Dubrovački dnevnik br. 190

Petak, 12. travnja

Petkom i svetkom atento godina V. / broj 190 / 2024. / issn 2718-3742

dubrovackidnevnik.net.hr sub pet ned pon uto sri čet

IZBORNO SUČELJAVANJE

Dubrovčani s lista za Sabor odgovorili na goruća pitanja

stranica 4

STOLJEĆIMA NISU IMALI

DOGAĐAJA

Otvorena placa, najavljena međunarodna zvijezda za doček na Stradunu stranica 20

NIKAKVA PRAVA

Odakle Srpskoj pravoslavnoj crkvi toliko nekretnina u Dubrovniku? stranica 22

BARBARA MATIĆ, DVOSTRUKA

SVJETSKA PRVAKINJA U JUDU:

Trud, rad i disciplina, no nužno je uživati u svemu tome! stranica 26

Drago nam je s ljudima dijeliti svoje znanje stranica 18

OBITELJ KOJA STOJI IZA

OBRTA ‘LASSIE’:

TJEDAN VELIKIH

Nakladnik

Dubrovački dnevnik j.d.o.o.

Kardinala Stepinca 52

Dubrovnik oib 84019117288

Glavna urednica

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica

glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Nikša Klečak

Ivana Smilović

Rafael Barkiđija

020/642-462 redakcija@dubrovackidnevnik.hr

Fotograf

Goran Mratinović

Željko Tutnjević

Kolumnisti

Maro Marušić

Vjera Šuman

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač

Nene Mojaš (Festivus)

Fotografija na naslovnici

Goran Mratinović

Dizajn

Studio Hrvatin & Studio Mater

Prodaja i marketing

Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

020/642-460

099 493 6200 marketing@dubrovackidnevnik.hr

Mali oglasi

oglasi@dubrovackidnevnik.hr

Tisak

Tiskara Zagreb

petak, 12. travnja 2024. Dubrovački dnevniK

Voda svuda, svuda, oko nas!

Piše Vjera Šuman

FOTO: EMICA ELVEDJI/ PIXSELL (ILUSTRACIJA)

Zokija je opet ponio trenutak pa je zadnjih dana u ratu s Butkovićem i potpuno je prepustio Plenkiju da u miru vodi svoju igru. Zato gledamo smirenog i pristojnog Plenkija do te mjere, da je pristojan čak i prema novinarima! Gledamo Plenkija onakvog kakvog smo ga vidjeli prije osam godina kad je došao na čelo HDZ-a. Onda se kroz godine transformirao u arogantnog i bahatog ‘velikog vođu’, da bi se sad vratio na početne postavke. Koji od ta dva Plenkija je pravi Plenki? Nadam se da je politički analitičar Božo Kovačević falio kad je svojevremeno rekao, komentirajući rat dva zagrebačka brda, kako smo nažalost prisiljeni slušati Plenkovićeve uljuđene laži i Milanovićeve prostačke istine. No, to nije

tema, nego izbori i izborna promidžba.

D a je Plenkijeva vlada iskoristila sva sredstva predviđena za obranu od poplava koja su se mogla povući iz EU fondova, ne bismo se sad toliko nervali zbog rijeka, pa makar se zvale i rijeke pravde. Ali, budimo realni, rijeke, manje-više, mirno teku. Osim kad podivljaju i pretvore se u bujice i poplave sela i gradove, pa se na sve strane postavljaju nekakvi ‘zečji nasipi’ i sve televizije izvještavaju iz poplavljenih sela, dok im mještani u kameru odgovaraju na pitanje: ‘Je li vas iznenadila ovolika voda?’. ‘Još kako me je iznenadila’, klima zabrinuto poplavljeni građanin: ‘Odjednom sam bio u vodi do grla!’. Voda je lajt motiv cijele ove, na sreću, dosta kratke kampanje. Vo -

da, doduše, zna biti i muljava. Grmoja grmi kako će svježom vodom isprati močvare korupcije i kriminala, dok se Plenkijeva ekipa drži one - valja nama preko rijeke. Svi Plenkijevi ljudi nasmijani, sretni i barem pet do šest godina mlađi i najmanje toliko tanji, slikali se pred Pelješkim mostom. Dobro, nisu premostili rijeku, nego more, što je samim time veći uspjeh, za razliku od nekih dovršenih mostova koji nikud ne vode. Ali onda im vrag nije dao mira i/ili ‘genijalni’ scenarist spota i svi dižu pogled u nebo i s ponosom škilje u avione koji prelijeću iznad mosta. To su trebali biti Rafali, ali kako ih je Zoki zaj*bao s terminom izbora, poslužili su i stari migovi ili koji već… Uz genijalno smišljenu poruku: ‘Bu -

dite mirni. Učinit ćemo Hrvatsku boljom nego je ikad bila!’ I ne mogu se žalit, nisam bila nimalo nemirna, sve dok nisam ugledala prestravljeno lice ministra Božinovića, lice kao da je izletjelo s plakata za horor ‘Vrisak 5’. Bome nakon toga sam se i ja, malo je reć, uznemirila.

M ožemo je izašao s odličnom predizbornom pjesmom ‘Zamisli’. Pjesma je kul, jedino su u video materijal gotovo real socijalistički utrpali sve živo - od radnika, seljaka na traktoru, preko željezničkih pruga i pčelara, do kućnih ljubimaca i mladih, uz sve svoje članove. Sve to nekako para ko nabacano lopatom. Dobar song ipak vadi cijeli spot. Ali apsolutna pobjednica s najboljim plakatom za ove

izbore je Katarina Peović. Na plakatu piše kako Katarina traži radnike za izgradnju novih zatvora za lopine! Uz napomenu kako je plaća odlična plus bonusi. Dobar! Tko god joj je to radio, odlično je i, ako ništa drugo, nasmijalo nas je. U moru obećanja, samohvale, prijetnji i/ili budućeg cvata i procvata, njen plakat i zezanciju baš moraš pogledati. A upravo to je i smisao promidžbene poruke.

Još je malo vremena ostalo do srijede kad ćemo izaći na izbore. Nitko nas nije naročito impresionirao, ali nešto i nekog treba odabrati. Hoćemo li glasati protiv, za ili tek toliko da nekog zaokružimo, na nama je. Najgluplje je ne izaći i pustiti da za nas odlučuju drugi. Sve je na vama! Eto vas.

Ima li po vama Dubrovnik problem s apartmanizacijom i kako biste ga riješili?

BONAČIĆ OBRADOVIĆ: U posljednjih sedam godina, posebno tijekom pet godina rekordnih proračuna i HDZ-ove vlasti, Grad je propustio iskoristiti prihode od turizma za gradnju gradskih stanova za dugoročni najam po kontroliranim cijenama. A time bi se negativni pritisci turizma, od kojeg svi živimo, smanjili. Novogradnja se mora regulirati, ne može se stambena zgrada u određenoj zoni graditi samo da bi svi stanovi bili za kratkoročni na-

PARLAMENTARNI IZBORI

jam. Treba postojati mjera po zonama. FRANKOVIĆ: Vjerujem da sam prvi javno upozorio na problem apartmanizacije uslijed koje, kao posljedica, urbanim sredinama, ne samo Dubrovniku, prijeti gubitak obilježja grada, a pritom u prvom redu mislim na odlazak ljudi. Budući da ni ja, ni moj tim, nismo samo od riječi nego od djela, Grad Dubrovnik je prvi grad u RH koji je donio akcijski plan djelovanja. Novi Zakon o turizmu pruža nam alate kojima možemo odgovorno regulirati to pitanje, prvenstveno donošenjem planova nosivog kapaciteta, a naš prvi, onaj za

povijesnu jezgru, očekuje usvajanje. Uslijedit će studije nosivog kapaciteta i za druge dijelove Dubrovnika gdje ćemo moći točno utvrditi kakav turizam želimo. Prema Ministarstvu sam već uputio prijedlog izmjena Pravilnika o razvrstavanju i kategorizaciji objekata u kojima se pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu koji glasi da se za stan u višestambenoj zgradi namijenjenoj stanovanju više ne može ishoditi rješenje o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. U konačnici treba ići u rekategorizaciju postojećih objekata, potičući kvali -

Piše Petra Srebrović

tetu smještaja i usluge. Ponavljam još jednom da se stečena prava neće dirati i zahvaljujem Vladi RH što iznova pokazuje da ima sluha za specifičnosti i potrebe hrvatskog juga.

GILJAČA: Svi smo svjedoci što se događa u prostoru, koliko je praznih nekretnina koje se grade isključivo za iznajmljivanje i kako to utječe na cijene, bilo za kupnju, bilo za dugoročni najam. Treba razlikovati nekoliko kategorija iznajmljivača, one koji iznajmljuju apartmane kao dodatnu djelatnost kojom popunjavaju svoj kućni budžet i one koji imaju pet, sedam ili 10 apartmana, što je zapravo gospodarska djelatnost koju treba staviti u druge okvire dozvola i oporezivanja. Mi živimo od turizma i uz turizam, ali da - mi imamo problem s apartmanizacijom kojega svi prepoznajemo i vrijeme je da hrabrim politikama odvojimo iznajmljivanje u kućanstvu od biznisa.

MIKUŠ: Dubrovnik prije svega ima problem s lošim građevinskim, arhitek-

tonskim i prometnim rješenjima i nepromišljenom razvojnom politikom koja, očito je, mora zadovoljiti mnoga „gladna usta“ ingropanih interesa. Ako je Grad, koji je zadan svojim geografsko-strateškim položajem, napustio politiku skladnog razvoja koji uvažava prirodu i kapacitet prostora još u prethodnim desetljećima, a jest, gradska vlast je, u zadnjih nekoliko mandata, uz lobiranje na nacionalnoj razini, trebala već domisliti načine koji će vratiti razvoj u gabarite održivosti. Problem apartmanizacije je usko povezan s problemom stanogradnje i treba ga rješavati na način da se zakonima i propisima zaustavi rastući proces prenamjene stambenog fonda u apartmane, odnosno poslovnih objekta za turistički najam. U Mostu predlažemo da se u svrhu zaštite prostora kao općeg dobra na lokalnoj razini, općine i gradovi osnaže tako da mogu učinkovito uvoditi poticajne i destimulirajuće mjere fizičkim i pravnim osobama koje se bave pru -

žanjem usluga u turizmu. Dok za neke djelatnosti to može biti izdavanje dozvola, za druge djelatnosti pogodnije bi bilo uvođenje nižih ili viših poreza ovisno o procjeni jedinica lokalne samouprave koje usluge i sadržaje treba ograničavati, a koje pak poticati. U konačnici, lokalne jedinice samouprave moraju imati i moć uspostave zabrana (npr. prekomjerne gradnje) ako procijene da određene aktivnosti degradiranju prostor. Smatramo da se tako može upravljati osobito brojem i vrstama ugostiteljskih objekata, a posebno smještajnih kapaciteta, kao i drugih sadržaja koji doprinose turističkoj potrošnji koja se ostvaruje na destinacijskom području.

MILUN: Mislim da je u Dubrovniku ipak previše apartmana. S druge strane, moramo imati na umu i kolika je potražnja, pa zbog toga nisam za zabrane, neka ljudi rade i zarađuju. Ipak, ono što meni možda i najviše  smeta su garaže koje se pretvaraju u apartmane, to bih odmah ukinuo, jer jedno -

stavno ne priliči nama, Dubrovniku i turizmu.

Kako postići da mladi u Dubrovniku dođu do nekretnine za život?

BONAČIĆ OBRADOVIĆ: Treba iskoristiti sve poluge turizma kako bi se izgradio stambeni fond Grada Dubrovnika za dugoročni najam. Zašto se to nije dogodilo do sada? Zbog nedostatka vizije i planiranja dosadašnje vlasti! Trebamo raditi na stvaranju dostupnog stanovanja, umjesto da se oslanjamo na zabrane koje ne adresiraju srž problema. Gradski stanovi za dugoročni najam po kontroliranim cijenama bi smanjili negativne pritiske turizma. Također, jedna od mjera je oporezivanje na više od jedne nekretnine s mehanizmima kojima se potiče du goročni najam stanova.

FRANKOVIĆ:

tit ću, prva je jedinica lokalne samouprave koja je osmislila i provodi modele stambenog zbrinjavanja mladih obitelji koje se nalaze pred nezahvalnom situacijom rješavanja stambenog pitanja. Ovo pitanje neodvojivo je od prethodnog i najezde krupnog kapitala zbog kojeg imamo apartmane koji većinu godine stoje prazni, a naši mladi teško mogu do prve nekretnine. Mi smo zato počeli izgradnju novih stambenih jedinica za mlade, najprije Mokošica, gdje smo smjestili 39 dubrovačkih obitelji, a slijedi još 50 stanova u Solitudu. Ove godine krenuo je program kreditiranja 30 mladih obitelji s 30 tisuća eura i taj javni poziv otvoren je cijelu godinu. Pripre -

sne jezgre u kojoj smo otvorili i novu osnovnu školu. Ove godine u stanove unutar zidina smjestit ćemo prvih šest obitelji s više djece. Kupujemo nove stambene jedinice u Gradu i dodjeljujemo ih u trajni najam. A druge sredine u Hrvatskoj mogu samo kopirati naše modele. I pozivam ih da to i rade. U tome je ključna potpora koju nam pruža Vlada i resorna ministarstva, među njima i Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine koje vodi aktualni potpredsjednik Vlade Branko Bačić.  GILJAČA: Javno dostupno stanovanje kroz priuštivi dugoročni najam u stanovima u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, osnova je budućeg planiranja kojim trebamo omogućiti stanovanje mladima. Također, reforma poreznih politika, oporezivanje prekomjernog nekretninskog bogatstva, kojima bi se u funkciju stanovanja vratile danas prazne nekretnine, jedna je od mjera koje zagovaramo. Treba uzeti u obzir nekoliko kategorija ljudi za koje planiramo program dostupnog stanovanja, od mladih, preko socijalnih kategorija do stručnjaka koji su nam potrebni za pružanje svih usluga građanima. Od liječnika i medicinskog osoblja, preko profesora u školama i na fakultetima, do svih drugih profesija koje nam nedostaju. Povećavanje stambenog fonda u javnom vlasništvu, gradnjom novih neprofitnih stambenih kvadrata, politika je koju Srđ je Grad zagovara od ulaska u politički prostor 2013. godine. Prije osam godina smo uspjeli amandmanom unijeti odluku o Fondu za kupnju nekretnina koju je tad usvojilo Gradsko vijeće. Međutim, svo ovo vrijeme to je bila mrtva točka u Proračunu, da bi prije nekoliko mjeseci napokon bio kupljen prvi stan od strane Grada Dubrovnika. Kao i u brojnim drugim slučajevima, uvijek smo na čekanju i odgodi od pet do osam godina, da ostali političari počnu primjenjivati politike koje predlažemo. Zato je na građanima da na izborima odluče, žele li one koji gase požar kad se razbuktao, ili je bolje upravljanje prepustiti onima koji prepoznaju potencijalni problem i predlažu mjere prije nego se raspiri vatra. Pozivam sve građane na tribinu „Javno dostupno stano-

Mato Franković

vanje“ koju smo s urbanistima, arhi tektima i sociolozima organizirali ove subote, 13. travnja u 20 sati u Hotelu Lapad, jer upravo ovu temu smatramo jednom od najvažnijih za budućnost Dubrovnika.

MIKUŠ: Most je u svome izbornom programu veliku pažnju posvetio stanovanju, konkretno predlažući novi koncept hrvatske stambene politike. Iz niza navedenih rješenja istaknuo bih ona koja bi mogla pomoći mladima u rješavanju važnog koraka u osamostaljenju i početku poslovnog i obiteljskog života. Postojeću instituciju APN (Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama) treba transformirati u Hrvatski stambeni fond koji bi povoljno financirao: programe gradnje javno najamnih i socijalnih stanova u gradovima i općinama, kupovinu i gradnju prvoga doma, kupo -

šta za gradnju stanova, programe prenamjene poslovnih i drugih prostorija, u državnom i privatnom vlasništvu, u stambene prostore uz obvezu davanja istih u najam. Na kupnju prvoga doma ne bi se plaćao porez na promet nekretnina kao ni na kupnju većih stanova uvjetovanu povećanim brojem članova kućanstva računajući pripadajuću veličinu stambenog prostora po osobi.

MILUN: Jedino u suradnji države, Grada i Županije se može riješiti taj problem. Mladima treba omogućiti subvencioniranje stambenih kredita jer znamo koliko košta kvadrat u Dubrovniku i da to čovjek s prosječnom plaćom jednostavno ne može priuštiti. Dakle, bez pomoći države, Grada i Županije mladi to jednostavno ne mogu.

Kako biste riješili problem nedostatnog broja liječnika i medicinskih sestara u Dubrovniku?

BONAČIĆ OBRADOVIĆ:  Liječnike trebamo motivirati poboljšanjem uvjeta i plaća kako bi ih se zadržalo u Dubrovniku ili privuklo da ovdje dođu. Ovo pitanje vuče problem kvalitete života u Gradu, koja je sigurno jedan od argumenata zašto se nitko od liječnika ne želi vratiti ovdje, to jest zašto se odlazi iz Grada. Započnimo s većim upisnim kvotama za srednju medicinsku školu te stipendiranjima. Za zadržavanje struke u Hrvatskoj je potrebna reforma zdravstva, bolje funkcioniranje i bolji uvjeti rada, rasterećenje liječnika i posebno liječnika obiteljske prakse s administracijom. Privlačenje liječnika je zadatak državne i lokalne zajednice od financijske stimulacije, stambene politike, zapošljavanje supružnika, osiguranih vrtića za djecu… FRANKOVIĆ: Govorim iz perspektive gradonačelnika Dubrovnika, ali i saborskog zastupnika koji je snažno i nizom inicijativa zastupao interese građana Dubrovnika i žitelja naše županije. Iako gradovi kao jedinice lokalne samouprave nisu izravno nadležni za zdravstvo, i taj problem smo prepoznali i počeli djelovati. Već godinama u našem godišnjem programu stipendiranja učenika i studenata naglasak je na zanimanjima u zdravstvu poput doktora medicine te medicinskih sestara i tehničara, a rezultat je taj da je za ovogodišnji natječaj za stipendije najbolji odaziv zabilježen za stipendije u obrtničkim i medicinskim zanimanjima. Drugo područje rada je opet neodvojivo od prethodnih pitanja i vezano je za stambeno zbrinjavanje. Usko surađujemo s Općom bolnicom Dubrovnik na programima stambenog zbrinjavanja, prvenstveno na području Pobrežja gdje smo proteklih godina kupili preko 90 tisuća kvadrata zemljišta. Grad i Bolnica potpisali su sporazum kojim se Grad obvezuje na dodjelu zemljišta djelatnicima u zdravstvu. Osiguranjem uvjeta za stambeno zbrinjavanje djelatnika u zdravstvu izravno potičemo zadržavanje mladih stručnjaka u Dubrovniku, što jest osnovni cilj ove inicijative.  GILJAČA: Stanje u kojem na mjeseč -

Anita Bonačić Obradović

noj bazi ostajemo bez liječnika i medicinskih sestara, uslugu održavamo preopterećenjem ljudi, skupim gostujućim stručnjacima i radom iz mirovine, je neodrživo i pokazuje svu nakaznost zdravstvenih politika proteklih desetljeća. Stoga je potrebno napokon imati političku opciju koja ima hrabrosti pokrenuti sveobuhvatnu reformu zdravstvenog sustava. Potrebno je jačati usluge u primarnoj zdravstvenoj skrbi i vratiti se postulatima Andrije Štampara i snažnih domova zdravlja. Treba financijski stimulirati liječnike i medicinsko osoblje da dodatne preglede u prekovremenom radu obavljaju u javnom zdravstvenom sustavu, pritom budu adekvatno plaćeni kao kad rade dodatno kod privatnika, a s time će se značajno smanjiti i liste čekanja. Potrebno je osigurati dostupno stanovanje svim nedostajućim liječnicima, ali pritom ne zaboraviti ni naše liječnike i medicinske sestre koji već sada rade enormni broj prekovremenih sati i održavaju sustav na životu.

MIKUŠ: Nedostatak medicinskog osoblja na svim razinama zdravstvene zaštite i liječenja nije samo lokalna specifičnost, već je nacionalni, državni problem kojega, stoga, treba početi rješavati na nacionalnoj razini. Između ostaloga, do povećanja broja liječnika i medicinskih sestara moguće je doći stipendiranjem zainteresiranih i darovitih učenika i studenata, povećanjem plaća, davanjem prednosti u stručnom usavršavanju zdravstvenih djelatnika onim pojedincima koji svoju profesionalnu i obiteljsku budućnost vezuju uz dubrovački kraj te razvijanjem sustava nagrađivanja i poticanja dodatnog rada zdravstvenih djelatnika koji postižu bolje rezultate. Ovaj problem bismo pokušali riješiti i kroz žurnu izgradnju javno-najamnih stanova i subvencioniranje stanarine, odnosno najamnine, za nedostajuće liječnike i medicinske sestre i druge nedostajuće kadrove, za što sredstva treba osigurati u proračunu lokalne i područne samouprave kao i u državnom proračunu.

MILUN : I kod ovoga pitanja mora postojati pomoć države, Grada i Županije. Dakle, treba se omogućiti doktorima koji dolaze iz drugih krajeva stambe-

no zbrinjavanje, bilo da je to dodjela stana ili subvencija za kupnju. Ako to dopuštaju prostorne mogućnosti, moguće bi rješenje bilo i nadogradnja kata bolnice gdje bi se smjestilo gostujuće liječnike. U suštini, bez suradnje svih navedenih tijela, možemo im davati kolike god plaće želimo, Dubrovnik je ipak skup grad i bez subvencije nećemo privući novi medicinski kadar.

Biste li poticali OB Dubrovnik u smjeru razvoja prema KBC-u i kako?

BONAČIĆ OBRADOVIĆ : Podržavat ću uvijek svaki cilj koji znači benefite pacijentima. Naša udaljenost do prvog KBC je 230 kilometara, broj pacijenata u sezoni se povećao... Ovo je dugoročni proces koji traži zadovoljavanje određenih zakonskih parametara (nastavna djelatnost studentima, znanstveno nastavna zvanja). Možemo započeti s kliničkim zavodima na kojima

imamo uvjete, razvijati kadrove te ići prema kliničkoj bolnici, a KBC u nekoj budućnosti, apsolutno da. To će biti dobro i za pacijente i za liječnike! FRANKOVIĆ : Uvjeren sam da nitko više od nas nije ulagao u zdravstveni sektor, iako ponavljam, nismo izravno nadležni. Ali zato smo gledali samo što je najbolje za naše građane, korisnike zdravstvene zaštite i usluga koju pružaju ustanove u zdravstvu. Već sedam godina istinski smo partner ne samo Općoj bolnici, nego i drugim ustanovama i organizacijama poput Doma zdravlja, Zavoda za hitnu medicinu, Crvenog križa. Zato sve što je u najboljem interesu naših građana mora biti u našem fokusu. Ako će taj smjer osigurati zdraviji sustav i bolju uslugu i zdravstvenu zaštitu naših sugrađana, i kako gradonačelnik Dubrovnika i saborski zastupnik bit ću za to.

Marko Giljača

GILJAČA: Nije problem u nazivu, nego u sadržaju. Mi se trebamo prvo izboriti za kvalitetno pružanje svih usluga koje su u paleti općih bolnica i snage usmjeriti prema tome, a tek dugoročno razmišljati o potrebi za većim statusom.

MIKUŠ: Budući da trenutno u Općoj bolnici Dubrovnik nedostaje 49 posto liječnika i 43 posto medicinskih sestara, bilo kakav govor o razvoju prema KBC -u predstavljao bi neodgovoran i populistički pristup. Stvari treba rješavati prema načelu prvenstva, a to znači da bi građani, korisnici zdravstvenih usluga, bili sigurno puno zadovoljniji kada bi postojeća OB Dubrovnik u potpunosti servisirala zdravstvene usluge u obuhvatu njezine djelatnosti. Stoga smatram da prvenstveno treba osnažiti pružanje zdravstvene usluge na razini primar-

ne zdravstvene zaštite s ciljem smanjivanja broja pacijenata koji se dijagnostički obrađuju i liječe u bolnicama te da treba objediniti izvanbolničku i bolničku djelatnost hitne medicine što će dovesti do izvrsnosti u zbrinjavanju hitnih pacijenata, kao i do bitne racionalizacije poslovanja hitne medicine. Jednom kada bude kadrovski zadovoljen sastav Opće bolnice, razvoj prema KBC-u nametnut će se kao logični razvojni slijed u brizi o zdravlju naših građana, jer Dubrovnik svojim položajem i važnošću za Republiku Hrvatsku to i zaslužuje.

MILUN: Mislim da Dubrovnik zaslužuje imati jedan klinički bolnički centar jer ovdje je gravitacija ljudi velika, što s našeg područja, što i s okolnih mjesta. Po meni, puno bi bolje bilo da Opća bolnica Dubrovnik bude KBC jer bi imali više sredstava, doktora, medi -

cinskih sestara i tehničara.

Podržavate li gradnju Centra za gospodarenje otpadom Lučino razdolje, ako ne, kako biste riješili problem s otpadom?

BONAČIĆ OBRADOVIĆ: CGO Lučino razdolje nije ekonomski isplativ, nema nedvojbeno dokazanu održivu ekološku komponentu, ima zastarjele mehanizme MBO te najbitnije od svega - nije prihvaćen od lokalne zajednice. CGO nam treba, ali na lokaciji koja nedvojbeno prolazi ekološku provjeru i za koju je napravljena objektivna Studija utjecaja na okoliš – temeljena na činjenicama, a ne interesima vladajućih. S razdvajanjem otpada smo na tek oko 13 posto, dok su mnogi drugi gradovi (gradovi sa SDP -om na vlasti) daleko napredniji i blizu europskog standarda. Penale koje plaćamo (samo 2021. smo platili 200.000 eura) smo mogli puno bolje iskoristiti, a naplaćat ćemo ih se još jer bismo do sljedeće godine trebali imati prosjek od 70 posto razvrstanog otpada. Sami izračunajte koliko je realno s 13 posto doći na 70 posto u godinu dana, koliko će nas koštati kazne i što je sve Dubrovnik mogao napraviti za te novce.

FRANKOVIĆ: Centar za gospodarenje otpadom Dubrovniku je potreban i za taj su projekt na lokaciji Lučino razdolje, provedene sve potrebne studije te se on izvodi, trenutno se rade pristupne ceste i temelji za trafostanicu. Prva faza sanacije odlagališta otpada Grabovica je provedena i idemo u potpuno zatvaranje odlagališta te u konačnici oplemenjivanje tog prostora i davanje potpuno nove društvene svrhe. Prema svim analizama, očekivano je zatvaranje Grabovice kroz dvije godine, odnosno krajem 2025. ili početkom 2026., a do tada ćemo u potpunosti implementirati i novi sustav gospodarenja otpadom u Dubrovniku što znači da će oni koji budu više razdvajali kućni otpad, imati i manje račune. Više razdvajanja znači i manje miješanog komunalnog otpada kojeg treba zbrinuti. Radimo na edukaciji građana, gospodarskog i javnog sektora i to je smjer u kojem moramo ići. Svakako nam je u interesu da se CGO izgradi u ugovo -

Josip Mikuš

renim rokovima, ali, ako bude potrebno, imamo i plan za premostiti period između zatvaranja Grabovce i početka rada CGO -a.

GILJAČA: Od početka ovog projekta snažno smo se zalagali protiv i nudili alternative. Prvenstveno zbog stava da je u krškom području nemoguće osigurati nepropusnost podloge i da rješenje koje je dobro za Ljubljanu, Zagreb i sve ravničarske gradove, „ne pije vodu“ u krškom i trusnom području. Nažalost, sad je CGO Lučino razdolje neminovnost, izvođači su uvedeni u radove i nama ostaje tek duhovna sfera ufanja da budućnost neće donijeti ekološku katastrofu. Osim vjere i nade, pritom je nužno da izvedeni radovi budu na najvišoj razini, a već sada kašnjenje od šest mjeseci u ishođenju građevinskih dozvola skraćuje rokove za izgradnju i sasvim je opravdana bojazan što će se sve dogoditi do konačnog završetka ovog projekta. Ne ulijeva nadu ni činjenica da je naša Agencija za gospodarenje otpadom zapravo mjerna jedinica nesposobnosti ove županijske uprave. MIKUŠ: Ne podržavam gradnju ovako planiranog CGO u Lučinom razdolju. U Županijskoj skupštini, zajedno s ostalim kolegama iz Mosta, zalagao sam se za reviziju postojećeg planiranog zahvata, kako zbog same lokacije koja je ekološki i okolišno neprihvatljiva, jer se nalazi u neposrednoj blizini Malostonskog zaljeva, najvažnijeg jadranskog i mediteranskog resursa prirodnih populacija europske plosnate (malostonske) kamenice, tako i zbog zastarjele tehnologije koja bi možda bila primjerena prije tridesetak godina, ali danas više ne. Problem treba riješiti uporabom novih tehnologija obrade otpada kojima prethodi razrađena metoda razvrstavanja, sabiranja i prikupljanja otpada što mi u našoj županiji, zahvaljujući lošim politikama aktualne vlasti, još uopće nemamo.

MILUN: Nikada nisam vidio kompletnu dokumentaciju, odnosno studije, pa znam ono što smo čitali u medijima. U slučaju da je istina kako bi se zagadio Malostonski zaljev i da bi se otpadne tvari slijevale u more, odmah bi zabranio CGO na tom mjestu i podržao gradnju na nekom drugom. No, ako su te priče samo spinovi, a ne isti-

na, onda zašto ne? Ponavljam, nemam dokumentaciju na uvid da bih mogao tvrditi, ali ono što naglašavam jest da nisam za zagađivanje mora i okoliša, posebno ne mjesta naših školjkara i dugogodišnje tradicije.

Podržavate li gradnju brze ceste do Zračne luke Ruđer Bošković i kojom trasom, onom koju su predstavile Hrvatske ceste ili nekom drugom?

BONAČIĆ OBRADOVIĆ: Ni pod razno. Javno sam dala podršku Mjesnom odboru Komolac i pomogla im u organizaciji tribine u samostanu u Rožatu. Opet imamo isti slučaj nerada dugi niz godina, uz sve poluge vlasti koje su imali na raspolaganju da brzo riješe problem (državna, županijska i gradska razina). Nisu uspjeli ni ucrta-

ti trasu ceste od Dubrovnika do Čilipa, a kamoli početi gradnju najvažnije gradske i prigradske ceste. Zahvaljujući građanima Komolca, Mokošice i Župe dubrovačke odbačena je predložena cesta koja bi nepovratno uništila prirodne ljepote grada Dubrovnika, ali i zaštićeni krajobraz! Treba napraviti nova trasiranja i započeti radove proširenja i obnove postojećih prometnica.

FRANKOVIĆ: Tu nema puno polemike. Bit ću za ono što je želja naroda, naših građana. Podsjetit ću da je prvi prijedlog trase kakav su predložile Hrvatske ceste izazvao glasno neodobravanje naših građana koji su izrazili bojazan da će gradnja brze ceste takvom trasom i u neposrednoj blizini izvorišta Omble, ugroziti kvalitetu ži -

Ričard Milun

vota, naštetiti prirodnim odlikama područja i ugroziti zaštićeni krajolik. Na našu inicijativu organizirali smo zbor građana i, prema riječima predsjednika Uprave Hrvatskih cesta Josipa Škorića, to je bio prvi i za sada jedini put da su se Hrvatske ceste odazvale jednom zboru građana, ali su zbog same važnosti projekta željeli čuti stavove građana. Oni su se čuli, jasno i glasno, a Hrvatske ceste su napustile takav plan trase. Da zaključim – brza cesta Dubrovniku je potrebna, a mi ćemo podržavati rješenje koje narod želi i ono koje će poboljšati i unaprijediti život svih građana i oplemeniti područje na kojem se realizira, a ne ga nagrditi. Uz navedeno, pozdravljamo odluku Vlade o gradnji autoceste do Dubrovnika i prve natječaje.

GILJAČA: Brzu cestu Dubrovnik –Zračna luka trebali smo već jučer. Nažalost, čekat ćemo je još neko vrijeme zbog kočutosti župana koji gura trasu protiv koje su svi - građanske inicijative, političke opcije pa čak i Grad Dubrovnik. Dokle god imamo ovakve politike na županijskoj razini, nema sreće od brze ceste!

MIKUŠ: Most Dubrovnik je nedvosmisleno i argumentirano, od samih početaka rasprave o predloženim koridorima izgradnje tzv. brze ceste do Zračne luke, zastupao mišljenje kako je prometnica koja će izravnije povezati Grad i Zračnu luku potrebna, ali je njezina predložena trasa loša i neprihvatljiva. Upravo je na inicijativu i pismeni prijedlog kojega je sastavio Mostov stručni tim, Gradsko vijeće Grada Dubrovnika u veljači 2021. donijelo Deklaraciju protiv projekta izgradnje dijela brze ceste OsojnikZračna luka Čilipi koji bi trebao prolaziti kroz područje značajnog krajobraza Rijeke dubrovačke i preko izvora rijeke Omble. Podržali smo i podržavamo stanovništvo Komolca i Mokošice u opravdanom protivljenju izgradnji ove trase te se nadamo da će povlačenje predstavljene Studije o utjecaju na okoliš navedene prometnice od strane investitora rezultirati prijedlogom novog rješenja koje neće ići Rijekom dubrovačkom već će struka pronaći adekvatnije, za okoliš i ljudsko zdravlje primjerenije rješenje. Na primjer gradnjom tunela kroz Srđ i odvođenjem trase dalje, iznad

naseljenog područja Župe dubrovačke, jer je i Župa, također, ugrožena postojećim prijedlogom. Stoga se Most Dubrovnik zalaže da se iz Prostornog plana Dubrovačko-neretvanske županije trajno izbriše varijanta koridora brze ceste sjevernim padinama Rijeke dubrovačke i sada predloženom trasom kroz Župu dubrovačku.

MILUN: Da su Bog dao i prije napravili brzu cestu do Zračne luke! Poštujem ljude iz Komolca, mislim da su oni bolje upućeni u problematiku od mene jer se njih to više i ticalo, a koliko vidim i vizure bi se narušile. Ipak, brza cesta nam treba, ali sam za to da struka napravi kvalitetnu brzu cestu, onu koja neće nikome naštetiti. To nikako ne smije bit nauštrb onih koji žive u tom kraju, u obzir dolazi samo pravedno rješenje koje donosi dobrobit.

Podržavate li uvođenje zone posebnog prometnog režima oko Grada?

BONAČIĆ OBRADOVIĆ: Ne podržavam! Opet isti HDZ-ov uzorak ponašanja: kad godinama zanemaruju problem njihovo je rješenje kažnjavanje građana i zabrane. Sedam godina se nije ništa radilo po pitanju prometa u gradu, niti jedna garaža nije izgrađena, niti jedno novo prometno rješenje koje bi olakšalo situaciju i sada odjednom pričamo o zabrani kao da su građani krivi za nesposobno rukovođenje gradom – jesu ako su njih zaokružili na lokalnim izborima (a to imaju priliku ispraviti i ove i sljedeće godine). FRANKOVIĆ: Malo je reći da podržavam uvođenje zone posebnog prometnog režima jer sam kao saborski zastupnik i potaknuo njeno uvođenje. Podsjetit ću opet da je u novi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na moj prijedlog uvršten pojam „zona prometa u zaštićenoj kulturno povijesnoj cjelini i kontaktnoj zoni”. Time je Grad Dubrovnik prva jedinica lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj dobila priliku upravljati prometnim sustavom na svom području s ciljem zaštite baštine i unapređenjem kvalitete života svojih građana. Odluku smo izradili, prošla je javno savjetovanje, dobili smo stotinu prijedloga građana i pokrenuli nabavu potrebne tehničke opreme kako bi već ove godine krenuli s testnom fazom jer uređenje

prometa u kontaktnoj zoni povijesne jezgre je uistinu kompleksno pitanje, ali mi definitivno znamo kako ga riješiti. U prvoj fazi je instalirana video oprema s tehničko-tehnološkim rješenjem za Bus Web Shop koji besprijekorno funkcionira i značajno doprinosi smanjenju gužvi i prometnog pritiska na kontaktnu zonu Grada.

GILJAČA: Problem imamo i svima je jasan, stoga je potrebno uvesti nova rješenja kako bi se smanjio prometni kaos oko Grada. Međutim, teško je raspravljati o prijedlogu kojeg nismo vidjeli. Gradonačelnik svako malo izbaci poneku kost iz sadržaja odluke, ali o njoj se ozbiljno može izjasniti tek kad budemo imali tekst prijedloga. Nažalost, po svemu što dolazi do nas, čini se da se odluka donosi populistički i sad se uvrštavaju razni partikularni interesi kako se ne bi izgubili glasovi na ovim i predstojećim lokalnim izborima. A tako se ne mogu donositi ozbiljne politike.

MIKUŠ: Smatram da bi veliki problem prometa i parkiranja u Dubrovniku prvenstveno trebalo rješavati ukopavanjem, tj. izgradnjom tunela i podzemnih prometnica i prečaca te izgradnjom podzemnih garaža. U tom smislu mislim da planirana zabrana prometovanja od Ilijine glavice prema staroj gradskoj jezgri i Boninovu, koja bi se odnosila i na građane Dubrovnika, nije dobro rješenje. Zalažem se za žurnu izgradnju više javnih garaža i parkirališta, posebno na najkritičnijim lokacijama (Nova Mokošica i Mokošica, Šipčine, Montovjerna, Ploče, Zlatni Potok i druge prometno ugrožene lokacije). Radi rješavanja problema prometnih gužvi i nedostajućeg parkirališnog prostora, kao i radi smanjenja zagađenja zraka na užem gradskom području, treba profunkcionirati sustav “Park & Ride”, ali ne kao dio olako danih predizbornih obećanja, što je do sada bio slučaj, već kao realni i brzo ostvarivi projekt.

MILUN: Podržavam uvođenje posebnog prometnog režima oko Grada i da ljudi koji tu žive imaju pravo prvenstva. Mora im se omogućiti da normalno dođu do svojih domova i parkiraju, jer svi znamo što se ljeti događa u prometu oko Grada. Mislim da treba podržati naše taksiste i autobusere, njima dati prednost vožnje oko Grada i tako smanjiti promet.

Dubrovački

Anita Bonačić Obradović, 14. na listi broj 15 ‘RIJEKE PRAVDE’

‘’Naš jug je predugo bio zapostavljen, unatoč saborskim zastupnicima koji se kunu u ljubav prema našoj županiji’’

Anita Bonačić Obradović vršiteljica je dužnosti predsjednice dubrovačkog SDP-a i gradska vijećnica Grada Dubrovnika. U svom dosadašnjem političkom radu ostala je zapažena kao najaktivnija oporbena vijećnica. U svom djelovanju nije se libila isticati nelogičnosti, upozoravati na nepravilnosti, a onim neizbježnim političkim dijalogom, preusmjeravati javne financije u korist građana. Po struci je liječnica dentalne medicine. Na nadolazećim parlamentarnim izborima nalazi se na listi broj 15 kao 14. kandidatkinja. Ovo joj je, kako kaže, posebna inspiracija jer građani krajnjeg juga imaju priliku pokazati da žele veće priznanje na nacionalnoj razini.

ŽENE U POLITICI

Iako su žene u politici i dalje manjina, sve ih je više i sve češće se odlučuju na političko djelovanje. Što je za vas političko djelovanje?

Znamo za onu uzrečicu kako žena drži tri kantuna kuće, a žena pomorca drži četiri. Ja bih tu dodala kako žene u politici drže sve kantune odnosno poluge za skladan i uspješan život cijele zajednice. Političko djelovanje isključivo vidim kao javnu službu i rad za koji odgovaram svojim sugrađanima. Ponosna sam što mogu uzdignute glave prolaziti Gradom i posebno me raduju svi pozitivni komentari na moj rad u Gradskom vijeću.

Koje su okosnice vašeg programa?

Osim promjena u cijeloj Hrvatskoj, vjerujem kako će posebne promjene doći i u Dubrovnik, a svoju kandidaturu fokusiram oko nekoliko ključnih točaka koje posebno muče stanovnike Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije.

DOSTUPNOST ZDRAVSTVENE ZAŠTITE

Imate li rješenje za situaciju u zdravstvu?

Svi kažemo – ‘’zdravlje je najvažnije’’, a proteklih osam godina dostupnost zdravstvene zaštite na području grada Dubrovnika i cijele županije nikada nije bila gora. Liste čekanja su sve duže, primarna zdravstvena zaštita je devastirana. Liječnici su preopterećeni administrativnim poslovima te neplaćenim prekovremenim satima. Brojni liječnici napustili su dubrovačku bolnicu pa čak i oni koji su rođeni u Gradu i imali su riješeno stambeno pitanje. Pacijenti su prisiljeni potražiti pomoć u privatnim bolnicama za pregled ili pretragu koja im spašava život. U zdravstvu vlada kaos te tiha privatizacija zdravstva pod palicom HDZ-a.

Sada kada je dubrovačka bolnica postala državna bolnica, treba pokrenuti niz postupaka kojima će se smanjiti, a za brojne pretrage i preglede ukinuti liste čekanja. Stranačko i loše rukovođenje bolnicom potrebno je zamijeniti stručnim i profesionalnim i to na svim razinama upravljanja.

‘’MIROVINE ĆE RASTI’’

Kakav je plan za umirovljenike?

Mirovine moraju biti veće jer umirovljenici su čarobnjaci koji preživljavaju s 250-350 eura u doba prevelikih cijena svega. Umirovljenici ne smiju biti zanemareni i njima se ne bi trebalo ništa “davati”, jer su oni zaradili svoje mirovine, i ne treba ih samo “nagrađivati” pred izbore. HDZ je odbio u Saboru prihvatiti promjenu izračuna mirovina i trajnog dodatka te tako u zadnjih sedam godina uskratio umirovljenicima veće mirovine te mirovine neovisne o vladajućoj stranci. To ćemo odmah mijenjati te omogućiti prosječnu mirovinu od 750 eura u prve četiri godine mandata.

‘’BESPLATNI VRTIĆI’’

Koje demografske mjere planirate provesti?

“Zdravlje

je najvažnije’’, a proteklih osam godina dostupnost zdravstvene zaštite na području grada

Dubrovnika i cijele županije nikada nije bila gora.

Možda sam idealist, ali stojim pri tome da dječji vrtići trebaju biti besplatni, što mogu postati izdvajanjem od 1 posto državnog proračuna već sutra, kao i da školarci trebaju dobiti besplatne materijale za školovanje.

Svjesni smo također kako je danas život postao preskup i kako mlade obitelji teško pronalaze stambeno rješenje koje se uklapa u budžet. Naša je dužnost osigurati sigurnost stanovanja.

Zašto se u sedam godina HDZ-ove vlasti, od toga pet godina rekordnih proračuna, nije ništa napravilo kako bi se ublažili pritisci turizma na cijenu nekretnina? Poluge turizma treba iskoristiti i regulirati cijene nekretnina koje nisu namijenjene za kratkoročno iznajmljivanje.

Jedan od načina jest gradski fond stanova namijenjen za dugoročni najam upravo mladim obiteljima. Novi modeli poticanja stanogradnje i revitalizacija zapuštenih objekata još su neki od alata koji su dostupni kako bi se ovo postiglo. Kombinacija ovih rješenja značit će veliku promjenu za životni standard mladih obitelji.

‘’GRADNJA VITALNE PROMETNICE’’

Što biste istakli kao prioritete u rješavanju problema u prometu u Dubrovniku?

Fascinantno je kako kroz osam godina HDZ-ove vlast na državnoj, županijskoj i gradskoj razini nije niti ucrtana trasa ceste od Dubrovnika do Čilipa, a kamoli započeta gradnja najvažnije gradske i prigradske ceste. Zahvaljujući građanima Komolca, Mokošice i Župe dubrovačke odbačena je predložena trasa ceste koja bi nepovratno uništila prirodne ljepote grada Dubrovnika, ali i zaštićeni krajobraz! Na ovo sam posebno ponosna jer su me žitelji Rijeke pozvali da im dam podršku i prepoznali su u meni saveznika koji brine za ljude.

Osim trasiranja ceste Dubrovnik-Čilipi, nije ni određena trasa cesta od Osojnika do grada Dubrovnika. Za osam godina na području Lučke uprave Dubrovnik i koncesija za Luku Dubrovnik nije napravljen nikakav pomak. Nekompetentni ljudi koji vode grad Dubrovnik i Lučku upravu Dubrovnik, predsjednici županijske i gradske organizacije HDZ-a nisu znali iskoristiti europska i nacionalna sredstva iako su imali vertikalu vlasti. Ovo je zaista posebno postignuće – kad imaš sve načine da problem riješiš, ali te očito boli briga! Ono što želim napraviti, kada Rijeke pravde preuzmu vlast, jest s građanima Dubrovnika, Župe i Konavala odraditi nove trase, te inicirati oz-

Sigurna sam da nema niti jedne osobe koja već odavno ne zna da svoj glas može dati isključivo onom pojedincu koji zastupa njegova stajališta i brani njegove interese. Možete podržavati ili ne određenu stranku, ali sigurno možete pronaći onu jednu osobu u koju vjerujete da će služiti vašim interesima.

Anita Bonačić

Obradović: ‘’Pred nama su izbori za Hrvatski sabor i sada je vrijeme da smijenimo korumpiranu i neuspješnu HDZ-ovu vlast s koalicijom stranaka predvođenih SDP-om koja neće oklijevati uvesti red i jednakost u sve pore društva’’

biljne radove na postojećoj cesti. Kroz tri godine započeti s izgradnjom vitalne gradske prometnice, Dubrovnik Čilipi i Osojnik – Dubrovnik

i čim prije nastaviti izgradnju lučke infrastrukture u Gružu.

Za sve ovo su nam dostupna europska i nacionalna sredstva, a što je najvažnije sva ova rješenja potrebna su građanima Dubrovnika što prije! Kad govorimo o prometu u mirovanju odnosno garažama, dosad nije izgrađena niti jedna jedina iako su bile spominjane u raznim predizbornim obećanjima vladajućih, a postoje jednostavna i realna rješenja. Gradnja u Dubrovniku se nastavlja bez razvijanja prometne infrastrukture, što naravno ima za posljedicu nevjerojatne gužve. Dubrovniku su potrebna sistemska rješenja, a ne brza i nepromišljena! Rješenja koja predlažu i daju stručnjaci, a ne stranačke iskaznice.

KULTURA I BAŠTINA

Koji su nedostaci u kulturnim politikama koje se provode?

Ne volim negativan pristup i nisam tip koji rečenicu započinje s “ti nisi ovo” ili “ti si ovakav”, ali nažalost to su činjenice. Za osam godina HDZove vlasti na čelu s gradonačelnikom Matom Frankovićem, ministricom kulture Ninom Obuljen Koržinek i potpredsjednicom Europske komisije Dubravkom Šuicom, nije obnovljen nijedan ljetnikovac, rijetko koji muzej, a nije napravljen ni plan za višestruko obećanu koncertnu dvoranu. Ljetne igre od velikog europskog festivala postale su lokalni događaj. Je li to sramota? Kulturom se treba baviti i baštinu čuvati, čuvati naš govor, naše običaje, ali i unaprjeđivati kulturu na ponos i diku svih nas – jer ipak smo zbog te kulture i nasljeđa poznati u cijelom svijetu.

PREFERENCIJALNO GLASOVANJE

Što biste poručili biračima?

Sigurna sam da nema niti jedne osobe koja već odavno ne zna da svoj glas može dati isključivo onom pojedincu koji zastupa njegova stajališta i brani njegove interese. Možete podržavati ili ne određenu stranku, ali sigurno možete pronaći onu jednu osobu u koju vjerujete da će služiti vašim interesima.

Pozivam još jednom sve vaše čitatelje da bez obzira na političke preferencije 17. travnja izađu na izbore! Izbori su blagdan demokracije i jedini dan u godini kada se vas izravno pita kako želite živjeti u našoj državi. Ako ostanete doma i ne odete na birališta, nemate se pravo kasnije žaliti, jer ste svojim neizlaskom odlučili da vam nije bitno kuda ova država ide!

Dragi građani, vi ste Rijeke pravde koje dolaze. Ne donose političari pravdu, nego građani. Mi smo tu da djelovanjem branimo pravednost i solidarnost. Vi odlučujete kome vjerujete da će vas tako i zastupati u Saboru. Dajte glas našem Gradu i zaokružite moje ime, Anita Bonačić Obradović, na listi broj 15, pod rednim brojem 14. Loše vlade biraju dobri ljudi koji ostanu doma! Vi nemojte ostati doma, izađite i glasajte!

PONEDJELJAK, 15.4. doručak dana

Američke palačinke sa javorovim sirupom i bobičastim voćem

Menu dana

Penne Carbonara

Kremasti umak sa slaninom, lukom, češnjakom i bijelim vinom

UTORAK, 16.4. doručak dana

Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama

Menu dana

Punjena paprika s mljevenim miješanim mesom i rižom, kuhane sa dimljenom slaninom u umaku od rajčice, poslužene uz pire krumpir

SRIJEDA, 17.4. doručak dana

Francuski tost sa kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu

Menu dana

Crni fettuccini sa morskim plodovima

Rajčica, bijelo vino, velike kozice, lignje i školjke, začinjene peršinom i svježim bosiljkom

ČETVRTAK , 18.4. doručak dana

Proteinski puding od kokosa i badema

sa chiom, granolom i šumskim voćem

Menu dana

Dalmatinska pržolica

Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom

PETAK, 19.4. doručak dana

Shakshuka jaja

Lagano poširana jaja u pikantnom umaku od rajčice sa povrćem i začinskim biljem

Menu dana

Hobotnica “al forno”

S mladim krumpirom, rajčicom, paprikom, češnjakom, maslinama i bijelim vinom

SUBOTA, 20.4. doručak dana

Shakshuka jaja

Lagano poširana jaja u pikantnom umaku od rajčice sa povrćem i začinskim biljem

Menu dana

Pečena teletina

Pečeni krumpir s povrćem i umak od pečenja

NEDJELJA, 21.4. doručak dana

Zarolani omlet punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom

Menu dana

Dalmatinska Pašticada

Juneći but kuhan u vlastitom umaku sa korjenastim povrćem, suhim šljivama i crnim vinom poslužen s njokima

Zalažemo se za ulaganje u obrazovanje, zdravstvo, sport, ali i brzu cestu po volji građana!

Socijaldemokrati su u ponedjeljak na placi u Gružu predstavili izborni program, s naglaskom na one projekte koji se odnose na Dubrovačko-neretvansku županiju

Socijaldemokrati su u ponedjeljak na gruškoj placi predstavili izborni program. Na predstojeće parlamentarne izbore izlaze u okviru koalicije “Naša Hrvatska” koju, uz njih, čine Hrvatski laburisti – Stranka rada i Demokrati te IDS i PGS. „Mi želimo obrazovni sustav kakav ima Finska, plaće kao Austrijanci, a da mirovine mogu osigurati dostojanstven život, kao što je to u Njemačkoj. Mi tvrdimo kako za umirovljenike možemo već na prvom proračunu osigurati veće mirovine za 30 posto. Kao ministar rada i mirovinskog sustava, prije 25 godina sam to i napravio, u teškim vremenima kad nije bilo novca. 220 tisuća djece je primalo dječji doplatak, za godinu dana smo taj broj povećali na 620 tisuća. I sad kažemo da za svako dijete u Hrvatskoj možemo osigurati dječji doplatak i da se on može odrediti u jednakoj visini za svu djecu, bez cenzusa, a onim obitelji-

ma koje trebaju pomoć, treba kroz mjere socijalne politike pomoći. Imamo način – od vaučera za ostvarivanje čitavog niza dječjih prava, besplatnih knjiga, pa dalje. Želimo osigurati da djeca u našim školama jedu zdrave obroke pripravljene od hrane koja se uzgaja i uspijeva u ovoj zemlji. Mi, u Hrvatskoj, nažalost nemamo ni poljoprivrednu, ni energetsku dostatnost i došli smo do toga da ovisimo samo o turizmu, koji jest prevažna grana, ali ne može 24 posto BDP-a počivati samo na jednoj privrednoj grani. Vi to u Dubrovniku itekako dobro znate“, izjavio je predsjednik Socijaldemokrata Davorko Vidović.

Nositelj liste za X. izbornu jedinicu Kuzma Tomašić kazao je nešto više o projektima za koje će se zalagati, a koji se odnose i na našu županiju.

„Prvi i osnovni problem Dubrovnika kojeg treba riješiti je brza cesta Dubrov-

nik-Zračna luka, ali brza cesta zbog koje nas naši unuci neće proklinjati. Tu cestu treba napraviti u suglasnosti s lokalnim stanovništvom i tako da ispunja sve ekološke uvjete koji su na snazi, ali i one koji su puno stroži“, izjavio je Tomašić. Kazao je i kako će se zalagati za ugrađivanje solarnih panela, kako u Dubrovniku, tako i u ostatku Hrvatske. „Jednostavno je rješenje – napravit će se tri tipska projekta za naše obiteljske kuće, a naši građani koji se odluče na to, od HEP-a će preuzeti rješenje koje im najviše odgovara, sukladno struci. Ići će se odmah u realizaciju, a u slučaju manjka sredstava, naše nacionalne banke će ih pratiti kroz tu investiciju. Dakle, u slučaju kreditnog zaduženja, kredit bi se vraćao iz prodaje struje tome HEP-u kroz pet, šest godina, ovisno o investiciji, a za 10 godina građani bi solarne panele trebali dobiti besplatno na svom krovu“,

Socijaldemokrati predstavili program u Dubrovniku:

izjavio je nositelj liste.

Kazao je i kako je jedna od glavnih mjera za koju će se zalagati smanjenje PDV-a na pet posto za sve proizvode koji se proizvedu na otocima, a najavio je i ulaganja u sport te dodao kako su ‘jedina stranka koja nosi program za sport’. Program je pisao proslavljeni rukometaš Vlado Šola.

„Lokalni sport je važan za zdravlje djece, no tu stoji samo jedna birokratska prepreka. Potrebno je da se sve donacije privatnika i gospodarskih subjekata tretiraju kao porezne olakšice, tako će u lokalni sport i male sportove ići puno više novca“, izjavio je Tomašić. Saborska zastupnica stranke u dosadaš-

njem mandatu Katica Glamuzina kazala je kako će se zalagati za kreiranje Centra za palijativnu skrb.

„U suradnji s liječnicima i udrugama, kreirali smo prijedlog programa koji bi stvorio cijeli jedan novi sustav unutar zdravstvenog sustava, koji bi trebao podići kvalitetu brige za palijativne pacijente u Hrvatskoj na jednu novu razinu. Predlažimo kreiranje Centra za palijativnu skrb za cijelu Hrvatsku, pazeći pri tom na regionalne razlike, koji bi radio na pripremanju projekata, kreiranju subspecijalizacije za palijativu, na tome da se vrednuje i rad zdravstvenih djelatnika koji volontiraju brinući se za takve pacijente“, izjavila je Glamuzina te spomenula

KANDIDATKINJA

Viktorija

Knežević

važnost inkluzivnog obrazovanja, poboljšanje statusa asistenata u nastavi i logopeda.

Mato Marlais iz Župe dubrovačke kazao je kako mu je iznimna čast biti na listi jer je predstavljaju ‘stručni i sposobni ljudi koji iza sebe imaju bogato političko iskustvo’. Potom je kazao što smatra najvećim problemom dubrovačkog područja. „Problem Župe dubrovačke, Grada Dubrovnika i velikog dijela županije je prometna povezanost. Atraktivna smo turistička destinacija, a gost prije dođe iz Londona u Zračnu luku nego u Dubrovnik ili Župu dubrovačku. To je jedan od osnovnih problema DNŽ“, izjavio je Marlais.

objasnila što je to preferencijalno glasanje, kako funkcionira i zašto je važno

Viktorija Knežević, kandidatkinja Centra, zauzela je sedmo mjesto na listi br. 15 ‘Rijeke pravde’ na predstojećim parlamentarnim izborima. Knežević radi u odvjetništvu više od 20 godina, za sebe kaže kako je osoba koja se svaki dan bori za prava svih onih kojima je ona potrebna te kako joj je cilj ući u Sabor jer to vidi kao mjesto putem kojeg najviše može utjecati na poboljšanje života sugrađana. Knežević je na društvenim mrežama objasnila što je to preferencijalno glasanje i zašto je ono važno.

„To znači da možete osim liste odabrati, zaokružiti točnu osobu imenom i prezimenom kojoj želite dati glas na listi. Često ljudi kažu - glasao bih za tebe, ali mi se ne sviđa onaj koji je tamo sa tobom. Ako koristite preferencijskog glasanje, onda nema tih prigovora. Glasate za tu, baš osobu koja vam odgovora i ne mora vas biti briga tko je još prije ili poslije nje. Ako ne zaokružite na listi konkretnu osobu, onda vaš glas ide onima koji su na početku sviđali vam se ili ne. Ide onako kako su stranke posložile. Prva mjesta na listama su redovito stvar koalicijskih i/ili drugih stranačkih dogovora. A birači na ovaj način dajući svoj preferencijski glas točno određenoj osobi mogu pokazati što oni misle i koga žele, neovisno o volji stranke ili koalicije. Ako osoba za koju glasate preferencijski skupi 10 posto glasova cijele liste, tada ona izbija na prvo mjesto, a ne onaj tko je postavljen od strane te stranke ili koalicije i ulazi u Sabor“, izjavila je Knežević.

„Svakome od nas političara nešto fali jer i mi smo ljudi kao i

vi. Netko je ovakav, netko onakav. Nitko nije idealan. Nisam ja, a niste ni vi.  Kad pogledam malo bolje ne moramo biti, niti vi ni ja, idealni da bismo bili dovoljno dobri. Dovoljno je možda 80 posto ili 50 posto od onoga što bismo željeli od sebe ili što bi drugi željeli od nas. Ne moramo biti savršeni!“, poručila je Knežević.

NA SEDMOM MJESTU LISTE ‘RIJEKE PRAVDE’

Rekonstruirana placa u Gružu počela s radom

Nakon završenih radova rekonstrukcije, središnja gradska tržnica u Gružu u ponedjeljak je započela je s radom. Placu su obišli gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković, direktorica investitora društva Sanitat d.o.o. Klaudija Barčot i arhitekt Dinko Peračić, autor idejnog arhitektonskog rješenja.

Gradonačelnik Mato Franković iskazao je zadovoljstvo završetkom projekta koji je, ocijenio je, bio iznimno zahtijevan, u najvećoj mjeri zbog strogih uvjeta konzervatora, ali i zbog pomične krovne konstrukcije s jedinstvenim sustavom otvaranja i zatvaranja. Izrazio je uvjerenje da će placa biti funkcionalna i na korist građanima i posjetiteljima kao reprezentativan javni prostor kakav Dubrovnik zaslužuje. „Od ovog prostora se očekuje puno – da bude mjesto gradskog života, svježe hrane, gastronomije, na neki način trg grada koji će povezati sve one koje zanima zdrav život i kvalitetna prehrana“, izjavio je arhitekt Dinko Peračić, koji je za svoje

projekte dobitnik mnogih međunarodnih nagrada i priznanja. Rekonstrukcijom je, podsjetimo, bio obuhvaćen cjelokupni prostor tržnice, osim ribarnice koja je prethodno rekonstruirana. Na samoj tržnici je u potpunosti zamijenjena podna površina, što uključuje sve podzemne instalacije, a prostor je natkriven konstrukcijom s velikim zaokretnim tendama. Također, tržnica je opremljena pokretnim prodajnim stolovima i dodatnom pratećom opremom. U sklopu rekonstrukcije uređene su i okolne podne površine pločnika te su izvedeni podzemni spremnici za otpad. Obnovljeni su i poslovni prostori uz istočni zid place te je rekonstruiran zid Gundulićevog ljetnikovca u skladu sa zahtjevima i uputama Konzervatorskog odjela u Dubrovniku.

Rekonstrukcijom gradske place dobiven i polivalentni prostor s različitim mogućnostima korištenja u poslijepodnevnim i večernjim satima.

NASTAVAK ULAGANJA Gradu preko pola milijuna eura za energetsku obnovu

OŠ Marina Držića – škole s posebnim programom

Projekt energetske obnove OŠ Marina Držića - škole s posebnim programom udovoljava kriterijima za financiranje bespovratnim sredstvima Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, izvijestio je Grad Dubrovnik Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU).

Od ukupno traženih sredstava od 520.121.30 eura, FZOEU, kao provedbeno tijelo, predlaže dodjeljivanje bespovratnih sredstava u iznosu od 510.227,67 eura, što čini 98 posto zatraženog iznosa, odnosno 80 posto odobrenih ukupno prihvatljivih troškova projekta od 637.203,42 eura.

Utvrđena ušteda primarne energije na godišnjoj razini nakon provedbe projekta iznosi 77,72 posto, dok se ušteda godišnje potrebne toplinske energije za grijanje procjenjuje na 64,65 posto. Nakon energetske obnove zgrade škole na adresi Volantina 6 udio energije iz obnovljivih izvora u godišnjoj isporučenoj energiji prelazit će 50 posto.

Bespovratna sredstva u iznosu od 510.227,67 eura, Gradu Dubrovniku dodijelit će se u okviru Poziva na dostavu projektnih prijedloga „Energetska obnova zgrada javnog sektora“, a u sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. - 2026.. Slijedi donošenje Odluke o financiranju te postupak dodjele bespovratnih sredstva u okviru navedenog Poziva.

SASTANAK DIONIKA U

TURIZMU Najavljeni novi letovi za zimsku sezonu

U Velikoj vijećnici Grada Dubrovnika održan je u utorak koordinacijski sastanak dionika u turizmu na temu zimske sezone i iduće predsezone, u organizaciji Zračne luke Ruđer Bošković, u suradnji s Gradom Dubrovnikom i Turističkom zajednicom grada Dubrovnika. Na sastanku je sudjelovao i dubrovački gradonačelnik Mato Franković. Gradonačelnik je ovom prilikom čestitao dubrovačkoj zračnoj luci na dovođenju Ryanaira i uspostavio broj novih izravnih linija s Dubrovnikom. To je rezultiralo porastom od čak 40 posto više turista u ovom razdoblju u odnosu na prošlu godinu.

‘’Avioni su puni i čestitam vam na toj hrabroj odluci jer ona ima pozitivan učinak ne samo dubrovačkog turizma nego i za turizam cijelog našeg područja, od Konavala do Dubrovačkog primorja. Mi se s našim programima vrlo aktivno pripremamo za zimski dio godine, a posebno za sami doček Nove godine. Vjerujem da ćemo 1. lipnja izaći s imenom međunarodne zvijezde koja će nastupiti na dočeku na Stradunu. Pri kraju smo pregovora, a međunarodnu zvijezdu imat ćemo u kombinaciji s jednom domaćom zvijezdom”, kazao je gradonačelnik Franković. Direktor Zračne luke Ruđer Bošković, Viktor Šober, najavio je za ovaj mjesec nastavak pregovora s avioprijevoznicima koji bi trebali povezivati Dubrovnik i svjetske destinacije tijekom zime. Ryainair će povezivati Dubrovnik izravnim linijama s Bečom, Dublinom i Londonom.

Croatia Airlines će letjeti za Frankfurt, Turkish za Istanbul dva puta odmah, a Easyjet bi do studenog trebao letjeti za London, s time da su u tijeku pregovori da se i ta linija produlji u zimu sljedeće sezone. Lot Polish će spajati Varšavu i Dubrovnik dva puta zajedno, Vueling Dubrovnik i Barcelonu, također dva puta zajedno, a nastavlja se Freebirdov charter program. U tijeku su i pregovori za još neke linije te je najavio kako je cilj da 2025./2026. Dubrovnik u zimskoj sezoni bude povezan s 11 međunarodnih linija. ‘’U ovoj sezoni očekujemo rast od 25 do 27 posto. Što se tiče broja operacija očekujemo značajan skok ove godine. Taj bi broj morao biti preko 20 tisuća. Primjećujemo kako prijevoznici koriste sve veće zrakoplove s puno više sjedala. Naša glavna tržišta sada su Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Španjolska. Glavna destinacija nam je London odakle ostvarujemo 13 posto prometa. Najveći i najbitniji partner nam je EasyJet koji čini četvrtinu prometa, a sljedeće godine bi to mogao biti Ryanair’’, izjavio je također Šober te je istaknuo kako je u fokusu dodatna veza sa SAD-om, na čemu također rade.

Direktor Turističke zajednice grada Dubrovnika Miroslav Drašković izvijestio je o aktivnostima i manifestacijama tijekom zimske sezone, poput Lumiarta koji prerasta u snažan festival. Istaknuo je također i marketinške kampanje usmjerene na tržište Koreje i Japana.

Slijedi potpuna rekonstrukcija Sportske dvorane u Gospinom

Grad Dubrovnik nastavlja s ulaganjima u sportsku infrastrukturu energetskom obnovom Sportske dvorane u Gospinom polju. Za ovu je svrhu Gradu odobreno bespovratno 1.676.290,37 eura.

Radovi će obuhvatiti obnovu fasade, zamjenu vanjske stolarije, ugradnju nove tehničke opreme za grijanje, hlađenje, ventilaciju i pripremu tople vode, ugradnju sustava dizalica topline, solarnih kolektora i fotonaponskih sustava za korištenje obnovljivih izvora energije. Ujedno će se izgradnjom pristupnih rampi za invalide provesti mjere za osiguranje pristupačnosti osoba s invaliditetom i smanjene pokretljivosti.

Nakon energetske obnove zgrade znatno će se smanjiti troškovi i smanjiti godišnje potrebne toplinske energije za grijanje za 61,19 % te godišnje primarne energije za 91,00 %.

Bespovratna sredstva Gradu Dubrovniku dodijelit će se u okviru Poziva na dostavu projektnih prijedloga „Energetska obnova zgrada javnog sektora“ Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine.

Stoljećima nisu imali gotovo nikakva prava

Odakle Srpskoj

pravoslavnoj crkvi

toliko nekretnina u Dubrovniku?

Povijest Srpske pravoslavne crkve u Dubrovniku vrlo je zanimljiva i relativno nepoznata današnjim stanovnicima. Ovaj tekst nastao je koristeći se ulomcima

knjige Kultura Srba u Dubrovniku 1790.-2010., koju je napisalo više autora u izdanju Srpske pravoslavne crkvene općine u Dubrovniku

Prema legendi, sv. Franjo Asiški izjavio je 1220. godine da će Dubrovnik propasti kada u njega prodre pravoslavlje. Katolička Dubrovačka Republika stoljećima je imala konzervativne zakone koji se tiču inovjeraca – muslimanima i pravoslavcima bilo je zabranjeno podizanje svojih svetišta, čak i noćenje unutar zidina. Jedini koji su imali prava bili su Židovi, ali ni njima nije bilo dopušteno da sinagoga ima vanjska obilježja. Nisu stari Dubrovčani bili toliko netolerantni prema drugim vjerama, koliko ih je bilo strah da će širenjem nekatoličkih ispovijesti propasti pomno gajen politički sustav.

Danas u Dubrovniku Srpska pravoslavna crkva ima u samom središtu bogomolju sv. Blagovijesti, ali ne samo to, nego i pregršt nekretnina koje, po lijepim ciframa, iznajmljuje za komercijalnu djelatnost. Kako je došlo do toga preokreta, ako znamo da tijekom stoljeća trajanja Dubrovačke Republike nisu imali skoro nikakva prava? Priča je vrlo zanimljiva, a stisnula se u relativno kratkom razdoblju. U drugoj polovici 18. stoljeća sve više pravoslavaca s područja Hercegovine doseljava se u Grad i počinje baviti trgovinom. Naposljetku dubrovačke vlasti 1790. godine dopuštaju

osnivanje pravoslavne parohije. Članovi novoosnovane parohije bili su trgovci porijeklom iz Hercegovine, Mostara i Sarajeva. Svoju religijsku službu održavali su u prvoj pravoslavnoj crkvi na području Dubrovnika, unutar kuće na Posatu. Izvana se nije vidjelo da je riječ o crkvi, točnije prema tadašnjim dubrovačkim propisima nije se smjelo vidjeti. Riječ je o kući sa sjeverne strane zidina, samo nekoliko stotina metara zračne linije udaljene od tvrđave Minčeta. Izvorno je to bio posjed obitelji Save Vladislavića (1669.-1738.), uglednog dubrovačkog trgovca i ruskog diplomata hercegovačkog porijekla, da bi ga kasnije kupila zajednica pravoslavnih stanovnika Dubrovnika kako bi u njemu uredila svoju prvu bogomolju. Na popisu stanovnika iz 1799. godine, u Dubrovniku je bilo 4175 katolika i 108 pravoslavaca.

ŠIRENJE PRAVOSLAVLJA U 19. STOLJEĆU Potom, početkom 19. stoljeća, dolazi do ulaska Napoleonovih trupa u Dubrovnik i pada Republike, a onda nekoć slavna država potpada pod Austro-Ugarsku. Francuzi i Austrijanci su tolerirali drugačije vjere pa pravoslavci u Dubrovniku dobivaju sve veća prava. Austro-Ugarska dopušta pravoslavcima

Svoj društveni status obitelj Bošković iskazala je izgradnjom obiteljske vile na Pilama 1865. godine. Kuću je kasnije naslijedila nećakinja Mileva Konstantinović, a poslije Drugog svjetskog rata posjed je nacionaliziran, a danas je kuća depadans Hotela Imperial Hilton

Piše Maro Marušić foto Zvonimir Pandža, Grgo Jelavić/PIXSELL

Katolička Dubrovačka Republika

stoljećima je imala konzervativne

zakone koji se tiču inovjeraca – muslimanima i pravoslavcima bilo je zabranjeno podizanje svojih svetišta, čak i noćenje unutar zidina.

Jedini koji su imali prava bili su Židovi, ali ni njima nije bilo dopušteno da sinagoga ima vanjska obilježja

gradnju nove crkve i oni je pod imenom svetog Arhanđela Mihajla podižu na Boninovu. Posjed na Boninovu, gdje će se crkva graditi, kupljen je od Jelene Pozzo-Sorge. No unatoč tome, pravoslavni su vjernici svoju bogomolju željeli i unutar zidina. Nije bilo lako pronaći idealnu lokaciju. Sredinom 19. stoljeća bogati dubrovački trgovci braća Božo i Niko Bošković, pravoslavci porijeklom iz Trebinja, kupuju kuću Vladislava Gučetića (Gozze) između Ulice Cvijete Zuzorić i Ulice od puča. Pravoslavna općina potražuje od braće Bošković da im ju prodaju po istoj cijeni po kojoj su oni kupili. Oni su na to pristali, ali nadležne vlasti im nisu dale dozvolu za gradnju crkve na toj lokaciji. Naposljetku pronalaze novo mjesto – palaču Gundulić s vrtom koju su od Frana baruna Ghetaldi-Gondola kupili 1867. godine. Odlučeno je da projekt gradnje pravoslavne crkve daju mladom splitskom arhitektu Emilu Vecchiettiju. Glavni uvjet je bio da trošak gradnje nove pravoslavne crkve unutar zidina ne prelazi 40 tisuća fiorina, no na kraju će se potrošiti više, jer su prilikom iskopa temelja uvidjeli da su došli do mora, pa su čitavu crkvu morali podignuti na veću razinu od prvotno planiranog. Inače, Vecchietti je u Dubrovniku osim pravoslavne crkve, radio i na zgradi gradske

vijećnice, te kazališta. Također, prvotno je bilo planirano da veliki majstor Vlaho Bukovac oslika interijer, ali bio je spriječen, pa je dobar dio slika, uključujući Posljednju večeru iznad oltarne apside nacrtao dubrovački slikar trebinjskog porijekla Anastasije Popović. Kroz 19. stoljeće neprekidno raste broj doseljenih pravoslavnih obitelji u Dubrovnik. Najpoznatija među njima bila je već spomenuta obitelj Bošković. Rodonačelnik obitelji bio je Vasilj Bošković (1787.-1838.), krojač iz Trebinja, koji se u Dubrovnik doselio za vrijeme francuskih vlasti. Osim svojim zanatom, Vasilj se uspješno bavio i narodnom medicinom što je pridonosilo njegovom ugledu. Njegov sin Božo u početku je trgovao raznim artiklima s Hercegovcima koji su dolazili na Tabor na Ploče, a kasnije je proširio svoju ponudu manufakturnom, kolonijalnom i luksuznom robom. Osim toga, ulagao je u pomorstvo, što mu je uz trgovinu, donosilo veliki profit.

BOŠKOVIĆ, NAJPOZNATIJA OBITELJ

PRAVOSLAVNE VJEROISPOVIJESTI

Jedan je od najzaslužnijih za gradnju crkve sv. Blagovijesti, bez njega se vjerojatno nikada ne bi izgradila. Zapisano je da nije štedio ni novca, ni truda za sreću i napredak pravoslavne općine dubrovačke. Ne čudi stoga što je obi

Pravoslavna crkva unutar zidina izgrađena je na mjestu bivše palače Gundulić

telji Bošković dodijeljeno počasno mjesto za obiteljsku grobnicu na groblju sv. Arhanđela Mihajla na Boninovu. Mramorna grobnica neobizantskih historicističkih oblika nalazi se uza sami zid crkve. Svoj društveni status obitelj Bošković iskazala je izgradnjom obiteljske vile na Pilama 1865. godine. Kuću je kasnije naslijedila nećakinja Mileva Konstantinović, a poslije Drugog svjetskog rata posjed je nacionaliziran, a danas je kuća depadans Hotela Imperial Hilton. Tu su kuću posjećivali brojni uglednici, a portrete članova obitelji naslikao je Vlaho Bukovac. Danas se oni čuvaju u Muzeju ikona Srpske pravoslavne crkvene općine u Dubrovniku kamo su dospjele nakon smrti Mileve.

Bila je poznata i obitelj Bravačić porijeklom iz Mostara. U svom su vlasništvu imali i ljetnikovac u Lapadu (Vila Rašica). Upravo u toj vili, Vlaho Bukovac je izradio niz portreta obitelji. Bukovac je radio i portrete za druge obitelji pravoslavne vjeroispovijesti, primjerice za Petra Marića koji mu je čak financijski pomagao u školovanju po europskim sveučilištima. To samo kazuje koliko je pravoslavnih obitelji uspijevalo u Dubrovniku tijekom 19. stoljeća. Sjajno su iskoristili slabljenje plemstva i jačanje građanstva toga vremena. Inače, Petar Marić jedno je vrijeme živio u Americi nakon čega se vratio u Dubrovnik te je 1857. godine osnovao trgovačku tvrtku za tkanine, manufakturnu robu i odjevne potrepštine, prvu takve vrste u Dubrovniku.

Još jedna pravoslavna obitelj koju moramo spomenuti jest Opuić. I oni su se obogatili trgovinom, a posjedovali su kuću na Pločama i imanje u Lapadu gdje je kao nadglednik bio zaposlen Nikola Medar iz Popovog polja (Dračevo) po kome je taj predio kasnije neformalno prozvan Medarevo. Kada vidimo sve ove uspješne pravoslavne obitelji tijekom 19. i prve polovice 20 stoljeća onda nas nimalo ne čudi odakle Pravoslavnoj crkvi toliko nekretnina, jer su te obitelji dio bogatstava ostavljale upravo Srpskoj pravoslavnoj općini.

PRAVOSLAVCI IMALI SVOJE ZADUŽBINE

Srpska pravoslavna općina u svom vlasništvu ima i palaču Sorkočević u Ulici Cvijete Zuzorić koju su 1855. godine kupili za 12 tisuća fiorina od Mata Puhijere (zato se u spisima često naziva Puhijerina kuća). Danas su u njoj smještene državne institucije Zavod za obnovu Dubrovnika, te Konzervatorski odjel Ministarstva kulture. Kada već govorimo o cijenama, napomenut ćemo kako su palaču Gundulić, gdje je izgrađena crkva kupili od baruna Frana za 30 tisuća fiorina zajedno sa susjed -

nom palačom Stay. Palača Stay, (gdje je danas parohijski dom crkvene općine sa stanom za svećenika) izgrađena je sredinom 16. stoljeća, a riječ je gotovo o jedinstvenom primjeru dvojne kuće u Dubrovniku. Također u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve je i Palača Pucić u Ulici od Puča. Nju su 1927. godine za 400 tisuća dinara kupili od Marice Bayer Stanković i Đura Rašice. Palaču Gučetić u Ulici od Puča već smo spominjali. Tu se planirala graditi crkva, ali na kraju se nije udovoljilo. Na kraju su je ponovno otkupili braća Bošković, a danas u zgradi djeluje Narodna knjižnica Dubrovnik. Baš poput Zaklade Blaga djela, i dubrovački pravoslavci imali su Zadužbinu Kovačević, a unutar nje djelovao je Sirotinjski dom na Posatu. Petar Kovačević ostavio je nekretninu Pravoslavnoj općini koja je i danas vlasnik. Još jedan Sirotinjski dom na Posatu novijeg datuma, djelo je pravoslavne zadužbine, ovoga puta Konstatinović koju je utemeljila već spomenuta Mileva, nećakinja obitelji Bošković. Brojne bogate pravoslavne obitelji iz 19. i prve polovice 20. stoljeća darivale su Srpsku pravoslavnu općinu u Dubrovniku, pa nam je sada puno jasnije kako i danas u svom posjedu imaju lijepi broj vrijednih nekretnina. Imali bi ih i više da su sve dobili povratkom nacionaliziranih objekata. Pravoslavci u Dubrovniku uspjeli su tako u relativno kratkom povijesnom razdoblju od nule doći do popriličnog bogatstva. Ovaj tekst prikazuje samo djelić tog pothvata u kojem je sudjelovalo znatno više aktera koje ovom prilikom uopće nismo spomenuli.

Još jedna pravoslavna obitelj koju moramo spomenuti jest Opuić. I oni su se obogatili trgovinom, a posjedovali su kuću na Pločama i imanje u Lapadu gdje je kao nadglednik bio zaposlen Nikola

Medar iz Popovog polja (Dračevo) po kome je taj predio kasnije neformalno prozvan Medarevo

Posljednju večeru poviše oltara naslikao je Anastasije Popović

Dubrovačko-neretvanska županija bogatija je za brojne projekte vrijedne preko 2 milijuna eura

Svi projekti predstavljaju ključne korake prema unaprjeđenju infrastrukture i životnih uvjeta diljem općina i otoka Dubrovačko-neretvanske županije

Dubrovačko-neretvanska županija obogaćena je novim projektima vrijednim preko 2 milijuna eura, odobrenim kroz različite programe podrške Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije.

Kroz Program podrške brdsko-planinskim područjima, Program za održivi razvoj lokalne zajednice, Program podrške regionalnom razvoju te Program razvoja otoka, odobrena su 24 projekta ukupne vrijednosti 1.938,800,00 eura. Uz dobivena bespovratna sredstva, Dubrovačko-neretvanska županija te općine će uložiti dodatna sredstva što će rezultirati ukupnim ulaganjem u životni standard od preko 2 milijuna eura.

Kroz Program podrške brdsko-planinskim područjima odobrena su dva projekta, a odnose se na drugu fazu adaptacije prostora primarne zdravstvene zaštite u Slanom u iznosu od 50 tisuća eura koju je prijavila Dubrovačko-neretvanska županija, te projekt općine Dubrovačko primorje koja je dobila 33 tisuće eura za adaptaciju nerazvrstanih cesta u naselju Točionik. Zaokružujući niz inicijativa usmjerenih ka poboljšanju lokalne infrastrukture, grad Metković se prijavio na poziv Programa podrške regionalnom razvoju 2024. te je osigurao bespovratna sredstva u iznosu od 38 tisuća eura za izgradnju nogostupa u ulici Petra Krešimira IV.  Kroz isti Program odobreno je i 75 tisuća eura za Dom zdravlja Metković kojim će se urediti prostor radiologije čime se stvaraju preduvjeti za novi CT uređaj.

Jedan od ključnih Programa je podrška regionalnom razvoju, čiji je cilj jačanje konkurentnosti i ostvarenje razvojnih potencijala područja koja zaostaju za razvijenim regijama. Kroz ovaj program, financiraju se projekti izgradnje, obnove i rekonstrukcije lokalne infrastrukture, poput javnih, socijal-

nih, komunalnih, gospodarskih i okolišnih objekata. Najviši iznos odobren je Dubrovačko-neretvanskoj županiji za nastavak uređenja društvenog doma u Kobiljači – faza 3, u iznosu od 60 tisuća eura. Dodijeljena su i sredstva drugim općinama u županiji, potičući tako šire područje na ostvarivanje svojih razvojnih ciljeva. Općini Zažablje odobreno je 33 tisuće eura za uređenje puta Vukov klanac – Brestica 2. faza, Općina Slivno dobila je 35 tisuće eura za izgradnju odvodnje oborinskih voda za nerazvrstanu cestu – NC 10 faza 1, a Općina Janjina je za uređenje i sanaciju prometnih površina i ulica dobila 30 tisuća eura. Općina Pojezerje osigurala je 30 tisuća eura za uređenje dionice poljskih cesta na dijelu Polja Jezero, dok je isti iznos osigurala i Općina Kula Norinska za drugu fazu izgradnje dječjeg igrališta i igrališta za vježbanje na otvorenom. U 2024. godini, najveći broj odobrenih projekata u Dubrovačko-neretvanskoj županiji dolazi kroz Program razvoja otoka, njih čak 14. Brojne općine u županiji su uspjele osigurati financiranje za razne inicijative koje će značajno unaprijediti kvalitetu života na otocima. Među tim projektima, ističe se energetska obnova Doma za starije osobe na otoku Korčuli, za što je dodijeljeno 67.500,00 eura. Grad Dubrovnik je za otok Šipan dobio financiranje od 105 ti-

suća eura za uređenje sportskog i dječjeg igrališta u Suđurađu u sklopu druge faze projekta. Gradu Korčuli odobreno je 20 tisuća eura za uređenje obale na otoku Vrniku, te 90 tisuća eura za izgradnju polivalentne dvorane u Račišću. Općina Blato osigurala je 63.400,00 eura za izgradnju športskih terena i dječjeg igrališta u drugoj fazi projekta na Prižbi. Općina Vela Luka dobila je 67.500,00 eura za uređenje šetnice, dok je u Općini Lumbarda odobreno isto toliko sredstava za uređenje centra i postojećeg dječjeg igrališta. Općina Janjina je za projekt izgradnje parkirališta u samome naselju osigurala 56.600,00 eura, dok je u Općini Janjina za uređenje rive u Sreseru osigurano 31.100,00 eura. Općina Orebić dobila je 50.500,00 eura za uređenje trga u Potomju, dok je za uređenje nerazvrstanih cesta na području Općine Ston odobreno 67.500,00 eura. Na otoku Lastovu, 66.800,00 eura dodijeljeno je za uređenje mjesta u trećoj fazi projekta, te 66.400,00 eura za uređenje urušene rive na otoku Prežbi. Općina Mljet osigurala je 30 tisuća eura za uređenje nerazvrstane ceste u Uvali Blace s dodatnim sadržajima.

Svi ovi projekti predstavljaju ključne korake prema unaprjeđenju infrastrukture i životnih uvjeta diljem općina i otoka Dubrovačko-neretvanske županije.

Dvostruka svjetska prvakinja i trenutni svjetski broj jedan:

„Trud, rad i disciplina, no ključno je uživati u svemu”

Barbara Matić, članica Judo kluba Pujanke, izborila je svoj treći uzastopni nastup na Olimpijskim igrama. Za 29-godišnjom Splićankom je niz dobrih r ezultata. Sreli smo je u Dubrovniku, kao posebnu gošću dubrovačkog Europskog kupa, što je bio i više nego dobar povod za razgovor. I to ne samo o judu...

Barbara, prije svega, kako vam je u Dubrovniku? Ovdje su, vjerujem, mnogi poznanici, kolege iz reprezentacije, pa i prijatelji. Drago mi je što sam dobila poziv od Dubrovnika 1966 da dođem ovdje kao gošća Eurokupa. Ove godine ne nastupam, ali došla sam uživati u suncu i gradu, malo podržati svoje kolege. Imam dobre prijatelje i kolege ovdje. S Ivom Oberan sam stalno, ona mi je cimerica, na isti se dan često borimo. Tu su i Petrunjela Pavić, Anđela Violić, Josip Bulić... Njih malo manje stignem viđati, ali stvarno znam koliko njihovi rezultati vrijede u Dubrovniku. Sad sam došla turistički, Iva se ne bori isto, pa smo se družile, bile na ručku, pile kavu...

Rio 2016, Tokio 2021, a sada ide nova epizoda: Pariz 2024. Vjerujem da je uopće teško zamisliti kakav osjećaj imaju sportaši kada izbore Olimpijske igre. To je prekrasan osjećaj, kada vidite koliko je teško otići na Olimpijske igre. Kada smo dvije u kategoriji, kada nijanse odlučuju. Ovo je prvi put u povijesti da se „mučimo” s time tko će na Olimpijske igre. Napokon imamo i dvije konkurentne judašice po kategoriji u Hrvatskoj. U Rio sam išla sama, u Tokiju smo bile nas tri, a sada konkuriramo s pet mjesta. Vidi se kako hrvatski judo raste i naši rezultati.

U svojoj kategoriji, do 70 kilograma, kartu za Pariz tražili ste protiv kolegice, ali i prijateljice, Lare Cvjetko. Kako to funkcionira?

Ova godina je krenula žestoko. Morali su se skupljati bodovi, jer su se 1. travnja zbrajali rezultati u našoj kategoriji. Nas dvije smo bile među osam najboljih na svjetskoj rang ljestvici. U međuvremenu, Lara se nažalost ozlijedila, pa nije mogla nastupati na ovim kriterijskim turnirima. Meni je godina super krenula. Znala sam da moram ostvariti dobre rezultate da bih otišla u Pariz. Tako da ova godina s tri zlata i jednom broncom je i više nego zadovoljavajuća. Ja i Lara smo putovale često, bile smo često i cimerice. Ona je mlađa od mene, ali dobre smo prijateljice. U reprezentaciji što god da treba, ili za fakultet, imamo super odnos. Općenito, mi cure u reprezentaciji smo super jedna s drugom. Još jedan od razloga zašto ovakve rezultate postižemo.

Proizlazi li to iz same srži sporta, iz same srži juda?

Često me pitaju što te je sport naučio. Ja sam uvijek govorila da mi kada padnemo, moramo ustati. Pružiti ruku protivniku, bez obzira ljutili se ili ne. Zadovoljan sudačkom odlukom

Piše Rafael Barkiđija foto Rafael Barkiđija; Luka Stanzl/Pixsell; privatna arhiva

ili ne. Takva su pravila. Moraš pokazati svoje poštovanje. To su neke stvari koje se mogu primijeniti na život. Kada su neki problemi, ne treba odustati, nego ustati i krenuti dalje.

Ali nije lako, nekako, sam si u priči, jer ipak govorimo o individualnom sportu. Judo je individualan sport, ali ne možemo ništa bez tima. Ne mogu ja sama trenirati. Meni treba sparing partner, treneri, drugi partner u klubu. Mogu sama raditi, ali nije to - to. Uvijek kažem, koliko god ovisiš sam o sebi na strunjači, ne možeš bez potpore cijelog kluba.

Vratimo se još malo na 2024. godinu. Na nekoliko velikih natjecanja ste pružili odlične izvedbe i time izborila Olimpijske igre vrlo uvjerljivo. Jeste li preskočili neka svoja očekivanja?

Ne mogu reći da sam preskočila očekivanja, ali sada se baš zaredao dobar niz. Napokon je nekako sve došlo na svoje mjesto. Mislim da sam zadnjih sedam-osam turnira bila u finalnom bloku i imam medalje, tako da niz traje već neko vrijeme. Kockice su se posložile i fizički i mentalno. I u pravo vrijeme. Neka nastavi tako i da ne bude ozljeda.

Matić je ove godine na četiri velika turnira osvojila četiri medalje. Zlatna je bila na Portugal Grand Prixu, Baku Grand Slamu i Tbilisi Grand Slamu. Brončana je bila u Parizu na Grand Slamu, jednom od najvećih turnira na svijetu, ako ne i najvećem

Koji su planovi za nadolazeće razdoblje? U Zagrebu 25. travnja počinje Europsko prvenstvo, a nakon toga u svibnju i Svjetsko prvenstvo u Abu Dhabiju. Valja tempirati natjecanja, a opet, zadržati formu. Tri velika turnira slijede, a očekivanja su velika. Da pitate mene, mog trenera i cijeli savez, svi bi jednoglasno rekli koju medalju želimo. Moj fokus i cilj su Olimpijske igre u Parizu. Naravno, neću doći nespremna na Europsko i Svjetsko, ali u glavi mi neće biti toliki presing. U glavi znam što mi je cilj. Svi mi smanjuju pritisak za ova dva natjecanja, premda ga ni sama ne stvaram. Imam svoje želje i ambicije. Na Europskom će biti domaći teren, domaća publika, što je uvijek mali pritisak. Ali to je i plus, kada imate publiku i tribine. Trener mi je rekao da se ne zamaram rezultatom, da uživam, da nije bitan rezultat. Treba odraditi turnire. Svjetsko je zadnji veliki turnir prije Olimpijskih, ali neću tada stvarati pritisak niti razmišljati da je Svjetsko prvenstvo u pitanju.

Igre u Riju su vam bile za iskustvo. Tokio je bio netipičan zbog pandemije i kalendara natjecanja. Što očekivati u Parizu? Ja sam rekla da će ovo za mene biti prve prave Olimpijske igre. U Riju sam imala 21 godinu, bila sam sama i nisam iskusila te Igre kako bih trebala. Još je bilo daleko. Prije toga sam bila i ozlijeđena. Izborila sam normu i probala. Treći mjesec te godine sam ozlijedila rame, pa sam praktički iz ozljede otišla u Rio. Dva mjeseca nisam bila u dvorani niti trenirala prije toga. Tokio je bio bez publi -

ke. Ta borba za treće mjesto, koju sam izgubila, ostavila je nekako gorak okus. Sada Pariz. Nekako najbolji rezultati u međuvremenu i najbolja očekivanja. Moje želje su najviše do sada. Vjerojatno će u Pariz doći obitelj i prijatelji. Bit će nas pet ili šest natjecatelja iz Hrvatske. Bit će super ekipa i unutra i vanka, jedva čekam.

Mnogi sportski kolektivi i savezi rade kampanje kako bi privukli i poticali ženski sport. To isto rade i političke opcije. Puno se priča o ženskim kvotama. Hrvatska ženska judo reprezentacija nema problema s time. Treba biti iskren i reći da su najviše uspjeha hrvatskog juda u zadnje vrijeme ispisale žene. Može li se to ikako objasniti? Muški su brojčano moćniji od žena i uvijek je više muških na natjecanjima. Ali eto, nekako se mi dobro držimo. Hoćemo se dokazati više, a onda time dolaze i rezultati.

Donedavno ste bili studentica FESB-a. Imate li vi uopće slobodnog vremena u životu?

Možda čak sada u zadnje i imam najviše slobodnog vremena. Gotov je faks, pa sada samo treniram. Magistrirala sam FESB . Držim i repeticije iz matematike i fizike nekada. To je jer su moji svi na poslu, pa da se ne osjećam krivo, da „ništa ne radim”. Ali naravno, treniram dva puta dnevno. Još sam uz to u Osijeku završila neke pedagoške predmete na Filozofskom fakultetu. Jednog dana bih htjela predavati matematiku u osnovnoj školi. To mi je neka želja. Svi mi kažu - što si završila faks da bi radila u prosvjeti? Ali eto, to volim.

Aktivni ste i na društvenim mrežama, to je primjetno...

Volim fotografirati. Volim pokazati to što radim. Mislim da bih nekada trebala i više. Nekada mi to oduzme vremena jer ne želim biti klasični influencer. Ja bih htjela pokazati sport i judo i tu sportsku stranu, nego li, primjerice, što obučem. Premda, nekada više upita dobijem koja je to haljina ili ruž na meni, nego nešto vezano za trening. Ali odgovorim na sva pitanja.

Moramo reći da su vaši uspjesi najzaslužniji za promociju juda u Hrvatskoj. To je činjenica.

Naravno, kada kažete moje ime, svi već znaju da je to judo. Možda me fizički ne prepoznaju, ali svi su čuli za Matić. Matićka ovo, Matićka ono... Drago mi je da ljudi moje ime vezuju uz judo i da pišem povijest hrvatskog sporta.

29-godišnja Splićanka aktivna je na društvenim mrežama, koje među ostalim, koristi i za promociju juda

Kako je biti žena u sportu u Hrvatskoj? S obzirom na to da ste po cijelom svijetu vidjeli kako to izgleda u nekim razvijenijim zemljama.

Ja mislim da je, što se tiče juda, teško biti trenerica. Jednako kao i judašica. To vam je

odricanje kao i kod sportaša. I trener mora biti posvećen sto posto. Trener je uz tebe na treninzima, natjecanjima... Ako misliš osnovati obitelj i biti roditelj, to bi bilo malo teško. Teško je voditi neku grupu, recimo od deset seniora, i biti roditelj. Ići na porodiljni... Tko bi me zamijenio godinu dana? To je jako teško. Zbog toga u konačnici ima manje žena u sportu. Ali u judu se radi na tome. To je super. U Hrvatskom judo savezu žena je predsjednica, ima podjednako muškaraca i žena ja bih rekla. Ali najteže je biti trenerica, to u svakom sportu vrijedi.

Zbog toga i proizlazi ta ambicija da biste voljeli jednog dana biti profesorica?

Trenutno nemam ambicije biti trener nekome, kao sebi. Ako ću prestati raditi judo, želim to prestati skroz. Odmoriti i smiriti se. Ne jer to fizički neću moći, nego jer se želim odmoriti. Ali, možda ću za deset godina poželjeti juda, pa ću htjeti uzeti neku malu Barbaru, pa s njom krenuti od početka. Kako ona bude rasle, tako i ja budem rasla u trenerskim vodama. Tko zna...

Koja bi vaša poruka bila mladim sportašicama, ali i sportašima?

Trud, rad, disciplina. Bez toga se ne može. Ali treba uživati u onome što radiš. Možda sam to prekasno shvatila. Uvijek je taj grč na natjecanjima, trema. To je dobro, ali treba uživati. Bez toga neće doći oni pravi rezultati.

Obitelj koja stoji iza obrta „Lassie“

„Drago nam je s ljudima dijeliti svoje znanje’’

Iza obitelji Škrabić je višegodišnje iskustvo rada sa psima koje je rezultiralo otvaranjem salona u kojemu pružaju usluge uljepšavanja pasa, ali i savjetuju vlasnike pasa i sve one koji to žele postati

Opće je poznato kako se pas smatra čovjekovim najboljim prijateljem, no u obitelji Škrabić pas je mnogo više od toga. Oni su zbog svoje ljubavi prema životinjama i na temelju dugogodišnjeg rada sa psima, odlučili otvoriti obrt za usluge skrbi za kućne ljubimce „Lassie“. U obrtu, između ostaloga, pružaju usluge uljepšavanja pasa, ali i savjetuju vlasnike i sve one koji to že-

le postati svojim bogatim znanjem o ovim kućnim ljubimcima.

Vlasnica obrta ‘Lassie’, Nika Škrabić ispričala je kako se rodila ljubav prema psima i što je dovelo do toga da otvore salon.

„Cijeloga smo života doma imali barem dva psa, a uz tu ljubav prema kućnim ljubimcima, bavili smo se uzgojem pasa, stekli smo i profesional-

„Jako je važno da vlasnik svoga ljubimca odgaja od „malih nogu“ odnosno od samog dolaska u obitelj. Svaka dobra navika koju pas stekne dok je još štetne, ostaje i kasnije, baš kao i loša. Zato je jako važna suradnja, upornost, volja i znanje kako bi pas i vlasnik izgradili lijep suživot. Greške vlasnika u odgoju mogu imati loše posljedice.’’

Piše Karla Kolundžija

Elle, radni njemački ovčar

Carrera, tibetanski mastif

no iskustvo u radu sa službenim vojnim psima, a aktivno smo sudjelovali i u radu Hrvatskog kinološkog saveza. Ta su iskustva i obiteljska sloga stvorili naš salon „Lassie“, govori Nika Škrabić.

BEZUVJETNA I ISKRENA LJUBAV

Može se reći kako ovoj obitelji kuća nikad nije prazna, trenutno su vlasnici tri velika psa.

„Ljubitelji smo velikih pasmina pasa. Oduvijek su

srcu najdraži bili dominantni, kućni i tjelesni čuvari. Trenutno smo vlasnici mužjaka i ženke tibetanskog mastifa te radne njemačke ovčarke. Ljubav koju psi uzvraćaju i pružaju bezuvjetna je i iskrena. Život sa psima teško je opisati i predočiti nekome tko psa nikad nije imao,“ priča Nika Škrabić. Osam godina već rade u salonu s raznim pasminama pasa. Prošlo je tuda mnogo pasa, malih, velikih, umiljatih, opasnih, ali i agresivnih. Kažu kako je svakom psu potrebno posvetiti vrijeme i dati priliku kako bi se što uspješnije ostvario dobar suživot.

PSU SE NE MOŽE LAGATI I PAS NE LAŽE

„Jako je važno da vlasnik svoga ljubimca odgaja od „malih nogu“ odnosno od samog dolaska u obitelj. Svaka dobra navika koju pas stekne dok je još štetne, ostaje i kasnije, baš kao i loša. Zato je jako važna suradnja, upornost, volja i znanje kako bi pas i vlasnik izgradili lijep suživot. Greške vlasnika u odgoju mogu imati loše posljedice. Te su posljedice vidljive ako znate „razgovarati sa psima“, psu se ne može lagati i on ne laže. Naravno, nisu sve pogreške nepopravljive,“ pojašnjava Nika Škrabić.

Svoje znanje o psima i kako treba s njima raditi, vrlo rado dijele s ljudima kojima je to potrebno.

Ivan i Nika Škrabić

„Cijeloga smo života doma imali barem dva psa, a uz tu ljubav prema kućnim ljubimcima, bavili smo se uzgojem pasa, stekli smo i profesionalno iskustvo u radu sa službenim vojnim psima, a aktivno smo sudjelovali i u radu Hrvatskog kinološkog saveza. Ta su iskustva i obiteljska sloga stvorili naš salon „Lassie“, govori Nika Škrabić.

Iako smatraju da je rad sa životinjama opuštajući i radije rade sa psima, nego s ljudima, Ivan i Nika Škrabić kažu ovaj posao ne može raditi svatko jer je potrebno puno iskrene ljubavi, strpljenja i prije svega dosljednosti.

‘’Kako bismo izbjegli pogreške vlasnika u odgoju pasa, odnosno da takve slučajeve smanjimo, nudimo besplatne savjete oko nabavke pasa, dresure, odgoja, socijalizacije i pravilne brige. Drago nam je kada ljudi dođu kod nas prije nego što

nabave psa i posavjetuju se oko izbora pasmine koja im najviše odgovara. Smatramo kako je kod odabira pasmine bitniji karakter od izgleda psa,“ zaključila je Nika Škrabić.

U ovoj obitelji, osim što pse smatraju najboljim čovjekovim prijateljima, i sami su prijatelji pasa i žele im samo najbolje, baš kao i njihovim vlasnicima. „Pas je ogledalo gospodara“, zaključuju uz misao kako zapravo ne postoje loši psi, samo neiskusni vlasnici.

Nika Škrabić s mušterijom Simba

Igrali se kancelarije

Životi naših roditelja bili su

neusporedivo lakši

od naših

Za razliku od današnje djece koja najveći dio dana provede ispred ekrana, mi smo u naše vrijeme, osamdesetih godina, neprekidno boravili na ulici. Smišljali smo svakojake igre – stavili bismo trstiku između dva zida, pa ju preskakali derući se Javier Sotomayor. Penjali bismo se na košćelu, punili sakete crnim bobicama, a od antena sa zgrade radili puhalice, pa susjedima šporkavali robu na sušilu. Bili smo kreativni čak i kada je padala kiša – uzeli bismo svatko svojeg puža, postavili ih na početak lokve, pa navijali čiji će prvi stići do zidića. No vjerojatno najbizarnija igra koje smo se dosjetili bila je takozvana ‘kancelarija’. Naime, dobar dio naših očeva i matera radio je u kancelarijama po raznim ‘dubrovkinjama’, ‘dalmacijabiljima’ i ostalim ‘jugodalmacijanešto’ poduzećima, pa bismo ih imitirali kako radimo u kancelariji. Znali smo od staraca uzeti stare putovnice, osobne iskaznice, pečate, svakakve druge papire, pa bismo se igrali birokracije. Gledajući iz današnjeg kuta, ne mogu vjerovati da nam je to bilo zabavno. Ova naša davna igra pala mi je na pamet kada sam prije neki dan vidio skup bivših Atlasovaca u Hotelu Libertas. Susret bivših kolega pun nostalgije, ali i raznih mitova. Nisu naši roditelji svjesni, ali njihov život i njihovi poslovi, uspoređujući ih s našima, bili su doslovno igra kancelarije.

REINKARNACIJSKI KREDIT

Prvo stan. Drug Tito dijelio je besplatno sta-

Nisu naši roditelji svjesni, ali njihov život i njihovi poslovi, uspoređujući ih s našima, bili su doslovno igra kancelarije Piše Maro

nove kao karanfile za prvi maj. Nisu oni trebali iskrcati 300 tisuća eura za suterensku šupu na Kantafigu gdje nema parkinga, butige, pekare, a bogme ni sunca, jer gleda u brdo, na sjevernu stranu. Danas netko bez naslijeđenog

stana, nekretninu može kupiti jedino s kreditom u banci za koji mu jamac mora biti isključivo Sai Baba.

-Dobar dan gospodine – kaže ljubazna djelatnica OTP-a – Vi ste gospodinu Marušiću jamac za kredit?

-Tako je. Ništa mu nije ostavila u nasljedstvo baba, pa je tu Sai Baba – odgovori učtivo duhovni učitelj.

-Vi, znači, jamčite da gospodin Maro Marušić u ovom životu neće izaći iz samsare?

-Da, Marušić slabo radi na duhovnom rastu i razvoju, stoga ne samo da mu ne gine sljedeći život, nego bojim se, još puno reinkarnacija – objasni Sai Baba.

-Ok, visosti – izvadi papir zaposlenica – Ako vi tako kažete onda ćemo mu omogućiti kredit koji može vraćati u ovom, pa nastaviti u sljedećem životu.

-Puno vam hvala, ništa ne brinite, Marušić će se sigurno reinkarnirati - zaključi Sai Baba. A drugo, posao je bio siguran kao zadnja linija Milana - Tassotti, Costacurta, Baresi, Maldini. Otkaz si mogao dobiti jedino ako ubiješ šefa, siluješ mu ženu, a psa otruješ smradom duriana. Čak i tada Disciplinska komisija Saveza komunista nećkala bi se ima li tu dovoljno razloga da se zaposleniku uruči prekid radnog

Nisu oni trebali iskrcati 300 tisuća eura za suterensku šupu na Kantafigu gdje nema parkinga, butige, pekare, a bogme ni sunca, jer gleda u brdo, na sjevernu stranu. Danas netko bez naslijeđenog stana, nekretninu može kupiti s kreditom u banci za koji mu jamac mora biti Sai Baba

odnosa. Radio se jedan, te isti posao – većinom u kancelariji – i tako sve do smrti. Nije bilo mijenjanja struka, cjeloživotnog obrazovanja i sličnih modernih izmišljotina. A najspektakularnije od svega nije bilo ni stresa, ni odgovornosti, jer niti je bilo privatnog vlasništva, niti konkurencije.

SMIJALI SMO SE AMERIKANCIMA

Kome su odgovarali zaposlenici Atlasa i brojnih drugih firmi? Tko je bio njihov vlasnik? Bilo je u društvenom vlasništvu, drugim riječima svih je bolio pišo kako će i koliko firma zaraditi. Pogotovo jer nije bilo klasične kapitalističke konkurencije. Htio, ne htio, Atlas će zaraditi samim tim što dolaze turisti, nema tu prevelike brige i pameti. Neće doći, recimo, neka velika svjetska korporacija i potaracati ih cijenom i uslugama.

Danas je konkurencija brutalna. Padne ti na pamet neka dobra ideja – recimo otvoriti Peppino i prodavati kvalitetniji sladoled. No drugi vide da ti je posao krenuo i već sutra eto pedeset peppina po cijelom gradu. Stalno moraš mislit što ćeš i kako ćeš. Nema spavanja, jer je jebena konkurencija uvijek budna. Tako je s taksi vozilima, restoranima, svim mogućim turama… Zarađivao ili ne zarađivao, svejedno, svi su pod stresom i bolesni. Pitanje je samo koju su genetske karte izvukli – hoće li ih udariti

na srce, štitnjaču, bubrege ili glavu? Nema danas zdravog čovjeka, kapitalizam i zdravlje idu ruku pod ruku isto kao ja i Scarlett Johansson. U ono vrijeme Atlasovaca, smijali smo se Amerikancima kako su debeli i kako svi odlaze na psihijatrijske kauče. Danas je situacija kod nas potpuno identična – svi su debeli, i muškarci, i žene, čak i djeca, i svi imaju problema s glavom. To je nama naša borba dala, branitelji su ginuli kako bi stranci kupovali i pumpali cijene nekretnina, kako bi strane firme zaposjele dalmatinske prirodne resurse i ispumpavale novac iz Hrvatske u Čile i druge ljamajebine... Drago mi je za Atlasovce što su imali dobar život. Bilo je tu vrijednih ljudi. Na kraju krajeva, naučiti onda engleski jezik bilo je teško kao danas mandarinski, ali ljuti me kada generacija naših staraca pametuje i popuje što bismo i kako mi trebali. Neka se pokriju po ušima i zahvale dragom Sai Babi što ne moraju vraćati kredite u sljedećem životu, što nisu upoznali surovi kapitalizam gdje ti obrana Tassotti, Costacurta, Baresi, Maldini ne da disati i živjeti, gdje ti je jedini smisao života nažderati se i naliti, pa ti stomak buja, kao sladoledarnice poslije Peppina, sve dok te ne ubije...

Da generacija naših roditelja išta razumije, svaki dan bi nas nazvali i rekli nam: -Svaka vam čast, djeco, jest vam zeznuto, za razliku od nas koji smo se igrali kancelarije.

Posao je bio siguran kao zadnja linija Milana - Tassotti, Costacurta, Baresi, Maldini. Otkaz si mogao dobiti jedino ako ubiješ šefa, siluješ mu ženu, a psa otruješ smradom duriana. Čak i tada Disciplinska komisija Saveza komunista nećkala bi se ima li tu dovoljno razloga da se zaposleniku uruči prekid radnog odnosa

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

Zbunjene krave

Domaći mljekari se žale kako, zbog proljetnog pomicanja sata unaprijed, krave daju znatno manje mlijeka. Kad rano jutrom dođe vrijeme mužnji, mlijeko još nije gotovo, krave još u polusnu preživaju pa tako u dobroj mjeri sabotiraju proizvodnju. I drugi europski uzgajivači krava su otkrili da je ljetno računanje vremena izazvalo neurotično mahanje repova muznih krava, za što je kriv onaj neuhvatljivi sat manjka noći, koji se izgubio u travnju. Poznati škotski kravolog tvrdi da je kravama ukraden baš taj važni sat vremena za pripremanje mlijeka. Krave, te kolateralne žrtve ljudskog petljanja po vremenu, potpuno su zbunjene. Njihovi interni goveđi kronometri, kalibrirani prema položaju Sunca, poludjeli su. Zato čežnjivo zure u horizont, zasigurno razmišljajući o uzaludnosti ljetnog računanja vremena. Stižu brojni zahtjevi da se Europska komisija sastane na hitnoj sjednici kako bi se pozabavili krizom. Predlažu organiziranje Savjetovalište za krave; terapeuti koje financira EU provodili bi grupne terapije za traumatizirane krave u utočištima za meditaciju, na idiličnim planinskim pašnjacima, uz predavanja poput: Zen i umijeće održavanja vimena. Posljednja riječ nauke.

Saborska fotelja je san Hrvata svih dobnih skupina, prema podacima Državnog izbornog povjerenstva, najstariji kandidati za saborske zastupnike imaju 95 i 87 godina, a najmlađi 18 i skoro 19. Naš najstariji kandidat, gospar od 95 godina, ako bude izabran u Sabor, predano će sjediti za bolju Hrvatsku i zalagat se za besplatni čaj u saborskoj kantini, a prema potrebi će mladima održavat kolokvije o sretnim vremenima prije interneta i mobitela.

Gospođa (87) ima svoj moto: ako sam mogla preživjet dva rata, mogu preživjeti i saborske sjednice! Zalagat će se za demografski rast, a osim besplatnih tečajeva za pletenje vunenih bječava, borit će se i za besplatno opuštanje svih penzionera u toplicama. Naši najmlađi kandidati obećavaju ‘novu eru politike’. Njihova prva inicijativa: selfie s predsjednikom Sabora na svakoj sjednici! A potom i druga: besplatni Wi-Fi za sve članove stranke, kako bi skupili što više lajkova na Instagramu. Debata? To je samo prilika za selfije i hashtagove.

Izbori su važni i za Crkvu, pa su svoje predizborno oglašavanje hrvatski biskupi nazvali širenjem Evanđelja i socijalnog nauka Crkve. Crkva ne želi utjecat na rezultate izbora u sekularnoj državi, nego samo ne želi pobjedu onih koji krše Ustav, zagovaraju pobačaj ili rodnu ideologiju. Eto, jasno je da se Božji namjesnici ne prte u politiku, nego samo iznose svoje mišljenje na javnoj TV, deset dana prije izbora.  Iz opozicije se čude što biskupi nisu bili još jasniji, kako bi ih cijelo stado lakše razumjelo pa jednostavno rekli: iskažite ljubav prema domovini, glasajte za HDZ. Sve zato kako neuk puk ne bi promislio da pohlepa, lopovluk, laži, varanje, korupcija, nepotizam i mito, nisu ljubav prema domovini. Neki su pokušali zamislit crkvene demokratske izbore i pravo vjernika da u njima sudjeluju. Zamišljali su oni i da sekularizam, znači odvajanje Crkve od države. Kad tamo, u školu se vratio nauk vjere, izbačen je svjetovni nauk, protjerana je svjetovnost u ime svetosti, a vjersko-folklornom sintagmom su ih uvjerili da je sad sve u Božjim rukama. Treba li onda Darwina izbacit iz škole? Ako su ljudi evoluirali od majmuna, zašto majmuni još uvijek postoje? Ili je majmun samo umislio da je čovjek? Gdje je sad pametni Darwin, kad nam treba?

U Splitu je Dinamu ponizio Hajduka dva puta u istom tjednu. Zato su ljubitelji sporta u Splitu, iz bezuvjetne ljubavi prema svom klubu, probili ogradu, razbili Poljud i grad, a bengalkama nadimili policiju i neprijateljske navijače. Nekima se činilo da bi bilo isto i da su utakmicu dobili. I kad gube i kad tuku, uvijek vjerni svom - Hajduku. Drugi kažu, maskirani Torcidaši nisu članovi Hajduka, nego udruge naš – HAMAS Gradonačelnik Beograda iznenadio je Balkan svojom najnovijom zavodljivom pričom. Odlučio je da će Kuća cvijeća, gdje još uvijek počiva drug Tito, postat Muzej srpske povijesti. Jer gdje ćeš boljeg mjesta za srpske velikane od onog gdje je pokopan komunizam? Baš njih briga što nam je pokojnik vratio Istru i Dalmaciju pa su mu zahvalni Hrvati Kuću cvijeća zalijevali suzama Današnji političari bi suzama svojih građana najradije pogonili hidroelektrane. Pa im onda tu struju prodavali.

I tako će Tita ponudit hrvatskom Kumrovcu. Ostalih 2000 nestalih Hrvata i tako se neće nać, pa eto, povratak i ovog kapitalca barem će obradovat njegov rodni kraj. Tamošnji žitelji su već reagirali. ‘Vrati nam se, Tito, makar i mrtav’, komentirali su. Već sutradan, interes za kupovinu apartmana u Kumrovcu naglo je porastao. Apartman s pogledom na Titovu rodnu kuću postao je najtraženiji oglas na Njuškalu. Zanimljivo je da nije spomenuta drugarica Jovanka i njezin grob. Hoće li nju ponudit Kumrovcu ili ličkim Pečanima? Ili ona ima veze sa srpskom povijesti?

Predsjednik Republike otkazao je u petak svoj najavljeni dolazak na obilježavanje 15. obljetnice osnutka ogranka Udruge hrvatskih dragovoljaca u Čepinu kod Osijeka, zbog saznanja da je predsjednik udruge, s kim se tamo trebao družit - osuđeni silovatelj. Taj potez hrvatskog predsjednika pogodio je domaćina, koji se šokiran zakleo Bogom novinarima da nema više snage objašnjavat to nehotično silovanje jer je veliki vjernik.

Naši stari su pričali o raznim gafovima nekadašnjih partizana nevjernika, ali za ovako nešto, svjedočili su, išlo se na prijeki sud. Metak za metak. Altroke dvije godine za silovanje! Zamisli samo da crnomanjasti emigranti u Hrvatskoj doznaju da možeš silovat zgodne Hrvatice i dobit kaznu od samo dvije godine? Kakve bi to samo bile gužve na granicama?

Piše Mario Klečak

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Nenad i Ivo - 40 godina se znaju i nogometna zbivanja uvijek miroljubivo komentiraju živo

Srđ, Anamarija, Lujo, Bobo i Andrea - u pluralizmu interesa nađe se i kulture adresa

Miss Universe Croatia 2024. - kandidatkinje na pripremama u Dubrovniku, među njima i direktorica Marija, vlasnik licence Vladimir, lanjska pobjednica Andrea i jedina Dubrovkinja Zrinka

Žana i Nina - na jug Hrvatske ih iz rodnog Travnika “donijeli” život, ljubavi i sudbina

Ružica i Nadin - uvijek godi popodnevna zajednička šetnjica

Pipac i Bato - u smijehu i šali iskoriste vrijeme koje im je za druženje “dato”

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Emilio, Ante i Barbara - za druženje i prijateljstvo nađe se vremena i ne postoji zastara

Vicko, Ratko i Nikša - svaki se od njih slaže da može i Tiho, Beba i Duško, ako vam je tako draže

Mia, Tina, Božica, Petra, Dana, Lex i Moadruštvo veće veselije u lapadsku šetnju kreće

Peri, Marinko i Igor - može se slobodno reći da uz kavu i o sportu bude riječi

Jozo i Stijepo - dok čekaju bus, rijeke promjena i bolje penzije razgovaraju lijepo

Laura, Matea i Petra - sretnoj slavljenici i 9. je rođendan došao brzo poput vjetra

RATNI VETERAN

RMS “ORMUZ” Prvi put nas je posjetio prije 115 godina, a 10 godina nakon toga je u Gružu iskrcao ratne izbjeglice

Bio je putničko-teretni brod i kruzer, a kasnije je u ratu služio kao brod-bolnica, naoružani transportni te repatrijacijski brod

Na navozima brodogradilišta Farfield Shipbuilding & Enginnering Co. Ltd. u Glasgowu kao novogradnja broj 317 je 1886. godine za brodara Orient Steam Navigation Company (Orient Line) izgrađen putničko-teretni parobrod ORMUZ od 6031 bruto tona. Bio je dug 147 i širok 16 metara, a parni stroj trostruke ekspanzije i ukupne snage 8000 KS omogućavao mu je preko jedne propele plovidbu brzinom od 18 čvorova. Također, u svojim plovidbama za vrijeme povoljnog vjetra se pomagao i jedrima. Mogao je primiti 196 putnika u prvom, 170 u drugom i 120 putnika u trećem razredu. Imao je pet teretnih skladišta te je dio tereta mogao hladiti, a u njima su prevozili voće, meso i ostale prehrambene proizvode iz Australije u Veliku Britaniju.

VEĆ 1909. PRVI PUT U DUBROVNIKU

Zaplovio je 3. veljače 1887. iz Londona preko Gibraltara, Napulja, Port Saida, Sueza i Colomba do australskih luka Adelaide, Melbourne i Sydney. Na ovoj je pruzi neumorno plovio preko dvadeset godina. ORMUZ je povremeno podu-

zimao i kružna putovanja Sredozemljem pa je tako 15. travnja 1909. godine s 94 putnika doplovio i do Dubrovnika. To mu je pod ovim imenom bio jedini posjet, a unikatnu fotografiju usidrenog parobroda pored otoka Dakse postavljam uz tekst. Također, postavljam i današnju fotografiju na kupalištu

Copacabana na Babinom Kuku koja prikazuje i stijenu s koje se prije skakalo u more sve do izgradnje kompleksa hotela Dubrava - Babin Kuk 1976. godine, a danas je tu betonizirani dio ku-

ORMUZ je povremeno poduzimao i kružna putovanja Sredozemljem pa je tako 15. travnja 1909. godine s 94 putnika doplovio i do Dubrovnika. To mu je pod ovim imenom bio jedini posjet

Piše Ivo Batričević foto PRIVATNI ARHIV

Završetkom rata sudjeluje u vojnim konvojima Sredozemljem kao naoružani transportni brod pa je tako u svibnju 1919. još jednom doplovila do gruške luke kao repatrijacijski brod gdje je u plovidbi iz Krfa iskrcala veliku skupinu ratnih izbjeglica

pališta. Razlika u godinama između slike s brodom ORMUZ i današnje je 115 godina.

RATNI VETERAN

Parobrod ORMUZ u kolovozu 1911. poduzima svoje posljednje putovanje da bi potom bio prodan francuskom brodaru Compagnie de Navigation Sud Atlantique (CSA) sa sjedištem kompanije u Bordeauxu. Potpuno preuređen mogao je primiti 108 putnika u prvom, 143 u drugom i 300 putnika u trećem emigrantskom razredu. Pod novim imenom DIVONA, s 208 članova posade, plovi na redovnoj poštanskoj pruzi iz Bordeauxa prema Argentini.

Godine 1915. u prosincu je rekviriran za potrebe

francuske vojske te je u Toulonu u Francuskoj preuređen u brod bolnicu za prihvat 600 ranjenika. DIVONA je uglavnom plovila između balkanskih ratišta i Toulona. Završetkom rata sudjeluje u vojnim konvojima Sredozemljem kao naoružani transportni brod pa je tako u svibnju 1919. još jednom doplovila do gruške luke kao repatrijacijski brod gdje je u plovidbi iz Krfa iskrcala veliku skupinu ratnih izbjeglica. U ožujku 1920. već ostarjeli ratni veteran je u luci Bordeaux u Francuskoj raspremljen i djelomično do 1922. izrezan u staro željezo. Ostatak olupine broda otegljen je u Savonu u Italiji gdje je do konca iste godine potpuno nestao u hrpi sekundarnih sirovina.

STRAVIČNA NESREĆA NA RATCU

Terenac kojim je upravljala

Albanka doslovno

pregazio Golfa u kojem su stradali brat i sestra

Uslijed sudara na mjestu događaja smrtno je nastradao 21-godišnji vozač i putnica iz njegovog vozila, 19-godišnja hrvatska državljanka, dok je vozačica koja je izazvala prometnu nesreću, 29-godišnja državljanka Albanije, zadobila lakše tjelesne ozljede

Teška prometna nesreća dogodila se u utorak navečer na državnoj cesti D-8 u naselju Ratac. Živote su izgubili Stjepan i Katarina Đerek, 21-godišnjak i 19-godišnjakinja. Stjepan Đerek radio je na području Ploča, a Katarina je bila maturantica Medicinske škole Dubrovnik.

Iz Policijske uprave dubrovačko-neretvanske

objavili su okolnosti ove tragedije. “U teškoj prometnoj nesreći koja se 9. travnja, oko 20:30 sati, dogodila na državnoj cesti D-8 na predjelu Ratac kod Slanog, smrtno su nastradale dvije osobe, dok je jedna osoba zadobila lakše tjelesne ozljede. Do prometne nesreće je došlo kada je vozačica osobnog vozila slovačkih registarskih oznaka zapo -

Prema neslužbenim informacijama Dubrovačkog dnevnika, 29-godišnja Albanka je upravljala BMWovim terencem, koji je udario u Golfa. Od siline udara motor automobila je preletio automobil. Prizori prometne nesreće su strašni. Terenac je Golfa doslovno pregazio

čela nepropisno pretjecati vozilo ispred sebe, zbog čega je došlo do frontalnog sudara s osobnim vozilom makarskih registarskih oznaka kojim je iz suprotnog smjera upravljao 21-godišnji hrvatski državljanin.

STRAVIČNI PRIZORI S MJESTA DOGAĐAJA

Uslijed sudara na mjestu događaja smrtno je nastradao 21-godišnji vozač i putnica iz njegovog vozila, 19-godišnja hrvatska državljanka, dok je vozačica koja je izazvala prometnu nesreću, 29-godišnja državljanka Albanije, zadobila lakše tjelesne ozljede. Za vrijeme trajanja očevida promet na ovom dijelu državne ceste bio je u potpunosti zatvoren te je otvoren u 1:45 sati”, stoji u priopćenju.

Prema neslužbenim informacijama Dubrovačkog dnevnika, 29-godišnja Albanka je upravljala BMW-ovim terencem, koji je udario u Golfa. Od siline udara motor automobila je preletio automobil. Prizori prometne nesreće su strašni. Terenac je Golfa doslovno pregazio.

OPĆINA GRADAC PROGLASILA DANE ŽALOSTI Općine Gradac donijela je odluku o progla -

šenju Dana žalosti zbog tragične smrti brata i sestre. Dani žalosti su proglašeni od 10. do 13. travnja.

„Dani žalosti obilježava se spuštanjem zastava Republike Hrvatske na pola koplja na području općine Gradac, tijekom Dana žalosti neće se održavati programi i događaji sa zabavnim obilježjima. Pozivaju se pravne i fizičke osobe koje obavljaju ugostiteljsku djelatnost da svoje poslove obavljaju primjereno Danima žalosti”, stoji u objavi Općine.

‘HODNICIMA NAŠE ŠKOLE DANAS

VLADA TIŠINA’

Učenici i djelatnici Medicinske škole Dubrovnik, koju je pohađala Katarina, u šoku su nakon prerane smrti maturantice. Na društvenim mrežama su podijelili dirljivu posvetu.

„Izgubljena su dva mlada života, dva svjetla ugašena... Hodnicima naše škole danas vlada tišina, naše misli su s obitelji učenice Katarine Đerek da pronađu mir i utjehu. Katarina, nedostajat ćeš nam i pamtit ćemo rano prekinute snove, s vremenom suze će prerasti u osmijeh na spomen tvog imena“, objavili su uz stihove pjesme ‘Nemoj plakati na grobu mom’.

SVAKI TJEDAN zvonin JEDAN *** SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN

DAJEŠ TO ŠTO MOŽEŠ

Daješ to što možeš taj si koji jesi

Kažem samu sebi nisi drugačiji

Odakle si znadeš porijeklom i čiji

Znaš i dio svijeta u kojem si gdje si

To što žudio si pokušao sve si

Samo svoj da budeš a ne i svačiji

Primoran služiti tuđoj soldačiji

Napadale su te ideje i grijesi

Nakon svega toga evo čekam Tebe

Iz kupaonice da se tiho javiš

Sve drugo bile su tek lažne potrebe

Slobodno je kažeš dođi uđi pazi

Da zatvoriš vodu sve kada obaviš

Konteso sve pazim dok još sam u snazi 24/3/24

Nije za umirovljenike sve izgubljeno. Nađe se još ponešto – u kontejneru.

humanitarni prilozi

UDRUGA ZA DOWN SINDROM DNŽ

Umjesto cvijeća za pok. Điva Novaković Nikica Novaković prilaže 30€

dva skalina

Povodom smrti Nina Dubčića, brata naše Jadranke, 50 € prilažu Miranda i Ante Carević;

Umjesto cvijeća, povodom smrti Marija Slade pok. Mata, 100 € prilaže Marija Slade pok. Iva i obitelj

Beroš;

U spomen na pok. Vlaha Perušinu, umjesto cvijeća 50 € prilažu Sabina i Vanja;

U spomen na pok. Vlaha Perušinu, umjesto cvijeća 50 € prilaže Zejnil Čustović;

Umjesto cvijeća za pok. Marka Luja, 50 € prilažu

Blaženko i Dragan;

Luka Andrić donacija 14 €;

Maja Sršen donacija 13,27 €

BESO, vl. Emir Beso donacija 50 €;

Zlatko Kovač donacija 10 €.

Caritas Dubrovačke Biskupije

Obitelj Gojan u spomen na pok. Maru Ulaga

Centar Maslina

Ina,Ivo,Ariana i Lara, u spomen na pok. Maricu Rilović, umjesto vijenca prilažu 40,00 EUR;- Vlaho Pušić, donacija 50,00 EUR

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN

AUTOR: SLAVKO BOVAN ŽIVOTINJA KOJA IMA KOPITO NA NOZI ALBANSKI POLITIČAR RAMA MAJSTORSKI POSTUPAK UMJETNICA NA SLICI

VRSTA PISALJKE IZDAVATI TAJNU

AMERIČKA GLUMICA FONDA BRITANSKI GLAZBENIK OCAT AMPER MINERAL MASLINASTE BOJE ŽENSKO IME, LUCA RODITELJ VINKOVCI SITAN DIO TEKUĆINE

REPREZENTATIVKA U TEKVONDOU, IVANA

IZRAĐIVAČ LUTAKA

LISTOPADNI GRM

UMJETNICA NA SLICI JE PERU

TAJLAND POSPAN LJUBAVNA POEZIJA

TETKA OD MILJA

PRIJATAN MIRIS

RANIJI NOGOMETAŠ, KRASNODAR

FENIČKI GRAD

OTROVNA TVAR BEZ HRANJIVE VRIJEDNOSTI

OTOK UZ OBALU MAURITENIJE

UMJETNA KOŽA

2. I 1. SAMOGLASNIK AUSTRIJA GUŽVA, METEŽ

NORVEŠKA SVETI

BIV. FR. NOVČIĆI

OSTVE

GLUMAC VIDOVIĆ ATL. KLUB

VRSTA METALA AMPER

TANAK ILI KRATAK KANAP

MAKE-

DUBROVAČKI

DNEVNIK SPORTSKA PROGNOZA REMEN (mn.)

TI NA KOGA IZRAVNATO

GRČ. SLOVO U UMJETNICA NA SLICI JE

STARI TUR. NOVČIĆ

LITRA MOĆNO

ZLOBA, ZAVIST GOVORITI

ENERGIJA

OPONAŠATELJ DRUŠTVENE ELITE

13. SLOVO GRČKOG ALFABETA

DEDALOV SIN

NACIONAL. PARK U

FINSKOJ (anagram: LOKI)

NOVI ZELAND ČUVENI FIZIČAR

KISIK

DUBROV. PISAC, ANTUN

UKLJUČITI U NEKU CJELINU BUBULJICE NA KOŽI

POKOŠENA TRAVA DRUGE KOSIDBE

DRVO IZ PORODICE BREZA

AUTO / MOTO

Prodaje se Opel Corsa 1,4 66 kwh, 2015.godište. Registriran do 09/2024, prešao 36 000 km. Mob: 091 319 2560

IZNAJMLJIVANJE

Iznajmljujem apartman za 2 osobe na ulazu u Cavtat (Sarajevsko). Parking osiguran. Cijena + režije na mob: 098 1990360

Prodaja / KUPNJA

NEKRETNINA

Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodajem trosobni stan od 65 metara kvadratnih u Lapadu, u zgradi Mercedesa, na odličnoj poziciji. Parking uključen. Cijena: 4000 eura za kvadratni metar. Zvati na: 092/337-5466

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob: 098 747 183

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/ m2. Mob: 098 975 3970

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodaje se stan na Montovjerni, 56 m2 (Kineski zid), pogled na Gruž. Mob:098 383 8869

ZATON - DVOSOBAN

STAN U IZGRADNJI

69 M2 - 225.000 €

Dubrovnik - Vukovarska 17 - 1. kat

Kontakt: 095 466 2211

www.angelusnekretnine.hr

Prodajem privatno građevinsko zemljište (zona M1-mješovita gradnja), prekrasan pogled na more, 960 m2, kompletna infrastruktura (cesta, struja, voda, kanalizacija). Cijena na upit. Kontakt +385 98 9230 545

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se stan u zagrebu (strogi centar) 78m2, 2850 eur/m2. 098 277 363

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadrat-

nih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Šesteročlana obitelj traži adekvatnu kuću/stan za stanovanje i kupnju na području Dubrovnika, od Mokošice do Župe dubrovačke, do 300 000 eura. Mob. 098 1700 511

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

Prodajem kuću u Rožatu. Cijena 190 000 eura. Kontakt 099/642-8623

kvadratnom. Mob: 091/160189

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Luka Šipanska, brižno održavan maslinik s omirinom 90 m2 - 120.000 eura - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik - 095 466 2211

Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.

Kontakt: 098 244 390

P r o d a j e s e s t a n (Cavtat - Mečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Oranica u Konavlima, 4 175 kvadratnih metara, put do parcele 50 metara, struja, voda i telefon, 13 eura po metru

Slano, Grgurići, građevinsko zemljište na mirnoj lokaciji blizu mora - 1200 m2 - 250.000 eura - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik098 676 009

Zaton, u prodaji imamo kuću s pet smještajnih jedinica blizu plaže, 195m2 - 630.000 eura - Angelus nekretnineured Dubrovnik - 098 676 009

Popovići - građevno zemljište na mirnoj lokaciji, 1000 m2 - 118.000 eura - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik - 098 676 009

Čibača, dvosoban namješten stan + garsonijera, parkirno

ZAGREB - SPLIT - DUBROVNIK

U dubokoj boli javljamo svim rođacima, prijateljima i znancima tužnu vijest da je naš dragi suprug, otac, djed, svekar i brat, gospodin

MARKO LUJO

blago u Gospodinu preminuo u petak 5. travnja 2024. u 82. godini života nakon duge i teške bolesti. Ispraćaj dragog pokojnika održao se u srijedu 10. travnja 2024. u Zagrebu u krugu obitelji. Sveta misa zadušnica služena je u četvrtak 11. travnja 2024. u crkvi Uzašašća Gospodnjega - Sloboština.

Ožalošćeni: supruga Mirjana, kći Natalija, sin Robert, unučad Katarina, Marko i Ema, snaha Tanja, braća Rado i Ivo, sestra Mare te ostala tugujuća rodbina i prijatelji.

Počivao u miru Božjem!

mjesto, blizu škole – 90 m2 – 297.000 eura - Angelus nekretnine - 095 466 2211

Prodajemo više građevinskih zemljišta u okolici Dubrovnika (Buići, Zaton veliki) - Angelus nekretnine - 098 676 009

Prodaje se građevinsko zemljište u Župi Dubrovačkoj – Lazine. Zemljište se sastoji od 3 spojene parcele i ima

984m2. Cijena 125000 eura. Mob: 098 9824 076

Zaton Doli, građevinsko zemljište s pogledom na malostonski zaljev – 2298 m2 –298.900 € - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 466 2211

Šipanska Luka, u prodaji imamo stare kamene kuće za obnovu i nekoliko poljoprivred-

nih zemljišta u okolini - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik. Mob. 098 676 009

Za poznatog kupca tražimo manji studio apartman ili sobu s banjom u staroj gradskoj jezgri. Kontakt: Angelus nekretnine, Vukovarska 17 - 098 676 009.

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076

KUPNJA I PRODAJA RAZNO

Prodajem bijelu aluminijsku persijanu vel. 120x216 cm. Cijena 250 Eura. 0958090993

Kupujem stare automobilske i motor registarske tablice iz doba Jugoslavije i stare motore. 097 670 7137

Prodajem modne lutke za butike, krojačice, KUD-ove. Mob: 0958090993

Prodavam lamperiju, ariš,

30 godina sušena u garaži: d 3900 x š 110 x debljina 12 mm. Ukupno 40m2. Cijena 350 eur. Info: 098 907 6114

USLUGE RAZNO

Vršimo sve usluge kombi prijevoza. Dostave, selidbe, čišćenja stambenih prostora i šupa. Odvoz glomaznog otpada i svih ostalih materijala. 098 765 757

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica.

Uređujem okućnice vrtove, đardine, košnja trave, orezivanje. Pitanje, i sl 091 6143946

DEŽURNE LJEKARNE

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 8.4. do 14.4.

- LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 15.4. do 22.4.

preminuli

VICE PAPIĆ (1947)

NIKOLA DUBČIĆ (1955)

DESA BEGOVIĆ

MARE KREČAK (1979)

ZORICA KNEŽEVIĆ (1957)

RADMILA SEKA LASIĆ

ANKA ŠUTIĆ (1956)

MANOJLO VLAHOVIĆ (1934)

MARE ČUPIĆ (1927)

TOMISLAV MOROVIĆ (1933)