Dubrovački dnevnik br. 193

Ryanair izazvao revoluciju!

stranica 2 RAVNATELJ DUBROVAČKOG CRVENOG KRIŽA ŽIVKO ŠIMUNOVIĆ IDE U MIROVINU:

S LAPADSKE

JE ŽELJKO COTA

U subotu prvi u sprint triatlonu, u nedjelju drugi na polumaratonu stranica 32 Konobar je do 25. godine imao stalni posao i riješeno stambeno pitanje stranica 12

U 13 godina nijednom nisam bez volje pošao na posao stranica 16

‘Ovdje se dogodio jedan potpuno novi život!’ stranica 4

BILO NEKOĆ

Foto:

Goran Mratinović

PREDSEZONA KAO SEZONA

Nakladnik

Dubrovački dnevnik j.d.o.o.

Kardinala Stepinca 52 Dubrovnik oib 84019117288

Glavna urednica

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica

glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Nikša Klečak

Ivana Smilović

Rafael Barkiđija

020/642-462 redakcija@dubrovackidnevnik.hr

Fotograf

Goran Mratinović

Željko Tutnjević

Kolumnisti

Maro Marušić

Vjera Šuman

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač

Nene Mojaš (Festivus)

Fotografija na naslovnici

Goran Mratinović

Dizajn

Studio Hrvatin & Studio Mater

Prodaja i marketing Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

020/642-460 099 493 6200 marketing@dubrovackidnevnik.hr

Mali oglasi oglasi@dubrovackidnevnik.hr

Tisak

Tiskara Zagreb

TRAVANJ JE NOVI

LIPANJ Sve više gostiju

želi vidjeti Dubrovnik

izvan sezone: ‘Ryanair je donio revoluciju!’

U Dubrovnik stižu novi gosti jer sada lako, a i povoljno mogu stići iz svojih polazišnih destinacija

Piše Ivona Butjer Mratinović foto GORAN MRATINOVIĆ

Predsezona u Dubrovniku teče odlično te se bilježi osjetan porast broja noćenja u travnju. Određenim danima, ona su bila i za 30 posto više u odnosu na isto razdoblje protekle godine. Ovog je tjedna porast brojki komentirao gradonačelnik Mato Franković te je tom prilikom ustvrdio – travanj je novi lipanj!

“Ono što kao rezultat imamo s travnjem je značajan porast noćenja, dakle 17 posto u kumulativu, od 1. siječnja do 1. travnja, međutim ono što nam travanj pokazuje je nevjerojatan rast noćenja. On je rezultirao uvođenjem novih linija, prije svega tu mislim na Ryanair i brojni dubrovački gospodarstvenici kažu kako je travanj jednako lipanj prošle godine što se tiče prometa. A i mi sami vidimo kako je živo u našem Gradu. Možemo biti ponosni na to, no ne smijemo zaboraviti ključni cilj, a to je održivost, dakle ne natrpavati sve u isto vrijeme”, izjavio je Franković dodavši kako smatra kako je dobro da se sezona rano dogodila i da će potrajati dugo. “Prema svim planovima, trebala bi potra-

jati do prosinca, dakle trebao bi to biti jedan impresivan, kvalitetan i rezultat za pamćenje. Ali moramo ga držati u okvirima održivosti”, poručio je Franković.

‘CILJ JE U PREDSEZONI POSTIĆI BROJKE KAKVE SU U SRCU SEZONE’ Zadovoljni su s razlogom i u Turističkoj zajednici grada Dubrovnika. Pri tom direktor Miroslav Drašković također naglašava važnu ulogu Ryanaira u ovim brojkama.

“Zahvaljujući boljoj povezanosti Dubrovnika s više zračnih luka, kao i kontinuiranom radu na boljoj disperziji posjetitelja, Dubrovnik je postigao rast broja dolazaka i noćenja, a posebno u travnju 2024. godine. Od 1. do 28. travnja, u gradu je zabilježeno ukupno 103,917 dolazaka, što predstavlja značajan porast od 20 posto u odnosu na prošlu godinu. Nadalje, ostvareno je 296,024 noćenja, što je povećanje od 26 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Ovi odlični rezultati jasno ukazuju na to da Dubrov -

„Ryanair je svakako veliko osvježenje ove sezone. Kad su uvedeni novi letovi, znali smo kako će to biti ne samo glavna vijest nego i revolucija u kontekstu gostiju koji dolaze u Dubrovnik. Naime, prosječni gost uđe na stranicu Ryanaira, odabere svoju destinaciju kao polazišnu i gleda koje mu se destinacije nude, s kojima je njegova polazišna destinacija povezana direktnom linijom. Sada se mnogima od njih nudi i Dubrovnik, tako da su to zapravo novi gosti koji bi, bez letova Ryanaira vjerojatno negdje drugdje završili“

nik nastavlja privlačiti sve veći broj posjetitelja izvan tradicionalne ljetne sezone. Cilj TZGD -a i svih partnera je nastaviti ovaj pozitivan trend te približiti brojke koje ostvarujemo u pred i posezoni s rezultatima postignutim tijekom četiri glavna ljetna mjeseca”, izjavio je Drašković.

LJEPŠE JE RAZGLEDATI GRAD KAD NE

GORI KAMEN

Godinama već Dubrovnik bilježi sjajan travanj. Uz napore koji su uloženi u promociju grada, ali i ostvarivanje novih aviolinija, svoje su odigrali i novi trendovi. Naime, turizam koji gostu nudi samo plažu, sunce i more davno je iza nas jer današnji gost želi vidjeti i doživjeti grad, želi vidjeti što više toga u što kraćem vremenu. Za to su pred i posezona zapravo idealne jer je puno lakše i ljepše razgledati grad kada nije prevruće.

„Travanj jest novi lipanj, u kontekstu brojki i zdrave logike. Ako je Dubrovnik destinacija u kojem gost u prosjeku ostvari tri noćenja, to znači kako mu je priroritet vidjeti grad, a ne samo ležati na plaži. Zato oni radije dolaze u travnju, kad su temperature ugodnije, a ne u lipnju kada ovdje već ‘gori kamen’“, objašnjava Nino Dubretić, osnivač i direktor turističke agencije Direct Booker. I zbog toga smatra kako ogroman potencijal leži baš

u pred i posezoni.

NOVI GOSTI KOJI BI BEZ LETOVA RYANAIRA ZAVRŠILI NEGDJE DRUGDJE

Tvrdi kako su i u Direct Bookeru osjetili pozitivne učinke ove predsezone u vidu povećanja broja rezervacija. Slaže se kako je u tom kontekstu ključnu ulogu odigrao Ryanair tj. njegovi brojni letovi prema Dubrovniku od ovog proljeća.

„Ryanair je svakako veliko osvježenje ove sezone. Kad su uvedeni novi letovi, znali smo kako će to biti ne samo glavna vijest nego i revolucija u kontekstu gostiju koji dolaze u Dubrovnik. Naime, prosječni gost uđe na stranicu Ryanaira, odabere svoju destinaciju kao polazišnu i gleda koje mu se destinacije nude, s kojima je njegova polazišna destinacija povezana direktnom linijom. Sada se mnogima od njih nudi i Dubrovnik, tako da su to zapravo novi gosti koji bi, bez letova Ryanaira vjerojatno negdje drugdje završili. Logično je da će oni radije birati direktne linije za putovanja – povoljnije je, jednostavnije i putovanje traje kraće“, izjavio je Dubretić. Dodaje i kako mu je drago što je predsezona srušila još jedan mit, a to je kako ‘niskotarifašima’ poput Ryanaira stižu gosti niže platežne moći, što mogu potvrditi i različiti prijevoznici. Kako kaže Dubretić – oni te goste često iskrcavaju ispred hotela s pet zvjezdica.

“Prema svim planovima, trebala bi potrajati do prosinca, dakle trebao bi to biti jedan impresivan, kvalitetan i rezultat za pamćenje. Ali moramo ga držati u okvirima održivosti”

PUNO VIŠE OD SAMOG UREĐENJA PROMETA

NIKAD ŽIVLJA LAPADSKA OBALA „Potpuno jedan drugačiji život se ovdje pojavio!“

Iako je uvijek bila jedan od omiljenih dijelova grada za šetnju, rekonstrukcijom je dobila novu vrijednost. Osim što je prometnica postala dvosmjerna, šetnica je danas dovoljno široka za ugodne đirate, a ne nedostaje turističke i ugostiteljske ponude

no više od samog prometa, pokazuje primjer Lapadske obale. Nekada jednosmjerna prometnica nakon duge tri godine radova i brojnih problema koji su se javljali ‘u hodu’, danas je dvosmjerna cesta sa šetnicom. Ovaj dio grada, primijetili su to brojni Dubrovčani, oživio je kao nikada. Sve je puno šetača, kako turista, tako i domaćih, koji su vrlo br-

Lapadskom obalom šeta se u svako doba dana

za boravak na otvorenom. Kažu kako se o ukusima ne raspravlja, no činjenica jest kako značajan dio građana i danas kudi Marinu Frapu kao jedini problem u vizurama Lapadske obale. Većina se pak slaže kako je proširenjem postojeće prometnice i stvaranjem nove šetnice grad dobio jedan, iako stari, zapravo potpuno novi prostor.

Kako rekonstrukcija ceste može značiti i puno više od samog prometa, pokazuje primjer Lapadske obale. Ovaj dio grada, primijetili su to brojni Dubrovčani, oživio je kao nikada.

Piše Petra Srebrović foto Goran Mratinović/DD

Što se sve nudi na Lapadskoj obali i kakve su najave za sezonu, saznali smo na mjestu događaja.

GRADILIŠTE ŠEST GODINA

Hotel Lapad najznačajniji je po pitanju turističkog smještaja na Lapadskoj obali, a punih šest godina nalazio se ‘u srcu’ gradilišta, jer osim što se tri godine rekonstruirala Lapadska obala, tri godine ranije se gradila Marina Frapa.

„Najgore nam je bilo kad su se ispred hotela radili piloti. Imali smo velikih problema prošle

godine pa smo čak u nekom momentu morali hitno zatvarati hotel i izmještati goste zbog poplavljene obale. Dogodilo nam se i da pristup s obale uopće nije bio moguć, pa smo kroz požarne ulaze na sedmom katu vodili goste“, govori direktorica prodaje Hotela Lapad, Vivian Kuculo i dodaje kako je zbog toga hotel pretrpio i velike financijske gubitke.

„Od trenutka kad je završena Lapadska obala mi smo prodisali. Ove godine smo prvi put radili za Novu godinu i bili smo sto posto puni, tu je naravno doprinio i sjajan izbor izvođača, što smo prepoznali i odlučili otvoriti hotel. Sada imamo izvrsne reakcije gostiju, imamo ih vjernih koji se vraćaju i vide veliku razliku“, iznosi Kuculo.

Vivian Kuculo: „Od trenutka kad je završena Lapadska obala mi smo prodisali. Sada imamo izvrsne reakcije gostiju, imamo ih vjernih koji se vraćaju i vide veliku razliku“

U marini još uvijek nema puno brodova

Shelby na Lapadskoj obali

Vivian Kuculo, direktorica prodaje Hotela Lapad

NIKAD ŽIVLJE U OVOM DIJELU LAPADA

Rekonstrukcija Lapadske obale hotelu je omogućila i dodatno širenje ponude. Na mjestu gdje je nekada bilo ugibalište autobusa, sada je proširen trotoar i parking mjesta, pa su iz hotela otvorili bar i na vanjski dio ispred hotela.

„Primijetili smo od kada je obala otvorena kako tu puno ljudi šeta, cijelu zimu trče, šetaju pse, voze bicikle, majke s kolicima šetaju, potpuno jedan drugačiji život se ovdje pojavio. Zato smo odlučili bar Mala Venecija ‘iznijeti’ i vanka i otvoriti se domaćima kojima smo prilagodili i cijene“, pojašnjava novu ponudu na Lapadskoj obali.

Što se sezone tiče, Kuculo iznosi kako je ovogodišnji travanj najbolji ikada. „Puno su više turoperatori letjeli ove godine, mislim da se već vidi i utjecaj Ryanaira, a vraćaju se i azijska tržišta te je dosta jak booking Amerikanaca. Ona tržišta koja imaju velik priljev Nijemaca sada su u malo težoj situaciji pa moraju kalkulirati i s cijenama s obzirom na recesiju, ali kod nas Nijemci nisu toliko brojni“, iznosi Kuculo.

A što se tiče cijena za ovu godinu, ona ističe kako je ipak najvažnija vrijednost za novac, a ne sama cijena.

„Ako gost ocijeni kako mu je value for money dobar, onda se on neće osjećati prevaren, niti da je puno i skupo platio. Mi se tu zaista trudimo da uslugom opravdamo cijenu koju gosti plaćaju“, govori Kuculo i dodaje kako je ove godine cijena ipak rasla u odnosu na prošlu, ali kao i svugdje, rasli su i troškovi.

‘POTPUNO DRUGAČIJA PRIČA’

“Lapadska obala sad izgleda predivno i potpu-

no je druga priča u odnosu na ono što je bilo prije, stvarno se ne može mjeriti. S obzirom na to da smo bili na vrhu šetnice, nama je i dok su trajali radovi bilo zapravo uredu, nije bilo velikih problema“, govori vlasnik lokala Shelby, Frano Mrđen, i dodaje sasvim otvoreno, što se tiče sezone – najave su vrhunske!

„Predsezona je, a ja se ugostiteljstvom bavim već dugo, čini mi se jača nego ikad. Možda je utjecaja imalo i to što je Uskrs ove godine bio ranije, ali svakako od tada ne jenjava, nije bilo ‘rupe’, barem je mi nismo osjetili. U tom duhu očekujemo i odličnu sezonu“, govori Mrđen koji u objektu prekoputa Pomorske škole posluje dvije godine, a domaćima i turistima nude finger food uz piće.

PARKING – VJEČAN DUBROVAČKI PROBLEM

Vlasnik konobe Blidinje, Nikola Jović potvrđuje kako bi prema najavama, ova sezona trebala biti odlična.

„Ovo će ljeto biti dobro sigurno. Nama su gosti u najvećem broju turisti, nešto ima domaćih, ali vrlo malo, uglavnom dolaze iz Hotela Lapad, privatnog smještaja, nešto manje iz Marine Frapa. Najave za sezonu su odlične. Čim Hotel Lapad dobro radi, onda i svi mi dobro radimo, jer oni su pokretač svega, Marina baš i nije, bila je regata dva-tri dana pa se nešto napunilo, ali inače slabo“, govori Jović i dodaje kako su otvorili polovicom ožujka, a za zimu će vidjeti, kako bude radio hotel i privatni smještaj, tako će i oni.

„Dok se radila Lapadska obala bilo je stvarno katastrofa. Prošla godina je bila užasna, bili smo otvoreni, ali posla nije bilo. Sve je bilo u blatu, automobilom se nije moglo doći, ma baš loše. Sada kada su napravili sve je do -

Frano Mrđen:

„Lapadska obala sad izgleda predivno i potpuno je druga priča u odnosu na ono što je bilo prije, stvarno se ne može mjeriti“

Nikola Jović, vlasnik Konobe Blidinje

bro i lijepo, ali opet fali parkinga. Prije se moglo parkirati ‘na divlje’ pa i nekako, a sada nikako“, govori Jović i dodaje kako se na ocrtanim parking mjestima uglavnom parkiraju ljudi koju tu žive, u Ulici uz Giman.

Na Lapadskoj obali danas uspješno posluje nekoliko restorana, pizzerija, fast foodova, kafića, hotela, apartmana... Iako su rekon -

strukcijom u prvom redu profitirali građani koji na Lapadskoj obali žive i koji su imali velikih problema s vodovodnim instalacijama koje su popravljene i građani koji su dobili još jednu prometnicu za rasteretiti Lapad od velikih gužvi, profitirali su i svi poduzetnici koji svoj posao temelje upravo na Lapadskoj obali.

Hotel Lapad jedno je vrijeme imao i kombi s kojim je prevozio goste iz hotela do autobusne stanice, jer je ispred hotela bilo pravo gradilište

Nikola Jović: „Sada kada su napravili sve je dobro i lijepo, ali opet fali parkinga. Prije se moglo parkirati ‘na divlje’ pa i nekako, a sada nikako“

Ispred Hotela Lapad sada je vanjski bar Mala Venecija

Velik broj građana

ipak ističe kako

vizure Lapadske

obale narušava Marina Frapa

ZA SEDAM KLUBOVA 96 TISUĆA EURA Uručeni ugovori za sufinanciranje

programa sportskih aktivnosti za osobe s invaliditetom

Predstavnicima sedam dubrovačkih sportskih klubova dubrovački gradonačelnik Mato Franković uručio je ugovore za sportske programe za osobe s invaliditetom i djecu s poteškoćama u razvoju za Grad Dubrovnik u 2024. godini. Sukladno dostavljenim programima, dodijeljeni su im ugovori ukupne vrijednosti 96.442,00 eura, što je u odnosu na prethodnu godinu povećanje za 32 tisuće eura. ‘’Svake godine imamo sve veći broj zainteresiranih klubova, a na ovaj način Grad potiče klubove na rad s osobama s invaliditetom i djecom s poteškoćama te ih na taj način uključuje u rad klubova i sudjelovanje u dostupnim natjecanjima. Pružajući iste mogućnosti za sve i kao društvo pokazujemo svoju zrelost. To je nešto što svakako trebamo graditi i dalje. Posebno je važno da se djeci s posebnim potrebama pruži jednaka prilika, da se u okviru svojih mogućnosti pridruže nekom sportu i tu ostvare dobre i kvalitetne rezultate’’, rekao je gradonačelnik Franković u ovoj prigodi.

Svoje su programe na Javni poziv ove godine prijavili Tenis klub Dubrovnik, Atletski klub Dubrovnik, Judo klub Dubrovnik 1966., Plivački klub Jug, Stolnoteniski klub Libertas, Judo klub Fortitudo i Taekwon-do klub Shark.

GRAD NASTAVLJA S ENERGETSKIM OBNOVAMA

Pokrenuta nabava za sanaciju ljetnikovca Crijević Pucić

Ljetnikovac Crijević Pucić, vlasnika i korisnika Dubrovačkog simfonijskog orkestra, uskoro kreće u energetsku obnovu. Pokrenut je postupak javne nabave za izvođenje radova, procijenjenih na 428.993,12 eura bez PDV-a, i bit će otvoren do 17. svibnja. Sredstva su u najvećem dijelu osigurana bespovratno kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti.

Projektom je predviđena obnova krovišta zgrade, odnosno zamjena postojećeg pokrova i svih slojeva kroviša te sanacija kamenih oborinskih kanala, toplinska izolacija stropa prema tavanu, kompletno fugiranje svih kamenih pročelja zgrade, zamjena postojeće rasvjete energetski učinkovitijom LED rasvjetom i ugradnja dizalice topline zrak-voda za potrebe grijanja i hlađenja cjelokupnog prostora zgrade. Dubrovačkom gradonačelniku Matu Frankoviću prošle je godine Odluku o financiranju ovog projekta, vrijed -

nu 479.492,42 eura, uručila ministrica kulture i medija Republike Hrvatske Nina Obuljen Koržinek, u okviru Poziva na dodjelu bespovratnih sredstava „Energetska obnova zgrada sa statusom kulturnog dobra“. Riječ je o najvišem iznosu prihvatljivih troškova uz stopu sufinanciranja od 100 %. Iznos do ukupne vrijednosti projekta, koja iznosi 592.512,61 eura, za Dubrovački simfonijski orkestar osigurao je Grad Dubrovnik u svom ovogodišnjem proračunu.

Boravak unutar ove zgrade javne namjene nakon provedenih radova bit će znatno ugodniji i kvalitetniji. Provedenom energetskom obnovom doći će do znatnog poboljšanja njezine energetske učinkovitosti, a koja će se očitovati u smanjenju godišnje potrebne toplinske energije za grijanje za 20,96 %, godišnje primarne energije za 68,24 %, te smanjenje emisije CO2 za 68,24%.

Državna tajnica Raguž Gradu

Dubrovniku i DURA-i uručila ugovore vrijedne 58 tisuća

eura ; dodatna sredstva za pomoćnike u nastavi

Državna tajnica u Ministarstvu regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Zrinka Raguž uručila je ugovore iz Programa sufinanciranja provedbe EU projekata na regionalnoj i lokalnoj razini vrijedne 58.514,34 eura gradonačelniku Grada Dubrovnika Matu Frankoviću i ravnateljici Dubrovačke razvojne agencije DURA-e Ana Mariji Pilato Krile. Gradonačelnik Mato Franković potpisao je ugovor o dodjeli sredstava za projekt Pomoćnici u nastavi u osnovnim školama Grada Dubrovnika – faza VI u iznosu od 22.404,06 eura. Dodijeljenim sredstvima kroz navedeni program Ministarstva financira se 50 posto iznosa sredstava koje je u provođenju projekta Grad Dubrovnik dužan osigurati iz vlastitih izvora. Projekt vrijedan ukupno vrijedan 298.720,80 eura s bespovratnim sredstvima za Grad Dubrovnik u iznosu 253.913,00 eura (85%) provodi se u kontinuitetu u svim osnovnim školama na području grada, a osigurava angažman 42 pomoćnika u nastavi za 42 učenika s teškoćama u razvoju. Ravnateljica Dubrovačke razvoj -

ne agencije DURA-e Ana Marija Pilato Krile potpisala je tri ugovora. Projekt „Remote-IT – Remote and Hybrid work for Thriving Cities“, u kojemu je Dubrovačka razvojna  agencija vodeći partner, sufinancira se dodatnim iznosom od 23.510,00 eura. Cilj projekta Remote- IT, ukupno vrijednog 744.110,00 eura s trajanjem do kraja 2025. godine, je kroz izradu akcijskog plana istražiti načine na koje gradovi mogu odgovoriti na praksu rada na daljinu u cilju ojačavanja lokalnih ekonomija kao i smanjenja ugljičnog otiska i povećanja kvalitete života. Ravnateljica DURA-e Pilato Krile potpisala je i ugovor vrijednosti 7.540,00 eura za projekt „EcoCore“. Cilj ovog projekta s trajanjem također do kraja 2025. godine je izgraditi kapacitete malih gradova u suočavanju s klimatskim promjenama. Treći ugovor vrijedan 5.060,28 eura odnosi se na projekt “ HABI – Aktivnosti podizanja svijesti, obuka i znanstvena istraživanja o vrstama i staništima od zajedničkog interesa zajednice”.

Dodijeljeno 100 tisuća eura za sportske manifestacije od važnosti za Grad Dubrovnik

Gradonačelnik Mato Franković dodijelio je ugovore dubrovačkim sportskim klubovima za organizaciju sportskih manifestacija od važnosti za Grad Dubrovnik, ukupno vrijedne 99.548 eura.

‘’Nadamo se da će ovakvih manifestacija u budućnosti biti još više. Svjesni smo koliko sportom možemo širiti turističku sezonu i na taj način dati i dodatni sadržaj ponudi Dubrovnika. Zahvaljujem se svim sportskim klubovima koji sudjeluju u ovom programu i što su dio ove priče. Mislim da imamo i prostora za napredak i da trebamo i dalje aktivno raditi na novim idejama i projektima’’, kazao je gradonačelnik Franković i pozvao sve da se jave s novim idejama koje će širiti lepezu sportskih natjecanja gradu.

Putem javnog poziva za ovu su godinu dodijeljeni ugovori za devet sportskih klubova i priredbe u njihovoj organizaciji:

1.       Vaterpolski klub ‘Jug Adriatic osiguranje’ – Međunarodni vaterpolski turnir ‘’Tomo Tournament’’

2.       Taekwon-do klub ‘Shark’ – Dubrovnik Open 2024

3.       Triatlon klub Dubrovnik – Dubrovnik Triatlon 2024

4.       Badmitonski klub Dubrovnik –Croatia Valamar junior open 2024

5.       Plivački klub Jug – Plivački miting ‘’Zlatni Orlando’’ 2024

6.       Atletski klub Dubrovnik – Otvoreno prvenstvo Dubrovnika u atletici

7.       Jedriličarski klub ‘Orsan’ – Regata Slalom Elafita

8.       Šahovski klub Dubrovnik – Adventski open Dubrovnik 2024

9.       Stolnoteniski klub ‘Libertas’ –Dubrovnik open 2024

Na Pilama obilježen Nacionalni dan hitne medicinske službe

U organizaciji Zavoda za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije na platou Pile obilježen je Nacionalni dan hitne medicinske službe.

Djelatnici županijskog Zavoda sve posjetitelje i prolaznike educirali su o važnosti pružanja pravovremene prve pomoći. Edukaciji su nazočili i učenici Medicinske škole Dubrovnik, kao i pročelnica Upravnog odjela za zdravstvo, obitelj i branitelje DNŽ Đurđica Popović, načelnica Sektora za primarnu zdravstvenu zašti-

tu i zdravstveni turizam pri Ministarstvu zdravstva Ivana Portolan Pajić te ravnatelj Zavoda za hitnu medicinu DNŽ Luka Lulić. Ovogodišnje obilježavanje Nacionalnog dana hitne medicinske službe u cijeloj Hrvatskoj održalo se pod sloganom “Dan kada učimo spašavati živote”. Navedena javnozdravstvena akcija održana je u više od 30 gradova diljem Hrvatske, a tom prilikom su djelatnici HMS-a educirali građane o osnovnim mjerama održavanja života uz primjenu AVD uređaja koji je izni-

mno jednostavan za rukovanje, sam procjenjuje srčani ritam te na hrvatskom jeziku daje upute za daljnje postupanje. Od iznenadnog srčanog zastoja u Hrvatskoj godišnje umre 9000 osoba, odnosno jedna osoba svakog sata, a može se dogodit bilo kome, bilo kad i bilo gdje. Bez brze intervencije neposrednih očevidaca, stopa preživljavanja manja je od 10 posto, dok se intervencijom unutar tri do pet minuta mogućnost preživljavanja povećava na više od 50 posto.

EDUKACIJA

PONEDJELJAK, 6.5. doručak dana

Proteinski puding od kokosa i badema sa chiom, granolom i šumskim voćem

Menu dana

Teleći rižot

Krepki kremasti rižot sa telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima

UTORAK, 7.5. doručak dana Francuski tost

sa kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu

Menu dana

Pečena teletina

Juneći but kuhan u vlastitom umaku sa korjenastim povrćem, suhim šljivama i crnim vinom poslužen s njokima

SRIJEDA, 8.5. doručak dana

Španjolski omlet sa kozjim sirom i šparogama

Zapečena kriška od jaja i krumpira sa začinskim biljem, poslužena sa svježim kozjim sirom i zelenim šparogama

Menu dana

Hobotnica “al forno”

S mladim krumpirom, rajčicom, paprikom, češnjakom, maslinama i bijelim vinom

ČETVRTAK , 9.5. doručak dana

Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama

Menu dana

Crni fettuccini sa morskim plodovima

Rajčica, bijelo vino, velike kozice, lignje i školjke, začinjene peršinom i svježim bosiljkom

PETAK, 10.5. doručak dana

Odležana ohlađena zobena kaša trifle sa kašom, mangom, jogurtom i metvicom

Menu dana

Gregada

Domaće ribarsko jelo pripremljeno od više vrsta ribe, krumpira, komorača i peršina

SUBOTA, 11.5. doručak dana Poširana jaja sa dimljenim lososom, zelenim šparogama

Menu dana Špageti Bolognese

Klasičan ragu od mljevenog miješanog mesa, luka, češnjaka i rajčice

NEDJELJA, 12.5. doručak dana

Zobena kaša sa kokosovim mlijekom i orašastim i suhim voćem Zobene pahuljice kuhane s kokosovim mlijekom, orašidima i suhim voćem

Menu dana

Dalmatinska Pašticada Juneći but kuhan u vlastitom umaku sa korjenastim povrćem, suhim šljivama i crnim vinom poslužen s njokima

Kako se sedamdesetih i osamdesetih dolazilo do stana?

‘Konobar je u Jugoslaviji do 25. godine imao stalan posao i riješeno stambeno pitanje’

Danas je nemoguće kupiti stan što god radili. Primjerice, u Čokolinu nekakav derutni dvosobni stan dođe 220 tisuća eura, u koji moraš utući još barem 30 tisuća da ga središ. Tko to može? A nekoć u Jugoslaviji, tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina, radnici su puno lakše rješavali stambena pitanja Piše Maro Marušić foto Grgo Jelavić/PIXSELL

Danas je nemoguće kupiti stan što god radili. Primjerice, u Čokolinu nekakav derutni dvosobni stan dođe 220 tisuća eura, u koji moraš utući još barem 30 tisuća da ga središ. Tko to može? A nekoć u Jugoslaviji, tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina, radnici su puno lakše rješavali stambena pitanja. S našim sugovornicima prisjećamo se tih potpuno drugačijih vremena.

Vedran Benić, poznati novinar HRT-a, danas u mirovini, prisjeća se kako je izgledao postupak.

-Firme su imale liste čekanja temeljene na bodovima ovisno o radnom mjestu, dužini staža, braku, djeci... Negdje su te liste čekanja bile poštene, a negdje su neki dobivali stanove preko reda, iako smatram da se više-manje dobro kontroliralo, a i da su anomalije bile iznimke, a ne pravilo. Oni koji su imali obiteljsku kuću, gubili su bodove, među njima

sam i ja bio, i nikad nisam dobio stan. Inače, postojalo je Udruženje vlasnika s neriješenim stambenim problemom. Tu su recimo bili vlasnici onih kuća koji nisu mogli doći do svoje imovine, jer su krajem Drugog svjetskog rata nacionalizirane i u njima su živjeli zaštićeni stanari. Znači anomalija je bila da dobivaš negativne bodove, jer si se vodio kao vlasnik kuće u kojoj nisi mogao živjeti, a tamo zaštićeni stanari. Klasična Kvaka 22 – ističe Benić nepravednosti onog doba.

Dodaje da su u njegovoj firmi, na Hrvatskom radiju, njegovi kolege redovno dobivali stanove temeljene na listi čekanja. Među ostalim, i u Mokošici, i to je sve tako išlo do početka Domovinskog rata.

KREDITI S NISKOM KAMATNOM STOPOM

-Osim dodjeljivanja stanova, davali su se i krediti za rješavanje stambenog pitanja s fiksnom kamatnom stopom koja je iznosila

„Znate li kako se službeno zove

Zlatni potok? RSN

Zlatni Potok, odnosno Radničko stambeno naselje

Zlatni potok. Firma Minčeta počela je s gradnjom u Zlatnom potoku usporedo s prvom fazom gradnje na Babinom kuku kako bi budućim radnicima riješili stambeno pitanje. Tako da priča o tome kako Dubrovčani danas neće da rade (u turizmu) je smiješna. Da im se daju uvjeti

kao onda, radili bi“, ističe Luko Brailo

2 posto. Često bi inflacija pojela vrijednost kredita, pa se rata lako vraćala. Zanimljivo kako je u početku depozit na kredit bio propisan u dolarima. Recimo, moj susjed dao je depozit u dolarima i na kraju, kada je vratio kredit koji je pojela inflacija u dinarima i kada su mu vratili depozit u dolarima, on je, u biti, zaradio. Kasnije su radi toga ukinuli mogućnost depozita u dolarima i prebacili ga u dinare. Ja sam, nažalost, uzeo kredit s depozitom u dinarima – smije se Benić ondašnjim suludostima.

Njegov kolega Luko Brailo priča svoje iskustvo.

-Nakon što sam u godinu dana završio pripravnički staž dobio sam status novinara mlađeg suradnika i primljen sam u stalni radni odnos. Tada sam u Dubrovačkom vjesniku podnio zahtjev za takozvanim beneficiranim kreditom za poboljšanje uvjeta stanovanja. Taj kredit imao je fiksnu kamatnu stopu i ja sam ga bez problema vraćao s pla-

ćom novinara mlađeg suradnika što je bila onda najniža novinarska plaća – kaže Brailo, te nastavlja:

-Znate li kako se službeno zove Zlatni potok? RSN Zlatni Potok, odnosno Radničko stambeno naselje Zlatni potok. Firma Minčeta počela je s gradnjom u Zlatnom potoku usporedo s prvom fazom gradnje na Babinom kuku kako bi budućim radnicima riješili stambeno pitanje. Tako da priča o tome kako Dubrovčani danas neće da rade je smiješna. Da im se daju uvjeti kao onda, radili bi. Hotelsko poduzeće Dubrovnik, pa Cavtat, pa Mlini… svi su davali stanove svojim radnicima, od konobara pa nadalje. Ili povoljne kredite za gradnju i uređenje kuća. Atlantska plovidba je također svojim pomorcima dijelila stanove. Danas mladi bračni par, čak i da zajedno imaju primanja od pet tisuća eura, što su rijetki, jako teško mogu priuštiti krov nad glavom. Nevjerojatno je usporediti ondašnje i današnje doba po pitanju stanovanja, zaista. Današnji mladi samo mogu plakati. Naravno, ne

treba idealizirati Jugoslaviju. Niti je onda sve bilo dobro, niti je sve bilo loše, ali gledajući samo pitanje stanovanja, koje je vrlo važno pitanje, onda je bilo puno bolje – naglašava Brailo koji dodaje da se dio dobiti tvrtki uvijek ulagao u stambene fondove.

Pitamo ga jesu li liste čekanja bile pravedne. -Uglavnom jesu. Naravno i onda je bilo nepravilnosti, veza i vezica, ali u globalu je dobro funkcioniralo – zaključuje Luko Brailo.

Obratili smo se i Vidu Bogdanoviću, bivšem gradonačelniku, da se prisjeti toga doba.

-Ja nisam dobio stan, jer sam navegavao na strancu. Pomorci iz Atlantske dobivali su stanove, a ovi na strancu su kupovali svojim novcem. Atlantska je dio stanova imala u Zlatnom potoku, ali i na brojnim drugim lokacijama u gradu – kazao nam je Bogdanović.

Zvali smo i jednog od direktora Babinog kuka da nam ispriča svoju priču. Rado je pristao, ali je želio ostati anoniman.

-U statutu svake firme pravno je jedan kroz jedan bilo decidirano sve o dodjeli stanova. Znači da je dodjela stanova imala vrlo kvalitetnu zakonsku podlogu. Sad ću vam nešto ispričati, pa će vam sve biti jasno. Otvaramo novi hotel, pa naše hotelsko poduzeće treba nove radnike. Iz Ugostiteljske škole uzimamo 40 kuhara i konobara. Dajemo im odmah stalni posao na neodređeno, iako rijetko tko od njih ima 18 godina. Dvije, tri godine iza otvara se Hotel Palace. To je drugo hotelsko poduzeće (Dubrovnik op.a.). Zovu nas da im pomognemo s radnom snagom. Mi im dajemo dio konobara koji isti tren rješavaju stambeno pitanje. Mogu dvije, tri godine pričekati stan ili odmah dobiti kredit, pa graditi kuću. Tako su oni konobari iz Ugostiteljske škole već do 25. godine riješili i posao i stan. Danas dobar dio tih konobara u kućama ima apartmane. To je bio pravi život, a ne ovo danas. I onda netko kaže da nitko ne želi raditi. Pa normalno da nitko ne želi raditi po ovim uvjetima, samo oni koji zaista moraju –iskren je bivši direktor Babinog kuka.

NORMALNO DA NEMA DJECE Stanove su dobivali svi uključujući konobare, čistačice, skladištare, kaže direktor.

-Ne znam za druge firme, mogu govoriti za Ba-

petak, 3. svibnja 2024. Dubrovački

bin kuk. Tamo je sve bilo pošteno sukladno svim zakonskim aktima. Od najnižih do najviših pozicija, svima se rješavalo stambeno pitanje. Strašno je ovo danas. Normalno da nema djece i da žene ne žele rađati. I čudimo se što ljudi iseljavaju iz Hrvatske. Naravno kad ne mogu riješiti stambeno pitanje. Totalno drugačija vremena, suosjećam s mladima danas koji nemaju nasljedstvo – zaključuje bivši direktor Babinog kuka.

Pravnik Nikša Raspopović koji je u to vrijeme obavljao dužnost društvenog pravobranitelja, kaže da je stanove dijelila i općina i firme, bilo ustanove, bilo poduzeća.

-Stambena pitanja radnika rješavala su se kroz liste čekanja preko stambenih fondova. Naravno, bilo je problema s bodovima, pa su se pisale pritužbe i o njima je odlučivao sud. To se događalo jer bi neki podaci znali biti upitni, primjerice, ako bi netko imao obiteljsku kuću koja je glasila na oca ili djeda. Ljudi koji su dobivali stanove imali su stanarsko, a ne vlasničko pravo, ali su de facto bili zaštićeni. Ti stanovi su se mogli nasljeđivati, bila je sigurnost raspolaganja tim stanovima. Jedino ga nisu mogli prodati. Vlasništvo se moglo stjecati kreditima s niskom kamatnom stopom koju bi s vremenom pojela inflacija. Oni sa stanarskim pravom plaćali su najamninu koja nije bila velika. Dolaskom Hrvatske, stanari sa stanarskim pravom mogli su otkupiti stanove na dva načina - platiti ih odmah ili godinama kroz sitne rate. Uglavnom, puno lakše je bilo onda doći do stana nego danas, iako nije sve bilo idealno – govori Raspopović.

Antun Pravedan je radio u Dubrovkinji.

-Radnici bogatijih firmi prije su dobivali stanove od onih koji su radili u siromašnijim. Što se tiče bodovanja, nepravedno je bilo što su muž i žena koji su radili u istoj firmi imali prioritet dobivanja stanova u odnosu na one supružnike koji su radili u različitim firmama. Nisam ni ja uspio doći do stana, jer nisam imao dovoljno bodova – prisjeća se Pravedan. Uglavnom, neusporedivo je ondašnje i sadašnje vrijeme po pitanju stanovanja, iako su i u ono vrijeme neki izvisili. Primjerice, došli su taman na red za stan kada je počeo rat i nikad ga nisu dobili. Bolje se roditi bez one stvari nego bez sreće, zajedničko je i onda i danas.

„Otvaramo novi hotel, pa naše hotelsko poduzeće treba nove radnike. Iz Ugostiteljske škole uzimamo 40 kuhara i konobara.

Dajemo im odmah stalni posao na neodređeno, iako rijetko tko od njih ima 18 godina. Mogu dvije, tri godine pričekati stan ili odmah dobiti kredit, pa graditi kuću. Tako su oni konobari iz Ugostiteljske škole već do 25. godine riješili i posao i stan“, kaže bivši direktor Babinog kuka

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

Žuljevite Vladine ruke

U američkoj državi Tenessee, u Predstavničkom domu, velikom većinom glasova je usvojen zakon koji učiteljima u toj državi dopušta nošenje skrivenog pištolja u školi. Sve kako bi spriječili da odmetnuti učenici ili njihovi bližnji, u školi pištoljima ubijaju svoje vršnjake ali i učitelje, što se zadnjih godina često događalo. Ali nema brige, neće baš svi učitelji bit naoružani, a identitet onih koji nose oružje, neće bit javno objavljen. To je tajni klub, ko onaj za ljubitelje stripova, samo s više metaka, a manje supermoći. Ako se pitate kako će učitelji znat kad je pravi trenutak da izvuče pištolj i zapuca po mahnitom napadaču na svoje đake, ne brinite - obavezna obuka od 40 sati u školskoj policiji osigurat će da svaki učitelj bude pravi ‘Dirty Harry’. Što bi moglo poć po zlu kad se obrazovanje i vatreno oružje spoje?

Zagrebačka policija je izvijestila kako je u Rimčevom kampusu u Kerestincu izbio požar iz neutvrđenog razloga. Iz firme su potvrdili nezgodu, a razlog utvrdili ko manji toplinski incident u skladišnom dijelu kampusa, prilikom prenošenja osjetljivih baterija. Nekima se to čini malo čudno kad se zna da su njihove baterije vrhunske i sigurne. Do sada je izgorjela samo jedna ‘Nevera’. A prodano ih je valjda više od pet... Njima je zanimljiv i novi naziv za požar, (toplinski incident), jer se dosad smatralo da je paljenje cigara toplinski incident, i to - manji. Zato su neki istraživački novinari posumnjali da je manjim toplinskim incidentom obuhvaćena i dokumentacija o financijskom poticaju države njegovoj firmi! Ali za to nema nikakvih dokaza. Ljudi su jednostavno ljubomorni na niz njegovih uspjeha. Evo npr. tvrtka Rimac je otvorila adrenalinski zabavni park u Njemačkoj. Kažu u toj svjetskoj atrakciji, publika se prepada ko nigdje u svijetu. Tijekom cijele vožnje na rolercoasteru se deboto umire od straha, od čega čak dvije sekunde u bestežinskom stanju. To još ni’ko nema! A sve za iste pare, ko na običnom ringišpilu. Umjesto u robo-taxiju, možemo se pre-

padat u nultoj gravitaciji. Zasad samo u Njemačkoj, doduše.

Skoro pola godine nakon što je u prometnoj nesreći tragično poginuo vozač kombija, pregažen terencem tadašnjeg ministra obrane, vinkovačko tužiteljstvo je podiglo optužnicu protiv vozača M.B U optužnici ne piše ništa o alkoholu, niti o nepropisnoj nadogradnji na starom terenskom vozilu, ali se spominje magla na cesti koja sigurno snosi dobar dio krivice. To nije isto ko slučaj one raskalašene Albanke, koja je za slično nedjelo odma’ sutradan, još pod Apaurinima, bačena u tamnicu.

Pa je medijima opovrgnuto da se s optužnicom čekalo dok prođu izbori, nego zbog nekih tehničkih razloga. Novinari su to protumačili na svoj način; kažu, prije izbora nije bilo magle, pa su forenzičari morali čekat postizbornu maglu kako bi mogli rekonstruirat nesreću. Neki su i malo zađelali s primjedbom da, ako se dokaže viša sila, gospodin Bog treba dat ostavku. A da se suđenje još malo odloži, zbog prijedloga suca da se izuzme – okrivljeni. Povijest nam nikad ne bi oprostila da umjesto zahvale, ili čak ordena za pomoć pri nabavi Rafala, bivši ministar fine u prdekani. Bože čuvaj Hrvatsku!

Još jedno skoro suđenje iza ziva pažnju Hrvata. Gospi ćem je odjeknula vijest da je uhićen voditelj šuma Gospić, nik

po prijavi njegove su pruge zbog dvaju ka znenih djela - prijetnje i nasilja u obitelji. Ne službeno se doznaje da je prvo vio zbog našanja la poziv za davanje iskaza pa o istom trošku ona nje ga prijavila za ova dva ka znena djela. Neopravdano je, ali svejedno

ustaljeno mišljenje u narodu, da pravi hadezeovac krade, laže, tuče ženu, ima ljubavnicu, kocka i ponosno drži ruku na srcu dok sluša himnu. Zato se i u ovom slučaju, ko i vazda kad nema zvaničnih izjava špekulira, kako se u Lici i sudi prema tradicionalnim načelima, po kojima sudac može prijetnju ubojstvom supruzi proglasit tradicionalnim ličkim obiteljskim razgovorom. To je zapravo pitanje mentaliteta; alfa mužjak, katolik, ljudina tako doživljava svoju ulogu u familiji. Bilo da je u pitanju ono antologijsko ličko rukovanje s mladom sportašicom koja je kriminalom nazvala pipanje njenih ženskih atributa ili je to nešto siroviji lički poljubac drškom od sjekire, doznat ćemo uskoro. Valjda!? Vidno razočarani rezultatima izbora koji su HDZ-u donijeli relativnu većinu, lijeva oporba nastoji podsjetit sve potencijalne partnere desnice kako je ta stranka, prema odluci Vrhovnog suda, pravomoćno proglašena krivom za izvlačenje državnog novca iz institucija i državnih tvrtki u slučaju Fimi media pa je to čini zločinačkom organizacijom koja je morala platiti 3.5 milijuna kuna kazne i vratiti više od 14 milijuna kuna. A i sad bi dali pola svoukrađevine, samo da prikupe 76 ruku. . je vidno uznemiren objavio kako je današnji HDZ demokratski i bori se protiv korupcije, a je jako koruptivna. Jedini koji goza Hrvatsku su

TV-u premijera i njegove ruke, ne može previdjet tragove žuljeva, još od miješanja betona za Pelješki most. On, vlada i cijela stranka, od usta su odvajali za armature, kad je ono poskupilo gvožđe tijekom gradnje. Imaš dojam da bi pola njih bubreg prodalo, kad bi usfalilo solada za novu ratu Rafalea. Osim onih sa zdravstvenim problemima, anemičnim i slično. To su birači i nagradili.

Piše Mario Klečak

RAZGOVOR S RAVNATELJEM CRVENOG KRIŽA DUBROVNIK

Živko Šimunović ide u

mirovinu: „U 13 godina nijednom se nisam probudio s glavoboljom

jer moram ići na posao“

Živko Šimunović ravnatelj je Crvenog križa Dubrovnik dovoljno dugo da je teško zamisliti ikoga drugog na toj funkciji. No trenutak za odlazak je ipak došao, a tom prigodom razgovarali smo o tome što je obilježilo njegova tri mandata, ali i o budućim planovima

Vidjeli smo čestitke na stranicama Kluba 65+, sprema se mirovina?

Nije još tu, ali definitivno 7. svibnja odlazim u mirovinu, poklopilo se, na moj rođendan. Marko Grgurević s početkom od 8. svibnja preuzima dužnost. Inače je praksa u Hrvatskom Crvenom križu da osim mjesnog odbora, odnosno lokalnog, općinskog ili gradskog, koji izabere ravnatelja, on mora dobiti i prethodnu suglasnost Hrvatskog Crvenog križa. Tako da je Marko bio gore na razgovoru, potvrđeno je sve, papirologija je sređena. Moj kolega Marko je inače dugogodišnji volonter Crvenog križa, a sad će i preuzeti mjesto ravnatelja.

Velika je to promjena u životu, koliko ste godina posvetili dubrovačkom Crvenom križu?

U Crvenom križu zapravo i nisam toliko puno godina gledajući moj cijeli radni vijek. 13 godina sam proveo na mjestu ravnatelja, dakle malo više od tri mandata. U svakom slučaju je to ostavilo traga na moj život, što se tiče posla, nekih emocija koje sam doživio, ali i prijateljstava, upoznavanja kolega… Crveni križ je jedna velika obitelj, imamo 132 društva, što županijska, općinska, gradska. Tako da je pokrivena cijela Hrvatska i u bilo kojem gradu, ne samo većem, već i u manjim gradovima i općinama, imam kolege s posla. To je jedna velika prednost i velika korist.

Koliko se naš ogranak Crvenog križa mijenjao kroz tih 13 godina, nije to baš kratak period? Promijenio se. Budući da sam prije ovog posla radio

20-tak godina u Dubrovkinji, pa imao svoju privatnu firmu, knjižaru u Gradu, imao sam nekog iskustva kad sam došao na ovaj posao. Malo sam htio promijeniti stvari, budući da sam u svim svojim poslovima volio inovacije, nešto novo. Neki stereotipi i svakodnevne užance pođu u vrstu dosade, pa se čovjek zasiti, pa mu je posao težak, pa kuka kako ne može naći zadovoljstvo u njemu. Htio sam Crveni križ malo otvoriti, budući da je on tada svakako radio one osnovne stvari što se tiče darivanja krvi, pomoći socijalno ugroženim obiteljima, donacija u odjeći i obući, imao je spasilačku službu. Čitajući naš Statut i Statut Hrvatskog Crvenog križa, vidio sam da ima puno širih mogućnosti. Postoji 25 djelatnosti koje možemo obavljati. Tako da je to velika mogućnost i veliki izbor za bilo kakvu aktivnost. Pokrenuo sam neke stvari koje nisu bile pokrenute. U razgovorima sa svojim kolegama i posjetima ostalim društvima, taj se posao širio i razvijao. Na primjer, spomenuli ste Klub 65+, na mom drugom susretu ravnatelja, koji imamo svake godine, u Opatiji sam vidio njihov klub, kako lijepo funkcionira, kako se ljudi druže, kako fantastično tamo rade. I to je klub koji nije otvoren samo zato da bi starija generacija provodila vrijeme kartajući, čitajući novine, pretresajući politiku i kundurarije. Otvorio sam klub, ima mu sad već 11 godina, i otpočetka je jedna kreativna „butiga“. Sad imamo nekih 15 radionica, ljudi su prije pandemije više sudjelovali, a ona je sve nekako poremetila, cijeli naš socijalni, ekonomski, zdravstveni život. U početku smo imali 250 članova u onom malom prostoru od 60 kvadra-

“Neki stereotipi i svakodnevne užance pođu u vrstu dosade, pa se čovjek zasiti, pa mu je posao težak, pa kuka kako ne može naći zadovoljstvo u njemu”

Piše Ivana Smilović foto Goran Mratinović, crveni križ

ta. Iza pandemije broj se prorijedio, sad imamo 60ak aktivnih članova koji dolaze na radionice, druže se, kreativno provode svoje vrijeme. Pronalaze neki smisao i imaju vremena za stvari koje možda nisu mogli obavljati dok su radili i imali obitelj na brizi. Sad su slobodni i njihova kreativnost dolazi do izražaja. Ljudi su jako zadovoljni. Neke od najpopularnijih radionica su recitatorska, kreativne radionice, izrada nakita, pokrenuta je radionica kukičanja i pletenja, a dolaze i mlađi ljudi! Izuzetno su popularne fizioterapeutske i fitness vježbe, nordijsko hodanje. Tu su i zajedničke proslave rođendana koje se na kraju mjeseca odigravaju u našem prostoru. Jako mi je drago zbog toga, to mi je jako bitan projekt, koji je bio sufinanciran, a sad nažalost stopiran od Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike jer su prepoznali da je to zaista pravi projekt, a ne samo, kao što sam rekao, provođenje vremena u neobaveznom razgovoru i kartanju, već se ljudi pronalaze. I mene čeka mjesto!

Znači pridružit ćete se Klubu?

Rado! Već imam ideje za neke nove radionice, pa ću pozvati sve moje prijatelje i sve zainteresirane u Klub 65+ da se ponovno družimo. Ideja mi je da igramo karte, ali isključivo treseta, briškula, skopa, sko-

pun, sve igre koje su se prije igrale. Organizirali bismo neke turnire i druženja. Namjera nam je, ako nađemo nekoga – ovim putem ako netko čita i zainteresiran je, neka se javi – tko ima iskustva u sviranju gitare. Ima već njih četiri, pet kojima je to bila davna želja. Vole društvo, vole zapjevati, pa zašto ne bi pod „stare“ dane naučili svirati gitaru?

Vidljivo je da nećete raskinuti veze s Crvenim križem. Ostat ću svakako njegov dio. Kako je Marko izabran za ravnatelja, nedjeljiva je to uloga s onima u različitim tijelima Crvenog križa, kao što su Odbor i Skupština. Marko je bio član Skupštine, pa su me već izabrali za njegovog nasljednika. Uvijek se kaže: jednom „Crvenokrižaš“, uvijek „Crvenokrižaš“! Meni je ovaj posao donio puno radosti, puno zadovoljstva. Ne vidim se van Crvenog križa. Dosta mojih prijatelja i poznanika kada pođu iz neke firme gdje su radili, ponašaju se kao da nikad tu nisu provodili vrijeme. A ja se u 13 godina niti jedno jutro nisam probudio s glavoboljom jer moram ići na posao i jer me čekaju neke stvari. Jedino sam s brigama išao, ali nije to bilo nikakvo nezadovoljstvo. Jer Crveni križ je takva organizacija, koja djeluje u svim uvjetima, osobito kad se radi o nekim katastrofama, bilo prirodnim,

“Meni je ovaj posao donio puno radosti, puno zadovoljstva, ne vidim se van Crvenog križa”

“Ne treba čekati takve trenutke, da se neka katastrofa dogodipa da onda ljudi pokažu koliko su plemeniti, humani, dragi i razumiju tuđu patnju”

zdravstvenim… U moje vrijeme imali smo više velikih kriza. Prva je bila poplava u Gunji, pa izbjeglička kriza koja je zaobišla Dubrovnik, odigravala se u Slavoniji, gdje smo išli pomagati kolegama, pa je došla pandemija, pa izbjeglička ukrajinska kriza. Na sve smo spremni i odgovaramo! Mogu reći da imam dobru ekipu ljudi, kad sam počeo raditi bilo ih je samo dvoje, sa mnom tri. I gospođa Pave i Drage ostavile su veliki trag u Crvenom križu i otišle u zasluženu mirovinu. Sad nas ima 11, jedan nogometni tim, svatko ima svoje dužnosti. Međutim, uvijek u ugovoru s djelatnicima uz opis radnog mjesta stoji kraju rečenica „i po potrebi posla“. Tako da mi, po potrebi posla, radimo svi sve.

A potreba ne zna ni za granice grada i županije.

Nema nikakvih granica, pa ni u poslu. Održao se Dumotion, svi smo bili na njemu. Tako se po nekim akcijama koje su nam obavezne i zacrtane u kalendaru pripremaju i godišnji odmori. Bitna je kolegijalnost, empatičnost, humanost. Ne može svatko raditi u svakoj firmi. Ne može svatko biti bolničar, konobar… Osobito gdje imate kontakta s ljudima i gdje ljudima pružate neku uslugu, primjerice u domovima za starije, centrima za socijalnu skrb. Tu mora postojati empatija! Ako je čovjek nezadovoljan, osjeća to kao neku obavezu, visi mu nad glavom, boli ga želudac poslije posla – pa neka promijeni posao. Nije valjda u Dubrovniku problem naći posao. Ne može se raditi posao koji ne voliš, a osobito u humanim organizacijama. U Crvenom križu nisam upoznao od svojih kolega ravnatelja nekoga tko nema tu crtu, tu notu. Mi smo inače vrlo solidarni. U našoj županiji postoji četiri društva: Dubrovnik, Korčuli, Metković i Ploče. Skoro na svakodnevnoj bazi komuniciramo, a u slučaju bilo kakve potrebe uskačemo jedni drugima. To je onda pravi posao. Zato Crveni križ štima i radi, jer je tako organiziran – da svatko svakome pomaže.

petak, 3. svibnja 2024.

Dubrovački Crveni križ pomagao je 2015. u radu s izbjeglicama u Slavoniji

Danas često možemo čuti kako ljudima nedosta-

je empatije, kakav je odaziv što se tiče volontera? Više sam puta naglašavao, pa ću i ovom prilikom, u moje doba nije postojala riječ „volonter“. Mi smo svi jedni drugima pomagali, počevši od nas sličnih godišta i uzrasta, preko starijih osoba. Danas kad uđete u autobus, svi mladi sjede, ukrcaju se u Mokošici, stave slušalice u uši, ne komuniciraju ni sa svojim susjedom, gledaju kroz prozor. Uđe starija osoba, osoba s invaliditetom – ma kakvi, ne dižu se, nema šanse. Čovjek dođe u butigu, vidi da mu je teško to nositi – pa pomozi mu, uzmi torbu. Uvijek govorim da svatko od nas može biti volonter. Ne živimo u ruralnim područjima gdje su nam kuće udaljene od brijega do brijega. Imamo urbanu sredinu, možemo se samo okrenuti oko sebe i na taj način pomoći. Ima puno starijih i nemoćnih koji su ostali sami ili su ih obitelji zapustile. Pođite kod njih, pokucajte na vrata, pitajte treba li im donijeti spenzu, poći po lijekove, nije to nešto toliko teško. Ali ljudi su izgubili empatičnost, a osobito u nas, u Dubrovniku. Razmaženi smo s klimatskim i ekonomskim uvjetima, sve se bacilo u turizam, sve je trka za novcem, ne gleda se susjed, pa ni član obitelji. Zašto? Nemaju mladi vremena. S druge strane, kad se dogodi katastrofa, kao što se dogodila poplava u Gunji, pa i krize s Ukrajincima i slično, onda naši ljudi pokažu zaista veliko srce. Imali smo priliku to vidjeti, kad je bila poplava u Gunji, morali smo zaustavljati ljude jer su dolazile rijeke donacija. I svatko je pokazao veliko srce, bilo je i novčanih uplata. Međutim, ne treba čekati takve trenutke, da se nešto dogodi, pa da onda ljudi pokažu koliko su plemeniti, humani, dragi i razumiju tuđu patnju. Pitali ste me za volontere, mi imamo jako razvijen i dobar Klub mladih. Inače je u povijesti Crvenog križa, dubrovačko uz zagrebačko bilo najstarije društvo koje je osnovalo Klub mladih. To je malo bilo stavljeno sa strane. U prvo vrijeme smo mi djelatnici pokušavali nešto raditi i voditi brigu, ali smo tokom vremena vidjeli da Klub treba ima voditelja. Sad na čelu imamo jednu curu koja je u tridesetim godinama, vodi Klub besprijekorno. Mlađa je generacija, prilagodila se njima, a i oni Crvenom križu. Tako da imamo trenutno između 4050 mladih, a ni ne možemo imati više, ograničen je prostor. Djelujemo na Kantafigu, to je bivša obiteljska kuća koja je preuređena i ne zadovoljava sve naše potrebe. To je jedan jako respektabilan broj. Pomažu nam u svim djelatnostima, počevši od prve moći, koja nam je glavni zadatak, do predavanja o prevencijama od brige o osobama s invaliditetom do humanitarnog rada. Obilazimo škole, predajemo zajedno uz pomoć naših djelatnika i mladih prvu pomoć koja je jako bitan segment. Radimo i s predškolcima, znači s vrtićima, osnovnim školama, srednjim školama, pa čak i fakultetima. Što se tiče mladih volontera, jako smo zadovoljni.

A što se tiče onih starijih?

Imamo Interventni tim, radi od vremena do vremena. Moja želja je da, kad pođem u mirovinu, malo po-

2014. pomoć iz

Dubrovnika stigla je u

Gunju i Rajevo selo

“Hoću da Crveni križ bude bolji, a ne da nazaduje ili stagnira“

Šimunović je za GDCK Dubrovnik 2013. preuzeo i Povelju Republike Hrvatske

mognem Marku i da se taj interventni tim dignu na još jedan veći nivo jer je potrebno biti dostupan u svakoj situaciji. Tako da mi ne zovemo ljude, već da su oni spremni i, kad se nešto dogodi, dođu odmah u ured. I bez izlika, ako si u Interventnom timu, moraš biti tu, može te zdravlje malo omesti, ali to je tvoj zadatak i moraš u svakom slučaju biti na raspolaganju. Potreba ne pita! Vrijeme ne pita! Nema radnog vremena. Ima i drugih problema, budući da to zakonom nije regulirano, jer bi volontere i djelatnike takvih timova jednostavno trebalo osloboditi posla u takvim situacijama. Da oni imaju tu radnu obavezu i da ga poslodavac ne sprječava, već da je ponosan na to što njegov djelatnik ide nekome pomoći. To bi trebalo izregulirati.

Hoćete li novom ravnatelju biti „na brzom biranju“?

Za sva pitanja sam tu! Ali znate kako je, evo prošlo je 13 godina otkad sam ravnatelj, a još ima lju-

di koji zovu i pitaju: „Je li to Stanka, kako je Stanka?“, jer je to bio broj bivše ravnateljice. To je jedna smiješna strana, 13 godina je prošlo, a oni još uvijek zovu Stanku, tako da će i mene sigurno zvati. Ovo prvo vrijeme telefoni će non stop zvoniti, više meni nego Marku. Ali svakako ću mu biti na raspolaganju i pomoći. Neće to za njega biti baš težak zadatak. On je u svom poslu radio s mladima, ljudima općenito, kako je volonter zna sve djelatnike i što radimo, to će biti samo jedan kontinuitet. Kad smo bili na Skupštini, Marko je bio predstavljen kao novi ravnatelj, a ja sam mu rekao i tako i mislim – hoću da Crveni križ bude još bolji. Ne želim ga ostaviti, pa da nazaduje ili stagnira. Jednostavno, mora biti bolji. A Marko sigurno ima svojih ideja i pogleda na stvari, djelatnici i ja ćemo mu biti na pomoći.

A sada se ipak možete malo posvetiti sebi?

Da, sebi i nekim svojim hobijima. Spomenuo sam sviranje gitare. I ja sam jedan od tih koji bi želio naučiti svirati gitaru, pjevam, volim se družiti. Imam dvoje krasne unučadi, od sedam i tri godine. Dok se okreneš, oni će poći u osnovnu i srednju školu i više ih dida neće interesirati! Volim putovati, družiti se s ljudima, ribati, ima milijun tih stvari. Daj samo Bože zdravlja. Ne razumijem ljude koji pođu u penziju, a zapravo pođu u mirovinu jer stvarno miruju. Onda nisu imali nikakvog interesa osim posla. Ja imam dosta interesa koje nažalost nisam stigao realizirati zbog obima posla. Ali sada mi se pruža prilika, zašto je ne iskoristiti? Imam prijatelje u Veslačkom klubu, gdje sam skoro 50 godina, jedva čekam novi hangar koji se gradi. Uvijek sam bio na raspolaganju, a sad još više mogu pomoći savjetima, zadacima koje mogu obavljati. Imam prijatelje s kojima sam igrao košarku 40 godina, sad više ne igram, bole noge, ali se družimo, putujemo… Bit će toga!

Stvarnost je luđa od filmova i romana

Druže Tito mi ti se kunemo

da sa tvoga apartmana

ne skrenemo

Sve što je u životu postigao, omogućio mu je onaj sistem na čelu s Josipom Brozom Titom. Pa ipak, umjesto da je starom bravaru zahvalan do groba, on ga danas prezire i govori o njemu sve najgore. Obožava Hrvatsku i glasa za Domovinski pokret

Ovih dana navršava se 44. obljetnica od smrti Josipa Broza Tita. Davno je taj datum zaboravljen u glavama Hrvata i svih drugih naroda bivše Jugoslavije. Ne bih ga se ni ja sjetio da nisam čuo jednu spektakularnu priču dok sam radio temu dodjele stanova radnicima tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina. A priča ide ovako. Jedan radnik dubrovačkog hotela (podaci poznati redakciji) dobio je posao na neodređeno čim je završio Turističku i ugostiteljsku školu. I ne samo to, nego je mogao birati hoće pri tom dobiti stan ili će uzeti kredit s fiksnom (i niskom) kamatnom stopom. Odlučio se za kredit te je izgradio kuću. U međuvremenu mu je inflacija pojela dobar dio kredita, pa ga je vraćao bez problema. Epilog cijele priče je taj da je čovjek do svoje 25. godine riješio i posao i stambeno pitanje što je danas nezamislivo.

Ova priča ne bi bila nimalo posebna u moru sličnih – stotine njegovih kolega bi mogle kazati gotovo identičnu storiju, no ono po čemu se ističe jest da je ovaj radnik dolazio iz ustaške obitelji. Preci su mu bili visokopozicionirane ustaše, pa ipak od komunističkih je vlasti do 25. godine dobio i zaposlenje i ku -

ću. Ne znamo jesu li oni previdjeli taj obiteljski ustašluk, ali za našu priču nije ni bitno.

TITO ZASLUŽAN ZA APARTMANE

Kako god, čovjek je napravio kuću u kojoj danas ima apartmane. Sve što je u životu postigao – kojeg li apsurda - omogućio mu je onaj sistem na čelu s Josipom Brozom Titom. Pa ipak, umjesto da je starom bravaru zahvalan do groba, on ga danas prezire i govori o njemu sve najgore. Obožava Hrvatsku i glasa za Domovinski pokret. Ide na misu. Njegova djeca isto tako. Mrze Tita, vole Franja, a žive od apartmana. Koji im je komunizam omogućio. Pa čovječe, niti književnost, niti film mogu dočarati ovako suludu stvarnost. Za dobar dio današnjih apartmana po Dubrovniku zaslužan je Josip Broz Tito. Znate onu priču? Najteže je zaraditi prvi milijun. Ili u priči s apartmanima, najteže je otvoriti prvi. Poslije ide, a te prve stanove dijelila je komunistička vlast. Pogotovo su dobro prošli oni koji su uzeli kredit po sjajnim uvjetima pa radili kuće koje su im danas glavni izvor primanja.

I sve bi to bilo lijepo i krasno da su ti ljudi toga svjesni, da im pamet nije kratka kao sezo -

I sve bi to bilo lijepo i krasno da su ti ljudi toga svjesni, da im pamet nije kratka kao sezona šparoga. Da išta razumiju, sada bi na 44. godišnjicu Titove smrti, umjesto da glasaju za Penavu, sjeli u dvorišta svojih Titovih kuća, izvadili bićerin, pa zapjevali: „Druže Tito, mi ti se kunemo“

Maro Marušić foto Antonio Ahel / ATA Images/PIXSELL

Piše

na šparoga. Da išta razumiju sada bi na 44. godišnjicu Titove smrti, umjesto da glasaju za Penavu, sjeli u dvorišta svojih Titovih kuća, izvadili bićerin, pa zapjevali:

Druže Tito, mi ti se kunemo

Mi ti se kunemo

Da sa tvoga puta ne skrenemo

Puta ne skrenemo

Ti si znamen ekonomske slobode, ekonomske slobode

Nek nas tvoji apartmani napred vode, apartmani napred vode

Druže Tito, to je naše htenje

To je naše htenje

Obavismo za loš rivju oproštenje,

Za loš rivju oproštenje

Priča, naravno, uvijek ima dvije strane. Kao

što su jedni u Jugoslaviji prolazili sjajno, drugi su prolazili katastrofalno. Nekim su obiteljima brojna zemljišta nacionalizirana i nikad im nije plaćena adekvatna naknada. Na kraju krajeva, cijeli kvart Sedam smrtnih grijeha se upravo tako zove, jer je vlasnicima nepravedno oteta zemlja na kojoj su rađene zgrade i radnicima dodjeljivani stanovi. Shvatio bi čovjek da takve obitelj danas preziru Tita i onaj sistem, ali da ga mrze oni kojima je sve omogućio, to je zaista neka nepoznata dijagnoza.

Kako god, i u onom sistemu, i u današnjem, najvažnije je imati sreće, no fascinira falsificiranje povijesti. Fascinira kako se nijedan apartmandžija ovih dana neće sjetiti kako je njegovim roditeljima drug Tito omogućio kućerinu na Konalu od koje danas lijepo žive. Pa u miru mogu na misu, a poslije na izborima zaokružiti Penavu. Ili Most.

Kao što su jedni u Jugoslaviji prolazili sjajno, drugi su prolazili katastrofalno. Nekim su obiteljima brojna zemljišta nacionalizirana i nikad im nije plaćena adekvatna naknada. Na kraju krajeva, kvart Sedam smrtnih grijeha se upravo tako zove, jer je vlasnicima nepravedno oteta zemlja na kojoj su rađene zgrade i radnicima dodjeljivani stanovi

OPET

DIVLJA PO DUBROVNIKU

Portal Plava kamenica obrušio se na konobu u vlasništvu dubrovačkih humanitaraca

‘Dubrovnik opet divlja’ naslov je na portalu Kult Plave Kamenice koji opet divlja. Na Dubrovnik. Već je to viđen scenarij, kada s dolaskom predsezone krenu objave fotografije računa kafe, kolača, ribe, mesa iz grada od čijeg turizma živi cijela Hrvatska, a gdje se cijene uopće ne razlikuju previše od onih koje ćete naći diljem naše obale. Tada obično krene sustavna i, pomislilo bi se, smišljena propaganda, kako u gradu ništa ne valja, kako ništa ne vrijedi tih iznosa na cjenicima, kako bi valjda svi trebali u širokom luku zaobilaziti ga, po mogućnosti se prebaciti negdje sjevernije jer je ‘južnije sve tužnije’. Što drugo iščitati iz naslova Kulta Plave Kamenice? ‘Dubrovnik opet divlja’. Cijeli Dubrovnik. Svih 45 tisuća stanovnika koji tu žive i rade. Svi njegovi poduzetnici, djelatnici u turizmu, ugostitelji… Svi divljaju u gradu koji je najveći hrvatski brend, naplaćuju nešto što toliko ne vrijedi jer Dubrovnik – ne vrijedi. Bilo bi iluzorno tvrditi da u Dubrovniku ne postoje različiti prevaranti koji će pod domaći kolač podvaliti različite

rolade upitne kvalitete kupljene u nekom trgovačkom lancu ili koji pod rizot s plodovima mora pokušavaju podvaliti kašu od rizi u kojima je lignjun kratko opro noge. Toga, uostalom, ima u svakoj turističkoj destinaciji. No, ovaj put je Kult Plave Kamenice kao primjer za to da u Dubrovniku ništa ne valja odabrao restoran ‘Veranda 2.0.’ u vlasništvu bračnog para Andrić, dvoje poštenih i vrijednih ljudi, humanitaraca, čeljadi koja doprinosi svojoj zajednici.

NISU PROBALI, NE ZNAJU NI SPREMITI

Nepotpisani autor tog teksta iz udobnosti svoje fotelje, valjda negdje u Zagrebu, začudio se kako je moguće da u tom restoranu pašticada košta 36 eura. Bubnuo je, a pašticadu probo nije, da bi znao vrijedi li ona 10 eura, 20 ili 50 eura. Da je probao, onda bi znao da ta pašticada od 36 eura vrijedi zapravo milijun dolara. Zašto?

Nepotpisani autor tog teksta iz udobnosti svoje fotelje, valjda negdje u Zagrebu, začudio se kako je moguće da u tom restoranu pašticada košta

36 eura. Bubnuo je, a pašticadu probo nije, da bi znao vrijedi li ona 10 eura, 20 ili 50 eura. Da je probao, onda bi znao da ta pašticada od 36 eura vrijedi zapravo milijun dolara. Zašto? Pa u prvom redu, svi oni koji su ikada jeli u konobi Veranda, dobro znaju da mjesta za žalbe nema. Kvaliteta i usluga su na nivou, a pašticadu, taj specijalitet našeg kraja, jako je teško uopće pronaći u dubrovačkim restoranima. Potom, netko tko poznaje kako se čini prava pašticada (a trebao bi to znati ako je autor na gastro portalu i filozofira o pašticadi), znat će koliko je vremena i truda uopće potrebno utrošiti u takvo jelo. Piše autor kako nitko nije lud da u pašticadu stavlja dobro vino. Tko zna? Možda su vlasnici ovog restorana dovoljno ludi za takvo što. Možda su ludi da je pripremaju po četiri, pet dana. Možda su ludi i da u svoju pašticadu stavljaju domaći džem od šljiva. I da uz nju poslužuju domaće njoke. Zapravo, i jesu toliko ludi! Zna to svatko tko je probao njihovu pašticadu, za razliku od autora teksta koji to nije uči-

Piše Ivona Butjer Mratinović

nio, ali je unaprijed ‘popljuvao’. Potom su pobrojani očito potpuno krivi troškovi u kojima se došlo do zaključka kako pašticada može koštati najviše 15 eura. Kao da je svejedno od čega se ona pravi, je li to frikando, od kojeg bi se ona i trebala činiti i koji gubi preko 50 posto svoje težine u procesu kuhanja, ili neki drugi komad buta. Sprema li se jedan dan ili se sprema tri, četiri dana, onako kako bi i trebalo? Radi li se o restoranu koji radi 12 mjeseci ili samo sezonu?

Nepotpisani autor nadalje smatra da je to nerealna cijena jer se restoran ne nalazi u centru Dubrovnika nego u Orašcu. Propušta pri tom spomenuti kako se nalazi u kompleksu hotela s pet zvjezdica. Propušta napisati i da su cijene menija zapravo sasvim pristojne.

DUBROVČANI KRITIKU DOČEKALI

‘NA NOŽ’

Slijedi potom i trijumfalni finiš tog suludog teksta - Čini se da će restoranske cijene na dubrovačkom području

i ove sezone nekontrolirano divljati. Jer, ako su tako visoke u Orašcu, mjestu udaljenom petnaestak kilometara od Grada, kakve će pobogu biti na Stradunu usred sezone?

Po toj čudnoj logici ni Potomje ne bi trebalo držati cijene svojih jela i pića, jer je udaljeno još više, mada se radi o vrhunskim jelima, pićima i usluzi i zapravo je jedan vrlo ogledan primjer onoga što se voli nazivati elitnim turizmom. Ne bi ih onda trebala imati ni Bowa na Šipanu pa ipak tu Beckham rado ušeta i ne smatra se opljačkanim od strane zlih Dubrovčana jer nije jeo unutar zidina. Naprotiv, još se i vraća. I koliko bi onda trebala koštati prava domaća pašticada ‘od milijun dolara’, prvi red do mora, u restoranu koji je dio kompleksa luksuznog hotela? Odgovor na to pitanje ne može dati netko tko je nije probao, tko tu nije bio, a uostalom, ni tko, po svoj prilici, uopće nema pojma kako se to jelo čini. Sud o tuđem radu ne može dati ni vlasnik portala Kult Plava Kamenica, Davor Butković, zapamćen kao najveći primjer sra-

mote novinarske struke. Naime, on se dopisivao sa studentom koji se lažno predstavio kao Ivo Sanader, da bi naposljetku objavio intervju s tim istim lažnim Sanaderom u tiskanom izdanju jednog nacionalnog medija! Pitanje je je li iz pogreške išta naučio jer i danas ‘nepotpisani autor’ bez ikakvih argumenata se iz godine u godinu obračunava s - Dubrovnikom, iz samo njemu znanih razloga, mada ih nije teško pogoditi.

No, u svojim komentarima pod njihovu objavu na društvenim mrežama su taj odgovor dali Dubrovčani. Isti oni građani koji, za razliku od Zagrepčana, svoje večere i ručkove u restoranima plaćaju po cijenama kao i Britanci ili Nijemci, čija su primanja znatno veća. Ali ne žale 36 eura za pašticadu u Verandi. Naprotiv, pišu kako nikada nisu imali zamjerku na neko jelo u tom obiteljskom restoranu, kako se nikada nisu osjećali prevarenima i kako je apsolutno suludo davati ocjene o vrijednosti nečega što netko nije ni probao.

SRETNO, MLADOSTI!

Dubrovnik dao još jednu generaciju pomoraca

Maturanti Pomorsko-tehničke škole Dubrovnik proslavili su prošlog vikenda kraj srednjoškolskog obrazovanja. Mladi pomorci sa svojim pratiljama spustili su se u najljepšim vestitima niz skaline Hotela Rixos Premium Dubrovnik i spremno pozirali fotografima. Nakon fotografiranja uslijedila je zabava koja će se dugo pamtiti. Dubrovački dnevnik svim maturantima Pomorsko-tehničke škole Dubrovnik želi puno uspjeha dalje u životu i karijeri!

FOTO: GORAN MRATINOVIĆ

petak, 3. svibnja 2024.

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Marija, Željko, Kike i Pasko - ispod tende biti godi u predaha od jurnjave i posla prigodi

Maro, Nikša, Frano i Dragan - razgovor ugodni čeljadi iz Grada uvijek je skladan

Slađana i Verica - jednodnevan je bio proljetni susret Dubrovnika i omiljenih lepoglavskih čipkarica

Amira i Irena - šetnja do Neptuna je bez problema “odrađena”

Vera i Vera - jako

se vesele što i isto

lijepo ime “dijele”

Bogi i Tonći - susjed je susjedu prijatelj i podrška u svakom pogledu

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Stella i Ivana - umiljata djevojčica je mamina i tetkina ljubimica svakoga dana

i Zdravko - puni znanja i iskustava, jedan drugome imaju što reći bez suhoparnih rasprava

Izabela i Miron - neće se žaliti kad se toplina uspije ustaliti

Tonći i Paulina - lijepo je uživati u sunčanju i kavici na šetnici

Martina i Radica - za dodatni ukras zajedničke slike ništa ne može biti ljepše, nego najljepša ulica

Anamarija, Lara i Vanessa - stil i elegancija su im “adresa”

Ana,

Vedran

OD MARIHUANE DO AMFETAMINA

Pretragom stana u Mokošici

policija našla razne vrste

droga

Temeljem naredbe Općinskog suda u Dubrovniku pretražen je stan u Mokošici kojeg koristi 34-godišnji hrvatski državljanin.

Pretragom je u jednoj od prostorija stana pronađeno 6 pvc vrećica u kojima se nalazilo 550 grama amfetamina, dok je u drugoj prostoriji pronađeno pakiranje od 500 grama marihuane i četiri pakiranja od ukupno 22 grama marihuane te manja količina hašiša.

Sva pronađena droga je uz potvrdu oduzeta, a 34-godišnjak je uz kaznenu prijavu zbog sumnje da je počinio kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i promet drogama, predan u pritvorsku jedinicu Policijske uprave dubrovačko-neretvanske.

INCIDENT NA DUMOTIONU

Muškarac odbio slušati zapovjed policajca i zaustaviti automobil pa uletio među trkače

Ovogodišnje izdanje Dubrovačkog polumaratona Dumotiona prošlo je u najboljem redu i na visokom nivou u smislu organizacije, no zabilježen je jedan incident u prometu.

Dio prometnica je zbog održavanja utrka bio zatvoren, no jednog vozača to nije zanimalo. Naime, kad ga je policijski službenik na raskrižju Doma zdravlja upozorio

kako ne može dalje, on se oglušio na tu zapovjed, zaobišao fizičku barijeru u vidu prometnog znaka te uletio na područje na kojem se utrkuju trkači.

Iz Policijske uprave dubrovačko-neretvanske su potvrdili kako se dogodio slučaj nepostupanja po zapovijedi policijskog službenika te kako je u tijeku kriminalističko istraživanje.

PUTNIČKO-TERETNI BROD

Piše Ivo Batričević

foto PRIVATNI ARHIV

‘CIVITAVECCHIA’ je posjećivao Jadran više puta i pod različitim imenima, a nosio je i naziv svog

‘blizanca pokojnika’

Jedno je vrijeme bio i brod talijanske ratne mornarice, a u Dubrovnik se sidrio i pod imenima “LAZZARO MOCENIGO“ i “CITTA DI VENEZIA“

Stara novinska fotografija dolaska talijanskog putničkog broda CIVITAVECCHIA u grušku luku iz daleke 1955. godine nas je dovela do još jednog zanimljivog posjetitelja našega Grada. Na fotografiji iz 1961. isti je brod, ali pod imenom CITTA DI VENEZIA, slikan u luci Gruž pored Jadrolinijinog broda JEDINSTVO

PRIČA ZAPOČINJE DAVNE 1928. GODINE

Priča o njemu započinje 1928. kada je venecijanski brodar Societa Anonima di Navigazione di Venezia (San Marco Line) izgradio dva broda od po 1403 bruto registarskih tona za održavanje redovnih putničko-teretnih pruga iz Venecije prema Brijunima, Puli, Opatiji, Rijeci, Zadru i Anconi.

Prvi, LORENZO MARCELLO je zaplovio u kolovozu 1928. s navoza brodogradilišta Stabilimento Tecnico Triestino, dok je drugi LAZZARO MOCENIGO napustio brodogradilisošte Cantiere San Rocco Muggia pored Trsta u listopadu iste godine. Kršteni su imenima mletačkih admirala iz vremena Kandijskog rata i sukoba s carigradskom Portom za suverenitet nad otokom Kreta. Bili

su dugi 72 i široki 10,5 metara, a dvotaktni FIAT dizel strojevi snage 1200 KS. su im preko jedne propele omogućavali brzinu od 14 čvorova.

BRODOVI BLIZANCI DVA PUTA U DESETLJEĆU

MIJENJAJU VLASNIKA

U sljedećem desetljeću ovi brodovi blizanci dva puta mijenjaju vlasnika, prvi put 1932. kada je

Vrijeme čini svoje pa se LAZZARO MOCENIGO / CIVITAVECCHIA / LO-

RENZO MARCELLO / CITTA DI VENEZIA sredinom srpnja 1965., nakon 37 godina neumorne plovidbe, konačno zaputio prema svojoj prvoj i posljednjoj luci u Trstu gdje je uskoro izrezan u staro željezo.

San Marco Line ušao u sastav Adriatice, te ponovo 1936. kada su odlukom talijanske vlade prebačeni u flotu riječke Società di Navigazione Fiumana.

LORENZO MARCELLO i LAZZARO MOCENIGO su bili česti posjetitelji istočne obale Jadranskoga mora. U brošuri putovanja, organiziranih 1938. godine, talijanska putnička agencija CIT objavila je i dva tjedna turistička krstarenja putničkim brodom LAZZARO MOCENIGO, prvo s polaskom 16. rujna iz Rijeke (Fiume) tičući luke Split (Spalato), Dubrovnik (Ragusa), Pirej (Pireo), Krf (Corfu) i Zadar (Zara), a drugo s polaskom 24. rujna ponovo iz Rijeke, a taj put tičući luke Dubrovnik, Krf, Catania, Split, Venecija i Trst.

JEDAN SKONČAO KAO RATNI

BROD,

DRUGI JE IMAO BOLJU SUDBINU

Početkom Drugog svjetskog rata oba je broda rekvirirala Marina Militare, talijanska ratna mornarica.

Nažalost, LORENZO MARCELLO je sredinom lipnja 1943. nastradao i potonuo na morsko dno kada je u plovidbi kao D-20, pomoćni ratni naoružani transportni brod, između Barija i Patrasa naletio na minu kod rta Doukato (Santa Maura), najjužnije točke grčkog jonskog otoka Lefkada.

LAZZARO MOCENIGO je bio bolje sreće, pa je, nakon što je kao D-21 bez većih problema preživio rat, demobiliziran 1945. da bi već 1948. bio prebačen u flotu brodara Tirrenia za kojeg je pod novim imenom CIVITAVECCHIA održavao redovne

putničko-teretne pruge iz Genove prema sardinijskim lukama Cagliari i Porto Torres. Od 1955. je nakratko u floti venecijanske Adriatice koja ga ponovo vraća natrag u Jadransko more gdje plovi iz Venecije prema dalmatinskim i grčkim lukama kada prvi put pod novim imenom posjećuje i grušku luku.

Sljedeće je godine prodan brodaru Lloyd Mediterraneo koji mu, suprotno pomorskim običajima, daje ime u ratu stradalog broda blizanca LORENZO MARCELLO, a nakon samo još jedne godine ponovo mu mijenja ime u CITTA DI VENEZIA Ipak vrijeme čini svoje pa se LAZZARO MOCENIGO / CIVITAVECCHIA / LORENZO MARCELLO / CITTA DI VENEZIA sredinom srpnja 1965., nakon 37 godina neumorne plovidbe, konačno zaputio prema svojoj prvoj i posljednjoj luci u Trstu gdje je uskoro izrezan u staro željezo.

LORENZO MARCELLO je sredinom lipnja 1943. nastradao i potonuo na morsko dno kada je u plovidbi kao D-20, pomoćni ratni naoružani transportni brod, između Barija i Patrasa naletio na minu kod rta Doukato (Santa Maura), najjužnije točke grčkog jonskog otoka Lefkada.

Civitavecchia u luci Gruž

Citta di Venezia & Jedinstvo

SVAKA ČAST!

Neumoran je Željko Cota: U subotu prvi u sprint triatlonu, u nedjelju drugi na polumaratonu!

Otplivati 750 metara, biciklirati 20 kilometara i trčati pet kilometara. Dan nakon, trčati preko 21 kilometar. Pri tome uzeti dvije medalje. Dovoljno razloga za čuti dojmove 26-godišnjeg triatlonca s Gorice

Piše Rafael Barkiđija

foto Goran Mratinović / DD, Andro Tasovac / Marko Polo Challenge

Centralni događaj osmog izdanja DuMotiona, kao i svake godine, bio je polumaraton. Već dobro poznata dionica duga nešto više od 21 kilometar, ove je godine doživjela kozmetičke promjene. Na povratku iz Komolca trkači su išli i preko novouređene Lapadske obale. Najbrži je bio Amerikanac John Mieszczanski, s vremenom 1:15:00. Za njim je u cilj ušao član Triatlon kluba Dubrovnik, Željko Cota, koji je imao vrijeme 1:15:24.

„Prvi službeni nastup na DuMotionu. Do sada sam bio zec, držao bih balon s prolaznim vremenom. Dosta sam zadovoljan jer sam u zadnje vrijeme imao manjih zdravstvenih problema. Izgleda da sam odradio dobre pripreme preko zime, napravio bazu, i evo dobar re-

zultat. Čak moje najbolje vrijeme na polumaratonu” – istaknuo je Cota, nakon nove medalje na zidu.

Specifičnost ove rute je elevacija, odnosno, kako se slobodno može pojednostaviti, veliki broj uzbrdica i nizbrdica. I to ne baš kratkih. Prvo uz Boninovo, potom niz Gruž, onda po povratku uz Sud do Boninova. Mnogim trkačima s velikim ambicijama ovo je pravi test pa tako i Coti. Uz to, u ovakvoj se utrci mora dosta taktizirati i štedjeti. Velike uzbrdice ruše vrijeme.

„Nakon gužve na startu, odvajanja i razvodnjavanja, na Boninovu kreće nizbrdica prema Gružu. Tu sam bio treći cijelo vrijeme. Sve do ponovnog penjanja na Boninovo, gdje stižem

Željko Cota na pobjedničkom postolju u Korčuli na Marko Polo Challenge triatlonu

drugoplasiranog. Možda je nedostajao kilometar-dva da uhvatim i prvog, ali dobro je tempirao svoje vrijeme. Start se treba kontrolirati, jer kod nas je ovdje dosta brdovito, treba ostaviti energije za kasnije” – pojašnjava Cota. Dan prije dubrovačkog polumaratona, u subotu (27. travnja), uzeo je pobjedu na poznatom sprint triatlonu u Korčuli, koji nosi ime po Marku Polu. Iako je sprint distanca triatlona, kako i samo ime sugerira – kraća, odraditi sprint triatlon i polumaraton u 24 sata nije mala stvar u sportskom smislu. Otplivao je 750 metara, biciklirao 20 i trčao pet kilometara. „Moja druga pobjeda na Marko Polo Challenge događaju, koji je tamo pravi spektakl, cijeli vikend. U nedjelju sprint triatlon, u nedjelju half-ironman. Čestitam Goran Puligu, klupskom kolegi, on je ostvario drugo mjesto na half-ironmanu. Sprint triatlon mi je bio trening za nedjelju i polumaraton. Je li utjecalo na nedjeljni rezultat? Jest, može biti pozitivno, može biti negativno. To je trajalo manje od uru vremena, bez da sam morao nešto jače raditi, nisam imao previše konkurencije, ali pobjeda je tu. Dobro sam se osjećao i na polumaratonu” – priznao je dubrovački triatlonac, koji je dan nakon ove dvije utrke, u susretu povodom intervjua, izgledao kao da može odmah odraditi i cijeli maraton. No, neće Cota pamtiti samo sportski uspjeh dubrovačkog vikenda, već i atmosferu s dubrovačkih ulica. „Možda sam subjektivan, ali DuMotion je jedna od najljepših utrka koje sam odradio. A odradio sam ih puno po inozemstvu. Ne mogu ravnati puno utrka s ovom, organizacija, kvaliteta utrke, kvaliteta startnog paketa. Pa i volonteri, okrepne stanice. Tko nije, preporučam. Svakako, barem na 5k. Istina, dosta teških pet kilometara, ali ta uzbrdica od Suda do Boninova, to je čar ove utrke” – zaključuje Cota.

NIŠTA OD FINALA

Square „zapeo” u polufinalu, opet protiv stare boljke

Finale ovosezonske SuperSport Hrvatske malonogometne lige igrat će, kao i prošle sezone, Futsal Dinamo i MNK Olmissum

Piše Rafael Barkiđija

Foto: MNK Olmissum

Opet taj Olmissum. Prošle sezone u polufinalu SuperSport Hrvatske malonogometne lige Square je zaustavljen od omiškog kluba, a isti scenarij bio je i ove sezone. Odigrane su dvije utakmice polufinala u Gospinom polju, dvije u Omišu, nakon kojih slavi Olmissum s 3:1 u seriji. Olmissum je Squareovcima uzeo i plasman u finale ovosezonskog Kupa, usred Gospinog polja. Square je tijekom cijele sezone djelovao moćno, što potvrđuje i prvo mjesto na kraju regularnog dijela HMNL. No, futsal je sport u kojem pitanje favorita jednostavno ne postoji. To mu, uz atmosferu u malim hrvatskim dvoranama i dobru posjećenost, daje pravu čar. No, trenutna forma i trenutni momentum, puno su važniji faktor, negoli regularni dio i prethodne utakmice. Dubrovčani su uzeli pobjedu u prvoj utakmici polufinala u Gospinom polju (4:3), nakon čega je momčad trenera Frane Despotovića, ujedno bivšeg trenera Squarea, uspjela nanizati tri pobjede (3:2, 4:2 i 7:4). Tako ćemo gledati finale lanjske sezone, jer i aktualni prvak, Futsal Dinamo, također s 3:1 bio bolji od Pule.

Kraj sezone za Square, koji je i u Kupu i u Prvenstvu zaustavljen na koraku do finala. Uspjeh ili neuspjeh momčadi trenera Marina Jukića, može se diskutirati, ali ostaje činjenica kako su crveno-plavi ove sezone napravili veliki iskorak u igri. Uz to su, uz strana poja-

čanja (finac Lintula, Brazilci Dos Santos i Fillo), uspjeli zadržati dubrovačku okosnicu na okupu (Cvjetković, Đuraš, Kuraja, Primić i ostatak ekipe). Sve to pružilo je minute i minute dobrog futsala u Gospinom polju. Svidjelo se to i dubrovačkoj publici. Square je imao i ove sezone jako dobru posjećenost domaćih ogleda.

„Želio bih zahvaliti svima koji su bili uz nas cijelu ovu godinu. Igračima, upravi i svim navijačima koji su nas bodrili svaku utakmicu. Svaki je igrač, i danas, i cijelu sezonu, davao sve od sebe. Nismo imali ni sreće u ključnim trenucima. Mislim da je i jedna i druga utakmica u Omišu mogla poći na obje strane. Nijanse su presudile, a njihov golman je bio na vrhuncu. Tužan sam jer znam da smo radili, trenirali. Vjerojatno nešto nismo radili kako treba. Završilo je kako je završilo. Treba dignuti glavu i krenuti ispočetka” – istaknuo je nakon ispadanja najbolji strijelac Squarea ove sezone, Maro Đuraš, koji je skupio 19 pogodaka. Početak nove sezone za Square je krajem rujna/početkom listopada. Pitanje prvaka za ovu sezonu bit će riješeno kao i polufinale, tko prije do tri pobjede. Futsal Dinamo brani naslov, dok Olmissum pokušava doći do svog trećeg naslova. Pred dubrovačkom momčadi je odmor, ali i pripreme. Ostaje još za vidjeti i kako će izgledati momčad uoči ulaska u novu sezonu.

GRAD U ZNAKU DUMOTIONA

Ljudi iz 50 zemalja svijeta okupili se kako bi trčali uz najljepši pogled na svijetu

Proteklog vikenda, u Dubrovniku je održan Dubrovački polumaraton DuMotion. Osim na 21 kilometar, trčalo se i na pet kilometara, u 5K utrci građana, a održane su i dječja utrka Orlando, kao i utrka s najljepšim pogledom – ona preko zidina

FOTO: GORAN MRATINOVIĆ

Poljak Patryk Sobczyk i Dubrovkinja Luciana Benić bili su najbrži u 5K utrci građana

Pregršt zabave i u Studentskom domu

Amerikanac John Mieszczanski i Amerikanka Lauren Johnson pobjednici Dubrovačkog polumaratona

Mališani su se natjecali u dječjoj utrci Orlando

Veličanstveno je bilo na Stradunu

Tradicionalno je

trčao i Nevio Krešić

Skupili se natjecatelji iz 50 zemalja svijeta

Bilo je i zanimljivih oprava...

SVAKI TJEDAN zvonin JEDAN

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

PTICA TEK JE PTICA

Ptica tek je ptica kada je u letu

Ne letim ne pužem nego kročim sporo

I bolno a znam da odnijet će me skoro

I da ja sam ja kad − u svojem sam svijetu

A tog svijeta nema budući da sve tu

Što proživjeh bol je − trpjet sam je moro

Svaki dan i mjesec i god sam zaoro

Duboko sve rȁne u svakom svom ljetu

Zimi u proljeće jesen kad se sprema

Ne letim li pjesmom tada me i nema

I kopnim vidljivo i razboljevam se

Zvoninom jedino obstajem − ne dam se

U trenu sam spreman poletjet bez cilja

Konteso u maštu − sjajnih izobilja

19/4/24

SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN

MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN

Nije važno odakle dolaziš –važno je kamo ideš.

humanitarni prilozi

DVA SKALINA

Umjesto vijenca za pok. Nikšu Bendera, 50 € prilaže Ana Gržetić;

U spomen na pok. Nikšu Bendera, 160 € prilaže 4.d. razred O.Š. Župa dubrovačka;

Umjesto vijenca za Nikšu Bendera, 50 € prilaže Ana Dražina;

U spomen na pok. Nikšu Bendera, 100 € prilaže TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA DUBROVNIKA;

Umjesto vijenca za pok. Nikšu Bendera 50 € prilaže Vesna Tadić;

U spomen na gospara Tonka Žabicu, umjesto cvijeća, 30 € prilaže Marina Ćorić; Mjesto cvijeća za pok. gospara Tonka Žabicu, 50 € prilažu Boris i Zdenka Kurtela; Pizzeria Papillon donacija 66 €;

CARITAS DUBROVAČKE BISKUPIJE

U spomen - umjesto cvijeća za pok. Ivanku Lazić 40 eura prilaže Ambroz Čivljak

UDRUGA ZA DOWN SINDROM DNŽ

U spomen na dragu tete Lucu Robi i Sonja prilažu 30

EUR-a

U spomen na Lucu Čokljat obitelj Iva Novaković prilaže 50 EUR-a

U spomen na pok.Iva Kunića obitelj Dogo prilaže 30

EUR-a

CENTAR MASLINA

Ina Koprivec, u spomen na pok. Terezu Marić, umjesto cvijeća prilaže 30,00 EUR;

S K A N D I N A V K A

AUTOR: SLAVKO BOVAN GLUMICA NA SLICI S MUKOM, S TEŠKOĆOM IZVRŠNI BIRO

BIVŠI HRVATSKI NOGOMET. VRATAR

KOSTI PRSNOG KOŠA

8. I 25. SLOVO ABECEDE

STARA MJERA ZA TEKUĆINU

OTOČJE U MELANEZIJI

AUSTRIJA USIJANOST KNJIŽEVNIK, IVAN

KORALJNI OTOCI OSLOBAĐANJE JAJNE ĆELIJE

SERIJA GLUMICE NA SLICI

KRATICA ZA EUROPEAN AIR TRANSPORT PORTUGAL LITRA NEZASIĆENI UGLJIKOVODIK TORINO IRIDIJ KRALJ U ŠAHU IZDATI TAJNU

GLAVNI GRAD SUSJEDNE DRŽAVE ANCONA

LIŠAJ U BRADI OBOR BEKRIJE

ČUVENI BACAČ KUGLE BAYER

UVALA U LEDNIKU TVORNICA OPREME I STROJEVA

DIO GODINE NADZORNIK

SERIJA GLUMICE NA SLICI

VRSTA FILMSKOG PLANA KARLOVAC

ERBIJ KOŠARKAŠ KNEGO VICEVI

AZIJSKA DRŽAVA

MAČKA OD MILJA

KRATICA ZA URBAN LAND INSTITUTE

ILI JESTE ILI...

SIRĆE, KVASINA

VARESE ISTOK PRIPADNIK AZIJSKOG NARODA

STRUČNJAK U GRANI LINGVISTIKE

PORTUGAL RIMSKA BOŽICA,

KAZIVAČ ORIJENTALNIH PRIČA I PJESAMA

RIJEKA U MONGOLIJI

LIKOVNO DRUŠTVO

OKIDAČ

VRSTA ČETVEROKUTA

DUBROVAČKI DNEVNIK SLIKAR MALJEVIČ

KENKA, MIRANDA REPUBLIKA

VELIMIRA ZAJECA DAROVI

ISTA SLOVA REDOVNICA IZ GALICIJE (PUTOPIS)

ISTOK ZAPARA, OMARA

RJEŠENJE: Stipe Pletikosa, rebra, tor, dan, đš, atoli, kar, akov, polutotal, Nova Kaledonija, Am užerenost, Er, šale, ravi, Iran, Onon, maca, LD, I, Uli, oroz, nije, romb, ocat, oo, VA, I, Kerr, I, importirati, Ćiro, plav, zeko, Dalma, nedirak, ponor, Karami, A, ulagati, Arijan, TIC, zapakirati.

AUTO / MOTO

Prodaje se Opel Corsa 1,4 66 kwh, 2015.godište. Registriran do 09/2024, prešao 36 000 km. Mob: 091 319 2560

Opel Corsa 1.2 99. godište, u voznom stanju. Može i za dijelove, ali u cijelosti. nije registrirana. 097/661 6033

Prodavam Mercedes170 A, 2004.g, prešao 195000 km. Mob: 097/ 661 60 33

IZNAJMLJIVANJE

Iznajmljujem dva poslovna prostora u Dubrovniku u ulici

Ante Starčevića. Mob: 098 679 111

Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA

Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80

Prodajem trosobni stan od 65 metara kvadratnih u Lapadu, u zgradi Mercedesa, na odličnoj poziciji. Parking uključen. Cijena: 4000 eura za kvadratni metar. Zvati na: 092/3375466

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794

ZAGREB - SPLIT - DUBROVNIK

ZATON - DVOSOBAN

STAN U IZGRADNJI

69 M2 - 225.000 €

Dubrovnik - Vukovarska 17 - 1. kat

Kontakt: 095 466 2211

www.angelusnekretnine.hr

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob: 098 747 183

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodaje se stan na Montovjerni, 56 m2 (Kineski zid), pogled na Gruž. Mob:098 383 8869

Prodajem privatno građevinsko zemljište (zona M1-mješovita gradnja), prekrasan pogled na more, 960 m2, kompletna infrastruktura (cesta, struja, voda, kanalizacija). Cijena na upit. Kontakt +385 98 9230 545

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se stan u zagrebu (strogi centar) 78m2, 2850 eur/ m2. 098 277 363

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodaje se grob iz 19. st. na

jena 190 000 eura. Kontakt 099/642-8623

P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvide-

Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.

Kontakt: 098 244 390

groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Šesteročlana obitelj traži adekvatnu kuću/stan za stanovanje i kupnju na području Dubrovnika, od Mokošice do Župe dubrovačke, do 300 000 eura. Mob. 098 1700 511

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

Prodajem kuću u Rožatu. Ci-

no K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Oranica u Konavlima, 4 175 kvadratnih metara, put do parcele 50 metara, struja, voda i telefon, 13 eura po metru kvadratnom. Mob: 091/160-189

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Luka Šipanska, brižno održavan maslinik s omirinom 90

“Udruga antifašista poziva svoje članove zainteresirane za odlazak na komemoraciju u Jablanicu, 11. svibnja 2024. godine da se prijave na br. mobitela 098 528474 ili 092 1838487 te na br.telefona u Udruzi antifašista 332-737 svake srijede u vremenu od 15.-17.00 sati.”

m2 - 120.000 eura - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik095 466 2211

Slano, Grgurići, građevinsko zemljište na mirnoj lokaciji blizu mora - 1200 m2 - 250.000 eura - Angelus nekretnineured Dubrovnik - 098 676 009

Zaton, u prodaji imamo kuću s pet smještajnih jedinica blizu plaže, 195m2 - 630.000 euraAngelus nekretnine - ured Dubrovnik - 098 676 009

Popovići - građevno zemljište na mirnoj lokaciji, 1000 m2118.000 eura - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik - 098 676 009

Čibača, dvosoban namješten stan + garsonijera, parkirno mjesto, blizu škole – 90 m2 –297.000 eura - Angelus nekretnine - 095 466 2211

Prodajemo više građevinskih zemljišta u okolici Dubrovnika (Buići, Zaton veliki) - Angelus nekretnine - 098 676 009

Prodaje se građevinsko zemljište u Župi Dubrovačkoj – Lazine. Zemljište se sastoji od 3 spojene parcele i ima 984m2. Cije-

na 125000 eura. Mob: 098 9824 076

Zaton Doli, građevinsko zemljište s pogledom na malostonski zaljev – 2298 m2 – 298.900 €Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 466 2211

Šipanska Luka, u prodaji imamo stare kamene kuće za obnovu i nekoliko poljoprivrednih zemljišta u okolini - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik. Mob. 098 676 009

Za poznatog kupca tražimo manji studio apartman ili sobu s banjom u staroj gradskoj jezgri. Kontakt: Angelus nekretnine, Vukovarska 17 - 098 676 009.

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076.

KUPNJA I PRODAJA RAZNO

Prodajem valjak za peglanje BOSCH 85 cm. Cijena 350 €. 099 377 2297

Prodaje se šator za tri osobe, impregnirani. Cijena po dogo-

voru. Mob: 099 857 13 06

Prodajem med (vrijesak). Mob: 099/ 680 27 41

Poklanjam podnicu 190x90. 0958090993

Prodajem bijelu aluminijsku persijanu vel. 120x216 cm. Cijena 250 Eura. 0958090993

Poklanjamo modne lutke za butike, krojačice, KUD-ove. Mob: 0958090993

USLUGE RAZNO

Vršimo sve usluge kombi prijevoza. Dostave, selidbe, čišćenja stambenih prostora i šupa. Odvoz glomaznog otpada i svih ostalih materijala. 098 765 757

Meštar sa iskustvom pruža usluge sitnih popravaka, montaža-demontaža -prepravaka , tj. Svega onoga u kućanstvu što ne možete ili nemate vremena učiniti sami. Usluge : zamjena brava-rasvjetnih tijela -utičnica

-bojlera -vodokotlića - sanitarija, persijane -vrata (skidanje stare piture-popravci-pituravanje ), sitni zidarski i bravarski poslovi. Mob.098 7654 60

KAMENOKLESAR - Izrada grobnica, spomenika, nadgrobnih vaza - kamenica, nadgrobne knjige, brončana galanterija, slike od porculana, klesanje slova na spomeniku, čišćenje grobnica, klupice, skale, kolone, kamene ograde, dostava i montaža kamena. Mobitel: 0917285208.

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica

Uređujem okućnice vrtove, đardine, košnja trave, orezivanje. Pitanje, i sl 091 6143946

DEŽURNE LJEKARNE

- LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 29.4. do 5.5.

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 6.5. do 12.5.

preminuli

NIKO KLEČAK (1936)

MIHO LETO (1939)

KRISTINA MILIĆ (1932)

ANTUN MATKOVIĆ (1953)

DRAŠKO MILOJEVIĆ (1953)

MIRA BRAJEVIĆ (1944)

DIJANA ŠEMEŠ (1958)

Zadnja

Proslavljeni Novak Đoković uživao na koncertu Severine, publika mu skandirala

Proslavljeni tenisač Novak Đoković u utorak navečer se zabavljao na koncertu Severine u Culture clubu Revelin. Publika se oduševila kada je ugledala slavnog sportaša te mu je skandirala – Nole, Nole.

Prije koncerta, Đoković je popio piće u Cele na Stradunu, a fotografiju nam je ustupio naš sugrađanin i višestruki knez Porporele Nikša Jelčić Čile.

Prije koncerta popio je piće u Cele