Upravo smo saznali za veliki problem naših zatvora, poglavito Remetinca. Tragični nedostatak knjiga, knjiga koje su toliko potrebne svim njihovim uhićenicima jer su jedino svjetlo u tami ćelije. I duhovno, i emocionalno, ali i intelektualno. Upravo to je tim jadnicima i najpotrebnije. Nedopustivo je da siroti Vili mora dva puta zaredom čitati istu, jednu i jedinu knjigu, u samo deset dana, koliko je sjedio u svojoj jednokrevetnoj ćeliji. Drugu mu namršteni čuvari nisu dali ili nisu ni imali. Možda bi trebalo organizirati humanitarnu akciju ‘Knjigu po glavi zatvorenika’! Tu svakako ima prostora i za nesebično uključenje naše ministrice od kulture. Svi smo mi u životu neke knjige čitali i nekoliko puta, ali to je uvijek bilo s vremenskim odmakom. No s druge strane, naš je bivši ministar temeljito utvrdio gradivo, ali i preporučio svima nama baš tu knjigu, kako bi i mi shvatili koliko krivo konzumiramo sadržaje koje nam serviraju mediji. Jednako tako, potpuno smo nesvjesni svoga ne-
znanja i koliko predrasude koje nosimo u sebi utječu čak i na naša nagađanja.
Knjiga ‘Faktologija’ H.Roslinga dala je Berošu novu snagu za borbu protiv predrasuda i krivih uvjerenja koje smo ‘pokupili’, pa njega ‘ni krivog ni dužnog’ proglasili, Bože mi prosti, ‘lopovom’. Sasvim je sigurno kako će mu i ta knjiga kao i najbolji mogući odvjetnik, a boljeg nema, od Državnog odvjetnika, pomoći u mijenjanju naše percepcije, koju nam je nametnula ona tuđinka Kovesi uz, naravno, neprijateljske medije. Da je Kovesi čitala, da smo mi pročitali tu knjigu, cijelog tog ‘nepotrebnog uhićenja’ ne bi ni bilo. Sva je sreća što ju je naš dobri Turudić čitao i zato pomaže jer bolje razumije i vidi svijet oko nas.
Neponovljivi Grlić Radman urnebesno je objasnio zašto se veliki broj Hrvata vratio iz Irske. Iako je neprepričljivo, otprilike je smisao kako se radi o zovu Domovine, jer znamo da je samo jedna Domovina koja brine o nama, koja nam pomaže, koja fali i naš smisao života je naša Domovina kao što
smo svojoj Domovini mi smisao. Onda je Plenki brzinski uskočio i objasnio kako je Irska imala veliki gospodarski rast, ali sad se to mijenja, uz veliki problem preskupog stanovanja i za Irce, pa tako i za naše radnike. Naša vlada kao i on osobno, to su shvatili i zato mijenjaju politiku stanovanja, od smanjenja apartmanizacije (posebno u odnosu na male obiteljske iznajmljivače koji su nešto kao nekad ‘kulaci’), do velikog truda koji se ulaže u priuštivo stanovanje. Prema njegovim saznanjima u Irskoj je bilo oko 18 000 naših radnika, a gotovo 17 000 se vratilo u Hrvatsku. Grlić Radman ozareno je klimao glavom i iz njegovog pogleda odmah je bilo jasno kako je potpuno uvjeren da je baš to i on rekao.
Unas u Gradu puno je onih koji nemaju vremena ni novine pročitati jer se bave humanitarnim sakupljanjem novaca za Dubrovačku bolnicu. Pokazali su da ih ništa ne može pokolebati jer svim srcem, bez kalkuliranja, čine ono što je potrebno. Nema dugo kako je udruga ‘Tata je Tata’ prikupila dovoljno sredstava za dva nova, moderna uređaja endoskopskog stupa i Lasera mini Leonardo 10. Kako su neka sredstva stigla kasnije ostalo im je ravno 13 135, 08 eura. Taj ostatak su uplatili na račun sljedeće akcije za Odjel pedijatrije, koju je upravo uspješno odradila ekipa iz Verande, udruga Saudade i obitelj Andrić. Bolnica će dobiti novi inkubator. Što reći osim, svaka čast! Dok god ima takvih ljudi, ima nade za sve
nas.Što reći, osim kako nije sve izgubljeno. Dok god ima takvih ljudi, ima nade za sve nas. Nekako mi se čini kako bi najbolje bilo kad bi se naš novac koji uplaćujemo porezima svih vrsta, odmah transferirao takvim sjajnim ljudima. Ovako svaki taj uređaj dva puta plaćamo uz ‘donacije’ kojekakvim posrednicima, bili oni ‘Mali’ ili ‘Veliki’ iz operativnih družina ‘ruka ruku mije’. Za razliku od svih bivših i budućih stanara Remetinca, ovi dobri, sjajni ljudi nikad ne završe na naslovnicama. Možda bi ipak trebalo temeljito pročitati Roslingovu ‘Faktologiju’. Ona nije namijenjena svrsi za koju ju Beroš koristi, odnosno, kako ju on ‘čita’. Da ju je dvadeset puta čitao, ponovno i ponovno, opet ju ne bi razumio. Eto vas.
ZA SVAKOG PONEŠTO
PAR TISUĆA EURA, A MOŽE
I DŽABE Provjerili smo gdje se pripremaju programi za doček i koliko koštaju
Stolovi u kafićima se već rezerviraju, tu su
hoteli, ali i Zucchero na Stradunu
„Đe ćeš za Novu?“, s krajem studenog odnosno početkom adventa postaje najučestalije pitanje. Kao što je već poznato, sve one koji izaberu doček na Stradunu, u Novu godinu će uvesti međunarodna zvijezda Zucchero, uz domaću, Tonyja Cetinskog. Kako je kazao gradonačelnik Mato Franković prilikom prvog predstavljanja Zimskog festivala, Tony Cetinski će biti plaćen iz proračuna Grada, a cijena njegovog nastupa iznosi 60 tisuća eura. Što se tiče Zucchera, s obzirom na visoku cijenu, cjelokupni trošak od 300 tisuća eura pokrili su sponzori. Naravno, od dočeka bi trebali profitirati i zakupci kućica u Gradu, ali i okolni objekti koji se već sada ozbiljno pripremaju za novogodišnji doček, ali i koncerte koji će se na Stradunu održati u sklopu ovogodišnjeg Zimskog festivala, počevši s otvaranjem na kojem će okupljene zabavljati Jelena Rozga.
REZERVACIJA STOLA U KAFIĆIMA NEKOLIKO STOTINA EURA
Stolovi u obližnjim objektima se već naveliko rezerviraju, a cijene rezervacija stoje nekoliko stotina eura. Primjerice, La Bodega tako naplaćuje 200 eura po stolu, a cijena uključuje bocu žestokog pića sa sokovima i platu ili dvije boce vina. Stolovi se mogu rezervirati za do šest osoba. Tako su oni za koncert Marka Perkovića Thompsona, koji će se održati povodom Dana branitelja Dubrovnika, već rasprodani. Za novogodišnji doček cijena je viša – 500 eura košta rezervacija stola
na prednjoj terasi, a na bočnoj 400, uz iste uvjete.
DOČEK U RIXOSU OD DVIJE TISUĆE
EURA PA NAVIŠE
Prije nekoliko desetljeća, Dubrovčani su rado na dočeke zalazili u hotele gdje bi se za goste i domaće organizirale zabave, pa i povodom dočeka nove godine. Najpopularniji su za izlazak bili hoteli Excelsior i nekadašnji Libertas, a danas Rixos Premium Dubrovnik. Ove godine, najzanimljiviji doček ima upravo taj hotel, gdje će za doček nove godine pjevati Dino Merlin. Nastavlja se i dalje u veselom tonu, pa bi u idućim danima koncerte trebali održati Severina i Petar Grašo. Hotel Rixos Premium Dubrovnik tom prilikom za svoje goste nudi različite pakete koji ovise o broju noćenja, a koštaju od dvije tisuće eura pa naviše. Na koncertima mogu biti samo oni koji su zakupili sobu u hotelu.
DOČEK U HOTELIMA
Zanimljiv program za svoje goste pripremaju i Jadranski luksuzni hoteli u Excelsioru i Palaceu, koji će biti otvoreni i za doček. Tako u oba hotela pripremaju gala večere.
„U hotelu Excelsior, osim vrhunske gala večere, atmosferi će pridonijeti i DJ koji će glazbom stvoriti savršeni ugođaj za ples i zabavu, dok će saksofonist svojim melodičnim tonovima upotpuniti večer.
Prema trenutnim najavama i trendu rasta rezer-
Stolovi u obližnjim objektima se već naveliko rezerviraju, a cijene rezervacija stoje nekoliko stotina eura
Piše Ivona Butjer Mratinović
Hotel Rixos Premium Dubrovnik organizira tri koncerta za svoje goste te nudi različite pakete koji ovise o broju noćenja, a koštaju od dvije tisuće eura pa naviše. Na koncertima mogu biti samo oni koji su zakupili sobu u hotelu
vacija, očekujemo da će oba hotela biti popunjena.
Cijena novogodišnjih paketa ovisi o odabranom tipu sobe i broju noćenja, omogućujući gostima da prilagode svoj boravak prema vlastitim željama. Smještaj u oba hotela moguće je rezervirati i bez odabira novogodišnjeg paketa“, odgovorili su iz JLH
Novogodišnju gala večeru priprema i hotel Hilton Imperial Dubrovnik za svoje goste. Ona uključuje četiri slijeda, a košta 158 eura po osobi. City hotel u Gružu nešto je otvoreniji; oni pripremaju novogodišnji doček uz živu muziku i meni od četiri slijeda, a pozivaju i domaće da im se pridruže. Cijena menija iznosi 70 eura po osobi, a uključuje piće dobrodošlice i šampanjac u ponoć.
NAJAVE SU DOBRE, NO BOJAZAN POSTOJI
Više hotela odlučilo je ove godine ostati otvoreno tijekom zime odnosno tijekom novogodišnjeg dočeka. Hotel Lero je, moglo bi se reći, već tradicionalno otvoren. Kako nam je kazao direktor hotela Srđan Pujo, svake godine u vrijeme dočeka dolaze grupe iz Slovenije koje zakupe gotovo cijeli hotel. Ostane tek nešto malo soba koje se također prodaju. Lero će imati glazbeni program na Badnji dan i Staru godinu, a za doček gosti hotela naj-
radije idu na Stradun.
„Tijekom blagdanskog razdoblja, do 3. siječnja, Hilton Imperial Dubrovnik bit će otvoren i spreman za doček gostiju. Najave za popunjenost su vrlo dobre, što nas iznimno veseli.
Za ovo razdoblje pripremili smo posebne božićne i novogodišnje jelovnike u restoranu Imperial Terrace, kao i nove slatke delicije u našem hotelskom baru, The Imperial Bar.
Sve će biti upotpunjeno bogatom blagdanskom dekoracijom, zaokružujući doživljaj zimskog Dubrovnika za naše goste i sugrađane“, odgovor je koji smo dobili iz hotela Hilton Imperial.
Za doček će biti otvoren i Grand hotel Park, koji program nudi i preko putničkih agencija iz susjednih zemalja. Na upit oko najava, odgovaraju kako za doček, poučeni iskustvom, vrijedi ‘last minute’. Dakle, rezervacije bi se trebale zahuktati s početkom prosinca, a svoj maksimum doseći 15-ak dana prije Nove godine tako da napominju kako je o njima još rano govoriti.
Sličan odgovor smo dobili i od hotela Adria koji je također otvoren za doček nove godine. Kako ka-
Zucchero će publiku na Stradunu uvesti u novu godinu
Premda hotelijeri očekuju dobru popunjenost za doček, neki među njima su skeptični. Tako u neformalnim razgovorima tvrde kako nisu sigurni hoće li talijanska zvijezda uistinu uspjeti privući goste koji će popuniti otvorene hotele
žu, najave su dobre, no ozbiljniji broj rezervacija očekuju tek 15- ak ili 20 dana prije dočeka. „Očekujemo dobru popunjenost, ali nije još sve potvrđeno“, govore nam.
Iz Hotela Maestral kazali su kako su imali najbolju namjeru i kako je dio njihovih hotela trebao ostati otvoren, no ipak su se odlučili na zatvaranje zbog rušenja i gradnje novog hotela na mjestu starog ‘Adriatica’. Podsjećaju kako je tu sada teška mehanizacija, što bi smetalo gostima njihovih okolnih hotela.
„Za doček Nove godine planiramo da budu otvorena dva do tri hotela, što će ovisiti o konačnom stanju rezervacija. Trenutno su u funkciji hoteli Royal Palm i Princess.
Također, možemo potvrditi kako je u planu organizacija žive glazbe i tematskih večeri. Međutim, budući da su pregovori još uvijek u tijeku, trenutačno ne možemo podijeliti detalje“, odgovorili su nam iz Royal Hotels & Resort Dubrovnik.
Tijekom zime ostat će otvoren i Valamarov hotel Lacroma, no oni neće imati organiziran program.
MOŽE I DŽABE
Tri zvijezde u Rixosu, cijene se kreću od 2 tisuće eura pa naviše
Doček priprema i Culture club Revelin koji će nuditi all inclusive ulaznice. Za Božić će tamo nastupiti Lidija Bačić, 29. prosinca Dražen Zečić, a 30. prosinca Saša Matić.
Iz svega navedenog razvidno je kako je ponuda za doček bogata i za svakoga ima ponešto. U svega nekoliko dana u Dubrovniku će nastupiti pet megazvijezda, od kojih je jedna svjetska –Zucchero, Tony Cetinski, Dino Merlin, Severina i Petar Grašo. Tu su i programi u hotelima, u kafićima, u klubovima. Cijene ovise o razini komoditeta koji želite, od nekoliko tisuća eura pa do nula eura! Jer doček na Stradunu naposljetku ne košta ništa – vazda možete ponijeti samo svoju dobru volju i plesati uz hitove Zucchera i Cetinskog, uživati u vatrometu i dobrom društvu.
Premda hotelijeri očekuju dobru popunjenost za doček, neki među njima su skeptični. Tako u neformalnim razgovorima tvrde kako nisu sigurni hoće li talijanska zvijezda uistinu uspjeti privući goste koji će popuniti otvorene hotele. Podsjećaju kako su to proteklih godina uglavnom bili gosti iz susjednih zemalja koji se radije zabavljaju uz zvijezde s područja bivše Jugoslavije, što je pokazao i prošlogodišnji doček uz Zdravka Čolića koji je odlično popunio kapacitete. Ipak, Dubrovnik je Dubrovnik, pa će mnogi gosti vjerojatno htjeti dočekati najluđu noć u godini, na jednoj od najljepših svjetskih ulica. Naravno, tu su i direktni letovi kojih je ove zime nikada više, a najavljena je i mogućnost dodatnih direktnih letova upravo u periodu oko dočeka nove godine, što bi moglo potaknuti goste na dolazak.
NAJLJEPŠE DOBA GODINE
Kreće Dubrovački zimski festival , čekaju
vas koncerti, klizališta i bogat dječji program
Vrhunac cjelokupnog programa u trajanju do 6. siječnja 2025. bit će
spektakularan doček Nove godine uz nastup međunarodne zvijezde, legendarnog
talijanskog glazbenika Zucchera uz kojeg će nastupiti i Tony Cetinski
Zamjenica gradonačelnika Grada Dubrovnika Jelka Tepšić i direktor Turističke zajednice Grada Dubrovnika Miroslav Drašković predstavili su, na prigodnom predblagdanskom druženju s medijima i sponzorima, najzanimljivije dijelove programa 11. Dubrovačkog zimskog festivala koji počinje ovaj vikend i traje sve do blagdana Sveta tri kralja. Paljenjem dekorativne blagdanske rasvjete u subotu 30. studenog 2024. počinje 11. Dubrovački zimski festival, a prvi koncert na Stradunu održat će Jelena Rozga. Bogat glazbeni, zabavni i gastronomski program očekuje sve građane i goste Dubrovnika, a poseban naglasak stavljen je na Dječji zimski festival. Vrhunac cjelokupnog programa u trajanju do 6. siječnja 2025. bit će spektakularan doček Nove godine uz nastup međunarodne zvijezde, legendarnog talijanskog glazbenika Zucchera uz kojeg će nastupiti i Tony Cetinski Tijekom prosinca i siječnja na Stradunu će se izmjenjivati sjajna glazbena imena pa će na najljepšoj pozornici nastupiti kultni rock sastav Psihomodo pop, jedan od najdugovječnijih bendova ovih prostora Parni valjak, a nastupit će i mlade glazbene zvijezda Baby Lasagna i Grše. Održat će se i koncert posvećen legendarnom dubrovačkom glazbeniku Milu Hrniću pod nazivom Dobra večer, prijatelji na kojem će nastupiti Dražen Zečić, Tedi Spalato, Đani Stipaničev, Alen Nižetić, Iva Ajduković Marović, Bruna Oberan, Klapa Kaše, Klapa Ragussavechia i Klapa Subrenum, izvodeći Hrnićeve najpoznatije hitove. Koncert će održati i jedan od omiljenih kantautora regije Sergej Ćetković, kao i fantastični mladi vokal Matija Cvek koji će se pobrinuti za sjajnu atmosferu u večeri prije Nove godine. Dubrovački simfonijski orkestar održat će Božićni koncert kao i Novogodišnji koncert uz kameni-
ce i pjenušac 1. siječnja u podne ispred crkve sv. Vlaha, dok će u večernjim satima publika uživati u posljednjem nastupu u sklopu ovogodišnjeg festivalskog programa koji će održati mnogima omiljena Klapa Rišpet Dočekujući najljepše doba u godini, grad će zasjati u zimskom ruhu, okićen s preko tisuću i četiristo rasvjetnih dekorativnih elemenata i tisuću metara dekorativne lovorike koja će krasiti gradska pročelja. Osvijetljeno je preko 50 stabala na zelenim površinama, a više od trideset velikih i malih božićnih drvaca donijet će toplinu blagdana u svako gradsko naselje. Program će se održavati na mnoštvu atraktivnih lokacija diljem Dubrovnika. Šarena zima u Uvali s vlakićem i klizalištem, Stanica sjeverni pol u Luži te klizalište i programi u najvećem gradskom naselju Mokošica čine okosnicu programa za najmlađe kojima je namijenjeno i niz programa dubrovačkih kulturnih ustanova. Dječji zimski festival otvara druženje s Djedom Mrazom iz Laponije, a program se nastavlja kroz susret s moto mrazovima na Stradunu, prigodnim radionicama i kazališnim predstavama pa sve do dječjeg dočeka Nove godine na Stradunu uz nastup Ante Gelo Benda, Ive Ajduković Marović i Brune Oberan U program 11. DZF-a uključen je i Advent na Vojnoviću s koncertnim programomod Maje Šuput do Halida Bešlića i mnogih drugih izvođača. Uz tradicionalni program na adventskim kućicama, ugostitelji su udruženim snagama pripremili i dodatne glazbene programe na Bunićevoj poljani te na Placi. U prostoru TUP-a u Gružu održat će se i poseban program za tinejdžere pod nazivom TIP TOP TUP Uz folklorne nastupe kroz subotnja jutra te kolende za Badnji dan i Staru godinu, tradicionalne pjesme pjevat će i najmlađi polaznici radionica, a na temu kolende organizirana je i serija besplatnih te-
matskih vođenja u Gradu na engleskom i hrvatskom jeziku. Održat će se i božićni sajam humanitarnog karaktera na kojem će lokalni obrtnici i mladi poduzetnici izložiti svoje proizvode i ideje. Gastronomsku ponudu obogatit će nezaobilazni Torta party uz nastup Luke Nižetića, kao i Dani bakalara u organizaciji Turističke zajednice grada Dubrovnika, kroz suradnju s dubrovačkim ugostiteljima koji će u ponudi imati ovu tradicionalnu blagdansku deliciju. Posjetitelji Zimskog festivala uživat će i u posebno osmišljenim i dekoriranim „Postama od lentravanja“, zahvaljujući kojima će ostati uspomene kroz raznovrsne fotografije posebnih ugođaja zimskog Dubrovnika. Kako bi na programe Dubrovačkog zimskog festivala došlo što više ljudi na što lakši način, gradska uprava omogućila je svim građanima i gostima besplatan prijevoz autobusima Libertasa na gradskim i prigradskim linijama koje prometuju na području Dubrovnika, u popodnevnim i noćnim satima od 17 sati do posljednjeg polaska. Također, cijena DU Passa, zajedničke ulaznice u najvažnije dubrovačke atrakcije, smanjenja je s 35 na svega 15 eura, a prati je i cijena ulaznice za gradske zidine.
Grad Dubrovnik objavio osam javnih poziva iz različitih
društvenih područja čija vrijednost doseže milijun eura
Grad Dubrovnik objavio je ukupno osam javnih poziva za predlaganje programa, projekata i manifestacija za 2025. godinu iz različitih društvenih područja s ukupnim rezerviranim sredstvima za realizaciju koja iznose 958.540,00 eura.
Ističu se područje socijalne i zdravstvene skrbi, skrb o djeci, mladima i obitelji, skrb za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju uključujući poseban poziv za sportske programe za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama te skrb o stradalnicima i sudionicima Domovinskog rata i njihovih obitelji. Dva programa odnose se na sport i sportske manifestacije, točnije sufinanciranje velikih međunarodnih sportskih natjecanja i sufinanciranje organizacije sportskih priredbi od važnosti za Grad. Svi se javni pozivi odnose na 2025. godinu, osim javnog poziva za predlaganje programa iz područja skrbi za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju koji se raspisuje za tro -
godišnje razdoblje. Sveukupna sredstva od 420 tisuća eura za ovaj poziv veća su za 50 posto nego za prošlogodišnje trogodišnje razdoblje. Održavanje velikih sportskih manifestacija nacionalne i međunarodne važnosti na području Grada Dubrovnika doprinose međunarodnoj afirmaciji i popularizaciji dubrovačkog i hrvatskog sporta pa su za ovu svrhu planirana sredstva od 150 tisuća eura. Grad Dubrovnik je i prvi grad u Hrvatskoj koji je u svom proračunu izdvojio zasebnu stavku za sportske programe osoba s invaliditetom, a koja je u 2022. godini naovamo višestruko rasla. Za ovaj program u idućoj godini sveukupno je rezervirano 130 tisuća eura. Sufinanciranjem ovakvih programa Grad Dubrovnik želi potaknuti bavljenje sportom osoba s invaliditetom te utjecati na povećanje kvalitete života djece i mladih s invaliditetom kroz provođenje sportskih programa treninga i natjecanja u sportskim klubovima.
Kreće sanacija potpornog zida u Bogišićevom parku
Nakon izrađenog elaborata sanacije i provedene javne nabave za izvođača radova, kreću radovi na sanaciji urušenog potpornog zida u Ulici Baltazara Bogišića.
Riječ je o zidu koji se djelomično urušio za vrijeme ekstremnih padalina 9. rujna, a nadležni Upravni odjel za komunalne djelatnosti, promet, more i mjesnu samoupravu odmah je pristupio osiguravanju prostora oko suhozida za neometan prolaz ulicom uz postavljanje znakova opasnosti. Izrađen je elaborat i provedena javna nabava kako bi se što prije izveli radovi sanacije.
Radove izvodi tvrtka Platanus d.o.o., a stručni nadzor obavlja tvrtka Statički sustav d.o.o., ujedno izrađivač elaborata sanacije. Izradit će se betonski potporni zid s kamenom oblogom.
Ugovoreni iznos radova je 19.814,39 eura (bez PDV-a) s trajanjem 40 kalendarskih dana.
Objavljen poziv za dostavu prijedloga programa za
Festu Sv. Vlaha
Grad Dubrovnik objavio je poziv za dostavu pisanih prijedloga programa Feste sv. Vlaha i Dana Grada 2025. godine.
Pozivaju se sve ustanove, udruge i organizacije koje rade u djelokrugu kulture, športa i drugih društvenih djelatnosti da dostave svoje pisane prijedloge programa i sugestija za obilježavanje Feste sv. Vlaha i Dana Grada Dubrovnika 3. veljače 2025. godine. Ovaj poziv ne podrazumijeva financijsku i organizacijsku potporu predloženim programima.
Predloženi programi trebaju se odno-
siti na razdoblje od 23. siječnja 2025. do 9. veljače 2025. godine. Rok za dostavu prijedloga je do petka, 10. siječnja 2025. godine. Prijedlozi koji pristignu nakon 10. siječnja 2025. godine neće biti razmatrani niti uvrštenu u službeni program Feste sv. Vlaha i Dana Grada Dubrovnika 2025. godine. Prijedloge je potrebno dostaviti u Pisarnicu Grada Dubrovnika s naznakom za Upravni odjel za poslove gradonačelnika – Odsjek za protokol, međunarodnu i regionalnu suradnju, Pred Dvorom 1 ili na email: protokol@dubrovnik.hr
PARTICIPATIVNO
BUDŽETIRANJE Na Pločama počela izgradnja dječjeg igrališta
Počeli su radovi na izgradnji dječjeg igrališta u Ulici Bruna Bušića na Pločama, projekta kojeg su građani s područja Gradskog kotara Ploče iza Grada odabrali kroz prošlogodišnji proces participativnog budžetiranja s realizacijom u ovoj godini.
Buduće igralište s čak devet zona smješteno je između dvije ulice – Ulice Bruna Bušića na jugu te Ulice Put od Bosanke na sjeveru, a proteže se na površini od 1.900 metara kvadratnih na izrazito strmom i teško pristupačnom terenu. Igralište će se urediti formirajući više zona, a koje uključuju dječje sprave, igralište za mali nogomet i boćalište s tribinama, vidikovac i maslinik.
U 2024. godini izrađen je geodetski snimak, a potom i glavni projekt za cjelokupni obuhvat zahvata, provedena je akcija čišćenja terena te je posađen drvored stabala košćele. Izvodi se prva faza radova - izgradnja dijela potpornog zida. Izvedeni su iskopi za potporni zid, trenutačno se postavlja armatura, a potom će se izvršiti betoniranje.
NAČELNIK OPĆINE DUBROVAČKO PRIMORJE
Nikola Knežić: „Priuštivo stanovanje bi vratilo ljude u Primorje, ali trebamo pomoć države“
Dubrovačko primorje turistički se ubrzano razvija, ali i doživljava demografski slom. U deset godina izgubilo je četvrtinu stanovništva, a neka naselja niti danas, u 2024. godini, nemaju vodu. U Općini je šestero zaposlenih, svi mještani imaju broj mobitela načelnika, pa i svi problemi dolaze na njegov stol. Pred intervju na mobitel mu dolazi poruka kako jedna brava u ambulanti u Slanome ne radi, pa onda zove meštra. Kaže, puno toga mu je ‘na pameti’, ali tako je posljednjih skoro 16 godina. Četiri mandata iza, odlučuje se i za peti jer, kaže, ima projekata koje želi nastaviti. Nikola Knežić za Dubrovački dnevnik govori o projektima i problemima, nadolazećim izborima i pogledu u budućnost
Protekla sezona u Dubrovačkom primorju je obilježena povećanjem broja noćenja i dolazaka, i to značajnih 10 posto. Jesu li povećani i kapaciteti?
Radi se o realnom skoku, jer kapaciteti se, po našim informacijama iz eVisitora, nisu promijenili. Imali smo jako dobru predsezonu koja je krenula već u travnju, onda i posezonu pa su neki hoteli zatvorili tek početkom studenog. Tako dobra sezona se nije dogodila sama od sebe. Sada, kada je sve prošlo, možemo reći da je naš kulturno-zabavno-sportski program sigurno jedan od najboljih u destinaciji, a možda i najjači u svim općinama u županiji, naravno ne uspoređujući se s Dubrovnikom. Mogu spomenuti filmski festival u Slanom gdje je došlo pet redatelja s Oscarom, pa je samo u tih sedam dana postotak noćenja bio 17 posto veći nego iste dane prošle godine. Tu je i naša klasična Noć Primorja, Siđ, Južno-dalmatinska regata što je ove godine novost, imali smo i zabave za najmlađe, lutkarske predstave na otvorenom, prvi put su i Dubrovačke ljetne igre izašle van okvira grada, pa smo imali dvije predstave u Kneževom dvoru koje su bile rasprodane mjesecima unaprijed. Jako smo se razvili i po pitanju nautičkog turizma, godinama smo razvijali Luku Slano pa smo imali 811 priveza malih kruzera samo u ovoj godini, time smo 40 do 50 tisuća gosta imali na rivi ove sezone. Slučajan skok bi mogao biti dva-tri posto, ali kad je dvoznamenkasti skok, to je pripremljeno i rezultat suradnje s turističkom
branšom. Važno je i promišljanje unaprijed, pa smo u tom kontekstu lani nakon sezone održali sastanke sa svim dionicima i apelirali smo na njih da pokušaju racionalno promisliti o cijenama, kako ne bi došli do onih koje bi odbijale goste. U usporedbi s drugima, skok cijena na našem području je bio, može se reći, i zanemariv, od 5 do 10 posto.
Može li to infrastruktura pratiti? Dubrovačko primorje i dalje ima problem s vodom. Nemamo problem s vodom na prostoru gdje je turizam razvijen, imamo problem u ruralnim dijelovima. Tu se sada rade veliki projekti. Nakon što smo završili prvu fazu Majkova, u tijeku je druga faza koja objedinjuje Rajkoviće, Prljeviće, Grbljavu, Kunju Ljut pa sve do Ratca. U trećoj fazi će biti riješen i Ratac, dobili smo građevinsku dozvolu. Rješava se i pitanje vodoopskrbe Dola, u tijeku su radovi koji bi trebali biti gotovi iduće godine. Ceste nam nisu problem, imamo možda i najbolju mrežu cesta od svih općina. Ostalo nam je još dovršiti obilaznicu Mravince, završili smo cestu do Točionika, napravili smo cestu kroz centar Slanoga, nositelj smo dozvole i za veliku cestu prema Sestricama koju radi investitor, a u tijeku je i izgradnja međunarodne ceste Slano-Loznica-Zavala s Općinom Ravno. Mi smo tada cijelu cestovnu mrežu doveli na dvotračnu na području općine, ostaje nam još spojnica iz Majkova prema Slanomu i spojnica od Bistrine prema Šte-
„Dubrovačko primorje nema problem s vodom na prostoru gdje je turizam razvijen, imamo problem u ruralnim dijelovima. Tu se sada rade veliki projekti, ali ovisimo o vanjskim financiranjima. Nadamo se da bi se ta priča mogla privesti kraju u sljedećem mandatnom razdoblju, dakle kroz četiri-pet godina“
Piše Petra Srebrović foto Goran Mratinović
„Kao što je prošla
država stala iza priče dovođenja ljudi u Mokošicu, tako danas i ova država mora naći način kako da dovede nekoga u Slano ili Baniće. Mi tu vidimo šansu jer bi ljudi ovdje mogli doći u stanove od recimo 2000 eura po kvadratu, a ne 6000 eura, koliko je možda u Lapadu. Na nama je da osiguravamo sve druge uvjete, infrastrukturne, društvene, socijalne i zdravstvene. Prije 30 ili 40 godina demografija je bila –asfalt do kuće, voda i struja, a danas mlade obitelji traže puno više - blizinu pedijatra, butige, drogerije, kina, sportskih klubova, zabavne sadržaje... Sve je to danas demografija“
drici, ali to su naselja koja već imaju s druge strane dvotračnu cestu.
Koja je onda godina kada možete reći da će sva ruralna mjesta Dubrovačkog primorja imati vodu?
Teško je iz pozicije načelnika reći kada će to biti. Ostaje nam područje Lisačko-čepikučke vale s Trnovom i Mravincom, a tu imamo osam naselja koja su jako raštrkana. Imamo lokacijsku dozvolu za vodovod, u izradi smo glavnog projekta i rješavanju imovinsko pravnih odnosa, ali tu se radi o 56 kilometara vodovodne mreže koja će pokriti područje od nekih 300 do 400 stanovnika. Projekt je to od 10 do 15 milijuna eura, a mi nemamo vlastita sredstva da bi mogli reći - kroz 2025. ćemo riješiti imovinsko pravne odnose, 2026. krenuti u radove, a u 2027. će biti sve gotovo. Kako ovisimo o nacionalnim sredstvima Hrvatskih voda i Ministarstva i o europskim fondovima, moramo pripremiti svu dokumentaciju, onda pronaći fond, kandidirati se, pa tek kada se odobre sredstva možemo reći planove i rokove. Nadamo se da bi se ta priča mogla privesti kraju u sljedećem mandatnom razdoblju, dakle kroz četiri-pet godina.
Četvrti mandat vam polako ističe, najavljeno je kako kao HDZ-ov kandidat idete i po peti. Na prošlim ste izborima pobijedili, ali s tek 50-ak glasova razlike od nezavisnog kandidata Vlaha Moza-
re. Mozara je sa svojim kolegama osnovao stranku pred ove lokalne izbore, zašto mislite da ćete ove godine proći bolje?
Uvijek smatram, iako se to ne pokaže svaki put na izborima, da se na izbore izlazi s timom koji nudite i s projektima koje nudite ili koje ste proveli. Iza nas u ovom mandatu stoji preko 50 ozbiljnih projekata, od cestovne mreže do vodoopskrbe i socijalnih programa. Sada smo pred gradnjom vrtića, tu je i završetak Centra za gospodarenje otpadom, završetak Centra Crvenog križa u Ošljemu, pravimo jednu od najdužih pješačko-biciklističkih staza u Hrvatskoj od Slanoga do Stona, kompletno su preuređene ambulante u Slanome, u tijeku je gradnja benzinske crpke, dogovorili smo za sela u ruralu otvaranje prehrambene butige, pregovaramo za veliku butigu na ulazu u Slano, sadimo 200 stabala za klimatske promjene, razvili smo širokopojasni internet na području cijele općine... Cijeli niz projekata koje smo odradili u ovom mandatu daju nam za pravo da smo zaslužili sljedeći. To je premisa kada se ide na izbore - jeste li ljudima olakšali život s projektima koje radite, a mi rješavamo sve probleme na terenu. Ljudi će izaći na izbore i odlučiti radimo li dobro ili traže promjenu.
Kako danas Dubrovačko primorje stoji po pitanju stanovništva i demografije, imate li se čime pohvaliti?
To je jako kompleksan problem od 60-ih godina proš-
„Općina posljednjih 15 godina radi sve kao da se projekt Tri sestrice neće dogoditi, a nadamo se da se hoće dogoditi. Ako se on realizira riješit ćemo sve probleme od demografije, ekonomije, zaposlenosti do financija, on bi donio ogroman gospodarski zamah, ali mi ne možemo ovisiti o jednom projektu i zato radimo sve kao da se neće dogoditi kako bi se Općina razvijala neovisno o realizaciji Tri sestrice“
log stoljeća kad je bivša država odlučila povući veliki broj ljudi u gradove. Ako se vratimo malo u prošlost, a kažu kako je ona najveća učiteljica života, kada se u Dubrovniku otvarao Babin kuk i svi mogući hoteli, Radeljević, tvornica pitura itd., tada se iz Primorja, Ravnoga i Pelješca preselilo u Mokošicu, Župu dubrovačku i na Babin kuk 10 tisuća ljudi. Praktički je opustošen cijeli kraj. Zato demografski problem danas ne može riješiti sama Općina s nekih pet mjera. Država će morati intervenirati kroz programe priuštivog stanovanja jer je jako teško vratiti ljude iz grada na selo. Morat će i djelomično doći do novog naseljavanja radne snage za sve projekte koji se rade, poput gradnje trećeg hotela. Nadamo se kako će dio ljudi koji dođe raditi na tim projektima onda i ostati tu živjeti. Naravno, nadam se da će to biti ljudi našeg govornog područja, a ne iz Nepala i Bangladeša jer želimo da ljudi ovdje nađu svoje mjesto za život. Lijepo je živjeti na 40-50 kilometara od Dubrovnika gdje imate sve uvjete za život, djeca imaju izbor sportova za treniranje, tu su i KUD-ovi i folklor, dvije osnovne škole, vrtići, tu je i turizam pa se ima gdje raditi i zaraditi, dakle preduvjeti za život obitelji postoje.
Puno se posljednjih mjeseci govori upravo o tom ‘širenju grada’ jer urbano središte više jednostavno nema prostora, a i tamo gdje ima cijene su visoke za ljude prosječnih primanja. Je li Dubrovačko primorje uopće kao lokacija moguć dio te priče, ipak govorimo o desecima kilometara dalje u odnosu na Pobrežje, Osojnik, Ljubač?
Može, iako tu postoji realna opstrukcija, Općina nema zemljišta koja bismo mogli urbanizirati i tako rješavati stambena pitanja. Država nešto ima i ta će se imovina vjerojatno kroz programe priuštivog stanovanja, stavljati u funkciju. Sve se to mora događati u suradnji s lokalnom samoupravom pa smo jako zainteresirani za te programe. Bili smo svojevremeno zainteresirani i za POS, ali je Zakon toliko nazadan da je u njemu navedeno kako se mora osigurati stan do maksimalno 1300 eura po kvadratu, a sama gradnja je došla već na veće iznose od toga. Sada se ide u reviziju svega i mislim da država mora prva stati iza cijele priče o priuštivom stanovanju. Kao što je
prošla država stala iza priče dovođenja ljudi u Mokošicu, tako danas i ova država mora naći način kako da dovede nekoga u Slano ili Baniće. Mi tu vidimo šansu jer bi ljudi ovdje mogli doći u stanove od recimo 2000 eura po kvadratu, a ne 6000 eura, koliko je možda u Lapadu. Na nama je da osiguravamo sve druge uvjete, infrastrukturne, društvene, socijalne i zdravstvene, a mislim da na tom planu idemo naprijed. Prije 30 ili 40 godina demografija je bila – asfalt do kuće, voda i struja; tu se onda moglo živjeti. Danas mlade obitelji traže puno više, žele blizinu pedijatra, butige, drogerije, kina, sportskih klubova, zabavne sadržaje... Sve je to danas demografija. Standard je skočio i ljudi traže više, a zato su, nažalost, spremni živjeti u malom stanu u zgradi bez okućnice u gradu, kako bi imali sve druge sadržaje. Mislim da se, posebno nakon korone, svijest počela mijenjati. Danas je obiteljima bitno da im dijete ima gdje voziti biciklu, da se sigurno može igrati ispred kuće ili u dvorištu, a to su komparativne prednosti koje bismo mi mogli iskoristiti.
Ali nisu ni kvadrati u Dubrovačkom primorju jeftini. Teško da će recimo obitelj koja ne može financirati kupnju stana u Dubrovniku, moći financirati kupnju zemlje i gradnju kuće u Dubrovačkom primorju.
Zato država mora staviti svoju zemlju u funkciju kroz određene programe priuštivog stanovanja. U Primorju je sada zemlja ‘po zlato’ jer smo turistički jako razvijeni. Već sada je u Slanom nemoguće kupiti povoljnu parcelu jer je to mjesto s dva hotela, gradi se treći, ima nautičku marinu i dobre turističke rezultate, pa su i cijene visoke, a i zemljišta je malo. To ne znači da se ne može na rubnim, perifernim dijelovima i između naselja pronaći područje gdje bi se stvorio novi nukleus, nekoliko zgrada koje bi imale infrastrukturu, a nadomak pješačke zone. Ne moraju stanovi za priuštivo stanovanje biti na pet metara do mora, mislim da to nitko ne očekuje, ali može biti na lijepoj lokaciji koja je blizu vrtiću, školama, butigama i drugim sadržajima, a da zemlja nije ‘po zlato’. Mislim da će to biti jedan smjer u kojem će se s državom raditi na pitanju demografije.
Projekt Tri sestrice se počeo konkretno razvijati, ceste su probijene, čini se kako će uskoro biti i gotove. S jedne strane imamo sve prednosti koje takav resort donosi ekonomiji, a s druge strane mogu se čuti i kritike na ‘megalomaniju’ u malom obalnom mjestu pored Dubrovnika. Projekt Tri sestrice je ucrtan u državnu strategiju, županijski prostorni plan, u općinski prostorni plan i ima svoj urbanistički plan, dakle svi su zakonski preduvjeti zadovoljeni. Prošao je kroz toliko javnih rasprava da su svi potencijalni kritičari mogli dati svoje mišljenje tada. Mi kao Općina smo na vrlo jasnoj poziciji posljednjih 15 godina – radimo sve kao da se to neće dogoditi, a nadamo se da se hoće dogoditi. Vidimo projekt kao jednu prednost i birokratski ga podupiremo. Ako se on realizira riješit ćemo sve probleme od demografije, ekonomije, zaposlenosti do financija jer je projekt toliki da može potaknuti veliki razvoj. On nadilazi Dubrovačko primorje, pa čak i županiju jer je to jedan od većih projekata na Jadranu. On bi donio ogroman gospodarski za-
mah, ali mi ne možemo ovisiti o jednom projektu i zato radimo sve kao da se neće dogoditi kako bi se Općina razvijala neovisno o realizaciji Tri sestrice.
Osim CGO-a, bilo je spomena i o prijavama protiv Općine Dubrovačko primorje. Možda najrecentnije, Mozara je podnio kaznenu prijavu USKOK-u zbog izgradnje ceste oko ACI marine u Slanome. Optužio vas je da je Općina ‘ukrala’ pola asfalta, odnosno da je asfalt tanji od predviđenog. Što je s tom prijavom, je li vas itko iz USKOK-a kontaktirao? U tri mandata nisam dobio niti jednu prijavu, a u ovom mandatu sam dobio 20-30 raznih prijava, mislim kako i to govori puno. Od kada sam ja načelnik, u Općinu nikad nogom nije ugazio nitko iz USKOK-a ili DORH-a. Nikad nas nitko nije kontaktirao ni na koji način, vezano uz bilo kakvu istragu ili izvid. S indignacijom odbacujem takve optužbe. U Općini ovih 15 godina ne postoji niti najmanja afera, a nažalost, politički protivnici bi voljeli da postoji pa to konfabuliraju i prave svoje afere kojih nema. Načelnik se ne bavi ugradnjom asfalta, a postoje firme, projektanti i nadzori, odnosno struka koja se time bavi. Ugrađeno je onoliko koliko je trebalo biti i zato očito nema slučaja jer inženjeri koji su radili imaju obrazloženje za ono što su radili, ne odlučuje o tome načelnik ni općinska uprava.
A kakva je danas situacija u Općinskom vijeću? Nezavisna lista Dubrovačko primorje Vlaha Mozare je uz DDS držala većinu, pa su onda izgubili potporu DDS-a, a sada većinu čini vaš HDZ uz suradnji s DDS-om.
„Od kada sam ja načelnik, u Općinu nikad nogom nije ugazio nitko iz USKOK-a ili DORH-a. Nikad nas nitko nije kontaktirao ni na koji način, vezano uz bilo kakvu istragu ili izvid. S indignacijom odbacujem takve optužbe. U Općini ovih 15 godina ne postoji niti najmanja afera, a nažalost, politički protivnici bi voljeli da postoji pa to konfabuliraju i prave svoje afere kojih nema“
Još jedan veliki projekt u Dubrovačkom primorju je Centar za gospodarenje otpadom Lučino razdolje. Kako danas Primorje ‘diše’? Ta je tema iznjedrila puno polemika i kritika glede ekologije i kvalitete života.
Na prošlim izborima je CGO bio glavni kamen smutnje, a danas se više ne spominje kao problem. Vidimo sada da se i oni koji su ga tada napadali, poput Grada Zagreba, Sandre Benčić i Tomislava Tomaševića, svađaju u Zagrebu jer ga žele što prije napraviti, potpuno istog kao što je naš. Meni kao načelniku, a inženjer sam strojarstva i obišao sam pet takvih centara na području Europe, još uvijek nitko na stručnom nivou nije pokazao nešto zbog čega bi mi se ‘upalio alarm’ da bismo mogli biti ugroženi. Imamo danas katastrofalnu situaciju da zbog poplava u BIH i podzemnih voda, imamo kontaminaciju u Malostonskom zaljevu, pa je na određenim područjima zabranjena eksploatacija školjaka. Da je kojim slučajem sada Centar otvoren, svi bi upirali prstom u njega kao krivca. Centar za gospodarenje otpadom nije ekološka bomba, najveća ekološka bomba je Klepovica u Neumu. Kilometar od naše granice i dva kilometra od malostonskog zaljeva postoji odlagalište otpada u Neumu, gdje cijela šira zajednica odlaže otpad, a sav otpad bez zaštite stoji na zemlji i ide u malostonski zaljev. Umjesto da s BiH razgovaramo o sanaciji tog problema, razgovara se o CGO zbog kojega nismo uopće ugroženi. Naravno da moramo biti oprezni i sve odraditi po najvišim standardima, a kada bude pušten u rad i nadzirati. Mislim da je u toj temi puno politizacije, a neki su iskoristili činjenicu da ljudi nisu potpuno upućeni u tematiku. Onda se CGO nazivalo ‘odlagalištem smeća’, a sve kako bi ljudi razvili averziju prema projektu. Nebrojeno je prijava poslano i europskim tijelima, a sve su odbačene; institucije bi sigurno reagirale da tu postoji ikakva ugroza.
Rekao bih nikad bolja. Taj jedan mir koji je došao nakon tog, nazovimo ga, nemira sukobljavanja, i razmimoilaženja rezultira dobrim stvarima. Današnji predsjednik Općinskog vijeća je sigurno jedan od najboljih predsjednika Općinskog vijeća od kad postoji Općina. Rezolutan je, zna točno kako se ponašati, operativan je i spreman na dogovore, interesira ga samo napredak i projekti razvoja, a tako je i uspostavljena sadašnja većina. To nije koalicija, nego programska suradnja, a u dokumentu kojeg smo potpisali naveden je 21 projekt za koji će vijećnici jedne i druge opcije izglasavati i zajednički pripremati dokumente. Kad se napravi jedan rezime od dana kad je došao novi predsjednik vijeća vidimo kako je sigurno 15-ak ozbiljnih projekata pomaknuto s mjesta u određenim fazama i realizirano jer se došlo do mira, a prestala je kohabitacija koja je bila kamen spoticanja.
Što je danas s državnim zemljištima u Dubrovačkom primorju koja je država dala u zakup poduzetnici Vanji Gnjidić koju EPPO sumnjiči za malverzacije s europskim potporama za uzgoj smokava?
I po tom predmetu nikad nitko nije kontaktirao Općinu. Glavna afera je, koliko sam shvatio, na Jakljanu, a to nije naša Općina. Ne znam je li ovaj dio zemljišta u našoj Općini dio istrage, ali mene nikad nitko iz EPPO-a, USKOK-a, DORH-a ili bilo koje institucije progona, nije kontaktirao niti tražio izjavu po tom predmetu. Osim toga, ne postoji niti jedan dokument u tom predmetu, da ga je potpisao načelnik Općine Dubrovačko primorje jer se ne radi o našim zemljištima. Radi se o državnoj zemlji, Agencija za poljoprivredna zemljište je provela postupak i dodijelila zemlju, poljoprivredni inspektorat je trebao to nadzirati, a mi s time nemamo nikakve veze.
Daria Radić, dizajnerica interijera
‘Govorili su mi da griješim, ali ih nisam slušala, jer je najgore ne probati
i cijeli
život za nečim žaliti’
Majka četvero djece pobijedila je strah i slijedeći
snove upustila se u nepoznato. Promijenila je struku, te se s geodezije prebacila na dizajn interijera
Daria Radić je zaista inspirativna osoba. Završila je studij geodezije, radila u struci, ali cijelo vrijeme joj je tinjala želja da se bavi dizajnom interijera. Ni činjenica što ima četvero djece nije je zaustavila u naumu da slijedi svoje snove.
Kada vam se pojavila želja o dizajnu interijera?
Jeste li o tome razmišljali u srednjoj školi?
Još od malih nogu imala sam sklonost ka uređenju. Mogu reći da mi je sve krenulo iz dosade. Nije bilo TV-a u sobi, drugačije vrijeme nego danas, pa legneš sam u krevet i trebaš se nekako umiriti. Onda bih zamišljala nečiji stan i kako bih ga ja drugačije uredila, promijenila raspored. Tako bih se uspavljivala (smijeh). Stvarno mi je bila zabava. Negdje u trećem razredu srednje škole razmišljala sam što bih mogla upisati. Padala mi je na pamet arhitektura, jer u sklopu nje bio i dizajn interijera. Nažalost, nigdje nije bio kao zaseban studij.
Jesu li roditelji davali kakve savjete?
Govorili su mi da je arhitektura teška, pa sam dalje razmišljala što bih mogla upisati. Odlično su mi išle matematika i fizika, s lakoćom sam rješavala zadatke. Na kraju sam birala između arhitekture, građevine i geodezije te sam se odlučila za ovo zadnje. Kasnije sam se mogla prebaciti na arhitekturu i dizajn interijera, ali eto nisam, i bilo mi je malo krivo. No iz današnjeg kuta za ni za čim ne žalim, jer da sam završila arhitekturu, možda bih se dalje razvijala u tom smjeru i opet ništa ne bi bilo od dizajna interijera.
Nakon završetka geodezije zaposlili ste se u struci. Kako vam je bilo raditi, jeste li našli gušt?
Ono što smo učili na fakultetu nije imalo nikakve veze s praksom. Učili smo jako puno teorije, sva-
šta nešto morali svladati, a onda dođeš prvi dan na posao i shvatiš da ne znaš ništa. Na kraju mi je rad bio zanimljiviji od fakulteta, ali nikad me nije ispunjao nešto posebno. Radiš od 8 do 16 i čekaš da vrijeme prođe i da dođe petak. Tako iznova i nanovo svaki tjedan. Nije me čak nešto vuklo ni da odem dalje sama, otvorim svoj ured. Tata mi je također o tome govorio, ali u meni nije bilo želje, iako ima posla. Katastar je nesređen, bit će potrebe za geodetima još godinama.
Cijelo vrijeme provedeno u geodeziji u vama je tinjala želja za dizajnom interijera?
Da, bio mi je hobi. Stalno sam nešto prepravljala, neki komad namještaja, slične sitnice. Također sam i izrađivala nakit, jer je u meni oduvijek bila kreativnost. Potom sam nekim prijateljima preuređivala stanove i krenula sam pomalo crtati u raznim programima.
I onda ste završili tečaj za dizajnera interijera. Recite nam nešto više o tome.
Palo mi je na pamet da opet odem nešto studirati, ali je to malo nerealno s djecom. Što ću ih ostavit četiri, pet godina i otići studirati u Zagreb (smijeh)?
Našla sam američki online tečaj o dizajnu interijera i strašno mi se svidio način na koji je posložen. Više sam naučila u tih njihovih 12 ispita, nego na fakultetu iz geodezije četrdeset i kusur. Rekla sam već kako prvi dan na poslu poslije završetka fakulteta nisam imala pojma, a nakon tog tečaja sam se osjećala puno spremnije. Bilo je puno praktičnih stvari i taj mi se princip jako svidio.
Koliko ste uopće dugo prelamali u vezi promjene struke? Koliko je bilo straha?
Sve se nekako dogodilo spontano. Na jednoj sam kafi prelomila da ću promijeniti struku. Sjedala sam u
‘Sve se nekako dogodilo spontano. Na jednoj sam kafi prelomila da ću promijeniti struku. Sjedala sam u jednom društvu i pričali smo tko je što htio biti. Tada mi se sve preokrenulo, nekako su mi se upalile lampice da nikad nije kasno. U dva, tri mjeseca našla sam tečaj i znala sam da krećem’
Piše Maro Marušić foto Privatni arhiv
jednom društvu i pričali smo tko je što htio biti. Tada mi se sve preokrenulo, nekako su mi se upalile lampice da nikad nije kasno. U dva, tri mjeseca našla sam tečaj i znala sam da krećem. I eto, od ta-
da sam u tome stopostotno, po cijele dane crtam i nešto smišljam. Što se tiče straha, najviše su mi ga stvarali drugi. Tražila sam potvrdu od prijatelja i poznanika da sam na pravom putu, a većina mi je go-
‘Što se tiče straha, najviše su mi ga stvarali drugi. Tražila sam potvrdu od prijatelja i poznanika da sam na pravom putu, a većina mi je govorila da to nije ispravno. Imaš lijepi posao, djecu, kud ćeš sad mijenjati struku, bacati diplomu i prolaziti novi stres ispočetka. Ali slušala sam dušu, jer sam itekako bila svjesna koje mi zadovoljstvo pričinja dizajn interijera’
Spavaća soba u industrijskom stilu
Modro kao inspiracija
‘Uređenje prostora u kojem se živi je važno, jer je riječ o energiji. Ako je dobro uređen, tamo je ugodno boraviti, a ako nije, stvara se kaos u glavi. Nitko ne voli sjedati kraj kante za smeće. Jedna slika na zidu koja nije na pravom mjestu može skroz pokvariti osjećaj u prostoru. Jako je važno osjećati se ugodno tamo gdje se živi. Ako je to tako, onda se ja osjećam dobro, posljedično moja obitelj i svatko koga sretnem u danu. I obratno.’
vorila da to nije ispravno. Imaš lijepi posao, djecu, kud ćeš sad mijenjati struku, bacati diplomu i prolaziti novi stres ispočetka. Ali slušala sam dušu, jer sam itekako bila svjesna koje mi zadovoljstvo pričinja dizajn interijera, a koji mi otpor stvara geodezija. Na kraju mi je strah skroz nestao, čak ni u vezi pitanja hoće li biti posla u Dubrovniku. Ako ga tamo nema, bit će online.
Sad kad već spominjete, ima li posla u Dubrovniku? Koliko ljudi uopće traže dizajnera interijera?
Ljudi u principu uvijek traže pomoć, posebno kada krenu u veliko preuređenje, jer nitko nema viška vremena, a i veliko preuređenje sa sobom uvijek donosi određeni stres. Riječ je o pozamašnim novčanim iznosima. Naravno, dio ljudi uvijek gleda sami srediti prostor, kako bi uštedjeli na dizajneru interijera. Netko za to ima više, netko manje talenta, ali uglavnom raste svijest ljudi o važnosti dobrog uređenja. Tako da smatram kako će u budućnosti rasti potreba za dizajnerima, kako za osobne, tako i za turističke potrebe. Fotografija uređenog apartmana prodaje ga u moru ponuđenih. Još važnije je uređenje prostora u kojem se živi, jer je riječ o energiji. Ako je dobro uređen, tamo je ugodno boraviti, a ako nije, stvara se kaos u glavi. Nitko ne voli sjedati kraj kante za smeće. Stvar je osjećaja. Jedna slika na zidu koja nije na pravom mjestu može skroz pokvariti osjećaj u prostoru. Čak i neka umjetnička slika može kvariti energiju ako nije dobro uklopljena. Ponavljam, jako je važno osjećati se ugodno tamo gdje se živi. Ako je to tako, onda se ja osjećam dobro, posljedično moja obitelj i svatko koga sretnem u danu. I obratno.
Koliko su ljudi svjesni važnosti energije u domu u kojem žive?
Nisu dovoljno. Puno njih ne razmišlja o tome, ali ipak dobar njih osjeća da nešto nije u redu kada je kaos u prostoru. Ja sam odavno toga svjesna. Ako prostor nije u mom skladu, uopće ne mogu djelovati u njemu. Moj mozak ne može drugačije funkcionirati. Dizajn interijera ima neka svoja pravila, ali opet su sitnice te koje odlučuju.
Kako sve izgleda u praksi? Evo, recimo ja tra-
Apartman u Art Deco stilu
‘Ako se radi o osobnom prostoru trebaju se poštovati neke želje klijenta. Bilo bi super kad bi svaki prostor bio autentičan, da odražava osobnost onoga tko tamo živi. To jednostavno zvuči, ali u praksi nije lako postići. Često ni ljudi sami ne znaju što točno vole i žele. Puno je psihologije u ovoj struci, ali najkraće rečeno najbolje sve funkcionira na način da klijent kaže što mu se sviđa, a ja to pokušam sklopiti što je najbolje moguće u skladu s pravilima, ali i ponekom originalnošću’
žim pomoć dizajnera, ali imam neke svoje vizije kako bi prostor trebao izgledati, ali možda nije po pravilu. Kako naći sredinu, dogovoriti se?
Ako se radi o osobnom prostoru, trebaju se poštovati neke želje klijenta. Bilo bi super kad bi svaki prostor bio autentičan, da odražava osobnost onoga tko tamo živi. To jednostavno zvuči, ali u praksi nije lako postići. Često ni ljudi sami ne znaju što točno vole i žele. Puno je psihologije u ovoj struci, ali najkraće rečeno najbolje sve funkcionira na način da klijent kaže što mu se sviđa, a ja to pokušam sklopiti što je najbolje moguće u skladu s pravilima, ali i ponekom originalnošću. Naravno, ako se klijentu jako sviđa plava boja, opet ne može sve biti plavo, jer će previše dominirati. Isto vrijedi i za drvo, ili bilo što drugo. Ako je nečega previše, onda uopće ni ne dolazi do izražaja, utopi se u masi. Mnogi izbjegavaju crnu boju, posebno u malom prostoru, ali ona itekako dobro može ići u kombinaciji s nečim drugim. Što se tiče apartmana, stvari su drugačije. On se radi na način da ima neku svoju autentičnu priču ili mora imati neki prihvaćeni trend koji privlači veću masu ljudi. Iako, uvijek je bolje autentika, nego trend, jer je on prolazan. Inače, kada ljudi gledaju moje uratke kažu da radim previše moderno, ali nije moj stil sve ono što radim, nego poštujem želje klijenata.
Koji stil vi preferirate?
Volim eklektični stil, to je ustvari kombinacija raznih stilova. On je zeznut i zahtjevan, jer nije lako posložiti više stilova da zajedno funkcioniraju. Ali ja baš volim da su stvari izazovne, tu je najviše kreacije i kada se nešto uspije, stvara najveće zadovoljstvo. Također, ovdje može biti najviše igre, jer nema kopija ničega, sve je otvoreno. Ovo je i praktičan stil, jer kada neki komad namještaja dosadi, lakše je mijenjati pojedinačne dijelove, nego sve zajedno. Uvijek klijentima kažem kako je bolje da su stvari koje se rijetko mijenjaju decentne
nego da se pretjeruje. Ako netko obožava plavu, bolje je da ona ide tu i tamo, nego da su sve pločice plave, jer će možda za nekoliko godina one biti daleka prošlost. Stvari koje su rađene lijepo, a ne u aktualnom trendu, uvijek će biti lijepe.
Koliko je teško postaviti cijenu uređenja nekog doma?
Prilično teško. Kad klijentima govorim cijenu imam dojam da im je uvijek previše, a meni s druge strane, obzirom na vrijeme i trud, ne izgleda tako. Često mi se čini da je upravo suprotno. Puno faktora ovisi o cijeni, neki projekti su znatno kompleksniji, drugi jednostavniji. Na početku je možda i malo teško definirati cijenu, jer ne znaš kako će se stvari dalje razvijati. Posao je prilično individualan, pa svaki dizajner stavlja drugačiju cijenu. Netko tko se brendirao, normalno da će imati veću cijenu, ali opet sigurno je stručan i iza sebe ima puno rada i iskustva. Postavljanje cijena je sigurno jedna od mojih mana (smijeh). Nikad do sada nisam imala svoj biznis, pa svaki dan učim i razvijam se.
Koliko vam je bilo zahtjevno pokrenuti vlastiti posao?
Dosta, ne samo što se tiče papira, nego i financija, davanja državi i slično o čemu nisam imala pojma. Ispunja me kreativni dio ovog posla, puno manje birokratski. Moj mozak odbija te zadatke, ali moram ih napraviti. Nisam bila mnogo toga svjesna, i da stvarno ne volim ovaj posao, možda bih puno puta odustala. Moram zahvaliti Centru za poduzetništvo Dubrovačko-neretvanske županije koji mi je ustupio u najam prostor tako da sad napokon imam vlastiti ured u kojem mogu i neometano raditi, ali i primati klijente.
Imate četvero djece. Svaka vam čast kako se uspijete organizirati.
Muž mi jako puno pomaže, on mi uskače oko djece. Bez njega nema šanse da bih uopće probala. Nije da sam neka super mama koja sve stiže (smijeh). Znam često raditi od doma, tako da s djecom zna biti izazovno. Nije kao prije da je posao gotov u 16, nego se zna prolongirati na cijeli dan. Ali ništa ne bih mijenjala, opet bih sve probala, jer mi dušu ispunja ovo što radim. U ono vrijeme sam mrzila ponedjeljak, a sada ga volim. Prije mi je bila teška muka kada bi ujutro zvonio sat, a sada skočim iz kreveta puna elana. Nedavno je muž bio sa mnom dok sam gledala neke pločice i komentirao je da izgledam kao dijete u tvornici čokolade (smijeh). Eto koliko se vidi na meni gušt ovog posla, tako da uopće nemam osjećaj kao da radim. Naravno, još trebam sve donekle posložiti da ima financijskog smisla, ali idem prema tome. Želja je najvažnija. Dok je imam, ona me gura. Uvijek će se nešto naći. Moj stav je kako je najvažnije raditi ono što osobu iznutra ispunja bez puno financijskih kalkulacija. One će doći. Naravno, svi imaju različite stavove, sreća je uvijek individualna, ono što važi za mene, ne važi za nekoga drugoga i obratno. Svatko ima svoj put, a ovo je moj. Treba probati unatoč ograničenjima koje će se naći na putu. Najgore je ne pokušati i cijeli život za nečim žaliti.
Dnevni boravak u modernom stilu
Vojnici JNA poziraju sa zarobljenim hrvatskim odorama u selu Zaton Doli nakon što su se hrvatske snage povukle prema Stonu i Metkoviću.
PRODOR PREMA STONU
Početak prosinca 1991. godine na Južnom bojištu obilježio je nastavak velike ofenzive JNA prema Stonu i Neumu čijim bi padom bila zapečaćena i sudbina samog Dubrovnika. Gubitak terena od Čepikuća i Slanog do ulaza u Ston te mosta Bistrina, nakon dva tjedna intenzivnih borbi i očajničkih pokušaja zaustavljanja prodora, predstavljao je veliku prijetnju i za dolinu Neretve od Metkovića do Ploča. Ovako velik strateški prodor JNA bio je zapravo reducirana verzija prvotnog plana osvajanja cijele južne Dalmacije spajanjem velikih grupacija u zamišljenim prodorima između Mostara i Knina. Zbog nemoći u realizaciji tog plana, JNA je prešla na skromniju varijantu s kojom bi se također zadovoljila, a to je ovladavanje istočnom obalom rijeke Neretve s izlazom na more u Pločama, kao i zauzimanje većeg dijela Pelješca. Na taj način pao bi Dubrovnik i uspostavila bi se nova etnička i interesna, dakle velikosrpska granica na Neretvi te bi agresija na dubrovačko područje konačno uobličila svoj pravi razlog i smisao. Za vrijeme najžešćih napada na stonskom bojištu sam Dubrovnik je živio u atmosferi prividnog mira koju je trebao pojačati dolazak hrvatskih ministara Davorina Rudolfa, Petra Kriste i Ivana Cifrića 3. 12., a stigao je i novi tim EZ promatrača nakon što su oni prethodni Dubrovnik napustili još 14. studenoga. Njihov međunarodni ugled trebao je zadovoljiti JNA koja se umorila od prepucavanja s lokalnim dubrovačkim pregovaračima od kojih je ultimatumima bezuspješno pokušavala iznuditi razoružanje i predaju Grada. Dok se u Cavtatu 5. 12. dogovarala forma Sporazuma o postizanju “trajnog mira”, istovremeno je spomenuti “mir” drastično narušavan ondje gdje se nisu ispunili ciljevi napadnih akcija iz prethodnog razdoblja – u Sustjepanu i na Srđu, mjestima od kojih JNA, u sklopu svojih planova potpunog pritiska na Dubrovnik, nije htjela olako odustati. Još teže je bilo kod Stona...
FELJTON “ZAGONETKA POBJEDE”
Dubrovački dnevnik jednom mjesečno objavljuje feljton “Zagonetka pobjede”, prema istoimenoj knjizi našeg sugrađanina Olivera Peza koja se bavi tematikom Domovinskog rata na dubrovačkom području tijekom 1991. godine. U jedanaestom nastavku, kroz sjećanja branitelja zapadnog Primorja, opisana je teška situacija na prilazima Stonu nakon proboja Čepikuća i gubitka Lisačkih Rudina krajem studenog ‘91.
Borbe na vratima Stona
Ivica Mojaš MUP Ston
Nakon pada Dola 24. 11. i nakon konsolidacije svih tih naših snaga u Stonu došao je zapovjednik Petar Šimac iz Splita s dijelom svojih snaga, koji je odlučio organizirati obranu i pružiti otpor neprijatelju, najviše iz razloga kako ne bi pala cestovna komunikacija, dakle kako ne bi neprijatelj zauzeo benzinsku pumpu i time automatski odstranio Pelješac i dio naših snaga koje su se nalazile na Pelješcu.
Zoran Šimić zapovjednik Ratne luke Ston
Kako je neprijatelj izbio u Dole zauzeo je i Đontu Dole i Konjuhe pa se opet moralo zauzimati nove obrambene položaje. Topovi koji su bili u Dolima već su bili izvučeni na područje Prapratnog, kao i pelješki ZIS-ovi koji su izvučeni s područja Konštara. Vod iz Metkovića pod zapovjedništvom Dane Rendulića zauzeo je položaje oko crkve Sv. Petra u Zaton Dolima, a vod iz 4. brigade, kojem je zapovijedao Andrija Matijaš, i koji su došli s tri oklopna “škverska” transportera, zauzeli su položaje iznad Zaton Dola prema Rudinama.
Dane Rendulić
116. brigada HV-a
Poslije pada Čepikuća, pala je ona cesta koja je vodila prema Imotici, odnosno Rudine, znači tako se i na prostoru oko sela Đonta Doli isto dogodilo, da su određene postrojbe držale crtu, ali nisu mogle izdržati i došlo je do povlačenja.
Ivo Brbora
Zapovjedništvo Sektora Dubrovnik
Tko drži Rudine on drži cijeli Pelješac, kontrolira ulazak prema Pelješcu, kontrolira komunikaciju prema Neumu i Metkoviću i dok smo to mi držali imali smo taktičku i operativnu prednost. To su oni sada zauzeli i automatski je moralo doći do popuštanja bojišnice prema Stonu, povlačenja prema Zamaslini jer odozgo vas oni vide “kao na tanjiru”, i naravno, i povlačenje od Oštrikovca prema Topolom. Ali mi smo uspjeli, uz ogromne napore pojedinaca i postrojbi zadržati te položaje na liniji Bistrina – Stupa – Šumet – Utrk i gore prema Drijenu. Uspjeli smo bez obzira što smo bili u nepovoljnom taktičkom položaju.
Odjek topova sa zapadnog dijela bojišta
JNA kreće na Pelješac
Srpske snage su početkom prosinca izbile na raskrižje Jadranske magistrale i ceste za Ston i time zakoračile na Pelješac. U pokušajima da ih zaustave u prodoru prema Stonu branitelji su pokušavali pružati otpor na liniji Konštari - Zaton Doli, no nakon iscrpljujućih borbi i gubitaka u ljudstvu primorani su na povlačenje, dijelom prema Metkoviću, a dijelom prema samom Stonu i dubini Pelješca. Zapovjednik hrvatskih snaga, general Petar Šimac, izgubio je autoritet lošim vođenjem obrane, a naročito nakon što je naredio evakuaciju postrojbi iz Stona. Dio branitelja odlučio je ostati do kraja.
Ja sam dobio zapovijed da sa svojom satnijom na tom prostoru uspostavim crtu obrane i da se snage protivnika zadrže na tom prostoru i da se održi normalna komunikacija sa Stonom. Znači, bilo je bitno raskršće koje vodi na Pelješac.
Davor Boras
116. brigada HV-a
Ja moram reći kao tadašnji zapovjednik voda da je naš angažman bio isforsiran i sama postrojba je bila preopterećena u angažiranju na tom dijelu ratišta. Doveden je jedan vod, mislim da je SplitOmiš, koji je bio ojačanje našoj postrojbi i da je u dubini rasporeda bio jedan vod 4. brigade sa zapovjednicima Matijašem i Grubišićem, ali je to bilo nedostatno snaga koje bi uspostavile daljnje neke položaje, odnosno uspostavljanje linije od magistrale, ako se želilo izaći na Rudine gore. Nakon višednevnih bitaka u kojima smo imali poginulih i ranjenih donijeli smo odluku da se izvlačimo spašavajući ljude i opremu koju smo imali.
Nikša Bianki
Policijsko - dragovoljačka satnija Slano
Početkom prosinca su se vodile odlučujuće bitke za Ston. Ne samo za Ston, za Pelješac, dolinu Neretve u taktičkom smislu, nego i za obranu Dubrovnika. Znamo da je Dubrovnik disao preko Stona. U Konštarima, ja mislim da je to bilo tada, znači početkom 12., neprijatelj je odlučio krenuti na Pelješac.
Zoran Šimić
zapovjednik Ratne luke Ston
4. 12. smo izgubili Zaton Dole, vod Andrije Matijaša i Rendulića se povukao s druge strane Bistrine. Iste noći su mineri iz Ploča, koje je vodio Ranko Delić, minirali magistralu na tri mjesta kod mosta Bistrina kako bi usporili očekujuće napredovanje neprijatelja tenkovima prema mostu. Isto se dogodilo sa selom Konštari jer i uz našu topničku potporu iz Prapratnog vod Nevena Klinca više nije mogao zadržati Konštare, pa su i oni bili primorani povući se. Tada su se pokušali utvrditi na kotama Zec, Mali Zec i Vrijesovica.
Božo Šare
dragovoljac, Ston
Mi smo bili iscrpljeni, već je mjesec i nešto dana rata, svaki dan se djelovalo, intenzivno, na svakoj čuki, ljudi su ginuli, panika je bila, zapovjednici, nesloga i... pale su Rudine. To je bilo u tom momentu, a ta druga linija koja je trebala biti na Stonu, kad su nas odozgo gurnuli mi smo došli do Stona gdje nije bilo nikoga. I nas je ostalo 13 u Malom Stonu, sa mnom.
Tonći Radibratović
MUP Ston
5. 12. je bio jedan od najkritičnijih dana za obranu, kako Stona tako i Pelješca, taj dan nas 20-ak je ostalo u dva bunkera s lijeve i desne strane ceste na samom prilazu Stonu.
Mišo Franušić
MUP Ston
Nismo imali plana, nego što bude –bude. Ili si pukovnik ili pokojnik... Borit ćemo se jer dalje nismo mogli, “zid” je bio tu, naše kuće su sutra upropaštene, uništene, ako oni dođu.
Antun Franković
MUP Ston
Moj zamjenik Vedran Antunica je tada išao “lobirat” da se Pelješac mora branit u Stonu. Tražii smo da se Ston ne napusti, jedino se tu može branit Ston, Pelješac i ostalo. I tada je iz Trpnja 25 ljudi došlo, Gojo Bilušica im je bio zapovjednik, i onda smo s njima uspostavili liniju obrane u Malom Stonu.
Praktična nastava budućih novinara
UNIDU TV je mlađi, ali zahtjevniji brat studentskog UNIDU radija
Studentska televizija Sveučilišta u Dubrovniku od sada je dostupna na još
jednoj platformi kao ‘’Televizija na zahtjev’’. Brojni studenti vrijedno obrađuju
studentske teme, pripremaju se za rad u struci i pritom se još i dobro zabavljaju
Piše Ahmet Kalajdžić foto Ahmet Kalajdžić
Sveučilište u Dubrovnik, a posebno Fakultet za medije i odnose s javnošću ponosni su na svoju studentsku televiziju, UNIDU TV, koja je od ovog mjeseca dostupna i na novoj platformi, na domeni unidu.tv te će od sada funkcionirati i kao ‘’Televizija na zahtjev’’. Autori priloga su studenti Fakulteta za medije i odnose s javnošću, a teme su većinom iz studentske svakodnevice. Novi je studio u zgradi Kampusa, a studenti su dosad snimili i objavili oko 70 različitih sadržaja. Studentski TV je mlađi brat UNIDU radija, a posjetili smo ih na Svjetski dan televizije i uvjerili se s koliko žara i ljubavi rade sve priloge. Raduje kako se nitko od njih nije pokajao s izborom budućeg zanimanja i ne strepe od izazova koji ih čekaju.
MEDIJE GLEDAJU KAO DA SU DRUŠTVENE MREŽE
Glavni urednik i stručni suradnik na Sveučilištu, Alen Roki o budućim kolegama kaže kako nove generacije drugačije gledaju na medije koje doživljavaju kao da su društvene mreže.
“To može biti dobro jer nemaju predrasuda i od nule ulaze u svijet medija, ali bih volio da puno više slušaju radio i gledaju TV, a da su manje podložni društvenim mrežama. UNIDU TV je oduvijek postojao kao praktična radionica, ali je sad na svojoj domeni unidu.tv napokon službeno ‘TV na zahtjev’ i platforma koja može stvarati više sadržaja te na jednom mjestu okuplja studente da vide prostor u kojem se
stvara. Svaki dan donosimo sadržaje prvenstveno namijenjene mladima i studentima, a sve je objedinjeno na našoj domeni s kojom su povezane sve društvene mreže. Oduvijek smo imali dobar pristup mladima, a na www.unidu.tv imaju uvid u sadržaj od podcasta do programa uživo, a u drugom semestru se mogu pratiti programi uživo studenata treće godine koji se svi moraju dokazati kad se kamera upali i krene uživo”, priča Roki i pojašnjava kako TV na zahtjev nema klasičnu programsku shemu.
“Opušteno i bez velikog pressinga, redovito objavljujemo sadržaje koji zadovoljavaju studentske potrebe. Taj trend pogoduje mladima koji nisu vezani za određeni termin te sadržaj mogu, kad god požele, vi-
Glavni urednik UNIDU TV-a Alen Roki
Izvršni producent UNIDU TV Ante Tolja
djeti na svim platformama. Nažalost, tako gubimo aktualnost, ali nismo komercijalni medij i nije sve u brzini, nego je naglasak sve odraditi kako se uči na fakultetu. Naglasak je na sadržaju, da se ne gubi značaj objavljenog i trudimo se pokriti sve sveučilišne događaje na istom mjestu. To je studentima praksa i radije ćemo odgoditi za jedan dan te napraviti kako treba, ali da je dostupno na svim platformama gdje ostaje kao dokument za buduća vremena. Cilj nam je imati i dnevne live emisije ili barem jednom tjedno objediniti sve događaje na jednom mjestu. Naravno,
radit ćemo i na problemu brzine, oformiti pravu redakciju, a pravi primjer je UNIDU radio koji se kao stariji brat ove TV dokazuje već 17 godina”, izjavio je Roki. Inače, u emisiji Akademska četvrt gostuju profesori, a u Kolokviju studenti, rubrika Kenova nudi novosti i zanimljivosti s fakulteta te studentskog života, a Medijski laboratorij je praksa svih studenata, dok će se u ljetnom semestru uživo pripremati emisija TV LAB.
STUDENTI ODUŠEVLJENI, VIDE SE
U SVIJETU MEDIJA
U studiju smo zatekli Saru Kalogjeru, Valentinu Komparić, Petru Radman Livaja, Carlu Lešević i Vita Begovića. Sara je na četvrtoj godini. U Zagrebu je studirala PR i sociologiju, ali joj je ljepše na moru.
“S Korčule sam i ovdje sam na domaćem terenu. Mediji mi se više dopadaju i ako ih bolje razumijem, bolje ću raditi i PR. Želim medijski i kao PR pokrivati humanitarne akcije, pisati lifestyle teme za časopise te istraživačke reportaže. Imam puno ideja, neće me ništa zaustaviti, a planiram medijski pokriti i svoj rodni otok”, priča Sara. Valentina govori kako je iz Baške vode i prvo je upisala turizam u Zadru, no brzo je shvatila kako to nije za nju.
“Predmet o komunikacijama bio je jedini kolegij koji me zanimao, prešla sam na ovaj fakultet i nisam se pokajala. Super sam se snašla, fakultet me zanima i želim proći rad u svim medijima jer su svi jednako važni. Ne znam što ću raditi u bliskoj budućnosti jer se prije pet godina nisam vidjela u medijima, ali nemam strah od izazova! Dobro je da nas već ‘bacaju u vatru’ te smo lani, kolegica Petra i ja morale doslovce u samo pet minuta uoči emisije snaći se, pronaći goste i smisliti pitanja, ali je sve ispalo spontano i pristojno”, izjavila je.
Petra je iz Sinja i u stilu alkara tvrdi - S izborom fakulteta pogodila je “u sridu“.
Snimanje priloga za UNIDU TV
Ekipa UNIDU TV na okupu
“U srednjoj školi zanimali su me radio i istraživačko novinarstvo. Upala sam na fakultet i u dom pa mi se nije dalo prebacivati u Split ili u Zagreb gdje studira moj stariji brat koji studira računarstvo i zvao me jer je tamo bolji studentski život. Ali, uopće ne žalim jer sam našla dobru ekipu i družimo se. No, Zagreb nije moja opcija jer more je more i nisam požalila. Vodim emisiju “Kolokvij“ za studente i alumnije, ali još nisam potpuno sigurna hoću li se baviti medijima ili PR-om, ali želim probati i to. Biti voditelj je veći izazov kreativnosti i to me trenutačno više zanima”, rekla je.
Carla je naša sugrađanka i tvrdi kako joj ništa nije teško, nego zabavno i dinamično!
“Ekipa je energična i dobra, a najzanimljiviji su mi tereni gdje radim kratke razgovore. Iako ne radim montažu, nazočna sam montaži priloga i zanimljivo je. Mislim da
ću ostati vjerna radiju i voljela bih raditi na nekoj radio postaji”, kaže Carla. Vitov otac je iz Dubrovnika, a on priznaje kako je u gradu puno bolje nego što je mislio da će biti!
“Fakultet je pun pogodak i jako mi se sviđa. Oduvijek sam želio biti fotograf i slikavati sve, a ovdje mogu raditi to što želim. TV je super iskustvo i volio bih kao TV novinar raditi istraživačke reportaže s terena, ne u informativnom dijelu u redakciji, jer je to velika šansa za osobni razvoj. Više bih volio istraživati kriminal nego pratiti politiku, iako ga je dosta upravo tu. Ako se ovdje ukaže prilika, ostat ću, ali se vjerojatno vraćam u Čakovec. Vidim se kao profesionalni fotograf jer će unatoč AI-tehnologiji to zanimanje opstati”, izjavio je Vito i zaključio kako će “fotografija biti odušak i balans za novinarstvo”.
‘BACANJE U VATRU’ KAO NAJBOLJI
OBLIK UČENJA
Izvršni producent UNIDU TV Ante Tolja je sretan što je dio mlade redakcije i što studente zanima TV kao medij.
“Raduje me njihov napredak i razvoj kao snimatelja, novinara i montažera. Kad uspiju, radovat ću se što su bili dio ove redakcije. Uvijek postoji strah od kamere i reflektora, kako će izgledati i kako se ponašati, gdje s rukama… Zapravo je najteži početak i svima kažem da ću ih baciti u vatru i pustiti da se snalaze. Prije toga im, naravno, dam sve moguće alate za koje znam, tako oni znaju što raditi, ali ipak kroz praksu sve najbolje nauče. Tu vatru su možda najbolje osjetile Valentina i Petra kad smo ih prvi dan stavili pred kamere i rekli da to moraju raditi. Na tom se primjeru najbolje vidi kako se radi i uči, da UNIDU TV dopušta greške i učenje svega što komercijalni medij ne bi tolerirao”, govori Roki.
Ante Tolja daje posljednje upute Petri Radman Livaja
Sara Kalogjera
Valentina Komparić
Carla Lešević
Valentina Komparić i Lovro Lisičić tijekom montaže
Na video montaži su Ivan Ivković Mandac i Lovro Lisičić koji priznaje da to nije posebno zahtjevno.
“Ovim sam se bavio i prije fakulteta i montaža mi dođe kao odmor i opuštanje. Na montaži priloga uvijek nazoče novinari ili urednici da pregledaju i utvrde moguće greške. Za sve uvijek nađemo kompromis mojih sugestija i novinarskih zahtjeva”, kaže, a za razdoblje nakon diplome dodaje da je otvoren za sve mogućnosti. “Volio bih raditi video montažu, ali bih prihvatio baviti se novinarstvom”, rekao je. Ivan je iz Sinja i kako kaže, dio „male sinjske priče“.
“Ovdje je odlično, a zadužen sam za montažu i pripremu seta za snimanje, što nije tako zahtjevno i samo je ispočetka bilo teško, sad nije. Naravno, svjestan sam kako u montaži moram paziti na detalje, a najteže je pronaći priloge da se ‘pokriju’ teme emisije. Volio bih ostati u Dubrovni-
ku, a uz montažu bih se postupno više bavio novinarstvom i snimanjem. Već sam uočio problem pressinga u ovom poslu, ali znam, bolje da nas bace u vatru da nešto naučimo. Ovaj je fakultet pravi izbor i nisam pogriješio!”, poručio je.
DEKANICA: PRAKSA IH PRIPREMA ZA
BUDUĆE KARIJERE
Studenti otkrivaju da s radošću prate bivše kolege koji su novinarski već uspjeli. Spominju Maria Juriča i Brunu Papić na komercijalnim televizijama te Mislava Ćimića, Francescu Vlašić i Vicka Dragojevića u javnom servisu. Otkrivaju da će već idući semestar neki od njih surađivati, doprinositi nastavi i pokazati im da se sve može ako ih zanima novinarstvo.
Dekanica Fakulteta za medije i odnose s javnošću Romana John o UNIDU TV kaže kako studentska televizija ima značajan utjecaj na razvoj obrazovanja, medij-
ske pismenosti i profesionalnih vještina studenata.
“Postojanje izvrsno opremljenog studija omogućuje studentima Fakulteta za medije i odnose s javnošću praktično iskustvo u stvaranju različitog medijskog sadržaja, od iskustva u vođenju emisija, osmišljavanju priloga, snimanju, pisanju scenarija, montaži snimljenih materijala do cjelokupne produkcije sadržaja koji je kasnije javno dostupan na mrežnim stranicama televizije. To je mjesto na kojem se nadopunjuju postojeća teorijska znanja, ali istovremeno i mjesto na kojem studenti mogu izražavati svoje ideje, kreativnost i otvarati pitanja koja su njihovoj populaciji važna. Sudjelovanjem u radu jednog ovakvog medija zasigurno će biti bolje pripremljeni za svoje buduće karijere, bez obzira je li riječ o novinarstvu, odnosima s javnošću ili nekim drugim profesionalnim usmjerenjima”, zaključila je John.
Vito Begović
Studenti tijekom montaže priloga
Petra Radman Livaja
Dubrovačka glazbena scena
Ljubav prema glazbi stvorila je „Morski“, novi dubrovački mediteranski pop bend!
Cijeli život u glazbi, a odnedavno i na zajedničkom glazbenom putuAntonije Deranja, Ivica Simatović i Nikša Selmani spojili su se u bend Morski, a već su izdali i prvi singl „Johnny“. Za Dubrovački dnevnik otkrili su kako je sve počelo, što se još ‘kuha’, ali i kakvi su planovi za budućnost
Kad je glazba pokretač, sve drugo ide poprilično jednostavno, pa tako i stvaranje benda, bilo u mlađim, a bilo i u onim malo kasnijim godinama. Nekad s iskustvom još i lakše!
„Morski je nastao sudarom tri svijeta koja su se nakon toliko godina našla s istom dozom ljubavi prema muzici, umjetnosti, filozofiji, znanosti i ostalim granama“, odmah na početku uz osmijeh objašnjava Ivica, dok Antonije nadodaje: „I ljepoti!“ „Uskladili smo naše afinitete kako da se izrazimo u muzici. Muzika je ipak naš jezik. Najsretniji smo kad sviramo i kad čujemo da smo nešto dobro smjestili. To nam je i glavno pravilo – kad smo mi zadovoljni, onda pjesma može gdje god hoćete, ali dotad se ‘kuje’“, priča Ivica, koji je poslije Domovinskog rata živio dugo godina van Hrvatske i stekao vrijedna iskustva.
„Vodio sam studije u Austriji, New Yorku, Los Angelesu, radio sa svim i svakim! Kad su mi kćeri pošle studirati, to mi je dobro došlo da pobjegnem od tih pustih kapitalističkih vizija, vratim se doma, brinem o majci i uživam s njih dvoje –pravimo muziku, radimo nešto što volimo, osjećam se ispunjenije u životu nego da radim išta drugo“, dodaje.
A slično se osjećaju i ostali članovi novog benda. „Svi smo praktički cijeli život u glazbi. Ja se bavim glazbom od 13. godine, s 14 sam imao prvi javni nastup. To je ljubav koja traje, koja zapravo nikad ne prestaje. Proizvodi jedan osjećaj sreće koji ti ne može nijedna druga djelatnost podariti, jednostavno je nemoguće. Spaja nas ljubav. Ivica i ja se znamo od djetinjstva, bili smo u prvim bendovima zajedno, 80-ih godina. Spasili su nas od ulice i gluposti. S Nikšom sam kliknuo na jednoj svirci na brodu, gdje smo shvatili da nam super ide i da se odlično razumijemo, da slušamo slične stvari i da nas slične stvari zanimaju. Tako je nastala suradnja prvo s njime, a onda se Ivica vratio i sve se sklopilo u Morski“, kaže An-
tonije i naglašava da se moraju zahvaliti Udruzi mladih Orlando, gdje se nalazi njihov mali studio u kojem kreiraju pjesme od početka do kraja. Sve rade samostalno, treba im za to malo više vremena, ali nigdje im se ne žuri. Veselo kažu i da su najstariji članovi koji djeluju u Udruzi.
DUBROVAČKI MEDITERANSKI POP A svatko donosi dio sebe u stvaralački proces. Tekstopisac je – Nikša. „Meni je glazba stvar osobnog performansa. U životu ne možeš nikada pokazati sve što nosiš. Na poslu si profesionalac, doma isto tako, a zapravo nemaš priliku pokazati svoju nutrinu, kakav si zaista. To je dobra strana glazbe. Drago mi je što ova dva mladića prepoznaju i taj dio, da se ne radi samo o pukoj muzici, već da se radi o tome da nešto hoćeš reći, biti, a nekad nešto ho -
Piše Ivana Smilović Foto: Vedran Levi
Članovi novog benda su Ivica Simatović, Nikša Selmani i Antonije Deranja
Ne znaju što im budućnost nosi, ali spremni su prihvatiti svaku priliku koja im se ukaže
ćeš i sakriti… Sve je to unutar umjetnosti dopušteno. Osobno mi je veliki motiv bio, nakon što sam 20 godina radio s drugim bendom, kroz drugačiju energiju pokušati nešto i reći, izraziti se kroz umjetnički način“, priča Nikša.
Kad bi se trebali svrstati u neki žanr, kažu da bi to bio – dubrovački mediteranski pop.
„To su neke lagane pjesme, iako ih ne mogu tako baš nazvati jer smo se ‘ubili’ dok smo neke stvari složili kako smo zamislili. Ali u samoj izvedbi i percepciji je jedna opuštena vrsta muzike, koja ima intelektualne niti i ocrtava sadašnje vrijeme, situacije, socijalne odnose, razmišljanja. U tom momentu se izlazi van muzike, ona postaje puno više. Definira našu zajedničku ideologiju, da je ipak muzika – Mediteran. To su obala i more. To je naš đir, od ribe i vina, pa gdje nas odnese“, objašnjava Ivica.
„S druge strane, odrasli smo u Dubrovniku. U gradu se uvijek dobro sviralo, dobro pjevalo, pogotovo višeglasno, po tome smo poznati. Pa klapsko pjevanje je zaštićeno UNESCO-om. Svakako, osjećaju se i ti utjecaji. Dok smo bili dječaci, kad smo se zainteresirali za muziku, Dubrovački trubaduri bili su ogromne zvijezde, bilo je jako puno bendova koje smo slušali uživo, nisu puno toga snimili, ali su puno toga odsvirali! Učili smo i upijali. Na kraju, uz sve što se kroz vrijeme događa, stvoriš neki svoj stil i to je otprilike način na koji se razvija naša muzika“, nadovezuje se Antonije. Opet se vraćamo na to da je riječ o laganoj glazbi, koja zapravo ima dubinu.
„Ovisi kako razumijemo Dubrovnik, to je cijeli problem. Ako je Dubrovnik malo mjesto s malograđanskim mentalitetom, onda ja prvi nisam dubrovački mediteranski pop. Ali ako je Dubrovnik neko mjesto u kojem možeš naći nešto univerzalno, nešto što može transcendirati naš partikularni mali grad… U svojoj prošlosti Dubrovnik
je to i bio, jedno mjesto koje je imalo puno veći štih nego samo puko zavičajno-lokalni. Osobno mi je uvijek to bio motiv - da Dubrovnik bude na karti svijeta, a ne na karti samo Hrvatske. Ako je to Dubrovnik, onda je ovo definitivno dubrovački mediteranski pop!“, kaže Nikša.
‘Klikli’ su tako svi troje u stilu koji je poseban, neuobičajen i na neki način odskače od drugih.
„Iskreno, nas nekako i nije briga je li to posebno i drugačije jer je nama lijepo! Nas to gusta, mi to slušamo, pravimo glazbu koju bi i mi od gusta poslušali u autu kad vozimo. To je naša ideja, da približimo našu priču i doživljaje ljudima kroz takvu vrstu muzike i ritma da im je jednostavno komotnije shvatiti i prihvatiti, da se mogu povezati lakše s tim što proizvodimo“, objašnjava Ivica.
PJESMA MORA SAMA ‘HODATI’
Zasad je objavljena jedna pjesma, ali to je tek početak.
„Zaključili smo da imamo dovoljno pjesama, znanja i svega zajedno da jednostavno možemo početi u nekom redovnijem smislu objavljivati. Obično sve nastaje tako da Nikša dođe s glavnom pričom, on je ipak od nas najelokventniji. Krenemo od toga, pa onda melodijica, idejica, progresija akorda, gdje ćemo refren, što ćemo ovdje dodati, što oduzeti – i tako pomalo gradimo pjesmu, dok ne dođemo do trenutka da nas gusta i kažemo: ‘To je to!’. To zahtijeva pažnju“, objašnjava Ivica kako teče nastanak pjesme.
„Kreativan proces je zanimljiv jer uvijek nastaje iz sinergije onih koji u njemu sudjeluju. Napišem tekst, ali to nije toliko važno, tekst je možda samo poticaj. Ali onda ostali dodaju svoje osobne i individualne stavove, vrijednosti, kao i glazbeno znanje, iskustvo. Pjesma nastaje u kreativnom procesu, a ono što je, po meni, najljepše je trenutak kad se odvoji od nas i počne živjeti sa-
mostalnim životom. Ima jako puno pjesama koje glazbenici napišu, a one nikad ne ‘odrastu’. Lijepo je kad osjetiš da ljudi pjevaju tvoju pjesmu na koncertu, imao sam priliku doživjeti i da se ljudi žene uz pjesme koje sam ja radio, to mi je stvarno bilo nevjerojatno, jer je pjesma postala – samostalno biće“, kaže Nikša.
„Nekad se dogodi da prokomentiramo trenutnu situaciju, događaj, bio politički, na osobnoj razini, iskustvo nekog prijatelja ili poznanika, pa se iz toga stvori pjesma“, objašnjava Antonije. Kako kažu, ne nalaze se samo kako bi svirali, već i da bi – filozofski razgovarali, što možda i nije standardni kreativni proces za sve glazbenike. Slušaju glazbu za inspiraciju, osluškuju kako se netko drugačije izrazio, da bi pronašli svoj način i svoj put. A iznad svega: u tome uživaju. Nije ni čudo da već sada imaju dovoljno pjesama ‘na lageru’.
„Radimo već na drugom singlu, koji će u dogledno vrijeme izaći, nadamo se još ove godine, a možda čak i do Božića. Kroz tu pjesmu se proteže taj isti osjećaj, ista vibra, radna temperatura“, smije se Ivica.
Naglašavaju da nisu usmjereni prema tome da stvaraju hitove.
„Cilj nam je napraviti nešto što ima integritet, što je kohezivno i što stoji samo na svojim nogama. Hoda! Prestari smo za ganjati slavu, svatko od nas je dio nje i prošao, potrošili smo te ambicije. Tako da se to sad svodi na iskrenu ljubav i mislim da je to ono što nas je spojilo, sva trojica je gajimo prema muzici i stvaralaštvu. I jako dobro funkcioniramo zajedno. Nikad ne znaš gdje će te to odvesti! Nekad gitara, bas, klavir odvede stvari u skroz drugom smjeru. Dajemo jedni drugima slobodu i međusobnu podršku, to je ta kvalitetna atmosfera koja je recept za takvo nešto“, kaže Ivica.
KLJUČ JE U NEPRETENCIOZNOSTI
„Prije svega stoji kvalitetna komunikacija i ugodno druženje“, naglašava Antonije.
A tu je naravno i osobno zadovoljstvo, užitak bavljenja onim što voliš, ali i dobar odgovor publike. „Jako smo zadovoljni odgovorima, komentarima, kako ljudi shvaćaju našu glazbu. Potrefili smo!“, govori Ivica.
„Mislim da su ljudi osjetili nepretencioznost kod nas, to je nešto što mislim da je naša najveća kvaliteta, uz opuštenost. Jer slušatelji zapravo ne žele imati osjećaj da su manji od nekoga tko se bavi glazbom, već da mogu s njim sudjelovati u nečemu“, dodaje Nikša.
A budućnost bi mogla još svašta donijeti, jer su već počele pristizati ponude za koncerte, no zasad su ih ipak odbili. Želja im je prikupiti dovoljno materijala za cjelovečernji nastup, a bitno im je i da uživo budu kvalitetni jednako kao i na snimci.
„Uzeli smo sebi još vremena da to dovedemo do pravog nivoa, ali čut će se, najavit ćemo sigurno koncerte kad dođe za njih vrijeme“, kaže Antonije. „Ne bismo htjeli da oni koji budu toliko uporni da čak i dođu na koncert budu razočarani i kažu da ne zvučimo kao ‘na ploči’. Želimo im ponuditi neko novo iskustvo“, dodaje Ivica. Ostavljaju sve mogućnosti otvorene, pa i nastupe van Dubrovnika.
„Nismo suženi ni u jednom konkretnom smislu. Kud nas muzika odvede, tu i mi idemo! Nemamo velikih ograničenja ni fantazija što se tiče toga. Ako nas ljudi vole slušati negdje, tamo ćemo poći i svirati im, jednostavno rečeno“, objašnjava Ivica, dok Nikša dodaje za takve stvari važno imati na umu da je dio toga – biznis. Pa je za neke daljnje korake potrebno imati managera, ili promotora. „Vidim da je u Britaniji, gdje sam upoznat sa situacijom, društvo podijeljeno vrlo lijepo i zna se tko što radi. Mi još uvijek imamo balkanski sindrom ‘znam ja sve’. Nije da ne znamo, znamo, ali ne možeš biti dovoljno dobar u svemu, pa budeš polovičan. U konačnici, za ozbiljniju promociju i rad, mora postojati netko sa strane. Ali zasad nam ide dosta dobro ovako individualno“, kaže Nikša. A kako će njihov put dalje teći? Tko to zna! Prilagodit će se situaciji i odgovoriti energijom, zgrabiti priliku ukoliko im se pruži. A zasad samo nastavljaju uživati u onome što ih je spojilo: dobroj glazbi i još boljem druženju.
Glavna ideja iza okupljanja je – uživanje u glazbi
KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA
Piše Mario Klečak
Mentalna higijena
Bivši ministar zdravstva je po izlasku iz zatvora, svoj tamošnji boravak novinarima opisao ne baš ugodnim, više ko utješnu priliku za - mentalnu higijenu. Zahvaljujući institucijama koje rade svoj poso, uvjeren je kako će uspjet dokazat svoju nevinost. I nije on taj kojega su zvali Mali, Petrače nije ni vidio ni čuo, a sve ovo s mikroskopima je šok za njega, objasnio je okupljenim novinarima. Komentiro je i svoj zahtjev za punom šestomjesečnom plaćom i još toliko polovičnih ministarskih plaća. U vrh glave 40 tisuća eura. Mora mu familija od nečega živjet, dok svi ne shvate da je nevin.
Dirnuti njegovom brigom za egzistenciju svoje obitelji, radi čega mora uzimati sve što mu se nudi, ni’ko se nije sjetio pitat što je s onima, čiji su članovi obitelji morali umrijeti zbog kaosa i korupcije u zdravstvu? I čekanja na pregled, koji život znači. Bi li im zahvalio i na takvom pitanju?
Dan nakon, premijer Plenković je pred saborskim Odborom za zdravstvo i socijalnu politiku, predstavio novu ministricu zdravstva Irenu Hrstić. Kad ga je oporba prozvala za masovne smjene korumpiranih i nesposobnih ministara, objasnio je da nisu svih 31 ministara smijenjeni radi lupeštine, nego radi osvježavanja ministarske postave. Iz opozicije su mu predložili da proba s osvježenje i premijerske fotelje. Neki su čak smislili i novu kraticu na tipkovnici, za refresh ministra; A+P+F5. U međuvremenu će hrvatski građani i dalje svjedočit pojačanoj razini održavanja političke higijene, u vidu premijerova pranja ruka, koje se pamti još od afere s Todorićevim Agrokorom. Zabavljat će se javnost fingiranim procesima i osudama nekolicine lupeža, a sve kako bi bile spašene najtrofejnije guzice. One guzice koje su u stalnom strahu da i njima partneri iz podzemlja ne nasapunaju skaline ko što su ljetos nasapunali pokojnom ravnatelju najveće bolnice u Hrvatskoj. Hrvatska je izdvojila 900 tisuća eura kako bi subvencionirala važnu liniju državnog avio prijevoznika, i tako prioritetno osigurala svakodnevne letove između Mostara i Zagreba. Nisu to neki veliki
soldi. Sve će to nadoknadit Istrani, kojima vlada naplaćuje skoro pet eura za tunelarinu kroz Učku. Takav stav Vlade su neki nazvali još jednom epizodom u seriji Bespućima životnih prioriteta! U tome vide očitu zavjeru; kao, to je otplata duga za masu glasova koje su tamo dobili na posljednjim izborima, za razliku od mršave potpore u Istri.
Sumnjaju i kako subvencije vrijede samo za one s članskom iskaznicom. Jer, što lijeva opozicija ima radit u Mostaru; niti tamo kupuju diplome, niti idu u Međugorje, a neće sigurno ni s mosta skakat. Ako im je vjerovat, oni bi te solde radije potrošili na obnovu Jadrolinijinih karampana od brodova ili na željeznicu, kojoj je brzinski prosjek 35 kilometara na sat. Znatno brža od HŽ-a ili preciznije, jedanaest puta brža od zvuka, novo testirana je ruska raketa Orešnik, kojom Rusi straše Europu, čiji bi kulturno odgojeni žitelji ovih blagdana radije uživali u Orašaru, poznatom baletu ruskog skladatelja Čajkovskog, predstavi koja se temelji na priči Orašar i kralj miševa. Kažu, nema baleta bez Rusa. A na pitanje što ako koji Orešnik, makar i slučajno pukne, recimo blizu Zagreba, naši političari će reć: Baš nas briga, nije naša. Filipinska potpredsjednica gđa Sara, ovih je dana na ranojutarnjoj tiskovnoj konferenciji otkrila kako je razgovarala s ubojicom i dala mu upute da ubije predsjednika Marcosa juniora, njegovu suprugu i predsjednika parlamenta, u slučaju da bude i sama ubijena.
Na Filipinima se potpredsjednik bira odvojeno od predsjednika i nema službene dužnosti.
Još u listopadu je optužila predsjednika države za nesposobnost i otkrila kako se bavila mišlju da predsjedniku odsiječe glavu. I dok filipinski političari smišljaju suptilne načine za osposobljavanje nesposobnih političara, njihovi građani u Hrvatskoj i razvoze ćevape, i rade ostale stručne poslove, kako bi jačali demografski razvoj u svojoj zemlji. Naši bi se odma snervali na pitanje - zašto ja moram trbuhom za kruhom iz vlastite države? I napose, je li takvo ponašanje politi-
čara primjereno u izrazito kršćanskoj zemlji? A ruku na srce, nije političarima lako. Što bi i’ko od nas učinio da mu ne’ko zaprijeti smaknućem. Pa ne možeš ti ni auto osiguranje platit tek nakon što te neko bubne. Nego unaprijed. Cazzo! Mala i ne baš raskošna crkva, zapravo Petrova kapela, jedna od najstarijih u švicarskom gradu Luzernu, postala je sinonim za novo, a nakon što je u nju inovativni teolog Marco Schmid, eksperimentalno postavio Isusa, kojega pokreće umjetna inteligencija i sposoban je razgovarati na 100 jezika. Namjera je bila vidjeti i razumjeti, kako ljudi reagiraju na Isusa kojeg pokreće umjetna inteligencija i bi li bilo interesa za razgovor s njim. ‘Vjerojatno smo pioniri u ovome’, pohvalio se teolog Marco. Naposljetku je ipak odlučio da ovaj avatar ostane samo eksperiment, jer bi njegova odgovornost za moguće kiksove bila preteška. I dok se pravi vjernici zgražaju sumraka čovječanstva i mole Boga da se smiluje grešnim autorima što su Isusa sveli na umjetnu inteligenciju, antiklerikalisti misle kako u današnjem svijetu možda i nije loš takav pristup, dok se ne usavrši onaj hologramski. Kažu, ionako kasne za Međugorjem 15 godina. Tamo su nabavljali kipove s e-baya kojima krvare oči i predstavili to ko najnovije religijsko čudo.
Ateisti su ovakve monade jedva dočekali. Navodno, uvjereni su da bi spomenuti računalni alat suvremenije i lakše od svih propovjednika objasnio priču o nevidljivom, neobjašnjivom i neobranjivom. Priču koju Crkva pod prijetnjom pakla, usađuje ljudima u glavu već dvije tisuće godina. E, pa ovi zadnji fakat miritaju – pakao.
Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik
Nada i Jelka - kad jesen “zube” ne pokazuje, đir bez znoja i smrzavanja raduje
Maro i Katarina - vole i obalom prošetati Uvalom
Lovorka, Iva i Ivana - none i mama je na “sto slatkih muka” kad joj iz Zagreba dođu voljena kćer i unuka
Sanel, Maida, Danin, Elma i Lana - uživancija je doći doma, na kontinentu nije ovako blaga klima ovih jesenjih dana
Božo i Marija - poslije nedjeljne mise opuštenima kava im zajednička prija
Damir i Dominik - tata i sin rado “istražuju” njihov lijepi Dubrovnik
Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik
Lukša i Tonći - sin i tata uživaju zajedno u šetnju Portom poći
Kiko i Ivica - ne vide se svaki dan, treba nadoknaditi “hrpu” zanimljivih storijica
Mladenka i Marin - blaženi neradni dan, jako im godi zajedno poći van
Srđan, Dila i Buco - od zadnjeg koncerta se odmaraju, idući nastup već dogovaraju
DRAGULJ ZA OKO
Piše Ivo Batričević
foto PRIVATNI ARHIV
BROD JASON/IASON Grčka ga
je dobila kao ratnu otplatu od
Italije, bio je pravo remek djelo
Velikim brojem uplovljavanja 2004. nadmašio je ukupan broj svih dotadašnjih posjeta Dubrovniku iz prethodnih godina, u kojima i nije bio baš tako čest gost. Gotovo jednaku sezonu uplovljavanja ponovio je i sljedeće 2005. godine
Jedan lijepi mali kruzer klasičnog izgleda vratio se 2004. u grušku luku nakon punih 15 godina kako je posljednji put 22. kolovoza 1988. pod imenom JASON otplovio iz dubrovačkog akvatorija. I kada su na njega gotovo svi zaboravili ponovno se pojavio i to s novim imenom IASON
Brod je pod imenom EROS , kao jedan od tri jednaka broda blizanca naručila, ili bolje rečeno dobila, grčka turistička zajednica od talijanske vlade kao zadnju talijansku otplatu ratnih reparacija iz Drugog svjetskog rata. Brodovi su građeni u brodogradilištu Cantieri Riuniti dell’Adriatico Monfalcone, a EROS je, kao novogradnja broj 1882 isporučen 1965. godine. Osnovna im je namjena bila trajektno-putnička, s mogućnošću prihvata 40 automobila.
NAKON PRIVATIZACIJE POSTALI KRUZERI
Bili su formalno u vlasništvu grčke vlade, ali su ih na operativno korištenje dobile tri domaće brodarske kompanije. Prvi brod ADONIS dobila je brodarska kompanija Nomikos Lines, drugi EROS je dobila Typaldos Lines, a treći APHRODITE kompanija K Lines.
Kada su brodovi privatizirani, rekonstruirani su u brodove za kružna putovanja te preimenovani u ATLANTIS , JASON i STELLA OCEANIS pod kojim su imenima često posjećivali Dubrovnik. Typaldos Lines je JASONA ubrzo prepustio kompaniji Epirotiki Lines. U početku kao trajekt plovi tri puta tjedno iz Pireja do Rodosa i Krete, a potom isključivo na kružnim putovanjima.
Brodovi su bili remek djelo talijanskih dizajnera te su po vanjskom izgledu bili veoma lijepi, pravi mali dragulji za oko i rado viđeni u svakoj luci. JASON je bio dug 102 i širok 16,9 metara, imao je 4560 bruto tona, a na šest put-
Brodovi su bili remek djelo talijanskih dizajnera te su po vanjskom izgledu bili veoma lijepi, pravi mali dragulji za oko i rado viđeni u svakoj luci. JASON je bio dug 102 i širok 16,9 metara, imao je 4560 bruto tona, a na šest putničkih paluba mogao je primiti do 300 putnika o kojima se brinulo 130 članova posade (časnici su bili Grci, a posluga Filipinci)
Kada su ga u Dubrovniku svi već zaboravili, ponovo je nakon 12 godina opet došao 29. lipnja 1988. godine. Nakon što je te godine doplovio čak sedam puta ponovo je otplovio 22. rujna da bi opet doslovno nestao iz naših voda. I kada su ga sada već po drugi put svi zaboravili i otpisali, kao veliko iznenađenje početkom 2004. najavljen je njegov ponovni dolazak, ovaj put nakon punih 15 godina izbivanja iz dubrovačkog akvatorija i to pod novim imenom IASON
ničkih paluba mogao je primiti do 300 putnika o kojima se brinulo 130 članova posade (časnici su bili Grci, a posluga Filipinci). Dva sedam cilindarska dizel Sulzer pogonska stroja ukupne snage 4046 kW omogućavali su mu preko dvije propele plovidbenu brzinu od 17 čvorova. Posljednjom rekonstrukcijom iz 1992., brod je potpuno klimatiziran te doista luksuzno opremljen i dekoriran temama iz grčke mitologije, posao kojeg je dobro obavio američkí dizajner talijanskog porijekla Arminio Lozzi. I samo ime broda potiče iz mitološke priče o Argonautima koji su zlatno runo po svemu sudeći tražili baš na ovim našim jadranskim obalama.
POSJETI GRADU
JASON prvi put posjećuje Dubrovnik 11. kolovoza i 1. rujna 1967., a sljedeće godine samo jed -
nom i to 5. svibnja 1968. godine. Ponovo nam dolazi 5. travnja 1970., zatim 18. travnja i 7. studenog 1971. te 23. travnja 1972. Nakon stanke dolazi dvaput 1975. te jednom 1976. godine. Kada su ga u Dubrovniku svi već zaboravili, ponovo je nakon 12 godina opet došao 29. lipnja 1988. godine. Nakon što je te godine doplovio čak sedam puta ponovo je otplovio 22. rujna da bi opet doslovno nestao iz naših voda. I kada su ga sada već po drugi put svi zaboravili i otpisali, kao veliko iznenađenje početkom 2004. najavljen je njegov ponovni dolazak, ovaj put nakon punih 15 godina izbivanja iz dubrovačkog akvatorija i to pod novim imenom IASON . Velikim brojem uplovljavanja 2004. nadmašio je ukupan broj svih dotadašnjih posjeta iz prethodnih godina, u kojima i nije bio baš tako čest gost. Gotovo jednaku sezonu uplovljavanja ponovio je i sljedeće 2005. godine. Nažalost, kako se kasnije pokazalo, ovo su u Dubrovniku ipak bile posljednje posjete broda. U prosincu 2005. prodan je brodarskoj kompaniji Indian Ocean Cruises za kojeg od rujna 2006. pod imenom OCEAN ODYSSEY započinje ploviti iz indijske Goe do otočja Lakshadweep na redovnim dvotjednim kružnim putovanjima jugozapadnom obalom Indije s pristajanjima i u lukama Colombo u Sri Lanki te Cape Comorin. OCEAN ODYSSEY se nije poslovno usrećio u dalekoj Indiji pa je već koncem 2006. raspremljen. Na sidrištima pored grčkih luka Drapetsona, Perama i Keratsini prisilno ostaje sve do sredine srpnja 2009. kada je prodan indijskim rezalištima brodova. Iste je godine na plaže Alanga konačno nasukan 15. kolovoza i izrezan u staro željezo.
DOMINACIJA
Vaterpolisti Juga osvojili
73.
trofej u povijesti , a sve zasluge idu isključivo omladini!
Još jedan Kup Hrvatske stiže u vitrine Jug Adriatic osiguranja. Ovaj je možda jedan od „najslađih”. Osvojili su ga u sezoni u kojoj su upisali dosta čupave rezultate, pogotovo u Regionalnoj ligi i Eurokupu. Da bi stvari za momčad Vjekoslava Kobešćaka bile još bolje, ovo im je čak drugi trofej ove „čupave” sezone.
Vaterpolski final four 33. Kupa Hrvatske ove je godine okupio četiri momčadi. Branitelja naslova, Jug Adriatic osiguranje, potom splitski Jadran, zagrebačka Mladost i šibenski Solaris. Završnici su prethodila dva kvalifikacijska turnira početkom studenog. Jedan u Dubrovniku, u kojem su se sastali Jug, Mladost, Mornar, KPK i Medveščak. Drugi u Splitu, gdje su bili Jadran, Solaris, Primorje, POŠK, Zadar 1952 i OVK. Plasman na zagrebački final four izborile su dvije najbolje momčadi iz svake kvalifikacije skupine. Polufinalni parovi određeni su po sistemu: prvi iz Dubrovnika protiv drugog iz Splita, odnosno, prvi iz Splita protiv drugog iz Dubrovnika. Tako smo dobili polufinalne susrete Jug AO – Solaris te Jadran – Mladost.
Piše Rafael Barkiđija foto Josip Mikacic/PIXSELL
NE ZNAŠ KOJE JE POLUFINALE
BILO ZANIMLJIVIJE
Jugaši su prošle godine u Zadru podignuli svoj 16. naslov pobjednika domaćeg Kupa. U finalu su na peterce svladali splitskog Jadrana. No, finalu je na Višnjiku, prethodilo spektakularno polufinale između Juga i Solarisa. Dubrovačka momčad tada je bila favorit, no Šibenčani su utakmicu odveli u raspucavanje peteraca. Vodili su „Sunčani” tijekom cijelog susreta, da bi Jug u zadnjoj četvrtini uspio vratiti utakmicu u egal, pa i u svoje vodstvo, no sa zadnjim sekundama pogodak postiže - vratar Solarisa Marin Šparada. U petercima Jugaši ipak uspijevaju dohvatiti finale, a u konačnici i naslov.
I eto ove godine, u polufinalu, ponovno Jug protiv Solarisa. I ne čudi što je trener dubrovačke momčadi, Vjekoslav Kobešćak, u najavama bio vrlo oprezan. „Jug je prošle sezone bio na papiru dosta bolji nego ove sezone, a Solaris je ove sezone još bolji” – isticao je. Znali su da ih očekuje težak susret, a takav je na kraju i bio.
Solaris je u prvoj četvrtini vodio 0:2 i 1:3, početkom druge četvrtine i 2:4, da bi uslijedila dubrovačka serija 4:0, kojom su se vratili u susret. Iako nije napravila rezultatski odmak, kojim su mogli mirno privesti utakmicu kraju, mlada dubrovačka momčad relativno je kontrolirala ostatak susreta. Jug bi otišao na +2, Solaris bi smanjio na +1. Sve do ko -
načnih 13:12. Jugaši su izborili svoje 29. finale ovog natjecanja. Istaknuli su se Marko Žuvela s pet pogodaka te mladi Vlaho Pavlić, koji je imao tri. Vratar i kapetan Juga, Toni Popadić, skupio je čak 15 obrana.
U drugom polufinalu bilo je još jedno „finale prije finala”. Zagrebačka Mladost i splitski Jadran. Gotovo cijeli susret u vodstvu su proveli zagrebački „Žapci”, koji su ujedno bili i domaćini ovog final foura na svom bazenu. U trećoj dionici imali su i tri pogotka vodstva, da bi se Splićani, aktualni prvaci Hrvatske, do kraja uspjeli vratiti i rezultatom 9:9 izboriti raspucavanje peteraca. I tu je bila prava drama. Pucalo se čak devet serija, sve do konačnih 16:15. Jadran je izborio svoje četvrto uzastopno finale s Jugom.
KAKVA POSLASTICA OD FINALA, KAKVA SREĆA!
Kada igraju Jug i Jadran, ikakve prognoze ne vrijede previše. Pogotovo ako je u pitanju finale, borba za trofej. Iako je splitski sastav na papiru ove sezone nešto bolja, ili bolje rečeno skuplja momčad. Ali, samo na papiru. Mlada dubrovačka momčad ove je sezone pokazala kako mogu protiv Jadrana, osvojivši Superkup, nakon peteraca.
Jugaši su, iako nisu bili favoriti, upisali čistu, zasluženu i nadmoćnu pobjedu 14:12. Veselio se trener Vjekoslav Kobešćak i skočio u bazen, i zbog trofeja, ali i zbog omladine koja je iznijela pobjedu dubrovačkog kluba.
SAVRŠEN POKLON ZA BLAGDANE:
“Teška sezona za nas. Izuzetno smo sretni. Igrali smo fantastično. Kapa dolje Jokoviću, koji je igrao s ozljedom. Nećemo ga imati u ostatku sezone neko vrijeme. Nema ni Đerkovića... Iznijeli su to ovi mladi. Ova djeca imaju perspektivu. Idemo sada i na domaće Prvenstvo, nema sada stajanja. Ovo je možda jedan od mojih najdražih trofeja” - rekao je Vjekoslav Kobešćak, kojem je ovo 33. trofej otkako je na klupi.
“Predivna večer za nas. Svima čestitam. Borili smo se kao lavovi, ostavili srce u bazenu. Svaka čast svima. Mi smo mlada momčad, drugačije ne možemo. Svaka čast mladićima, velika su budućnost hrvatskog vaterpola. Treba ulagat u njih, truda i vremena, i daj Bože bez ozljeda” - rekao je kapetan Toni Popadić.
„LJEPOTICA”
OD UTAKMICE
Krenulo je kao iz bajke za Jug. U drugoj polovini prve četvrtine, nakon početke igre gola za golom, dolaze do dva pogotka prednosti (4:2). Sva četiri pogotka postigla je Jugova omladina. Marin Šušić, Hrvoje Zvono, Vlaho Pavlić i Toni Mozara. U drugoj četvrtini Jadran smanjuje, pa Marko Žuvela opet odvodi dubrovački sastav na +2 (5:3). Loren Fatović zabija za 5:4, pa onda Vlaho Pavlić (6:4). Postala je to već prava šahvoska partija. Uslijedila su dva gola Jadrana za poravnanje (6:6), dvije minute do kraja druge četvrtine. Pala su nakon toga, do poluvremena, još dva gola (7:7).
Nakon pola igre u trećoj četvrtini, bor-
beni Jug opet odlazi na veću prednost (10:8). Valja tu istaknuti i učinak vratara Popadića, koji je skinuo i peterac. Uslijedio je još jedan, ovaj put ekspresan povratak Jadrana na 10:10. Uoči zadnje četvrtine pao je još po pogodak (11:11). Prava ljepotica od finala, pružila je nekoliko prekrasnih poteza i pogodaka na obje strane.
Svoj treći pogodak postigao je Maro Šušić, 17-godišnji Jugov dragulj. Utakmica života. Vodio je Jug 12:11 u zadnjem periodu, pa Jadran izjednačuje na 12:12. Uslijedio je već viđen scenarij. Dubrovčani opet odlaze na +2 (14:12). Do kraja su bile 2 ipo minute. Uspjeli su “preživjeti”, ovaj put se Splićani nisu vratili. Kakvo slavlje!
U IGRI SU JOŠ DVA TROFEJA
Jugaši su još aktivni u tri natjecanja ove sezone, no u igri su dva trofeja. U Regionalnoj ligi šansi praktički nema. U devet kola imaju samo dvije pobjede. No, u Eurokupu, natjecanju u kojem brane naslov, treba im pobjeda protiv Brescije za prolaz skupine. Tek u 2025. razriješit će se pitanje domaćeg Prvenstva ove sezone.
VK Jug AO, osvajač Kupa Hrvatske za 2024, u finalu protiv Jadrana: Toni Popadić (10 obrana), Ivuša Burđelez (1), Maro Šušić (3), Hrvoje Zvono (2), Maro Joković, Vlaho Pavlić (2), Toni Mozara (2), Sergi Cabanas (2), Filip Kržić, Rino Burić, Branimir Herceg (1), Marko Žuvela (1), Ivan Jurišić, Ante Jerković
Želite obradovati i iznenaditi svoje stare roditelje, poslovne partnere, partneru pokloniti čišćenje auta ili partnerici čišćenje stana, tepiha ili namještaja? Čišćenje prostora, namještaja, tepiha, pranje deka, štep deka, krpatura... Nazovite nas i obradujte nekoga za blagdane! 099 826 9149
Port 22 Pop-Up ponovno u Piano Baru – uz vrhunskog sushi majstora!
Nakon prošlogodišnje uspješne suradnje, Piano Bar i Port 22 ponovno udružuju snage kako bismo vam donijeli jedinstveno gastronomsko iskustvo!
Naš majstor priprema sushi od najkvalitetnijih, svježih namirnica
Kod nas je sve u znaku kvalitete – svježa riba i sezonski proizvodi glavni su sastojci, a svako jelo pripremamo isključivo po narudžbi. Bez kompromisa, bez unaprijed pripremljenih rolica i slično – samo vrhunska svježina i okus!
Za naše domaće goste imamo 30% kao znak zahvalnosti za vašu podršku.
Dođite, uživajte u vrhunskom sushiju i ostalim specijalitetima, sve u predivnom ambijentu Piano Bara. Vidimo se!
PONEDJELJAK, 2.12. doručak dana
Shakshuka jaja
Lagano poširana jaja u pikantnom umaku od rajčice sa povrćem i začinskim biljem
Menu dana
Teleći rižot
Krepki kremasti rižot sa telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima
UTORAK, 3.12. doručak dana
Odležana ohlađena zobena kaša trifle sa kašom, mangom, jogurtom i metvicom
Menu dana
Crni fettuccini sa morskim plodovima
Rajčica, bijelo vino, velike kozice, lignje i školjke, začinjene peršinom i svježim bosiljkom
SRIJEDA, 4.12. doručak dana
Španjolski omlet sa kozjim sirom i šparogama
Zapečena kriška od jaja i krumpira sa začinskim biljem, poslužena sa svježim kozjim sirom i zelenim šparogama
Menu dana
Penne Carbonara
Kremasti umak sa slaninom, lukom, češnjakom i bijelim vinom
ČETVRTAK, 5.12. doručak dana
Zobena kaša sa kokosovim mlijekom i orašastim i suhim voćem
Zobene pahuljice kuhane s kokosovim mlijekom, orašidima i suhim voćem
Menu dana
Sotirani juneći but s njokima
Kockice junećeg buta aromatizirane lokalnim crnim vinom i mirodijama
PETAK, 6.12. doručak dana
Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, plod kapara i umak od hrena i kiselog vrhnja
Menu dana
Crni rižot od sipe
Sipa pripremljena sa vinom, začinima i vlastitim crnilom
SUBOTA, 7.12. doručak dana
Proteinski puding od kokosa i badema sa chiom, granolom i šumskim voćem
Menu dana
Dalmatinska Pašticada
Juneći but kuhan u vlastitom umaku sa korjenastim povrćem, suhim šljivama i crnim vinom poslužen s njokima
NEDJELJA, 8.12. doručak dana Francuski tost
sa kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu
Menu dana
Gregada
Domaće ribarsko jelo pripremljeno od više vrsta ribe, krumpira, komorača i peršina
SVAKI TJEDAN zvonin JEDAN
STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN
IZOPAČENJA SU STALNA
Izopačenja su stalna neprestana
Odkad je pamćenja i svijeta i vijeka
Nikada se ne zna kakva će čovjeka
Neka majka rodit − sudba je neznana
No kakav tko bit će vidi se zarana
Ja još uvijek ne znam što me sutra čeka
Znam da star sam i da tomu nema lijeka
Putanja bez moje volje mi zadana
Najmiliji koje sobom sam stvorio
Poričući sebe njima odan bio
Konteso ti vidiš što i kako rade
Nitko takve rane meni ne zadade
Bole me i trpim sve dotle dok smrt ne
Bude i kraj patnje − te rane su smrtne
9/8/21
SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN
ljubav dođe
pamet ode!
UDRUGA POSEBAN PRIJATELJ
MNK Jadran Ljuta donira udruzi Poseban prijatelj 400 eura.
DVA SKALINA
U spomen na pokojnu susjedu Alemku Kuzmanić, 80€ prilažu susjedi iz zgrade:
Ante Bajurin, Antun Farčić, Davor Oštrić i Anamarija Marković;
U spomen na pokojne školske kolege: Radovana Stanića, Dinku Kaštelan, Marojicu Ucovića, Mariju Metković, Maria Portolana i Joška Japunčića, 100€ prilažu prijatelji iz razreda generacije Gimnazije 1973/1974;
Umjesto cvijeća u spomen na pokojnu Milu Vlahušić, 50€ prilažu obitelji Pendo i Radičević;
Umjesto vijenca za Mariju Seku Tomas, 50 € prilažu Kate i Nikola Sambrailo; Umjesto vijenca za pok. Igora Žuvelu, 50 € prilaže obitelj Vučijević;
Umjesto vijenca Draganu Šainu, 100 € prilažu obitelji
ŠTO ZANOSI ILI ZADIVLJUJE NASTAVAK ŽIVČANE STANICE PISAC JOGIĆ
TOKOM LJETA RADIJ ENERGIJA
HRVATSKI PISAC OTOK KOD NAPULJA
INICIJALI PISCA CANKARA SIVI MAGARAC (mn.) G GRADSKI KOTAR KRATICA ZA “AFRIČKI”
SLATKO ALK. PIĆE (mn.) GRAD U ANTIČKOJ NUMIDIJI (U AFRICI) ŽIVAHAN PLES
ŽIVOTINJA BEZ NOGU (grč.)
PRIPADNIK NARODA NA BALKANU FRANCUSKI KNJIŽEVNIK (1555-1628)
GRAD U FRANCUSKOJ (anagram: ROMI)
AUSTRIJA Š. A. KOPANJE RUDE
TEŠKO VJEŽBANJE, OBUKA
GRAD U FRANCUSKOJ
GRČKA BOŽICA ZEMLJE
KOD, DO
VAČKI DNEVNIK
KISELINA (lat.)
VALJUŠCI, ŽLIČNJACI
GRAFIČKI RADNIK
MLADO KOZE
LUKA NA JONSKOM MORU
PLANET SUDSKA UPRAVA DAMA U ŠAHU TESLA LJESTVE S KOJIH SE PRATE TUNE GRAD U JUŽNOJ KOREJI
Pile-Kono, izraz, ln, Montovjerna, oktava, Liam, AD, čar, akson, ljeti, e, Petar Zoranić, ic, sivci, afr, Zama, ril, apod, acid, Grk, njoki, Riom, ecer, A, ša, jare, dril, Orik, Auch, SU, T, Daegu, nudisti, La, rezbar, POU, Aruba, upala, NG, Pe le, ajani, far, Anja, Grad, Nauru, Desmond, Matjaž.
AUTO / MOTO
Prodajem VW Golf 4, benzinac, prešao 187200km, Registriran do 23.10.2025.,cijena 2000EUR. Mob: 098 139 8256
Citroen C4, 1.6 diesel 90ks, 2014 godina. Na satu 242000km, ali ubačen novi motor od 120.000km sve novo na njemu. Ugrađena kuka. Registriran godinu dana/zona. 5000,00€. Mob. +385 99 590 0808
Povoljno prodajem Renault Megane Coupe 1.6 benzinac. 1998. godište, metalik plavi. Prešao izuzetno malo - 71000 km, registriran do 01/25. Cijena fiksna: 1000,00 EUR Kontakt: 091 445 1314
Prodajem Renault Clio 2007. god. bijela boja, pet vrata, presao 154000 km, garažiran, prva ruka. Cijena 2400 eura. Registriran do devetog mjeseca 2025. Mob: 0989388921
Prodajem OPEL MERIVA 1,4 83 kw turbo, 2013.god., 130000 km, u izvsnom stanju. Cijena: 7000 EUR. Mob: 098 757 883
Prodajem automobil Peugeot 407 limuzina, Turbo Diesel, 6 brzina, 110 KS, 2006.god, oko 170.000 km, krovni nosač, Blututh telefon, 4 zimske gume s naplatcima, redovno servisiran, garažiran - u izvrsnom stanju. Tel. 099/206-76 60 od 8 - 20 sati.
PLOVILA
Prodajem Tohatsu vanbrodski motori, 6 ks, radio 8 ura. Mob: 095 835 87 55
Prodajem brodicu 6,50 m s unutarnjim motorom yamar 85 k. S. Info 098/278 187
Dva vanbrodska motora (pente) 1.9 KS Tomos. Mob. 092/1519194
Prodaje se plastična barka Pasara Adria 330P. Dužina 3,30 m, širina 1,35m. Plastika Labin 1988. Mob: 098/923 1649
Mijenjam barku Maestral 600 za gliser 5-6 m do 100-150 KS.
Mob: 097/661 6033
iznajmljivanje
Tražim stan u dugoročni najam, do 500 eura na području Grada ili Mokošice. +38598810074
Iznajmljujem poslovni prostor
U Dubrovniku Dr. Starčevića 20, sa posebnim ulazom od 73-120 m² info na 098287777
Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA
Prodajem stan u Lapadu (Mercedesi), 65 m2, renoviran, 8. kat, parking, super pogled. Sve u blizini, vrtić, bolnica, škola... Bez agencija.Cijena 5000 eura po m2. Info 092 33 754 66.
Prodaje se namješten trosoban stan, 103 m2, sa dvije kupaonice, teracom i balko-
Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799
Mijenjam jednosoban novouređeni stan, 36.5 m2 s parkingom u Župi za stan do 50 m2 u Dubrovniku uz moju doplatu. Mob: 098 244 943
Kupujem grob na katoličkom dijelu groblja Boninovo. Mob:091 212 9889
Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557
Prodaje se trosobni stan na Ili-
Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.
Kontakt: 098 244 390
nom nadomak šetnice u Uvali Lapad. Cijena 4300 Eura/m2 plus parking mjesto u vlasništvu (25000Eura). Molim bez poziva agencija. Kontakt +38520672713
Kupujem stan od 45-60 m2 na Lapadu i užem području grada. Agencije isključene. Kontakt +385996911127
pni put. Mob: 09161 43946
Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865
Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012
Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351
Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.
Mijenjam stan od 33 m² u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659
Potražujem kamenu kuću sa pogledom na more. Mob 09161 43946
jinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561
Prodaje se zemljište, vlasništvo 30/2880 na Gornjem Brgatu, upisano u ZK.Ur.br. 72, 135 i 139 K.O. Gornji Brgat. Cijena po dogovoru. Info 0998571306 zk.ur.br
Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718
Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob. 098/747 183
Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnom za odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502 Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristu-
Prodajem oranicu u Konavlima, 4175 m2 u blizini glavnog puta, struje i vode. Cijena 11 eur m2. Mob: 091 160 1894
Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659
Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80
Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545
Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794
Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970
Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107
Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848
Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545
Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App. Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Či-
nicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.
Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946
Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476
Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476
Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076
Usluge prijevoza namještaja, bijele tehnike, građevinskog materijala i ostalog. A&B transport, Mob. 098 646-088 / 099 690-3356
Čistim đardine, ostave, pituravam persijane te ostale poslove. Mob: 098/ 931 2558
Vršimo sve usluge kombi prijevoza: dostave, selidbe, čišćenja stambenih prostora i šupa, odvoz glomaznog otpada i svih ostalih materijala. 098 765 757.
Meštar s iskustvom pruža usluge sitnih popravaka, montaža-demontaža, prepravaka, tj. svega onoga u kućanstvu što ne možete ili nemate vremena učiniti sami. Usluge: zamjena brava, rasvjetnih tijela, utičnica, bojlera, vodokotlića, sanitarija, persijana, vrata (skidanje stare piture, popravci, pituravanje), sitni zidarski i bravarski poslovi. Mob. 098 765 460
Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica.
bači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794
Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363
Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.
Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395
Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545
Prodajem kuću u Rožatu. Cijena 190 000 eura. Kontakt 099/6428623
P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okuć-
Poklanjam zeleni plastični bor visine oko 1,5m,u dobrom stanju. 0958090993
Poklanjamo modne lutke (torza) za butike,krojačice… Mob: 0958090993
USLUGE RAZNO
Višegodišnje iskustvo u orezivanju maslina, loze, kivija, ruža, agruma, uređivanje okućnice, košnja trave I slično m 0916143946
U potrazi smo za ženskom osobom za povremeno čuvanje dječaka od 22 mjeseca, u Lapadu. Može se raditi o nekome u mirovini, kome bi odgovarala dodatna aktivnost, ili o mladoj osobi. Telefon: +0994357444
