Dubrovački dnevnik br. 214

Petak, 11. listopada

godina V. / broj 214 / 2024. / issn 2718-3742

Petkom i svetkom atento

dubrovackidnevnik.net.hr

MALI GRAD za velike izazove

stranica 8

Rezervacije

za zimu već su 20 posto u porastu!

stranica 4

Od pomorstva, preko novinarstva, do Sveučilišta: ‘Pisanje je uvijek bilo moja ljubav’ stranica 16

Sneni peru zube na parkiralištima, spavaju u šumama, a posebno vole Belvedere i Mandrač stranica 6

Sa sestrama Elenom i Hanom Vračarić turisti izrađuju originalne suvenire

stranica 22

Nakladnik

Dubrovački dnevnik j.d.o.o.

Kardinala Stepinca 52 Dubrovnik oib 84019117288

Glavna urednica

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica

glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Nikša Klečak

Ivana Smilović

Rafael Barkiđija

Ahmet Kalajdžić

020/642-462 redakcija@dubrovackidnevnik.hr

Fotograf

Goran Mratinović

Željko Tutnjević

Kolumnisti

Maro Marušić

Vjera Šuman

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač

Nene Mojaš (Festivus)

Fotografija na naslovnici

Marko Lukunić/PIXSELL

Dizajn

Studio Hrvatin & Studio Mater

Prodaja i marketing

Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

020/642-460

099 493 6200 marketing@dubrovackidnevnik.hr

Mali oglasi oglasi@dubrovackidnevnik.hr

Tisak

Tiskara Zagreb

‘’Što

će nam

Zelenski , zašto nije pošo neđe drugo’’

Siguran i prekrasan, Dubrovnik je i ovoga tjedna dokazao da je Grad za velike stvari, i naravno da to nije bio prvi put, a vjerojatno ni zadnji. Samit Ukrajine i zemalja jugoistočne Europe, kojemu je domaćin bila hrvatska vlada, okupio je visoke državnike 14 zemalja koji su sjeli za stol zajedno s predsjednikom Ukrajine Volodimirom Zelenskim čija zemlja je već gotovo tri godine pod agresijom Putinove Rusije. Treći takav samit u nizu, nakon Atene i Tirane, iznjedrio je Dubrovačku deklaraciju u kojoj je izražen jedinstven politički stav o potpori Ukrajini na njenom europskom putu i pomoći u tragedijama koje proživljava i koje će proživljavati još dugo nakon tog jednog dana koji bi označio kraj rata. Ono što je posebno pratilo najavu i tijek samog događaja je njorgetanje velikog broja Dubrovčana. Društvene mreže vrvile su bijesom sugrađana zbog blokade prometa, zabrane parkiranja, rada škola i slično.

Aleksandar Vučić je pozvan, a Zoran Milanović nije. To je također bila jedna od glavnih tema na ulici,

među ljudima koji nažalost ne znaju ništa o međunarodnim odnosima, protokolima kod ovakvih događaja i zašto su oni uopće važni. Naime, Milanović nije bio niti na prethodna dva samita ovakvog tipa, a koji nisu organizirani na razini predsjednika država, nego na razini zemalja koje su same određivale tko će ih predstavljati u ovim međunarodnim dogovorima i potpisivanju zajedničke deklaracije. Ali, kako očekivati da to razumiju prosječni ljudi, kad to ne razumiju ni vodeći političari poput Siniše Hajdaša Dončića, novopečenog predsjednika SDP -a? No, ono što je posebno zaprepastilo je nerazumijevanje građana Dubrovnika samog problema Ukrajine, rata, agresije i svega onog što ovaj sukob predstavlja sigurnosti Europe, cijelog svijeta i svakoga od nas.

Može li itko bolje od Dubrovčana znati što je rat? Kako je to kad ti nestaje sve oko tebe, kad gine mladost, kad si napadnut i trpiš agresiju samo zato što netko želi tvoj teritorij i resurse? Tako brzo je to pošlo u zaborav upravo tamo gdje nije trebalo. Na razini ljudskosti. ‘’Tko je zvao Ze -

Piše Lucija Komaić foto: Marko Lukunic/PIXSELL

lenskog?’’ ‘’Postat ćemo meta’’. ‘’Zašto moramo patiti i stati u gužvama zbog njega’’ ‘’Djeca nam ne mogu tog dana u školu’’. Pitanje Ukrajine jedno je od najvažnijih u sigurnosnom smislu. Čak i ako je teško i nemoguće od građana očekivati razumijevanje geopolitičkih prilika, nevjerojatno je koliko većina građana nije pokazala dozu empatije prema formalnom predsjedniku jedne zemlja koja je u ratu, u kojoj se gine, u kojoj su škole spaljene, a ljudi raseljeni. Davno je bio rat, očito su se izbrisala sjećanja na patnju, nestalo je takvo suosjećanje. Ako bilo koji dogovor bilo kojih političara donese kap nade u mir jedne zemlje, onda je sve imalo smisla, a posebno taj jedan dan bez komoda. No, očito je sve to bilo toliko davno. Očito je davno bila i ona kratka pauza u bukiranju apartmana, nakon što je Putin doveo tenkove na ukrajinske granice, dok zapadnjaci nisu skontali da su te granice ipak dovoljno daleko od turističke meke. Kad krene bukiranje, nestane svako suosjećanje.

I onda još i on. Aleksandar Vučić. Došao je u Dubrovnik, ali s figom u

džepu. Zbog njega se mijenjala Deklaracija. Imao je priliku napraviti zaokret, ali je radije opet izazvao omanji skandal. Rekao je kako ne gleda na događaje iz 1991. kao i Andrej Plenković, odnosno da gleda na njih sto posto drugačije. I to je rekao baš tu, u samom Gradu, na taraci Excellsiora, s kojega se točno prije 34 godine pružao pogled na ranjeni Grad. Znamo gdje je tada bio i kakvu je politiku zastupao, ali je možda mogao barem šutjeti. To je najmanje što je Dubrovnik zaslužio nakon svega što je od te politike pretrpio. No, izrazio je želju da s Hrvatskom i s ostalim zemljama jugoistočne Europe o svemu i dalje razgovara. Možda od ovakvih treba uzeti i taj prst kad ga ponude, makar bio i srednji.

Te su stvari na razini visoke politike toliko daleko od naroda i ta se politika i drži toliko daleko da uopće ne čudi taj pomalo gadljivi, sebični stav koji je pobjegao mnogim građanima povodom organizacije. ‘’Što će nam Zelenski, nek’ ide neđe drugo’’ i tako dalje. Organizacija događaja bila je sigurnosno na visokoj ra-

zini, to je očito i na to Dubrovnik može i mora biti ponosan. Stvarno, što će nam takva konferencija predstavnika 14 država o najvažnijoj sigurnosnoj temi za sve nas? Što će nam?! Ali, ne do Bog samo da opet kakva kriza uspori dolazak rezervacija. Svi će biti krivi, a najviše ti isti političari. Možda zato što nisu prije kakvog sukoba sjeli za isti stol?! Što će nam Zelenski, dovoljno smo pomogli Ukrajini, zašto baš Dubrovnik, pitaju se građani. Pa ako je samo i radi te slike državnika, u pozadini s Biserom kojega Rusi posebno obožavaju, trebalo ju je organizirati baš tu. Ne samo zato što i taj monstrum Putin voli Dubrovnik i što je upravo Gruž prije par godina bio prva destinacija njegove velebne jahte Scheherazade nakon lansiranja, ne samo zato što ga obožavaju njegovi ljudi, najbogatiji oligarsi na svijetu, nego zato što ga vole i ti tamo ljudi. I oni su već tri godine zbog ruske agresije poprilično zakinuti. Dobro je da se iz Dubrovnika šalje slika i poruka važnosti mira, i osuda promašene politike, koliko god to nebitno, deklarativno i protokolarno bilo.

PRVI KORAK K CJELOGODIŠNJEM TURIZMU

Rezervacije za zimu već su

20

posto u porastu!

„Od nečega se mora početi, bilo bi dobro imati popunjenost, pa i po nižim cijenama“

Prema najavama, više od 20 inozemnih letova tjedno trebalo bi biti dostupno kroz zimske mjesece. Provjerili smo kakav je booking danas i hoće li turisti imati dovoljno dostupnih smještaja

Bliži se kraj listopada. Mjesec je to u kojem obično odjednom, u samo jednom danu, Dubrovčani osjete ‘rez’. Dan kad završava ljetni red letenja u Zračnoj luci Ruđer Bošković, službeno obilježava i završetak sezone, posezone ili kako tko voli reći. Službeno, taj dan bi trebao biti 26. listopada, no ako vrijeme posluži i avioprijevoznici budu zainteresirani, ne bi bilo prvi put da se ljetni red letenja produlji u još jedan tjedan i prve dane studenog. Ipak, ove godine očekuje se i nešto veći broj turista u zimskim mjesecima, barem ako je suditi po najavama iz gradske uprave i Zračne luke, jer postignut je dogovor s nekoliko avio prijevoznika o uspostavljanju zimskih linija. Prema najavama, više od 20 inozemnih letova tjedno trebalo bi biti dostupno kroz zimske mjesece, a Dubrovniku se za sada ‘obećao’ Ryanair s linijama Beč, London i Bruxselles, Vueling s Barcelonom, LOT s Varšavom, Turkish Airlines s Istanbulom i Croatia Airlines s Frankfurtom. Još neki prijevoznici su najavili letove kroz studeni i ožujak, poput Easy Jeta s Manchesterom i Londonom, AirLingusa s Dublinom i Iberije s Madridom.

Iako se ne radi o velikom broju letova, zimski raspored je značajno bogatiji nego što je to do sada bio slučaj, a budu li avioni solidne popunjenosti, može se očekivati i do osam-devet tisuća putnika svakog tjedna.

Stoga je sljedeće pitanje koje se nameće – hoće li ti turisti naići na zatvorene objekte i hoće li imati gdje prespavati? Već smo ranije pisali kako su u tijeku dogovori gradske uprave i ugostitelja o radu zimi, a u međuvremenu je u javno savjetovanje upućen i prijedlog o zakupu javnih površina koji propisuje i kako će zakupci u Gradu i na Brsalja-

ma morati raditi barem jedan zimski mjesec (prosinac, siječanj, veljača), i to onaj koji gradonačelnik odredi. Zato smo se ovaj put pozabavili pitanjem otvorenih smještajnih jedinica, hoće li turisti imati izbora – gdje prenoćiti?

Upite smo poslali svim većim hotelima, međutim nismo od svih dobili odgovore.

LERO JE VEĆ SADA POPUNJEN ZA

DANE OKO NOVE GODINE

Hotel Lero će biti otvoren cijelu zimu, kao i uvijek. „Kroz cijelu ovu godinu bilježimo odlične rezultate, što očekujemo i cijeli period zime. Najave i za sljedeću godinu su jako dobre te očekujemo daljnje odlične rezultate. Ove godine je destinacija bila odlično povezana avio prijevozom, što se nastavlja i u zimskom periodu“, govori Ivan Galov, direktor prodaje i marketinga Hotela Lero i ističe kako imaju dogovorenih poslova s brojnih tržišta, prvenstveno Dalekog istoka.

„U periodu Nove godine smo već popunjeni s naših tradicionalnih tržišta i imamo jako malo slobodnog kapaciteta za last minute rezervacije“, ističe Galov.

HOTEL LAPAD PRODUŽUJE SEZONU

U Hotelu Lapad planiraju raditi do kraja studenog, a taj se mjesec nadaju popunjenosti do 50 posto.

„Tu se već smanjuje bitno broj letova, iako će biti više letova nego prošlih godina. Sigurno će ostati dovoljan broj hotela otvoren, tako da  nema brige da bi gosti mogli imati problema s pronalaskom smještaja“, smatra Vivian Kuculo, direktorica prodaje Hotela Lapad. Napominje i kako obično zatvaraju početkom studenog, tako da su ove godine produljili period rada.

„Zarada je neusporediva s ljetnom s obzirom na to da su cijene i do četiri puta manje, ali od nečega se mora početi. Bilo bi divno da imamo zimu popunjenu, pa i po manjim cijenama, onda bismo se mogli bolje organizirati, svim radnicima dati stalne poslove i rasteretiti glavnu sezonu“’, rekla je Slavica Grkeš.

Piše Petra Srebrović FOTO: Grgo Jelavić/PIXSELL

„Bit ćemo zatvoreni do ožujka, a još nismo donijeli odluku hoćemo li raditi za Novu godinu kako se još uvijek ne zna tko će pjevati na Stradunu za Doček. Hotel će biti zatvoren tri mjeseca i u tom periodu će se radnici odmoriti, a imamo u planu dosta renovacija da se dobro  pripremimo za iduću sezonu“, zaključuje Kuculo.

DUBROVNIK PALACE I EXCELSIOR

BILJEŽE 20 POSTO VEĆI BOOKING

Jadranski luksuzni hoteli drže otvorena vrata hotela Dubrovnik Palace i Excelsior kroz cijelu zimu, a nadaju se kako će upravo njihovi hoteli postati omiljena destinacija za one koji traže uživanje u zimskim čarima grada.

„S povećanom potražnjom i raznovrsnošću letova koji dolaze iz različitih destinacija, gostima je olakšan odabir zimskog odmora. Očekujemo da će popunjenost naših hotela ove zime biti bolja nego u prethodnim zimskim sezonama“, iznosi

Nikoleta Kušelj iz korporativnih komunikacija ALH Ističe i kako u ovom razdoblju godine tradicionalno primjećuju porast broja rezervacija za zimske mjesece.

„Trenutni trend ukazuje na rast interesa, a u usporedbi s prošlom godinom, zabilježeno je povećanje od gotovo 20 posto u broju rezervacija. To potvrđuje da Dubrovnik postaje sve popularnija destinacija tijekom zimskih mjeseci“, poručila je Kušelj iz Jadranskih luksuznih hotela.

Osim hotela, još jedan bitan kotačić u industriji smještaja su i privatni iznajmljivači.

‘RAST ĆE BITI, ALI TO SU I DALJE

MALE BROJKE’

Nino Dubretić iz Direct Bookera govori kako se

već primjećuju ulazne rezervacije za zimu, uz napomenu kako je zimi Dubrovnik ‘last minute’ destinacija, pa se snažniji priljev rezervacija tek treba dogoditi.

„Jedan veliki faktor kod nas je vrijeme. Kada padne kiša tu se nema što raditi, tako da će to biti pitanje ‘last minute’ rezervacija u odnosu na vremensku prognozu. Ipak, možemo očekivati snažan porast u broju noćenja, iako će to na kraju biti apsolutno niske brojke. Ovo je zapravo prvi korak u zimski turizam gdje se tek u idućim godinama Dubrovnik može profilirati kao idealna city break destinacija, posebno u studenom i prosincu“, obrazložio je Dubretić.

AGENCIJA ĆE IMATI DOSTUPNO POLA KAPACITETA U PRIVATNOM SMJEŠTAJU Slavica Grkeš iz turističke agencije Dominium otkriva kako su za zimske mjesece ostavili otvoreno otprilike pola kapaciteta.

„Za sada imamo rezervacije za studeni i prosinac, većinom unutar zidina“, govori Grkeš i dodaje kako će ih zatvarati periodično radi osvježavanja, popravaka, renovacija i slično.

„Ta zarada je neusporediva s ljetnom s obzirom na to da su cijene i do četiri puta manje, ali od nečega se mora početi. Bilo bi divno da imamo zimu popunjenu, pa i po manjim cijenama, onda bismo se mogli bolje organizirati, svim radnicima dati stalne poslove i rasteretiti glavnu sezonu“, zaključila je Grkeš.

A upravo ta posljednja rečenica koju govori Grkeš – rasterećenje glavne sezone, cilj je održivog turizma, turizma koji je cjelogodišnji, koji ima svoju glavnu sezonu; ali izvan te glavne sezone, i dalje postoji. U manjim brojkama, ali postoji.

„Možemo očekivati snažan porast u broju noćenja, iako će to na kraju biti apsolutno niske brojke. Ovo je zapravo prvi korak u zimski turizam gdje se tek u idućim godinama Dubrovnik može profilirati kao idealna city break destinacija, posebno u studenom i prosincu“, rekao je Nino Dubretić.

DIVLJE KAMPIRANJE

ODMOR DŽABE Sneni peru zube na parkiralištima, spavaju u šumama, a posebno vole Belvedere i Mandrač

Za razliku od dijela europskih i posebno turističkih zemalja Mediterana, Hrvatska ne dozvoljava kampiranje u prirodi na lokacijama koje za tu svrhu nisu posebno naznačene. Ipak, prije nego je to zakonom zabranjeno, nastala je praksa koju je teško iskorijeniti, a koja predstavlja posebnu opasnost zbog mogućeg izbijanja požara

Kako god bio iznenađujući, prizor je bio gotovo nadrealan: kao iz filmova rane faze Federica Fellinija, naš sugrađanin je krenuvši nešto ranije na posao, osobno vozilo parkirao u samom kantunu velikog gradskog parkirališta. Okrenuvši se ka zadnjem sjedalu, s njega je uzeo akt-tašnu sa spisima te otvorio vrata automobila kako bi izašao. S prvim se zrakama sunce iza Žarkovice tek stidljivo pomaljalo, ali naš sugrađanin nije obraćao pozornost na pjesnički splet okolnosti. Zapravo, nije ni imao vremena. Jer, pri izlasku iz vozila skoro se sudario s čovjekom razbarušene kose i pospanog pogleda koji je na sebi imao samo bokserice i atletsku majicu, te u desnoj ruci četkicu za zube, a u lijevoj čašu s vodom. Dok je neznanac ritmički i polukružno lijevo-desno te gore-dole pomicao desnicu i prao zube, nogom je nonšalantno zatvorio vrata kampera francuskih registarskih oznaka iz kojeg je tek izašao i iz kojeg je dopirala poluglasna glazba nekog evergreena iz ludih sedamdesetih.

OD KONAVALA DO KORČULE

Nije to bila jedina situacija i takav ovoljetni “susret treće vrste“. Jer, vlasnici kamper vozila samo su nastavili s “ranije utvrđenim gradivom“ i već ustaljenim navadama parkiranja i noćenja, odnosno divljeg kampiranja na lokacijama koje su im zapele za oko. Najčešće takve lokacije ove su godine bile između Zlatnog potoka i Belvedera, parkirališta na Ilijinoj glavici i bivšoj Remizi te izuzetno popularni plato Bosanke. Za razliku od dijela europskih i posebno turističkih zemalja Mediterana, Hrvatska ne dozvoljava kampiranje u prirodi na lokacijama koje za tu svrhu nisu posebno naznačene. Ipak, prije nego je to zakonom zabranjeno nastala je praksa koju je teško iskorijeniti, a koja predstavlja posebnu opasnost zbog mogućeg izbijanja požara. Iako vatrogascima nije u

opisu posla da vode evidenciju o kamperima, ipak su nerijetko u situaciji da pronalaze divlje kampere. Županijski vatrogasni zapovjednik Stjepan Simović ističe kako takve goste upozore te da redovito i bespogovorno poslušaju.

„Uveli smo vatrogasne ophodnje, a najviše posla imali smo na području Konavala, Orebića i Korčule. Kamperi su nevjerojatno umreženi, a jedna od posebno atraktivnih lokacija bila im je ona na Lučinom brdu nedaleko groblja sv. Luke u Komajima. Uz dužno poštovanje, ti gosti mogu biti i najodgovorniji, ali i takvi mogu nehotice izazvati požar za kojeg je ljeti dovoljna samo iskra ili najmanja nepažnja. Nismo obilazili parkirališta, nego prirodu, što se pokazalo dobrim, a takvi su se turisti udaljavali kad bi se pojavili s vatrogasnim vozilom. Siguran sam kako smo ovakvom preventivom izbjegli najmanje jedan ljetni požar. Mislim da smo ove godine svoj posao dobro odradili, ali će se nadzor iduće godine trebati i pojačati te se moramo još bolje umrežiti s nadlež-

Piše Ahmet Kalajdžić foto Ahmet Kalajdžić

nim komunalnim redarima, ali u sve uključiti i policijske službenike“, govori Simović.

KAZNA: 130 EURA

Na području Konavala i Župe dubrovačke kamperi su češće no inače ovog ljeta uočavani na području Robinzona u Dubokoj Ljutoj te u Lovornom, uz obalu rijeke Ljute. Iz naše gradske su uprave, u odgovoru na novinarski upit naglasili kako su “redari Odsjeka za komunalno redarstvo Grada Dubrovnika od početka ove godine dosad sankcionirali ukupno 12 vlasnika kamper-vozila koji su kampirali izvan kampova i prostora određenih za kampiranje“.

„Novčana kazna na mjestu izvršenja propisana je u iznosu od 130 eura. Bitno je napomenuti kako je Komunalno redarstvo imalo više od stotinu poziva i opažanja vezanih za kampere. Međutim, prilikom utvrđivanja ovog prekršaja potreban je vremenski kontinuitet da bi se dokazalo da je riječ o kampiranju i eliminiralo eventualno parkiranje i slično. Na-

kon prvog obilaska stranci se uglavnom udalje i prije dolaska policije koju pozove komunalni redar. Na širem gradskom području posebno učestala mjesta gdje kamperi krše propise su područje Mandrača, Bosanke, Trstenog, Orašca i Zatona“, odgovorili su nam iz Grada Dubrovnika te naglasili kako je “činjenica da neorganizirano i neuređeno kampiranje, bez ikakvog nadzora, nosi sa sobom rizike od požara otvorenom vatrom te ostalih ugroza za prirodu“.

Isto tako, moglo se primijetiti kako su navedeni kamperi ovo ljeto nerijetko „okupirali“ privatni trgovački parking (Konzum), kao i gradska parkirališna mjesta koja zapravo koriste kao improvizirani kamp, gdje parking ne plaćaju, prenoće besplatno, a danju odlaze u potragu za gradskim znamenitostima - ističe predsjednik udruge Sigurnost u prometu Denis Pavela. -Kampiranje je uređeno odredbama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti dok je samo kampiranje definirano kao boravak pod šatorom, u kamp-kućici, kamp-prikolici, pokretnoj kućici, autodomu (kamper) i drugoj odgovarajućoj opremi za smještaj na otvorenom prostoru u vrstama ugostiteljskih objekata iz skupine »Kampovi« i u kampovima u domaćinstvu i na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Navedenim Zakonom je propisana zabrana kampiranje izvan kampova i prostora određenih za kampiranje izvan kampova

Primarno inspekcijski nadzor nad propisanom zabranom kampiranja provode nadležni turistički inspektori Državnog inspektorata kao i komunalni redari Grada Dubrovnika, a koji su u obavljanju nadzora ovlašteni protiv prekršitelja podnijeti optužni prijedlog ili izdati prekršajni nalog ili naplatiti novčanu kaznu na mjestu izvršenja prekršaja.

U zadnje vrijeme na području grada Dubrovnika primijećeno je sve više gostiju, obitelji, kao i mladih parova, koji za dolazak u Grad ili odlazak na odmor i putovanje kroz RH, a posebno Jadranom koriste prijevozna sredstvima u kojima ujedno mogu, i boraviti, i spavati. (kampere)

SASTANAK PODRŠKE UKRAJINI

‘HVALA ŠTO STE NAM ISKAZALI DOBROTU’ Dubrovnik summitom

sa Zelenskim dokazao da

je grad za velike stvari

U Dubrovniku su u srijedu boravili predstavnici 14 zemalja jugoistočne Europe, kako bi pružili podršku Ukrajini, a stigao je i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski koji je s premijerom Plenkovićem potpisao i važan sporazum. Visokorizični događaj protekao je bez ijednog incidenta, a sigurnosni protokoli su bili na visokom nivou

Piše IBM, PS, IS foto Goran Mratinović/DD

Treći sastanak na vrhu Ukrajina – jugoistočna Europa, na kojem je među sudionicima bio i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, održan je u srijedu u Dubrovniku, odakle je poslana poruka o miru i nastavku pomoći ratom pogođenoj zemlji. Ovo je najveći od tri održana summita podrške Ukrajini u jugoistočnoj Europi, dva prethodna održana su u Albaniji i Grčkoj, no ovaj u Dubrovniku je najveći.

Na summitu su tako sudjelovali predsjednica Republike Slovenije Nataša Pirc Musar, predsjednica Republike Kosovo Vjosa Osmani, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, predsjednik Vlade Grčke Kyriakos Mitsotakis, predsjednik Vlade Republike Bugarske Dimitar Glavchev, predsjednik Vlade Alba-

nije Edi Rama, predsjedateljica Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Borjana Krišto, predsjednik Vlade Sjeverne Makedonije Hristijan Mickoski, potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova Republike Moldove Mihai Popşoi, ministar vanjskih poslova Republike Turske Hakan Fidan, ministar vanjskih poslova Srbije Marko Đurić, ministrica vanjskih poslova Rumunjske Luminița Odobescu i potpredsjednica Europske komisije za demografiju i demokraciju Dubravka Šuica, a glavni tajnik OECD-a Mathias Cormann obratio se video porukom.

ZELENSKI: OVAJ GRAD JE SJAJAN! Summit je iznjedrio Dubrovačku deklaraciju kojom se dala daljnja potpora Ukrajini, koja se već

Na cestama je bilo i vojske

Grad pod snažnim mjerama sigurnosti

više od dvije i po’ godine suočava s ruskom agresijom.

„Ovo je prvi od tri summita u kojoj su sudjelovali predstavnici 14 država. Dubrovačka deklaracija rezimira snažnu političku volju država ovog dijela Europe. Podupiremo napore iz mirovne formule predsjednika Zelenskog, očekujemo da se dinamika intenzivira u razdoblju pred nama”, kazao je Plenković nakon održanog summita i naglasio da Ukrajini treba pružati potporu, kako bi u mirovnim pregovorima imala jaču poziciju. Uz njega, obratio se i sam Zelenski.

„Mi smo doista izgradili iznimno uspješne odnose i to jača naše države, društva regije i istočnu Europu te područje Balkana. Posjetili smo Spomen sobu hrvatskim braniteljima koji su branili Dubrovnik, ovaj Grad koji je sjajan. Hvala, Andreje Plenkoviću, što ste nas pozvali ovdje još jednom. Željeli smo dati i prenijeti poštovanje naših branitelja, boraca naroda, vojske, djece, kao i zahvalnost na dobroti koju ste iskazali, prvenstveno našoj djeci. To stvara emotivne veze između naših zemalja, hvala još jednom”, kazao je Zelenski.

‘ZAJEDNO MOŽEMO POSTIĆI SVE’

Prije održavanja samog summita, Plenković i Zelenski su potpisali i Sporazum o dugoročnoj suradnji i potpori između Hrvatske i Ukrajine. Sporazumom su se formalizirale aktivnosti dviju zemalja, s naglaskom na područje humanitarne pomoći, razminiravanje i procesuiranje ratnih zločina.

“Ako Europa nije ujedinjena, neće biti mirna. EU mora ujediniti cijeli kontinent. Sve europske demokratske zemlje, uključujući vaše zemlje i cijelu regiju, moraju podržati ulazak Ukrajine u EU, a mislim da to i rade”, kazao je Zelenski nakon potpisivanja sporazuma te poručio – računam na vas, zajedno možemo postići sve! Naglasio je kako potpisivanje samog sporazu-

ma, kao i podrška Ukrajini, ne znače samo pomoć toj zemlji, nego su i prilika za jačanje spona među zemljama, stvaranje nove energije, industrijskih i socijalnih prilika koje će ojačati Europu u globalnoj konkurenciji.

„Jako smo sretni da je ovaj summit u Dubrovniku. Dubrovnik je, kao što znate, kolijevka hrvatske diplomacije i svjetionik slobode. To je grad koji je prošao rat i destrukciju u bližoj povijesti, ali sada uživa u miru, prosperitetu i napretku”, kazao je Plenković i naglasio da točno takvu budućnost želi za Ukrajinu.

SRPSKA STOLICA

Dolazak srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića gotovo se do posljednjeg trenutka čuvao u tajnosti, ali je izazvao veliku pozornost.

„Ne mislimo ovdje svi isto po svim pitanjima, ali važno je što smo razgovarali o principu poštovanja teritorijalnog integriteta Ukrajine. Ukazao sam na neophodnost poštovanja Povelje Ujedinjenih naroda. Nekada nekome odgovara poštovati taj principa, a kad mu ne odgovara se brže-bolje udalji od tog principa. Slučaj Srbije je najbolji primjer za to, gdje i dalje imamo na svojoj strani Povelju UN-a, Rezoluciju 1244, ali mnogi se toga ne žele držati”, rekao je Vučić. Bez obzira na to što Dubrovnik ovih dana obilježava obljetnice nekih od najžešćih ratnih stradanja, nije propustio govoriti o Domovinskom ratu. „Premijer Plenković je govorio o agresiji iz 1991., a ja sam rekao da Srbija stvari vidi sto posto drugačije ili potpuno drugačije na Hrvatsku, ali ću biti potpuno otvoren. Za naš je važno otvoriti iskreni dijalog s Hrvatskom i bez obzira na sve nas koji zbog osobnih razloga ne mogu uvijek blagonaklono gledati na te odnose, važno je gledati ih na drugačiji način i otvoriti ih. Važno je razgovarati, otvoriti dijalog”, kazao je, a osvrnuo se i na prozivke kako Srbija po pitanju rata u Ukrajini, a i prijepora između EU i Rusije ‘sjedi na dvi-

“Ako Europa nije ujedinjena, neće biti mirna. EU mora ujediniti cijeli kontinent. Sve europske demokratske zemlje, uključujući vaše zemlje i cijelu regiju, moraju podržati ulazak Ukrajine u EU, a mislim da to i rade”, kazao je Zelenski nakon potpisivanja sporazuma te poručio – računam na vas, zajedno možemo postići sve!

Iz Dubrovnika poslana poruka o miru i slobodi

S potpisivanja sporazuma

‘Hvala vam, Dubrovnik je sjajan grad’, poručio je Zelenski

je stolice’. On je poručio kako sjedi samo na jednoj – srpskoj.

EMOTIVNI POSJET SPOMEN SOBI

Tijekom svog boravka u Dubrovniku, Zelenski je, u pratnji premijera Plenkovića i gradonačelnika Mata Frankovića, posjetio spomen sobu poginulim braniteljima u Sponzi, što je bio emotivan momenat.

Zanimljivo je kako je gradonačelnik Mato Franković ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom darovao knjigu ‘Zagonetka pobjede’ autora Olivera Peza čije dijelove jednom mjesečno možete čitati i na Dubrovačkom dnevniku. Također, zastao je s njim pored spomen obilježja posvećenom Pavu Urbanu koji je izgubio život fotografirajući stradanja Grada, što je Zelenski sa zanimanjem slušao.

Prilikom dolaska, ljudi koji su se u tom trenu za-

tekli u Gradu, uzvikivali su: “Slava Ukrajini!”. Zelenski je ostavio crvenu ružu u spomen sobi.

SUMMIT VISOKOG RIZIKA BEZ IJEDNOG INCIDENTA I PROBLEMA

Dubrovnik je zbog održavanja summita bio pod visokim sigurnosnim mjerama. Policije s psima i vojske je bilo posvuda, uklonjeni su kontejneri s frekventnih područja, dio parkirališta je bio zatvoren, no događaj je protekao bez ijednog incidenta. Iako je bila najavljena mogućnost prometnih gužvi, promet u gradu je cijelog dana bio protočan, a manji zastoji zabilježeni su na relaciji od aerodroma do grada prilikom dolaska visokih uzvanika. Time je Dubrovnik još jednom dokazao da je grad za velike stvari i velike događaje, pa i onda kad su visokorizični. A iz slobodarskog Dubrovnika poslana je najljepša moguća poruka – o ‘libertasu’; slobodi i miru.

Tijekom svog boravka u Dubrovniku, Zelenski je, u pratnji premijera Plenkovića i gradonačelnika Mata Frankovića, posjetio spomen sobu poginulim braniteljima u Sponzi, što je bio emotivan momenat

Sudionici summita

Zelenski je u pratnji Plenkovića i Frankovića posjetio spomen sobu u Sponzi i bio je jako emotivan

Ako je suditi po posljednjim izjavama našeg predsjednika, možda mi već jesmo u ratu s Rusijom, ali možda i nismo, zahvaljujući njemu. Pa bi sve daljnje odluke oko sudjelovanja naših vojnih stručnjaka u nekim obvezama s NATO-om trebali donijeti saborski zastupnici, koji o svemu tome nemaju podataka ni detaljnih informacija. Barem ne više od svih nas, koji slušamo izjave premijera i Zokija. Pa smo prilično smantrani. Jer nikom normalnom ne pada na pamet svoju djecu slati u rat, ma koliko suosjećali s Ukrajinom. S druge strane, nejasno je radi li se tu o predsjedničkoj kampanji ili o činjenicama. Kako stvari stoje teško je biti siguran u ono što nam govore, i predsjednik, i premijer. Sabor, kao moguća suvisla karika u toj njihovoj zezanciji, nema pojma što je istina, a što su samo spinovi. Bila bi to samo još jedna bla-bla svađa između dva brda da se ne radi o jako, jako, ozbiljnim stvarima. A radi se!

Predsjednička kampanja je zasad pomalo čudna, ali najbolje stoji bivši predsjednik SDP-a, koji je konsolidirao SDP, koliko je to uopće moguće, svojom najavom kandidature za premijera s SDP-om. Što nije neko svjetsko čudo jer na koncu konca, on je teoretski SDP-ov čovjek. Ali, naš predsjednik s karakterom u zadnje vrijeme prilično zapinje s principijelnošću što je dio njegovog, je li ‘karakternog imidža’. Na početku svog mandata je onako principijelno i karakterno napustio svečanost polaganja vijenaca i odavanja počasti poginulima na proslavi godišnjice akcije ‘Bljesak’ u Okučanima, ali i godinu kasnije na obilježavanju vojno redarstvene akcije ‘Maslenica 93’., jer je tamo bilo nekoliko Skejinih pulena s majicama HOS-a i grbom na kojem piše ‘Za dom spremni’. I to je u redu. Njegovo je pravo, pa i dužnost reagirati na takve pojave. Elem, neki dan se vijorila ogromna zastava s natpisom ‘Za dom spremni’ na svečanosti u Nuštru, gdje je održao govor i poslije se s cijelom ekipom

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

Piše Vjera Šuman

foto Sanjin Strukic/PIXSELL

Zoka nacionale

dobro zabavljao. Kud je vragu poš’o karakter, ostaje za istražiti. Dobro, godine prolaze, ni naš Zoki više ne vidi dobro. Kako god, skuplja Zoki glasove za izbore, i desno, i lijevo, i još desnije pod sloganom ‘Ne vidim dobro’. Zašto i ne bi kad može? Ljevicu ionako ima pod skutima. Kako inače osigurati još pet godina? Stvar je ozbiljna, neće valjda nekog vraga morati raditi ako ne postane predsjednik. Ali ne, budimo realni, to nije opcija. U mirovinu još ne može i onda se dnevna doza karaktera mora malo maknuti u stranu, dok ne dobije izbore. Zato sad ferceraju i Skejini dečki. Vrag odnio principijelnost po onoj staroj:’Nije čovjek tko rekne, ali se ne porekne’.

Zato vrijeme u Gradu se događao totalni prometni kaos zbog kojeg su se svi snervali. Snajperi na krovovima, policijske trake svuda, svi kasne, ma kuda išli. Zdravstveno, to je kažu doktori, benefit. Svako hodanje dobro čini zdravlju. Eto vam sad. S druge strane to je scenarij koji prolaze svi veliki europski gradovi kad su okupljanja šefova država i/ili premijera. Ponekad i oni manji, ali ne bez valjanog razloga izabrani. Za promociju i sve što uz to ide, to je važno,

ali za svakodnevni život, ne daj Bože nikome. Zoka nacionale nije pozvan na ovaj summit, ali je poš’o na drugi pa se šeće po Crnoj Gori i tamo nekako nježno govori o četnički nastrojenim državnim prvacima, kao i o Srbiji s kojom se, eto, Crnogorci trebaju dogovoriti jer su, je li, dva bliska naroda. (?!) Došlo je na Miloševićevu. Kako¨? To samo Zoka razumije. Plenki nije pozvao Zokija na Dubrovački summit, iako bi se to mirno moglo svrstati u nastavljanje kršenja Ustava. Čini se da oba brda preferiraju kršenje Hrvatskog Ustava. Ustav? Ma dajte molim vas. Zato je u Dubrovnik pozvan Vučić jer on nekako više odgovara Plenkiju od Zokija. U Srbiji ponosni i zovu to Vučićevim driblingom Dubrovnika. Sa Zelenskim je potpisana deklaracija i svi su zadovoljni velikim uspjehom summita. Zoki je zadovoljan velikim uspjehom summita Brdo-Brijuni u Crnoj Gori. Možemo li mi onda biti nezadovoljni? Što vam je, ipak je najvažnije da su naša dva brda zadovoljna. A đe ne bit zadovoljan, kad se može opet na miru sjedat u auto bez zabrana i traka na svakom koraku. Kad ponovo dobiješ ono što si već imao, e to je još veća sreća. Eto vas.

Započela obnova sportskog

terena na Gorici

svetog Vlaha

Kroz program redovnog održavanja sportskih terena i dječjih igrališta Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet, more i mjesnu samoupravu Grada Dubrovnika, započela je obnova sportskog terena na Gorici svetog Vlaha.

Planirani radovi obuhvatit će zamjenu ograde i žičanog pletiva na ogradnoj konstrukciji igrališta, čišćenje i bojenje košarkaških obruča te postavljanje novih mrežica, kao i bojanje zahrđale košarkaške konstrukcije. Na traženje građana, na dijelu ograde prema dječjem igralištu postavit će se ulazna vrata, dok će se kod sjevernog ulaza izgraditi prilazna betonska rampa. Na tribinama će se postaviti zaštitna ograda.

Izdvajanja Grada Dubrovnika u predškolski odgoj povećana

za 75 posto

Grad Dubrovnik u kontinuitetu provodi sustavna ulaganja u segment predškolskog odgoja, a ista se odnose na unapređenje uvjeta boravka i rada u ustanovama predškolskog odgoja i obrazovanja, ali i na infrastrukturne zahvate usmjerene prema osiguravanju dostatnih kapaciteta kako bi svako dijete bilo upisano onog trenutka kad se za to ispune uvjeti.

Grad Dubrovnik je u razdoblju od 2017. do 2023. godine povećao izdvajanja za javne potrebe u predškolskom odgoju za 55 posto. Naime, u 2017. godini na predškolski odgoj iz proračuna je izdvojeno 42.956.254,39 kuna (5.704.681,80 eura) dok je taj iznos u 2023. godini prešao 66 milijuna kuna, odnosno iznosio je 8.867.512,13 eura. Prema ovogodišnjem proračunu, izdvajanja za predškolski odgoj veća su za čak 75 posto u odnosu na osam godina ranije i iznose 10.013.497,00 eura.

U sedam godina otvoreno je 21 novih vrtićkih/jasličkih skupina i 380 novih mjesta. Otvorenjem dva nova gradska vrtića – „Cvrčak“ u DOC-u i „Čiopa“ u Solitudu s 97 mjesta umnogome je riješen izazov s listama čekanja u dvije ustanove, dok će se planiranom rekonstrukcijom budućeg vrtića u Biskupskom dvoru osigurati 122 dodatnih mjesta.

Izgrađena je nova zgrada Dječjeg vrtića „Palčica“, adaptiran je i uređen vrtić „Mala kuća“ u Mokošici, proširen je vrtić u

Zatonu, energetski su obnovljene zgrade dječjih vrtića Ciciban i Izviđač, dok su kroz EU projekt Grad za djecu provedena unapređenja rada i programa te je nabavljena nova oprema, a ukupna ulaganja samo u infrastrukturu predškolskog odgoja i navedeni EU projekt prelaze 8 milijuna eura.

Donesen je novi kolektivni ugovor za zaposlenike gradskih vrtića koji osigurava veće plaće i bolje uvjete rada. Povećane su i subvencije za više od 120 djece u privatnim vrtićima. Vlastitim sredstvima financira se poslijepodnevni rad i rad subotom u vrtićima s ciljem usklađivanja radnog vremena vrtića sa stvarnim potrebama roditelja. Rad pomoćnika u nastavi u vrtićima u potpunosti se financira iz gradskog proračuna, a satnica pomoćnicima u nastavi povećavana je dva puta i među najvišim je u državi.

Sufinancirajući roditeljima ekonomsku cijenu vrtića u rasponu od 77 do 100 posto, Dubrovnik se ističe i na top listi hrvatskih gradova prema iznosu sufinanciranja cijene vrtića roditeljima. Primjerice, za treće dijete u vrtiću Grad u cijelosti pokriva trošak programa predškolskih ustanova i obitelj ne plaća ništa. I za one roditelje koji plaćaju najvišu cijenu od 73 eura Grad Dubrovnik pokriva 77 posto ekonomske cijene koja iznosi 322,52 eura za desetosatni program, odnosno 161,26 eura za poludnevni petosatni program.

Gradonačelnik Franković primio dosadašnjeg rektora

Buruma i novog rektora Stojčića

Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković primio je ovog tjedna dosadašnjeg rektora Sveučilišta u Dubrovniku Nikšu Buruma i novog rektora Nebojšu Stojčića.

Gradonačelnik Franković zahvalio je prethodnom rektoru Burumu koji je Sveučilište vodio u dva mandata. Istaknuo je kako je upravo pod mandatom donedavnog rektora Buruma izgrađen Studentski dom, u čijoj je realizaciji sufinanciranjem sudjelovao i Grad Dubrovnik, a kojim su osigurani nužni infrastrukturni uvjeti za daljnji rast i razvoj akademske zajednice

u Dubrovniku.

„Svako vrijeme nosi svoje izazove i ljude koji na njih odgovaraju. Vi ste sjajno odgovorili na sve izazove, a sad je na rektoru Stojčiću da nastavi dalje“, istaknuo je gradonačelnik Franković te uputio čestitku rektoru Stojčiću na preuzimanju mandata rektora Sveučilišta u Dubrovniku.

Razgovarali su i o suradnji Grada Dubrovnika i Sveučilišta u Dubrovniku, koji kao vrijedan partner Gradu Dubrovniku igra ključnu ulogu u izradi strateških dokumenata koji postavljaju temelje za održivi razvoj Grada.

JOŠ JEDAN PROJEKT

PARTICIPATIVNOG

BUDŽETIRANJA Kreće obnova kamenog pješačkog puta do Bosanke

Niz radova koji se na području gradskih kotara i mjesnih odbora izvode u sklopu realizacije projekta Participativnog budžetiranja, nastavlja se uređenjem Puta od Bosanke, komunalnim zahvatom koji su u okviru prošlogodišnjeg procesa glasovanja odabrali građani s područja ovog mjesnog odbora.

Naime, prema iskazanim željama stanovnika Bosanke provest će se uređenje kamenog pješačkog puta koji naselje spaja državnom cestom D8, odnosno Trafostanicom Srđ i pothodnikom, a koji zbog dotrajalosti i oštećenja zahtijeva obnovu.

Radovi počinju ovog tjedna i odvijat će se do kraja godine, a obuhvaćaju pažljivu demontaži postojeće kamene staze i izradu nove u duljini od 150 metara najkritičnije dionice puta. Realizaciju projekta vodi Upravni odjel za komunalne djelatnosti, promet, more i mjesnu samoupravu.

Međunarodnom sveučilištu Libertas započela

nova akademska godina : ‘Studenti po završetku studija odmah pronalaze

Nova akademska godina na Međunarodnom sveučilištu Libertas u Dubrovniku započela je u ponedjeljak 7. listopada.

I ove godine se upisao zadovoljavajući broj studenata na studijskom smjeru Turistički i hotelski menadžment. Kako je ovaj studijski program za dubrovačko i hrvatsko turističko gospodarstvo itekako važan i koristan, govore rezultati upisa i završenih studijskih programa u proteklih 10 godina.

“Međunarodno Sveučilište Libertas će i ubuduće itekako promišljati o onim studijskim programima koji su važni za destinaciju jer studenti Sveučilišta Libertas odmah nakon završetka studija pronalaze posao, što je i cilj svakog mladog čovjeka”, poručuju iz Međunarodnog sveučilišta Libertas. Studente je pozdravio voditelj Sveučilišta Libertas u Dubrovniku prof. Milan Perić. .zaželjevši im dobrodošlicu i uspješan početak studiranja.

posao!’

TUŽNA OBLJETNICA

Položeni vijenci i zapaljene svijeće za devetero mladih koji su život izgubili u Mokošici

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odana je ovog tjedna počast devetero mladih koji su 7. listopada 1991. poginuli prilikom udara agresorskog minobacačkog projektila ispred skloništa u Novoj Mokošici. Uz obitelji stradalih i pripadnike udruga proisteklih iz Domovinskog rata, vijence i svijeće su uz spomen obilježje u ime Grada Dubrovnika položili gradonačelnik Mato Franković, pročelnik Upravnog odjela za proračun, financije i naplatu Ante Vojvodić te pročelnik Službe za unutarnju reviziju Ivan Bajić, a u ime Dubrovačko-neretvanske županije pročelnik Ivo Klaić te Mato Tomaljanović iz Upravnog odjela za poslove Župana i Županijske skupštine. Kod mjesta pogibije svijeće su upalili i predstavnici Policijske uprave dubrovačko-neretvanske te Gradskog kotara Mokošica. Na samom početku općeg napada na Du-

brovnik u listopadu 1991., u kojima su se nemilosrdno gađala i civilna područja, bilo je to najveće pojedinačno stradanje za vrijeme opsade Grada. Gradsko naselje Mokošica još nije bilo okupirano, a minobacački projektil pao je ravno ispred skloni-

šta. Na mjestu su poginuli braća Nikola (18) i Miho (19) Liban, Joško Vuković (20), Vladimirka Dopsai (17), Denis Čimić (18), Alen Vasiljević (20), Milenko Kulaš (20), Ivo Maškarić (36) i Jozo Brajović (41), a još četvero mladih je ranjeno.

SJAJAN ODAZIV

PONEDJELJAK, 14.10. doručak dana

Proteinski puding od kokosa i badema sa chiom, granolom i šumskim voćem

Menu dana

Dalmatinska pržolica

Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom

UTORAK, 15.10. doručak dana

Španjolski omlet sa kozjim sirom i šparogama

Zapečena kriška od jaja i krumpira sa začinskim biljem, poslužena sa svježim kozjim sirom i zelenim šparogama

Menu dana

Gregada

Domaće ribarsko jelo

pripremljeno od više vrsta ribe, krumpira, komorača i peršina

SRIJEDA, 16.10. doručak dana

Zarolani omlet

punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom

Menu dana

Teleći rižot

Krepki kremasti rižot sa telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima

ČETVRTAK, 17.10. doručak dana

Američke palačinke sa javorovim sirupom i bobičastim voćem

Menu dana

Crni fettuccini sa morskim plodovima

Rajčica, bijelo vino, velike kozice, lignje i školjke, začinjene peršinom i svježim bosiljkom

PETAK, 18.10. doručak dana

Puding od riže

S narančom, đumbira i medom

Menu dana

Brodet

Riblje jelo od miješane ribe, kuhane u crvenom umaku od rajčica, bijelog vina, češnjaka s pečenom palentom

SUBOTA, 19.10. doručak dana

Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama

Menu dana

Sotirani juneći but s njokima

Kockice junećeg buta aromatizirane lokalnim crnim vinom i mirodijama

NEDJELJA, 20.10. doručak dana

Zobena kaša sa kokosovim mlijekom i orašastim i suhim voćem

Zobene pahuljice kuhane s kokosovim mlijekom, orašidima i suhim voćem

Menu dana

Pečena teletina

Pečeni krumpir s povrćem i umak od pečenja

Đorđe Obradović, profesor, novinar, pomorac

Bogat životni put, od

pomorstva preko novinarstva

do Sveučilišta: ‘Pisanje je uvijek bilo moja ljubav’

U mirovinu je otišao nakon 42 godine radnog staža u kojima je spojio pomorstvo i novinarstvo

Posljednjih je 20 godina Đorđe Obradović proveo na Sveučilištu u Dubrovniku gdje je radio kao asistent, profesor, a dva puta je biran za pročelnika Odjela za komunikologiju. Doktorirao je na temu „Etičke dvojbe u mrežnim izdanjima dnevnih listova“. Prije je radio kao novinar u Dubrovačkom vjesniku, a lijepu karijeru napravio je i u pomorstvu gdje je dogurao sve do kapetana. Autor je sad već legendarne knjige Stradanje Dubrovnika. Nedavno je otišao u penziju, što je bio povod za naš razgovor.

Kako se osjećate u ovih nekoliko prvih dana mirovine?

Nemam neke posebne osjećaje zato što ovaj posao nisam doživljavao kao pravi posao, nego kao užitak. Prije ovoga sam plovio, nekih 12 godina i to sam doživljavao kao ‘normalni’, teški posao. Radilo se od 14 do 16 sati dnevno, velika odgovornost. Osim toga, budući da ću zbog potreba studija još neko vrijeme ostati honorarno, nije se puno toga promijenilo. Vidjet ću kako će biti kada dobijem prvu penziju, još ne znam koliko će iznositi (smijeh). Dok sam za vrijeme Jugoslavije navegavao na Atlantskoj plovidbi imao sam beneficirani radni staž. Na svaku godinu dobivalo se dva pa sam prikupio oko 42 godine radnog staža. Za vrijeme rata taj se beneficirani radni staž ukinuo i kasnije ga nije bilo. Prije rata doprinose mi je plaćala kompanija, a poslije ja sam.

Napravili ste lijepu karijeru kao pomorac, dogurali sve do zapovjednika broda. Kako ste se odlučili na preokret? Mnogi pomorci maštaju o silasku s broda, ali rijetki se odlučuju na taj korak. Dok sam kao srednjoškolac pohađao gimnaziju nisam bio siguran što bih dalje. Uvijek me privlačilo pisanje i znao sam da će sigurno biti dio mog života. U to vrijeme kao pravi nadobudni pubertetlija smatrao sam da toliko dobro pišem da nema potrebe da upisujem neki studij poput novinarstva, književnosti ili

slično (smijeh). Zato sam se odlučio na Višu pomorsku, jer sam zaključio da bi mi najbolji spoj bio ploviti i pisati. Već kao gimnazijalac počeo sam surađivati s Dubrovačkim vjesnikom, i tamo negdje pri završetku Više pomorske škole su me zvali da dođem raditi, jer su širili poslovanje i broj stranica, pa im je trebalo ljudi. Pa sam tako nakon Više pomorske 1982. godine napravio pripravnički staž u Dubrovačkom vjesniku. Bilo mi je zaista divno. Glavni urednik je bio Nikola Isufi, a kolege su mi bile sjajne, kako u uredništvu, tako i u računovodstvu i oglasnoj službi, a kasnije smo se dodatno ekipirali.

Nedavno sam radio intervju s Borisom Njavrom koji je uređivao Laus. Kazao mi je da su osamdesete bile prilično slobodne godine što se tiče novinarstva. Slažete li se?

Bila je poprilična sloboda medija što ne znači da nije bilo tužbi i pritisaka. Evo recimo moj primjer. Napisao sam tekst o gradnji jednog hotela u Dubrovniku, a usporedo s tom investicijom, jednoj utjecajnoj osobi se, usput, napravila kuća. Imao sam svu dokumentaciju iz tog hotelskog poduzeća, ali svejedno su me tužili, točnije općinsko tužiteljstvo po službenoj dužnosti, jer je taj kojemu se kuća napravila bio utjecajan član Općinskog komiteta Saveza komunista. Prijetila mi je kazna zatvora do tri godine. Dubrovački vjesnik nikako nije mogao naći odvjetnika koji bi me branio, jer se nitko nije želio zamjerati vladajućima, sve dok Nikola Isufi nije našao Peću Mihailovskog. Na mom predmetu bila je mlada sutkinja Verica Perić što mi nije bilo drago, jer sam mislio da su je namjerno izabrali da me osudi, no ona je prihvatila pisane dokaze i oslobodila me. Nije tražila ni da odam izvor odakle sam dobio informacije. Javni tužitelj se žalio na nepravomoćnu presudu, opet je tražio tri godine zatvora, ali me i viša instanca oslobodila. Rekoh, bilo je tužbi, ali i moglo se dosta pisati. Nastranu sad što je dio novinara sebi nametao autocenzuru, kako tad, tako i sad.

Piše Maro Marušić foto Privatni arhiv, Goran Mratinović

„Uglavnom kada sam počeo raditi na Sveučilištu u

Dubrovniku, zaradio sam ukupno za cijelu prvu godinu jednomjesečnu plaću na brodu.

Dvanaest puta manje. Ali ljubav je ljubav i nikad nisam požalio.

Nemojte me krivo shvatiti, volio sam i pomorstvo, posebno manevriranje, ali ovo mi je uvijek bilo u krvi“

Dobro, počeli ste pisati za Dubrovački vjesnik. Gdje je tu pomorstvo?

Nakon što sam u Dubrovačkom vjesniku odradio pripravnički staž, zvali su me iz Atlantske na kadeturu. Nakon što sam ju završio na brodu duge plovidbe ploveći od Europe do Amerike i Azije, prešao sam na obalnu plovidbu po Jadranskom moru, jer sam razmišljao na način - tu sam blizu doma, a paralelno mogu pisati. Plovio sam po Jugoslaviji, Italiji, Albaniji, te pisao reportaže za Start koji je onda bio ugledan, jako čitan i imao ogromnu tiražu. Albanija je u to vrijeme bila puna bunkera i naoružanih vojnika i policajaca pa je ta reportaža stvarno bila zanimljiva jer je stranim novinarima bio zabranjen ulazak u zemlju, osim propagandista koje je plaćala vlada. No, iako sam plovio Jadranskim morem, nije mi ni to bilo baš blizu doma, jer smo vrlo rijetko uplovljavali u Dubrovnik, a bilo je to vrijeme bez interneta, pa su i Ploče i Split bili daleko. Budući da sam već bio oženjen, a zvali su me opet u Dubrovački vjesnik koji se još razvijao, donio sam definitivnu odluku. Ostavljam pomorstvo i eto me opet u novinarstvu. Na početku su mi puno pomogli Isufi, Marinko Vlašić, Luko Brailo i Sonja Seferović, a išao sam još i na stručne tečajeve.

A na kraju i na studij novinarstva u Sarajevu. Za vrijeme studija bio sam na praksi u magazinu za žene Una. Na početku mi nije bilo drago pisati za ženski magazin, ali kasnije mi se svidjelo (smijeh). Inače, u to vrijeme je bilo nepisano pravilo da ako radiš za Dubrovački vjesnik, da paralelno ne pišeš za medije koji imaju dopisnike iz Dubrovnika. Da skratim priču,

završio sam studij novinarstva, radio u Dubrovačkom vjesniku i stvarno mi je bilo lijepo raditi s fenomenalnim kolegama.

Sve što je lijepo kratko traje. Onda je došao rat i legendarna ratna izdanja Dubrovačkog vjesnika. Prvi brojevi ratnog izdanja bili su posebno teški, jer smo ih radili bez tiskare. Moram kazati da ti prvi ratni brojevi Dubrovačkog vjesnika nemaju veze s novinarstvom, nego su čista propaganda.

Je li ta propaganda (donekle) opravdana za vrijeme rata? Što hoću reći, treba li se u ratnom novinarstvu pisati isključivo istina ili je ipak potrebno, ponajprije zbog morala civila, imati i u nekoj mjeri propagandu?

Pravila struke u ratnom novinarstvu ne mogu do kraja važiti, pogotovo ono prvo osnovno pravilo, da pitaš obje strane. Kako ćeš pitati onu stranu koja na vas puca? Mi tada uopće nismo znali što oni objavljuju sve dok Luko Brailo iz Cavtata nije donio ratno izdanje crnogorske Pobjede koje se zvalo Monitor. Sjećam se slike mitraljeza na Žarkovici i naslova Rat za mir. Taj slogan „Rat za mir“ korišten je prvi put još u Rimskom carstvu, kasnije su ga koristili i u srednjem vijeku, pa Napoleon, Hitler…

Koja je bila točno propaganda u Dubrovačkom vjesniku?

Preuveličani su bili gubici neprijatelja. U to je vrijeme bila jedna uredba predsjednika Tuđmana po kojem su mediji morali objavljivati ono što im nalože časni

‘Kada

sam počeo raditi na Sveučilištu, plaća mi je bila 12 puta manja nego na brodu’

„Osamdesetih je bila poprilična sloboda medija što ne znači da nije bilo tužbi i pritisaka. Evo recimo moj primjer. Napisao sam tekst o gradnji jednog hotela u Dubrovniku, a usporedo s tom investicijom, jednoj utjecajnoj osobi se, usput, napravila kuća. Imao sam svu dokumentaciju iz tog hotelskog poduzeća, ali svejedno su me tužili, točnije općinsko tužiteljstvo po službenoj dužnosti, jer je taj kojemu se kuća napravila bio utjecajan član Općinskog komiteta Saveza komunista“

ci za informiranje, a oni su, jasno, smanjivali brojeve naših gubitaka i preuveličavali neprijateljske. Nakon nekoliko prvih brojeva ratnog Dubrovačkog vjesnika mi smo počeli bježati od tog časnika za informiranje, pa se tako sve više smanjivalo propagandno novinarstvo, a povećavalo ono pravo sve dok kasnije nije skroz prevladalo. Moram reći da nikad nije dobro lagati u novinarstvu, pa tako ni u ratu. Nema smisla pisati da je poginulo 450 neprijateljskih vojnika dok je u stvarnosti samo jedan slomio nogu. Kako će ta informacija pomoći moralu i što se dobiva s njom? Ili pišeš da neprijatelji ulaze u Vodovađu, a oni su već na Grudi, kad se pisalo Gruda, već su bili u Čilipima. To nema smisla, niti je imalo korisno. No, sve je postalo puno lakše kada je Nojko Marinović preuzeo zapovijedanje. Pritisci su se smanjili, jer je on razumio i način djelovanja medija.

Slobodni tjednik Marinka Božića je dokaz kako lažljivo novinarstvo može imati katastrofalne posljedice. Oni su za vrijeme rata objavili navodni popis četnika u Dubrovniku s imenima i prezimenima i točnim adresama stanovanja, a većina njih (možda i svi) nije imala nikakve veze s neprijateljskom vojskom. Zbog takvog novinarstva, brojni s tog popisa godinama su trpjeli razna zlostavljanja, srećom bez smrtnih posljedica, ali psihičke traume su vjerojatno zauvijek ostale. Sada s odmakom mogu s ponosom zaključiti - prvi brojevi ratnog Dubrovačkog vjesnika bili su propaganda s preuveličanim brojkama gubitaka neprijateljske vojske, ali nikad nije bilo govora mržnje. Dubrovnik je tada imao vrhunske novinare širokih svjetonazora i to je sve doprinijelo da ne bude govora mržnje. Dubrovački vjesnik i Radio Dubrovnik, dopisništva Slobodne Dalmacije, Vjesnika, Večernjeg lista… sve su to bili sjajni profesionalci, ali i ljudi. Zato svi sku-

pa možemo biti ponosni zbog činjenice da nije bilo huškanja i javnog prebrojavanja krvnih zrnaca za razliku od brojnih drugih gradova.

Da, možemo biti ponosni što nije bilo primjerice Lore.

Dobro, bilo je i kod nas nekim slučajeva koji se nisu smjeli dogoditi kao što je primjerice smrt Miljenka Bratoša od ruke hrvatskog vojnika. On je, inače, baš zaslužan za obranu Dubrovnika i mi, tadašnji novinari, dobro to znamo i sjećamo ga se.

Bratoš nije smio poginuti, ali novinari s tim nemaju nikakve veze. Ali hajdemo mi dalje. Jeste imali plaću za vrijeme rata?

Imali smo minimalnu plaću, Dubrovački vjesnik nije dobro stajao financijski što je logično. Tek kada smo tiskali knjigu Stradanje Dubrovnika mogli smo se malo bolje financirati od prodaje. Zanimljivo da se prvo izdanje tiskalo u Sarajevu zato što nam nitko u Hrvatskoj nije želio tiskati knjigu bez uplate unaprijed. A mi nismo imali čime platiti. U Sarajevu su nas primili tiskar Roko Palihnić i direktor tiskare „Oslobođenje“ Petar Skert i rekli da će tiskati knjigu pa ako ikad budemo imali da im platimo, dobro, a ako ne budemo, neka to računamo kao prijateljsku pomoć. Odmah smo prodali tisuću primjeraka. Nakon toga smo još dva izdanja po tisuću knjiga tiskali u Sarajevu dok borbe kod njih nisu počele. Kasnije se tiskalo i u Hrvatskoj, pa smo tako preživjeli najgore dane, a i Dubrovački se opet počeo prodavati na trafikama.

No, tada ipak odlazite iz novinarstva. Što se dogodilo?

Rat je uvijek nekome brat, pa tako i nekim ratnim profiterima koji su se za vrijeme stradanja većine, domogli novaca, položaja, vlasti i moći. Tada je jedan urar,

‘Pravilo pitanja obje strane u ratu ne važi’

da ga sad ne imenujem, postao faca koja je bila zadužena za informiranje, pa je napravio popis novinara u Dubrovniku koji se više ne bi smjeli baviti novinarstvom, a među njima sam bio i ja. Nisam bio podoban, jer me zvao na razgovor i tražio da se u knjigu Stradanje Dubrovnika uvrste sjećanja nekih ljudi koji su kao bili zaslužni, a nisu, jer uopće nisu bili u Gradu i vratili su se bogati iz Zagreba. Ja sam to odbio, a on se uvrijedio i stavio me na popis. Iz Dubrovačkog vjesnika trojica su se našla na toj listi, ali bilo je tu „nepodobnih“ novinara iz drugih medija. Neću ih sad imenovati, možda bih im otvorio stare rane, neki su otišli i vani, nikad se više nisu vratili. Spomenut ću samo ratnog urednika dubrovačkog dopisništva Slobodne Dalmacije Nina Salviju čiju razglednicu iz Amerike čuvam kad ga već od 1992. nisam vidio.

I eto vas opet na moru. Obnovio sam brevete i otišao ponovo na Atlantsku kao kormilar. Spletom okolnosti, brzo sam napredovao i na kraju postao zapovjednik zbog jednog sudara. To se dogodilo u Hong Kongu, pa je naš zapovjednik koji je bio Amerikanac brzo napustio brod da ga ne osude iako nije bio kriv, što je tada tamo bila uobičajena praksa, a meni je u međuvremenu ponuđeno da preuzmem dužnost zapovjednika što sam prihvatio. Zadnje četiri godine navegavanja radio sam kao kapetan. Mislio sam da ću tako provesti ostatak života što mi ni ne bi bilo mrsko. Ne umaraju me brodovi, a ni avioni, vremenske zone, tako da bih sigurno dugo radio taj posao. Jedino su mi dugi izostanci od kuće predstavljali problem jer su tad ugovori bili daleko duži nego danas.

A onda se dogodio poziv.

Jednog dana, kad sam zvao kući iz Hong Konga, javio se profesor Jozo Lovrić, nekadašnji rektor Sve-

učilišta u Splitu i s prvim rektorom Mateom Milkovićem jedan od najzaslužnijih za osnivanje Sveučilišta u Dubrovniku. Rekao mi da je došlo vrijeme da se iskrcam. Znali smo se otprije, jer sam objavljivao priče u časopisu Naše more gdje je on bio urednik. Rekao mi je da se osniva sveučilište, da će među ostalim biti i studij medija, a da u Dubrovniku baš i nema novinara s diplomom. Bilo nas je u to vrijeme svega troje. Inače, za novinarstvo klasični studij i nije toliko bitan, ali važno je da je novinarima u krvi taj poziv i da uvijek nešto čitaju, pišu i usavršavaju se. Pisanje i novinarstvo su mi uvijek bili prva ljubav, pa sam se vrlo brzo odlučio otići u tom smjeru. Na početku sam bio honorarni suradnik, pa stručni suradnik, asistent dok nisam doktorirao i tako napredovao. Uglavnom kada sam počeo raditi na Sveučilištu u Dubrovniku, zaradio sam ukupno za cijelu prvu godinu jednomjesečnu plaću na brodu. Dvanaest puta manje. Ali ljubav je ljubav i nikad nisam požalio. Nemojte me krivo shvatiti, volio sam i pomorstvo, posebno manevriranje, ali ovo mi je uvijek bilo u krvi.

Dvadeset godina ste proveli na Sveučilištu u Dubrovniku. Puno toga se u to vrijeme promijenilo. Ima li i tamo sada problema s radnom snagom? I ima i nema. Evo ja ću još malo ostati raditi honorarno dok mlađe kolege ne steknu izbor u zvanje. Sve su to izvrsni mladi ljudi i sretan sam što sam im predavao. Čak je osam zaposlenika na Fakultetu za medije i odnose s javnošću kojima sam predavao. Ovo je još uvijek mlado Sveučilište. Da bi se u potpunosti razvilo, potrebno je stotinjak godina. Sada je već dosta dobro ekipirano u odnosu kako je bilo na samom početku. Vrlo je malo vanjske suradnje. Zanimljivo je da sam predavao i sadašnjoj dekanici Fakulteta medija i odnosa s javnošću doc. dr. sc. Romani John i zaista sam ponosan što je uspješna.

„Sada s odmakom mogu s ponosom zaključiti - prvi brojevi ratnog Dubrovačkog vjesnika bili su propaganda s preuveličanim brojkama gubitaka neprijateljske vojske, ali nikad nije bilo govora mržnje. Dubrovnik je tada imao vrhunske novinare širokih svjetonazora i to je sve doprinijelo da ne bude govora mržnje“

S prognanicima za vrijeme rata

„Rat je uvijek nekome brat, pa tako i nekim ratnim profiterima koji su se za vrijeme stradanja većine, domogli novaca, položaja, vlasti i moći. Tada je jedan urar, da ga sad ne imenujem, postao faca koja je bila zadužena za informiranje, pa je napravio popis novinara u Dubrovniku koji se više ne bi smjeli baviti novinarstvom, a među njima sam bio i ja“

Hoću reći, treba vremena da se stasa. Sjajno je kad neki bivši student postane dekan, to je dokaz da se ide u dobrom smjeru, a idući je korak kada većina nastavnika budu naši bivši studenti.

No, trend današnjih mladih je da su manje zainteresirani za studiranje. Više novaca će zaraditi vozeći taksi ili gliser, takav im je stav. Kako je sada na medijima, ima li zainteresiranih?

Da sam ja sada mlad i ja bih uzimao sve parametre u obzir. Sigurno bi mi pomorstvo i dalje bilo privlačno. Nije loše biti ni kvalitetan kuhar, velika je potražnja za tim zanimanjem, kao i za meštrima - auto električarima, keramičarima i svima ostalim. Ne moraju svi završiti fakultet, bolje da ga oni koji ga ne vole, ni ne upisuju. Postoji neki studenti koji imaju apartmane i upišu fakultet tek tako da imaju papir, a uopće se ne trude. To nema smisla, jer niti što nauče, niti se time misle baviti. Ali, s druge strane, u svakoj generaciji ima izvrsnih studenata kojima se divimo. I nevjerojatno discipliniranih, evo ove godine su diplomirale svjetski uspješne judašice Iva Oberan, Anđela Violić i Bruna Bilić, kojima se nije nimalo gledalo kroz prste.

Novinarstvo danas nije neko zanimanje. Slabo je plaćeno, a puno stresa i odgovornosti. Novinarstvo je otvorena profesija pa ga se može raditi i bez fakulteta, stoga nije na cijeni kao ni ostale otvorene profesije. Onda bi bilo logično zapitati se zašto mi imamo ovaj fakultet medija. Tu se prvenstveno radi o komunikaciji koja je danas u doba sveprisutnog interneta važnija nego ikad. Netko tko završi ovaj fakultet ne mora biti novinar, nego može raditi u odnosima s javnošću, političkom ili marketinškom komuniciranju, turizmu i puno drugih područja, a sigurno je lakše ako zna komunicirati s javnošću bilo da je influencer, bilo da ima vlastito poduzeće. Imamo i uspješnu nekadašnju stu-

denticu sa salonom za tetoviranje, što je njezin način komuniciranja.

Kako je novinar bio plaćen osamdesetih godina? Kada sam bio u Dubrovačkom vjesniku, plaće su bile prosječne kao i u bilo kojoj drugoj firmi. No moglo se dodatno zaraditi pišući sa strane, jer su tada časopisi imali tiraže u stotinama tisuća primjeraka, primjerice Una ili Start. Jedna reportaža ili intervju za te časopise honorirale su se u visini moje mjesečne plaće u Dubrovačkom vjesniku. Moglo se zaraditi, samo je trebalo raditi. Sve se pisalo izvorno na pisaćem stroju i nije se ni moglo kopirati sve da se htjelo.

Najveći današnji problem novinarstva jest što je ono besplatno čitateljima. Zar ne bi bilo logično da ga oni plaćaju i da mediji njima odgovaraju? Čitatelji financiraju medije uglavnom preko proračuna, a tek manji broj uglednijih glasila naplaćuje dio sadržaja izravno. Problem je što oni toga nisu svjesni, a ovi koji iz proračuna daju novac ponašaju se kao da je njihov osobni i pritišću urednike medija. Društvo treba doći na tu razinu da se mediji financiraju iz proračuna, ali da imaju potpunu neovisnost. Naravno, ne može se na taj način financirati bezbroj medija, već samo njih nekoliko ako govorimo o lokalnoj razini, a o tome kako bi se novac trebao raspodijeliti odlučivalo bi vijeće nezavisnih medijskih stručnjaka koje bi to radilo isključivo savjetodavno, nikako preko nekih zabrana ili ograničenja. Tako ne bi bilo političkih pritisaka, a čitatelji bi kao i danas financirali medije preko proračuna. Ovaj proces ne može doći preko noći, mi smo još uvijek mlada demokracija, ali jedan dan će stići.

Ja kao nepopravljivi pesimist mogu samo konstatirati da ga vjerojatno nećemo doživjeti. Ja ne, vi možda (smijeh).

SESTRE ELENA I HANA

VRAČARIĆ, UMJETNICE I MLADE PODUZETNICE

‘’SLATKO KAO CUKAR’’ S njima turisti s osmijehom izrađuju

vlastite kreativne suvenire,

a

stvaraju žive uspomene na Grad

U moru iste ponude, ove poduzetne djevojke osmislile su originalnu turističku ponudu u svojoj butizi, suvenirnici, galeriji, a možda i radionici u Nalješkovićevoj ulici u Gradu

Bez konkurencije, “najslađa“ dubrovačka ulica je Nalješkovićeva, ne samo zbog nadaleko poznate slastičarnice “Dolce Vita“, nego sve više i zbog suvenirnice i galerije “Slatko kao cukar“ koju su osmislile i realizirale sestre Elena i Hana Vračarić. Ipak, riječ je zapravo o triu, jer sestrama svaku potporu daje i njihova majka Sanja. No, one su te koje su smogle snagu, hrabrost i odlučnost uhvatiti se u koštac s izazovima svakodnevice te od zanimljive ideje u relativno kratkom razdoblju stvorile prepoznatljivi brand.

HOBI I ISPUŠNI VENTIL

Sestre Vračarić su iz Lapada, a danas, kad pričaju kako su krenule i gdje su u međuvremenu stigle. ‘’U ovom nevelikom prostoru već treću godinu imamo butigu koja je istodobno suvenirnica, atelje, galerija i radionica. Ideja se rodila nekako spontano, a sestra i ja smo samo, kao specifični “kreativni ventil“, realizirale zajednički hobi kojeg u sebi nosimo i gajimo cijelog života’’, priča Elena. ‘’Ljudi oko nas su pozitivno reagirali, svidjelo im se i stoga smo krenule u potragu za poslovnim prostorom. Jer, brzo smo prerasle prostor našeg stana, a ovo gdje smo sad rezultat je upornosti, ali i puke sreće da smo pronašli nešto ovako slatko. U ovom smo prostoru počele prodavati svoje ručno rađene proizvode i brzo smo se uvjerile kako je ljudima simpatičan taj koncept. Razmišljajući, zapitale smo se: zašto turistima ne omogućiti da i oni sami nešto naprave?’’, priča Elena o ideji kroz koju turisti tijekom boravka u Dubrovniku mogu nešto slikati i usput se malo zabaviti, podružiti se te poći doma i s nečim što su sami napravili.

‘’Posljedično, danas se u ovom prostoru održavaju

radionice u kojima polaznici radionica koje redovito držimo mogu oslikati svoje daske za serviranje, što je jedan potpuno novi, originalni i stvarno jedinstveni koncept radionica’’, objašnjava Elena. Prepoznatljivi brend “Slatko kao cukar“ prvotno se nametnuo po zanimljivim svijećama koje su rađene u obliku ljudskog tijela, ali i unikatnim, atrak-

‘’U ovom smo prostoru počele prodavati svoje ručno rađene proizvode i brzo smo se uvjerile kako je ljudima simpatičan taj koncept. Razmišljajući, zapitale smo se: zašto turistima ne omogućiti da i oni sami nešto naprave?’’, priča Elena.

Piše Ahmet Kalajdžić foto Ahmet Kalajdžić

tivnim i ručno rađenim svijećama koje predstavljaju i promoviraju kulturno-povijesne znamenitosti Grada. Na upit otkud im ideja o konceptu kojeg njeguju, Hana ističe kako “slične radionice postoje stvarno svugdje“.

‘’Ali, prostor… Nalazimo se u Dubrovniku u kojem je svaki njegov kantun, kao i Grad u cjelini, neiscrpna inspiracija. Tu smo ljubav pokušale pretočiti u ovaj prostor. Svi koji su nas posjetili uvjerili su se kako se sitnice Grada nalaze na svakom kantunu i da su svi naši proizvodi direktno ili neizravno inspirirani upravo našim Gradom’’, priča Hana. U prostoru suvenirnice - ateljea tijekom jednog od posjeta odvijala se radionica na kojoj su polaznice slučajno bile dvije sestre iz San Francisca, mlade Amerikanke Parveen i Jasmine Sra. Oslikavale su kuhinjske daske.

‘’Imali smo već jednu radionicu u Grčkoj i stvarno smo uživale. Nama je ovo dobra prilika da upoznamo stanovnike i s putovanja ponesemo nešto osobno i neku jako zabavnu uspomenu’’, rekla rekla je Parveen, a o njihovom umjetničkom iskustvu rado je govorila i njena sestra Jasmine.

MIRISNE SVIJEĆE- SKULPTURE

‘’Izvrsno smo se zabavili! Htjeli smo odnijeti slatki suvenir sa sobom iz Dubrovnika u San Francisco, nešto što će nam trajati zauvijek. Htjeli smo uz turističke ture i slične obilaske destinacije napraviti nešto zabavno i u opuštajućem ozračju Dubrovnika. Osobno sam počela i prije dolaska vježbati i

pripremati se za ovu radionicu. Znala sam da želim učiniti nešto slično te sam surfajući interne-

‘’Izvrsno smo se zabavili! Htjeli smo odnijeti slatki suvenir sa sobom iz Dubrovnika u San Francisco, nešto što će nam trajati zauvijek. Htjeli smo uz turističke ture i slične obilaske destinacije napraviti nešto zabavno i u opuštajućem ozračju Dubrovnika. Grad je vrlo poticajan i lako je biti inspiriran’’, rekla je Jasmine.

Elena Vračarić

Parveen Sra

tom vidjela kakvih aktivnosti ima. Pronašla sam ovo i obje smo pomislile: pa, moglo bi biti zabavno! I doista, jako nam je lijepo ovdje, Dubrovnik je vrlo poticajan i lako je biti inspiriran’’, rekla je Jasmine. Tako su i Amerikanke potvrdile ono što se kod posjeta prostoru u Nalješkovićevoj odmah uoči i sve posjetitelje naprečac osvoji: zadovoljstvo, ležerno ozračje i druženje uz šale i smijeh u prijateljskom okružju. Doznali smo kako sestre neke od radionica održavaju i ambijentu otoka Lokruma gdje sudionici još intenzivnije doživljavaju ugođaj mističnog otoka te realiziraju dojmove na unikatni način koji, u konačnici, mnoge od njih istinski iznenadi i posljedično potakne na razmišljanje te duboko preispitivanje svekolikog svjetonazora i posebno osobnih umjetničkih preferencija.

‘’Sve što polaznici urade na radionici, nose doma sa sobom. Strancima je to posebno zanimljivo jer su navikli da gdje god otputuju sami sebi u destinaciji kupe suvenir. Ovako taj suvenir izrade praktički sami sebi te imaju nešto što ih još jače podsjeća na putovanje u ovaj dio Hrvatske i Europe. Posebno je super kad se na radionici “poklope“ gru-

Jasmine Sra

pe stranaca s grupom domaćih ljudi. Upravo tada se ovdje razviju zanimljivi razgovori, začnu se i neka prijateljstva koja nerijetko opstanu i vremenom samo jačaju. Tijekom ove, nešto duže od dvije godine, osobno smo stvorile toliko poznanstava i prijateljstava da nam se ljudi redovito javljaju iz cijelog svijeta, od Amerike do Australije. Ne zaboravljaju Dubrovnik i mnogi se, doista, često vraćaju u naš Grad da se tu ponovno zabave i uživaju’’, kaže Elena i kroz smijeh. ‘’Ali, još uvijek čekamo i poziv za dolazak u inozemstvo!’’, dodaje u šali. Inače, to su skulpturalne svijeće koje su inspirirane raznim motivima Grada poput oblika maskerona, Minčete, Zvonika s Lužom, tvrđave Sv.Ivana s Porporelom…

‘’Mi ih izrađujemo i u suštini su to proizvodi s kojima smo počeli i na koje smo posebno ponosni. Ti su dizajnerski proizvodi jedinstveni i u cijelosti ih mi radimo: od kalupa uz pomoć kojeg te svijeće pravimo do ambalaže. Sve smo to same napravile svojim rukama’’, rekla je na kraju Elena o svijećama koje, dodatno, svaka na svoj način imaju i prepoznatljivu mirisnu notu.

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

Piše Mario Klečak

Djeca, boškarini, ministar

Današnja medicina je toliko napredovala da su skoro svi bolesni. Eto, milijardu i petsto pedeset milijuna eura potrošili su Hrvati u prošloj godini na lijekove. Osobito raste potrošnja antidepresiva. Doktori kažu - indikacije za propisivanje su iste, ali potreba je sve veća. Ispada da živimo u depresivnom društvu. Ako nije to, onda mi imamo bogatu zdravstvenu kulturu. Svi pijemo lijekove za duševno zdravlje.

Estetski kirurzi takve brige rješavaju skalpelom. Na susretu u Rovinju, okupilo ih se oko 800 iz cijelog svijeta. Za medicinsku struku, to je po kvaliteti programa i posjećenosti ravno pariškom ili londonskom. Za njihove bogate klijente, željne ljepote i nove mladosti, promovirala se estetska kirurgija, zahvati pomlađivanja i korekcija izgleda.  A na marginama ovog susreta, o temi estetske kirurgije, poznata splitska ginekologinja priča kako sve više žena hoće pomlađivanje; traže povećanje svojih atributa poviše struka, a smanjivanje onih - ispod Neki protivnici takvih tjelesnih adaptacija kažu kako bi starija čeljad trebala bit ponosna na svoj izgled; njihove bore svjedoče da su se puno smijali i veselili, sijeda kosa da su brinuli za svoju obitelj, a bilo kakvi vidljivi tragovi potrošenosti, samo dokazuju da su se s veseljem trošili i – živjeli. Pa ako se već kažnjavaju prodavači polovnih auta zbog vraćanja kilometraže, onda i ovakve prijevare treba kažnjavat. Ma zamisli vražjega svijeta!

Da ne bi visjela na banderi, prvo pročelnica, pa onda i sam naš gradonačelnik, s izgradnjom kružnog toka na Batali čekat će se još jedna godina. Treba prvo riješit novi asfalt na Iva Vojnovića. Tako je građanima objašnjeno neispunjavanje obećanja o nužnoj ovo jesenskoj izgradnji, datog prije samo pola godine.

Neupućeni su dosad vjerovali kako su kašnjenje prouzročili projektanti kružnoga toka koji su ga po običaju zaboravili ukrasit s desetak semafora, pješačkih prijelaza, mini trgom s rubinetom, stalkom za bicikle, ali i ležećim policajcima, kako bi se dodatno usporio promet.

Bivši vjeroučitelj, a sad ministar demografije, na konferenciji za novinare slikovito je i u doskočicama objasnio probleme naše-

ga društva, koje milijunima eura podupire razmnožavanje boškarina, konja i magaradi, a za slične aktivnosti među mladim Hrvatima, pomoć je - simbolična.

On svoje ministarstvo vidi ko dijete koje se tek rodilo, koje se treba razvijati uz pomoć njegova i četiri savjetnika, treba ga stavit na noge. Ne možeš ti djetetu dati štrucu kruha da odma namaže paštetu, nauči abecedu pa nakon što prohoda, ode u školu. Baš tim redoslijedom.

Nastranu preporuka o zdravoj pašteti za djecu, ministrov javni nastup je potvrdio kako je i ovo ministarstvo izmišljeno samo za kupnju koalicijskog partnera DP-a. Uz premijerovo očekivanje da previše ne smetaju i da ne pametuju. Zato se ministar u javnom nastupu u očaju pita - ‘ko će sutra čuvat krave? Pa uz pomoć četiri savjetnika razrađuje ciljeve ministarstva - rađanje djece i povratak onih koji su odselili, uključujući njegova tri brata gastarbajtera u Njemačkoj. Ono kad demografija postane – demagogija. U vremenu kad se čak i penzioneri obadaju svoga siromaštva, pa štrajkaju na glavnom zagrebačkom trgu, a mlađi tvrde da socijalna slika Hrvatske nikad nije bila lošija, ministar rada, mirovinskog sustava i socijalne politike se pohvalio kako je on, od svih drugih ministarstava ‘uštedio’ najviše. Skoro tristo milijuna eura, trećinu od ukupnog iznosa ‘uštede’ svih ostalih ministarstava zajedno. Da je prvi aprila, vjerojatno bi se neki penzioneri slatko nasmijali dobroj šali na njihov račun.

Ali zbog stalnog kukanja, većina s godinama gubi osjećaj za humor. Uz to je poznata činjenica da stariji ljudi ne vole promjene. Tako i glasaju. Zato neki aktivisti iz mlađe populacije predlažu da se ukine pravo glasa odlaskom u mirovinu. ‘Ko puni proračun, neka ima pravo glasa.

Predsjednik države je bio u Nuštru u povodu Dana obrane i Dana Općine. Nakon polaganja vijenaca, u društvu svećenika prolazio je ulicom, dok je iza njegovih leđa visio mega transparent s velikim grbom HOS-a i natpisom Za dom spremni! To vremešni branitelji valjda nakon 30 godina mirovine žele reći da su za (starački) dom spremni. Prema statistikama o iseljavanje mladosti iz Slavonije reklo bi se da mladi bježe iz ovih

krajeva zbog zatucanosti i ignorancije njihovih otaca. Slaviti nešto što je nanijelo povijesnu sramotu državi i krajnje primitivno. A naš predsjednik, za razliku od 2020. kad je napustio obilježavanje 25. obljetnice akcije Bljesak u Okučanima zbog ustaškog folklora, ovaj put je sličnu scenografiju previdio. Ili je shvatio da je za buduće letenje helikopterima ipak potrebno malo tolerancije. Jer uskoro će i izbori. Cilj opravdava sredstvo. Još samo da nam otkrije koju ono omiljenu srpsku knjigu čita.

Jedno zagrebačko desetogodišnje dijete je izbacilo iz cipela pola ministarstva obrazovanja i socijalne skrbi. Nakon što se zbog njegova terora i nespecificiranih seksualnih napada iz prethodne škole ispisao cijeli razred, većina učenika iz nove škole u koju su malog nestaška premjestili, njih sedamsto, ovih dana nisu došli u školu. Ministar je pobunjene roditelje prvo molio za empatiju i ljudskost prema nevinom djetetu, a onda njihove proteste ocijenio balvan revolucijom. Oni su ministru spočitali kako preslobodno shvaća pojam prava djeteta zlostavljača, ali i njegovih roditelja, očito nedodirljivih. Neki su toliko ozlojeđeni da im sinu priželjkuju online nastavu, praćenu iz obiteljske štale.

Stariji Hrvati se sjećaju, kako su se davnih dana djeca bojala učitelja i ravnatelja u školi, ali i popravnog doma. Malo starijoj od sebe mulariji, iz poštovanja su mlađi govorili -Vi. Altroke pipkat i štipkat curice, govorit prostote i pokazivat srednji prst. Doduše, srednji prst je tad bio prst ko i svaki drugi, samo malo duži. Kažu, s deset godina bojao si se onih od 12, 13, jer bi te namlatili ko vola u kupusu da im dirneš sestru ili brata. Ovih dana takve podvige slikavaju mobitelima i objavljuju na Twiteru ili Fejsu.

Kako sam izbjegao užasnu biologiju iz sedmog osnovne

Hvala ti Slobodane Miloševiću na eskivaži biologije!

Ništa u životu nije crno-bijelo osim dresa Juventusa, Partizana, Newcastlea i još pokojeg kluba

Rano ujutro probudila me tutnjavina izdaleka.

Izgledalo je kao da je neka oluja u daljini koja ne zna kuda točno treba ići, pa stoji u mjestu i dere se. Nažalost, nije bila riječ o cikloni Boris, Doris, Iris, kako li se već nazivaju, nego o detonacijama granata. Ubrzo se buka počela približavati, sve jače i jače, dok se nije istresla po Srđu. Avioni su raketirali repetitor. Sirene su zavijale, susjedi s gornjih katova zgrade počeli su bježati kod nas u prizemlje. Na licima očaj i suze, pogled mutan. Bio je 1. listopada 1991. godine. Sljedećih tjedana i mjeseci nećemo imati vode ni struje, bit ćemo odsječeni od svijeta. Informacije će kasniti, vijest o smrti Freddieja Mercuryja doći će nakon što mu se tijelo već ohladi, teško ćemo gledati mečeve Ivaniševića, još teže Europsko prvenstvo sljedeće ljeto. Stigao nam je rat, ta poguba ljudske naravi, iako nitko nije mislio da je moguće.

Toga listopada 1991. imao sam točno 13 godina, isto kao što ovoga listopada moj sin ima točno 13 godina. Za razliku od mene, on taj period svoga života ne provodi u skloništima, dan mu se ne sastoji od nošenja bidona s vodom i čitanja Zagora i Alan Forda ispod slabe šterike. Baš kao i svi pripadnici njegove generacije, ovisan je o ekranima, a ja sam tada mogao jedino slušati depresivne vijesti preko radija s baterijom. Za razliku od mene, on ide u školu, evo sad će mu ispit iz biologije.

BESMISAO ŠIRINE

Skupa učimo. Otvaram prvu lekciju, kakav užas, mati mila. Pazite sad ovo što djeca uče. Moraju znati nabrojati tkiva kod biljaka, a to su tvorno

tkivo, osnovno, pokrovno, potporno, provodno i žljezdano. Ne samo ih nabrojati, nego o svakome nešto reći. Što će im u životu te informacije? Ajde nekome tko želi kasnije dodatno usavršavati biologiju, ali bojim se da nitko neće htjeti, jer će je svi zamrziti. Autorice udžbenika iz biologije za sedmi razred osnovne škole kao da su se trudile napisati činjenice na što nezanimljiviji način. Koriste nekakav arhaični jezik koji stvara ogromnu averziju djeci prema školi. I ne samo njima, nego i roditeljima. Onda moraju znati što je organela, nabrojati biogene elemente biljaka, znati da se svjetlosnim mikroskopom u stanicama životinja mogu uočiti jezgra, stanična membrana i citoplazma, a ako se koristi elektronički mikroskop još se može vidjeti mitohondrij, mreža kanalića i ribosom. I ne samo to – tko najbolje ubere dijelove stanice dobije i set noževa – već se elektroničkim mikroskopom u biljaka mogu ugledati stanična stijenka, vakuola i kloroplast. Nadalje, treba znati – jer ako se ova informacija ne zna, dijete će u budućnosti valjda biti tapioke gladno – što su arheje i eukarioti, što je difuzija, a što osmoza… Kloroplast te jebo, što je ovo?! Evo već tri sata s malim pokušavam naći smisao u vakuoli, arheji i eukariotu, a sve što smo naučili jest da udžbenik biologije iz sedmog razreda značajno povećava anksioznost u obitelji i šteti mentalnom zdravlju ukućana. Živimo u suludom dobu gdje je puno važnije da ti je baba ostavila kuću na Konalu nego da si završio deset fakulteta, šest magisterija i četiri doktorata. Svi koji danas u Dubrovniku imaju novaca –apartmandžije, restorandžije, transferandži -

Način na koji se uči je sulud, knjige su pisane tako da ti nešto što je po logici jasno samo od sebe postane nejasno. Evo što stoji u udžbeniku iz biologije – „Živa bića primaju različite informacije (podražaje) iz svog okoliša i reagiraju na njih. To obilježje nazivamo podražljivost“. Pa naravno da ga nazivamo podražljivost, nećemo ga zvati Dikembe Mutombo Mpolondo Mukamba Jean-Jacques Wamutombo, kako je Slavko Cvitković običavao imenovati legendarnog centra Atlante Hawksa nakon što bi ovaj nekome zalijepio bananu

Piše Maro Marušić foto Zvonimir Barišin/ PIXSELL

Živimo u suludom

dobu gdje je puno važnije da ti je baba ostavila kuću na Konalu nego da si završio deset fakulteta, šest magisterija i četiri doktorata. Svi koji danas u Dubrovniku imaju novaca – apartmandžije, restorandžije, transferandžije i slično – realno nisu trebali završiti ni treći osnovne, a kamoli dalje. Dovoljno je bilo u drugom svladati tablicu eura i gotovo školovanje

je i slično – realno nisu trebali završiti ni treći osnovne, a kamoli dalje. Dovoljno je bilo u drugom svladati tablicu eura i gotovo školovanje. Nisam protiv edukacije, dapače, ali ovakva besmislena i bespotrebna širina koju djeca uče je totalno kontraproduktivna. Ne vrijedi to samo za biologiju, nego i sve druge predmete. Kada te u prvom srednje za lektiru dočekaju Ilijada i Božanstvena komedija, učenik može jedino zauvijek zamrziti čitanje. Pa daj mu nešto moderno, nešto s čim se može poistovjetiti, a ne grčku mitologiju koja je jedino korisna na pub kvizovima.

Način na koji se uči je sulud, knjige su pisane tako da ti nešto što je po logici jasno samo od sebe postane nejasno. Evo što stoji u udžbeniku iz biologije – „Živa bića primaju različite informacije (podražaje) iz svog okoliša i reagiraju na njih. To obilježje nazivamo podražljivost“. Pa naravno da ga nazivamo podražljivost, nećemo ga zvati Dikembe Mutombo Mpolondo Mukamba Jean-Jacques Wamutombo, kako je Slavko Cvitković običavao imenovati legendarnog centra Atlante Hawksa

nakon što bi ovaj nekome zalijepio bananu. I onda učitelj(ica) pita učenika što je to podražljivost, i ovaj jadan zna, ali kako da definira? Nema gluplje stvari u školama od definicije. Jednom je meni profesorica umjesto banane zalijepila jedinicu – Slavko Cvitković je to popratio riječima Matoromba Učomba Zapisomba Je(d)an Jacques Marušombi u Dnevnikamba – a kada sam se pokunjen vratio u svoju zadnju glupu na trećem katu Gimnazije na Pločama, napisao sam definiciju definicije koju još uvijek čuvam.

UOPĆE NIJE JASNO

„Definicija (grč. definitos - ni Zeusu nije jasno) je krivudavi put koji vodi linijom optičke varke ili fatamorgane od stvari koje su nam kristalno jasne do nečega što nam uopće nije jasno. Naziva se još i halucinogenom drogom znanja i uzročnik je svih nesporazuma. Naši stari je smatraju linijom težeg otpora i pridaju joj mistična značenja. Nuspojave mogu biti strah, nerazumijevanje, ukočenost, zbunjenost. Epidemske je naravi i ne može se rastaviti na nijedan kvantni dio. Intelektualci je štuju kao božanstvo i organiziraju razne kultove i sekte na čijim temeljima drže predavanja i plaše se kako međusobno tako i šire. Nitko ne zna kako je nastala, koja joj je svrha i što hoće“. Svi, nažalost, znamo što je to terorizam, ali rijetki među nama znaju definiciju terorizma, i stoga bi popušili kečinu veliku ko Smederevo, kako je običavala govoriti naša profesorica iz Nikice Franić prije 1. listopada 1991. godine. Pa evo ja vama koji ne znate definiciju terorizma da vam objasnim:

„Terorizam je naprostoproširena rečenica koju moramo proširiti samo zato da sufiks izamjer izam znači da nešto što ima definiciju mora imati i izam - ubacimo u teror, koji znači strah, te tako dobijemo strahizam kojim mi ustvari definiramo terorizam, ali pošto strahizam zvuči gore od terorizma, ostavljamo manje razumljivu riječ, a to je u ovom slučaju terorizam, da bi valjda i ljude manje bilo strah, a zna se da strahizam ili terorizam siju strašan strah, ne samo što se tiče same definicije, nego i stvarnog života“.

Razumijete?

Nije ni važno.

Ono što sam samo htio reći jest: „Hvala ti Slobodane Miloševiću, hvala ti đubre zločinačko što nisam morao učiti biologiju u sedmom osnovne“. Eto čak i u ratu, toj najstrašnijoj pogubi čovječanstva, ima nečega dobroga. Kao što rekoh, ništa nije crno-bijelo osim klorofila zebre (ah da, zebra nema klorofil, ali ja to ne znam radi Sloba).

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Petra, Ella, Lucija i Barbara - nije teško hoditi, ali ni sladoledom se u predahu osladiti

Maro i Miro - svaki po svome gustaju i život oko sebe gledaju

Nastia, Natalia i Katya - turistički vodič je časno biti, svojom pričom i odnosom gostima trajnu ljubav prema Dubrovniku “usaditi”

Zvončica, Perica i Marija - uz kavu je ispričana i koja zanimljiva djevojačka storija

Ella i Ana - svaka je kamena kocka Straduna s radošću prehodana i svaka ljepota razgledana

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Stipe i Đive - lijepo ih je nasmiješene viditi, jedino tako umiju i raditi

Franko i Franica - dobro je dok ide, katkad i uz potporu dodatnog para “nogica”

Vlaho, Bea i Pasko - i ljudima i ljubimcima je do Porporele prošetati drago i lako

Andrea, Veselko i Sara - na obiteljsku ljubav i sreću ne postoji zastara

Nike, Jelica i Vera - raduju i zajednički đir i za uspomenu slike

ZA SVAKOGA PONEŠTO

Dva tjedna, pet događaja, dvije tisuće natjecatelja: Dubrovnik je domaćin sportskih poslastica

Dubrovnik će u sljedećih nekoliko vikenda biti domaćin niza sportskih događaja, koji će privući veliki broj domaćih i stranih sportaša, ali i članova njihovih kolektiva, obitelji... Od automobilizma, do triatlona, atletike, Spartan utrke, ali i taekwondoa

Piše Rafael Barkiđija

foto Grgo Jelavic/Pixsell; DD; Earth, sea & fire; Dubrovnik Spartan Trail

Listopad je, u sportskom kalendaru, mjesec kada počinje većina sezona ekipnih loptačkih sportova. Počela je košarka, rukomet, vaterpolo, nogomet, odbojka, stolni tenis, a uskoro će i futsal. No, listopad je u Dubrovniku već nekoliko godina, rezerviran i za niz drugih događaja. Onih koji se održavaju jednom godišnje i koji se samo u listopadu mogu vidjeti.

OKTANSKI SPEKTAKL: 24. NAGRADA DUBROVNIKA (11.-13. LISTOPADA)

Prvenstvo Hrvatske na brdskim stazama stiglo je do zadnje postaje. To je, već tradicionalno, Dubrovnik. Točnije, „Nagrada Dubrovnika, Memorijal Željko Đuratović, trofej Dubravko Čikor”. Od 2021. godine vozi se stazom od Mosta Dubrovnik do Osojnika. Ruta je duga nešto više od dva kilometra, a već prethodno je bila okarakterizirana kao staza s europskim potencijalom.

Ove godine očekuje se oko 100 vozača iz Hrvatske i Crne Gore. Dakle, utrka će se bodovati za Prvenstvo Hrvatske i Prvenstvo Crne Gore. Što se tiče klupskog prvaka u Hrvatskoj, on

je već poznat, a to je upravo domaćin – Dubrovnik Racing. No, ostalo je još nekoliko pojedinačnih trofeja, koji će vlasnika saznati poviše dubrovačkog mosta.

Program počinje u petak, 11. listopada, na Pilama, izložbom trkaćih automobila. Tu će se moći okušati i u simulatoru, a nagrada je taksi vožnja u trkaćem automobilu, od Mosta do Osojni -

ka. Dan nakon, u subotu, na rasporedu su treninzi. Nagrada Dubrovnika vozi se u nedjelju, 13. listopada. Prva utrka je u 11 sati, a druga u poslijepodnevnim satima, oko 16.

NA OTVORENO PRVENSTVO DUBROVNIKA STIŽU SVJETSKI PRVACI (19. LISTOPADA)

Šestu godinu zaredom, Atletski klub

Dubrovnik ugostit će Otvoreno prvenstvo Grada Dubrovnika koje okuplja veliki broj natjecatelja iz Hrvatske i susjednih zemalja. Natjecanje je pokrenuto kako bi se ukazalo na važnost rješavanja pitanja neadekvatne atletske staze na Stadionu Lapad, a s vremenom je postalo važan događaj u atletskom kalendaru.

Prošle godine Lapad je posjetio predsjednik Hrvatskog atletskog saveza Ivan Veštić. Ove godine, na šestom izdanju, sprema se prava poslastica. Natjecat će se neki od ponajboljih hrvatskih atletičarki i atletičara. Redom, Marko Čeko, aktualni hrvatski prvak u trčanju na 100 i 200 metara, te u skoku u dalj. Potom Mia Wild, jedna od naših najtalentiranijih atletičarki, prvakinja Hrvatske na 100 metara i 100 metara s preponama. Uzela je i srebro, 100 s preponama, na Svjetskom prvenstvu do 20 godina. Potvrđeno je i sudjelovanje Jane Košćak, svjetske prvakinje u višeboju, ali i Roka Farkaša, svjetskog juniorskog prvaka u skoku u dalj. Svi oni na Lapadu, na Otvorenom prvenstvu Dubrovnika.

„Očekujemo 25 klubova. To je nekih sedamstotinjak natjecatelja. Imamo svjetsku elitu na šljaci Lapad. Imamo osamdesetak disciplina, od 2004. godišta do 2018. Atletika je šarolika, bit će tu skok u dalj, u vis, kugla, vortex, razne trkačke discipline”, rekla

je Ana Perović Alamat, predsjednica AK Dubrovnik.

ZEMLJA, MORE, VATRA: SPREMA SE JOŠ JEDAN DUBROVAČKI TRIATLON (20. LISTOPADA)

Dubrovnik se svojim ljepotama sve više ističe kao trkačka destinacija. Naravno, tu je polumaraton Du Motion, a već šest godina i triatlon „Earth, sea & fire” koji se održava u Gružu. Iako ne prolazi kroz staru gradsku jezgru, dubrovački triatlon jednako je atraktivan. Prvo, pliva se u po -

dručju Luke Dubrovnik, što je jedno od unikatnih i netipičnih mjesta. Potom, slijedi etapa bicikliranja od Gruža do Komolca uz prekrasan pogled na krajolik Rijeke dubrovačke. Nakon toga, trči se po gruškoj rivi, uz pogled na luku i dubrovački most. Sve to zaokružuju idealni triatlonski uvjeti, a koje pruža listopad u Dubrovniku. Dvije glavne discipline dubrovačkog triatlona su sprint triatlon i olimpijski triatlon. Sprint se sastoji od 750 metara plivanja, 20 kilometara bicikliranja i pet kilometara trčanja. Olimpijski je duplo dulji: 1500 metara plivanje, 40 kilometara bicikliranje, deset kilometara trčanje. Uz to, olimpijska varijanta može se odraditi i u štafeti. No, ove godine su uvedene dvije novosti, bolje rečeno, dvije nove discipline za one najmlađe. Prvo scootathlon, za djecu od tri do osam godina - romobil, bicikl, trčanje, sve po 100 metara. Zatim i akvatlon za uzrast 11 do 15 godina, a sastoji se od 200 metara plivanja i 400 metara trčanja. „Ove godine natječe se oko 200 natjecatelja uz deset štafeta, iz ukupno 25 država svijeta. Najveći broj natjecatelja je iz Ujedinjenog Kraljevstva, Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Crne Gore”, potvrdio je prvi čovjek Triatlon kluba Dubrovnik i organizacije ovog natjecanja, Daniel Marušić. Start je u nedjelju, 20. listopada u 10 sati. U isto vrijeme kreće i sprint i olimpij -

ski triatlon. Prethodit će mu akvatlon, dok je scootathlon na programu u poslijepodnevnim satima.

JUG HRVATSKE OPET ZAUZIMA 300 SPARTANACA (25. I 26. LISTOPADA)

Drugu godinu zaredom sprema se Dubrovnik Spartan Trail. Pravi test izdržljivosti i brzine za sve entuzijaste kretanja, trčanja, planinarenja ili svega navedenog u kombinaciji. Inače, Spartan Trail je svjetski poznata utrka kompanije Spartan, u sklopu koje se organiziraju ovakve utrke diljem svijeta. Spada to u sport OCRobstacle course racing, odnosno, utrke s preprekama. Upravo je dubrovačko izdanje za sada prvi ovakav događaj u Hrvatskoj.

U igri su tri rute. Najveći test je dug nešto više od 50 kilometara. Start je poviše Mihanića u Konavlima, preko Malaštice i župskih brda, do Srđa. Druga verzija je polumaraton (oko 22 kilometra) od Župe do Srđa. Treća je deset kilometara, od Šumeta, starim vodovodom prema Nuncijati i Srđu. Sve tri utrke se rutom spajaju u jednu, a uz to obiluju prirodnim, kulturnim i povijesnim atrakcijama. Direktor utrke Alen Bošković potvrdio nam je kako ove godine stiže tristotinjak natjecatelja iz više zemlja. Točan broj znat će se u tjednu utrke.

Vikend u kojem je dvorana u Gospinom polju najpunija: Dubrovnik Open (26. i 27. listopada)

Taekwondo klub Shark nas s vremena

na vrijeme „počasti” pokojim uspjehom na raznoraznim natjecanjima. Dok mladi borci dubrovačkog kluba osvajaju medalje, vodstvo i treneri se mogu pohvaliti i sjajnim organizatorskim dostignućima. Sedmi put održat će se Dubrovnik Open – ITF taekwondo turnir u Gospinom polju. Dvorana se uoči natjecanja iznutra ušminka, koliko njeno stanje i starina dozvole. Postavi se nekoliko borilišta, turnirski vizuali, a onda kreće dvodnevno nadmetanje. I ove se godine, kako stvari stoje, ruše rekordi. „Očekujemo oko 600 natjecatelja,

iz nekoliko država. Prijave još traju pa nemamo točan broj zemalja. Ali potvrđeni su, osim Hrvatske, Albanija, Makedonija, Bosna i Hercegovina, Srbija, Slovenija i Bugarska. Subota je rezervirana za one najmlađe, djecu, mlađe kadete, kadete i juniore, dok su u nedjelju na rasporedu seniori i ekipna natjecanja”, rekla je Sanja Rosandić, predsjednica kluba i jedna od glavnih osoba u organizaciji natjecanja.

NISU TU SAMO NATJECATELJI... Sudeći po očekivanjima glavnih organizatora svih ovih natjecanja, u razdoblju od 11. do 27. listopada, kroz Dubrovnik će proći 1900 natjecatelja u raznim sportovima. Istina, dio njih su lokalni natjecatelji koji se ne trebaju uračunati, pa je brojka nešto manja, ali to je brojka koja uračunava samo natjecatelje.

U obzir treba uzeti i kako s vozačima, na Nagradu Dubrovnika, dolaze i članovi tima, tehničarii, mehaničari, a s triatloncima i najmlađim natjecateljima Otvorenog prvenstva u atletici i Dubrovnik Opena u taekwondou i članovi obitelji. Neki od njih, pogotovo triatlonci i spartanci, ostat će i nekoliko dana. Sportski događaji na otvorenom, uz jedan u zatvorenom, tako će u 16 dana okupiti najmanje 2500 ljudi.

Uhićen na Karasovićima, čeka izručenje Njemačkoj

ZACRVENILA JE LAMPICA, PISALO JE

‘’UHITITI!’’

U luksuznom Mercedesu

S klase uhićen kosovski prevarant

Njemačko pravosuđe skrbi i promptno rješava problem zaštite potrošača od telefonskih prevara. Obogativši se, jedan od “pozivatelja“ napustio je Njemačku, ali ga je pravda sustigla: nakon raspisane tjeralice, pri pokušaju ulaska u Hrvatsku, lišen je slobode temeljem EU-uhidbenog naloga

Na prijedlog Županijskog državnog odvjetništva, dežurni sudac istrage dubrovačkog Županijskog suda odredio je istražni zatvor državljaninu Republike Kosovo, automehaničaru Arbnoru Thaqiu (29). Preciznije rečeno, riječ je o ekstradicijskom zatvoru koji je temeljem tzv. europskog uhidbenog naloga određen do izručenja pravosudnim tijelima Savezne Republike Njemačke.

Zbog potrebe vođenja kaznenog postupka, taj je nalog još 15. lipnja prošle godine raspisao Okružni sud u Offenburgu u administrativnom središtu okruga Ortenaukreis koji je dio njemačke savezne pokrajine Baden-Württemberg, nedaleko Karlsruhea i Freiburga te francuskog Strasbourga.

Prema dostupnim podacima, Okružni sud u Offenburgu nalog je 15. lipnja 2023. godine raspisao zbog vođenja sudskog kaznenog postupka za počinjeno kazneno djelo prijevare, odnosno zlouporabe povjerenja. Naime, optužnica koju je njemačko pravosuđe podignulo protiv Thaqia tereti ga da je tijekom trajanja pandemije COVID-a, u proljeće 2020. godine dogovorio i zajedno s još dvojicom državljana Kosova, Gischimom Karaliem i Flurimom Perzhollajem telefonom nazivao osobe starije životne dobi širom Njemačke. Tom su im prilikom govorili da su osvojili neku nagradu za koju moraju platiti naknadu. Služili su se i lažima kao što je predstavljanje da su bankarski službenici koji će preuzeti njihove bankarske kartice, a s navedenim se prevarama nezakonito okoristio za oko devet tisuća eura, od čega 8.000 eura u gotovini, a 1.000 eura u obliku vrijednosnih bonova. Za bolje razumijevanje djelovanja sustava EU uhidbenih nalog, valja reći kako je prijevara jedno od ukupno 32 kaznena djela za koje se, prema Zakonu o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama EU te Okvirnoj odluci Vijeća Europe iz 2002. godine, može raspisati taj nalog jer je riječ o kaznenim djelima koja su kažnjiva prema odredbama pravosudnih sustava svih zemalja članica EU Thaqi je 5. listopada kasno noću, oko 2,25 sati, s luk-

Piše Ahmet Kalajdžić foto goran mratinović

suznim “Mercedesom S 350“ kosovskih registracija, pokušao preko međunarodnog graničnog prijelaza Karasovići iz smjera Crne Gore ući u Hrvatsku. Međutim, tijekom redovite granične kontrole utvrđeno je kako se u tzv. Schengenskom informacijskom sustavu (SIS II) nalazi podatak kako je za njega na snazi navedeni nalog uz kojeg stoji naznaka “uhititi“. To je i učinjeno, a nakon što je upoznat s pravima uhićenika prema Bečkoj konvenciji, u zoru istog dana je bez primjene tzv. sredstava prisile u Villa Palmi predan pritvorskom nadzorniku PU dubrovačko-neretvanske.     Zanimljivo je kako je Thaqi tijekom saslušanja izjavio kako “ne zna zbog čega je protiv njega izdat EU-uhidbeni nalog budući je u Njemačkoj bio kao dijete tijekom rata na Kosovu“. Recimo i to da je ekstradicijski zatvor određen zbog činjenice da Thaqi prebivalištem i boravištem te rodbinskim ili imovinskim vezama nije povezan s Hrvatskom kao članicom EU te stoga postoji opravdana bojazan od bijega tražene osobe kako bi time izbjegao predaju. Inače, uhićenik tijekom saslušanja nije pristao na predaju Njemačkoj kao državi koja je izdala EU uhidbeni nalog, a sudac istrage je zaključio kako nema osnova za određivanje jamstva, odnosno kako nema mogućnosti da privremeno ostane na slobodi i tako čeka izručenje jer se s tom mjerom ne bi postigla željena pravosudna svrha.

Thaqi je 5. listopada kasno noću, oko 2,25 sati, s luksuznim “Mercedesom S 350“ kosovskih registracija, pokušao preko međunarodnog graničnog prijelaza Karasovići iz smjera Crne Gore ući u Hrvatsku. Međutim, tijekom redovite granične kontrole utvrđeno je kako se u tzv. Schengenskom informacijskom sustavu (SIS II) nalazi podatak kako je za njega na snazi navedeni nalog uz kojeg stoji naznaka “uhititi“.

Piše Ivo Batričević

foto PRIVATNI ARHIV

“ARIELLE” U Dubrovnik je doplovio više puta, načeo

ga požar, a u rezalištu je skončao sa svojim brodovima blizancima

Elegantni brod koji je bio toliko tražen da ga je trebao produljiti

Kada je 18. travnja 2006. godine u grušku luku u svoju prvu posjetu uplovio putnički kruzer ARIELLE, većina je dobrih poznavatelja dubrovačkog pomorstva u njemu prepoznala vizuru jednog našeg ranijeg i dobro nam znanog višegodišnjeg posjetitelja, njegova broda blizanca SUNDREAM . Brod koji je kao drugi iz serije od tri jednaka plovila izgrađen sredinom 1971. u finskom brodogradilištu Wärtsilä kao novogradnja broj 393, kršten je imenom NORDIC PRINCE te je u floti Royal Caribbean Cruise Linesa zaplovio iz luke Miami na kružnim putovanjima po Karibima. Imao je 18400 bruto tona, bio dug 168 i širok 24 metra, a na svojim je palubama mogao prihvatiti 714 putnika. Četiri devet cilindarska Wärtsilä - Sulzer diesel pogonska stroja ukupne snage 14560 kW omogućavala su mu preko dvije propele plovidbu brzinom od 21 čvora. Kako je zanimanje za krstarenja ovim brodom bilo doista veliko, Royal Caribbean odlučio ga je produžiti za 26 metara, što je 1980. i urađeno u istom brodogradilištu gdje je i izgrađen. Od tada NORDIC PRINCE ima 23200 bruto tona, dug je 194 metra te može prihva-

titi 1200 putnika i 430 članova posade.

PRIJE NEGO JE POSTAO ARIELLE

Svoje je plovidbe između karipskih otoka uspješno nastavio sve do ožujka 1995. kada je prodan britanskom touroperatoru Airtours Sun Cruises za 55 milijuna američkih dolara.

JEDAN OD TRI JEDNAKA BRODA

Novi mu je vlasnik dao i novo ime CAROUSEL , ali i nove plovidbene rute. Od tada ljeti plovi na kružnim putovanjima po Sredozemlju, a zimi se ponovo vraća na Karibe.

Airtours je doživio potpunu reorganizaciju, u kojoj više nije bilo mjesta za vlastitu flotu pa su se brodovi po potrebi u charteru iznajmljivali drugim brodarima. CAROUSEL je u srpnju 2004. prodan ciparskoj brodarskoj kompani -

ji Louis Cruises. I dalje plovi u najmu MyTravela, kako je u međuvremenu transformirani Airours dobio novo ime.

Već sljedeće godine CAROUSEL nakratko mijenja ime u AQUAMARINE da bi od travnja 2006. u petogodišnjem najmu njemačkog Transocean Toursa zaplovio pod imenom ARIELLE

POŽAR PA REZALIŠTE

Pod tim imenom posjećuje Dubrovnik više puta. U prosincu 2010. Louis Cruises ga prodaje meksičkom operateru Ocean Star Cruises, koji ga je preimenovao u OCEAN STAR PACIFIC

Dana 5. travnja 2011. u luci Huatalco u Meksiku imao je veliki požar u strojarnici te je odmah otišao na popravak u Salina Cruz u Meksiku. Njegov zadnji vlasnik PV Enterprises International je kupio brod u svibnju 2012. promijenivši mu ime u PACIFIC

U prosincu 2014. brod je zaplovio iz Meksika prema svojem zadnjem odredištu tj. prema indijskom rezalištu brodova Alang pod imenom PACIFIC VICTORY gdje je stigao u veljači 2015. Tako je nestao lijepi elegantni brod zajedno sa svoja dva broda blizanca; SONG OF NORWEY je izrezan 2013., a SUN VIKING 2022. godine.

Već sljedeće godine

CAROUSEL nakratko mijenja ime u AQUAMARINE da bi od travnja 2006. u petogodišnjem najmu njemačkog Transocean Toursa zaplovio pod imenom ARIELLE. Pod tim imenom posjećuje Dubrovnik više puta.

SVAKI TJEDAN zvonin JEDAN

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

SMRT JE IZBAVLJENJE

Smrt je izbavljenje od boli od muke

Tijelo natrag zemlji a duša nigdìni

Nije sve to ono što se meni čini

Skromnu pokloniku književničke struke

Svaki od nas ište dodir nježne ruke

Ljuljaju nas u san laži i pričini

Obmane i nade i ini načini

Nirvana preplavi sve životne zvuke

Konteso samo sam ono što ostavljam

Trag o meni tu je gdje je moje djelo

Toploj duši čezne smirenoj zacijelo

Šaputati ljubav u svakom svom redku

U nasljednicama i u svojem predku

Dok se pod epitaf otići pripravljam

23/9/24

SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN

Došlo je vrijeme da se i pametan čovjek osjeća – glupo.

humanitarni prilozi

DVA SKALINA

U spomen na pokojnu susjedu Alemku Kuzmanić, 80€ prilažu susjedi iz zgrade:

Ante Bajurin, Antun Farčić, Davor Oštrić i Anamarija Marković; U spomen na pokojne školske kolege: Radovana Stanića, Dinku Kaštelan, Marojicu Ucovića, Mariju Metković, Maria Portolana i Joška Japunčića, 100€ prilažu prijatelji iz razreda generacije Gimnazije 1973/1974;

DRUŠTVO MULTIPLE SKLEROZE DUBROVAČKO - NERETVANSKE ŽUPANIJE

Umjesto vijenca u sjećanje na našu dragu nepuću Adrianu Ivanović/rođenu Kalinić, 70 eura za potrebe udruge prilažu dundo Niko I tetka Deana Kalinić.

Udruga za Down sindrom DNŽ

Umjesto vijenca za pokojnog prijatelja Dragana

Šaina 40 eura prilažu Vesna i Toni Radić

Mole se darovatelji koji svoje priloge uplaćuju na žiro-račun Udruge

IBAN HR9823400091110343594 kod Privredne banke d.d. da dostave tekst uplate na mob: 098296122 ili putem maila downdnz@gmail.com

MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN

K A N D I N A V K A

AUTOR: SLAVKO BOVAN UMJETNIK NA SLICI HERCEGOVAC EDEN MOLIBDEN ISTOK UZAO BUSOLA JEDAN OD TITANA, ATLAS STARA MJERA ZA TEŽINU

ŠPANJOL. KNJIŽEVNIK (anagram: BITOLA) RAZRED POKRET PROTIV FAŠIZMA

UBOJSTVO BOŽANSKOG BIĆA AKTINIJ

ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE METALA U OBRADI

KRALJ PTICA

PTICA TRKAČICA SVE IZMLATITI DOSJETKA

KRALJ U ŠAHU

SLIKAR KOKOSCHKA

UMJETNOST

NA SLICI

VRSTA PEKMEZA

ALKOHOLNO PIĆE PLINOVITO STANJE VODE

MREŽICA U TENISU PISAC ĆIPIKO

SIMBOLIZIRANA SLIKA NEKE IDEJE

TALIJANSKI ARHITEKT, CARLO LEGURA GLUMAC VIDOVIĆ

LJUBITELJ ENGLEZA REPUBLIKA

GRADSKO VIJEĆE

OTOK

OTOCI U RIJECI AUSTRALSKA PTICA TRKAČICA

EKONOMSKA ŠKOLA GRAM BAULJANJE, TUMARANJE

termička obrada, orao, votka, nec, noj, pomlatiti, K, Scarpa, Ivica, Oskar, anglofil, slikarstvo, ade, miva, EŠ, g, OTR, milo, kita, uzor, VN, T, ami, iako, zmaj, n, rl, A, Ta, Asa, kna, Impuls življenja, krpariti, lumen, OT, kama, mačo, i, kamen, vardarac, okorak, platane, silikati, Nilot.

AUTO / MOTO

Prodajem Mercedes C180, kw 95, očuvan. Godina 2001., kilometraža: 210 000. Benzin + plin. Cijena na upit. Kontakt: 098/9456-184.

Kupujem dobro očuvani VW Golf 5+. Mob: 095/ 5115 531

Prodajem Tiguan 2.0 TSI, 2008.g., prešao 118000 km. Cijena 7000 EUR. Mob: 091/ 798 7596

Prodajem Mercedes Classic 180C u odličnom stanju. Cijena 3500 EUR. Mob: 098/199 2849

Prilika- Honda Civic 1.8 i-VTEC (142 KS), top stanje -kao novo, prvi vlasnik. Prešao 89300 km, redovito servisiran u ovlaštenom servisu- Cijena 11999 EUR. Mob: 091/ 386 7100

iznajmljivanje

Iznajmljujem stan kod Excelsior hotela na duže vrijeme, 106m2, tri spavaće sobe, dnevni boravak i dvije banje. Korištenje zajedničkog parkinga. Sve upite slati na e-mail: dube48@rocketmail.com

Iznajmljuju se dva poslovna prostora u Dubrovniku u ulici Ante Starčevića. Mob. 0917854829

Tražim jednosoban stan u blizini Grada ili u Gradu. Mob. 091/189-7621

PLOVILA

Dva vanbrodska motora (pente) 1.9 KS Tomos. Mob. 092/1519194

Prodaje se plastična barka Pasara Adria 330P. Dužina 3,30 m, širina 1,35m. Plastika Labin 1988. Mob: 098/923 1649

Mijenjam barku Maestral 600 za gliser 5-6 m do 100-150 KS. Mob: 097/661 6033

Prodajem brodić Sirius, spre-

man za renovaciju, cijena 3500 EUR. Mob: 098/ 172 5318

Prodajem preklopne duple skale za barku od rosfraja od 7-12 m. Mob: 098/923 1116

Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA

Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718

Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnomza odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob:098/ 285 502

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na musliman-

šac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnom za odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502

Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946

Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865

Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012

Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351

Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.

Kontakt: 098 244 390

skom groblju Boninovo. Mob. 098/747 183

Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Ora-

jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.

Mijenjam stan od 33 m² u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Potražujem kamenu kuću sa pogledom na more. Mob 09161 43946

Prodajem oranicu u Konavlima, 4175 m2 u blizini glavnog puta, struje i vode. Cijena 11 eur m2. Mob: 091 160 1894 Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodaje se novi, namješten,

Prodajem privatno građevinsko zemljište (zona M1-mješovita gradnja), prekrasan pogled na more, 960 m2, kompletna infrastruktura (cesta, struja, voda, kanalizacija). Cijena na upit. Kontakt +385 98 9230 545

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se stan u zagrebu (strogi centar) 78m2, 2850 eur/ m2. 098 277 363

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

nima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076

KUPNJA I PRODAJA RAZNO

Prodajem tri ispravne plinske boce uz popust od 50%. Mob: 099/ 486 6720

Prodajem trodjelna aluminijska vrata s ugrađenim termoizolacijskim staklom i dva obrlihta dim 235x207cm. Cijena po dogovoru. 091 374 5173

Prodajem novu napu, inox marke Bosh dimenzija 50x90cm. Cijena po dogovoru. 091 374 5173

Prodajem domaće crvene i bijele patate s dostavom. Mob: 099/ 681 5456

osobom za povremeno čuvanje dječaka od 22 mjeseca, u Lapadu. Može se raditi o nekome u mirovini, kome bi odgovarala dodatna aktivnost, ili o mladoj osobi. Telefon: +385 98 5852 51

Vršimo sve usluge kombi prijevoza: dostave, selidbe, čišćenja stambenih prostora i šupa, odvoz glomaznog otpada i svih ostalih materijala. 098 765 757.

Meštar s iskustvom pruža usluge sitnih popravaka, montaža-demontaža, prepravaka, tj. svega onoga u kućanstvu što ne možete ili nemate vremena učiniti sami. Usluge: zamjena brava, rasvjetnih tijela, utičnica, bojlera, vodokotlića, sanitarija, persijana, vrata (skidanje stare piture, popravci, pituravanje), sitni zidarski i bravarski poslovi. Mob. 098 765 460

Prodajem kuću u Rožatu. Cijena 190 000 eura. Kontakt 099/6428623

P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantu-

Prodajem kutni garnituru NATUZZI stara devet mjeseci. Cijena po dogovoru. Mob: 099/ 787 5709

USLUGE RAZNO

Usluge prijevoza namještaja, bijele tehnike, građevinskog materijala i ostalog. A&B transport, Mob. 098 646-088 / 099 690-3356

Čistim đardine, ostave, pituravam persijane te ostale poslove. Mob: 098/ 931 2558

Kozmetički salon, Andrije Hebranga 100, nudi usluge medinciske pedikure za starije, slabo pokretne i nepokretne osobe. Mogućnost dolaska na kućnu adresu. Mob: 098/961 4162

Čistim đardine, ostave, pituravam persijane te ostale poslove. Mob: 098/ 931 2558

U potrazi smo za ženskom

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica.

Uređujem okućnice vrtove, đardine, košnja trave, orezivanje. Pitanje, i sl 091 6143946

DEŽURNE LJEKARNE

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 7. 10. do 13. 10.

-LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 14. 10. do 20.10.

preminuli

ZVONKO PRALAS (1959)

ZDENKA RADIĆ (1950)

DIANA ŽAKULA (1941)

VIDE VUČIĆEVIĆ (1934)

KATE VLAHOVIĆ (1937)

NIKŠA NIKOLA KRIES (1947)

LUKŠA LASIĆ (1943)

Najstarija Konavoka Kate Braičević proslavila 104. rođendan

Najstarija Konavoka Kate Braičević proslavila je u nedjelju 104. rođendan u U Domu za starije i nemoćne osobe Konavle. Tom prilikom osoblje Doma joj je u krugu njezine obitelji i ostalih štićenika Doma, priredilo mali svečani program. Čestitkama se pridružio i načelnik Općine Konavle Božo Lasić koji je istaknuo kako mu je žao što nije mogao nazočiti proslavi. Slavljenica je rođena daleke 1920. u

Vitaljini od oca Pera Đangradovića i majke Kate Đangradović. Udajom za pokojnog Pera Braičevića preselila se u Vodovađu, a u braku su Braičevići dobili troje djece. Tete Kate je završila šest razreda osnovne škole, nikada nije bila zaposlena te je cijeli svoj život bila domaćica. U Dom na Grudi kao korisnica je uselila 8. rujna 2016., svega dva mjeseca nakon početka rada konavoskog doma.