (s kontrolom brzine) na lokacijama Trgovište, Soline i Plat.
„Nadamo se da će se uskoro naći i prihvatljivo tehničko rješenje za lokaciju Dubac. Na lokaciji Dubac je prilikom rekonstrukcije raskrižja s državnom cestom D223 odobren i izveden samo pješački prijelaz preko D223, a svjesni smo da je neophodan i preko državne ceste D8 kako bi svi stanovnici koji se iskrcavaju na stanici Dubac iz smjera Grada mogli nesmetano preći cestu koja svake godine postaje sve prometnija“, navode dalje iz Općine Župa dubrovačka.
Nadalje kažu da je za sva izvedena i planirana rješenja je u dogovoru s Hrvatskim cestama izrađena projektna dokumentacija i pribavljena suglasnost resornog ministarstva i policije te da se nadaju da će u što skorije vrijeme naći rješenje (potencijalni nathodnik) i za ovu lokaciju.
„Iako moramo naglasiti da je jedino dugoročno rješenje prometnih problema konačno definiranje ‘’manje loše’’ trase brze ceste jer je to jedini način na koji se može utjecati na sve veće povećanje broja vozila na državnoj cesti D8“, zaključuju iz Općine Župa dubrovačka.
Dakle, svijest o problemu postoji, volja za nalaženjem rješenja također, no realizacija bi se, ipak, zbog razine sigurnosne ugroze trebala ubrzati. Ponovit ćemo riječi stanovnika – ne trebamo čekati da se nešto loše dogodi.
USKORO JOŠ JEDAN ZNANSTVENI RAD O SUVREMENOM DUBROVNIKU
Dino Bečić: Želim turistifikaciju dovesti u znanstveni okvir,
točno se vidi što se u Dubrovniku
događa i kamo on ide
Naš sugrađanin je obranio temu doktorskog rada ‘Prostorno modeliranje turistifikacije: primjer povijesne jezgre Dubrovnika’, a za Dubrovački dnevni komentira
Na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu naš sugrađanin Dino Bečić obranio je temu doktorskog rada “Prostorno modeliranje turistifikacije: primjer povijesne jezgre Dubrovnika“. Komentori su doc.drs.sc Ivan Šulc (PMF Zagreb) i izv.prof. dr.sc. Silvija Šiljeg (Sveučilište u Zadru), oboje s Geografskog odsjeka, a Bečić ističe da nije bilo lako formulirati temu jer je išao dosta široko: stanovništvo i demografske analize te prostorne klasifikacije, ali je shvatio kako radovi o tome postoje i da u tom segmentu ne može dodati puno novog.
-Zaključio sam da mi najbolje leže GIS i prostorne analize. Kao student geografije sam 2013. diplomski rad pod mentorstvom doc.dr.sc. Stjepana Šterca obranio na temu “GIS modeliranje: primjer stare gradske jezgre u Dubrovniku“ jer su mi se prostorne analize i GIS nametnuli baš za područje gdje sam odrastao. Rad se svidio kolegama u Zavodu za obnovu Dubrovnika s kojima sam surađivao na toj temi. To je uvijek aktualno, a vremenom se “posložilo“ i odlučio sam upisati doktorat- kaže Bečić koji je zaposlenik Zavoda za prostorno uređenje Zagreba.
PREŠIROKI POJMOVI
Slaže se s opaskom kako je pojam turistifikacije preširok i donekle “fluidan“.
-Točno! Jedan od ciljeva rada je analiza tog pojma jer o turistifikaciji svi sve znaju, ali o tome imamo jako malo znanstvenih radova. O turizmu općenito imamo jako puno kvalitetnih radova, ali o turistifikaciji baš i ne. Uglavnom, spominje se kao pojam ili jedna rečenica u nekom poglavlju. Ali, kad vani otvorite baze podataka i te radove, vidite da se to puno istražuje, pišu članci i doktorati. Prednjači Španjolska, slijede Italija, Grčka i kontinentalna Europa. Želim primijeniti dio tog istraživanja, a turistifikaciju shvaćam kao proces ra-
zvoja nekog mjesta ili područja u predmet turističke konsumpcije i konzumacije, kad se neki prostor razvija isključivo za potrebe turizma, a na štetu lokalnog stanovništva, što je ključno kada se promatra i proučava taj pojam – kazao je potom istaknuo što očekuje kao rezultat svog rada.
-Želim turistifikaciju dovesti u znanstveni okvir: proučiti pojam i kvantificirati ga, a terensku analizu iz 2013. (rađenu za diplomski rad) usporediti s novim istraživanjem kojeg sam proveo 2023. godine. U periodu od 10 godina možemo točno promatrati što se napravilo u povijesnoj jezgri, što se događa i kuda ide razvoj. O rezultatima još ne mogu puno govoriti, ali je zgodno povezati gdje se nalaze restorani, a gdje apartmani, kako se razvijaju i u kojem dijelu jezgre ih ima više, utvrditi i znanstvenim metodama dokazati korelacije i regresije te prostorni odnos. Uslijedit će analiza utjecaja turizma na kvalitetu života. Želim izraditi mjerljiv i usporediv indeks turistifikacije, nešto što će imati znanstvenu osnovu i što se može primijeniti za 10, 15, 20 godina. Indeks će sadrža-
Hotspot-prostorne gustoće ugostiteljskih objekata
Piše Ahmet Kalajdžić foto Ahmet Kalajdžić
“Želim turistifikaciju dovesti u znanstveni okvir: proučiti pojam i kvantificirati ga, a terensku analizu iz 2013. (rađenu za diplomski rad) usporediti s novim istraživanjem kojeg sam proveo 2023. godine. U periodu od 10 godina možemo točno promatrati što se napravilo u povijesnoj jezgri, što se događa i kuda ide razvoj. O rezultatima još ne mogu puno govoriti, ali je zgodno povezati gdje se nalaze restorani, a gdje apartmani, kako se razvijaju i u kojem dijelu jezgre ih ima više, utvrditi i znanstvenim metodama dokazati korelacije i regresije te prostorni odnos”
vati sve elemente o kojim pričam, bit će to znanstveni doprinos, a kad se za 10 godina sve ponovi, moći vidjeti što se dogodilo u prostoru. Moje se istraživanje može otvoriti i sugrađanima, da mobitelom snime i popišu promjene, imam planova u tom kontekstu. Uskoro planiram prezentaciju sugrađanima, a zatim provesti anketu. Kako se moj doktorat bavi i kvalitetom života, trebam pomoć sugrađana koji će ispuniti anketu, jer će se dobar dio rada baviti kvalitetom života. Bez tog inputa neću moći. Pokazat ću im dosadašnje rezultate, usporediti sadašnje i stanje od prije deset godina, da se vidi kud ide jezgra, a sve temeljem istraživanja. Stoga ne nudim “šakom i kapom“ rezultate svima, nego će prvo sve vidjeti sugrađani, bez obzira što je to već u dva klika dostupno. Kako želim ovim radom nešto i ostaviti gradu, jako mi je bitno to pokazati sugrađanima i prije toga neću ići dalje. Već sam puno bio na terenu, s nekima sam već
neformalno razgovarao jer želim da anketni upitnik bude kvalitetan - kaže Bečić.
‘SVE OVO ČINIM ZBOG LJUDI IZ GRADA’
Prema svemu navedenom, čeka ga itekako puno posla pa će trebati pronaći vrijeme za rad i u Gradu, ali i Zagrebu.
-Već imam podatke iz 2013. a dio godišnjeg odmora 2023. sam “potrošio“ na obilazak i popis promjena na terenu. Tehnologija se u međuvremenu razvila i to će mi mnogo pomoći. U svojoj GIS-aplikaciji već imam podatke te izračune što se i gdje promijenio te moram napraviti i kartografske prikaze. Kompjuterska je tehnologija razvijena i olakšava posao za prostorne analize. Danas se u ovakvom tipu istraživanja mora koristiti, bez nje apsolutno ništa ne ide. Tehnički dio popisa objekata već je riješen, slijedi najteži dio: anketa i prezentacija sugrađanima, jer će u konačnici ovaj rad i njima pomoći kao i meni jer sam iz Grada. Neću i ne mogu ići na slučajni nego na prigodni/ kvotni uzorak, ali mi slijedi “tuta forza“ posao po susjedstvima. Moram načiniti anketni formular, odrediti termin prikupljanja podataka te potom slijedi rad s komentoricom Šiljeg koja je sličnu temu istraživala u Zadru. Još ću jednom reći - lako je ovo u znanstvenom kontekstu prezentirati struci, ali osjećam jako veliku odgovornost prema sugrađanima i gradu, jer zaista želim nešto dati, pokazati, a onda u konačnici i ostaviti. Mogu to sto puta prezentirati struci, ali bit svega leži u tome da sve radim i zbog ljudi koji još uvijek žive u povijesnoj jezgri s kojom sam jako povezan. Inače, mnogi geografi kreću od svog lokalnog konteksta i potom idu dalje - zaključuje Bečić.
Dino Bečić
PROJEKTI
Više od pola iznosa energetske obnove zgrade na ‘Iva Vojnovića’ sufinancirano iz EU fondova
Cjelokupna investicija iznosila je 247.181,90 eura od čega je od strane EU fondova sufinanciran iznos od 150.929,30 eura bespovratnih sredstava
Stambena zgrada na adresi Iva Vojnovića 32A, Dubrovnik završila je radove na energetskoj obnovi zgrade sufinancirani sredstvima Europske unije.
Cjelokupna investicija iznosila je 247.181,90 eura od čega je od strane EU fondova sufinanciran iznos od 150.929,30 eura bespovratnih sredstava u sklopu Poziva na dodjelu bespo -
vratnih sredstava “Energetska obnova višestambenih zgrada” koji je prethodno objavilo Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine za projekte koji se financiraju iz nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021-2026. Zgrada se sastoji od 14 funkcionalnih jedinica na pet stambenih etaža. Prije energet-
ske obnove zgrada je bila energetski razred D po godišnjoj potrebnoj toplinskoj energiji za grijanje.
Radovi na zgradi obuhvaćali su izvedbu toplinske izolacije na pročelju izvedbom ETICS fasadnog sustava i izvedbom svih novih slojeva ravnog krova, zamjena dijela vanjskih PVC
otvora i ALU grilja, te ugradnju opreme za urbanu mobilnost – stalci za bicikle. Izvedba navedenih radova rezultirat će smanjenjem potrošnje električne energije za grijanje/hlađenje zgrade za 70,62 posto, te smanjenje godišnje primarne energije za 51,54 posto. Proporcionalno sa smanjenjem potrošnje energije dolazi do smanjenja emisije CO2 za čak 51,55 posto, ali i smanjenje vlage u stanovima i povećanje udobnosti življenja u prostoru. Zgrada će se nakon obnove svrstati u iznimno povoljan B energetski razred po godišnjoj potrebnoj toplinskoj energiji za grijanje.
Upravitelj zgrade je GORICA STANOUPRAVA d.o.o. uz pomoć koje su stanari uspješno pokrenuli čitav postupak prijave na sufinanciranje iz EU fondova, kao i samu realizaciju projekta. Radove na objektu izvela je tvrtka CAPITALIS d.o.o. pod nadzorom tvrtke GRAF d.o.o.
Projektant glavnog projekta je tvrtka DELTAGRAD d.o.o.
Uspješna suradnja završena je u ugovornom roku.
Radovi na zgradi obuhvaćali su izvedbu toplinske izolacije na pročelju izvedbom ETICS fasadnog sustava i izvedbom svih novih slojeva ravnog krova, zamjena dijela vanjskih PVC otvora i ALU grilja, te ugradnju opreme za urbanu mobilnost – stalci za bicikle.
UKRAJINKA IZ ŽOK DUBROVNIK
Kima Zharova: „Grad me očarao morem, u Ukrajini sam igrala pod uzbunama, a u Dubrovniku je sada i moja sestra”
Stranci u dubrovačkim sportskim kolektivima nisu neka novost. Od vaterpola, do futsala, košarke, ali i odbojke. Mnogi dolasci kriju zanimljive priče. Naša sugovornica je ukrajinska odbojkašica, članica Superligaša Dubrovnika i mlada reprezentativka Kima Zharkova. Stigla je ove sezone, do sada je odigrala devet susreta. Otkrila nam je kako se odlučila za dolazak u Hrvatsku, kako je sportašima u Ukrajini sada, ali i kako je provela Božić u Dubrovniku
Tko je pratio pokoju odbojkašku utakmicu u Gospinom polju vas zna, a za ove ostale koji ne znaju, evo prilike da se prvo predstavite.
Ja sam Kima Žarkova, imam 19 godina. Igram na poziciji opposite spiker (dijagonala). Iz Ukrajine sam, rođena sam u Odesi. To je isto grad s morem, tamo je Crno more. Najveći dio života živjela sam u Poltavi. Kao sportašica sam promijenila dosta lokacija življenja, pa mi je teško reći odakle sam točno. Promijenila sam baš puno gradova. Imam brata i sestru. S odbojkom sam počela kada sam imala samo deset godina. Tijekom cijelog školovanja me, od osnovne škole, prati odbojka.
Kako je izgledao vaš odbojkaški put u Ukrajini?
Igrala sam u Akademiji Prometej. Tu sam počela s profesionalnom karijerom. To je ekipa s mladim igračicama. Tamo sam počela s 15 godina, igrala dvije godine, a onda je počeo rat. Igrala sam nakon toga u ekipi Bukovynka. Nakon toga sam trebala igrati za klub Prometej, ali klub se ugasio zbog financijskih i drugih razloga.
I onda je stigla ponuda iz Dubrovnika.
Bilo je to krajem ljeta 2024., pred početak sezone, kada je teško pronaći klub. Svi već imaju svoje igračice. Tada je stigla ponuda iz Dubrovnika. Došla sam početkom rujna. Sve se brzo odigralo. Imala sam još nekih ponuda, ali nisam razmišljala puno. Brzo sam se odlučila za Dubrovnik.
Koji je bio glavni razlog što ste odabrali baš Dubrovnik? Što je presudilo?
Tražila sam Dubrovnik na karti i vidjela da i vi imate more. Obožavam more i baš mi znači, jer živim na Crnom moru. Imala sam ponudu iz Finske, ali tamo je hladno i nema more gdje sam trebala igrati. Nisam nikada bila u Hrvatskoj prije ovog angažmana. Neke moje prijateljice, odbojkašice iz Ukrajine, također igraju u Hrvatskoj nakon što je počeo rat. Rekle su mi da je Hrvatska dobro mjesto za igrati i živjeti, pa onda, zašto ne?
ŽOK Dubrovnik vam je, dakle, prvi inozemni angažman. Kako se snalazite u klubu?
Nikada nisam igrala u profesionalnoj ligi, tako da mi je to bila prva novost. Drugačiji je jezik. Na početku sam imala malo poteškoća s time, jer trener Leonard Barić priča na hrvatskom. Ali sada razumijem većinom riječi koje koristi na treninzima, odbojkaški termini. Hrvatski ima sličnosti s ukrajinskim, slične riječi. Svakim danom se trudim naučiti malo hrvatskog, uzmem si pola sata za učenje. Za sada ide dobro.
Nije vam lako u smislu jezične barijere. Kada ste u ekipi s curama iz kluba, kada putujete na gostovanja, kada su treninzi, često ne razumijete dio razgovora?
Cure iz kluba su baš prijateljski nastrojene i pomogle su mi puno u adaptaciji. Provele su dosta vremena sa mnom i podupirale me. Znaju kako je bi-
Piše Rafael Barkiđija foto Rafael Barkiđija
ti strana igračica u drugoj zemlji. Sa mnom pričaju na engleskom, pa tako vježbam i engleski. Jer mi u Ukrajini ne koristimo engleski previše, iako ga učimo, pa onda ovdje vježbam i engleski. Što se tiče hrvatskog, slušam njihove razgovore i onda upitam kao, što znači ova riječ? Ali, stvarno paze na mene. Vodile su me u Grad, odemo u shopping, na more. I naravno, u kafić...
Kafić kažete, pa onda, dobrodošli u Dubrovnik... To mi je bilo zanimljivo. U Ukrajini nema ovoliko kafića kao u Hrvatskoj. Ja pijem čaj dva-tri puta dnevno, ne toliko kavu. Cure su mi rekle da ovdje svi piju nekoliko kava dnevno. I još jedna stvar koja me ovdje fascinirala, nećete vjerovati, a to su stabla naranče, mandarine, limuna. Bila sam iznenađena jer toga nema u Ukrajini. Moj apartman je u Lapadu i imaju tri stabla mandarina u vrtu. Baš me oduševilo da odem do stabla, uberem mandarinu i pojedem je. I zime su ovdje baš blage. Kod kuće je hladno i ima puno snijega. Ovdje rijetko pada, već su mi cure iz kluba rekle.
Sad natrag na vašu domovinu i aktualnu situaciju. Ne čujemo često o tome kako je sada sportašima koji su ostali u Ukrajini. Kako se uopće odvija sport u ratnim okolnostima?
Prvo moram reći da nisam očekivala da će rat ovoliko trajati. Kad je počeo, mislila sam da će brzo proći. Sad već traje tri godine i vrlo je teško za svaki sport u Ukrajini. Prvo zbog financijskih proble-
ma, a onda i zbog sirena za uzbunu, za zračni napad. Kad čuješ sirenu, moraš trčati u sklonište. To je, recimo, problem za svakodnevno treniranje. Ali, sretna sam da nije sport stao s ratom. Iako, puno ekipa više ne postoji, ili ne igraju kod kuće, u svojoj dvorani. Sve se odvija na zapadu države. Doživjela sam treninge pod zračnom opasnosti. Prekidaš trening i trčiš u podrum, sklonište... Teško je, ima straha, ali sam ponosna da se sport odvija i dalje.
S obzirom na ritam treninga i najveći rang natjecanja kojeg ŽOK Dubrovnik igra, niste stigli poći kući za božićne i novogodišnje praznike. Ali čujem, Božić je došao vama... Dubrovnik je baš prekrasan u božićnom vremenu. Imate „Dubrovački zimski festival” (op.a. ponosno izgovorila na hrvatskom iako je intervju ne engleskom jeziku). To mi se jako svidjelo. Još mi se svidio i besplatan autobus do Grada, pošto ne živim u blizini. Ove godine je ovdje stigla moja obitelj. Jako im se svidjelo. Otac mi je bivši košarkaš, majka bivša odbojkašica a sada trenerica plivanja. Otac je svako jutro u Dubrovniku išao trčati po Lapadu uz plažu, a nakon toga je išao plivati. Njemu se jako svidjelo, nije mu bilo hladno, iako je prosinac.
Važno je istaknuti da niste sami ovdje u Dubrovniku.
Da, sa mnom u Dubrovniku je i moja sestra. Ima 15 godina, zove se Vira (na hrvatskom Vjera), igra na poziciji seterice. Ona je također dosta visoka,
187, a ja sam 192. Ovo je jako dobro za nju. Skupa učimo engleski i hrvatski, baš volim provoditi vrijeme s njom. Ona nije došla odmah u rujnu, pa sam živjela sama, a sada je super jer imam s kime živjeti i razgovarati. Ona je kao dio mog srca iz Ukrajine. Kada je ona tu, nije toliko teško što sam daleko od kuće. I ona će uskoro igrati za mlađe uzraste Dubrovnika.
Što inače radite u slobodno vrijeme ovdje?
Istina, nema ga puno jer trenira se dva puta dnevno, ali ipak se nađe koja „rupa” u danu za sebe?
Vikendom imam slobodnog vremena ako nismo na putu. Ne volim samo odmarati i ležati, odem prošetati do Grada, odem na bazen nekada, volim plivati. Kada se želim skroz opustiti, odem uz more i gledam ga. Dok je bilo toplo sam plivala, a sada slušam glazbu. Nekada i zasviram ukulele uz plažu. Mama i tata su mi donijeli ukulele kada su došli za Božić, jer kada sam dolazila u rujnu, nisam imala mjesta od sve silne odjeće.
Idemo sad malo na teren. S Dubrovnikom, koji se vratio u najveći rang – Superligu, ste odigrali prvi dio sezone. U devet susreta omjer je četiri pobjede i pet poraza, čime ste šeste na tablici uoči nastavka. Kakvi su vaši dojmovi?
Neke su utakmice bile dobre, u nekima smo mogle puno bolje. Neke su bile vrlo dramatične u završnici. Sve nam je to dobro iskustvo, i povod da nastavimo raditi još bolje. Naravno, želja nam je doći u gornji dio tablice. Sve oči su uprte u derbi protiv prvakinja, Mladosti u Gospinom polju, zadnji vikend siječnja. Raduje me što u svakoj utakmici mogu pokazati nešto novo što sam naučila s trenerom Leom i igračicama.
Uspoređujući odbojku u Ukrajini i Hrvatskoj, koje su razlike?
Odbojka je po pitanju popularnosti slična u Ukrajini i Hrvatskoj. Što se tiče kvalitete, prije rata jer ukrajinska odbojka bila malo bolja, a sada je obrnuto zbog svih navedenih razloga.
A ostali sportovi u Ukrajini?
Nogomet je broj jedan. Onda i košarka, kao u Hrvatskoj rekla bih. Tenis, stolni tenis, ples, gimnastika... To su neki tipični sportovi za Ukrajinu.
Čujem da ste ovdje bili i na vaterpolu. Kako ste se snašli kao gledateljica? Vjerujem da je konfuzno, jer konfuzno je često i ljudima koji prate vaterpolo.
Nisam se nikada prije susrela s vaterpolom, pa sam bila vrlo zainteresirana. Pošla sam sa sestrom pogledati utakmicu u Gruž. Tijekom utakmice smo pokušavale shvatiti pravila, tražile na mobitelu. Nisam se nikada prije susrela ni s malim nogometom. Gledala sam veliki nogomet, ali nikada mali. A to je vrlo popularno ovdje. Dubrovnik je manji grad, ali imate puno različitih sportova ovdje i svaki od njih ima svoju publiku. To mi se jako sviđa. Mislim da je ovo baš grad sporta.
Kakav je osjećaj igrati za mlađe reprezentacije Ukrajine? Pogotovo u kontekstu trenutnih zbivanja.
Nastupala sam za U20 i U22 reprezentaciju. Bila sam baš sretna i ponosna zbog igranja u reprezentaciji. Lijep je osjećaj igrati protiv drugih zemalja i predstavljati svoju. Stvarno nezaboravno i drugačije iskustvo. Stekne se i puno poznanstava u reprezentaciji. To mi pomaže da se osjećam još ugodnije i sigurnije kao igračica.
DUBROVNIK SEA SUN HOTELS d.o.o. objavljuje
POZIV ZA NAJAM SMJEŠTAJA SEZONSKIH RADNIKA
Pozivamo vlasnike nekretnina na području Grada Dubrovnika i Župe dubrovačke koji su zainteresirani za davanje u najam kuća ili stanova za smještaj sezonskih radnika Hotela Sumratin, na iskaz interesa za najam.
Minimalni zahtijevani standardi smještaja su:
• dvokrevetne sobe s odvojenim ležajevima
• zajednička opremljena kuhinja/dnevni boravak
Za prijavu je potrebno dostaviti: adresu nekretnine broj soba s brojem ležajeva broj kupaonica / WC-a broj ostalih zajedničkih prostorija dokaz o vlasništvu ponudu mjesečne cijene smještaja po osobi odnosno ležaju s uključenim režijama kontakt telefon vlasnika
Trajanje najma: 1. ožujka 2025. do 15. studenog 2025.
Ponude se prikupljaju do 15. veljače 2025. godine putem e-mail adrese ljudskipotencijali@dssh.hr ili poštom na adresu Dubrovnik Sea Sun Hotels d.o.o., Šipčine 2, 20000 Dubrovnik.
Kontakt za informacije: +385916218662 ljudskipotencijali@dssh.hr
Odličja se ne sjećaju ni igrači koji su ih osvojili
Rukomet je sport koji se igra kako bi se pobijedio
najdepresivniji
mjesec u godini
Eto takav je sport taj rukomet. Hrvati tijekom druge polovine siječnja u transu prate svoju reprezentaciju, grizu nokte i zazivaju Gospu, a već 1. veljače nemaju pojma koje je mjesto osvojeno. Nemaju mrtve veze ni tko je najzaslužniji za zlato
Upravo je počelo Svjetsko rukometno prvenstvo koje se igra u Hrvatskoj, Danskoj i Norveškoj. Baš zanimljiv sport. Da se svjetska i europska prvenstva ne igraju u siječnju – kada diljem Europe zamre sav život nakon Božića i Nove godine – vjerojatno ga nitko ne bi pratio. Ovako iz godine u godinu, kako bismo što bezbolnije preživjeli zimski solsticij, gledamo dogodovštine naših reprezentativaca. U toj gužvi natjecanja, što bi rekao Prljavi Harry, ni sami ne znamo koliko smo osvojili medalja – pet ili šesnaest. Pojma znači nemamo koliko sa svjetskih i europskih prvenstava imamo odličja, jedino što pamtimo jest da smo osvojili dva olimpijska zlata, a posebno nam je u sjećanju ostalo ono iz Atlante 1996. koje je uostalom bilo i prvo u povijesti Hrvatske. Ili bar mislimo da nam je ostalo posebno u sjećanju.
Da ste me jučer pitali da vam podastrem moje impresije na olimpijsko rukometno finale od prije 29 godina, ovako bih vam kazao: Ja i Burence u njegovoj obiteljskoj kući na Gornjem Konalu gledamo osvajanje prvog olimpijskog zlata i divimo se hrvatskim krilima – Patriku Ćavaru i Irfanu Smajlagiću. Njih dvojica u finalu zabili su svaki po 10 golova, ne zna se koji je ljepši od kojeg – jesu li to driblinzi Paka s lijevog krila ili suhi listovi Irfana s desnog. Sigurno je i Zlatko Saračević s lijevog vanjskog dodao pokoju bombu, a sto posto je isto učinio Iztok Puc s desnog vanjskog. Neki naš pivot, nismo sigurni je li Kljaić, Načinović ili Jović, ubacio je još par otpadaka s crte i to su bili naši golovi, dovoljni za pobjedu.
No, prije neki dan, baš prije početka ovog Svjetskog prvenstva, odlučio sam detaljno izanalizirati taj olimpijski turnir kako bih cijenjeno čitateljstvo podsjetio na te legendarne događaje. Nakon par klikova mišem shvatio sam da ništa neću shvatiti – na cijelom internetu jako je malo podataka, kao da se turnir igrao u srednjem vijeku, a ne krajem prošlog stoljeća. Evo samo jedan primjer – u arhivi EHF-a (Europske rukometne federacije) kada kliknete na pdf match report od polufinala Olimpijade između Hrvatske i Francuske dobit ćete prazan list, točnije samo rezultat. Nema tamo ni tko je igrao, ni koliko je tko golova dao, čak ni tko su bili suci. I tako je sa svim utakmicama. No posao novinara je iskopati zanimljivosti, pa se nisam smeo u naumu ni slabašnim brojem podataka.
IMA LI TORGOVANOV SIGURNOSTI? Olimpijski turnir, to nije teško naći, igralo je 12 reprezentacija podijeljenih u dvije skupine. Iz svake skupine dvije najbolje momčadi idu u polufinale. Mi smo bili zajedno sa Švedskom, Rusijom, Švicarskom, Amerikom i Kuvajtom. Prvenstvo počinjemo protiv slabašnih Švicaraca i mučimo se kao Donald Trump s imigrantima. Jedva pobjeđujemo 23-22. U drugom kolu nemamo problema s Kuvajtom, kao ni u trećem sa Sjedinjenim Američkim Državama. No potom slijede utakmice odluke protiv europskih velikana rukometne igre. Prva na redu je Rusija, aktualni olimpijski pobjednik. Rusija je već izgubila od Švedske, pa se mora vaditi na nama. Ako izgubi, to im je kraj.
Piše Maro Marušić foto Davor Puklavec/ PIXSELL
Švedi su do kraja utakmice uspjeli samo smanjiti za jedan gol i Hrvatska je nošena Jovićem, Golužom, Mikulićem i Perkovcem došla po prvi put u svojoj povijesti do zlatne olimpijske medalje. Da ste do prije neki dan pitali, mislio bih da su najveći obol dali Ćavar, Smajlagić, Saračević i Puc, a dobri naš Iztok zbog ozljede uopće nije igrao finale
Kod rezultata
23-19, Hrvatska dobiva igrača više, a do kraja utakmice je samo osam minuta. Naši razvlače švedsku obranu, Sarač tura Smajlagiću na krilo, a njemu ispada lopta. Šta
bi na to rekao moj i Burencetov mozak?
Pa da Irfan u svom rukometnom životu nije napravio ama baš nijednu grešku, a eto ti njega gdje se sapliće u najvažnijem momentu finala
Utakmica tvrda kao španjolska pomadora iz staklenika. Posljednja je minuta susreta, rezultat 2424. Dok Rusija kreće prema šestercu Hrvatske, glas Draga Ćosića je negdje oko srednjeg C. Rusi pokušavaju doći do šanse, ali Hrvati ih tuku, i sve to tako traje dok Elbrond i Lovquist, danski sudački par, ne pokaže na bijelu crtu. Sedmerac za Rusiju 30 sekundi prije kraja utakmice. Glas Draga Ćosića propada u nižu oktavu nošen tužnim mol tonovima.
-Torgovanov kreće prema Matoševiću. Pada li odluka ovim udarcem s crte? Ima li Torgovanov sigurnosti? Može li to Valter još jedanput zaustaviti? – plače glas Draga u C-molu dok ruski snagator zamahuje loptom.
-I možeeeeeeee – diže Drago tonove i ubacuje ih u veseli dur dok kamera zumira vratara Hrvatske. Valter Matošević, iako se smješka, s onim podočnjacima i dalje izgleda kao narkoman na liječenju u komuni – Bravooooo Valtereeeee, majstoreeee! Hrvatska kreće u posljednji napad na utakmici, Drago je s glasom već visoko kao Barbra Streisand na porodu. Hrvatska je u napadu totalno bezidejna, dodava se bez ikakve vizije, sve dok se lopta ne nađe u rukama Božidara Jovića, kojemu se dopizdilo dodavati, pa ju odapne silovito kao srednjovjekovni plemić samostrijel.
-I Jović pogađaaaa – vrišti Drago u F-duru koji je sad dvije oktave više od Freddieja Mercuryja - 25:24. Kraj je. Hrvatska je u polufinalu Olimpijskih igaraaaa.
Tamo su Kockasti sredili Francusku predvođenu legendarnim Jacksonom Richardsonom. Nažalost, rekosmo već, na čitavom world wide webu ne može se ništa naći o toj utakmici, osim onog praznog papira i rezultata 24-20 za nas. Što je najluđe, lako za Internet, ali podaci s te utakmice ne mogu se pronaći ni u mozgu sudionika. Kada su jednom zgodom pitali Smajlagića da se malo prisjeti igara s Olimpijade, rekao je da se ne sjeća, jer je to davno bilo. Kako god, eto nas u finalu, na megdan s velikom Švedskom koja je tih godina haračila svjetskim rukometom. Sreća po naš tekst da je netko prije tri mjeseca postavio finale na YouTubeu.
STAFFAN OLSSON BEZ GUMICE ZA KOSU
Klikćem mišem za početak videa, a glas Boža Sušeca vraća me na Kono u sparno ljeto tisuću devetsto devedeset i šesto. Drago Ćosić, naime, nije mogao prenositi finale, jer mu je glas pukao kao Torgovanov na onom sedmercu.
-Ovo je apsolutni svjetski rekord u povijesti. Nikada se rukometna utakmica nije igrala pred tolikim brojem gledatelja. Ima ih više od 25 tisuća – započeo je Božo prijenos iz Georgia Domea. Šveđani su favoriti, iskusna prekaljena momčad u kojoj su svi igrači prešli 30. godinu. Koliko su samouvjereni najbolje govori izgled njihovog desnog vanjskog Staffana Olssona. Ljubitelj metal muzike iz Uppsale nikad ne vezuje onu svoju dugu kosu, već mu čitavog meča upada u oči, ali što
Hrvatski rukometaši u Atlanti 1996. osvojili su prvo olimpijsko zlato u povijesti Hrvatske
će njemu uopće vidni osjet kada se Šveđani toliko znaju da mogu igrati bez gledanja. Počinje meč, i stvarno se čini da je riječ o srednjem vijeku. Na ekranu uopće nema rezultata, niti semafora, a na dresovima ne pišu imena igrača, a na našima čak nema ni reklame za HEP. Hrvati spektakularno otvaraju utakmicu, vode sa 6 naprema 1. Božidar Jović, za kojeg moj mozak uopće nije znao da je bio u prvoj postavi, nakon odlučujućeg gola Rusima, evo sad trpa i Šveđanima. U napadu mu se s desnog vanjskog pridružuje Slavko Goluža za kojeg bi se moj prefrontalni korteks zakunuo da je u reprezentaciji služio kao nosač vode, a ne nosač zgoditaka. Jedino što bi moj mozak pogodio jest da Goluža, igrao ili ne igrao, ima onu njegovu smiješnu frizuru, vječito oznojnu - i kad je na terenu i kad je na klupi. Uglavnom, naši glavni aduti su pritajeni, nose nas Goluža i Jović. Sad im se priključuje i srednji vanjski Goran Perkovac koji puca iz zraka, ali i s poda - zemlja-zrak, zrak-zemlja, kako god - i Hrvatska cijelo poluvrijeme osjetno vodi, Švedska joj se nikako ne može primaknuti, a slično se nastavlja i u drugom poluvremenu gdje mrežu Tommyja Svenssona para i naš lijevi vanjski Zoran Mikulić, iako bi moj i Burencetov mozak sivu tvar u vatru stavio da je Saračević u finalu bio nezamjenjiv. Ali cijela Hrvatska uključujući njegovu obitelj zaboravila je da je Mikulić uopće bio na Olimpijadi, a kamoli igrao finale i još k tome bušio švedske vratare. Na polovici drugog poluvremena naši vode 20-13 i čini se da će bez stresa i anksioznosti dovući utakmicu do kraja. Ili ipak neće.
Švedi se mic po mic približuju, ali još nisu na horizontu. Kod rezultata 23-19, Hrvatska dobiva igrača više, a do kraja utakmice je samo osam minuta. Naši razvlače švedsku obranu, Sarač tura Smajlagiću na krilo, a njemu ispada lopta. Što bi na to rekao moj i Burencetov mozak? Pa da Irfan u svom rukometnom životu nije napravio ama baš nijednu grešku, a eto ti njega gdje se sapliće u najvažnijem momentu finala. Magnus Wislander lako zabija iz kontranapada, a u našem sljedećem napadu zicer promašuje nitko drugi doli najbolji strijelac Olimpijade Patrik Ćavar. Naša dva najbolja igrača tako prosipaju prednost u trenucima kada imamo igrača više, iako sam prije početka gledanja ovog meča bio siguran da su upravo njih dvojica iznijeli hrvatsku pobjedu.
BOŽIDARE, BOŽIDARE…
Švedskoj se u napadu vraća izbačeni igrač, a Staffan Olsson s kosom na očima iza leđa dodaje krilu koje opet zabija, a Vladimir Jelčić pri tom radi prekršaj za isključenje.
-Uuuuuuu, neugodno - plače sad Božo Sušec u E-molu – Sve loše što se loše moglo dogoditi u
petak, 17. siječnja 2025.
zadnje dvije minute dogodilo se. Imamo samo dva razlike i igrača manje, a do kraja pet minuta. Perkovac puca, ali Svensson brani. I opet primamo gol s krila, i eto Šveđana na samo golu zaostatka. Potom se igra gol za gol, sve dok heroj Olimpijade Božidar Jović opet ne zvekne za dva razlike.
-Božidare, Božidare, kakav gol si sada zabio – dere se Božidar Sušec svjestan da su Hrvati zakoračili na najviši dio pobjedničkog postolja. Švedi su do kraja utakmice uspjeli samo smanjiti za jedan gol i Hrvatska je nošena Jovićem, Golužom, Mikulićem i Perkovcem došla po prvi put u svojoj povijesti do zlatne olimpijske medalje. Da ste do prije neki dan pitali, mislio bih da su najveći obol dali Ćavar, Smajlagić, Saračević i Puc, a dobri naš Iztok zbog ozljede uopće nije igrao finale.
Eto takav je sport taj rukomet. Hrvati tijekom druge polovine siječnja u transu prate svoju reprezentaciju, grizu nokte i zazivaju Gospu, a već 1. veljače nemaju pojma koje je mjesto osvojeno. Nemaju mrtve veze ni tko je najzaslužniji za zlato. Prije četiri godine na Indexu je provedena anketa u kojoj je 25 tisuća Hrvata biralo najbolju hrvatsku sedmorku u povijesti. Na poziciji pivota nadmoćno je pobijedio Igor Vori s 51 posto glasova, drugo mjesto osvojio je Renato Sulić s 36 posto, a Božidar Jović, najzaslužniji za prvo hrvatsko olimpijsko zlato u povijesti, osvojio je sićušnih 6 posto glasova. No to ne čudi, jer se vjerojatno ni on sam ne sjeća da je goloruk izbacio Ruse i potopio Šveđane. Kao što se ničega ne sjećaju ni Smajlagić, ni Burence, ni ja, ni Europska rukometna federacija, ni cijeli internet i YouTube.
Rukomet se, jasno je to svima, ne igra za almanahe i anale, čak ni za pitanja u kvizovima, njegova jedina svrha je izgurati siječanj i bezbolno se dogurati do dužih dana.
Hrvati spektakularno otvaraju utakmicu, vode sa 6 naprema 1. Božidar Jović, za kojeg moj mozak uopće nije znao da je bio u prvoj postavi, nakon odlučujućeg gola Rusima, evo sad trpa i Šveđanima. U napadu mu se s desnog vanjskog pridružuje Slavko Goluža za kojeg bi se moj prefrontalni korteks zakunuo da je u reprezentaciji služio kao nosač vode, a ne nosač zgoditaka
Božidar Jović, junak Atlante
Najbitnije novosti koje donosi novi Zakon o upravljanju
i održavanju zgrada
Dugo očekivani Zakon o upravljanju i održavanju zgrada izglasan je na sjednici Hrvatskog sabora i stupio je na snagu 1. siječnja 2025. godine.
Stoga DOMOUPRAVA DUBROVNIK d.o.o. obavještava suvlasnike u stambenim zgradama pod upravljanjem o bitnim promjenama koji novi Zakon donosi. Zakonom se, prije svega, želi pridonijeti kvaliteti stanovanja u višestambenim zgradama. Uredit će niz pravnih praznina koje su do sada negativno utjecale na cijeli sustav upravljanja zgradama. Prvi put do sada definira se i pojam zgrade, ali i utvrđuje pravna osobnost u sustav uključenih aktera, suvlasnika, predstavnika suvlasnika i upravitelja zgrada. Zakonom se propisuju prava i obaveze predstavnika suvlasnika, suvlasnika i upravitelja. Na taj način zaštitit će se kako javni tako i privatni interes kako ne bi, kao što je to bilo do sada, jedino rješenje bilo ono koje bi za sobom povlačilo sudski proces. Nažalost, više puta bi suvlasnici onemogućavali ovlaštenim osobama ulaz radi otklanjanja kvara/saniranja problema, te osim putem Suda nije bilo mogućnosti riješiti problem na drugi način. Pravilnicima koje će propisati resorno Ministarstvo bit će definiran i sadržaj kućnog reda te će za nepridržavanje suvlasnicima izdavati opomene, ali i novčane kazne. Za upravitelje prekršajne kazne iznose od 700 eura do 5.500 eura, a za suvlasnike prekršajne kazne iznose od 2.000 eura do 10.000 eura. Prekršaji se odnose na ometanje radova obnove i nužnih radova, ugradnji klima uređaja na ulična pročelja i zatvaranje balkona te kratkoročni najam i najam za radnike bez suglasnosti kvalificirane većine suvlasnika. Za izvođače nezakonitih radova (zatvaranje balkona, ugradnja klima na ulična pročelja i sl.) prekršajne kazne iznose od 5.500 eura do 10.000 eura. Zakon uvodi pojam zajednice suvlasnika s pravnom osobnosti i vlastitim OIB-om što će znatno ubrzati upravne i sudske postupke te olakšati zgradama apliciranje za fondove (obnove fasada, energetske obnove, ugradnja solarnih elektrana i dizalica topline na zgradu). Uvodi se Registar zajednice suvlasnika što je preduvjet za dobivanje OIB-a, a iz tog će Registra velik dio podataka preuzimati Po-
rezna uprava u svoj Registar kućanstava. S pomoću tog registra dugoročno ćemo imati kvalitetne podatke o kućanstvima u Republici Hrvatskoj i pokazatelje za stanove u prostoru što će olakšavati postupanje hitnim službama.
Nadalje, minimalan iznos zajedničke pričuve po četvornome metru vrijednosne površine stana godišnje iznosi 0,54 % etalonske cijene građenja koju objavljuje Ministarstvo. Trenutno je još uvijek na snazi Podatak o etalonskoj cijeni građenja od kolovoza 2024. g. sukladno kojem minimalni iznos zajedničke pričuve u skladu s gornjim izračunom iznosi 0,36 EUR/m2. Slijedom toga DOMOUPRAVA DUBROVNIK
d.o.o, obavještava suvlasnike da ukoliko su do sada plaćali niži iznos po četvornom metru, isti se od siječnja 2025. g. automatizmom povećava na minimalni iznos u skladu s navedenom odredbom Zakona. Isto tako, sa svakom sljedećom promjenom etalonske cijene građenja, usklađivat će se i minimalni iznos pričuve, te će se u skladu s tim obračunavati i naplaćivati zajednička pričuva zgrade.
Također, bitna promjena koju ovaj Zakon donosi je i smanjenje postotka suglasnosti suvlasnika za donošenje odluka o popravcima u zgradama i održavanjem istih. Tako će za hitne i nužne popravke biti potrebna suglasnost manjeg broja suvlasnika što će uvelike olakšati rješavanje zahtjeva kako upraviteljima tako i suvlasnicima. No i dalje ostaje problem manjka radne snage
i izvođača za obavljanje radova. Zbog navedenih razloga nismo u mogućnosti uvijek sve zahtjeve riješiti brzo i efikasno, stoga su prioritet hitne i nužne intervencije. Sve zgrade će imati predstavnika suvlasnika, a sve u cilju bolje komunikacije suvlasnika u zgradi i prema upravitelju zgrade. Ako suvlasnici sami ne izaberu predstavnika suvlasnika upravitelj će imenovati prinudnog predstavnika suvlasnika sukladno zakonskim odredbama.
Kao i do sada, potičemo suvlasnike da redovno održavaju sastanke na zgradama, vode brigu o održavanju zajedničkih dijelova zgrade te im stojimo na raspolaganju za sve upite i pomoć u rješavanju zahtjeva. Popravci, izmjene dotrajalih dijelova i ulaganje u zajedničke dijelove zgrade na korist je svim suvlasnicima jer se povećava vrijednost nekretnine. Pozivamo na suradnju svih aktera, kako suvlasnika tako i predstavnika suvlasnika kako bi se prilagodba novim pravilima uspješno i u zadanim zakonskim rokovima i provela.
Tekst Zakona dostupan je na sljedećoj poveznici: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2024_12_152_2502.html
Suvlasnici će biti pravovremeno obaviješteni o novostima i informacijama putem web stranice DOMOUPRAVE DUBROVNIK d.o.o.: https://www.domouprava-dubrovnik.hr/
KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA
Piše Mario Klečak
Primjećen jelen blizu Arboretuma
Grad Dubrovnik je platio 50 tisuća eura (s PDV-om) za izgradnju dječjeg igrališta u selu Riđica, izvijestili su na svojim web-stranicama. Nije poznato, je li to plod demografskih mjera našeg novog ministarstva ili su se naši lokalni čelnici sami dosjetili načinu kako tamo masovno naselit mlade obitelji s puno djece. Ali stanovnici ovog sela su sretni i zahvalni i neće stat na ovom projektu. Stručnjaci su izračunali da za potpuni uspjeh ovih mjera, treba još izgradit barem 40 parking mjesta, javnu rasvjetu, javni zahod, svlačionice, bazen za plivanje i nogometno igralište s tribinama i barem sto mjesta. Svakako treba i društveni dom za priredbe, kafić s pečenjarom i nove uredske prostorije mjesnog odbora. Ima tu još posla. Ideja izgradnje dječjeg igrališta je hvalevrijedna; odrasli su sve sami smislili, a jedino što su zaboravili pitati djecu, hoće li se oni igrati na tom igralištu. Znajući današnju djecu, odgovor bi vjerojatno bio: radije bih - brzi internet!
Stanovnici Trstenoga, a ima ih oko dvjesto, nisu od Grada tražili skupe projekte, nego samo jedan pješački prijelaz. Tamo svaki stanovnik po pet, šest puta dnevno prelazi magistralu. Djeca još i češće. Ako idu u grad, moraju preko magistrale, ako se vraćaju iz grada, isto tako, ako idu na more, u Arboretum, u crkvu, na groblje, moraju proći preko magistrale. Umjesto godinama uzaludno traženog pješačkog prijelaza (zebre), u centar mjesta, kod platana, jedno jutro uoči praznika, primijetili su Djed Mrazovog - jelena. Pristojni tamošnji žitelji su poklon učtivo primili, a onda na njega zalijepili natpis: jebeš jelena, nama treba – zebra. Ma bi li ovo vragu palo na pamet?
Ministar gospodarstva je izgleda na tragu rješavanja problema visokih cijena hrane. Po njemu, krivi su građani što to plaćaju, a ne on koji ne može određivat cijene u butigama pa je odlučio s javnošću podijelit anegdotu o prijateljici koja mu se pohvalila kako je sama ispekla 50 kiflica za sedam eura.
Neki građani, koji još od drastičnog povećanja ministarskih plaća sve njihove
savjete smatraju anegdotama, su uvjereni kako spomenuta osoba tih 50 kiflica nije ispekla za doma, nego za pekaru. Što će kome danas za objed 50 kiflica? Pa i da samo njih jedemo. A glavno pitanje je kako riješit ostatak namirnica? Hoćemo li onda sami doma proizvodit i svoj jogurt, maslo i paštetu? Hoćemo li umjesto zabranjene klime na balkonu montirat par košnica za med, a oni sretniji s bokunom zemlje, bacit se na uzgoj kokoši, prasaca i krave, pa trgovinama hranom pokazat da oni nisu baš Bogom dani?
Samo s našom srećom, lako bi nas mogla omesti kakva ptičja gripa, svinjska kuga ili kravlje ludilo. Ali to je kompetencija drugog ministarstva. Izbor zvijezde za doček Nove godine u nas u gradu, imao je nešto zakašnjeli odjek i u našoj metropoli. Mediji su se raspisali o slaboj posjećenosti dočeku s Zuccherom, vrijednim 300 tisuća, od samo 7 i po tisuća građana i gostiju, za razliku od lani, kad je Zdravko Čolić, plaćen tri puta manje, u grad doveo duplo više čeljadi. Dvojbe su i oko sponzorstva, za kojega se vjeruje, da je zapravo javni novac koji je samo preraspodijeljen iz javnih firmi u njihova osnivača. Dok iz Grada tvrde kako je sa sponzorima sve
u redu, a naš grad mirita inozemnu zvijezdu, iz oporbe pitaju: nije li i Čolić izinozemstva?
Bura je malo omela drugi krug predsjedničkih izbora, ali milijun i po’ Hrvata je ipak izašlo. Predsjednik će i dalje bit predsjednik, po želji tri četvrtine izašlih birača. A pobjednik je neobično skromno i ponizno zahvalio biračima uz komentar da je ovo manje poruka njemu, a više - Plenkoviću. Njegov protivnik je sportski podnio poraz. Iako potajno sumnja na utjecaj Rusa. Ipak, sve je ispalo dobro za Hrvatsku, a još bolje za čovječanstvo. Većina izašlih glasača ne traži baš dlaku u jajetu, ali su sretni što im jaja nisu u istoj košarici s mućcima vladajućih. A uz to, bjelosvjetska nauka jedva čeka povratak priznatog znanstvenika. SDP je do kasno uvečer slavio pobjedu, a s desnice su se narugali kako je ljevica preuranjeno pobjedu svog kandidata proglasila svojom. A onda su ovi njih podsjetili kako je narod na zadnjim parlamentarnim izborima cijelom HDZ-u udijelio 600 tisuća glasova, a na ovim izborima samom Milanoviću duplo više. Time su ovi izbori pokazali da je Milanović legitimni predstavnik hrvatskog naroda, a Plenković tek legitimni predstavnik HDZ-a. Pa neka se oni i dalje rugaju!
Prvi čovjek Facebooka priznao da je sudjelovao u najvećoj obmani čovječanstva
Mark Zuckerberg –suncokret nad suncokretima
Kako je moguće da Zuckerberg priznaje da je sudjelovao u najvećoj obmani čovječanstva u povijesti? Kako je riječ o teškoj pički koja se boji Donalda Trumpa. Zato se odlučio i na ukidanje
fact checkera koji su stalno radili protiv Trumpa
Cijeli rat proveo sam u Dubrovniku. Nismo imali struje i vode, ali lako za to, bez toga se nekako moglo, ali ubilo me što nije bilo prijenosa Europskog prvenstva u nogometu, Wimbledona, utakmice za zlato protiv Dream Teama, Novogodišnje turneje… Umjesto Ivaniševićevih bombi na servisu, gledali smo one sa Žarkovice. Umjesto Kukočevih trica, tu su bila tri prsta četnika na Bosanci. Mislio sam da nikad više u svom životu neću prisustvovati nečemu tako strašnom. Uf, kako li sam se samo prevario.
Cijelu koronu proveo sam u Dubrovniku. Nismo imali posla i para, ali lako za to, bez toga se nekako moglo, ali ubilo me što nije bilo prijenosa Europskog prvenstva u nogometu i Wimbledona.
Umjesto John Isnerovih bombi na servisu, slušali smo Capaka koji je govorio da se može kihnuti u tenisku lopticu i prenijeti virus protivniku, pa je zabranio reketanje po terenima Lijepe Naše. Nije bilo ni trica na televiziji, pa smo preskakali ogradu na terenima Babinog kuka i igrali košarku, sve dok netko ne bi pozvao policiju. To je bila najstrašnija stvar koju sam doživio u životu –gora i od rata, i od potresa - da me policija maltretira zbog pucanja trice. Nisu nam dali da radimo, da šetamo, da se bavimo sportom, čak da izlazimo iz kuće. I to sve zbog smiješnog virusa koji je ubijao uglavnom ljude koji su jednom nogom već zakoračili na vječna lovišta.
INFLACIJA JE POSLJEDICA KORONA MJERA
Mnogi još uvijek misle da je strašna inflacija kojoj svjedočimo posljedica rata u Ukrajini i uvođenja eura. To je totalno pogrešno. Inflacija je izravna posljedica korona mjera i tiskanja novca. Cijene su danas potpuno sulude, puno gore nego u devedesetim godinama kada smo se oporavljali od ratnih strahota. Farmaceutska industrija, političari, mediji, ali i svi oni građani koji su podrža-
vali mjere uzročnici su ovih teških vremena u kojima živimo. Kada se sljedeći put šlagirate nekom cijenom u supermarketu znajte da ste vi, koji ste slijepo vjerovali u Capaka i Markotić, zaslužni za njihovo divljanje. Hrvatska je, koje li tragedije, još i bila mila majka prema drugim zemljama koje su se totalitaristički odnosili prema svima koji drugačije misle. Sjetite se samo kako su SAD i Australija ugnjetavali Novaka Đokovića jer se nije cijepio. I onda, nakon svega, dođe prije neki dan Mark Zuckerberg, prvi čovjek Facebooka, u podcast kod Joea Rogana i mrtav hladan kaže kako je sudjelovao u najorganiziranijem kriminalu od svih mogućih organiziranih.
-Bilo je brutalno. Administracija Joe Bidena vrištala je i psovala zaposlenike Mete vršeći pritisak da uklonimo sav sadržaj vezan uz nuspojave cjepiva protiv COVID-a. Dok su pokušavali promovirati cijepljenje cenzurirali su svakoga tko je imao drugačije mišljenje – rekao je Zuckerberg potvrdivši tako ono što se odavno zna.
Što se to odavno zna? Pa da Biden, von der Leyen, Zuckerberg i svi ostali trebaju određeni dio svog života provesti u zatvoru, jer su osiromašili svijet kao rijetko tko u povijesti. Mjere protiv COVID-a donijele su gore posljedice po čovječanstvo od Drugog svjetskog rata. Uništeni poslovi i životi, mentalni problemi, nepriuštivo stanovanje, brutalna inflacija kojoj se kraja ne vidi, a sve na račun farmaceutskih tvrtki i korumpiranih političara.
Kako je moguće da Zuckerberg priznaje da je sudjelovao u najvećoj obmani čovječanstva u povijesti? Kako je riječ o teškoj pički koja se boji Donalda Trumpa. Zato se odlučio i na ukidanje fact checkera koji su stalno radili protiv Trumpa. Sada kada je na izborima pobijedio Demokrate, Zuckerberg kao klasična pičkica, pokušava mu se uvući u dupe koliko god može. Upravo su Biden, Zuckerberg i slični doveli Trumpa na vlast. Nisu Ame-
Upravo su Biden, Zuckerberg i slični doveli Trumpa na vlast. Nisu Amerikanci toliki idioti da glasaju za budalaša Trumpa, znaju dobro o kakvom se kretenu radi. Oni su samo zbog sulude politike oko korone i posljedično pada standarda htjeli s vlasti skinuti Joe Bidena, najgoreg američkog predsjednika u povijesti. Da se kojim slučajem Vladimir Putin kandidirao za predsjednika Amerike, bez problema bi pobijedio Bidena
Piše Maro Marušić
rikanci toliki idioti da glasaju za budalaša Trumpa, znaju dobro o kakvom se kretenu radi. Oni su samo zbog sulude politike oko korone i posljedično pada standarda htjeli s vlasti skinuti Joe Bidena, najgoreg američkog predsjednika u povijesti. Da se kojim slučajem Vladimir Putin kandidirao za predsjednika Amerike, bez problema bi pobijedio Bidena.
NEMA ODGOVORNOSTI
Nevjerojatno je da ni u Hrvatskoj, ni u ostatku svijeta još uvijek nitko nije snosio odgovornost za potpuno promašenu politiku oko korone. Da su se barem izvinuli, ali čak ni to. Kao da se ništa nije dogodilo, samo je sve pometeno pod tepih. Zuckerberg nikad ništa slično ne bi izjavio da postoji ikakva mogućnost da odgovara za svoje korona grijehe. Da je Biden slučajno pobijedio i dalje bi šutio o svemu, a ‘fact checkeri’ bi nastavili potkopavati sva drugačija mišljenja koja ne idu u prilog medijskom mainstream mišljenju. Kakva je to demokracija bez dijaloga i druge strane medalje? To nije demokracija, nego diktatura.
Inače, cijela ta priča oko fact checkera je smiješna. Što je uopće istina, kako se može za bilo što tvrditi da je skroz točno? Ništa na svijetu nije crno-bijelo, ne možeš protiv ničega biti ni skroz za,
ni skroz protiv. Čak nema veze ni ako se nešto pogriješi, važno je reći ‘oprosti’. Upravo to je falilo u čitavoj priči oko korone. Da netko kaže ‘Oprostite što smo ovako radili, mislili smo da je virus opasniji’. Ali nitko nije rekao ništa. I onda se problem samo produbljuje. I sve se manje ikome vjeruje. Ovoga puta najviše je kompromitirana znanost. Još više će bujati teorije zavjere, a njih će sada ponajviše podržavati Mark Zuckerberg. Jer njega uostalom totalno briga što je istina, a što ne, jebe se njemu za fact checkere, njega jedino interesiraju lova i moć, a sad kad je Donald Trump glavni, samo će napraviti okret od 360 stupnjeva. Preći će s podrške debilu Bidenu na podršku debilu Trumpu.
-Optimističan sam u pogledu ulaska Trumpa u Bijelu kuću. Mislim da on samo želi da Amerika pobjeđuje – kazao je šef Facebooka Joeu Raganu, inače liku koji je tijekom pandemije često kritizirao COVID politiku i bio predmet oštrih napada. Mark Zuckerberg, suncokret nad suncokretima, lizač analnih otvora uvijek linijom manjeg otpora. Fact checkeri su trebali samo ustvrditi jedan jedini konačni fakt, a to je da Facebook i ostale društvene mreže brutalno štete čovječanstvu. I onda cenzurirati sve instagrame, tik-tokove, X-ove… Ugasiti svjetlo i poći na košarkaški teren pucat tricu.
Nije bilo ni trica na televiziji, pa smo preskakali ogradu na terenima Babinog kuka i igrali košarku, sve dok netko ne bi pozvao policiju. To je bila najstrašnija stvar koju sam doživio u životu – gora i od rata, i od potresa - da me policija maltretira zbog pucanja trice
Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik
Franica, Marko i Doris - Lapadom se šetati pođe i do plaže Neptuna često dođe
Anton i Vera - kućica na Stradunu više nema, al’ se slika u obiteljski album sprema
Michelle Ramonita, Vlaho i Karmen - kad se želi i voli raditi, posla ima, bez obzira što je (pro)hladno i kalendarska zima
Mića i Dino - prijateljima se opet susresti milo i bilo je baš fino
Giorgio i Dubravka - kroz Porat se đirati ide, ali zimi rado pođu i u Zagreb, do svojih Odette i Ide
Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik
Damir i Minđo - za najdraži “stol s pogledom” su sjeli i razgovor zapodjeli
Željka i Katarina - nije im bilo teško do Belvedera pješice “potegnuti” i noge “protegnuti”
Nika i Silva - noni je voljena unučica draža i ljepša, nego bilo koja slika
Ivana i Sandra - omiljena je kava odabrana
Jadranka i Dinko - feste su prestale, dekoracije “nestale”, uspomene ostale
GRČKI PUTNIČKI BROD
foto PRIVATNI ARHIV
‘CONSTELLATION’ Izgrađen je u pulskom brodogradilištu, a plaćen je brazilskom kafom
Zanimljivo je da oba naša brodogradilišta nisu dobila novac za izgradnju brodova već su međudržavnim ugovorom između Jugoslavije i Brazila bili plaćeni brazilskom kavom, a naša država je nadoknadila brodogradilištima iznos u dinarima
Grčki brodar K-Lines je u svom programu Hellenic Cruisesa za 1982. godinu objavio polaske dvotjednih kružnih putovanja svojim brodom CONSTELLATION od proljeća do konca listopada s itinererom: Venecija - Katakolon - Port Said - Ashdod - Rodos - Istanbul -Mikonos - Pirej - Krf - Dubrovnik - Venecija. Svojom veoma zanimljivom životnom pričom ovaj grčki putnički brod doista zaslužuje našu posebnu pozornost. Njegova priča započinje 5. studenog daleke 1961. godine kada je za brazilskog naručitelja Companhia Nacional de Navegacao Costeira íz Rio de Janeira s navoza pulskog brodogradilišta Uljanik u more porinuta novogradnja broj 237, tom prigodom krštena imenom ANNA NERY. Bio je to putničko-teretni brod od 10444 bruto tona, dug 150 i širok 19 metara za prihvat 482 putnika. Dva sedamcilindarska B&W-Krupp diesel pogonska stroja ukupne snage 5958 kw omogućavala su preko dvije propele plovidbu brzinom od 17,5 čvorova.
Blizanac broda (sister ship) je bio ROSA DA FONSECA koji je u studenom iste godine í za istog brazilskog brodara izgrađen u splitskom brodogradilištu. Zanimljivo je da oba naša brodogradilišta nisu dobila novac za izgradnju bro-
dova već su međudržavnim ugovorom između Jugoslavije i Brazila bili plaćeni brazilskom kavom, a naša država je nadoknadila brodogradilištima iznos u dinarima.
PLOVIDBE DO RIO DE JANEIRA
ANNA NERY, ponos tadašnje hrvatske brodogradnje, predana je naručitelju 27. kolovoza 1962. kada se zaputila na daleko putovanje preko Atlan-
Piše Ivo Batričević
Anna Nery
Nakon što je K-Lines
1987. otišao u stečaj, CONSTELLATION je ostao raspremljen na raznim sidrištima oko Pireja i Perame pune četiri godine. Prodan 1992., brzo je promijenio tri vlasnika, ali i dva imena MORNING STAR i REGENT SPIRIT. Prvo plovi na kružnim putovanjima Tihim oceanom, potom u vodama oko Meksika te ponovo u Sredozemlju gdje je zbog dugovanja 1995. u francuskoj Nici zaplijenjen. Na javnoj dražbi ga je sljedeće godine kupio ciparski brodar Salamis Cruises i naravno još jednom je promijenio ime
tika. Po dolasku u Brazil, preuzela je održavanje redovne putničko-teretne pruge iz Manausa (rijeka Amazona) do Buenos Airesa. Iste su godine i u španjolskim brodogradilištima izgrađena dva nešto manja broda sličnih karakteristika, tako da je brazilska Costeira s ove četiri novogradnje započela redovno prometovati između Rio de Janeira i Manausa te Lisabona. Kako niti jedan od ova četiri broda nije donio neku veliku korist, Costeira ih je već 1966. prodala državnom brodaru Lloyd Brasileiro. ANNA NERY i ROSA DA FONSECA od tada plove na prugama iz Rio de Janeiro tičući luke: Salvador, Recife, Funchal, Lisabon, Vigo, a potom Rio de Janeiro, Santos, Montevideo, Buenos Aires i na koncu Rio de Janeiro, Vitoria, Salvador, Recife, Fortaleza, Belem, Manaus. Ljeti započinju iz New Yorka povremeno ploviti i na kružnim putovanjima u organizaciji Wall Street Toursa tzv. Carioca Cruises. Ipak pad prometa redovnih brodskih putničko-teretnih pruga svugdje u svijetu, pa tako i u Brazilu doveo je 1978. do obustave prometovanja ovih brodova te njihove ponude na prodaju.
BROD ZAPLIJENJEN PA PRODAN NA DRAŽBI
ANNA NERY je ubrzo prodana grčkom brodovlasniku Kavounidesu i njegovom K-linesu. koji je, pod imenom DANAOS, ostavio pune tri godine ležati u raspremi. Nakon potpune rekonstrukcije, od 1982. plovi na krstarenjima kao CONSTELLATION, pa se tako odmah na novim putovanjima ponovo vratio u Jadransko more odakle je prvi put zaplovio.
ROSA DA FONSECA je 1975. prodana u Japan brodaru Mitsui Osaka Shosen Kaisha gdje je neko vrijeme plovila pod imenom SEVEN SEAS, a potom od 1977. kao NIPPON MARU. Prodana je 1992. PT Kalla Linesu za kojeg pod imenom ATHIRAH plovi u indonezijskim vodama sve do 1998. kada je izrezana u indijskom rezalištu brodova Alang. Nakon što je K-Lines 1987. otišao u stečaj, CONSTELLATION je ostao raspremljen na raznim sidrištima oko Pireja i Perame pune četiri godine. Prodan 1992., brzo je promijenio tri vlasnika, ali i dva imena MORNING STAR i REGENT SPIRIT. Prvo plovi na kružnim putovanjima Tihim oceanom, potom u vodama oko Meksika te ponovo u Sredozemlju gdje je zbog dugovanja 1995. u francuskoj Nici zaplijenjen.
Na javnoj dražbi ga je sljedeće godine kupio ciparski brodar Salamis Cruises i naravno još jednom je promijenio ime, ovaj put u SALAMIS GLORY. Od tada je plovio na kraćim kružnim putovanjima istočnim Sredozemljem i više nije dolazio u naše luke. SALAMIS GLORY je 24. studenog 2009. prodan indijskim rezalištima brodova za 530 000 eura te se prema Alangu uputio početkom prosinca. Tamo je na iste plaže stigao nedugo iza naše DALMACIJE, broda koji je bio izgrađen na istim Uljanikovim navozima u Puli, i to baš po modificiranim nacrtima originalne ANNE NERY kao njena nešto manja kopija. Već koncem svibnja 2010. poznati američki pomorski analitičar Peter Knego poslao je iz Indije poruku da su navozi u Alangu na kojima su zajedno izrezani DALMACIJA i SALAMIS GLORY potpuno prazni.
Constellation
Salamis Glory u Limassolu 2006 (foto Neven Jerković)
Umjesto vijenca za pok. Jasnu Prizmić, susjedi iz zgrade prilažu 90 eura
U spomen na kap. Iva Jerkovića 30 eura prilaže Ljiljana Šegedin
CARITAS DUBROVAČKE BISKUPIJE
U spomen na dragog prijatelja Mirka Pavlovic umjesto cvijeca prilazu obitelj Bace prilaže 30 eura
U spomen na dragog prijatelja Iva Jergoviću umjesto cvijeća obitelj
Bace prilaže 30 eura
Đuro Dadić umjesto vijenca za pok.
Jasminku Prizmić prilaže 30 eura
U spomen na pok brata Cvijeta i pok. roditelje Pera i Lucu Ljubić prilaže Katarina Knežević 50 eura
DVA SKALINA
U spomen na pok. Vicka Handabaku, 50 € prilaže Katarina Banović Pavlin.
U spomen na kap. Iva Jerkovića 30 € prilaže Mira Lučić;
humanitarni prilozi
U počast uspomene na dragog prijatelja Davora Dabrovića, umjesto cvijeća 50 € prilažu Ankica i Božo Brzica;
U spomen na pok. gospara Iva Jerkovića, 120 € prilažu stanari Orkanskih visova;
U spomen na pok. Vicka Handabaku, 50 € p rilažu Anica i Miho;
U spomen na našu Antonelu Tonku Kovačić, 40 € prilaže Kristina Batina;
U spomen na Balda Sjekavicu - oca naše Anke, umjesto cvijeća, 60 € prilažu Marina i Tea Kisić;
U spomen na dragog dunda Balda Sjekavicu, umjesto cvijeća,50 € prilaže obitelji Zorana Čengije; Caffe bara Belfast donacija 27 € ; Miloslavić Pavo Tomislav donacija 26,54 €;
Zlatka Kovača donacija 10 € od; U spomen na mog brata Nika Ogrestu, umjesto cvijeća, 100 € prilaže Mare Đerek;
U spomen na Antuna Tasovca, 50 € prilaže Udruga Daksa 1944/45; U spomen na našeg dragog Zora-
SVAKI TJEDAN
na Amerića, 50 € prilažu Mirjana i Nikola Vojvoda; Marija Milić donacija 30 €; Pelagija Blažević donacija 100 €; Atletski klub Dubrovnik donacija 2000 €;
Uljepšajmo Božić donacija Mare Prlenda 40 € ; Sretan Božić žele Deša, Niko i Rita uz donaciju 50 €; Caffe bar Belfast donacija 33,70 €
Udruga za Down sindrom DNŽ U sjećanje na pok.sestru našeg kolege Tedija Ćustovića umjesto vijenca kolege DPDS-a prilažu 95 EUR-a
DOM MASLINA
Grad Dubrovnik, dar za Božićne blagdane 2.654,00 EUR; ŽUPANIJA DUBROVAČKO NERETVANSKA, dar za Božićne blagdane 1.328,00 EUR; Vlaho Pušić, dar korisnicima Centra 500,00 EUR; Srđan Ćorlija, dar korisnicima Centra 100,00 EUR.
AUTOR: SLAVKO BOVAN
ORKESTAR ČIJI JE RAVNATELJ NA SLICI
VRHOVNI SUD KOTAR GLAZBENIK NA SLICI U TO VRIJEME RIBARSKO DRUŠTVO
PRILOG: POZIVAJUĆI SE NA SEBE ILI DRUGOGA
PRIDJEV OD IMENA NASELJENOG MJESTA BORILAČKI SPORT VOLUMEN TAL. SKLADATELJ, NINO GLUMICA GARDNER POSUDA IZ KOJE SE JEDE
GLUMAC I REDATELJ MINOTIS
DUPLA VRATA
DOVESTI U SKLAD
BELGIJA RODBINA SVETA VATRA IRANACA
KARTAŠKA IGRA (anagram: BURA) PETI DIO DARUVAR
ODGAĐANJE
JAJOLIK TANJUR GRAD U TURSKOJ
GLASANJE KOZE
SLIKAR, ALFRED
15. DAN U MJESECU U ST. RIMU ENERGIJA
DEM. REP. SOMALIJA NOGOMETAŠ, MIKEL VARESE
RIJEKA U TURSKOJ (anagram: PARA)
dvostruka vrata, uskladiti, oval, B, rod, meketanje, raub, petina, UK, odgoda, ide, DRS, VA, dalekozor, I, Arpa, Yves, č, AN, Aco, klub, rast, iole, Z, O, stog, Adam, IO, I, BiH, M, sć, arar, ful, Australija, Oranski red, gaz, navika, iskre , m, Ines, Zijo, onda, Janko, Margetić, ski orkestar, vi. S K A N D I N A V K A
USTANOVA KULTURE MALO DRVO (mn.)
AUTO / MOTO
Prodajem ASTRU H 1.7 cdti
59 kw, prvi vlasnik, prešao124000 km. Cijena po dogovoru. Mob: 091 113 7587
Prodajem Renault Clio 2007. god. bijele boje s pet vrata. Cijena po dogovoru. Mob: 099 723 3631
Prodajem VW Golf 4, benzinac, prešao 187200km, Registriran do 23.10.2025.,cijena 2000EUR. Mob: 098 139 8256
Citroen C4, 1.6 diesel 90ks, 2014 godina. Na satu 242000km, ali ubačen novi motor od 120.000km sve novo na njemu. Ugrađena kuka. Registriran godinu dana/zona. 5000,00€. Mob. +385 99 590 0808
Povoljno prodajem Renault Megane Coupe 1.6 benzinac. 1998. godište, metalik plavi. Registriran do 01/25. Cijena fiksna: 1000,00 EUR Kontakt: 091 445 1314
Prodajem Renault Clio 2007. god. bijela boja, pet vrata, presao 154000 km, garažiran, prva ruka. Cijena 2400 eura. Registriran do devetog mjeseca 2025. Mob: 0989388921
Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA
Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306
Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946
Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468
Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029
Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem po-
dručju grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127
Prodavam grob na Rožatuprazan. 098 787 773
Prodajem stan u Lapadu (Mercedesi), 65 m2, renoviran, 8. kat, parking, super pogled. Sve u blizini, vrtić, bolnica,
Iznajmljuje se restaurant EDEN, Kardinala Stepinca 54. Kontakt 099 5622046
škola... Bez agencija.Cijena 5000 eura po m2. Info 092 33 754 66.
da. Agencije isključene. Kontakt +385996911127
Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799
Mijenjam jednosoban novouređeni stan, 36.5 m2 s parkingom u Župi za stan do 50 m2 u Dubrovniku uz moju doplatu. Mob: 098 244 943
Kupujem grob na katoličkom dijelu groblja Boninovo. Mob:091 212 9889
Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža
Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.
Kontakt: 098 244 390
Prodaje se namješten trosoban stan, 103 m2, sa dvije kupaonice, teracom i balkonom nadomak šetnice u Uvali Lapad. Cijena 4300 Eura/m2 plus parking mjesto u vlasništvu (25000Eura). Molim bez poziva agencija. Kontakt +38520672713
Kupujem stan od 45-60 m2 na Lapadu i užem području gra-
Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946
Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865
Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012
Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351
Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.
Mijenjam stan od 33 m² u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659
Potražujem kamenu kuću sa pogledom na more. Mob 09161 43946
do Cavtata. Mob: 099/675 8557
Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561
Prodaje se zemljište, vlasništvo 30/2880 na Gornjem Brgatu, upisano u ZK.Ur.br. 72, 135 i 139 K.O. Gornji Brgat. Cijena po dogovoru. Info 0998571306 zk.ur.br
Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718
Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob. 098/747 183
Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnom za odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502
Prodajem oranicu u Konavlima, 4175 m2 u blizini glavnog puta, struje i vode. Cijena 11 eur m2. Mob: 091 160 1894
Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659
Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80
Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545
Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Do-
njoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794
Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970
Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107
Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848
Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545
Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App. Prodaje se građevinsko zemlji-
nicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.
Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946
Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476
Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476
Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076
KUPNJA I PRODAJA RAZNO
Prodajem potpuno novu, nekorištenu motornu kopačicu marke VILLAGER s benz. motorom snage 5,6 KS. Tel. 098/344611
Čistim đardine, ostave, pituravam persijane te ostale poslove. Mob: 098/ 931 2558
Sve vrste kombi prijevoza. 098 765 757
Vršimo sve usluge kombi prijevoza. Dostave, selidbe, čišćenja stambenih prostora i šupa. Odvoz glomaznog otpada i svih ostalih materijala. 098 765 757
Meštar s iskustvom pruža usluge sitnih popravaka, montaža-demontaža, prepravaka, tj. svega onoga u kućanstvu što ne možete ili nemate vremena učiniti sami. Usluge: zamjena brava, rasvjetnih tijela, utičnica, bojlera, vodokotlića, sanitarija, persijana, vrata (skidanje stare piture, popravci, pituravanje), sitni zidarski i bravarski poslovi. Mob. 098 765 460
Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica
Dubrovkinja traži sreću u ljubavi u novoj sezoni Gospodina Savršenog
Dubrovkinja Valentina Violić sudjeluje u novoj sezoni Gospodina Savršenog.
„Dolazim iz Dubrovnika i imam 31 godinu. Ljepota je poklon koji sam dobila od svojih roditelja, a sebe smatram jednom jednostavnom ženom koja točno zna što želi u životu“, kaže Valentina koja sada gradi svoj život i karijeru u Splitu. Diplomirala je ekonomiju i odlučno grabi prema svom cilju - postati uspješna poslovna žena!
U ljubavi zna što želi, a još bolje ono što ne želi. Nikad nije bila u dugoj vezi jer ne vjeruje u gubljenje vremena - ako se povezanost ne osjeti odmah, brzo zatvara to poglavlje. Muškarce koji pokušavaju impresionirati glumeći nadmoć može brzo pročitati, a njezina neovisnost i samopouzdanje ponekad im stvaraju nelagodu. No Valentina je svjesna svoje vrijednosti i nikada ne bi financijski ovisila o partneru. Za nju, ravnopravnost i međusobno poštovanje su ključni temelji svake veze.
Iako je temperamentna i odlučna, također zna koliko je bitno biti sigurna u sebe i svoje osjećaje prije nego što se prepusti ozbiljnoj vezi. Gospodin Savršeni za nju mora biti zreo, staložen i odgovoran muškarac - netko tko je može pratiti u svim životnim izazovima. Ima jasnu dobnu granicu: partner mora biti njezinih godina ili nešto stariji, ali nikako previše stariji ni mlađi.
Valentina voli život, izazove i ljude koji je mogu inspirirati. Uz puno strasti prema slobodi i karijeri, sudjelovanje u showu je za nju prilika da, možda prvi put, nekome otvori svoje srce.
Nova sezona showa ‘Gospodin Savršeni’ - uskoro na platformi Voyo i RTL-u!
