Dubrovački dnevnik br. 165

ILI NE?

ovako nastavimo, postat ćemo Grad bez ljudi’’

stranica 13

Mato Alavija: Tražene i plaćene cijene nekretnina već sada se ne podudaraju

stranica 4

Lakše je dobiti izjavu od Velikog

meštra masonske

lože nego Lučke kapetanije

stranica 8

May Harvey živjela je po cijelom svijetu, a umirovila se u Dubrovniku gdje penzionere uči engleski stranica 16

Hvala doktorima i medicinskim sestrama, tim heroinama na prvoj liniji bojišnice! stranica 20

foto: Mario Babarović/DD, Grgo Jelavić/PIXSELL

‘’Ako

Uvodnik

Nakladnik

Dubrovački dnevnik j.d.o.o.

Kardinala Stepinca 52

Dubrovnik oib 84019117288

Glavna urednica

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Nikša Klečak

Ivana Smilović

Rafael Barkiđija

020/642-462 redakcija@dubrovackidnevnik.hr

Fotograf

Goran Mratinović

Željko Tutnjević

Kolumnisti

Maro Marušić

Vjera Šuman

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač

Nene Mojaš (Festivus)

Dizajn Studio Hrvatin & Studio Mater

Fotografija na naslovnici

Mario Babarović/DD, Grgo Jelavić/PIXSELL

Marketing

Svjetlana Šimunović

Nikoleta Zec

020/642-460

099 493 6200 marketing@dubrovackidnevnik.hr

Mali oglasi oglasi@dubrovackidnevnik.hr

+385 99 3430 222

Tisak

Tiskara Zagreb

Mato Franković pokazao muda

Gradonačelnik Mato Franković najavio je da će Grad Dubrovnik kao prvi u Hrvatskoj ograničiti broj apartmana. Zabranit će se otvaranje novih smještajnih jedinica.

Sve ove promjene omogućuje novi Zakon o turizmu koji će na snagu stupiti sljedeće godine, a koji lokalnoj samoupravi daje znatno veće ovlasti. Drugim riječima, gradovi će moći upravljati koliko turističkog smještaja mogu imati. Gradonačelnik je kazao kako se već rade studije ‘nosivog kapaciteta’ koje bi trebale biti gotove za pola godine, te će se temeljem njih, donijeti pravila o iznajmljivanju. Najavljuje i zabranu iznajmljivanja u takozvanim stambenim zonama.

Detalji se tek trebaju razraditi i bit će zaista zanimljivo vidjeti u sljedećim mjesecima kako će izgledati, ali jedno je sigurno – Mato Franković je pokazao muda. Ovo o čemu on priča je kockanje s izborima. Lokalni izbori na programu su 2025. godine, sljedeće nas očekuje

predizborna kampanja, a ove ideje koje je sada iznio u javnost mogu mu samo štetiti, jer će se mnogi građani uzjoguniti zbog straha od gubitka prihoda. Pa zašto onda Mato Franković želi na sljedećim izborima srušiti Mata Frankovića i HDZ? Zato jer, kako i sam kaže, Dubrovnik je dosegnuo maksimum apartmana, veliki rentijeri samo se šire i kupuju nove nekretnine, a mladi teško mogu do krova nad glavom, jer cijene nekretnina neprekidno divljaju. Ovaj problem traje odavno i gradonačelnik je odlučio da ga se mora riješiti bez obzira što bi mu ovakav potez itekako mogao štetiti na izborima. Stvarno, gradonačelniče, svaka čast na hrabrosti, ovo je velika stvar.

Ja osobno nisam za zabrane i ograničenja. Zašto uskratiti mogućnost da netko novi sutra ima jedan apartman koji će mu omogućiti prihode sa strane? S druge strane, ovi koji će ostati, moći će dodatno podignuti cijene. Vidje-

Piše Maro Marušić

foto: Patrik Macek/PIXSELL

li smo već te primjere po Europi u Amsterdamu i Južnom Tirolu. Naravno da treba ograničiti apartmane i smatram kako bi bilo puno bolje kad bi se to napravilo progresivnim porezom. Na jednu smještajnu jedinicu mali porez, na dvije veći, na tri već veliki, a na četiri i više takva porezna koljaža da se nikome ne isplati imati toliko apartmana. E sad je pitanje može li neki grad uopće donijeti ovakvu odluku, jer za njezinu provedbu treba pomoć Porezne uprave. Onda smo već na državnoj razini, a problem je što svaki grad ima svoju specifičnu problematiku. Nešto što valja u Dubrovniku nije dobro negdje drugo i obratno. Također, veliki su problem i prazni stanovi koji se uopće ne daju u najam ni domaćima, ni turistima. Te stanove ponajviše kupuju stranci kao investiciju, pogotovo u sadašnjem vremenu inflacije. Oni tako čuvaju vrijednost novca, ali istovremeno podižu cijene nekretnina. Bez obzira na sve, veseli što je Franko-

vić prepoznao problem. Ne može broj apartmana rasti u nedogled, jer njihovim konstantnim rastom pada kvaliteta života. Zatvaraju se butige, ništa se u gradu ne može nabaviti, jer postoje samo apartmani. Evo jedan primjer –na Babinom kuku je bila sjajna butiga moto opreme koja se zatvorila, a prostor je prenamijenjen u apartmane. Nikome se više ništa ne isplati raditi osim apartmana. Doći ćemo do toga da neće biti ni profesora, ni doktora, ničega. Ova će tema u sljedećim mjesecima biti glavna. Nadam se da će se na kraju naći najpravednije moguće rješenje. Nažalost, nijedno rješenje do kraja ne može biti pravedno, ali od nečega se mora krenuti. Shvatio je to i Mato. Čekaju ga teška vremena, ali odlučio je sebi moći pogledati u lice za deset ili dvadeset godina. Biti miran da je nešto pokušao. Jer ovako kako je sada je potpuno bolesno.

Što se pak tiče teze kako će hoteli profitirati ovom odlukom, to je samo do-

nekle istina. Gosti koji dolaze u privatni smještaj nemaju novca za hotele. Neće ih oni preuzeti, barem ne sve. Ali naravno da i hotele treba ograničiti u širenju, zabraniti gradnju novih, jer ionako gradska infrastruktura ne može podnijeti toliko ljudi. Ako će se apartmanskim mjerama dio novca sliti u hotelske blagajne, onda se i njima treba uzeti dio kolača. Znatno im povećati koncesije za plaže ili tako nešto. Kad smo već kod ograničenja, isto treba napraviti i s kruzerima. Kad već spominjemo Amsterdam, valja napomenuti da su oni u potpunosti zabranili dolaske velikih turističkih brodova.

Dobro je da se o svemu ovome počelo govoriti. Javna rasprava možda iznjedri svima nešto dobro. Sada se mnogi građani bune, ali bez obzira što imaju apartmane, ni njihov život u ovom gradu nije dobar. Sve je to povezano. Hajdemo napokon riješiti problem koji zaista postoji. I ogroman je.

HOĆE LI PADATI? Alavija: Tražene i plaćene cijene nekretnina već sada se ne podudaraju

Hoće li podizanje kamatnih stopa i novi Zakon o turizmu utjecati na tržište nekretnina? Kolike su danas realne cijene kvadrata u Dubrovniku? Kupuju li nekretnine više stranci i poslovnjaci ili obitelji? Odgovore na ova i brojna druga pitanja dao je stručnjak za nekretnine, Mato Alavija

„Đe živiš?“, „Jesi još podstanar?“, „Jeste li uspjeli kupiti stan?“, „Koliko si se puta selio?“, teške su to i česte teme među dubrovačkim pukom, posebno onim mlađim. Kupnja stana ili gradnja kuće nekad je bio tek jedan od uobičajenih slijedova života – obrazovanje, posao, stan ili kuća, pa obitelj. Danas su se taj slijed životnih događaja uvelike promijenio, što zbog ‘rušenja’ ustaljenih tradicija, što zbog razvoja turizma i posljedično dinamičnih promjena na tržištu nekretnina. Mladi Dubrovčani, više nego ikada, završavaju fakultete i nastavljaju graditi svoje obrazovanje, poslovi se mijenjaju, više nisu statični od dvadesete pa do penzije kao nekada, a smještaj u svom ‘zauvijek domu’ odgađa se za godine, pa i desetljeća. Podstanara je više nego ikad, pa i stanova za podstanarstvo. No, iako ih je puno, nikad ih nije dovoljno, jer potražnja je ogromna. Turizam je podigao vrijednost kvadrata do razina koje se s prosječnim plaćama jednostavno ne mogu financirati, a s druge strane - otvorio je vrata unosnom biznisu iznajmljivanja.

Međutim, Grad se hvata ‘u koštac’ s ovim problemom, apartmanizaciji se najavljuje kraj

podizanjem kvalitete smještaja i određivanjem broja apartmana, odnosno njegovim smanjenjem. Osim toga, iz svijeta, Europe, pa sad i Lijepe Naše stižu najave o podizanju kamatnih stopa na kredite kako bi se obeshrabrilo građane na podizanje istih, što je u nekim državama rezultiralo padom stope inflacije, pa i padom cijena nekretnina.

SVE VIŠE OBITELJI TRAŽI NEKRETNINU

Hoće li sve ovo utjecati i na dubrovačko tržište nekretnina, cijene i stopu potražnje, kao i u kakvoj se trenutno situaciji nalaze oni koji traže nekretninu za kupnju, otkrio nam je stručnjak s dugogodišnjim iskustvom, vlasnik agencije za posredovanje u prometu nekretninama Alavija nekretnine, Mato Alavija.

„Potražnje za nekretninama u Dubrovniku uvijek ima, kako od lokalnog stanovništva tako i od klijenata koji ulažu novac pretežno u turizam“, govori Alavija i dodaje kako je možda u ovom trenutku ta potražnja više usmjerena prema obiteljima koje traže nekretninu za život, nego što je to prije bio slučaj.

„Sve su to ciklusi koji se mijenjaju i to ništa nije neuobičajeno za tržište nekretnina“, napominje.

„Starije generacije naših sugrađana uvijek će se prije odlučiti za kupnju nekretnine kao vid ‘sigurne’ štednje, dok se kod mlađe generacije, odrasle na novim tehnologijama, i to mijenja. Mladi su sve više skloni promjenama, kako poslova tako i mjesta prebivališta“

Piše Petra Srebrović foto Goran Mratinović/DD, Grgo Jelavić/PIXSELL

BEZ ZNAČAJNIH PROMJENA CIJENA

Posljednjih tjedana njemački mediji ‘vrište’ napisima o oštrom padu cijena nekretnina kao posljedicom podizanja kamatnih stopa. Možemo li takvo što očekivati u Dubrovniku, odnosno može li se kod nas preslikati situacija iz Njemačke? Alavija je oprezan.

„Budući da imam poslovne partnere u Njemačkoj, rekao bih da su tamo cijene pale i više od 20 posto, a kamatne stope su puno više porasle nego kod nas, jer su bile manje. Turbulentna su vremena i može se sve očekivati što ne znači da će se i dogoditi“, ističe. Unatoč najavi podizanja kamatnih stopa i u Hrvatskoj, on ipak smatra kako se cijene u gradu neće značajno korigirati, barem ne u ovom trenutku.

„Podizanje kamatnih stopa će utjecati na određene vrste nekretnina no ne možemo to generalizirati. Što će nam vrijeme donije -

ti, to ćemo tek vidjeti. Ja se ovim poslom bavim 18 godina i bilo je vremena kada su kamate bile i značajno veće negoli su danas, a govorim o kamatama od sedam ili osam posto. U to vrijeme se isto kupovalo i prodavalo, pa možda i više nego danas“, obrazložio je stručnjak.

STARI ŠTEDE U NEKRETNINAMA, ALI MLADI BAŠ I NE

Postoji ta jedna uvriježena ideja, posebno u ovom dijelu Europe, kako je isplativije štedjeti u nekretninama nego u gotovom novcu. Ekonomske krize, recesija i inflacija uvjerili su davno Balkance kako novac brzo gubi vrijednost, a četiri zida na dobroj lokaciji – baš i ne. Svi oko sebe imaju nekoga tko ima tri, četiri, pet ili šest stanova, apartmana, kuća, zemljišta... Ljudi su to koji su davno odlučili svoj zarađeni novac ulagati isključivo

Alavija iznosi podatak kako je odnos kupnje ‘za život’ i kupnje ‘za ulaganje’ u vidu iznajmljivanjadanas otprilike 80 naprema 20 posto. Odnos je to u korist kupnje za život i potrebe pojedinaca ili obitelji za stanovanjem.

Dubrovnik je specifičan po tome što nema puno prostora i mogućnosti za novogradnju, prostorni kapaciteti su već godinama pri samom vrhu u užem području grada. Jedan je to od razloga zbog kojih čak i stari, derutni stanovi ponekad postižu visoke cijene jer –lokacija, lokacija, lokacija.

u komad zemlje i beton. No, s godinama, i ti se trendovi mijenjaju.

„Mogu reći iz iskustva kako će se starije generacije naših sugrađana uvijek prije odlučiti za kupnju nekretnine kao vid ‘sigurne’ štednje, dok se kod mlađe generacije, odrasle na novim tehnologijama, i to mijenja. Mladi su sve više skloni promjenama, kako poslova tako i mjesta prebivališta“, iznosi Alavija i dodaje kako se često kupuje zlato kao oblik štednje. „Sve se ubrzano mijenja pa tako i trendovi štednje. Nekretnine ipak zahtijevaju i konstantna ulaganja, nešto što je bilo prije 10 godina novo, danas već treba urediti, posebno ako se ide u iznajmljivanje turistima, treba pratiti trendove“, napominje. Upravo iznajmljivanje turistima jedan je od čestih oblika uporabe nekretnina u Dubrovniku. Alavija iznosi podatak kako je odnos kupnje ‘za život’ i kupnje ‘za ulaganje’ u vidu iznajmljivanja - danas otprilike 80 naprema 20 posto. Odnos je to u korist kupnje za život i potrebe pojedinaca ili obitelji za stanovanjem. Iako je turizam često ‘na optuženičkoj klupi’ zbog visokih cijena nekretnina, a stranci su, uz turizam, prvi osumnjičenici za ovakve cijene, čini se ipak kako visoke cijene mogu platiti i plaćaju, domaći. Postojala je bojazan kako će se s ulaskom u Schengen odnos kupnje preliti u korist stranaca, no to se nije dogodilo.

SMANJENJE BROJA APARTMANA NEĆE UTJECATI NA TRŽIŠTE

„Osobno ne vidim velike promjene u udjelu stranaca u kupnji nekretnina nakon ulaska u schengensko područje. Možda je negdje

drugdje u Hrvatskoj to više izraženo. Stranci su kod nas kupovali nekretnine i prije ulaska u Schengen, a taj se trend nastavio i u ovoj godini“, pojašnjava Alavija.

Novi zakon o turizmu predviđa donošenje planova upravljanja destinacijom vodeći se načelom – koliko infrastrukture – toliko turista. Hoće li ‘konzervativnije’ određivanje broja apartmana rezultirati širenjem tržišta nekretnina ‘za život’? Alavija ne očekuje velike promjene. „Neće se tu puno toga promijeniti, ljudima koji su ih već stekli ta se prava ne mogu oduzeti. Tržište će sve odrediti, a ‘konzervativnije’ određivanje broja apartmana može rezultirati samo širenjem crnog tržišta. Neće doprinijeti porastu nekretnina ‘za život’“, smatra.

JESU LI CIJENE O KOJIMA SLUŠAMO PRENAPUHANE?

Dubrovnik je specifičan po tome što nema puno prostora i mogućnosti za novogradnju, prostorni kapaciteti su već godinama pri samom vrhu u užem području grada. Jedan je to od razloga zbog kojih čak i stari, derutni stanovi ponekad postižu visoke cijene jer – lokacija, lokacija, lokacija. No, pomislite samo koliko ste puta u nacionalnim medijima pročitali kako je ‘kvadrat stana’ najskuplji u Dubrovniku, pa se u istoj rečenici onda navede cijena od pet, šest, pa čak i osam tisuća eura. Koliko ste puta otvorili oglasnike i vidjeli derutni stan u Lapadu koji se prodaje po cijeni od 5000 eura za kvadrat? Koliko ste puta promislili – ma tko bi lud ovo platio? Od -

Alavija se prometom nekretnina bavi već 18 godina

Alavija ističe kako ne očekuje značajne korekcije u cijenama ‘kvadrata’, barem ne za sada

govor je vrlo vjerojatno – nitko. U oglasnicima često nećete vidjeti realne, nego prenapuhane cijene.

„Postoje tražene cijene i postignute cijene, a one se u velikoj mjeri ne podudaraju“, iznosi Alavija i pojašnjava dalje: „Realno je samo ono što je plaćeno, a ne traženo“.

„Prema nalazu Pregleda tržišta nekretnina za 2022. godinu, koji je izrađen od Ekonomskog instituta u Zagrebu, medijalna cijena kvadrata stana iznosi 2.588 eura. To znači kako je polovica stanova prodana po toj i nižoj cijeni, a druga polovica po istoj ili većoj cijeni. Postoje razne vrste nekretnina i danas je uobičajeno kvadrat u Dubrovniku platiti između tri i četiri tisuće eura“, iznosi podatke i dodaje kako uvijek postoji i onih 10 posto gdje je kvadrat pet ili šest tisuća eura, no to nije pravilo nego iznimka.

„Postoje nekretnine koje idu i znatno ispod tih iznosa, sve ovisno o lokaciji i stupnju uređenosti. Veličina nekretnine je isto tako jako bitan faktor koji utječe na formiranje cijene po kvadratnom metru, jer nije isto platiti za stan od 30 kvadratnih metara četiri ili pet tisuća eura po kvadratu, ili za stan od 120“, pojašnjava.

Dakle, razlike u cijeni mogu biti drastično velike. Uzmimo za primjer stan od 60 kvadrata u Lapadu, u blizini semafora, prosječno uređen i useljiv, bez problema u vlasništvu, dakle ‘čistih papira’. Takav stan, navodi Alavija,

često nema parking mjesto u svom vlasništvu što kupce veće platežne moći odbija ‘na prvu’. Tamo su pretežno zgrade izgrađene 1960. – 1980. godina, dakle nisu novije, a samim time potrebno je urediti stanove. Iako napominje kako je cijenu nemoguće odrediti dok se nekretnina ne vidi, iznosi kako ovakav stan može koštati između 180 i 300 tisuća eura, ovisno o stanju i svim gore navedenim parametrima.

LJUDI SVE VIŠE ‘BJEŽE’ U RURALNA PODRUČJA

A koliku bi cijenu takav isti ovakav stan mogao postići recimo u Župi dubrovačkoj, Orašcu, Primorju, Konavlima? Alavija kroz smijeh kaže kako bi netko ovakav isti stan u ruralnoj području platio i više nego u gradu, samo kako bi imao mir od gradske vreve i gužvi. No, činjenica je kako su cijene nekretnina u užem području grada već utjecale na neke strukturne promjene stanovništva. Obitelji s djecom se sve češće sele u Mokošicu i Župu dubrovačku, gdje su cijene ipak nešto niže. Tako mokoška škola, kao i ona u Župi, bilježi rast broja prvašića iz godine u godinu. Alavija smatra kako će se ovakav trend i nastaviti. „Cijene nekretnina će odrediti gdje će ljudi živjeti. U budućnosti će sigurno sve više ljudi ići prema ruralnim sredinama. Rekao bih da je to već sada trend“, zaključuje u razgovoru za Dubrovački dnevnik, stručnjak za nekretnine Mato Alavija.

Cijene nekretnina u Dubrovniku su visoke, no često postoji razlika između traženih (prehapuhanih) i realnih, odnosno postignutih

„Cijene nekretnina će odrediti gdje će ljudi živjeti. U budućnosti će sigurno sve više ljudi ići prema ruralnim sredinama. Rekao bih da je to već sada trend“

Lakše je dobiti izjavu od Velikog meštra masonske

lože nego

Lučke kapetanije

Lučka kapetanija je strašno zatvorena organizacija i nevjerojatno da u 21. stoljeću, dobu svih mogućih medija, ne komuniciraju s javnošću. Umjesto da zajedno djelujemo za boljitak zajednice, oni se ponašaju kao da su mediji neprijatelji. Stoji to da imaju puno posla i da im nije lako. Sigurno im u radu nedostaje plovila i ljudstva, ali to nije izgovor da se ne može dobiti izjava

Na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća predsjednik Marko Potrebica prozvao je dubrovačku Lučku kapetaniju. Istaknuo je kako ta institucija ništa ne radi na zaštiti pomorskog dobra. Nazvali smo ga da nam objasni stav. -Lučka kapetanija ne kontrolira što rade koncesionari plaža. Uzmimo samo primjer ležaljki. One na plažama ne bi smjele stajati prazne, nego se postaviti samo kada ih netko iznajmi, a činjenica je da na brojnim plažama neupotrebljene ležaljke zauzimaju površinu. Umjesto da Lučka kapetanija zbog toga kazni koncesionare, oni ne rade ništa po tom pitanju. Grad Dubrovnik piše kazne ugostiteljima koji nelegalno zauzimaju javne površine. Da Lučka kapetanija tako piše kazne koncesionarima, vrlo brzo bi se uvelo reda po plažama – mišljenja je Potrebica.

U opisu posla Lučke kapetanije nije samo kontrola koncesionara nego i brojne druge aktivnosti kako na moru, tako i na kopnu. Trebaju kontrolirati nepropisna sidrenja, brzinu plovila, ilegalne vezove... Za sve to potrebno je poprilično ljudstva i opreme. Pitamo Potrebicu smatra li da Kapetanija nema dovoljno logistike za provođenje svih tih aktivnosti.

USKORO POMORSKI INSPEKTORI

-Oni spadaju pod Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, stoga ne mogu komentirati njihov unutrašnji ustroj. Ja mogu samo ko -

mentirati situaciju na terenu, a ona je jasna. Plaže se ne kontroliraju i vlada nered. Veseli me što je nadležni zakon nedavno promijenjen pa će u uvođenju reda na plažama moći sudjelovati i lokalna samouprava preko komunalnih redara koji bi bili jedna vrsta pomorskih inspektora. Ti će redari morati proći određenu edukaciju kako bi provodili red. Drugim riječima Grad Dubrovnik će dobiti nadležnost u kontroli pomorskog dobra što je sjajna vijest. Pomorski inspektori moći će pisati kazne i provoditi upravne postupke –ističe Potrebica.

Veliki problem na pomorskom dobru su i ilegalni vezovi. Rijeka dubrovačka ih je puna. Netko samo dođe i salije nekakav betonski mulić, baci corpo morto (sidreni blok) i doslovno prisvoji komad obale koji nije njegovo vlasništvo. Onda poslije ili tu veže svoje plovilo ili nekome iznajmljuje vez. Drugim riječima, uzima novac od najma za nešto što nije njegovo. Pitamo Potrebicu koje je njegovo stajalište po pitanju ilegalnih vezova u Rijeci dubrovačkoj.

-Činjenica je da u Dubrovniku nema dovoljan broj komunalnih vezova. U praksi bi bilo bezobrazno uvoditi reda u ilegalne vezove dok građanima s druge strane nismo ponudili mogućnost legalnih vezova. Nisam za to da se pišu kazne dok se ne ponudi alternativa. Županijska Lučka uprava treba urediti prostor

Veliki problem na pomorskom dobru su i ilegalni vezovi. Rijeka dubrovačka ih je puna. Netko samo dođe i salije nekakav betonski mulić, baci corpo morto (sidreni blok) i doslovno prisvoji komad obale koji nije njegovo vlasništvo. Onda poslije ili tu veže svoje plovilo ili nekome iznajmljuje vez. Drugim riječima, uzima novac od najma za nešto što nije njegovo

Piše Maro Marušić foto Grgo Jelavić/PIXSELL

Rijeke dubrovačke baš onako kao na Batali i ponuditi građanima da za određeni iznos mogu imati vez. Tek tada se treba obračunati sa svima koji prisvajaju pomorsko dobro za vezove. Nažalost, danas veliki broj naših sugrađana nema mogućnost legalno vezati svoju barku, pa se svi snalaze kako umiju. Nisam najstručniji po tom pitanju, ali smatram da uređenje legalnih vezova u Rijeci dubrovačkoj ne bi bila preskupa investicija –naglašava Potrebica.

Nedavno smo imali problem s kajacima koji su se prevrnuli kraj Lokruma. Treba li Lučka kapetanija kontrolirati što rade i koncesionari kajaka?

-To zaista ne mogu komentirati, jer ne znam dovoljno dobro regulativu. Po onomu što se govorilo u medijima Lučka kapetanija nije nadležna za te aktivnosti. Tu su se zasigurno dogodili propusti, jer nije normalno da se ne zna koliko je kajaka iznajmljeno i tko su ti ljudi koji su kajake iznajmili – zaključuje predsjednik Gradskog vijeća.

‘ODAKLE VAM MOJ BROJ?’

Naravno obratili smo se i Lučkoj kapetaniji,

točnije Igoru Jadrušiću, voditelju Odjela za inspekcijske poslove.

-Odakle vam moj broj? – odmah nas je upitao Jadrušić.

-Novinar sam, u opisu posla mi je da dođem do broja.

-Kako god, ja, niti itko u Lučkoj kapetaniji, nemamo ovlasti za davanje ikakvih izjava, od lučkog kapetana, pa nadalje.

-Ali vi ste javna institucija, morali biste komunicirati s javnošću.

-Ja ne bih davao izjave ni da me ovlaste da mogu.

-Ali shvaćate da biste morali, jer je riječ o javnoj instituciji.

-Onda se obratite Ministarstvu – zaključio je Jadrušić razgovor.

Obratili smo im se redom tražeći odgovore na ova pitanja: Koliko je ove godine sveukupno provedeno inspekcija na moru? Koliko je napisano kazni? Zbog čega? Jesu li se kažnjavala plovila koja prilikom sidrenja vežu krmu za kopno? Jesu li se provodile inspekcijske kontrole što se tiče koncesionara na plažama? Koliko ih je provedeno i što je utvrđeno?

Koliko je napisano kazni? Provodi li Lučka ka-

Nismo uspjeli dobit informaciju od Lučke kapetanije o broju napisanih kazni na moru i kopnu

‘Lučka kapetanija ne kontrolira što rade koncesionari plaža. Uzmimo samo primjer ležaljki. One na plažama ne bi smjele stajati prazne, nego se postaviti samo kada ih netko iznajmi, a činjenica je da na brojnim plažama neupotrebljene ležaljke zauzimaju površinu. Umjesto da Lučka kapetanija zbog toga kazni koncesionare, oni ne rade ništa po tom pitanju’, kaže Marko Potrebica

petanija Dubrovnik inspekcijske nadzore što se tiče ilegalnih komunalnih vezova? Rijeka dubrovačka je puna ilegalnih vezova i dobar dio njih je upitne sigurnosti. Ako ovaj dio ne spada pod nadležnost Kapetanije pod čijom je onda ingerencijom? Nedostaje li ljudstva i plovila u kontroli svih ovih aktivnosti? Provodi li Kapetanija radarski nadzor brzine plovila na području Dakse, Gruža i Rijeke dubrovačke? Ako provodi koliko je tu kazni napisano?

Dali smo im razuman rok za odgovore, ali oni su se oglušili. Vjerojatno su iz Ministarstva ova pitanje proslijedili Lučkoj kapetaniji, ali kako vidimo, oni ni na njih nisu odgovorili.

Otkako radim ovaj posao, a radim ga odavno, nikad nisam uspio doći do izjave lučkog kapetana Mata Kekeza. On se nikad ne javlja.

Lakše bih dobio izjavu od Vladimira Putina ili Velikog meštra masonske lože nego od dje -

latnika Lučke kapetanije Dubrovnik. Oni su strašno zatvorena organizacija i nevjerojatno da u 21. stoljeću, dobu svih mogućih medija, ne komuniciraju s javnošću. Umjesto da zajedno djelujemo za boljitak zajednice, oni se ponašaju kao da su mediji neprijatelji. Stoji to da imaju puno posla i da im nije lako. Sigurno im u radu nedostaje plovila i ljudstva, ali to nije izgovor za nedavanje izjava. Možda stvarno bude dobro rješenje da dio poslova koji su sad pod ingerencijom Lučke kapetanije pripadne Gradu Dubrovniku, odnosno komunalnim redarima. Možda se tako stvarno bude provodila bolja kontrola pomorskog dobra na radost sviju. Na kraju krajeva, građanima nije puno ostalo od javnih prostora nego pomorsko dobro. Treba ga (sa)čuvati. Ovako, da nije Igora Legaza, pitanje je bismo li se igdje mogli okupati.

Marko Potrebica: ‘Lučka kapetanija ne kontrolira što rade koncesionari plaža’

PONEDJELJAK, 9.10.

Doručak dana

Zobena kaša sa kokosovim mlijekom i orašastim i suhim voćem

Zobene pahuljice kuhane s kokosovim mlijekom, orašidima i suhim voćem

Menu dana

Brodet

Riblje jelo od miješane ribe, kuhane u crvenom umaku od rajčica, bijelog vina, češnjaka s pečenom palentom

UTORAK, 10.10.

Doručak dana

Američke palačinke sa javorovim sirupom i bobičastim voćem

Menu dana

Pečena teletina

Pečeni krumpir s povrćem i umak od pečenja

SRIJEDA, 11.10.

Doručak dana

Proteinski puding od kokosa i badema sa chiom, granolom i šumskim voćem

Menu dana

Prženi plodovi mora s tempurom

Pržene kozice, lignje, bijela riba i miješane školjke, posluženi uz tartar umak i kriške limuna

ČETVRTAK, 12.10.

Doručak dana

Francuski tost sa kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu

Zeleni Banana, bademovo mlijeko, špinat, chia sjemenke, prah vanilije

7,50€ / 56,51kn

Menu dana

Penne Carbonara

Kremasti umak sa slaninom, lukom, češnjakom i bijelim vinom

PETAK, 13.10.

Doručak dana

Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama

Menu dana

Hobotnica “al forno”

S mladim krumpirom, rajčicom, paprikom, češnjakom, maslinama i bijelim vinom

SUBOTA, 14.10.

Doručak dana

Odležana ohlađena zobena kaša trifle sa kašom, mangom, jogurtom i metvicom

Menu dana

Sotirani juneći but s njokima

Kockice junećeg buta aromatizirane lokalnim crnim vinom i mirodijama

NEDJELJA, 15.10.

Doručak dana

Shakshuka jaja

Lagano poširana jaja u pikantnom umaku od rajčice sa povrćem i začinskim biljem

Menu dana

Punjena paprika s mljevenim miješanim mesom i rižom, kuhane sa dimljenom slaninom u umaku od rajčice, poslužene uz pire krumpir

Izbor smoothieja

Banana Banana, bademovo mlijeko, cimet, bademi

7,50€ / 56,51kn

Voćni Miješano bobačasto voće, cimet, med, sok od svježe cijeđene naranče, limun, đumbir

7,50€ / 56,51kn

Dubrovačko-neretvanskoj županiji dvije nagrade za najbolje EU projekte u Hrvatskoj

U kategoriji Doprinos znanosti i inovacijama pobjedu je odnio projekt  GREEN ECONOMY AND CO2 – Dubrovačko-neretvanske županije

U Zagrebu je održana svečana dodjela nagrada za „Najbolji županijski EU projekt 2023. godine”. U ovogodišnjem izboru za Najbolji županijski EU projekt u kategoriji Doprinos poduzetništvu najbolji projekt je po izboru žirija  projekt Crown of entrepreneurial ideas for success – CROWN – Sisačko-moslavačke županije. U kategoriji Doprinos znanosti i inovacijama pobjedu je odnio projekt GREEN ECONOMY AND CO2 – Dubrovačko-neretvanske županije. Projekt Sanacija i produženje postojećeg pristana luke Unije – II. faza – Primorsko-goranske županije najbolji je u kategoriji Doprinos lokalnoj i regionalnoj zajednici, a projekt Multisektorski pristup obnovi okoliša nakon katastrofe – ZAJEDNO SMO JAČI (TOGETHER WE STAND) – Osječko-baranjske županije u kategoriji Doprinos prekograničnoj suradnji. Po izboru javnosti najviše je glasova dobio projekt Održivi regionalni razvoj uključivanjem prirodne baštine kroz osnivanje edukativno-prezentacijskog centra NATURA SMŽ  – Sisačko-moslavačke županije.

Treće mjesto u kategoriji Doprinos znanosti i inovacijama osvojila je također Dubrovačko-neretvanska županija za projekt Monitoring prodora slane vode u obalne vodonosnike i testiranje pilot projekata za prevenciju prodora soli- MoST. Projekt MoST je iznimno bitan za budućnost doline Neretve jer projektni rezultati predstavljaju važan korak u poboljšanju kvalitete podzemnih voda i rješavanju problema zaslanjenosti poljoprivrednih tala u dolini Neretve.

Ukupno su projekti iz 19 županija ušli u finale za izbor, iz četiri županije izabrani su najbolji, ali su jedna od prva tri mjesta zauzeli projekti iz 11 županija. Među najboljima su tako projekti iz Sisačko-moslavačke, Dubrovačko-neretvanske, Krapinsko-zagorske, Vukovarsko-sri-

jemske, Osječko-baranjske, Splitsko-dalmatinske, Zagrebačke, Međimurske, Primorsko-goranske, Virovitičko-podravske i Šibensko-kninske županije.

Što se tiče projekta GREEN ECONOMY AND CO2 – Dubrovačko-neretvanske županije uspostavljen je inovativni međuregionalni sustav kojim se je poboljšalo praćenje klimatskih promjena, uvele eksperimentalne eko-prihvatljive poljoprivredne prakse i uspostavilo novo dobrovoljno tržište ugljika iz poljoprivredne djelatnosti u svijetu. Uspostava dobrovoljnog tržišta ugljika iz poljoprivredne djelatnosti na prekograničnoj suradnji (Italija-Hrvatska), predstavlja novost na tržištu ugljika i sama činjenica da se radi o prvom takvom tržištu, predstavlja inovaciju na ukupnom tržištu ugljika u svijetu i primjer dobre prakse drugima. Stvorena je i iznimna prilika za Dubrovačko-neretvansku županiju za razvoj poljoprivrede, zelenog poslovanja gospodarstvenika, mehanizma trgovanja ugljikom te iskorištavanje potencijala koji nudi Europski zeleni plan i njegove spomenute mjere i programi.

Što se tiče projekta GREEN ECONOMY AND CO2 – Dubrovačko-neretvanske županije uspostavljen je inovativni međuregionalni sustav kojim se je poboljšalo praćenje klimatskih promjena, uvele eksperimentalne eko-prihvatljive poljoprivredne prakse i uspostavilo novo dobrovoljno tržište ugljika iz poljoprivredne djelatnosti u svijetu

petak, 6. listopada 2023. Dubrovački dnevniK

Županija

FRANKOVIĆ O NAJAVI ZABRANE NOVIH APARTMANA U STAMBENIM ZONAMA:

Gradonačelnik je istaknuo kako se novi apartmani neće moći otvoriti u stambenim zonama, a postojeći se neće gasiti, međutim bit će potrebno provesti kvalitetnu rekategorizaciju

Najava o zabrani novih apartmana na području Dubrovnika izazvala je veliku pozornost javnosti, a ideju je na konferenciji za medije održanoj u ponedjeljak obrazložio gradonačelnik Mato Franković.

„Od ukupno 48 tisuća kreveta u Gradu Dubrovniku, preko 16 tisuća otpada na privatni smještaj. Prema sustavu eVisitor, u kojem imamo registriran smještaj, u Gradu je nešto vi -

še od 45 tisuća ležajeva te preko tri tisuće pomoćnih ležajeva: preko 16 900 je u privatnom smještaju, plus 2 102 pomoćni smještaj. Nakon toga, 10 107 kreveta imamo u vikendicama. Na tu kategoriju imamo 1 075 pomoćnih ležajeva. Preko četiri tisuća ležajeva je u ostalim ugostiteljskim objektima, obično ljudi koji su rezervirali tvrtke d.o.o. i hosteli. Svega pet kreveta je u OPG -ovima. U hotelskom smještaju imamo 12 tisuća kreveta“, izjavio je Franković iznoseći podatke kako bi objasnio potrebu uvođenja ovakve odluke.

„Moj stav od početka je vrlo jasan, moramo čuvati turizam jer je to najveća blagodat koju imamo, a istovremeno paziti na negativne nuspojave turizma kako ne bi ugrozile kvalitetu života te čuvati okoliš i kulturno blago. U ovih šest godina sam više puta rekao kako je ključ mjera. Posljednjim izmjenama i dopunama GUP -a riješi -

li smo pitanje apartmana, za takvo što se ne mogu dobivati građevinske dozvole, ali ostalo je tržište kao problem, koje generira kapital, a s druge strane mlada osoba koja želi imati stan u svom gradu teško će do njega doći jer gubi tržišnu utakmicu“, izjavio je Franković dodavši kako treba napraviti razliku i između onih jedinica koje su pogodne za iznajmljivanje te onih koje nisu, premda neće doći do gašenja postojećih apartmana.

„Ono što ne želimo raditi je oduzimati stečena prava. Rekategorizacijom treba utvrditi što je ono što je uistinu za iznajmljivanje, a što je ono što se ne može iznajmljivati kao apartman.

Želimo apsolutno blokirati daljnji rast kreveta i daljnju apartmanizaciju Grada, posebno u zonama stambenog življenja. Već sada imamo određene zone gdje su prije živjeli ljudi, a u njima sad živi jedna ili nijedna obitelj. Bilo bi zanimljivo poći u Zlatni potok, izabrati jednu zgradu i vidjeti koliko ljudi živi tu, a koliko je apartmana. Ljudi su iz grada pošli do Mokošice, pa će onda ići do Pobrežja, do Petrova sela, i ići će sve dalje i dalje od grada. Mladi će živjeti na periferiji“, izjavio je Franković dodavši kako će novi Zakon o turizmu obvezati gradove na studije nosivog kapaciteta koju Grad već izrađuje, ali za područje povijesne jezgre. No, na tome se ne namjerava zaustaviti. Tako kaže kako će trebati izraditi i druge studije nosivog kapaciteta po zona-

ma i područjima u gradu.

„Tržište kapitala pobjeđuje tržište demografije i tuče ga 5:0 jer svaka nova zgrada koja je izrasla u Dubrovniku nije izrasla kako bi tu netko živio nego kako bi se iznajmljivalo. Od korone do danas četiri tisuće novih kreveta imamo, a korona je bila najteža za grad i njegovo gospodarstvo“, dodao je.

“Mi ćemo uskoro, ako ovako nastavimo, imati prazan grad, a ljudi će živjeti na periferiji. Ovo je priča o kapitalu i demografiji, i ničemu više”, zaključio je Franković.

Piše Ivona Butjer Mratinović

„Ako nešto ne poduzmemo, grad će ostati bez domaće čeljadi , živjet će na periferiji“

Za izgradnju Centra za starije osobe ispod Opće bolnice Gradu odobreno 6,13 milijuna eura bespovratnih sredstava

Gradu Dubrovniku uručen je Ugovor o financiranju izgradnje Centra za starije osobe koji će biti smješten ispod Opće bolnice Dubrovnik u vrijednosti 6.138.045.24 eura. Ugovor o financiranju gradonačelniku Grada Dubrovnika Matu Frankoviću i županu Nikoli Dobroslaviću u ponedjeljak su u Zagrebu uručili predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković i ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić.

Bespovratna sredstva su Gradu Dubrovniku i Dubrovačko-neretvanskoj županiji kao partneru odobrena u okviru poziva Izgradnja i opremanje centara za starije osobe (izvaninstitucijske i institucijske usluge) Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike u maksimalnom iznosu od 12.014.045,24 eura prihvatljivih troškova, uz stopu vlastitog sufinanciranja od 48,91 %.

-„Nastavljamo koristiti europska sredstva za unapređenje kvalitete života u našem Gradu. Uz dom u Gružu ovo je drugi projekt nakon 50 godina vezan uz skrb i smještaj starijih sugrađana kojeg je pokrenula ova gradska uprava“, rekao je gradonačelnik Mato Franković.

Izgradnjom budućeg Centra za starije osobe Dubrovnik će dobiti dodatnih 275 mjesta za smještaj sugrađana treće životne dobi. Objekt će biti opremljen restoranom, liječničkom

ordinacijom, prostorima za fizikalnu terapiju te društvenim prostorijama. Uz dom za starije i nemoćne tipa hotel u Gružu, izgradnjom objekta ispod Opće bolnice zadovoljit će se većina potrebe smještaja dubrovačkih umirovljenika što je jedna od najvažnijih odrednica ove gradske uprave prema sugrađanima treće životne dobi.

Podsjetimo, u svibnju i lipnju ove godine provedeno je čišćenje terena koje je uključivalo rušenje preko 30 godina stare, oronule i nikad dovršene građevine što je preduvjet za izgradnju novog, suvremenog objekta.

Izgradnjom budućeg Centra za starije osobe Dubrovnik će dobiti dodatnih 275 mjesta za smještaj sugrađana treće životne dobi.

Dubrovnik je ovogodišnji pobjednik ocjenjivanja napretka kvalitete života i smart city kategorije

U izboru u kojem se, u nekoliko kategorija, biraju najbolji gradovi u Hrvatskoj Dubrovnik je osvojio čak dvije titule. U obje kategorije u kojima je bio nominiran - ‘Smart City’ i kategoriji ‘Kvaliteta života’ među velikom gradovima, osvojio je titulu prvaka kao najbolji u Hrvatskoj. Nagrade je u Zagrebu, na svečanoj dodjeli kojoj je prisustvovao i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, preuzeo gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković.

„Ponosan sam na naše sugrađane i sve kolege iz gradske uprave i javnih tvrtki. Brojke govore za sebe, ali jako sam zahvalan žiriju što su ih prepoznali i uvažili. Nema prostora za lovorike, pred nama je još uvijek puno posla. Prometne gužve, priuštivo stanovanje za mlade, liste čekanja u staračkim domovima, nedostatak velike sportske dvorane... dobri smo, izgleda po mnogome i najbolji, ali itekako svjesni što sve nije na razini koja bi nas zadovoljila“, rekao je ovom prigodom gradonačelnik Franković, poručivši da se time posao ne završava, nego nastavlja dalje.

Tijekom šest godina ove gradske uprave ostvareni su sljedeći projekti:

2 - nove osnovne škole

3 - škole energetski obnovljene

6/7 - škola u jednosmjenskoj nastavi

4 - nova vrtića

370 - novih mjesta u vrtićima

2 - vrtića energetski obnovljena

6 - novih dječjih igrališta

2 - nove sportske dvorane

1 - izgrađen Dom za starije i nemoćne osobe

39 - mladih obitelji dodijeljeni stanovi po modelu ‘’Dubrovačke stanogradnje’’

75.906 - metara kvadratnih zemljišta kupljeno na Pobrežju kao buduće mjesto stanovanja mladih

60.000 - metara kvadratnih površine oslobođeno na korist građanima

5 - stanova za potrebe zdravstvenih

djelatnika

1 - suvremeni ginekološki ultrazvučni uređaj

3 - CRP i Streptokok analizatora krvi za djecu

5 - respiratora za potrebe OB Dubrovnik

10 - uređaja za terapiju visokim protokom kisika

6 - vozila za potrebe žurnih službi

1 - specijalizirani skuter za spašavanje na moru

1 - vatrogasni brod

52 - nova autobusa

223 - nova parkirališna mjesta

2000 - parkirališnih mjesta u smart parking sustavu

1 - pročistač pitke vode u Komolcu

70 - kilometara novih cjevovoda kanalizacijske i vodovodne mreže

800 - novih rasvjetnih mjesta

5000 - novih energetski učinkovitih rasvjetnih tijela

170.000 – metara kvadratnih cesta sanirano i uređeno

300 - milijuna eura europskih sredstava

Jutarnji list u suradnji s portalom gradonačelnik.hr po šesti puta proglašava najbolje gradove u Hrvatskoj u četiri kategorije: gospodarstvo, obrazovanje i mladi, kvaliteta života, EU fondovi, i dvije posebne nagrade za najbolji Smart i Eco City.

POSJETILI SMO KLUB 65+

May Harvey živjela je po cijelom svijetu, a za penziju je odabrala Dubrovnik gdje

umirovljenike uči engleski

Život s mirovinom definitivno ne prestaje, a neki bi rekli da se za građane starije životne dobi u Dubrovniku nudi više sadržaja nego za mlade

Veliki natpis Klub 65+ malo tko nije zamijetio u Hladnici, ali što se krije unutra znaju tek članovi. Zato smo odlučili „banuti“ u klub namijenjen građanima starije životne dobi i vidjeti što se tu zapravo događa.

Došli smo u pravi trenutak za upoznati jednu posebnu predavačicu – May Harvey iz Južnoafričke Republike drži tečaj engleskog jezika za početnike. May, također u mirovini, živi na Pobrežju sa suprugom, već pet godina uči dubrovačke umirovljenike engleski, a nas je zanimalo kako je uopće do toga došlo.

„Mi smo također britanski građani, živjeli smo u Velikoj Britaniji, Abu Dhabiju, Srbiji… A sad smo se umirovili ovdje!“, priča May i priznaje kako su je u Dubrovnik privukla djeca i unuci. Naime, njen sin se vjenčao s Hrvaticom i imaju dvoje djece –Luku i Darija.

Mjesta stanovanja mijenjali su tijekom zajedničkog života puno puta zahvaljujući muževom poslu, a sve su to neprocjenjiva iskustva.

„Dubrovnik je jako miran, dobro, ne ljeti, ali zimi je jako spor i tih. U Abu Dhabiju je život bio tako društven, uvijek su bila organizirana druženja, izlasci, jako nam se svidjelo, tamo smo bili šest godina. Engleska? Pa i tamo nam se sviđalo, ra-

dili smo humanitarne akcije s Lions klubom, tako smo i stekli prijatelje. Ali vrijeme… To nas je natjeralo da odselimo. Muž mi je bio u Nigeriji godinu i pol, ja sam ostala u Engleskoj, a on bi došao jedan vikend mjesečno. Kad je prošla godina i pol rekao je – ne mogu živjeti uz ovakvo vrijeme, treba mi sunce! Tako da je našao posao i pošli smo u Abu

Piše Ivana Smilović Foto: GORAN MRATINOVIĆ

Tečaj ima dvostruki benefit – dok May polaznice uči engleski, one nju uče hrvatski jezik

Voditeljica i koordinatorica Kluba 65+ Iva Radić prezadovoljna je odazivom

May za sebe neće reći da je profesorica, ali vrijedne učenice je zovu ‘teacher’

Dhabi“, priča svoju zanimljivu životnu priču May.

BEZ IKAKVOG FORSIRANJA

U Dubrovniku su već šest godina, izgradili su i kuću, za što priznaje da je bilo stresno te je još uvijek rade na detaljima. Dio su zajednice, što dokazuje i činjenica da je May dio Kluba 65+.

„Bila sam dio Dubrovnik Foreign Circlea, sin me učlanio, nažalost sad je zatvoren. Uglavnom, tada je Crveni križ pitao ima li volontera koji bi radili radionice razgovornog engleskog jezika, ja

sam se prijavila. Došla sam, počela razgovarati s ljudima, imali smo dvije žene koje uopće nisu pričale engleski, bilo mi je žao. Rekla sam tadašnjoj voditeljici kako ću doći sat vremena ranije i raditi s njima, nisam profesorica, ali trudim se“, priča nam May.

Iva Radić, voditeljica i koordinatorica kluba 65+, ubacila se u tom trenu u razgovor.

„Jesi, profesorica si! Odlična ste kombinacija jer ti njih učiš engleski, a oni tebe hrvatski. Ja sam ovdje ako trebaju dodatnu pomoć, kao što je prijevod, ali snalaze se i bez mene“, kaže Iva. Tečaj je poprilično ležeran i opušten.

„Ne forsiram ih jer se radi o ljudima mojih godina, neki su mlađi, neki stariji. Ne želim im stvarati nikakav stres! Znam kako je, bila sam grozna u školi. Tako da im svaki put ponavljam – nismo u školi, imamo vremena, možemo raditi istu stvar i više puta ispočetka. Ima članica koje su sa mnom otkad sam počela voditi tečaj. Mislim da jako uživaju i da mu se rado vraćaju“, nastavlja May.

Nije lako odlučiti se za usvajanje novih znanja u starijoj dobi, ali tko se odlučio, nije požalio.

„Na moj tečaj dolaze Rada i Neda i jednostavno su fantastične. Uvijek su tu, željne znanja, spremne kao da su u školi“, kaže May i dodaje kako se neki članovi tečaju pridružuju zbog iznajmljivanja apartmana, dok drugi uče zajedno s unucima.

„Onda dođu na sat jako uzbuđene, kažu što su naučile, hvataju bilješke. Unuci su im kao učitelji,

May je u Dubrovniku već šest godina, a sa suprugom je izgradila i kuću na Pobrežju

ispravljaju im domaći rad, što je fantastično. Takve stvari me guraju da nastavim. Bilo je vremena kad sam mislila kako je možda vrijeme da prestanem voditi tečaj, ali odmah bih pomislila kako to zapravo ne mogu napraviti, ne mogu ih ostaviti“, kaže May i dodaje kako je ovaj pristup koristan i za nju jer je pokušavaju učiti hrvatski. Doduše, zasad bezuspješno jer najviše ima problema s izgovorom, što jako nasmijava članove Kluba +65, na što se ne ljuti već se smije zajedno s njima.

„JA SE VIŠE SELITI NEĆU“

Ima tu i inovativnih načina kako usvojiti jezik, poput donošenja torte na sat – uče se recepti i jede, a i nauči poneka riječ.

„Jednom sam donijela čajnik, kikare, hranu, svijeće, više različitih malih stvari, postavili smo ih na stol i onda sam ih zamolila – možeš li mi, molim te, donijeti svijeću? Shvatili bi što tražim i donijeli, baš su uživali u tome. Ono što još nismo stigli, a obećala sam im, jest poći na kavu, a oni će je morati naručiti na engleskom! Ali rekli su da je uvjet da je ja naručim na hrvatskom“, smije se May.

A to je ono što obilježava ovaj tečaj, zabava i smijeh, a takva atmosfera i dobro društvo samo su neki od razloga zašto May ne želi otići iz Dubrovnika.

„Rekla sam mužu – ja se više seliti neću! Previše sam selila, ne želim više. A Dubrovnik je predivno mjesto za mirovinu. U usporedbi s Engleskom, i trošak života je puno manji. A ono što mi je prekrasno jest vidjeti djecu kako se igraju na ulici, na biciklima, plivaju, a roditelji im se ne moraju brinuti. To je tako posebno! U Južnoafričkoj Republici više to ne možete raditi, djeca više nemaju slobodu. Ma ni ja nemam slobodu, moram

zaključavati vrata kad idem u vožnju autom, brinem se da će provaliti u njega. Kompletno drugačiji svijet“, objašnjava May i dodaje da se nada da se ovaj mirni, sigurni život u Dubrovniku neće nikada promijeniti.

„NAŠA TEACHER JE JAKO DRAGA“

„Ako vam dijete može odrastati u mjestu poput ovog, to je nevjerojatno. Ja sam također imala takvo djetinjstvo, mogla sam biti vanka, trčati, igrati se s prijateljima, a danas to u mom rodnom kraju djeca ne mogu. Moj unuk, desetogodišnjak, dođe prespavati kod nas svaki petak. Uvijek je vanka sa svim prijateljima iz sela, onda ga moram zvati u devet sati da se vrati doma, a on uvijek moli za još pet minuta. Obožava to!“, s nježnošću priča May. Zanimljivo je kako joj je i kći profesorica engleskog u Austriji.

„Kad god mi treba pomoć, uvijek je zovem i molim za savjet. Ona uči dječicu, jako voli to“, kaže May i dodaje da joj kćer obožava doći u Dubrovnik, jedan tjedan u godini, kako bi se opustila i uživala.

„Jako sam sretna u Dubrovniku, obožavam ljude, volim ovu klimu, predivno je!“, zaključuje May u trenutku kad dolaze njene učenice.

„Prijavila sam se na tečaj jer već godinama učim sama i s ljudima koji znaju bolje engleski od mene. Nisam nikako mogla naučiti govoriti povezano, tečno, gramatika mi je bila problem i nije mi se dalo uopće pričati jer sam znala da to griješim. Pokušala sam i gramatiku savladati iz knjižice sama, ali teško je, moraš razgovarati s nekim“, priča Slavica koja već neko vrijeme pohađa tečaj.

„Naša teacher je jako draga, ona ustvari nije profesor, već govori odlično engleski. Pa se više igramo! Lijepo je, družimo se, kasnije ćemo na kavicu, simpatično je. Same smo žene i to je čak i možda bolje“, nastavlja.

A stigla je i Neda koju je May već spomenula kao

Slavica uživa u novim znanjima - uz engleski, aktivno igra i bridž

„Ono što još nismo stigli, a obećala sam im, jest poći na kavu, a oni će je morati naručiti na engleskom! Ali rekli su da je uvjet da je ja naručim na hrvatskom“, smije se May.

Neda je uporna i na tečaju je od samih početaka!

Učenje se odvija u veselom i opuštenom okruženju

U Klubu 65+ sve je opušteno, bez pritiska, a nadmetanja

ima samo kad se organiziraju kvizovi

jednu od polaznica koje su uz nju od početka.

„Što se mene tiče, ja nikad nisam engleski učila nego francuski, pa sam htjela malo probati. Dobro je, uporna sam, pa ide!“, priča Neda.

Ove dame uspješno ruše stigmu da su određene godine kasne za usvajanje novih znanja.

„Nije, dapače, treba se nečim baviti. Osim ovoga, igram aktivno bridž. Imam nekih zanimacija, inače je dosadno kad si penzioner“, iskreno kaže Slavica.

POVRATAK U STARI RITAM

I dok je tečaj engleskog jezika lagano započinjao iskoristili smo priliku za razgovor o samom klubu s voditeljicom i koordinatoricom Ivom Radić.

„Imali smo ljetnu pauzu sedmi i osmi mjesec, krenuli smo u devetom. Sad smo se već pomalo vratili u svoj stari ritam. Radionice su standardne, obuhvaćamo sve što i prije, primjerice literarne radionice, fizioterapiju, engleski, društvene igre, kvizove, sve pomalo. Brojka se i dalje kreće oko 180-190 aktivnih članova, dobro stojimo, zadovoljni smo!“, priča Iva i dodaje kako interesa ima te kako barem jednom tjedno dobiju nove upite.

„Naravno, pozivamo sve da dođu, prvo vide i isprobaju jer je to najbolji način za učlaniti se. Bitno nam je da ljudi dolaze, a ne da imamo brojke na papiru“, kaže.

U starijoj životnoj dobi mnogi oklijevaju učlaniti se i baviti se novim aktivnostima, a benefita zapravo ima jako puno.

„Jako im puno znači. Mislim kako čak u Dubrovniku za mlade nema toliko ponude koliko ima za osobe treće životne dobi. To je stvarno super jer imaju sve - od proslave rođendana, do učenja…

Tako da je to nešto što nam svima znači, ali mlađi općenito nemaju toliko vremena za posvetiti se sebi od drugih obaveza – posla, djece, obitelji. Ja se veselim doći u tu dob da se mogu posvetiti sebi, tri puta poći na treninge, nešto novo naučiti…“, s osmijehom priča Iva.

Važno je naglasiti kako je sve što se organizira unutar kluba jako opušteno.

„Vježbe, učenje, sve je to napravljeno na takav način da se radi više kroz, ajmo reći, igru. Ne osjeti se nikakav pritisak, nema natjecanja, osim ako je baš natjecanje u kvizu, onda se dogodi. Čak imamo i razmirica poput: ‘Zašto su oni uvijek zajedno, uvijek pobjeđuju?’, ali sve je to simbolično i u pozitivnom duhu, nema zle namjere“, kaže Iva i dodaje kako su u budućnosti u planu i nove radionice. „Kako imamo mjesečni sastanak, na njemu se uvijek dogovaramo s članovima o njihovim interesima i željama. Baš smo na prošlom sastanku pričali o osnivanju čitateljskog kluba koji će imati jednu knjigu mjesečno, obrađivale bi se teme te knjige. Isto tako, koliko god se družimo zajedno, nekad ispadne da zapravo ni ne znamo puno stvari jedni o drugima. Ideja je napraviti radionicu u kojoj bismo upoznavali jedni druge, tako da svatko sebe predstavi, svoj život, kroz neku vlastitu perspektivu. Uvijek nešto novo uvodimo!“, zaključuje Iva.

Klub 65+ zaista je jedan od načina da se na treću životnu dob ne gleda kao na bauk nego kao jedno novo razdoblje života koje nudi posvećenost sebi, svojim interesima, stjecanju novih znanja, ali povrh svega – obilje druženja i smijeha.

Ljubazni i uslužni u teškim trenucima

Hvala doktorima i medicinskim sestrama

Opće bolnice Dubrovnik

Pošto sam novinar i imam priliku posvjedočit iz prve ruke, želio bih ovdje pohvaliti doktora Zenana Karamehmedovića i doktoricu Ileniju Romić. Ti su ljudi u teškim trenucima moje obitelj bili pravi oslonac, ne samo u stručnom dijelu, nego prije svega ljudskom. Žao mi je što samo njih ističem, jer ne znam svom osoblju imena, pa ne bih želio nikoga preskočiti, ali činjenica jest da su svi doktori, a posebno medicinske sestre toliko uslužni, da je to za ne povjerovati

Moj je otac nedavno preminuo. Bolovao je od leukemije. Podmukla ga je bolest godinama ćućala. U početku je išao na transfuziju krvi jednom u nekoliko mjeseci. To se s protokom vremena neprekidno sužavalo. Zadnje dvije godine često je primao krv, ponekad i dva put tjedno. Stalno sam ga vozio na transfuziju, bolnički hodnici postali su mi drugi dom. Naravno da mi je štetilo, svakome prekomjerna doza bolnice udara na psihu.

Moj otac nije bio najlaganiji pacijent. Nisam ni ja. Malo me zaboli grlo i odmah je smak svijeta. Valjda nam je to u genetici. Bez obzira na težinu Marušića u liječenju bolesti, svi doktori i medicinske sestre Odjela za opću internu medicinu dubrovačke bolnice uvijek su prema nama bili super ljubazni. Pošto sam novinar i imam priliku posvjedočit iz prve ruke, želio bih ovdje pohvaliti doktora Zenana Karamehmedovića i doktoricu Ileniju Romić. Ti su ljudi u teškim trenucima moje obitelj bili pravi oslonac, ne samo u stručnom dijelu, nego prije svega ljudskom. Žao mi je što samo njih ističem, jer ne znam svom osoblju imena, pa ne bih želio nikoga preskočiti, ali činjenica jest da su svi doktori, a posebno medicinske sestre toliko uslužni, da je to za ne povjerovati. Puno vam hvala.

ŽIVOT JE SPOLNO PRENOSIVA BOLEST

SA SMRTNIM ISHODOM

Rekoh već da mi je česti boravak u bolnici znatno štetio mom inače labilnom psihičkom zdrav-

lju. Često sam razmišljao kako li je samo doktorima svaki dan dolaziti na posao, gledati ljude u svojim posljednjim danima kako čekaju tetku Smrt da dođe i pokosi ostatke ostataka života u njima, medicinske sestre kako dementnim pacijentima mijenjaju pelene i gledaju u što su se pretvorile osobe koje su nekoć bile ugledni sportaši, glumci, arhitekti, književnici, inženjeri… Taj posao koji oni rade na koncu konca uvijek rezultira smrću. Život je spolno prenosiva bolest koja će prije ili kasnije završiti odlaskom na vječita lovišta unatoč svoj stručnosti doktora i napretku medicine. Doktori se godinama školuju i usavršavaju, ustvari, njihova edukacija napretkom medicine nikad ne prestaje, cijeli život moraju učiti i pratiti trendove. Plaće im jesu iznadprosječne, ali u ovim suludim vremenima divljanja cijena ni oni ne mogu puno toga priuštiti. Stan u Dubrovniku zasigurno ne. Stoga ne čudi da u bolnici na Medarevu nedostaje više od stotinu liječnika. Stalno se raspisuju specijalizacije, ali nikako da se dođe do adekvatnog broja. Primjerice upravo za specijalizaciju iz transfuzije nitko se ne javlja. Nove generacije nisu lude. Znaju kako se lakše može doći do zarade. Neće se školovati za doktore kad mogu kupiti tri, četiri glisera i zarađivati više od momaka u kutama. Sustav je totalno poremećen. Netko s dva-tri dobra apartmana na vrhunskoj lokaciji godišnje zaradi više od doktora. A ako se već školovao, taj netko će otići vani za bo-

Posebna priča su medicinske sestre, te heroine na prvoj liniji bojišnice. Njihove plaće su tek smiješne u odnosu na odgovornost i težinu posla koju rade. Ne bi me čudilo da u sljedećim godinama zanimanje medicinska sestra postane kao vozač kočije. Tko će čistiti govna i mijenjati pelene kada u isto vrijeme vodičice zarađuju znatno više? Filipinke, Nepalke…?

lju plaću i bolje uvjete rada, sigurno neće doći u Dubrovnik gdje mu mjesečni najam stana dođe 800 eura, pa naviše. Posebna priča su medicinske sestre, te heroine na prvoj liniji bojišnice. Njihove plaće su tek smiješne u odnosu na odgovornost i težinu posla koju rade. Ne bi me čudilo da u sljedećim godinama zanimanje medicinska sestra postane kao vozač kočije. Tko će čistiti govna i mijenjati pelene kada u isto vrijeme vodičice zarađuju znatno više? Filipinke, Nepalke…? Ok, ali gdje će one živjeti? Njih deset u dvadeset kvadrata? Pa ako borave u takvim uvjetima onda ni na poslu neće biti odmorne i kvalitetne.

DOKTORI-REDIKULI

Naravno, pošto nikad i nigdje situacija nije crno-bijela tako nije ni u medicini. I u Općoj bolnici Dubrovnik ima doktora redikula koji ne znaju promijeniti žarulju, a kamoli krvnu sliku, pa opet zaštićeni su kao sredozemne medvjedice. Ne mogu dobiti otkaz, iako je njihovo znanje i motiviranost jednako desnom beku županijskog ligaša. Sustav bi trebao nagrađivati one doktore koji se usavršavaju, daju sve od sebe, a s druge strane kažnjavati nemotivirane koji su se u struci našli pukom slučajnošću. Sličnu situaciju imamo i u sudstvu.

Napomenuli smo već kako doktori i medicinske sestre s plaćama u ovoj suludoj inflaciji ne mogu opušteno sjesti na gemišt u Uvalu Lapad, no najgore je što je dobar dio njih za to zaslužan. Korona mjere su uzrok ovog suludog divljanja cijena, a doktori su bezpogovorno prihvatili igre farmaceutskih moćnika prenaglašavajući ozbiljnost korone i tjerajući svijet u lockdown od kojeg će se oporavljati godinama, ako ne i desetljećima. Sve te stvari dodatno narušuju ugled struke. Medicinski djelatnici, baš kao i brojne druge struke poput profesora ili novinara, nekoć su bili cijenjeni, a danas tonu.

No unatoč svemu – nitko nije savršen, a poanta ovog teksta nikako nije bila kritika, nego upravo suprotno – doktori i medicinske sestre su zanimanja pred kojima još uvijek osjećam strahopoštovanje. Divim se tim ljudima, pogotovo onima poput Karamehmedovića i Romićke. I naše doktorice obiteljske prakse Šime Matković koju također ne smijem zaboraviti, kao i sve djelatnike sanitetskog prijevoza koji su mi oca vodili u bolnicu kada više nije mogao hodati. I medicinske sestre, njima posebno hvala, one su bezimene superjunakinje koje još uvijek drže sustav na okupu iako su mu rupe sve veće.

Doktori se godinama školuju i usavršavaju, ustvari, njihova edukacija napretkom medicine nikad ne prestaje, cijeli život moraju učiti i pratiti trendove. Plaće im jesu iznadprosječne, ali u ovim suludim vremenima divljanja cijena ni oni ne mogu puno toga priuštiti. Stan u Dubrovniku zasigurno ne.

Porezni razredi i odrast

Treba uzeti macu i lupati po asfaltu Pelješca , to je razvoj kakav mu treba

Ovako kako je sada gdje drogirani kapitalizam divlja zapadnom hemisferom i sve aktere čini nesretnim nema više apsolutno nikakvog smisla. Treba prestati mjeriti ekonomski rast i početi izračunavati zadovoljstvo građana

Zadnji put sam vjerovao da se nešto u Hrvatskoj može promijeniti dolaskom na vlast Kukuriku koalicije. Bio sam mlad i naivan kao dijete koje ulazi u pakao ovisnosti o Nutelli. Zoran Milanović, taj lik što lockdownom baulja da se hrana ne baci, ubio je u meni svaki oblik Rta Dobre nade. Jednom mi je u Kobašu jedan dragi stariji čovjek potvrdio Milanovićev poučak:

-Nema ti ništa od budućnosti!.

Prije korone smatrao sam (majke mi, ne znam odakle mi taj optimizam)

kako svijet ide u dobrom smjeru –polako, ali ide – no danas nisam više siguran. U biti jesam, civilizacija u kojoj dominira ovakav suludi

kapitalizam, ide u pizdu materinu

Nasmijao se i otpio gemišt. Od tada, pa sve do danas, a prošlo je debelo desetljeće, nemam nikakvog rta za kojeg bi se uhvatio na parlamentarnim izborima. Tko god došao, ništa radikalno neće promijeniti. A radikalno vrijeme, u kakvom živimo, zahtijeva radikalne mjere. Prije korone smatrao sam (majke mi, ne znam odakle mi taj optimizam) da svijet ide u dobrom smjeru – polako, ali ide – no danas nisam više siguran. U biti jesam, civilizacija u kojoj dominira ovakav suludi kapitalizam, ide u pizdu materinu.

I čak nije pitanje imaju li danas ljudi para više nego ikad prije. To je skroz nebitno. Ako ćemo iskreno, vjerojatno je financijska situacija prosječnog Zapadnjaka nikad bolja, no je li i njegova kvaliteta života? Uzmimo samo Dubrovnik kao primjer. Para je nikad više, a opet svi su više-manje nesretni. Kvaliteta života je nula, nema druženja, smijeha, sitnih radosti... Samo se trči za lovom, život proleti u zgrtanju, jest da se ode na skijanje i daleko putovanje, ali to je svega nekoliko tjedana godišnje. Što je sa svakodnevicom? Ona je bezvezna.

TEŠKI RESET

Svima nam treba teški reset, povratak sitnicama koje nas vesele - kupanju, Divljoj ligi, sjedanju ispred zgrade u toploj, ljetnoj večeri, gitari i pjesmi, plesu na muziku iz zvučnika auta –svim tim malim stvarima koje su se izgubile u trčanju za novom turom, novim apartmanom, novim restoranom… Nije to ludilo došlo preko noći, traje još od vremena Kukuriku koalicije, i mic, po mic, došli smo u vrijeme kada možeš biti doktor, inženjer, arhitekt, što god, i koliko god dobar i uspješan bio, nikad nećeš moći priuštiti mjesto za stanovanje. Potpuni poremećaj sustava vrijednosti. Samo u dubrovačkoj bolnici nedostaje više od stotinu liječnika. Pa nije nitko lud da se godinama školuje i da radi taj odgovoran posao dok u isto vrijeme netko s tri, četiri apartmana okreće bolju lovu i ne plaća porez, nego neki smiješni paušal. I nema tome kraja. Daj još, i još, i još, ali lako da je taj netko sretan, nego nije ni to. Nema gdje izaći, nema društva, sve košta kao Mercedes…

Koje je rješenje? Jebiga, da ga znam dobio bih Nobelovu nagradu za ekonomiju. Ali od nečega treba krenuti. Sandra Benčić, kandidatkinja za premijerku iz Možemo, nedavno mi je u intervjuu kazala kako ona sa saborskom plaćom jedva preživljava na ove cijene, a kako o stanu može samo sanjati. Sve se vrti oko nekretnina. Baba ti je ostavila bezvezni derutni stan i ti ga prodaš za 200 tisuća eura. To je ekvivalent nečijeg rada 15-20 godina. Prodaš za živo-

Piše Maro Marušić foto Grgo Jelavić/PIXSELL

ta takve dvije nekretnine i ne moraš apsolutno ništa raditi.

Benčić smatra kako se cijela ta priča s apartmanima treba riješiti preko poreznih razreda. Osobi se zbrajaju svi prihodi koje ima i na temelju toga ju se oporezuje. Primjerice, ako netko ima ukupne prihode u godini do 150 tisuća kuna (posao plus apartman), onda plaća mali porez, ako ima između 150 i 300, nešto veći, i tako dalje i dalje. Naravno da bi naš čovjek našao neke rupe u zakonu i izbjegavao porezne razrede, ali nešto bi se ipak postiglo. Ili to, ili progresivni porez na apartmane. Za jedan apartman mali porez, za dva veći, a za četiri ili više veliki da se vlasnik demotivira na iznajmljivanje turistima i da se spriječi daljnji rast nekretnina, te da domaći ljudi, posebno mlade obitelji, imaju gdje živjeti.

No, to je samo dio problema. Nedavno je u Zagrebu održan skup na kojemu se govorilo o odrastu, relativno novoj ideji koja zagovara da ovakav kapitalizam koji se temelji na neprekidnom rastu ne može trajati unedogled, jer crpi ograničene Zemljine resurse. Svatko s malo sive tvari u mozgu razumije na što odrast cilja, uzmimo samo plovila na Jadranskom moru. Iz godine u godinu njihov broj raste, jednako kao i zagađenje mora, gužve su već sada tolike da nitko ne uživa, ni domaći, ni turisti, infrastruktura jednostavno ne može pratiti toliki rast. Gdje je kraj? Dok sve ne popuca samo od sebe. Odrast je za sada više ideja, još se o njemu vode debate, promišlja kako bi ga se moglo implementirati, nema konačnih smjernica, ali poanta je priče da se i bez konstantnog ekonomskog rasta može dobro živjeti. Zamislimo samo da se zabrani sav promet u Dubrovniku osim javnog prijevoza i dostave. Auti se više ne bi kupovali, ne bi država ubirala porez, smanjio bi se broj zaposlenika – došlo bi do odrasta, jel te? –ali s druge strane, ljudi bi uštedjeli na kupovini i održavanju vozila, udisali bi čišći zrak, napravile bi se biciklističke staze (ni uzbrdice u Dubrovniku više nisu problem, jer postoje električne bicikle), smanjila bi se razina buke, dobilo mi se masu dodatnog prostora gdje bi se mogle izgraditi šetnice, parkovi, igrališta... Na kraju cijele balade, ekonomija ne bi rasla, možda bi se manje love okretalo, ali kvaliteta života bi bila bolja.

PEŠELJCU TREBA ODRAST

Ili recimo Pelješac. Predivan je baš zato što nije previše razvijen. Još uvijek je divlji s prekrasnim šumama i plažama, bez previše hotela i masovnog turizma. Tom poluotoku treba odrast – umjesto gradnje novih smještajnih objekata i prometnica, treba uzet macu i lupat po postojećem

asfaltu, kako bi najljepši dijelovi Pelješca bili još teže, a ne lakše dostupni. Odrast. To mu treba. Možemo i Sandra Benčić podržali su taj skup u Zagrebu. Ništa se posebno pametno tamo nije zaključilo, ali odlično je da se debatira. Meni je dovoljno što Možemo uopće o tome razmišlja. Eto koliko su niski moji kriteriji nakon HDZ-a i SDP-a. Čak i da Možemo pobijedi na parlamentarnim izborima (što je u rangu mog dobitka na Eurojackpotu) ne vjerujem da bi se išta posebno promijenilo. Nema Možemo dovoljno ljudstva koji bi uspjeli provesti korjenite institucionalne reforme. Ali nema veze, neka se barem govori o odrastu i poreznim razredima u javnoj diskusiji. Ovako kako je sada, gdje drogirani kapitalizam divlja zapadnom hemisferom i sve aktere čini nesretnim, nema više apsolutno nikakvog smisla. Treba prestati mjeriti ekonomski rast i početi izračunavati zadovoljstvo građana. To je povezano do neke mjere, ali ne nužno. Ima sad na Netflixu sjajan dokumentarac Blue Zones koji govori o lokacijama na svijetu gdje živi najveći broj stogodišnjaka.

Nije komplicirano za shvatiti zbog čega su ljudi tamo sretni i zašto dugo žive bez teških bolesti. Kad bi se to okruženje preslikalo bilo gdje na svijetu (kao što se i pokazuje u dokumentarcu), svuda bi se moglo postići jednake rezultate. To je taj odrast kojem trebamo težiti – mirnom, sretnom, zadovoljnom životu gdje nas vesele sitnice – naš Rt Dobre nade.

Ali gdje je tu lova?, pita Nutella i ostale korporacije.

Odrast je za sada više ideja, još se o njemu vode debate, promišlja kako bi ga se moglo implementirati, nema konačnih smjernica, ali poanta je priče da se i bez konstantnog ekonomskog rasta može dobro živjeti

Kronika povijesnih stranputica

I teče, teče jedan slap, što u njemu znači jedna mala kap?

Odsutan iz Grada, na kraćem putu u inozemstvu, mislio sam preskočit ovaj broj, odmorit se malo od politike i njenih povijesnih stranputica. Onda sam se sjetio nedavnog susreta s Ivicom, mlađim bratom moga nekadašnjeg suškolca Boža iz osmoljetke. Nagovorio me je da obiđem Boža, kojega je prije par mjeseci udrila kap i jedva je skapulo. Apena su ga puštili iz bolnice, pa bi mu bilo drago da me vidi.

I tako me je susret s Božom nadahnuo da zabilježim nekoliko redaka o onima, koji ne svojom krivnjom, zbog bolesti, pričaju nerazumljive priče, a za falimenat kojih političari nemaju nikakva opravdanja.

Škatula beškotina, boca vina i mala grasta sa žutom vodenicom i eto mene u Boža doma. Otvorila mi Mare, jedva se škivavajući od Božova štapa, s kojim joj je namjerio sputit noge u skoro djetinjem nastojanju da me on prvi pozdravi, iako me je prepozno tek kad je Mare izgovorila moje ime. Osjetno raspoložen što me vidi, (ili što ikoga vidi), nije fermavo govorit i to o vremenu, ili bolje rečeno nevremenu, klimatskim promjenama, poplavama, šijunima. Po njemu je sve napisano u Knjizi Postanka. Tamo lijepo piše, kako je Bog reko: sve što sam stvorio, izbrisat ću s lica Zemlje; od čovjeka do zvijeri, gmizavaca i ptica u zraku, jer sam se pokajo, što sam ih stvorio. Sedam dana i sedam noći trebalo mu je da sve potopi. Osim broda u koji je, na svoju ruku, Božji prokurist, veliki moreplovac i humanist Noa uspio ukrcat i spasit većinu ugroženih vrsta. U nadi da ljudi neće iznova postat pokvareni i nasilni, Bog nam je progledo kroz prste. I opet se pokajo. Zato je sad odlučio ponoviti biblijski potop.

Iako vjernik, Božo je ipak u dilemi; jesu li baš svi ljudi, ptice, gmazovi i životinje zaslužili da ih se udavi? A najviše ga jedi što su vrag i njegovi demoni ostavljeni za neka druga vremena. Takvi se vazda izvuku.

Baš kad sam počeo hitat tijek njegovih misli nakon spomena vraga, Božov monolog je krenuo drugačijim i sve čudnijim putem, ukazujući na to da je ta njegova kap, bila – veliki slap. Sve što je dalje govori bilo je teško pratit i svaku riječ u rečenici postavit na svoje mjesto, a često i sudionike iz njegove priče. Jer Božu se puno toga izmiješalo. Ne sjeća se nesretnik svega po redu, nego na preskakice, pa sam nakon cijele ure napornog kazivanja uspio zapamtit tek nekoliko rečenica. In tanto, po ovoj ribi, Božo ne jede skupoću (valjda, po ovoj skupoći ne jede ribu?).

Pa mi je ispričo, kako mu je nekidan došla bursa iz spenze, pa je kopajući po Mari u kuhinji  zlovoljno brontulala o

skupoj peskariji. A onda ljutim nožem dohvatila Mare pokret i počela čistit stol na freškim skušama. A on njome: luda skušo (mislio je ženo), ostavi ženu, (mislio je na skušu), nego mi isprigaj dva oka na jajima. Šparaj crne dane za solde. Blesava penzijo, da ti nije možda prevelika žena? Nego, moli ti vladu da poživi Boga kako bi nam trinaesta penzija došla, inače će glad umrijet od nas oboje.

Na te riječi se Mare uznervala i poslala ga u neku stvar, pa mu u afektu rekla, kako bi za svih bilo bolje da ga je strefila ona biblijska poplava umjesto - kapi.

A on, onako nikakav, za despet njoj stavio kontejner na glavu i jedva cotajući pošo zavirit u - kapu. Možda se u boci nađe koji otpad. Pri tom je nepažljiva ulica krenula uz Boža, ne vodeći prometa o računu. Isprepadane gume uz škripu auta, skoro su prevrnule šofera kome su ruke ispale iz volana pa je jako opičio prednjim zidom u branik auta.

Jaki prasak se prepo Boža, pa je uskočio u ulicu da se skloni s kontejnera. Onda je bacio hrpu smeća prema svom pogledu i vidio kako iz ogromne iskežene pantagane viri najlonska vrećica. Činilo se da je žuti najebo ko Božo! Srećom, ustrašena gladnim Božom, pantagana mu je preko paletuna preskočila i pri tom kandžama isparala kontejner pa brža od rupe u zidu pobjegla u munju.

A sve je počelo, na odlasku mi se izjadala Božova Mare, sva smantrana od umora, brige i nespavanja, kad sam jednoga jutra ušla u kuhinju i našla Boža kako u tećici kuha zlatni sat, a da ga ne bi prekuho, mjerio je vrijeme pažljivo gledajući u jaje, koje je držo u ruci. Ma, je li ovo bilo da te kolpa?

Piše Mario Klečak

Dubrovački dnevniK

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Kike, Tonči, Bruno, Gabi i Anđelka - lijepo se družiti kad posao uspiju na vrijeme završiti

Roko, Klara i Željka - UŠLS učenici i već mladi umjetnici

Tihomir i Mirso - posao im još ne prolazi, sretni su što i u listopadu dosta turista dolazi

Sita, Armin, Atman, Adna, Alen i Lejla - s dragim se ljudima neizostavno i do Porporele hita

Nane i Petra - ljubav majke i kćeri je bez ikakve mane

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

35 godina mature proslavili su bivši učenici TUŠ - Sonja, Dijana, Nikica, Đuro, Korina, Katarina, Kerima, Sanja, Božo, Alisa, Daniela, Mirjana, Sandra, Renata, Jadranka i Vedrana

Marko i Vesna - čeljad uvijek na veselje spremna, nikad bijesna

Karlo i Eileen - treba li uopće reći koliko im je svaki dolazak i povratak u Grad omiljen

Vesna i Ida - drage rodice cijene zajedno provedene minutice

Ado i Višnja - na predah i osvježenje u Srđa svrate rado

Piše Ivo Batričević foto privatni arhiv

IVAN ZAJC Pod imenom Tiziano je bio zadnji brod koji je napustio Dubrovnik prije ratne agresije

Nije često posjećivao grad, ali je ostavio dubok povijesni trag

Početkom 2009. godine u svim našim medijima je objavljena vijest kako je hrvatski trajekt IVAN

ZAJC za 850 tisuća eura prodan u Tursku brodaru Ziganoy Shipping kojem je prije 12 godina Jadrolinija prodala i već odavno zaboravljenu i u staro željezo u turskoj Aliagi izrezanu ILIRIJU. Otplovío je 27. travnja iz splitske Sjeverne luke prema Trabzonu. Za novoga vlasnika je plovio pod imenom BESYILDIZ i pod zastavom Moldavije na lokalnim prugama između tamošnjih dalekih sjevernih luka na Crnome moru. Iako IVAN

ZAJC nije bio redoviti posjetitelj gruške luke ipak je u povijesti našega grada ostavio jedan doista duboki povijesni trag.

NA POČETKU BIJAŠE TIZIANO

U brodogradilištu Cantieri Navali Apuania u mjestu Marina di Cararra porinuta je 1970. godine u more novogradnja broj 94 krštena imenom TI-

ZIANO. Bio je to posljednji trajekt u floti brodara Linee Maritime dell’ Adriatico iz Ancone, nešto malo veći od poznatijeg prethodnika TINTORETTA. Imao je 3511 bruto tona, bio je dug 101 i širok 16 metara te je mogao prevoziti 900 putnika i 100 osobnih automobila. Dva FIAT pogonska stroja ukupne snage 5884 kW omogućavala su preko dvije propele plovidbu brzinom od 20 čvorova.

Posebno je građen za trajektnu noćnu prugu između Pescare i Splita na kojoj je preko dvadeset godina uglavnom plovio sve do Domovinskog rata. U knjigama gruških armižadora ostalo je trajno zabilježeno da je 30. rujna 1991. u 09:00 sati na vez br. 7 “akostao” talijanski trajekt TIZIANO da bi istoga dana u 12 sati i 20 minuta odvezao “cimu” i žurno otplovio natrag prema Bariju. Bilo je to 166. po redu uplovljavanje trgovačkih

Od ukupno 20 registriranih dolazaka putničkih brodova u grušku luku u rujnu 1991. godine, TIZIANO je bio apsolutni rekorder s 11 uplovljavanja, a bio je i zadnji brod koji je te godine napustio Dubrovnik pred nastupajuću agresiju.

IL GROSSO TRAGHETTO

Od 2005. održava lokalnu prugu iz Splita prema Veloj Luci i Lastovu, a 2007. je, uz nostalgični svečani doček, posjetio Pescaru prigodom promocije Rijeke kao domaćina Mediteranskih Igara. U tamošnjim je medijima dočekan kao “Il glorioso traghetto”.

i putničkih brodova u grušku luku te turbulentne 1991. godine, a kasnije se nažalost pokazalo i posljednje. Od ukupno 20 registriranih dolazaka putničkih brodova u grušku luku u rujnu 1991. godine, TIZIANO je bio apsolutni rekorder s 11 uplovljavanja, a bio je i zadnji brod koji je te godine napustio Dubrovnik pred nastupajuću agresiju.

OD 90-IH POSTAJE IVAN ZAJC

Kako od kraja 1991. godine TIZIANO više nije imao gdje komercijalno ploviti, neko vrijeme ostaje raspremljen. Neočekivano ga je 1993. godine kupila riječka Jadrolinija i dala mu novo ime IVAN ZAJC. Počinje ploviti između Splita i Ancone te povremeno zimi na dužobalnoj pruzi između Rijeke i Dubrovnika.

Pod novim vlasnikom i novim imenom BESYILDIZ se ipak nije dugo zadržao u Crnom

Moru jer je već sredinom 2010. prodan panamskom brodaru Glomar Suppliers od kada pod zastavom Komorskih otoka plovi kao ASABA

2. Otplovio je prema

Ekvatorijalnoj Gvineji gdje je po svoj prilici neko vrijeme

povezivao luke Bata

i Malabo (nekadašnji Fernando Po) na otoku Bioko, ali mu se tamo od kraja

2012. gubi svaki trag

Od 2005. održava lokalnu prugu iz Splita prema Veloj Luci i Lastovu, a 2007. je, uz nostalgični svečani doček, posjetio Pescaru prigodom promocije Rijeke kao domaćina Mediteranskih Igara. U tamošnjim je medijima dočekan kao “Il glorioso traghetto”.

U SJEĆANJE NA TEŠKA, ALI I PONOSNA

VREMENA

Završetkom turističke sezone 2008. IVAN ZAJC je 1. rujna napustio Pescaru i tamo se više nikada nije vratio. Zanimljivo je da je jedan od posljednjih zapovjednika IVANA ZAJCA bio kapetan Damir Jovičević koji je bio zapovjednik í broda SLAVIJA I na njegovoj neviđenoj odiseji između 13. i 16. studenog 1991. kada se prekrcan s preko 4000 dubrovačkih izbjeglica kroz olujno more, pomno praćen u svim svjetskim medijima, jed-

va uspio dokopati sigurnosti pulske luke. Brojne ga dubrovačke obitelji zbog tada iskazane hrabrosti i umijeća plovidbe još i danas pamte sa dubokom zahvalnošću.

Odlazak IVANA ZAJCA prema turskim crnomorskim lukama tako je budio sjećanja na neka teška, ali i ponosna dubrovačka vremena, u kojima su i brod i njegov kasniji zapovjednik odigrali svoje povijesne uloge za dugo pamćenje. Pod novim vlasnikom i novim imenom BESYILDIZ se ipak nije dugo zadržao u Crnom Moru jer je već sredinom 2010. prodan panamskom brodaru Glomar Suppliers od kada pod zastavom Komorskih otoka plovi kao ASABA 2. Otplovio je prema Ekvatorijalnoj Gvineji gdje je po svoj prilici neko vrijeme povezivao luke Bata i Malabo (nekadašnji Fernando Po) na otoku Bioko, ali mu se tamo od kraja 2012. gubi svaki trag.

Prijavili sadnju smokava, dobili sredstva EU, a sad su osumnjičeni za prevaru i pranje novca

“Pare su propale, taj projekt je pao, sredstva su pošla negdje drugo. A na Priježbi ništa nije pipnula, to je šikara. Na Jakljanu je već nešto napravila. Ali smo mi zbog njenih eko-smokava izgubili kanalizaciju”, izjavila je Muratti

Policijski službenici Policijske uprave dubrovačko-neretvanske uz pomoć policijskih službenika Policijske uprave primorsko-goranske i Policijsku uprave istarske, u koordinaciji s Uredom europskog javnog tužitelja u Zagrebu započeli su u srijedu realizaciju zadnje faze kriminalističkog istraživanja subvencijske prijevare i pranja novca u sklopu natječaja „Potpora za ulaganja u poljoprivredna gospodarstva“. Natječaj je raspisala hrvatska Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, a temeljem početnih saznanja

Policijske uprave dubrovačko-neretvanske. Uhićene su tri osobe – dvije ženske i jedna muška. Slučaj je to koji je privukao pažnju cijele Hrvatske. Radi se o sumnji da su osobe lažirale podatke o podizanju nasada smokava na otoku Jakljanu na osnovu kojih su dobili financijska sredstva EU. Prema pisanju Jutarnjeg lista, navodno se radi o iznosu subvencija od oko dva milijuna eura.

No, prema navodima gradske vijećnice Olge Muratti, to se nije dogodilo prvi put. Već je jedna od uhićenih zbog navodnog planiranja

Uhićene su tri osobe – dvije ženske i jedna muška

sadnje eko-smokava blokirala projekt kanalizacije Šipanske luke.

“Ona je kupila u Priježbi parcelu koja ide odozdo cijelim brdom. Projekt kanalizacije je podrazumijevao da preko dijela te čestice prijeđu cijevi za kanalizaciju koje bi išle dalje u more jer je to čestica točno uz more. To je podrazumijevalo da se to prokopa, da se stave te cijevi. Projekt smo dovršili, još je bio pokojni Ljubo Medaković, ali trebala je njezina suglasnost jer je u međuvremenu kupila tu zemlju. Ma to je brdo, dan danas je brdo, nema tu nikakve smokve”, objašnjava Muratti.

“Nikša Raspopović, Ljubo Medaković i ja smo je jedno ljeto zazvali u Vodovod i Ljubo je rekao - molim Vas, dajte nam tu suglasnost, mi ćemo Vam platiti koliko god jer je Vodovod imao mogućnost riješiti Šipansku luku jer je bio gotov projekt, a davala su se sredstva, ne znam sad točno iz kojih fondova, upravo za takve male otoke. Njima se uklopio Šipan, pravi primjer. Međutim, ona nije to dopustila. Rekla je da će pročistač, koji bi bio tamo na stijenama, zagaditi njezine eko-smokve. Kao da tamo mogu biti eko-smokve, to je čista stijena što nam je trebalo”, kazuje Muratti.

VAŠ VID JE NEPROCJENJIV!

Međutim, Vodovod je našao način i izvlastio je, no projekt nikada nije napravljen. “Pare su propale, taj projekt je pao, sredstva su pošla negdje drugo. A na Priježbi ništa nije pipnula, to je šikara. Na Jakljanu je već nešto napravila. Ali smo mi zbog njenih eko-smokava izgubili kanalizaciju”, zaključuje Muratti.

PREGLEDAJTE GA U OFTALMOLOŠKOJ AMBULANTI POLIKLINIKE MARIN MED!

Znate li da u Poliklinici Marin Med oko možete pregledati sofisticiranim uređajem koji fotografira i snima stanje oka – idealno za praćenje kroz period liječenja?

Pregledajte svoj vid u vrhunski opremljenoj ambulanti za pregled oka u Poliklinici Marin Med. Pregledat će vas naša oftalmologinja dr. Meri Vučković Mataga na najmodernijim aparatima za dijagnostiku vida.

SAMO U POLIKLINICI MARIN MED oči možete pregledati na najnaprednijem digitalnom čitaću dioptrije, obaviti objektivno mjerenje refraktivne pogreške oka i dobiti objektivnu dioptriju za naočale i kontaktne leće.

Opremljeni smo najmodernijom tehnologijom u oftalmologiji za dijagnostičke preglede OCT, vidno polje Octopus 900, ultrazvuk, lasersko liječenje glaukoma itd.

Predbilježite se za pregled! Odmah!

Raspitajte se za operacije katarakta-sive mrene najmodernijom metodom ultrazvučne operacije. Zahvat obavlja renomirani stručnjak doc. Ljubo Znaor a sva priprema za operaciju kao i postoperativna skrb obavlja se u ugodnom stacionaru Poliklinike Marin Med.

Nazovite i pitajte!

+385 (0)20 400 500

+385(0)20 400 505

Poliklinika Marin Med, dr.Ante Starčevića 45 Dubrovnik

www. marin-med.com

email: info@marin-med.com

Ante Kolunđija doveo Prvenstvo Hrvatske u Dubrovnik, a prava su nagrada za to dvije medalje oko vrata!

Dubrovnik je prošlog vikenda (30.-31. rujna) ugostio Prvenstvo Hrvatske u tenisu u kolicima. Za to je zaslužan Ante Kolunđija, 25-godišnji dubrovački tenisač u kolicima, koji je premijeru ovog sporta u Dubrovniku okrunio s dvije medalje

Na terenima Tenis kluba Dubrovnik, u Uvali Lapad, okupilo se šest natjecatelja Prvenstva Hrvatske. Kolunđija je u pojedinačnoj konkurenciji najprije igrao meč protiv proslavljenog paraolimpijca, svjetskog prvaka u plivanju i osvajača bronce na prošlim paraolimpijskim igrama u Tokiju, Dina Sinovčića. Tenis mu je drugi sport uz plivanje. Ipak, Kolunđija na stopostotan način dolazi do polufinala (6:0, 6:0), u kojem ga je čekao aktualni prvak Hrvatske u tenisu u kolicima – Sven Maretić. Pobjeda Splićanina (6:1, 6:2) i plasman u finale, u kojem mu je naslov prvaka „uzeo” Anto Joskić. Finalni meč trajao je tri sata.

SREĆI NIJE BILO KRAJA

U LAPADU

Meč za broncu pripao je Kolunđiji i Antoniju Arambašiću, dugogodišnjem igraču tenisa u kolicima. Rezultat 6:1 i 6:1 za prvu medalju oko Antinog vrata. Ali ne i posljednju. Okitio se i zlatom, u konkurenciji parova. On i Anto Joskić u finalu bolji od para Sven Maretić – Dino Sinovčić (6:3, 6:0).

„Već odvano igram s Arambašićem, treniramo skupa u Zagrebu, i Joskić s nama. Znamo se dobro međusobno. Bio sam uvjeren da bi ga mogao pobijediti. A isto je i za parove. Ja i Joskić već neko vrijeme igramo u paru”, rekao je o finalnim mečevima Ante Kolunđija.

„U TRAVNJU NAJAVILI, SADA USPJELI”

Državne medalje su bile prava nagrada za Kolunđijin trud proteklih mjeseci po pitanju popularizacije ovog sporta u Dubrovniku. Prethodno je bio organizator egzibicijskog meča između njega i Anta Joskića, u travnju ove godine. Tada je prvi put

predstavljena ideja o tome kako bi se na jug Hrvatske moglo dovesti i Prvenstvo.

„Tada smo imali neku ideju, koja je bila na usmenoj razini. Onda smo krenuli s nekim pripremama i dogovaranjima kako bi mogli i što bismo mogli, jer najveći je problem bio predrasuda u Dubrovniku. Kako je daleko, skupo... To je trebalo prelomiti. Kada se to riješilo i kada smo vidjeli da bi većina njih došla, onda smo znali da ćemo nastaviti s pripremama. Morali smo prilagoditi teren i svlačionice, ali nije bilo većih problema”, istaknuo je Kolunđija, pa o budućnosti nadodao: „Stvarno ne bih volio da ovo bude prvi i zadnji put. Volio bih da ne ostane samo na ovom. Može se u budućnosti razmišljati i o skalinu više, ali nećemo biti nerealni. Ali siguran sam da ovo nije bio zadnji put.”

Anto Joskić i Ante Kolunđija

Dubrovnik srušio otpor Zaboka i uzeo prve bodove u najvećem rangu, a iduća utakmica je spektakl

Košarkaši Dubrovnika ponovno su, nakon deset godina, među košarkaškom elitom u Hrvatskoj. U prvom kolu FAVBET premijer lige, slavili su u Gospinom polju protiv KK Zabok rezultatom 72:59 (17:17, 19:15, 13:14, 23:13)

ZANIMLJIV POVRATNIČKI SUSRET PRED PETSTOTINJAK GLEDATELJA

Dubrovnik je meč otvorio serijom 7:0, no uslijedio je brzi odgovor gostiju sa sjevera hrvatske krajem prve četvrtine. Zanimljivo je bilo i u drugoj dionici. Tada su gosti došli do vodstva sedam razlike (23:30), pa je uslijedio još jedan preokret u prvom poluvremenu. Na krilima jako raspoloženog Filipa Vujičića Dubrovnik stiže do preokreta i u svlačionice na odmor odlazi s prednošću (36:32). Utakmica se prelomila početkom zadnjeg perioda, na krilima Filipa Vujičića i nekoliko poteza koji su Gospino polje odveli u delirij.

“Fenomenalna energija, svi igrači i cijela klupa. Nismo znali što očekivati. Pred domaćom publikom smo na -9 podigli u brzinu više i odradili preokret”, istaknuo je Filip Vujičić, koji je skupio čak 27 koševa.

Zadovoljan pobjedom bio je i trener Dubrovčana

Ivan Perinčić: “Čestitam igračima. Prva je utakmica, na puno višem nivou. Znali smo da će biti teško. Pokazali smo onaj karakter koji nas je krasio

cijelu prošlu sezonu. Moram biti zadovoljan kako smo reagirali, moraš pokazati karakter kada je teško. Zahvaljujem se i mom šuteru Antoniju Jordanu, koji mi je puno pomogao u pripremi ove utakmice.”

Vujičić je bio igrač s najviše poena, ali imao je itekakvu potporu. Amerikanac Javon Levi je učinkom bio jedan od najboljih igrač kola. Upisao 15 koševa, uz 11 skokova i 7 asistencija. Petar Dubelj 12 koševa, a Vladan Lazić 10. Dva poena upisali su Josip Popić, Dragan Džajić, kapetan Ivan Vodopija, Tomislav Cvitković.

Slijedi gostovanju kod Bosca, a onda u Gospino polje stiže aktualni doprvak Hrvatske!

Košarkaši Dubrovnika u sklopu drugog kola FAVBET premijer lige gostuju u subotu (7. listopada) u Zagrebu kod KK Bosco. Utakmica se igra od 16 sati. U trećem kolu u Gospino polje stiže aktualni doprvak Hrvatske, Košarkaški klub Split (četvrtak, 12. listopada). S obzirom na interes u prvoj utakmici, koja se igrala u subotnjem terminu u 17 sati, nadolazeći bi premijerligaški derbiji, mogli posve popuniti tribine Gospinog polja.

Prvo kolo pružilo je derbi između Cibone i Zadra u KC Dražen Petrović. Slavili su Zadrani s 99:81, protiv zagrebačkog kluba, koji trenutno ima puno problema i van samih terena. Dinamo je u prvom kolu bio bolji od DepoLinka Šrkljevo (98:59), a Cedevita Junior od Bosca (105:74).

Sinjski Alkar je na gostovanju svladao Dubravu sa 100:91. Šibenka nije uspjela iznenaditi Splićane u prvom kolu na Gripama (90:56).

Piše Rafael Barkiđija Foto: DD

SVAKI TJEDAN zvonin JEDAN

SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

AKO STIGNE VAMA

Ako stigne vama u Beograd tamo

Taj naš nama nemojte ga vraćat

Uredu i dalje mi ćemo ga plaćat

Vama i Bruxellesu on koristi samo

O još izdajnika tu kod nas imamo

Pokvarene sorte nemojte uzvraćat

Takvi će se uvijek za izdaje laćat

Srbi su pametni itekako znamo

No vlastiti narod voždi zagađuju

Lažima o nama memorandumima

Malo osviještenih i bez mržnje ima

Veliku Srbiju na našemu snuju

Razbija te snove tvrd hrvatski kamen

Konteso tako jest i biti će amen

20/6/23

MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN

Ljubi usprkos –a ne zbog.

humanitarni prilozi

DVA SKALINA

Umjesto vijenca za pok. oca od kolegice Suzane Benić, 30 € prilaže Marija Šimunović;

Donacije za terapije uz iznosu od 22.232,76 € ( do slanja podataka –srijeda 14. sati) uplatilo je preko 500 dobrih ljudi iz cijele Dubrovačko-neretvanske županije.

Djeca i roditelji od srca se zahvaljuju na donacijama. Iskrena sućut obiteljima i prijateljima preminulih.

IBAN: HR7924070001100305036. Tekst za objavu molimo slati na: dva.skalina@du.t-com.hr ili zvati na: Mob: 095/368-9227 ( radnim danom od 9:00 – 17:00)

CARITAS

Ambroz Čivljak umjesto cvijeća za pok. Petra (Pera) Kušelj50,00 eura

Ambroz Čivljak umjesto cvijeća za pok. Toni Ficović – 50,00 eura

DRUŠTVO MULTIPLE SKLEROZE DNŽ

U spomen na dragu gospođu Sonju Đilović,umjesto vijenca prilažu 60 eura,Ana Mage i Patricia Mage Vidak

MASLINA

- Susjedi i prijateljice, u spomen na pok. Tereziju Bodor, umjesto vijenca prilažu 100,00 EUR;

- Toni, umjesto vijenca svom nonu Tinku prilaže 70,00 EUR;

- Obitelj Vlaha i Pave Maslać, u spomen na pok. Stijepa Čulića, umjesto vijenca prilaže 40,00 EUR.

AUTO / MOTO

ga, potpuno opremljena, povoljno. Mob: 095/8483565

Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA

Prodajem auto Seat Cordoba (siva) iz 2003., prvi vlasnik, prešao 71393 km, registracija do 04/24., u odličnom stanju, klima ispravna, redovito servisirana. Cijena je 3000 eura.

Kontakt: 0993510479

Prodajem VW T3 kombi ‘90 godište i barku Elanova pasara 4,95 dužina. Kontakt 098 9595 949

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita građevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Prodajem stan u Mostaru (centar) 40m2. Cijena po dogovoru Kontakt: 099 683 3264

jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App. Prodaje se stan u zagrebu (strogi centar) 78m2, 2850 eur/m2. 098 277 363

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

ti na 098/850-820 od 1920 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodajem Piaggio Liberty 125 cc abs,Nov. Zvati na tel +385994132160.

Prodajem Seat Toledo

2005 g. prešao 280 000 km, registriran do 272024.

Kontakt: 099 686 6244

iznajmljivanje

Iznajmljujem garsonjeru u Orašcu (kraj crkve) za jednu ili dvije osobe na duže vrijeme. Cijena220 eur+režije po potrošnji.

Iznajmljujem sobe u Župi dubrovačkoj s koristenjem banje kuhinje I dnevnog boravka kontakt broj

0922858452

PLOVILA

Prodaje se barka, Kvarnerplastika, 4 i po’ metra, motor Honda, 6 konjskih sna-

Prodajem stan u Lapadu u stambenoj zgradi Mercedes (smeđa zgrada), površine 64,8 kvadratnih metara, s parkirališnim mjestom i šupom u podrumskom dijelu. Stan ima dvije spavaće sobe, dnevni boravak, odvojenu kuhinju, kupaonicu i lijep pogled. Smješten je u zgradi koja ima novu fasadu, novi lift i video nadzor. Cijena: 279 000 eura. Zvati na broj: 092/337-5466 ili pisati na mail: dalmates@gmail.com

Kupujem manji teren uz

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Šesteročlana obitelj traži adekvatnu kuću/stan za stanovanje i kupnju na području Dubrovnika, od Mokošice do Župe dubrovačke, do 300 000 eura. Mob. 098 1700 511

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

Prodajem kuću u Rožatu. Cijena 190 000 eura. Kontakt 099/642-8623

Prodaje se stan

(Cavtat-Mečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući-prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zva-

Oranica u Konavlima, 4 175 kvadratnih metara, put do parcele 50 metara, struja, voda i telefon, 13 eura po metru kvadratnom. Mob: 091/160-1894

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište u Župi Dubrovačkoj – Lazine. Zemljište se sastoji od 3 spojene parcele i ima 984m2. Cijena 125000 eura. Mob: 098 9824 076

Mokošica, namješten dvosoban stan s terasom, 80 m2 u POS-ovim zgradama – 270.000 eura. Mogućnost kupnje garažnog mjesta. Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 466 2211

Zaton Doli, građevinsko zemljište s pogledom na malostonski zaljev – 2298 m2 – 298.900 € - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 466 2211

Šipanska Luka, u prodaji imamo stare kamene

kuće za obnovu i nekoliko poljoprivrednih zemljišta u okolini - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik. Mob. 098 676 009

Čibača, dvosobni stan/ apartman u novogradnji blizu škole – 62,50 m2 – 187.500 €, Angelus nekretnine – Ured Dubrovnik, 095 466 2211

Upravo renoviran trosoban stan na Pločama s vrhunskim pogledom - 92 m2 – 525.000 € - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik. Mob. 098 676 009

Gruž, trosobni stan, 70 m2, za adaptaciju, blizu škole - 189.000 €. Angelus nekretnine - ured Dubrovnik - 098 676 009

Za poznatog kupca tražimo manji studio apartman ili sobu s banjom u staroj gradskoj jezgri. Kontakt: Angelus nekretnine, Vukovarska 17 - 098 676 009

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka.Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076.

PRODAJA RAZNO

Prodajem vrlo povoljno kalijevu peć i krovne nosa -

če za auto. Mob: 091 732 8839

Drva tanja, za ogrijev u blizini Orašca i u blizini puta nudim besplatno m 0916143946

Nudim drva tanje promjera koja treba ubrzati, napisati, a nalaze se blizu Orašca m 0916143946

Kupujem stare automobilske i motor registarske tablice iz doba Jugoslavije i stare motore. 097 670 7137

Prodajem mlade kuneje, očišćeni 1 kg/9 eur. Živi kuneji 20 eur/kom. Mob: 098 180 5965

Prodajem ekstra djevičansko maslinovo ulje. Berba 2022.godine. Cijena ulja

1L/16 €. Kontakt brojevi. 098 243 776 i 091 205 3550.

Prodajem tri nova parangala i tri nova baluna povoljno. Kontakt: 099 851

4586

Poklanjamo LCD monitor Philips 192 Ei i tipkovnicu.Sve ispravno. Mob 091 9305107.

Prodajem modne lutke za butike,krojačice,KUD-ove. Mob: 0958090993

Prodajem aluminijsku per-

sijanu 120x200. Super povoljno! 0923239595

Kupujem rabljeni montbajk bicikl m 0916143946

USLUGE RAZNO

Vršimo sve usluge kombi prijevoza. Dostave,selidbe, čišćenja stambenih prostora i šupa. Odvoz glomaznog otpada i svih materijala. 098 765 757

Uređujem okućnice vrtove, djardine, kosnja trave, određivanje. Pitanje, i sl 091 6143946

Zaštita od sunca ,izrada i montaza roleta ,komarica ,trakasti zavijesa ,venecijanera ,rolo zavijesa ,sve inf. na 0911472794 . Mokošica.

Vršimo sve usluge kombi prijevoza. Dostave,selidbe, čišćenja stambenih

prostora i šupa. Odvoz glomaznog otpada i svih ostalih materijala. 098 765 757

Vršimo kompletnu adaptaciju kupaonica i kuhinja. Izmjena dotrajalih vodoinstalacija, elektroinstalacija, građevinskih radova, odvoz šuta. Mob. 095 921 8664

DEŽURNE LJEKARNE

- LJEKARNA ”KOD ZVONIKA”

od 02.10. do 08.10.

- LJEKARNA ”GRUŽ “

od 09.10. do 15.10.

preminuli

PASKO ŠTURICA (1939)

BRANKO MILINA (1952)

č.s. RUŽA BOBAN (1939)

ŠEFIKA KEKIĆ (1943)

PERO VUKOVIĆ (1939)

ANTUN PIKUNIĆ (1947)

ANĐA DŽAMONJA (1936)

NEĐO KURILIĆ (1943)

TATJANA ZUANIĆ (1929)

ANTUN ŠKOBELJ (1948)

ANTUN GRDOVIĆ (1942)

LIDIJA MARIĆ (1949)

SONJA KURBELAŠVILI (1940)

NIKO KOLIĆ (1953)

Gospođa Kate Bakić iz Konavala proslavila stoti rođendan

Na pitanje ima li kakva tajna dugovječnosti, Kate nam kroz suze radosnice, dirnuta atmosferom kaže kako - nema

Prigodni tratamenat povodom Međunarodnog dana osoba treće životne dobi, održan je u ponedjeljak u domu ‘Domus Christi’, no to nije bila jedina posebna prigoda. Naime, štićenica doma, gospođa Kate Bakić iz Čilipa, proslavila je stoti rođendan! Gospođa Kate u jednom momentu od sreće je zaplakala. Zaroštiljalo se, bilo je i slatkog, a slavljenici je zapjevala i klapa.

“Osjećam se dobro. Ima svega lijepoga, zadovoljna sam”, kazala nam je gospođa Kate. Kaže da joj je u domu dobro, a ima i prijateljica. Tu je već petu godinu. Na pitanje ima li kakva tajna dugovječnosti, Kate nam kroz suze radosnice, dirnuta atmosferom kaže kako - nema.

Štićenici doma okupili su se kako bi pro-

slavili rođendan gospođe Kate, ali i kako bi obilježili Međunarodni dan osoba treće životne dobi. “Svake godine posebno obilježimo taj dan, a ove godine postoji i razlog više - imamo jednu stogodišnjakinju! Štićenici vole ovakva druženja, pogotovo kad znaju kako će se pjevati i zabaviti”, govori ravnateljica Doma Mirjana Vujnović.  Štićenica doma, gospođa Aurelia Nadilo, uputila je emotivno pismo zahvale domu. “Imamo najbolje osoblje, možemo se svima obratiti sa svojim problemima. Imamo previše slobodnog vremena pa nam se ponekad pomiješaju uspomene, i one dobre, i one tužne i loše, pa nam izmame suzu iz oka. A nama tako malo treba. Lijepa riječ, topla ruka da nas pridrži,

Pozitivci tjedna

blaga duša da nas razumije”, stoji među ostalim u pismu.

Prigodne poklone slavljenici uručili su predstavnici Grada i Županije koji su joj došli čestitati.

Mato Franković

Otvorio temu rastuće apartmanizacije koja negativno utječe na demografske trendove

Ante Kolunđija

Postigao svoj najbolji uspjeh na državnim prvenstvima, osvojivši brončanu medalju u pojedinačnoj kategoriji te zlatnu medalju u parovima na Prvenstvu Hrvatske za tenisače u kolicima.

Luko

Paljetak

Nagradu za životno djelo dobit će akademik Luko Paljetak, odlučeno je na sjednici konavoskog Općinskog vijeća.

petak, 6. listopada 2023. Dubrovački dnevniK