Dubrovački dnevnik br. 164

BILI SMO NA TRGANJU U KONAVLIMA srpanj sub pet ned pon uto sri čet

RENOMIRANI ZNANSTVENICI O MEDICINSKOM FENOMENU 1 2 3 4 5 7 6 8 9 10 11 12 14 13 15 16 17 18 19 21 20 22 23 24 25 26 28 27 29 30 31

RAZGOVOR S MARKOM BALIJOM POVODOM

stranica 4

Stećci u Konavlima su pod zaštitom UNESCO-a, ali to skoro nitko ne zna stranica 18

Vide Prce: U ratu sam izgubio sina, od prvog dana se pitam što mogu napraviti stranica 14

Iza spontanog izlječenja od raka stoji moguće objašnjenje stranica 22

VRIJEDNA BAŠTINA O KOJOJ JAVNOST NEMA POJMA

USUSRET TUŽNOJ OBLJETNICI NAPADA NA DUBROVNIK

POČETKA GRADNJE NOVOG SUMRATINA

‘’SVJESNI SMO DA ĆE GRADNJA NARUŠITI DIO KOMODITETA, ISPRIČAVAMO

SE GRAĐANIMA”

Uvodnik

Nakladnik

Dubrovački dnevnik j.d.o.o.

Kardinala Stepinca 52

Dubrovnik oib 84019117288

Glavna urednica

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica

glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Nikša Klečak

Ivana Smilović

Rafael Barkiđija

020/642-462 redakcija@dubrovackidnevnik.hr

Fotograf

Goran Mratinović

Željko Tutnjević

Kolumnisti

Maro Marušić

Vjera Šuman

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač

Nene Mojaš (Festivus)

Dizajn

Studio Hrvatin & Studio Mater

Fotografija na naslovnici Pexels

Marketing

Nikoleta Zec

020/642-460

099 493 6200 marketing@dubrovackidnevnik.hr

Mali oglasi

oglasi@dubrovackidnevnik.hr +385 99 3430 222

Tisak

Tiskara Zagreb

Glup, gluplji, najgluplji !

Priča s kajacima ponovno je ukazala koliko živimo u nakaradnom prereguliranom sustavu u kojem je birokrat propisao brojne besmislene papire i dozvole, čime uporno i nepotrebno masakrira građane i poduzetnike. Gotovo sve redom, kako bi se ispunila svrha i smisao gomilanja administracije. U cijelom tom dobro organiziranom sustavu otežavanja poslovanja i/ili rješavanja besmislenih dozvola, potvrda i brojnih budalaština iz goleme knjižurine pod radnim naslovom ‘Kako otežati život građanima, naročito poduzetnicima’, nešto im je ipak promaklo. Istina, radi se o sitnici i poslu koji neće napuniti državnu kasu. Običnom malom sezonskom posliću u kojem se po ocijeni administrativnih genija ne uzima prava lova zbog kojeg treba gubiti vrijeme i resurse našeg dobro organiziranog Uhljebistana. Neš ti tramakat se s nekoliko stotina iznajmljenih kajaka tijekom sezone.

Kad neki smantrani Česi ili Nijemci odplutaju na madracu pa se zbog njih organizira potraga, od patrolnih čamaca do HGS-a, to je vijest koja se nekoliko dana vrti i onda padne u zaborav. Jednako kao i za iste te turiste kad krenu u japankama na Velebit . Sve raspoložive snage se dižu, uključujući i helikoptere i nakon kojeg dana trošenja svih tih resursa, sretnom spašenom tipu u japankama država ne ispostavi račun za trošak spašavanja. Jest , lijepo je i humano spašavati ljude, ali ako se radi o budalama koji svojom neodgovornošću izazovu brojne troškove, onda je sasvim logično na sretnom kraju njihove avanture ispisati im račun za obavljene usluge. Jednako tako račun za spašavanje kajakaša, sasvim logično, nikom neće biti ispostavljen. Čemu, kad sve to plaćamo svi mi? Na dan kad se dogodila drama s kajakašima koji su po lijepom vremenu krenuli u ugodnu vožnju kajacima prema Lokrumu, neki od njih prvi pu-

Piše Vjera Šuman

ta u životu s veslom u rukama, prognoza je bila vrlo precizna. U popodnevnim satima očekuje se nevrijeme i jak vjetar u području dubrovačke regije. Klinci koji za maleni honorar, obično po broju iznajmljenih kajaka, dobivaju neku pinku, nisu zaduženi čitati prognoze, jednako kao što nemaju obavezu upisati podatke o osobama kojima su iznajmili kajake. Sasvim prikladno. Kad se dogodi kalvarija onda to nije briga vlasnika kajaka, nego Lučke kapetanije i spasitelja humanitaraca. Kako drugačije?

Pritom nitko nema pojma tko su turisti koji su bili u kajacima pa se sad samo nagađa, za dva kajaka koja su nađena uredno privezana na Lokrumu, kako su putnici sretno pristali na Lokrum. Očekuje se da su živi, zdravi i sretni. Ako nisu, ništa se tu više ne može učiniti. Živ, živ, nitko nije kriv.

Zaštobi iznajmljivači kajaka morali upozoriti avanturistički nastrojene turiste na moguće nevrijeme ili ne

daj Bože, ne prodati im turu s kajacima jer nije sigurno?! Onda ne bi uzeli lovu po kajaku. Jer devet kajaka je devet kajaka. Bolje nekakva zarada, nego nikakva. Sve ostalo platit će hrvatski porezni obveznici i nema mjesta uzrujavanju.

Jednako kao što naša Lučka kapetanija smatra kako nije dužna nikome davati informacije o tijeku spašavanja i broju spašenih ili nespašenih osoba. Što ima netko znati što se događa?! Vaja mučat!

Iako još nismo zakoračili u iduću izbornu godinu, para kao da su izbori za mjesec dana. Šalju se memovi koji sprdaju kandidate, trenutno najviše protiv Benčić . Tko zna tko bi to mogao slati?

Kako god, zasad je dobitnik za najgluplju kampanju SDP. No, ne znači kako neće biti i glupljih ideja. Plakat s licem ‘penzića’ koji tužno, ali i mrcom novo probuđene nade gleda u kameru dok iznad njega gordo stoji veliki logo SDP-a, a ispod ‘penzićev’ tekst pun nade: „Ne bih onda morao raditi uz mirovinu!“… Mislili smo

kako im je ona bedastoća s konopom i tekstom u stilu - radije obješen, sam vrh, ali nije. Osim, naravno, ako je cijeli moto kampanje ‘što gluplje, to blesavije’. Onda su potpuno pogodili i smisao i moto kampanje. U tom slučaju, ispričavam se SDP-u. Ali ne znači da će tako i ostati jer u trku se već uključuje i Domovinski pokret čiji Bartulica svojim nježno mekim hrvatskim jezikom povratnika iz Kanade, traži zabranu nekoliko naslova knjiga koje spadaju u slobodni izbor lektire, dakle, nikako obavezni. Ali po njemu te knjige nisu primjerene za djecu. Na pitanje je li ih pročitao, kaže kako nije ali mu je na prvu jasno kako nisu primjerene. A Bože moj, nije ni Gestapo čitao knjige koje je spaljivao! Kako vrijeme prolazi, imat ćemo sve više kandidata za glupe i još gluplje izjave, slogane i sve ono što se od kampanje u Hrvata očekuje. Tek počinje pravo natjecanje za Glup, gluplji, najgluplji. Uživajte. Eto vas.

Marko Balija, direktor tvrtki investitora u Hotel Sumratin

smo da će gradnja narušiti dio komoditeta,

Prostor u centru Lapad, na kojemu se nalazi dubrovački hotel Sumratin, postaje gradilište. Nakon rušenja starog hotelskog zdanja, radovi izgradnje novog objekta trajat će do ožujka 2025. godine, odnosno do sezone u kojoj će novi Hotel s pet zvjezdica otvoriti svoja vrata prvim gostima. Stari objekt ruši se nakon što već četiri godine nije u funkciji. Povod je to za razgovor s direktorom tvrtki investitora Markom Balijom.

Iako su vaše tvrtke Trames d.o.o. i Consultants d.o.o. iz građevinskog sektora, posljednjih godina također ste u turizmu i nastavljate s investicijama. Hotel Sumratin je treći hotelski objekt u vašem portfelju, uz Hotel Cavtat i Kalamotu Beach House. Što namjeravate s ovim objektom u razvojnom smislu?

Kao kompanija smo skoro petnaestak godina u turizmu. Krenuli smo razvijati taj segment poslovanja, pokušavamo stvoriti neku novu vrijednost i još uvijek učimo.

Jasan nam je smjer kojim moramo ići. U razdoblju od kada smo preuzeli Hotel Cavtat unaprijedili smo ga od zapuštenog objekta najniže rangiranog u Cavtatu, do danas omiljene destinacije s vrhunskim ocjenama gostiju. Naš hotel Kalamota Beach house je operativno izuzetno težak projekt jer je malen i na otoku. Međutim, kroz šest godina mukotrpnog rada postigli smo izvrsnost u usluzi i proizvodu i pomalo stvari sjedaju na svoje mjesto. Na hotelu Sumratin primijenit ćemo naučena znanja kako bi na toj izvrsnoj lokaciji osigurali smještaj visoke kategorije gostiju koja, osim što je u našem interesu, donosi korist okolnim objektima i Gradu Dubrovniku u cjelini.

Hotel već četiri godine nije u funkciji, iako ste godinu ranije čak i radili. Ljudi su emotivno vezani uz postojeći objekt, je li on mogao zadržati sadašnje vizure?

Taj objekt ne može ostati u ovom obliku, iz ekonomskog razloga, ali i iz aspekta sigurnosti te ga

je u postojećim gabaritima nemoguće prilagoditi novim standardima zaštite od požara i zaštite na radu. Postojeća kuća nema protupožarnu zaštitu, niti protupotresnu otpornost i nije spremna ni za kakvu elementarnu nepogodu te predstavlja rizik za zdravlje i život ljudi.

Upravo zato hotel nije bio u funkciji posljednje četiri godine. Prve godine smo radili, i gosti su dolazili i voljeli biti ovdje, ali smo kroz tu sezonu uvidjeli sve razine rizika i neusklađenosti s postojećim standardima. Unatoč poslovnim gubicima, zatvorili smo hotel jer nismo spremni preuzimati takvu vrstu rizika.

Novi hotel će biti znatno veći, otprilike na razini susjednog Hotela Park. Sredina će se domaćim ljudima nedvojbeno promijeniti.

Kapacitet mora biti veći kako bi osigurao opravdanosti investicije. Sredina će se promijeniti i to će sigurno djelovati na ljude. Kad se nešto mijenja u sredini u kojoj živiš, čak i ako će to na kraju biti nešto dobro, proces je to koji sam po sebi ljudima smeta i to je najnormalnija situacija. Građevina će biti veća i ljudi će se naviknuti, ali to je tako uvijek kod svake nove izgradnje u prostoru.

Mi ćemo nastojati da nova kuća svojim oblikovanjem, ali i kasnije odnosom prema lokalnom stanovništvu, bude prihvaćena i postane novo mjesto susreta Dubrovčana.

Svi naši hoteli žive u skladu s ljudima koji im gravitiraju. Nastojimo ih okupljati i dati novu kvalitetu. To se vidjelo kroz naše postupanje u doba korone, ali i kroz razna događanja koja organiziramo na Kalamoti, a koja su isključivo usmjerena na ljude iz Dubrovnika.

Krenulo je samo rušenje, to ne bi trebalo dugo trajati, no koliko će trajati cijeli taj proces neugodnih radova?

Samo rušenje neće biti bučno, iako smo svjesni kako će izgledati dramatično. Nadamo se kako ćemo same betonske radove završiti do 1. lipnja 2024.

Kapacitet mora biti veći kako bi osigurao opravdanosti investicije. Sredina će se promijeniti i to će sigurno djelovati na ljude. Kad se nešto mijenja u sredini u kojoj živiš, čak i ako će to na kraju biti nešto dobro, proces je to koji sam po sebi ljudima smeta i to je najnormalnija situacija. Mi ćemo nastojati da nova kuća svojim oblikovanjem, ali i kasnije odnosom prema lokalnom stanovništvu, bude prihvaćena i postane novo mjesto susreta Dubrovčana.

‘’Svjesni

ispričavamo se građanima’’

Piše Lucija Komaić

foto Nikša Klečak, Goran Mratinović

godine kako bismo mogli otvoriti hotel 1. travnja. 2025. Sam početak radova odgodili smo nekoliko tjedana kako bi završio i ovaj dio sezone u Dubrovniku. Svjesni smo kako će radovi oduzeti dio komoditeta građanima i mi se unaprijed ispričavamo. Otvorili smo mail adresu (sumratin-radovi@trames.hr) na koju nam se građani mogu javiti ako dođe do nekih problema vezanih uz radove na ovom gradilištu, kako bismo mogli odmah reagirati na razini Uprave društva.

Dio kamena s fasade doniramo jednoj obitelji u Konavlima za izgradnju kuće, a dio ćemo koristiti u interijeru hotela kao memento na kuću koja mu je prethodila.

Što će biti sa zelenilom? Građani su zabrinuti zbog stabala koja nestaju. Stabla su važna i imaju svoju vrijednost, nije to samo ekološki aspekt, nego i cjelokupan dojam prostora. U konačnoj varijanti zamijenit ćemo ih sa stablima punog volumena. Stabla čine prostor ugodnim čovjeku, naravno da je bolje imati zelene, nego asfaltne površine.

U inicijalnoj fazi pripreme projekta napravili smo varijantu da se postojeći gradski parking spusti pod zemlju, a da se na njegovom mjestu napravi

zelena oaza – park s fontanom i amfiteatrom u zelenilu. Dobrobiti bi bile višestruke – od rješavanja prometa u mirovanju do stvaranja nove kvalitete u prostoru. Taj smo projekt željeli ostvariti skupa s Gradom Dubrovnikom, ali nažalost nije postignut dogovor oko nastavka realizacije projekta. Možda još nije vrijeme za takvu vrstu projekta koji podrazumijeva javno-privatno partnerstvo.

Ako bi takvo nešto u konačnici bilo bolje, zašto se to ne provodi, je li u pitanju stručnosti ljudi u javnom sektoru?

Struka je tu najmanje bitna. Najbitnije je ono što nam svima nedostaje, a to je ‘’common sense’’, odnosno zdravi razum (op.a. pojam u filozofiji, zajednički opći smisao). To je taj zdravi razum koji mora krenuti od svakog čovjeka, kad ne bismo stvari osuđivali na prvu, nego ih propitivali, analizirali, a potom donosili zaključke... Onda bi taj strah bio manji. Zato ljudi koji su u gradskoj upravi imaju strah od bilo kakvih investicija. Od toga se straha i napada brane tako što se povlače. Bi li bilo zdravorazumski da tamo imamo garažu? Da. Gdje? Pod zemljom. Kopamo li? Kopamo. Pa daj iskopaj još 15 metara, izgradi garažu i gore posadi stabla!

S novim hotelom od pet zvjezdica

dajemo jedan novi sadržaj na tom prostoru. Dubrovnik je destinacija s najvećim brojem hotela s pet zvjezdica. Podizanje

kategorije gostiju

dugoročna je strategija Republike

Hrvatske i Grada

Dubrovnika, a to se najbolje postiže s visokom kategorijom smještaja i vrhunskom uslugom.

Marko Balija

Hotel Sumratin bit

će mjesto za ljetovanje i to uvelike definira njegov oblik, kao i sve ostale dubrovačke hotele. Otvoreni balkoni sa staklenim ogradama su dominantni element na svim tim fasadama, radi ugode i sigurnosti gostiju i na arhitektu je kako taj dojam ublažiti, te mu dati dodatni identitet.

U tom procesu svi nose svoj dio odgovornosti. Politika je samo odraz tog istog društva. Ljudi gledaju što će izgubiti, ali i što će s nekom investicijom dobiti. Što građanima donosi novi Sumratin na lapadskoj šetnici?

S novim hotelom od pet zvjezdica dajemo jedan novi sadržaj na tom prostoru. Dubrovnik je destinacija s najvećim brojem hotela s pet zvjezdica. Podizanje kategorije gostiju dugoročna je strategija Republike Hrvatske i Grada Dubrovnika, a to se najbolje postiže s visokom kategorijom smještaja i vrhunskom uslugom. Stoga novi hotel Sumratin s 5 zvjezdica Dubrovniku donosi razvoj prema elitnom turizmu o kojem se godinama govori. Takav turizam i kategorija gostiju pokreću sve prateće usluge na višu razinu, što izravno koristi restoranima, brodarima, agencijama i čitavoj lokalnoj zajednici.

Hotel će donijeti novih 150 radnih mjesta, iako o tome nije popularno govoriti u Dubrovniku.

Kako će izgledati hotel, hoće li biti lijepa zgrada, kad će javnost moći vidjeti detalje? Sam projekt potpisuje vaša supruga, arhitektica Petrica Balija.

Tu je cijeli tim ljudi koji rade na tome. Ljepota je u umjetnosti subjektivan pojam, a arhitektura jest dio umjetnosti i svatko će, naravno, imati neki stav.

Hotel Sumratin bit će mjesto za ljetovanje i to uvelike definira njegov oblik, kao i sve ostale dubrovačke hotele. Otvoreni balkoni sa staklenim ogradama su dominantni element na svim tim fasadama, radi ugode i sigurnosti gostiju i na arhitektu je kako taj dojam ublažiti, te mu dati dodatni identitet. Na Sumratinu smo nastojali po-

stići određeni karakter urbanog radi prostora u kojem nastaje i nasljeđa koje nosi. Kroz dodatne elemente na fasadi prikrili smo sirovu formu hotelske sobe i fasadama dali prepoznatljivost i dinamiku.

Bili su prijepori s Gradom, ali to se u međuvremenu riješilo. Sve su dozvole ishodovane.

Što se tiče vaše građevinske tvrtke, potpisali ste upravo prošloga tjedna Ugovor za projektiranje i izgradnju putničkog terminala Zračne luke Osijek.

To je jedna velika šansa i početak razvoja koji bi mogao imati efekt kao i Pelješki most – povezivanje juga s kontinentalnim dijelom Hrvatske. To će imati veliki utjecaj na razvoj i distribuciju turizma po čitavoj Hrvatskoj.

U Dubrovniku nedostaje sadržaja. Nema više onog noćnog života po kojemu je bio poznatsjedanja na skalinima, po izlozima, ispred Trubadura, đira po Stradunu. Takav je život nestao, a upravo je to bio razlog zbog kojega su ljudi iz kontinentalne Hrvatske dolazili u Dubrovnik. Lokalnom stanovništvu danas smeta večernja buka pa se noćni život zatvorio u klubove i podrume. Sve je samo ‘’Instagram’’ i ‘’TikTok’’, nedostaje neposredne komunikacije.

Kad bismo jače povezali Dubrovnik i Osijek, bila bi to prilika za dodatni sadržaj turistima, noćni provod ili uživanje u ljepotama i gastronomiji Slavonije. S obzirom na to da je gastronomija u Slavoniji vrlo razvijena, i nama bi to bila dodatna vrijednost. Najprije ide turizam, ali nakon toga robna razmjena i ostale djelatnosti. Kada se unaprijedi prometa povezanost, slavonski proizvodi se mogu, u većoj mjeri, koristiti u dubrovačkom turizmu. Gradi se poslovna zona uz Zračnu luku Dubrovnik u kojoj se mogu napraviti hladnjače, distributivni centri i automatski se stvara potencijal za razvoj domaće proizvodnje hrane. Ne treba čovjeku dati subvenciju, nego stvoriti šansu za djelovanje. Kad bismo doveli turizam u Osijek, ljudi bi se snašli u svojim poduzetničkim projektima. Ali, to što sada radimo u Osijeku neće imati značajnih rezultata na gospodarskoj razini ako politika ne odradi svoj dio u stvaranju daljnje strategije razvoja prometne i turističke povezanosti. To je velika šansa za hrvatski turizam.

Kako bi politika u ovom slučaju mogla odreagirati?

Politika mora napraviti okvire provedbe, a poduzetnik će sam iznaći poslovna rješenja. Destinaciji treba strategija razvoja. Na politici je red da poveže Dubrovnik s Osijekom i Istrom i da na-

U Dubrovniku nedostaje sadržaja. Nema više onog noćnog života po kojemu je bio poznat - sjedanja na skalinima, po izlozima, ispred Trubadura, đira po Stradunu. Takav je život nestao, a upravo je to bio razlog zbog kojega su ljudi iz kontinentalne Hrvatske dolazili u Dubrovnik. Kad bismo jače povezali Dubrovnik i Osijek, bila bi to prilika za dodatni sadržaj turistima, noćni provod ili uživanje u ljepotama i gastronomiji Slavonije.

prave prelijevanje turizma. Čim krene transport putnika, čovjek će tamo smisliti kako biti konkurentan. Proizvodi crne svinje, slavonske vinarije i Vinkovačke jeseni i sami postaju brend. Gostima nedostaju sadržaji i animacija. Trend razvoja turizma u Dubrovniku je velik što treba iskoristiti za povezivanje. Politika ime mehanizme, ne trebaju to biti subvencije, nego porezne olakšice, kojima se investitore motivira na ulaganja. Ako država sve uzima, onda nema ulaganja. A daju se porezne olakšice na besperspektive projekte.

Kakva su vam iskustva s Kalamotom? Otok pruža ljetni ugođaj, sunce i more, ali nema dodatnih sadržaja.

Kalamota je operativno izuzetno težak projekt i godinama smo tražili načine da postignemo izvrsnost i održivost. Danas imamo sjajan menadžment koji se bazira na osobnom pristupu i komunikaciji. To je energija koja stvara proizvod i ključna je za gostoprimstvo. Gosti ne znaju gdje su došli, pitaju ima li morskih pasa, meduza, čak smo imali upit i ima li tigrova na otoku. Stoga se gosta vodi od trenutka kada stupi na Kalamotu i osmišljava mu se plan za izlete i boravak na otoku.

Mi smo se tu učili i nismo odmah sve znali, griješili smo, tražili smo se. Proizvodu tog tipa treba pet godina da formira svoje tržište. To je proces upornog rada, tako se stvaraju destinacije.

Kako vidite Sumratin zimi?

Ajmo napraviti tržište. Politika je ta koja mora stvoriti okvir da svi možemo raditi održivo i tijekom zime. Prva pretpostavka je infrastruktura.

Ona je tu, imamo vrhunski aerodrom, može primiti te goste. Imamo Pelješki most, povećava se broj dolazaka automobila, ali još uvijek 60 posto turista stiže avionom. Znači potrebno je subvencionirati neki let u zimskom periodu. To ne može raditi Croatia Airlines koja je i sama subvencionirana. Svi bi hotelijeri otvorili hotele u zimskom periodu samo da zadrže kvalitetnu radnu snagu, da postoje letovi. Ne mogu hotelijeri riješiti problem subvencije letova, ali dosta toga mogu. Politika mora ponuditi okvir, a poduzetnici će pronaći rješenje.

Kad smo kod kvalitetne radne snage, a i u kontekstu ove priče o povezivanju Slavonije i juga i razvoja turizma, treba spomenuti i demografski slom, naši ljudi su otišli iz zemlje, pogotovo iz Slavonije. Oni su pošli, ali su u međuvremenu u tim zemljama i stekli nova znanja i vještine. Možda bi se i vratili kad bi imali adekvatna i pošteno plaćena radna mjesta. Da im damo šansu, sigurno bi se vratili. Svi bi se vratili. Čovjek je socijalno, emotivno biće. Prirodno je da mladi čovjek ode vani, to je put sazrijevanja, ali Hrvatska im treba pružiti putokaz za povratak. Kad otiđeš vani, vidiš neki razvoj, ali uvijek ostaješ stranac. I tvoja djeca ostaju stranci. Svatko bi se vratio kad bi u Hrvatskoj dobio pravu šansu.

Dubrovnik je svjetski brend, sredina za koju svi znaju i koja može i treba pomoći ostatku Hrvatske. To je snaga i šansa za ljude koji vode ovaj grad, ali i opterećenje. Ogromne su prilike, ali politika mora pružiti okvir, a poduzetnici će pronaći rješenje.

PARTICIPATIVNO BUDŽETIRANJE

Građani odabrali koje projekte žele u svom susjedstvu, realizirat će se dogodine

Odličan odaziv zabilježilo je prvo glasovanje u okviru projekta Grada Dubrovnika Participativno budžetiranje, putem kojeg su građani birali projektne prijedloge za realizaciju u svom gradskom kotaru ili mjesnom odboru. Rezultati su predstavljeni na konferenciji za novinare, na kojoj je gradonačelnik Mato Franković rekao kako je uspješno riješena prva faza projekta, a dalje slijedi ono što je ključno – realizacija, kako bi naši sugrađani vidjeli da se isplatilo predložiti projekat, lobirati za njega i u konačnici da će se svaka sredina dodatno oplemeniti zahvaljujući upravo njihovoj inicijativi.

‘’Siguran sam da će ovaj projekt, koji je tek u začetku, u idućim godinama, nakon realizacije svih ovih projekata u 2024. godini, još više rasti i da slijedi još veći angažman naših sugrađana koji će biti uključeni u kreiranje proračuna Grada. Vjerujem da ćemo doći i do većih iznosa i postotka proračuna koji će se izglasavati na ovaj način’’, kazao je također gradonačelnik. Ukupna vrijednost izglasanih projekta iznosi dva milijuna eura.

Projekt Participativnog budžetiranja provode Grad Dubrovnik i Dubrovačka razvojna agencija DURA s ciljem uključivanja građana Dubrovnika u proces donošenja odluka u svojoj sredini.

Postupkom glasovanja bio je obuhvaćen 131 projektni prijedlog građana, od njih 233, koji je zadovoljio kriterije modela participativnog budžetiranja u vrijednosti do 60 tisuća eura po svakom mjesnom odboru te 120 tisuća eura po svakom gradskom kotaru. Sami građani glasovanjem u razdoblju od 11. do 24. rujna 2023., pu-

tem platforme VoxPopuli, odlučili su kojih će se 25 projektnih prijedloga realizirati u 2024. godini sredstvima osiguranim u gradskom proračunu. Zabilježeno je ukupno 1144 glasova. Izabrane projekte predstavila je predsjednica Uprave DURA-e Ana Marija Pilato Krile, zahvalivši pritom svima koji su sudjelovali u čitavom postupku.

Ovo su rezultati glasovanja, odnosno projekti koji su osvojili najveći broj glasova:

GK Grad – Podzemni spremnik za otpad

GK Gruž – Prometna povezanost – Neboderko Minibus

GK Komolac – Uređenje pješačke ili biciklističke staze u mjestu Rožat

GK Lapad – Uređenje igrališta OŠ Lapad

GK Mokošica – Izrada projektno-tehničke

dokumentacija za garažu Naš dom

GK Montovjerna – Uređenje platoa kod igrališta Čokolino pored OŠ Motovjerna

GK Pile Kono – Preuređenje dječjeg igrališta na Gornjem Konalu i asfaltiranje prilaza

GK Ploče iza Grada – Dječje igralište Ploiče iza Grada (projektna dokumentacija)

MO Bosanka – Uređenje pješačkog puta

‘’Put od Bosanke’’ od magistrale do naselja

MO Brsečine – Javna rasvjeta na dionici plaža – magistrala

MO Dubravica – Izrada podzida na lokalnoj cesti Grada Dubrovnika

MO Gromača – Uređenje puta kč 1235 Gromača

MO Kliševo – Uređenje vodosprema Kalac i Goveđarica

MO Koločep – Betoniranje vodovodne trase

MO Ljubač – Sportsko igralište

MO Lopud – Komunalna infrastruktura naselja Šunj

MO Mravinjac – Pješačka staza Mravinjac

MO Mrčevo – Izmjena krovišta na staroj školi u Mrčevu

MO Orašac – Uređenje prostorija Doma mladeži

MO Osojnik – Obnova doma mladeži Osojnik

MO Riđica – Dječje igralište Riđica

MO Suđurađ – Uređenje parkinga

MO Trsteno – Uređenje šetnice do mora u Trstenom

MO Zaton – Autobusna stanica Vrh sela

(Veliki Zaton)

MO Šipanska Luka – Rekonstrukcija mjesnog groblja

petak, 29. rujna 2023. Dubrovački dnevniK 8 Tjedan u retrovizoru Grada Dubrovnika

Ukupna vrijednost izglasanih projekta iznosi dva milijuna

eura

Počinje izgradnja dvosmjerne ceste Tamarić

Cesta će osigurati uredno i sigurno prometovanje do OŠ Mokošica

Gradonačelnik Mato Franković, u ime Grada Dubrovnika kao investitora i direktor tvrtke Texo gradnja Pero Račić, u ime zajednice ponuditelja Texo gradnja d.o.o. i Colas  Hrvatska d.d. kao izvođača, potpisali su u srijedu ugovor o izvođenju radova na izgradnji dvosmjerne spojne ceste Tamarić.

Ukupna vrijednost ugovora iznosi

2.782.071,63 eura bez PDV -a, odnosno 3.477.589,54 eura s PDV-om, dok ugovorni rok u kojem se izvođač obvezuje završiti radove iznosi godinu dana te počinje teći od dana uvođenja izvođača u posao što je planirano unutar iduća dva tjedna.

Spojna cesta Tamarić spajat će Osnovnu školu Mokošica s nerazvrstanom cestom Lozica-Mokošica-Komolac-Sustjepan. Njenom izgradnjom unaprijedit će se funkcionalnost cestovne mreže Nove Mokošice i rasteretiti postojeće križanje s bivšom županijskom cestom. Zahvat uvelike rješava i dugogodišnji prometni problem roditelja čija djeca pohađaju nastavu u OŠ Mokošica jer će se osigurati uredno prometovanje do škole.

Gradonačelnik Mato Franković rekao je kako je izgradnja ceste Tamarić značajna zbog planirane nadogradnje i rekonstrukcije OŠ Mokošica, čime će ova škola, koja je posljednja u dvosmjenskom režimu nastave, ući u režim izvođenja nastave u jednoj smjeni. Izgradnja ceste omogućit će i uvođenje autobusne linije do škole što će povećati i prometnu sigurnost u Ulici Bartola Kašića.

Cesta je planirana kao dvosmjerna cesta s obostranim nogostupom i ukupnom pripadajućom infrastrukturom unutar trupa prometnice. Formirat će se odvojene trake za lijeve i desne skretače s nogostupom uz sjeverni rub kolnika na nerazvrstanoj cesti, dok je na novoj spojnoj cesti predviđen obostran pješački nogostup. Na spojnoj cesti koja vodi do OŠ Mokošica predviđena je i izgradnja mosnog prijelaza preko potoka Tamarić. Ukupna duljina zahvata iznosi 895 metara od čega 275 metara otpada na križanje na nerazvrstanoj cesti Lozica-Mokošica-Komolac-Sustjepan, dok je nova prometnica dužine 620 metara.

Gradonačelnik Mato Franković

rekao je kako je izgradnja ceste

Tamarić značajna zbog planirane nadogradnje i rekonstrukcije OŠ

Mokošica, čime će ova škola, koja je posljednja u dvosmjenskom režimu nastave, ući u režim izvođenja nastave u jednoj smjeni. Izgradnja ceste omogućit će i uvođenje autobusne linije do škole

U potpunosti riješeno pitanje

stambenog zbrinjavanja hrvatskih

ratnih vojnih invalida i obitelji

poginulih branitelja u Dubrovniku

Odlukom Gradskog vijeća donesenoj u petak većinom glasova vijećnika ispunjen je najvažniji preduvjet za realizaciju projekta braniteljskog naselja na Nuncijati. Naime, Grad Dubrovnik ustupit će bez naknade građevinsko  zemljište na Nuncijati tridesetorici hrvatskih ratnih vojnih invalida odnosno članovima obitelji smrtno stradalih hrvatskih branitelja, a sukladno pravu na stambeno zbrinjavanje izdanom od strane Ministarstva branitelja Republike Hrvatske.

Nastavno na Zaključak Gradskog vijeća, gradonačelnik Mato Franković potpisat će ugovore o ustupanju nekretnina u vlasništvo bez naknade za 30 HRVI i njiho-

ve obitelji. -„Nakon 30 godina čekanja i brojnih promjena ovim činom izjavljujemo naše hvala herojima, našim braniteljima. Više u našem gradu neće postojati lista hrvatskih ratnih vojnih invalida koji nisu stambeno zbrinuti“, poručio je gradonačelnik Mato Franković. Najavio je da će Grad ishoditi jednoobrazno idejno rješenje za sve objekte, a sukladno smjernicama UNESCO-a. Grad će braniteljima ponuditi i mogućnost da građevinske dozvole za tipske objekte na Nuncijati ishoduju na trošak Grada.

NA U zgradu Centar OŠ Marina Getaldića postavljeno 15 klima uređaja

Osnovna škola Marina Getaldića nabavila je i postavila petnaest novih mobilnih kli-

ma uređaja. Klime su postavljene u zgradi Centar, a nabavljene u sklopu javnog natječaja Javne ustanove Rezervat Lokrum vrijednog 7.796,25 eura. Prijenosni klima uređaji poput ovih, koji su postavljeni u učionicama, knjižnici i uredima škole, pogodan su izbor za hlađenje, grijanje i odvlaživanje prostora bez prethodne montaže te se koriste kada nije moguće ugraditi stacionarne klima uređaje koji se sastoji od vanjske i unutarnje jedinice. Klima jedinice nabavljene su u okviru projekta kojim je OŠ Marina Getaldića aplicirala na javni natječaj za financiranje programa, projekata i/ili manifestacija iz kategorije Znanost i obrazovanje JU Rezervat Lokrum.

PONEDJELJAK, 2.10.

Doručak dana

Proteinski puding od kokosa i badema sa chiom, granolom i šumskim voćem

Menu dana

Punjena paprika s mljevenim miješanim mesom i rižom, kuhane sa dimljenom slaninom u umaku od rajčice, poslužene uz pire krumpir

UTORAK, 3.10.

Doručak dana

Shakshuka jaja Lagano poširana jaja u pikantnom umaku od rajčice sa povrćem i začinskim biljem

Menu dana

Teleći rižot Krepki kremasti rižot sa telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima

SRIJEDA, 4.10.

Doručak dana

Odležana ohlađena zobena kaša trifle sa kašom, mangom, jogurtom i metvicom

Menu dana

Prženi plodovi mora s tempurom

Pržene kozice, lignje, bijela riba i miješane školjke, posluženi uz tartar umak i kriške limuna

ČETVRTAK, 5.10.

Doručak dana

Španjolski omlet sa kozjim sirom i šparogama

Zapečena kriška od jaja i krumpira sa začinskim biljem, poslužena sa svježim kozjim sirom i zelenim šparogama

Zeleni Banana, bademovo mlijeko, špinat, chia sjemenke, prah vanilije

7,50€ / 56,51kn

Menu dana

Penne Carbonara

Kremasti umak sa slaninom, lukom, češnjakom i bijelim vinom

PETAK, 6.10.

Doručak dana

Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, plod kapara i umak od hrena i kiselog vrhnja

Menu dana

Gregada Domaće ribarsko jelo pripremljeno od više vrsta ribe, krumpira, komorača i peršina

SUBOTA, 7.10.

Doručak dana

Chia puding sa probiotik jogurtom, granolom i voćem

Menu dana

Dalmatinska pržolica

Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom

NEDJELJA, 8.10.

Doručak dana

Zarolani omlet

punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom

Menu dana

Dalmatinska Pašticada

Juneći but kuhan u vlastitom umaku sa korjenastim povrćem, suhim šljivama i crnim vinom poslužen s njokima

Izbor smoothieja

Banana Banana, bademovo mlijeko, cimet, bademi

7,50€ / 56,51kn

Voćni Miješano bobačasto voće, cimet, med, sok od svježe cijeđene naranče, limun, đumbir

7,50€ / 56,51kn

Popis ukradene opreme postoji već 19 godina, ovo je tek manji dio, a obeštećenje bi trebalo biti u novcu!

Na popis Dritana Abazovića reagirali su bivši direktor Zračne luke Dubrovnik Frano Luetić, župan Nikola Dobroslavić i konavoski načelnik Božo Lasić

Crnogorski premijer Dritan Abazović objavio je u utorak da je prilikom popisa imovine crnogorskih aerodroma pronađena i evidentirana oprema za koju se sumnja da je ukradena iz zračne luke u Čilipima tijekom agresije JNA u Domovinskom ratu. Abazović je na Facebooku objavio fotografije opreme za koju se smatra kako je ukradena iz dubrovačkog aerodroma dodavši kako je ona upućena u crnogorsko tužiteljstvo.

“Nakon 30 godina, zahvaljujući vodstvu Aerodroma Crne Gore, prilikom popisa imovine ove državne kompanije pronađena je i evidentirana oprema za koju se sumnja da je ukradena s Aerodroma Čilipi tijekom napada na Dubrovnik 1991.-1992., najsramnije stranice crnogorske povijesti koju je ispisalo tadašnje vodstvo Crne Gore”, napisao je Abazović na Facebooku.

Dobroslavić je poručio kako očekuje i obeštećenje za opljačkano, te da ovo bude dodatni impuls za vraćanje

jedrenjaka Jadran

Hrvatskoj

GDJE JE OSTALA OPREMA I ŠTO JE S ONOM DEVASTIRANOM?

Međutim, javili su se svjedoci koji tvrde kako taj popis postoji već 19 godina, a među njima je i bivši direktor Zračne luke Dubrovnik Frano Luetić.

„Tada smo u upravi bili Tonći Peović, Božo Petak i ja te smo dobili popis opreme koja je pronađena na aerodromima Tivat i Titograd, a ko-

jeg je potvrdio tadašnji crnogorski ministar saobraćaja, no to je jedan manji dio od ukupne opreme koja je otuđena iz Zračne luke Dubrovnik. Gdje je završila ostala oprema - kod privatnih kradljivaca, na drugim aerodromima, u Srbiji - mi ne znamo. Ovaj popis po meni nije ništa novo“, izjavio je Luetić.

Napominje kako je manji dio ukradene opreme koji je objavljen star i rabljen, a zub vremena je učinio svoje. Smatra kako bi zapravo jedina ispravna i poštena kompenzacija bila ona u novcu, ali sukladno vrijednosti cjelokupne opreme koja je vrijedila u trenutku kad je ona ukradena. „Aerodrom Tivat i Titograd su bili vlasništvo JAT-a u vrijeme agresije, a ne crnogorski aerodromi. Kad se dogodila pljačka, bili su vlasništvo JAT-a, no kad je formiramo poduzeće Aerodromi Crne Gore, tražili smo povrat opreme i bilo je održano nekoliko sastanaka u Podgorici na visokoj razini, pa čak i našeg ministra s njihovim. Bili su tu i naši odvjetnici. Kad je nastala slobodna država Crna Gora, oni su napravili popis ukradene opreme koja je pronađena na aerodromima Tivat i Titograd te nam je popis dostavljen, ali mi se kao uprava s time nismo složili“, izjavio je Luetić.

Kao prvo, to nije cjelokupna ukradena oprema, a također, smatrali su kako bi obeštećenje tre-

Piše Ivona Butjer Mratinović, Petra Srebrović

balo biti u novčanoj vrijednosti, po vrijednosti opreme u trenutku kad je ona ukradena, ali i one koja je uništena i devastirana.

„Tadašnji konavoski načelnik Luka Korda je bio na sastancima i tražio je da uđemo kao vlasnici jednim dijelom u poduzeće Aerodromi Crne Gore za vrijednost te devastirane i ukradene opreme. No ništa po tom pitanju nije pokrenuto niti je itko o tome govorio“, izjavio je Luetić. Tvrdi i kako je cjelokupna ratna šteta popisana 1993. godine po proceduri koja je bila naputak Europske zajednice, a pri čemu se u obrascu navodila godina proizvodnje, amortizacija i vrijednost.

„To smo popisali i uputili prema nadležnom Ministarstvu i Komisiji u Ministarstvu za procjenu ratne štete. Kao što sam već kazao, u nekoliko navrata su održani sastanci u Podgorici, no ništa konkretno se nije dogovorilo“, kaže Luetić.

‘NADAM SE DA ĆE VRATITI I JEDRENJAK’

Za Dubrovački dnevnik je Abazovićevu objavu komentirao i župan Nikola Dobroslavić.

“Velikosrpska agresija na Hrvatsku prije tri de-

setljeća, koja je na dubrovačkom području počela upravo u ove dane, velika je mrlja na crnogorskoj povijesti, na politici koja ju je pristala provoditi i javnosti koja ju je podržavala. Osim poginulih branitelja i civila, ranjenih, logoraša, paleži, pretrpjelo je ovo područje i posvemašnju pljačku. Znali smo da je uz ostalo opljačkana oprema zračne luke, za koju sad javljaju da je pronađena. Nadam se da će ta činjenica pomoći suočavanju Crne Gore s neslavnim dijelom svoje prošlosti, a da neće samo poslužiti kao sredstvo u političkim prepucavanjima kod našeg južnog susjeda”, jasno ističe Dobroslavić. Poručio je kako očekuje i obeštećenje za opljačkano, te da ovo bude dodatni impuls za vraćanje jedrenjaka Jadran Hrvatskoj. ‘Jadran’ je podsjetimo, hrvatski školski brod, jedrenjak koji je za vrijeme agresije na Hrvatsku 1990. godine bio na remontu u Tivtu te je zadržan u Crnoj Gori, gdje se nalazi sve do danas.

Konavoski načelnik Božo Lasić podijelio je na društvenim mrežama vijest o tome kako je u Crnoj Gori pronađena oprema ukradena tijekom ratne agresije na Dubrovnik, a komentirao je kratko i jasno - Je li malo kasno?!

Luetić tvrdi kako je taj popis dostavljen prije 19 godina, no s njim se nisu složili. Kao prvo, to nije cjelokupna ukradena oprema, a također, smatrali su kako bi obeštećenje trebalo biti u novčanoj vrijednosti, po vrijednosti opreme u trenutku kad je ona ukradena, ali i one koja je uništena i devastirana

VIDE PRCE, PREDSJEDNIK

UDRUGE RODITELJA HRVATSKIH BRANITELJA:

„U ratu sam izgubio sina. Od prvog dana se pitam što mogu napraviti da sjećanje vječno živi “

Miho Prce je u trenutku pogibije imao 19 godina, jedan mjesec i pet dana. Povodom 32. obljetnice napada na dubrovačko područje, donosimo razgovor s njegovim ocem Vidom, predsjednikom Udruge roditelja hrvatskih branitelja poginulih u Domovinskom ratu Dubrovnik

Prošlo je otad više od 30 godina, no vazda se oko tog prvog desetog nad gradom nadvije nekakav tamni oblak. Sjećanja su još živa, a rane još nisu potpuno zarasle. Pitanje je i mogu li ikada. Prodorni zvukovi granata iz okolice. Raketiranje na Srđu. Prve žrtve. Prvi ugasli životi. Strepnja. Neizvjesnost. Nevjerica. Strah. Rat, ta poguba ljudske naravi, uzela je Gradu, okolici, njegovim stanovnicima puno. Nekima je uzela bezbrižno djetinjstvo. Nekima je uzela mladost i perspektivu. Nekima je uzela živote i oni su platili najveću cijenu. Oni i njihove obitelji. Dubrovački dnevnik već godinama priprema napise i priloge vezana uz ratna događanja 1991. godine, ali i kasnijih godina, ne kako bi se mrzilo ili zamjeralo nego kako bi vječno živjelo sjećanje na patnju, ali i herojstvo, snagu, ponos koju je živio Grad i njegovi stanovnici, njegova djeca, njegova mladost, svi oni koji su bili i koji jesu živi svjedoci tog vremena. Jednog dana, njih više neće biti, ali će ostati dokumenti, filmovi, fotografije i ta pisana riječ koja pokazuju svu nakaradnost rata i koja poručuje onima koji ostaju i koji, vjerujemo, neće ratovati – netko je dao svoj život da bi Grad stajao tu.

U moru tih napisa, priča i priloga, Dubrovački dnevnik je razgovarao s brojnim braniteljima, civilima, svjedocima vremena. Iščitavali smo dokumente, objavljivali nikad objavljene poruke, donosili ispovijesti, zanimljivosti, činjenice, pisali o herojima i žrtvama tog vremena, o napadu, o obrani… Ovaj put donosimo razgovor koji je posvećen onima koji su izgubili najviše i najvrjednije, a to su roditelji poginulih branitelja.

‘TREBA ŽIVJETI S TIM KRIŽEM’

„Mi smo jedna udruga koja je tiha, mirna i tužna. Jer da nismo tužni, ne bismo bili normalni. A uz to smo i ponosni jer smo imali takve sinove koji su stali na branik domovine i dali svoje živote kako bismo živjeli slobodno“, govori nam predsjednik Udruge roditelja hrvatskih branitelja poginulih u Domovinskom ratu Dubrovnik, Vide Prce.

On je 10. srpnja 1992. godine ostao bez svog sina Miha koji je život izgubio kao pripadnik 163. brigade HV-a, prilikom izvršenja borbene zadaće u zaleđu Osojnika.

„Moj sin je tada imao 19 godina, jedan mjesec

Piše Ivona Butjer Mratinović

Foto:

GORAN MRATINOVIĆ

„Moj sin je tada imao 19 godina, jedan mjesec i pet dana. Bio je u topničkoj ratnoj diviziji 163. godine, ali su bili u kombinaciji sa splitskom, 104. brigadom, bilo je kombinirano odjeljenje. Oni su bili u bunkeru, ali koliko sam vidio kasnije, on nije bio dobro zaštićen. Tu su samo na nekakve kućice navalili zemlju. Pala je granata, nekoliko ih je ranjeno, a on je poginuo. Treba živjeti s tim križem“, emotivno se prisjeća Prce

i pet dana. Bio je u topničkoj ratnoj diviziji 163. godine, ali su bili u kombinaciji sa splitskom, 104. brigadom, bilo je kombinirano odjeljenje. Oni su bili u bunkeru, ali koliko sam vidio kasnije, taj objekt nije bio dobro zaštićen. Tu su samo na nekakve kućice navalili zemlju. Pala je granata, nekoliko ih je ranjeno, a on je poginuo. Treba živjeti s tim križem“, emotivno se prisjeća Prce.

PONOS I TUGA

Oni, roditelji okupljeni oko udruge koji su u ratnom vihoru izgubili svoje najdraže, svoju djecu, kažu kako su beskrajno tužni, ali i barem još toliko ponosni.

„Kad ne bih bio tužan jer sam izgubio sina, ne bih bio normalan. A kad ne bih bio ponosan, to ne bi bilo pošteno prema našoj djeci. Ako je moj sin mogao sa svojih tada 18 godina stupiti na branik domovine, a potom i dati najvrjednije što ima, onda i ja trebam napraviti nešto. Mogu se sjećati, mogu poticati i njegovati ta sjećanja“, kazao je Prce.

U vječno sjećanje na svog sina napravio je spomen obilježje 500-tinjak metara prije Osojnika, gdje se nalazio bunker u kojem je njegov

sin izgubio život.

„S vlasnicima zemlje sam razgovarao i prenio tih 30-ak kvadratnih metara zemlje u svoje vlasništvo. Zatražio sam lokacijsku dozvolu i izradio sam spomen obilježje 1998. godine. Kad mi se to dogodilo, cijelo vrijeme sam se pitao što mogu učiniti. Rat je završio, mogao sam se još samo sjećati, napraviti spomen obilježje i dalje njegovati to sjećanje“, kaže Prce.

VJEČNI KAO DOMOVINA

Uz to što je izradio spomen obilježje, ušao je i udrugu, pod obećanjem sebi i svom sinu kako će napraviti sve što može kako bi se sjećanja na one koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu i dalje njegovala. Tako je ostalo i danas.

Svake godine, ti neizmjerno tužni, ali i neizmjerno ponosni članovi udruge, obilaze groblja, spomen obilježja, polažu cvijeće i svijeće na grobove, odazivaju se projektima i ne daju vremenu da im uzme ono što im je ostalo, a to su sjećanja. Kroz njih žive sjećanja na njihovu djecu, a putem različitih projekata pokušavaju otrgnuti zaboravu činjenicu da su postojali ti hrabri ljudi koji su svojom nesebičnošću i

požrtvovnošću osigurali mir i slobodu svima onima koji su ostali tu nakon njih. Jedan od najvrjednijih svakako je spomenica poginulim dubrovačkim braniteljima u Domovinskom ratu ‘Vječni kao domovina’, koju je ova udruga izradila u suradnji s Udrugom udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata

RH Dubrovnik. Gospara Prcu pitamo smatra li kako se dovoljno čini na edukaciji mlađih naraštaja o ratnom vremenima na širem dubrovačkom području.

„Mislim da bi se tu moglo puno više napraviti. Ove monografije smo dodijelili svim školama u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. No naišao sam i na komentare kako će ih podijeliti samo onima koji idu u srednju školu, kako to djecu ne zanima. Ali zanimat će nekog učitelja koji će tu doći za 10 godina i koji će iz te knji -

petak, 29. rujna 2023. Dubrovački dnevniK

ge crpiti znanje i prenijeti ga na svoje učenike. Svatko poznaje nekoga iz te monografije. Bio sam uporan i na kraju su sve škole dobile po dvije monografije, a trudimo se da se podijele i gradskim knjižnicama, svim župnim uredima, samostanima… Knjiga mora ići tamo gdje će se čuvati i cijeniti“, govori Prce.

ČLANOVI OBITELJI, PRIDRUŽITE SE!

Postoji želja i postoji najvrjedniji mogući motiv, međutim članovi ove udruge sve su stariji, neki od njih su nemoćni, a neki i nepokretni. Uz to, vrijeme čini svoje, svake ih je godine sve manje. Udruga danas broji 50-ak članova što je znatno manje nego prije 20 ili 30 godina i to za oko 70 posto. Od tih 50-ak članova, Prce nam govori kako je dobar dio onih koji su nemoćni i nepokretni. Predsjednik udruge je postao prije dvije godine, a posebno spominje svog prethodnika, pokojnog Nika Vukovića koji je udrugu uspješno vodio dugi niz godina. „Nije nam preostalo ništa drugo osim da se molimo i sjećamo u ovo malo života što nam je još ostalo. Njegujemo tu priču, ta sjećanja onoliko koliko možemo, i psihički i fizički. Ne znam koliko ćemo mi svi to još moći ni koliko ću ja osobno moći. Možda to bude još mjesec, možda i godina, ali godine čine svoje. Jednom ni nas ovdje više neće biti“, kaže Prce.

A sjećanja moraju živjeti, moraju nadživjeti i nas same. U želji da udruga ostane tu i nakon njih samih, stoga apelira na sve članove obitelji poginulih branitelja, naročito na njihove braću i sestre, da im se pridruže, kako bi zajednički omogućili da onih kojih više nema ipak među nama žive – kroz priče o njihovom herojstvu, kroz obilježavanje godišnjica, kroz sjećanja, kroz pisanu ili izrečenu riječ.

„Zahvalan svima koji se žele sjećati i gajiti te uspomene, pa i političarima koji idu na te skupove i na groblja. Ali političari se mijenjaju, tu su od izbora do izbora. Mi smo ovdje“, dodaje Prce.

‘UDARILA JE GRANATA I SVE NAM

JE BILO JASNO’

Povod ovom razgovoru bio je 1. listopada, koji je označio početak napada na dubrovačko područje. Prce ih se sjeća s posebnom tugom. Kako i ne bi?

„Ti su dani bili puni tuge i straha, no bilo je tu i hrabrih koji su se žrtvovali. Neki su dali svoje živote, neki zdravlje, neki su danas osobe s invaliditetom… Inače živim u Župi, a kad je sve počelo, dežurali smo ispod brda s lovačkim puškama. Nažalost, ničeg boljeg tada nije bilo. Navečer smo izlazili i vraćali se. Ujutro u 7 sati je u kuću mog susjeda udarila granata. On i pokojni sin su izletjeli i pitali – što je

Miho Prce

A sjećanja moraju živjeti, moraju nadživjeti i nas same. U želji da udruga ostane tu i nakon njih samih, Prce stoga apelira na sve članove obitelji poginulih branitelja, naročito na njihove braću i sestre, da im se pridruže, kako bi zajednički omogućili da onih kojih više nema ipak među nama žive – kroz priče o njihovom herojstvu, kroz obilježavanje

godišnjica, kroz

sjećanja, kroz pisanu ili izrečenu riječ

bilo? Znali smo što će se događati. Drugi dan su došli autobusi koji su odveli ljude koji su tu još bili, a dio nas je ostao na dežurstvima“, prisjeća se Prce.

Tada je bio zaposlenik hotela Belvedere u koji su bile smještene izbjeglice. Nakon nekoliko tjedana je pozvan da se vrati u hotel. Tamo su bila smještena i dva agregata koji su davali struju gradu, trebalo je dežurati. Pozvani su inženjeri i mehaničari kako bi ih održavali, no domaćini su trebali biti tu, kako zbog njih, tako i zbog izbjeglica.

„Pitao sam zapovjednika što ću činiti, pustio me u Belvedere jer ionako nije bilo dovoljno oružja. Župa je pala 22. listopada, zadnji su se povukli otamo, a oko 15-og sam se vratio u Belvedere. Praktički se više nisam ni vraćao u Župu“, prisjeća se.

IZ GODINE U GODINU SVE JE MANJE ŽIVIH RODITELJA

Od početka ratnih zbivanja u Dubrovniku prošle su 32 godine. Otkako je Prce izgubio svog Miha 31 godina. U ta tri desetljeća, oni koji su izgubili najviše, dali su sve što su imali i mogli – živjeli s boli i sjećanjima, njegovali uspomene, ostavili materijal za educiranje onih koji tek dolaze. No, sve ih je manje.

„Prije nisi mogao doći na groblje na Boninovu, a da ne vidiš neku majku, dvije, tri, nekog roditelja… Sada, od 10 puta, ne nađem nikoga.

Svakog tjedna barem dvaput dođem na Boninovo, uglavnom ne nađem nikoga. A prije nisi mogao doći, a da ne nađeš nekoga gore. Naj-

više su dolazile majke“, govori Prce. Stoga poziva članove obitelji da im se pridruže, kako bi sjećanja na njihove najmilije živjela vječno. Kako kaže, neće ostaviti neka materijalna prava, ali će uvijek imati ponos.

„A upravo je ponos na naše sinove ono što nas drži sve ove godine“, dodaje gospar Vide Prce.

Spomenica ‘Vječni kao domovina’

Vrijedna kulturna baština nije adekvatno predstavljena javnosti

Stećci u Konavlima su pod zaštitom UNESCO-a, ali to skoro nitko ne zna

Svi znaju da je stara gradska jezgra Dubrovnika pod zaštitom UNESCO-a, no rijetki su čuli da još jedan lokalitet u Dubrovačko-neretvanskoj županiji ima istu oznaku. Riječ je o stećcima pokraj crkve sv. Barbare poviše Dubravke u Konavlima

Svi znaju da je stara gradska jezgra Dubrovnika pod zaštitom UNESCO -a, no rijetki su čuli da još jedan lokalitet u Dubrovačko-neretvanskoj županiji ima istu oznaku. Riječ je o stećcima pokraj crkve sv. Barbare poviše Dubravke u Konavlima. Navedeni stećci su pod zaštitom UNESCO -a zajedno s još jednom lokacijom u Hrvatskoj (Cista Provo), te s drugim srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima u okolnim zemljama od kojih se najveći broj nalazi u Bosni i Hercegovini.

Stećci u Konavlima su pod zaštitom UNESCO -a još od 2016. godine, no nažalost za taj podatak znaju tek poneki domaći stanovnici i pokoji turist. Voditelj Arheološkog muzeja Dubrovnik Domagoj Perkić svojevremeno je istraživao i pisao o vrijednim nalazištima stećaka ne samo kraj crkve sv. Barbare nego i na drugim mjestima u Konavlima i Primorju.

STROGI KRITERIJI UNESCO-A

-Postoje vrlo lijepi nalazi stećaka poput onoga u Brotnicama koji je zaista prekrasan, ali pod UNESCO -vu zaštitu ušli su samo stećci poviše Dubravke, jer je trebalo zadovoljiti niz njihovih kriterija koji su prilično strogi. Najvažniji kriterij je očuvanost samog lokaliteta, kao i očuvanost okoliša. Ovaj stećak u Brotnicama kao pojedinačni je zasigurno najljep -

ši, međutim, okoliš je devastiran, a grobovi u njegovoj blizini i danas se koriste, što samo po sebi nije loše, jer lokalitet i dalje živi, ali kao takav nije mogao biti uvršten pod zaštitu UNESCO -a. Stoga je najveći problem svih stećaka u našoj županiji što se nalaze uokolo

Domagoj Perkić: ‘Stećci su podizani od 13. do 15. stoljeća’

crkava koje se i danas koriste, pa je dio stećaka upotrijebljen i za gradnju novijih grobova, a dio je devastiran – objašnjava Perkić. Dodaje kako je i lokalitet stećaka u Čepikućama dobro očuvan, ali kako nije njegov okoliš, jer su u blizini kuće i razne betonske građevine, pa kao takav nije mogao potpasti pod zaštitu UNESCO -a.

-Koliko su kriteriji strogi najbolje pokazuje činjenica kako su iz cijele Hrvatske samo dva lokaliteta uvrštena pod zaštitu UNESCO -a. Ovaj u Konavlima i onaj u Cisti Provo. Inače, stećci su podizani između 13. i 15. stoljeća. Konavle tada još nisu spadale pod Dubrovačku Republiku, iako se pokopavanje pod stećcima nastavilo i nakon što se Republika proširila na Primorje i Konavle. Stećci su, u biti, umjetnost gotike u ruralnim područjima i normalno da su pod njima pokapani bogati plemići, nikako običan puk. Cijena pokapanja pod običnim stećkom, ne onakvim prekrasnim kao u Brotnicama, bila je jednaka poka-

panju u trogirskoj katedrali, eto o kakvim je ciframa riječ – ističe Perkić. Voditelj dubrovačkog Arheološkog muzeja kaže kako je omjer pokapanja u stećcima i običnim grobovima bio jedna naprema tri, odnosno u normalnim grobovima bez ukrasa pokapalo se tri puta više ljudi. Valja naglasiti kako ova brojka vrijedi za isto groblje, odnosno za ono gdje su bili i stećci. Perkić kaže kako su se izrađivali u radionicama koje su se nalazile odmah do kamenoloma.

IZRAĐIVANJE NA KAMENOLOMU

-Jedan od njih nalazio se kraj Brotnica na brdu Voznik. Da su se izrađivali odmah kraj kamenoloma svjedoče ostaci nekolicine stećaka koji su se slomili prilikom izrade pa su ostavljeni na tom mjestu. Prije se smatralo kako je gruba obrada bila u kamenolomu, a fina u nekoj radionici, ali ovi nas nalazi demantiraju. Moguće je da je ovaj kamenolom bio za šire područje Konavala, a ne samo za

‘Stećci su umjetnost gotike u ruralnim područjima i normalno da su pod njima pokapani bogati plemići, nikako običan puk. Cijena pokapanja pod običnim stećkom, ne onakvim prekrasnim kao u Brotnicama, bila je jednaka pokapanju u trogirskoj katedrali, eto o kakvim je ciframa riječ’,

kaže Domagoj Perkić

Crkva sv. Barbare i stećci u Konavlima

‘Konzervatori su saboteri u cijeloj priči, a ni Općina Konavle nije se previše pretrgala da valorizira područje. Uglavnom da biste nešto proveli u kulturi što je van standarda uhljebizma, morate ubiti boga u sebi. Mogu vam kazati kako ste me zaista dirnuli tamo gdje me boli’, kaže Antonia Rusković Radonić

Brotnice. Nama izgleda nemoguće da su prebacivali stećke teške nekoliko tona na udaljena mjesta, ali to ne znači da nisu. Zanimljivo da se brdo zove Voznik, i vjerojatno su imali mehanizme kako su ih prevozili na udaljenija mjesta – govori nam Perkić.

Priča oko stećaka, kako vidimo, vrlo je zanimljiva. Na kraju krajeva ne bi ih UNESCO ni zaštitio da nije tako, pa opet malo tko u Dubrovniku i okolici zna njihovu povijest. Kako je moguće da se stećci bolje ne predstave javnosti i turistima?

-Sigurno bi se moglo bolje popularizirati. Postoji ideja da se napravi multimedijalni projekt kojem bi nositelj bilo Sveučilište u Mostaru gdje bi se javnosti ispričala priča o stećcima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji. Tražila bi se i europska sredstva, a čitav projekt bi mogao biti zanimljiv i turistima. DUNEA je svojevremeno radila projekt Stazama stećaka vezano za našu županiju, ali u praksi nije baš zaživjelo – zaključuje Domagoj Perkić. Načelnika Općine Konavle Boža Lasića također smo pitali da nam kaže zašto javnosti nije najpoznatija priča o stećcima u Konavlima, a on nas je uputio da se javimo Antoniji Rusković Radonić, ravnateljici Muzeja i galerija Konavala. Ona kaže kako ponajveći problem leži u dubrovačkim konzervatorima.

-Oni ne žele nikakvu popularizaciju i komercijalizaciju tog prostora. A nije se ni Općina Konavle pretrgala da taj lokalitet valorizira. Mi u

Muzejima Konavala svake godine od Općine tražimo sredstva za uređenje tog područja, ali oni nam ih uredno odbijaju. Jedino tko gore pokosi lokalitet su ljudi iz Dubravke, da nije njih bilo bi još zapuštenije. Jedino što smo uspjeli postići jest da se postave putokazi do lokacije – govori Rusković Radonić. Njena ideja je bila da se napravi interpretacijski centar gdje bi zainteresirani posjetitelji mogli dobiti sve potrebne informacije o čitavom lokalitetu, a ne samo stećcima.

-To područje bilo je važno još od prapovijesti, pa sve do Domovinskog rata. I Dubrovačka Republika imala je stražarnice na tom mjestu. To je bila poveznica, odnosno put između Mediterana i Srednje Europe. Mogla bi se zaista napraviti prekrasna povijesna priča. Godinama sam pokušavala nešto napraviti, ali ako nema sluha od institucija koje bi trebale biti zainteresirane, onda se ništa ne može pomaknuti s mjesta. Mogu vam kazati da ste me zaista dirnuli tamo gdje me boli – iskrena je ravnateljica Muzeja Konavala.

STATUS QUO

Postoje ljudi koje će reći, dodaje ona, da ne može se ništa posebno napraviti u nekakvom selu, ali ona je uvjerena u suprotno. Ako priče ima, ona može biti bilo gdje, a kraj Dubravke je ne samo lokalitet pod zaštitom UNESCO -a nego i Sokol grad.

-Interpretacijski centar ne mora biti odmah na lokalitetu, nego bilo gdje, važno je samo da

Antonia Rusković Radonić: ‘Nadležne institucije nemaju volje baviti se stećcima’

‘Društvo prijatelja dubrovačke starine bilo je zainteresirano za obnovu čitavog područja sv. Barbare, ali razne institucije od konzervatora nadalje nisu bile zainteresirane, tako da smo na kraju obnovili jedino crkvicu. Ne znam zašto je to tako, ali konzervatori uvijek prihvaćaju isključivo status quo’, govori Niko Kapetanić

se priča ispriča na adekvatan način. Naravno, ovako kako je sad prepušteno je samo sebi. Ne postoji nikakav monitoring je li netko to područje devastira. Konzervatori su posebni saboteri čitave priče. Oni bi trebali dati točne smjernice što se gore smije napraviti, a što ne. Evo samo jedan primjer. Godinama pokušavamo s njima vidjeti da se stavi neki raštio da koze i ovce ne ulaze na lokalitet, da kažu kakav on može biti, ali oni ništa ne odgovaraju. Mi bismo trebali biti institucije koje surađuju, a ne ovako. Kad bismo surađivali, područje sv. Barbare bi bio lokalitet na naš ponos, a sada je, nažalost, nekakav status quo – upozorava Rusković Radonić.

Kaže kako je i Društvo prijatelja dubrovačke starine bilo zainteresirano za valorizaciju područja dok je tamo bio Niko Kapetanić, ali svejedno se ništa nije uspjelo progurati.

-Bilo je inicijative za nekim pokušajima, ali održan je samo jedan sastanak na tu temu. Kao da nema volje i želje za napraviti nešto sa stećcima. Ima već sedam godinama da je pod zaštitom UNESCO -a, a brojni Konavljani još uvijek o tome nemaju pojma. Pokušavali smo i neke zajedničke projekte s ostalim lokalitetima po Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori, ali je tu problem što uvijek uleti neki pacijent i miješa politiku, a ne bi trebao, jer je riječ o kulturnoj baštini. Kada o svemu ovome pričam, nije mi na umu samo sv. Barbara, ne -

go i Brotnice, Voznik i svi ostali lokaliteti koji su jedinstveni na svijetu. Uglavnom da biste nešto proveli u kulturi što je van standarda uhljebizma, morate ubiti boga u sebi – zaključuje Antonia Rusković Radonić. Za komentar cijele priče zamolili smo i Nika Kapetanića.

-Društvo prijatelja dubrovačke starine bilo je zainteresirano za obnovu čitavog područja sv. Barbare, ali razne institucije od konzervatora nadalje nisu bile zainteresirane, tako da smo na kraju obnovili jedino crkvicu. Ne znam zašto je to tako, ali konzervatori uvijek prihvaćaju isključivo status quo. Da nisam imao utjecaja u nadležnom Ministarstvu, ne znam bismo li uspjeli obnoviti i Sokol grad, te Knežev dvor u Slanome. Njima je najvažnije očistiti raslinje i konzervirat. Ne mogu ja to najbolje razumjet’, ali možda je razlog tome što ne postoji škola za konzervatore. Tamo rade arheolozi, povjesničari umjetnosti, arhitekti, ali ponavljam ne postoji edukacija za konzervatore. U tome je možda glavni problem. Puno toga što bi se moglo prezentirati na sjajan način nažalost se ne uspijeva – mišljenja je Kapetanić. Poslali smo upit Ministarstvu kulture, odnosno dubrovačkim konzervatorima na ovu temu, ali nisu nam odgovorili. Kako god, stećci s ovih prostora jedinstveni su u svijetu, ali nažalost malo tko je upoznat s njihovom pravom vrijednošću.

Niko Kapetanić: ‘Konzervatori uvijek prihvaćaju isključivo status quo’

Grgo Jelavić

Renomirani znanstvenici u gradu: Iza spontanog izlječenja raka stoji moguće objašnjenje

Pokušali smo ‘otpetljati’ ovu jednu, čini se na prvu, vrlo zamršenu zagonetku znanstvenih pojmova, koja je na kraju priče toliko logična i fascinantna

U Dubrovniku se ovog mjeseca održala Ljetna škola molekularnih bioznanosti u medicini i međunarodni simpozij o oksidacijskom stresu. Uz brojne teme o kojima je bilo riječi, pažnju su posebno privukla predavanja organizatora Nevena Žarkovića, doktora medicine, znanstvenika pri Institutu Ruđer Boškovića i dugogodišnjeg profesora na osječkom Sveučilištu i renomirane stručnjakinje medicinske biologije Anne Negre–Salvayre, više znanstvene suradnice pri francuskom istraživačkom institutu Inserm. Žarković je karijeru započeo 1984. godine u organizacijskom odboru Škole biofizike koja se održavala u Dubrovniku, a vratio se 40 godina kasnije organizirajući sličan događaj uz želju da to postane tradicija koja će pomagati doktorima, a na kraju sve u korist pacijenata. Njegovo predavanje odnosilo se na spontano izlječenje od raka, dok je profesorica Negre-Salvayre govorila o kardiovaskularnim bolestima. Iako na prvu zvuče kao dvije posve nepovezane teme, vezuje ih treća tema, a to je oksidacijski stres. Što je to, kako utječe na razvoj brojnih bolesti, ali i kako pomaže u borbi protiv malignih bolesti, razgovarali smo s ovo dvoje znanstvenika.

OKSIDACIJSKI STRES

Kada govorimo o oksidacijskom stresu, ne govorimo o psihološkom fenomenu kojem

se u moderno doba pridaje sve više značaja. Nije tu riječ o ‘nervozi’ zbog posla, problemima u obitelji i slično, nego o metaboličkom stanju organizma koje je definirano poremećajem neravnoteže između prooksidansa i antioksidansa. Jedni su odgovorni za starenje i odumiranje stanica, drugi za regeneraciju i rast. Riječ je dakle o jednom toliko fascinantnom životnom procesu koji se svake sekunde odvija u svakome od nas, a o njemu znamo toliko malo. Zbog njega starimo i dobivamo bore, pa čak i bolesti srca, zbog njega se sa životnim teškoćama ponekad nosimo iznimno dobro, zbog njega se može oboljeti od malignih bolesti, a paradoksalno on i liječi maligne bolesti. Pokušali smo ‘otpetljati’ ovu jednu, čini se na prvu, vrlo zamršenu zagonetku znanstvenih pojmova, koja je na kraju priče toliko logična i fascinantna. Razgovor smo otvorili predavanjem Francuskinje Negre-Salvayre koja je govorila o pojavnosti kardiovaskularnih bolesti, s posebnim osvrtom na aterosklerozu i povezanost s oksidacijskim stresom. Ona ističe kako su ovakva događanja iznimno bitna jer je riječ o razradi teme od kemije i fizike pa sve do patofiziologije i kliničkog aspekta. Vrijedno je to iskustvo za studente medicine i liječnike kako bi dobili informacije o važnom problemu kojeg liječnici ne razumiju uvijek dovoljno dobro.

U Dubrovniku se ovog mjeseca održala Ljetna škola molekularne bioznanosti u medicini i međunarodni simpozij o oksidacijskom stresu. O tome smo razgovarali sa znanstvenicima Nevenom Žarkovićem i Anne Negre–Salvayre.

Piše Petra Srebrović foto Goran Mratinović/DD

petak, 29. rujna 2023. Dubrovački dnevniK

Oksidacijski stres predstavlja metaboličko stanje organizma koje je definirano poremećajem neravnoteže između prooksidansa i antioksidansa.

Jedni su odgovorni za starenje i odumiranje stanica, drugi za regeneraciju i rast. Riječ je dakle o jednom toliko fascinantnom životnom procesu koji se svake sekunde odvija u svakome od nas, a o njemu znamo toliko malo.

KAKO MASNE NASLAGE POSTAJU TOKSIČNE

„Kardiovaskularne bolesti nastaju zbog masnih naslaga u stijenkama krvnih žila. Međutim, one nastaju kroz dugo životno razdoblje, dakle bolest se razvija postepeno. Osim starenja, razvoj bolesti ubrzan je i faktorima rizika. Pitanje koje možemo postaviti jest - kako te masne naslage postaju toliko toksične za krvne žile? Postoji veliki broj događaja koji sudjeluju u tome, a među njima je i fenomen oksidacije. Oksidacija lipida zapravo je jedan od okidača nastanka masnih naslaga na stijenkama krvnih žila“, objašnjava na početku profesorica Negre-Salvayre. Kako u zdravom tijelu postoji balans, tako se u nekim kliničkim stanjima javlja neravnoteža. Posljedica te neravnoteže je upravo nastanak lezija i masnih naslaga na stijenkama krvnih žila. Tako antioksidansi igraju važnu ulogu u zaustavljanju ili usporavanju procesa oksidacije stanica. No, ne znači to nužno da se odmah treba okrenuti suplementaciji. „Uobičajena zdrava prehrana, a posebno mediteranska, sadrži dovoljnu količinu antioksidansa i nema potrebe za uzimanjem suplemenata. Šteta je što ljudi ne koriste uvijek sve te prednosti i dobrobit tradicional -

ne kuhinje za usporavanje razvoja mogućih bolesti“, upozorava profesorica i dodaje kako ‘brza hrana’ nikako ne bi smjela biti na našim jelovnicima učestalo.

POZITIVNE ŽIVOTNE NAVIKE

Uravnotežena prehrana jedan je od ključnih čimbenika održavanja zdravlja, no ne i jedini. „Teško je dati univerzalne savjete jer postoje tolike različitosti među ljudima. Ne možemo standardizirati upute i zbog genetskih razlika među osobama, pa i spola. Recimo, što se tiče kardiovaskularnih bolesti, žene rjeđe obolijevaju od muškaraca jer ženski hormoni djeluju protektivno. Međutim, nakon menopauze se javlja neravnoteža, a rizik razvoja ovog tipa bolesti u žena raste“, pojašnjava profesorica i napominje kako je ključno stvoriti pozitivne životne navike. „To znači, uz uravnoteženu prehranu, ne pušiti, smanjiti izlaganje zagađenju i voditi računa o krvnom tlaku i kolesterolu“, navodi znanstvenica dobru kombinaciju kao polazišnu točku brige o zdravlju. Međutim, magični savjet ne postoji, nekome tko je u genetskoj predispoziciji za razvoj kardiovaskularnih bolesti ponekad ni sve ovo neće pomoći

Žarković i Negre-Salvayre održali su zanimljiva predavanja o oksidacijskom stresu, kardiovaskularnim bolestima i spontanom izlječenju raka

Događa se da čovjeku koji nije dobivao evidentiranu, potencijalno učinkovitu terapiju, tumor u cijelosti ili djelomice nestane. Njihove prognoze koje su često bile vrlo loše postaju bespredmetne jer umjesto mjeseci, ljudi žive godinama bez tegoba.

u sprječavanju njene pojavnosti.

STRES NIJE UVIJEK NEPRIJATELJ

„Osim toga, i psihološki stres utječe na razvoj oksidacijskog stresa. No, ljudsko tijelo je čudesno, nekada psihološki stres može stimulirati razvoj zaštitnih barijera kako bi se pripremili na više ‘važnoga’ stresa i proizvodnju supstanci koje bi nas u tom slučaju štitile od štetnih utjecaja. Malo stresa, dakle, nije uvijek neprijatelj!“, iznosi još jednu zanimljivost profesorica Anne Negre–Salvayre. Oksidacijski stres nije samo pojam u istraživačkim radovima vezan isključivo uz eksperimentalnu medicinu, postoji i mnogo mjerenja koja se mogu napraviti u propitkivanju balansa, odnosno statusa (anti)oksidansa u organizmu. Međutim, kako pojašnjava Negre-Salvayre, mjerenja ne znače mnogo jer ih je vrlo teško interpretirati. „Naravno, ponekad je to i jednostavno, recimo kada vidimo niske razine vitamina E, koji je antioksidans, onda znamo kako pacijent može razviti probleme koji se tiču oksidacijskog stresa. Ne mislim nužno na kardiovaskularne bolesti, jer oksidacijski stres može potpomoći razvoju širokog spektra bolesti. Uzmimo za primjer neurodegenerativne bolesti, depozit oksidiranih lipida u mozgu postoji kod Alzheimerove i Parkinsonove bolesti. Također, starenje je povezano s oksidativnim

stresom jer kroz godine prirodno dolazi do opadanja razine antioksidansa“, pojašnjava i iznosi vrlo jednostavan primjer: kada se koža izlaže UV zračenju stimulira se fotostarenje, to izaziva oksidacijski stres što dovodi do formacije bora i drugih znakova starenja.

PARADOKS RAKA I OKSIDACIJSKOG STRESA Doktor Neven Žarković govorio je o povezanosti oksidacijskog stresa s nastankom raka, svojevrsnom terapijskom paradoksu i u konačnici o spontanom izlječenju. „Mi živimo zahvaljujući tome što dišemo zrak, a taj zrak koji je izvor energije, baš kao motorima s unutarnjim izgaranjem, onda dovodi i do nekih neželjenih procesa. Oni podrazumijevaju stvaranje slobodnih radikala kisika kao vrlo nestabilnih molekula koje onda oštećuju bjelančevine, masti, nukleinske kiseline i šećere“, govori Žarković i pojašnjava kako se ti procesi mogu događati dugo vremena pa organizam tada prilagođava stanice na takav oblik dugotrajnog agresivnog stresa, razvijanjem drugačijih mehanizama obrane od onih koji su normalni za normalne stanice, a sve s ciljem preživljavanja. „Tako promijenjene stanice koje se ne mogu vratiti u prvotno stanje, zovemo mutiranima i u konačnici maligno transformiranima. One postaju potencijalno zloćudne stanice koje će se umnažati nekontrolirano bez razloga i uništavati sve oko sebe“, pojašnjava Žarković i dodaje kako danas, empirijski i egzatno znamo kako je većina zloćudnih tumora prije ili kasnije, u svojem nastanku, bila vezana uz oksidacijski stres. „S druge strane, tumori koji su nastali uslijed oksidacijskog stresa - predstavljaju oksidacijski stres za cijeli organizam trajno. Zbog toga se koriste terapije koje se opet oslanjaju na mogućnost pretvorbe kisika u radikale kisika, ne bi li sada ubili tumorske stanice koje su na takav način nastale. Sve to po logici – klin se klinom izbija“, iznosi zanimljivost doktor Žarković i pojašnjava kako upravo na tom principu djeluje zračenje i veliki broj lijekova koji se koriste u kemoterapiji. Oni djeluju prvenstveno preko oksidacijskog stresa, ali imaju tu specifičnost izraženije djelotvornosti na tumorske stanice, u odnosu na normalne.

NAJVEĆA ZAGONETKA, ALI I ODGOVOR

Najveća zagonetka i izazov, najmanje istraženi i najmanje poznati su fenomeni spontanog izlječenja raka, navodi doktor Žarković. „Neki preduvjeti kako bi čovjek mogao kazati kako je došlo do spontanog izlječenja su jasno definirani, dok drugi otvaraju više pi -

Anne Negre–Salvayre

tanja nego daju odgovora“, iskreno progovara. Naravno, prvo je potrebno imati nepobitno potvrdan patohistološki nalaz s dijagnozom raka. Drugi preduvjet je da pacijent nije smio dobiti oblik terapije koji bi na danas razumljiv, znanstveno objašnjiv način, mogao biti uzrok izlječenja. „To ne znači da ljudi nisu uzimali nešto, a nisu htjeli reći doktoru. Brojne studije u svijetu pokazuju kako preko 80 posto onkoloških bolesnika uzima još nešto, osim onoga što im je ordinirano, ali to ne žele reći liječnicima“, navodi Žarković i govori kako upravo zbog toga znanstvenici ne mogu isključiti mogućnost kako neki od takvih ‘tajnih’ pripravaka djeluje, samo nije dovoljno poznat ili istražen.

„Suvremena medicina podrazumijeva čovjeka kao osobu u cjelini, ne liječi simptome niti bolest, nego čovjeka. Uzima njegove fizičke, mentalne, psihičke i duhovne karakteristike. O tim spiritualnim karakteristikama najmanje znamo, ali znamo kako u bilo kojem kliničkom istraživanju lijekova otprilike 30 posto pacijenata reagira na placebo, lažni lijek“, govori Žarković i objašnjava kako postoji ta jedna, sigurno učinkovita metoda autosugestije koja dobro djeluje kad ljudi vjeruju. Događa se tako da čovjeku koji nije dobivao evidentiranu, potencijalno učinkovitu terapiju, tumor u cijelosti ili djelomice nestane. Njihove prognoze koje su često bile vrlo loše posta-

ju bespredmetne jer umjesto mjeseci, ljudi žive godinama bez tegoba.

FENOMEN SPONTANOG IZLJEČENJA

„Temeljem brojnih istraživanja, vjerujem kako iza ljudi koji su doživjeli takav fenomen spontanog izlječenja, kao uzrok stoji oksidacijski stres“, poentira. „U ovom slučaju one promjene koje se u organizmu razvijaju uslijed zloćudne bolesti ili terapije koja nije sama po sebi dovoljno učinkovita, izazvat će oksidacijski stres. Ne znači da će on postojati trajno, ali može izazvati promjene molekula koje će moći postati dugotrajnog učinka i simulirati oksidacijski stres te postići protutumorski učinak“, pojašnjava pozadinu djelovanja. „Isti ti produkti koje bismo inače gađali drvljem i kamenjem kao negativce, mogu ispasti junaci koji uspiju eliminirati tumor. Vjerujem kako se, kod onih sretnika kod kojih se dogodi spontana regresija, nešto takvo događalo, samo nije bilo praćeno. Kada istu situaciju promatramo u eksperimentalnim modelima, onda nedvojbeno znamo kako to može napraviti upravo takav efekt, potpuni nestanak tumora“, govori i dalje pojašnjava tri osnovna načina na koja se to događa.

IMATE LI BIJELU MRLJU NA KOŽI?

„Prvi je način da uspori rast tumora i potakne ga da počne sličiti normalnom tkivu kako bi proizvodio bjelančevine koje pod -

Pokušali smo ‘otpetljati’ ovu jednu, čini se na prvu, vrlo zamršenu zagonetku znanstvenih pojmova, koja je na kraju priče toliko logična i fascinantna

Žarković:

„Temeljem brojnih istraživanja, vjerujem kako

iza ljudi koji su doživjeli fenomen spontanog

izlječenja raka, kao uzrok stoji oksidacijski stres“

sjećaju na one od kojih je nastao. Kada to počne raditi, onda sporije raste. Stanice tumora rade bjelančevine kako bi imale neku funkciju, to im ne ide dobro, ali se za to vrijeme ne mogu dobro dijeliti“, pojašnjava pa nastavlja: „Nakon toga može nastati drugi proces - programirana stanična smrt. Nakon što tumoru spriječe rast, promijenjene bjelančevine natjeraju ga da pomalo napravi suicid, odnosno nestane“, govori i napominje kako se to događa prerijetko. „Vjerujem kako će istraživanja u tom smjeru, kojih ima premalo, u budućnosti znatno unaprijediti terapiju tumora. Osim toga, vjerujem kako je puno ljudi prošlo nešto takvo, a ne znaju. Uzmimo za primjer melanom, jedan od najgorih tumora koji postoji, kada spontano nestaje obično ostavlja bijelu mrlju. To je jedan prekrasan ‘dokaz’ (ne pravi, za njega bi nam trebao nepobitan nalaz), jer njegov crni pigment koji je normalno ponašanje nenormalnog umnažanja stanica prestaje u trenutku kada se tumorske stanice više ne mogu širiti. Tada se prestaje proizvoditi, stanice shvaćaju da su suvišne jer se ne mogu umnažati, odumiru i ostavljaju bijelu mrlju na koži“, priča Žarković, no dodaje kako bijele mrlje mogu biti i od madeža, nekih ozljeda i slično, ne znače one nužno kako je bila riječ o spontanom izlječenju tumora, iako i to može biti situacija. „Gotovo svako tkivo i svaki tip tumora koji

smo u Institutu Ruđera Boškovića analizirali i objavili rad o pojavi proizvoda oksidacije lipida, pokazuju takvu reakciju. Normalne stanice u blizini tumora stvaraju kao prirodni citostatik produkte oksidacijskog stresa lipida, vezane uz bjelančevine, koje će ubiti tumor. Nije to teško zamisliti kako se isto događa i kod ljudi, samo nije bilo praćeno i dokazano, pa to zovemo spontanom regresijom“, zaključuje.

NE ODBIJAJTE TERAPIJU!

No, da ne bude zabune, doktor Žarković napominje kako su ove situacije prerijetke i kako pacijenti ni pod kojim slučajem ne trebaju odbijati terapiju za rak. „Ako imaju takvu mogućnost, pacijent treba otići na operaciju, uzeti kemoterapiju, radioterapiju, ako to može podnijeti. Za onoga koji ne može, terapija će biti zaustavljena jer doktori nikoga neće ubiti dajući terapiju. Treba pokušati dobiti i potporu obitelji i prijatelja jer psihološki aspekt zaista pomaže. Još jedna stvar koja pomaže je aktivnost, iako je to često nemjerljivo teško, ali čovjek se mora pokušati boriti i vjerovati u budućnost. Ako vjera može pomoći, bolje se i moliti nego koristiti neke znanstveno neprovjerene metode liječenja, čajeve, tablete i slično“, savjetuje. Žarković i Negre–Salvayre slažu se kako nije sigurno ići lokalnim ‘travarima’ po preporukama baba, susjeda i prijatelja, već pribjegavati isključivo provjerenim lijekovima i protokolima liječenja koji imaju dokaz kako djeluju, a sve u dogovoru s liječnicima.

HODANJE ČINI

ČUDA, A NAŠE TIJELO JE ČUDESNO

Kao jedan vrlo važan ‘recept’, a posebno za starije ljude, kao najbolji način za izgraditi kapacitet obrane organizma protiv oksidativnog stresa i pratećih bolesti, navodi laganu vježbu. Odnosno onu vježbu koja odgovara mogućnostima i kapacitetu tijela pojedinca. Kao najbolju vježbu navodi hodanje, stoga preskočite lift i pođite skalinima i smanjite vožnju automobilom i autobusom.

Koliko je samo čudesno to naše ljudsko tijelo i kakve sve mogućnosti leže unutar stanica koje nas čine bićima, koliko malo o sebi znamo, i koliko puno još trebamo istraživati, propitkivati, dokazivati i na kraju učiti pokazuje ovaj razgovor koji možemo završiti jedino rečenicom koju je profesor Žarković izgovorio – Negdje dobijemo odgovor, a negdje se samo otvara još više pitanja, nego li smo dobili odgovora.

Neven Žarković

Kronika povijesnih stranputica

I konje prebijaju, zar ne?

Riječki je sud jednoga navijača zatvorio, a drugoga oglobio s 1300 eura jer su na utakmici Hrvatske i Latvije mahali ustaškom zastavom, zbog čega je UEFA pokrenula disciplinski postupak protiv HNS-a.

A predsjednik tog saveza ne vjeruje da je ustaška omladina samo radi užitka mahala zastavom. Manirom iskusnog forenzičara objasnio je svoje čuđenje pojavom jedne zastave među stotinama zastava i baš da se ta ‘uslika’ i pošalje UEFA- inom delegatu’. Tu se sigurno radi o namještaljki, složio se je s njim i izbornik reprezentacije. Namještaljka nekoga ‘ko živi od toga, da se kazni Hrvatsku igranjem pred praznim stadionom i tako nas zaustavi.

Neki se čude, da je ova teorija zavjere nogometnim stručnjacima važnija nego osuda mladih ustaša, sinova HDZ-ovaca, djece bivših komunista, genetskih ljevičara, koji su se devedesetih i krstili i krizmali. Htjeli su ih pitat, (ali nisu), jesu li im zavjerenici podvalili i crne dresove u kojima su igrali, iako crne boje nema ni na državnom stijegu, ni na grbu.

A što se tiče moguće praznog stadiona; nekad smo gradili kino dvorane, pa kad je svima došla televizija u kuću, malo ‘ko više ide u kino. Puno jeftinije bi bilo gradit stadione bez gledališta. Svak doma ima televiziju.

U povijesnoj kronici 2009. godine, na dan 11. svibnja ostaje zapisano kako su u pratnji premijera doktora Sanadera, naš doživotni blatski ministar, dubrovački župan, tadašnja gradonačelnica i tadašnji biskup, svečano otvorili predizbornu dionicu autoputa Osojnik – Doli. Isto gradilište će se, tvrdi većina njih, opet svečano otvorit na petnaestu godišnjicu, ali samo u nešto izmijenjenom sastavu dužnosnika, uz puno veći bager za scenografiju, ali u istoj namjeri. U Ujedinjenim narodima je govorio i naš predsjednik. A kako su narodi u toj instituciji vrlo rijetko ujedinjeni, naš predsjednik

se nije prtio ni u koga, pa ni u rat u Ukrajini, nego je lijepo objasnio kako moramo očuvat naš planet. Tu ne možeš falit. Tek usput je spomenuo promjenu izbornog zakona u BiH i priznanje Kosova. Tek tako da susjedi vide kako on brine. Nikoga nije uvrijedio niti se s kime svadio. Tako je ostavio bolji dojam nego predsjednik Amerike, koji je ulazeći na govornicu prvo zabando o brazilsku zastavu, onda govorio nešto tako važno da ga je umorilo i usput omelo, pa se zaboravio protokolarno rukovat s predsjednikom Brazila.

Svejedno je dobio pljesak većine svjetskih čelnika, a samo od ruskog delegata su čuli porugu prilikom javljanja svom caru kako je izgleda Old Timer Biden greškom uzo tableticu iz bočice sina mu nestašnog - Huntera.

Nakon objave da je naš ministar obrane Ekonomskom fakultetu u Osijeku platio skoro tisuću eura kako bi došao do zvanja izvanrednog profesora, što mu je propalo baš zbog objave, doznalo se o njegovom prvom akademskom angažmanu na studiju Vojnog vođenja i upravljanja, kojega je dobio neposredno nakon imenovanja ministrom. Tamo drži kolegij za vojne vođe. Njegovi kolege, pa i predsjednik Vlade se čude kako prof. Bane sve to stigne uz brojne ministarske obaveze. Protivnici se ne čude.

Tvrde da je normalno da loši đaci vladaju svijetom. Njemu biraju ime između; Bane Veliki, Bane Veličanstveni, Bane Osvajač, Bane Grozni. Zamišljaju reality show u kojemu će profesor s takvim imenom prenosit svoja stručna saznanja iz West Pointa i praksu iz petogodišnjeg Domovinskog rata. Nakon dobro poznatih povijesno viteških manifestacija, Sinjske Alke, Istarske Trke na prstenac, pa i naše Moreške po raznim dijelovima Hrvatske, poduzetni konjogojci održavaju i natjecanja svojih miljenika u potezanju višetonskih balvana. Nakon videa na Faceu, na kojemu se vidi dresura konja uz pomoć daske od dva metra, do-

znao se i razlog tako oštre dresure. Naime, na dan natjecanja nema ni štapova ni bičeva, pa gazde, treneri četveronožne natjecatelje mlate šticama dan ranije, kako bi konjine lakše zapamtili što se od njih očekuje.

Lako ti je to, nego za većinu tih konja država godišnje plaća uzgajivačima 400 eura po konjskoj snazi. Tobože za spašavanje izvornih pasmina konja.

Iz udruge Prijatelja životinja od države traže zakonsku zabranu natjecanja konja u povlačenju trupaca jer je nanošenje patnji životinjama protivno Zakonu o zaštiti životinja.

Šefica  Odjela za kopitare pri Ministarstvu poljoprivrede ne zna ništa o mučenju konja, niti o tome da nakon tri do pet godina gladijatorske karijere, ovi vrijedni kopitari, prerano ostarjeli svrše u - kobasicama. Za ne vjerovat; imamo Odjel za kopitare, ali i konjske kobasice.

A konjogojci se čude otkad se to ne smije mučit konje. Kažu, najbolje onda da zabrane i jahanje jer i to je mučenje konja ili mužnju krava, jer je i mužnja – mučenje. Kakva su ovo čudna vremena; konji ne smiju potezat trupce, kučki ne smiju bit na lancu, mačke ne smiju lovit miševe, ukinut će svinjokolje po kućama. Bliži se sudnji dan.

Piše Mario Klečak

Vinoljupci uživali u Konavlima, na Trganju u Pridvorju se nije skidao osmijeh s lica

Autentično

Iako zapravo ne razumiju ni riječ, turisti su već nakon prvog „Amen dabogda!“ shvatili što trebaju uzvikivati

Nakon grmljavinskog nevremena, bure i raznih drugih vremenskih nepogoda, nedjelja popodne nekako je, baš prikladno, za Trganje u Pridvorju bila obasjana suncem.

Za 11. po redu manifestaciju u organizaciji Agroturizma Konavle, turisti, ali i lokalci su stigli sve do OPG-a Iva Karamana. Prekrasna priroda, nepregledni redovi loze i osjećaj odmaka od užurbane svakodnevice ono je što iz godine u godinu privlači goste na ovaj događaj.

Klapska pjesma lagano je svirala iz zvučnika, a i prije samog službenog okupljanja na stolu se našlo vino napravljeno od grožđa ubranog na prošlogodišnjem Trganju, ali i domaća kobasica i sir. Da bi sve lakše išlo niz grlo osiguran je i aperitiv – nekome slađi, nekome jači, kako tko voli.

Kad su gosti vlakićem lagano pristigli na imanje, Trganje je službeno moglo početi, no nije

se odmah krenulo na posao. Svi su se okupili ispred kušaonice vina i uživali uz živu glazbu koja je repertoar otvorila omiljenom pjesmom La musica di notte.

„Dobrodošli, ugodno se osjećajte. Brat ćemo grožđe merlot, a novo vino ćemo kušati za Mirise Božića. Uživajte u lijepom suncu!“, kazao je na početku vlasnik imanja Ivo Karaman.

AMEN DABOGDA!

Ali ne može se krenuti s trganjem bez još malo daška tradicije – održavanjem Konavoske zdravice, koja je prije dvije godine dobila status zaštićenog nematerijalnog kulturnog dobra. Najčešće se može čuti na svadbama, ali i u drugim svečanim prigodama, a u Pridvorju je nekako bila idealna uvertira u „težak“ rad. Iako zapravo ne razumiju ni riječ, turisti su već nakon prvog „Amen dabogda!“ shvatili što tre-

Piše Ivana Smilović foto GORAN MRATINOVIĆ

iskustvo okupilo je veliki broj turista, ali i nekolicinu domaćih, koji su vrijedno trgali grožđe

Ivo Karaman bio je ovogodišnji domaćin

baju uzvikivati, a nakon posljednjih nekoliko rečenica poznatog zdravičara Iliju Kesoviju nagradili i pljeskom.

„Ja često budem na manifestacijama i na svadbama, za mene je to isto poseban doživljaj, zato i dođem tu. Lijepo je, odličan je ugođaj, baš radni i idealan za manifestaciju. Svaki put uživam kao da prvi put izgovaram zdravicu“, priča nam Kesovija.

A nakon tratavanja, zdravice i druženja, trebalo je štogod i napraviti! Svatko je dobio svoje nožice, kašetu, ali i navlake za cipele jer su se, unatoč sunčanom vremenu, ostaci kiše još uvijek mogli vidjeti u blatu.

„MORAMO POBIJEDITI MAMU“

Vinograd je odjednom bio ispunjen turistima i domaćima koji su, vrijedno kao mravi, krenuli trgati grozdove merlota.

„Vrijeme je toliko lijepo, osobito kad se usporedi s prethodnih par dana. Osjećaj je predivan. Nije teško, iako je moja žena zamalo otkinula prst, ali inače je super“, uz osmijeh priča John iz Irske, dok njegova žena dobacuje kako ipak malo pretjeruje. Veselo nastavlja: „Jako dobro iskustvo, bili smo u Konavlima već nekoliko puta, ali nikad ovdje.“

Red do njihovog naišli smo na dvije mlade nade vinogradarstva. Brat i sestra brzinom mu -

Tradicija uz igrugarancija smijeha

„To je naš stil života, mi to radimo 11 godina, a valjda ćemo nastaviti još barem 111“, kaže Ivo Mujo, predsjednik Agroturizma Konavle

Ivo Mujo je i više nego ponosan na Trganje

Za zdravičara Iliju Kesoviju svaka je zdravica kao prva

nje napunili su svoju kašetu.

„Dobro nam ide! Nije baš teško. Moramo pobijediti mamu, ubrati više. Jako nam se sviđa ovdje“, pričaju devetogodišnji Leo i sedmogodišnja Lara, nakon čega su se odmah žustro bacali na daljnje trganje.

„TRGANJE NIJE TEŠKO KAD SE

ZNA KRAJNJI PRODUKT“

Bilježile su se uspomene na svakom koraku, a

najviše su se slikavali oni koji su se prvi put zatekli u vinogradu. „Oni se samo slikavaju, ništa nisu ubrali, oduzmite im mobitele!“, u šali su dobacivali mještani.

No bilo je tu i onih s više utakmica u nogama, kao što je Josipa Vragolov, koja trgati može i zatvorenih očiju.

„Trganje nije teško kad se zna krajnji produkt! Generalno je strancima ovo doživljaj, da osjete tu varijantu, iako trganja ima po cijelom svijetu. Ali mislim da je ovo baš jedan autentični doživljaj, posebno turistima, iako su i neki domaći priznali da nisu nikad trgali, tako da im je ovo bio prvi put. Neka se slikavaju, to samo znači da će biti na više njihovih Instagramima i da će događaj postati još popularniji“, veselo priča Josipa.

Neki su se malo i brinuli hoće li im to uopće ići. „Lakše je nego što sam mislio. Pitao sam da mi pokažu i kad sam shvatio kako to ide, osjećao sam se malo glupo. Ali jako je dobro, zabavno, uživamo u trganju. Prvi put smo u vinogradu, a i u Konavlima, predivno je“, kazao nam je par iz Engleske, Lauren i Zach.

DOBRA HRANA I DOBRO VINO

KAO TAJNA USPJEHA

Dok su se kašete lagano punile, s ponosom ih je promatrao predsjednik Agroturizma Konavle Ivo Mujo.

„Mi ni ne postavljamo pitanje zašto se nastavlja iz godine u godinu. To je naš stil života, mi to radimo 11 godina, a valjda ćemo nastaviti još barem 111! Ovo je jedna manifestacija koja je već postala i tradicionalna. Mi ovdje u Konavlima nismo radili berbe grožđa, kao što se to ranije radilo u unutrašnjosti. Ali evo vidimo po licima ljudi koji su došli tu i po svima koji

Bilo je tu i onih s više utakmica u nogama, kao što je Josipa Vragolov, koja trgati može i zatvorenih očiju

Leu i Lari glavni je cilj bio pobijediti mamu u trganju

Josipa Vragolov rado je pomogla onima koji su po prvi put trgali

zovu i daju potporu, da radimo dobru manifestaciju i da je ovo jedna lijepa promocija ruralnog turizma u Konavlima, Konavala kao vinogradarskog kraja, ali i kraja s razvijenim agroturizmom“, objašnjava predsjednik Agroturizma Konavle.

„Ove godine smo nabavili posebnu bačvu, našu baš. Dosad smo se nekako snalazili s različitim bačvama, a ove godine imamo bačvu Agroturizma Konavle kojom ćemo simbolično otvoriti Mirise Božića upravo s ovim vinom napravljenim na Trganju. Ali vino koje ovdje uberemo ćemo koristiti tokom cijele godine za sve naše manifestacije. Tako smo zaokružili cijelu priču – na Gustima od kobasica radimo ko-

basice i suhomesnate proizvode, sad radimo vino. Dobra hrana i dobro vino svaki događaj obogati i upotpuni!“, kaže Mujo.

I nije dugo prošlo, a kašete su već bile dupkom pune grožđa i došao je red na – gnječenje, mečenje, kako god vas volja zvati dobro poznatu proceduru - u svakom slučaju trebalo je naći dobrovoljce koji će netom ubrano grožđe gaziti i tako pretvarati u vino. Formirale su se tri ekipe, smijeha nije nedostajalo, a noge su neumorno radile. Trud se isplatio, pa je najbolja ekipa osvojila i boce vina.

A onda je opet bilo vrijeme za druženje uz red vina, red hrane… Jer nakon rada u prirodi, treba se i nagraditi!

John iz Irske već je bio u Konavlima, ali ovakvo iskustvo dugo će pamtiti

Zach i Lauren iz Engleske vrlo su brzo napunili kašetu

„Oni se samo slikavaju, ništa nisu ubrali, oduzmite im mobitele!“, u šali su dobacivali mještani

Želiš postati vozač autobusa i voziti ulicama Dubrovnika i okolice, a nemaš ispit D kategorije?

Može, mi financiramo izobrazbu za tvoju D kategoriju!

P OSTANI ČL AN LIBERTASOVO G TIMA!

VOZAČ / VOZAČICA AUTOBUSA

Što nudimo?

- stimulativna i redovna primanja

- naknada za prehranu

- jubilarne nagrade

- regres za godišnji odmor

- božićnica

- dar za dijete

Kako se prijaviti?

Uvjeti za financiranje izobrazbe: vozački ispit B ili C kategorije minimalno 24 godine života pouzdanost, urednost i komunikacijske vještine

obveza radnog odnosa od 12 do 48 mjeseci

- pošalji poštom ili osobno dostavi na adresu: Komolac, Ogarići 12, 20236 Mokošica

- e- mailom: opci.odjel@libertasdubrovnik. com

Više informacija na : www.libertasdubrovnik. hr ili +385 (0)20 441 444

Dubrovački dnevniK

petak, 29. rujna 2023. Dubrovački dnevniK

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Tonkica, Katarina Cvijeta i Marinko - mirna je i sretna u zagrljaju voljena kćerkica

Ana i Branko - sudbina je htjela, pošta ih je do ljubavi i dugogodišnjeg sretnog braka dovela

Tomislav i Renata - budući roditelji jedva čekaju da svoju s ljubavlju začetu Viktoriju napokon i ugledaju

Marija i Božo - može se reći čista srca da njihovo srce jedno za drugo kuca

Niko i Ivo - dok se naručeno čeka razgovor teče zanimljivo i živo

Frano i Manana - dugogodišnje ih resi prijateljstvo bez ikakvih mana

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Leona i Nikolina -

se s mamom išla za osobnu prvi put u životu slikati i nije se prestajala smijati

Ana, Kristijan i Ibricasreću ne treba kriti, kad se s voljenima može biti

Jelena, Đurđica, Željo, Arnela i Mirzaprava ekipa se u Portu druži opuštena

Slađana, Iva i Josip - raduje ih ista smjena svakog radnog dana

bebica

Lorena, Jasmina, Josip i Marta - djevojčice su sretne kad su s njima mama i tata

Nikolina i Marina - posla dragog vodičkama dobra sezona daje, koja i u rujnu bez zastoja traje

Prvi je Costin kruzer, zbog torpeda je ležala na

ispred Lokruma

Prvi je put ovdje uplovila u svibnju 1962. kao prvi Costin kruzer koji je ikada ovamo doplovio

Đenoveška obitelj Costa je nakon završetka Drugog svjetskog rata započela s prijevozom emigranata iz Europe prema Americi i Australiji, a kupnjom isluženih ratnih trgovačkih brodova i njihovim rekonstrukcijama istovremeno razvija i kružna putovanja. Tako je prema Rio de Janeiru i Buenos Airesu koncem ožujka 1948. godine zaplovio brod ANNA C, kojemu se tri mjeseca kasnije pridružio i ANDREA C. ANDREA C je izgrađena u lipnju 1942. u brodogradilištu Todd- Californija Shipbuilding Corporation u Richmondu u Kaliforniji kao novogradnja broj 26, a isporučena je britanskom ministarstvu kao naoružani teretni brod imena OCEAN VIRTUE za potrebe zahuktalog rata. OCEAN VIRTUE je imao 7174 bruto tona, bio je dug 139,7 i širok 18,5 metara. Parni stroj mu je preko jedne propele omogućavao brzinu od 10 čvorova.

PRVO PA TORPEDO

Nije dugo plovio jer je već u srpnju 1943. torpediran i potopljen u ratnim operacijama uz obale Sicilije. Nakon dva mjeseca je izvučen s morskog dna pa je u Cataniji u doista jadnom stanju ostao raspremljen sve do konca rata. Ovakav brod je 1946. kupila brodovlasnička obitelj Costa, koja ga je odmah prebacila u Genovu i tamo ga počela preuređivati u putnički brod. Parni je stroj zamijenjen dizelskim, dužina broda je povećana na 142 metra i od tada ima 8600 bruto tona. Mogao je primiti 476 putnika i ploviti brzinom od 13,5 čvorova. Na prvu plovidbu iz Genove prema Južnoj Americi ANDREA C je otputovala 26. lipnja 1948. na emigrantsku liniju na kojoj će se zadržati sljedećih deset godina. ANDREA C je 1959. ponovo na kompletnoj rekonstrukciji. Dobila je novo nadgrađe i dva 7-cilindarska FIAT

Brod je već u srpnju 1943. torpediran i potopljen u ratnim operacijama uz obale Sicilije. Nakon dva mjeseca je izvučen s morskog dna pa je u Cataniji u doista jadnom stanju ostao raspremljen sve do konca rata

Piše Ivo Batričević foto privatni arhiv

“ANDREA C“

morskom dnu, a često je bila usidrena

Još jednom je ANDREA C kompletno preuređena 1970. godine, ali ovaj put isključivo za kružna putovanja, kada su u sve kabine ugrađeni sanitarni čvorovi. Uglavnom krstari Sredozemljem sve do kraja 1981. kada je konačno raspremljena

stroja ukupne snage 5222 kW s kojima preko jedne propele postiže brzinu od 17 čvorova.

OD 1970. ISKLJUČIVO JE KRUZER Počinje sve više ploviti i na kružnim putovanjima. Još jednom je ANDREA C kompletno preuređena 1970. godine, ali ovaj put isključivo za kružna putovanja, kada su u sve kabine ugra-

đeni sanitarni čvorovi. Uglavnom krstari Sredozemljem sve do kraja 1981. kada je konačno raspremljena. Sljedeće je godine prodana i usidrena u La Speziji gdje je u rezalištu Santa Maria do konca 1983. izrezana u staro željezo. ANDREA C je od samih početaka svojih kružnih putovanja Sredozemljem često dolazila na sidrište pored otoka Lokrum na dvana-

Prvi je put ovdje

uplovio u svibnju

1962. kao prvi

Costin kruzer koji je ikada ovamo doplovio. Njegove su se tipične plovidbe poput ove objavljene u sezoni 1973.

uglavnom odvijale

itinererom: Venecija, Pirej, Delos, Mikonos, Istanbul, Kusadasi, Rodos, Santorini, Iraklion, Katakolon, Krf, Dubrovnik, Venecija. U sezoni 1976. plovi

tičući luke: Venecija, Dubrovnik, Krf, Pirej, Delos, Mikonos, Istanbul, Kusadasi, Rodos, Iraklion, Santorini, Katakolon, Venecija

estodnevnim krstarenjima od sredine svibnja do polovice listopada. Dubrovnik je bio odredište na pola puta u plovidbi između Krfa i Venecije.

Prvi je put ovdje uplovio u svibnju 1962. kao prvi Costin kruzer koji je ikada ovamo doplovio. Njegove su se tipične plovidbe poput ove objavljene u sezoni 1973. uglavnom odvijale itinererom: Venecija, Pirej, Delos, Mikonos, Istanbul, Kusadasi, Rodos, Santorini, Iraklion, Katakolon, Krf, Dubrovnik, Venecija. U sezoni 1976. plovi tičući luke: Venecija, Dubrovnik, Krf, Pirej, Delos, Mikonos, Istanbul, Kusadasi, Rodos, Iraklion, Santorini, Katakolon, Venecija. Posljednji se put ANDREA C sidri ispred Grada

8. listopada 1980. na povratnom putu iz Venecije prema grčkim jonskim otocima. U poslijepodnevnim satima tiho je otplovila i ovamo se više nikada nije vratila. Njeno je mje -

sto u posjetima Dubrovniku sljedeće godine preuzeo ENRICO C, a od jeseni 1983. i FEDERICO C, prva Costina novogradnja i nagovještaj kasnijeg silnog uzleta ovoga velikog talijanskog brodara.

VIŠE OD 60 TISUĆA EURA ZA ŠEST KLUBOVA

Uručeni ugovori o sufinanciranju programa sportskih aktivnosti za osobe s invaliditetom

Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato

Franković uručio je ovog tjedna u Studentskom domu ugovore sportskim klubovima za sufinanciranje programa sportskih aktivnosti za osobe s invaliditetom i djecu s poteškoćama u razvoju za Grad Dubrovnik u 2023. godini.

Grad Dubrovnik će ove programe sufinancirati s ukupno 64.177,00 eura (483.253,00 kuna), a sukladno dostavljenim programima sportskih klubova: Tenis klub Dubrovnik, Judo klub Dubrovnik 1966., Plivački klub Jug, Nogometni klub „Gošk – Dubrovnik 1919“, Stolnoteniski klub Libertas i Atletski klub Dubrovnik.

PREGLEDAJTE GA U OFTALMOLOŠKOJ AMBULANTI POLIKLINIKE MARIN MED!

Znate li da u Poliklinici Marin Med oko možete pregledati sofisticiranim uređajem koji fotografira i snima stanje oka – idealno za praćenje kroz period liječenja?

Pregledajte svoj vid u vrhunski opremljenoj ambulanti za pregled oka u Poliklinici Marin Med. Pregledat će vas naša oftalmologinja dr. Meri Vučković Mataga na najmodernijim aparatima za dijagnostiku vida.

SAMO U POLIKLINICI MARIN MED oči možete pregledati na najnaprednijem digitalnom čitaću dioptrije, obaviti objektivno mjerenje refraktivne pogreške oka i dobiti objektivnu dioptriju za naočale i kontaktne leće.

Opremljeni smo najmodernijom tehnologijom u oftalmologiji za dijagnostičke preglede OCT, vidno polje Octopus 900, ultrazvuk, lasersko liječenje glaukoma itd.

Predbilježite se za pregled! Odmah!

Raspitajte se za operacije katarakta-sive mrene najmodernijom metodom ultrazvučne operacije. Zahvat obavlja renomirani stručnjak doc. Ljubo Znaor a sva priprema za operaciju kao i postoperativna skrb obavlja se u ugodnom stacionaru Poliklinike Marin Med.

Nazovite i pitajte!

+385 (0)20 400 500

+385(0)20 400 505

Poliklinika Marin Med, dr.Ante Starčevića 45

Dubrovnik

www. marin-med.com

email: info@marin-med.com

NESREĆA

Izletnici koji su se prevrnuli s kajacima spašeni, ali su se otvorila mnoga pitanja

Neka od njih su: zašto se u pravilnike ne uvrsti obveza koncesionara o vođenju podataka vezanih uz izletnike, zašto se ne odredi točna procedura u slučaju problema na moru, a postavlja se i pitanje zašto se s kajacima isplovilo ako je prognoza predviđala pogoršanje na moru

U ponedjeljak poslijepodne, došlo je do prevrtanja više kajaka defora Lokruma, nakon čega je uslijedila potraga za izletnicima koji su na njima bili od strane Lučke kapetanije i policije. U potrazi su pomogli i brod Javne ustanove Rezervat Lokrum

‘Zrinski’, kao i brod ‘Garešnik’ te Dominko Radić sa svojim plovilom. Tijekom poslijepodneva, pronađeno je devet osoba.

Potraga je nastavljena za još dvije osobe, mlađom muškom i ženskom osobom, no njihov je kajak pronađen uredno privezan uz kraj na Lokrumu. Pretpostavka je kako su osobe s njega na sigurnom i u redu te kako kajak nije bio u moru. Naime, u kajaku je pronađena kompletna oprema, a nitko nije prijavio nikakav nestanak. Nakon što je Lučka kapetanija u utorak ujutro proglasila kako je potraga obustavljena, Policijska uprava dubrovačko-neretvanska nastavila je s aktivnostima na utvrđenju okolnosti događaja. Međutim, u srijedu su i one obustavljene jer sve prikupljene činjenice ukazuju na to kako u ovom slučaju nije bilo stradalih osoba.

Ono što je dodatno otežalo ovu potragu je to što Lučka kapetanija i policija nisu raspolagale osobnim podacima osoba koje traže. Kako je izjavio lučki kapetan Mato Kekez, koncesionari koji imaju kajake nisu dužni voditi evidenciju koja bi se odnosila na osobne podatke izletnika, jedino su dužni znati broj osoba. I utvrđivanje broja osoba je također sporo teklo jer je krenulo više kajakaša, s različitih lokacija, s kajacima više koncesio-

nara, od kojih su neki bili dvosjedi, neki jednosjedi. Neki su kajakaši na more išli samostalno, a neki uz vodiča.

Ova nesreća otvorila je stoga brojna pitanja. Neka od njih su: zašto se u pravilnike ne uvrsti obveza koncesionara o vođenju podataka vezanih uz izletnike, što bi bilo od ogromne koristi u slučaju nesreća, traganja, ali i oštećenja imovine, zašto se ne odredi točna procedura u slučaju problema na moru, a postavlja se i pitanje zašto se s kajacima isplovilo ako je prognoza predviđala pogoršanje na moru u poslijepodnevnim i večernjim satima.

Ono što je dodatno otežalo ovu potragu je to što Lučka kapetanija i policija nisu raspolagale osobnim podacima osoba koje traže.

Kako je izjavio lučki kapetan Mato Kekez, koncesionari koji imaju kajake nisu dužni voditi evidenciju koja bi se odnosila na osobne podatke izletnika, jedino su dužni znati broj osoba

petak, 29. rujna 2023. Dubrovački dnevniK 40 Crna kronika

Foto: GORAN MRATINOVIĆ

Oni su najbolje što naša policija ima

U sklopu proslave Dana policije i blagdana sv. Mihovila, najvrjednijim djelatnicima policije su dodijeljene pohvalnice

Foto: GORAN MRATINOVIĆ

Polaganjem vijenaca i dodjelom pohvalnica, u srijedu je obilježen Dan policije i blagdan zaštitnika policije sv. Mihovila. Kao i svake godine, u jutarnjim satima položeni su vijenci ispred Spomen križa na groblju Boninovo i na grobove poginulih pripadnika policije. Vijenci su položeni i ispred zgrade Policijske uprave dubrovačko-neretvanske nakon čega je uslijedio prigodni domjenak uz dodjele pohvala zaslužnim i vrijednim djelatnicima policije.

Javno pohvaljeni policijski službenici/ce i djelatnici/ce ove su godine:

Marija Rihter - djelatnica Ureda načelnika Policijske uprave

Anica Batistić - djelatnica Policijske postaje Korčula

Ivana Hiltner – policijska službenica PP

Dubrovnik

Ane Guljelmović – djelatnica Postaje granične policije Gruda

Renata Benić – djelatnica Službe upravnih poslova, državljanstava i stranaca

Domagoj Vizintini – policijski službenik Mobilne jedinice granične policije Jug

Boris Rašica -  policijski službenik Interventne jedinice policije

Jure Žderić – policijski službenik PP

Metković

Ivica Suton - policijski službenik PGP

Metković

Vedran Crnić - policijski službenik PP

Lastovo

Mato Lučić - policijski službenik PP

Ston

Marko Pandurić - policijski službenik

PGP Gruda

Zbog svojih sportskih uspjeha pohvaljeni su:

Petar Volarević – policijski službenik IJP koji već niz godina osvaja visoka prva mjesta na više zahtjevnih natjecanja u Hrvatskoj i inozemstvu uključujući i ono za najspremnijeg policajca Hrvatske, kojom titulom se okitio i ove godine. Marin Lipovac – policijski službenik IJP koji je na nedavnom državnom natjecanju u kajaku i kanuu odnio čak dvije zlatne i jednu srebrenu medalju Malonogometni tim Policijske uprave dubrovačko-neretvanske (Petar Marević; Boris Pavković; Ivan Marković; Robert Pijević; Dani Dominiković; Marijo Batinović; Tomislav Domić; Mario Marić; Josip Stjepanović; Marin Barišić; Pavo Čančar) na čelu s njihovim voditeljem Juricom Batinovićem koji osim što redovno osvajaju prva mjesta na svim policijskim malonogometnim turnirima, osvajaju i prva mjesta za najboljeg golmana i za fair play.

Policijska uprava dubrovačko-neretvanska tradicionalno svake godine organizira interna sportska natjecanja.

Za osvojena prva mjesta u natjecanju streljaštva u ukupnom poretku i praktičnom streljaštvu pehar je osvojio Petar Volarević iz IJP

Pehar za osvojeno prvo mjesto u preciznom streljaštvu osvojio je Leonardo Bulić iz Ureda načelnika Policijske uprave dubrovačko-neretvanske Za osvojeno prvo mjesto u natjecanju stolnog tenisa pehar je osvojio DAMIR PARMAĆ

Za osvojeno prvo mjesto u natjecanju stolnog tenisa u parovima prvo mjesto su osvojili DARKO BOŽIĆ  i DARIO MARIĆ

A već treću godinu zaredom najbolja malonogometna ekipa na malonogometnom turniru policijskih postaja Policijske uprave je ona Policijske postaje Ston

Gotova je ljetna pauza, počinju

svi sportovi u Gospinom

polju: Košarkašice, košarkaši i odbojkašice pred prvim skalinom nove sezone!

Ženski košarkaški klub Ragusa, Košarkaški klub Dubrovnik i Ženski

odbojkaški klub Dubrovnik, kreću u nove sezone svojih natjecanja. Ragusa

brani naslov prvaka Hrvatske, Dubrovnik nakon deset godina nastupa u Premijer ligi, dok odbojkašice Dubrovnika u drugom rangu imaju najveće ambicije.

PRVAKINJE OTVARAJU KOD KUĆE, A BRZO POČINJE I EUROPA

U prvom kolu Premijer ženske lige košarkašice Raguse u Gospinom polju dočekuju debitanta u ligi, Zadar plus. Taj susret na rasporedu je u nedjelju (1. listopada) s početkom u 17 sati. Dubrovkinje su i ove sezone jedan od glavnih favorita za osvajanje naslova prvakinja Hrvatske, odnosno, za obranu naslova kojeg drže tri sezone zaredom. „Nepoznate su, prvi put ćemo se sresti s njima. Važno je ući pobjedom. Mislim da će to biti jedna lijepa utakmica u Gospinom polju“, najavila je igračica Raguse Lina Strilić.

Dubrovkinjama početak sezone ovaj put nisu isključivo domaća natjecanja, već i europska. I ove godine igrat će FIBA Eurokup, drugo po rangu jakosno natjecanje u Europi. Ždrijeb ih je smjestio u grupu J, gdje su još turska Bursa, mađarski Universitas Pecs i venecijanski klub Umana Reyer. Prvo kolo vodi ih upravo kod talijanskog kluba (12. listopada u 19:30). Nakon toga, igraju tri susreta zaredom kod kuće. Ragusa u svom trećem nastupu u Europi traži svoju prvu povijesnu pobjedu.

„Reyer je ekipa koja po svemu, od igre do infrastrukture i financija, od svih iskače. U ostale četiri utakmice protiv Burse i Universitasa, itekako

možemo tražiti svoju priliku. Pogotovo u Gospinom polju“, rekla je igračica Raguse Lea Hajdin o skupini J Eurokupa.

KOŠARKAŠKA ELITA U GOSPINOM POLJU

NAKON DESET GODINA

Košarkaši Dubrovnika u novu sezonu Premijer lige, u kojoj nastupaju nakon deset godina, kreću u subotu (30. rujna) u 17 sati u Gospinom polju, kada

Piše Rafael Barkiđija foto izuzetno.com, Pixsell/ Luka Stanzl

Riječanin Leonard Barić prošle je sezone preuzeo klub ŽOK Dubrovnik

Square uvjerljiv u prvom kolu nove sezone

U novu sezonu su tjedan dana prije, ušli malonogometaši Squarea. Oni su u prvom kolu SuperSport Prve hrvatske malonogometne lige, pred četiristotinjak gledatelja u Gospinom polju, svladali Šibensku Crnicu rezultatom 4:0 (Duvančić, Hrkać, Đuraš, Primić). U

drugom kolu gosti su kod Futsal Pule (29. rujna), dok u trećem kolu u Gospino polje stiže aktualni prvak Hrvatske – Futsal Dinamo (vikend 13.15. listopada).

dočekuju KK Zabok. Klub je u pripremama od kolovoza, a pripomogla su četiri nova igrača: centri Tomislav Cvitković i Josip Popić, ali i bekovi Dragan Džajić i Vladan Lazić. Tu je i okosnica igrača od prošle sezone: Amerikanac Javon Levi, Lovre Klarić, Gvido Guštin, ali i domaći igrači. Kapetan Ivan Vodopija, Petar Dubelj, Jakov i Filip Vujičić.

„Jako sam ponosan na momčad. Ovaj Grad zaslužuje Premijer ligu. Mi smo se spremali, dečki jako dobro rade. Jako je važno s pobjedom ući u novu sezonu. Pojačali smo roster maksimalno koliko smo mogli. Zabok je skupina iskusnih igrača koji već godinama igraju Premijer ligu, a to je nama upitno, kako ćemo reagirati na viši nivo. Samo četiri naša igrača su u karijeri igrala Premijer

ligu. Bit će to jako zanimljivo i zahtjevno, ali vjerujem u svoje igrače“, kazao je trener Ivan Perinčić o početku premijerligaške sezone. U drugom kolu Dubrovnik gostuje u Zagrebu kod KK Bosco, a u trećem kolu u Gospinom polju dočekuje aktualnog doprvaka Hrvatske – KK Split. Taj susret na rasporedu je 11. listopada.

„ŽOKICE“ S VELIKIM AMBICIJAMA

UOČI POČETKA SEZONE

Odbojkašice Dubrovnika prošle su sezone u Prvoj ligi, drugom rangu hrvatske odbojke, na polusezoni bile na začelju tablice. Riječanin Leonard Barić na klupi je zamijenio dugogodišnju trenericu kluba Mirjanu Vreća. Trebalo je neko vrijeme da se poslože kockice, pa je uslijedilo buđenje iz zimskog sna. Dubrovkinje su u otprilike mjesec dana uspjele spasiti sezonu i izboriti ostanak u Prvoj ligi. U subotu (30. rujna) u 19:30 sati u Gospinom polju kreće nova sezona. Stiže ŽOK Pula. Dubrovkinje su u punom pogonu već dva mjeseca. „Krenuli smo s pripremama 1. kolovoza, ranije nego ostali. Moj cilj je ove godine taj da svojom igrom privučemo što više gledatelja na tribine, a ne da dolaze samo zbog imena protivnica. U skladu s tim, ove godine su nam došle dvije igračice. Jedna iz Zadra, Laura Gnjatović, i jedna cura iz Župe – Mia Kutleš. Najvažnija stvar je da smo u klub vratili djevojku iz ‘gornjeg’ ranga, Laru Dežulović. Ne samo da je ona igračko pojačanje, već je i kao osoba primjer drugim mladim igračicama. Tako ja zamišljam igrača u našem klubu“, istaknuo trener Dubrovkinja Leonard Barić o novoj sezoni.

SVAKI TJEDAN zvonin JEDAN

SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

KOMU TO JA PIŠEM

Komu to ja pišem također i čemu

Kako zadobiti valjana čitača

Ne mogu to nikad svjetina je jača

Od ičeg valjanog uvijek u svačemu

Pišem onoj koja zna me ili njemu

Ištem svih obmana marnoga berača

Za vlastitom vjerom zbunjena tragača

Onog koji brine o svima o svemu

Pjesništvo je uvijek nešto o nečemu

Iz dubine sebe od najjačeg jače

Jezgra bîti u tom oku najmanjemu

Konteso sve vidim a još više slutim

Sve sam sebi pišem uza me međutim

Razdragani slave jeftine pjevače

22/6/23

MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN

I političari

su

ljudi od krvi i mesa

A gdje je mozak?

humanitarni prilozi

DVA SKALINA

U spomen na pok. Nedjeljka Gustina, 40 € prilaže obitelj Pera Mojaša;

Umjesto cvijeća u spomen na gospara Marka Majčicu, oca naše prijateljice Vesne, 50 € prilažu Anđelka , Ivana Radmila i Tanja;

Umjesto vijenca i u spomen na Albina Zorana Šaut, 60 € daruje brat Feliks Šaut; Mila Lončarić pomoć u radu 130 €; Zlatko kovač donacija 10 €; Miloslavić Pavo Tomislav donacija 26,54 €; Magdalena Aerlić donacija 200 €;

VALAMAR RIVIERA DD donacija 200 €.

CARITAS

Ambroz Čivljak umjesto cvijeća za pok. Petra (Pera) Kušelj50,00 eura

Ambroz Čivljak umjesto cvijeća za pok. Toni Ficović – 50,00 eura

DRUŠTVO MULTIPLE SKLEROZE DNŽ

U spomen na dragu gospođu Sonju Đilović,umjesto vijenca prilažu 60 eura,Ana Mage i Patricia Mage Vidak

MASLINA

- Susjedi i prijateljice, u spomen na pok. Tereziju Bodor, umjesto vijenca prilažu 100,00 EUR;

- Toni, umjesto vijenca svom nonu Tinku prilaže 70,00 EUR;

- Obitelj Vlaha i Pave Maslać, u spomen na pok. Stijepa Čulića, umjesto vijenca prilaže 40,00 EUR.

AUTOR: SLAVKO BOVAN

RUSKI KNJIŽEVNIK IVANOV

IMOTSKI

TEK KUPLJENO

SOFA, DIVAN

KNJIŽEVNICA NA SLICI

GRANA BUDIZMA

METAR

S K A N D I N A V K A

ZBIRKA PJESAMA KNJIŽEVNICE NA SLICI

PRIKAZIVANJE U OBLIKU MIMOHODA (mn.)

ENERGIJA VRLO

JEDINICA ELEKTRIČNOG OTPORA

NOGOMETAŠ MESSI

KRATICA ZA OMLADIN. RUKOMETNI KLUB

EUROPSKA DRŽAVA

DUBROVAČKI DNEVNIK DRVNA INDUSTRIJA URUGVAJ BIVŠI HRVATSKI TENISAČ, NIKOLA

MORSKI SISAVAC

DIO ULAZNICE

PREDMET SLIJEPOG OBOŽAVANJA

DJELO KNJIŽEVNICE NA SLICI

DRŽAVE EMIRA PRIPADNIK VOJSKE

PROZORSKA STAKLA SVETA (grč.)

RIBARSKA MREŽA GLUMICA GARDNER

JEZIK IDISTA ZBRAJANJE (mat.)

TVAR ZA ZASLAĐIVANJE RUBIDIJ

IMENICA BROD ZA RIBOLOV

PRIPADNIK EUROPSKOG NARODA SORTA VIŠNJE

BILO KAD

KIT UBOJICA SNAŽNI

INICIJALI TENISAČA IVANIŠEVIĆA

ČUVENI

ŠVEDSKI POPSASTAV

DANSKI REDATELJ VON TRIER

VEZA MUŽA I ŽENE

REPUBLIKA NAJBLIŽI SRODNIK

LISTOPADNI BOR

KOJEMU JE DIO ODBIJEN (NPR. ZUB)

ONAJ KOJI ŠTO OSTAVLJA (OPORUKU)

JAPANSKI PISAC, KENZABURO

OŠTAR UDARAC U

TAL. PISAC, DARIO ANT. GRAD U AZIJI

GRAM INDIJSKI ASKET

TROPSKA RIBA IZ

VJERNE ŽIVOTINJE PJEVAČICA, MARISOL MISENTA NEMAN

AUSTRIJA PISMENA RAZRADA TEME

Vsevolod, dupin, IM, emirati, ido, novo, okna, alov, otoman, sladilo, Irja Jerković, g, zen, Albanac, Fo, m, im,

ALBANSKA TELEGRAF. AGENCIJA

ikad,

AUTO / MOTO

Iznajmljujem garsonijeru u Gružu, u prizemlju kuće, na duže vrijeme. Kontakt: 020 418 -927, 095 818 2846

PLOVILA

Prodajem Seat Cordoba siva iz 2003.g., prvi vlasnik, reg.do 04/24., prešla 71393 km, u odličnom stanju. Cijena 3000 EUR.

Kontakt: 0993510479

Prodajem VW T3 kombi ‘90 godište i barku Elanova pasara 4,95 dužina. Kontakt 098 9595 949

Prodaje se barka, Kvarnerplastika, 4 i po’ metra, motor Honda, 6 konjskih snaga, potpuno opremljena, povoljno. Mob: 095/8483565

Prodaja / KUPNJA

NEKRETNINA

Prodajem stan u Mostaru (centar) 40m2. Cijena po dogovoru Kontakt: 099 683 3264

jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se stan u zagrebu (strogi centar) 78m2, 2850 eur/m2. 098 277 363

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan (Cavtat-Mečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući-prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 1920 h.

Prodajem Piaggio Liberty 125 cc abs,Nov. Zvati na tel +385994132160.

Prodajem Seat Toledo

2005 g. prešao 280 000 km, registriran do 272024.

Kontakt: 099 686 6244

iznajmljivanje

Iznajmljuje se dvosobni stan (klimatiziran s parkingom) zaposlenim osobama na dulji rok. Kontakt: 098 820 496

Iznajmljujem od 01.10. na dulje vrijeme dvosobni stan u Gružu stalno zaposlenim samcima, obvezno nepušačima. Tel. 099 50 44 672.

Iznajmljujem sobe u Župi dubrovačkoj s koristenjem banje kuhinje I dnevnog boravka kontakt broj

0922858452

Prodajem stan u Lapadu u stambenoj zgradi Mercedes (smeđa zgrada), površine 64,8 kvadratnih metara, s parkirališnim mjestom i šupom u podrumskom dijelu. Stan ima dvije spavaće sobe, dnevni boravak, odvojenu kuhinju, kupaonicu i lijep pogled. Smješten je u zgradi koja ima novu fasadu, novi lift i video nadzor. Cijena: 279 000 eura. Zvati na broj: 092/337-5466 ili pisati na mail: dalmates@gmail.com

Kupujem manji teren uz

Prodajem grobnicu na Katoličkom groblju Boninovo, osam ukopnih mjesta i kosturnica, prazna, vlasništvo 1/1. Kontakt: 095 7363 089

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Šesteročlana obitelj traži adekvatnu kuću/stan za stanovanje i kupnju na području Dubrovnika, od Mokošice do Župe dubrovačke, do 300 000 eura. Mob. 098 1700 511

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

Prodajem kuću u Rožatu. Cijena 190 000 eura. Kontakt 099/642-8623

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Oranica u Konavlima, 4 175 kvadratnih metara, put do parcele 50 metara, struja, voda i telefon, 13 eura po metru kvadratnom. Mob: 091/160-1894

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište u Župi Dubrovačkoj – Lazine. Zemljište se sastoji od 3 spojene parcele i ima 984m2. Cijena 125000 eura. Mob: 098 9824 076

Mokošica, namješten dvosoban stan s terasom, 80 m2 u POS-ovim zgradama – 270.000 eura. Mogućnost kupnje garažnog mjesta. Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 466 2211

Zaton Doli, građevinsko zemljište s pogledom na malostonski zaljev – 2298

petak, 29. rujna 2023. Dubrovački dnevniK

m2 – 298.900 € - Angelus

nekretnine - ured Dubrovnik – 095 466 2211

Šipanska Luka, u prodaji imamo stare kamene kuće za obnovu i nekoliko poljoprivrednih zemljišta u okolini - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik. Mob. 098 676 009

Čibača, dvosobni stan/ apartman u novogradnji blizu škole – 62,50 m2 – 187.500 €, Angelus nekretnine – Ured Dubrovnik, 095 466 2211

Upravo renoviran trosoban stan na Pločama s vrhunskim pogledom - 92 m2 – 525.000 € - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik. Mob. 098 676 009

Gruž, trosobni stan, 70 m2, za adaptaciju, blizu škole - 189.000 €. Angelus nekretnine - ured Dubrovnik - 098 676 009

Za poznatog kupca tražimo manji studio apartman ili sobu s banjom u staroj gradskoj jezgri. Kontakt: Angelus nekretnine, Vukovarska 17 - 098 676 009

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka.Cijena

125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076.

ZAHVALE

Želimo zahvaliti župniku don Josipu Barišiću iz Čilipa i Đuru Krilanoviću na pomoći i ispraćaju naše sestre Irine na vječni počinak. Zahvalna obitelj, Mira Kosović

PRODAJA RAZNO

Prodajem mlade kuneje, očišćeni 1 kg/9 eur. Živi kuneji 20 eur/kom. Mob: 098 180 5965

Prodajem ekstra djevičansko maslinovo ulje. Berba 2022.godine. Cijena ulja 1L/16 €. Kontakt brojevi. 098 243 776 i 091 205 3550.

Prodajem tri nova parangala i tri nova baluna povoljno

Kontakt: 099 851 4586

Poklanjamo LCD monitor Philips 192 Ei i tipkovnicu.Sve ispravno. Mob 091 9305107.

Prodajem modne lutke za butike,krojačice,KUD-ove.

Mob: 0958090993

Prodajem aluminijsku persijanu 120x200. Super povoljno! 0923239595

Kupujem stare automobilske i motor registarske ta-

blice iz doba Jugoslavije i stare motore. 097 670 7137

Potražnje nekoga tko je zainteresiran za drva za ogrijev koja se nalaze u blizini Orašca, koja treba brati zvati na mob 0916143946

Prodajem grobnicu na Katoličkom groblju Boninovo, osam ukopnih mjesta i kosturnica, prazna, vlasništvo 1/1. Kontakt: 095 7363 089

USLUGE RAZNO

Vršimo sve usluge kombi prijevoza. Dostave,selidbe, čišćenja stambenih prostora i šupa. Odvoz glomaznog otpada i svih materijala. 098 765 757

Uređujem okućnice, vrtove, djardine, kosnja trave obrezivanja i sl m 0916143946

Zaštita od sunca ,izrada i montaza roleta ,komarica ,trakasti zavijesa ,venecijanera ,rolo zavijesa ,sve inf.na 0911472794 . Mokošica.

Vršimo kompletnu adaptaciju kupaonica i kuhinja. Izmjena dotrajalih vodoinstalacija, elektroinstalacija, građevinskih radova, odvoz šuta. Mob. 095 921 8664

DEŽURNE LJEKARNE

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 25.09. do 01.10.

- LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 02.09. do 08.09. preminuli

JOZO STANKOVIĆ (1940)

JOVAN VIDAČIĆ (1940)

IVO KISIĆ (1951)

ZDENKA ŠIBALIĆ (1942)

DUBRAVKA BAKOVIĆ KRŽIĆ (1939)

CVIJETA KOSOVIĆ 81940)

MARIJA KLAIĆ (1931)

SEAD DILBEROVIĆ (1957)

LJILJANA KRSTULOVIĆ (1941)

SLAVICA TADIĆ (1957)

ABID MILANOVIĆ (1955)

‘KENOVA’

Kruzer Resilient Lady pozdravio Dubrovčane na njima najdraži način

Kruzer Resilient Lady uplovio je u srijedu u dubrovačku luku i itekako privukao pozornost. Velikim crvenim slovima na kruzeru je svijetlila velika poruka “ KENOVA”, dobro poznati dubrovački pozdrav.

A čini se da kruzer spreman dolazi i u druge luke. Tako je dan prije, u utorak, u splitsku luku također ušao s porukom.  Tamo je poruka bila drugačija, pa je zasvijetlilo veliko “ EVALA”. Maštovito!

Pozitivci tjedna

Dominko Radić

Naš hrabri sugrađanin u ponedjeljak je, nakon nesreće u kojoj su se defora Lokruma prevrnuli kajaci, iz mora spasio dvije osobe.

foto: Željko Tutnjević

Udruga ‘Tata je tata’

Udruga je potpisala stipendijske ugovore s deset stipendista; dva studenta i osam učenika. Svaki stipendist dobit će 1500 eura za nastavnu godinu. Stipendije su podjeljene od Konavala, Mljeta, Grada, preko Primorja sve do Neretve.

FOTO: Goran Mratinović