







Nakladnik
Dubrovački dnevnik j.d.o.o.
Kardinala Stepinca 52 Dubrovnik oib 84019117288
Glavna urednica
Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr
Zamjenica glavne urednice
Ivona Butjer Mratinović
Urednik Maro Marušić
Redakcija Aida Čakić
Nikša Klečak Petra Srebrović
020/642-462 redakcija@dubrovackidnevnik.hr
Fotograf Goran Mratinović Željko Tutnjević
Kolumnisti
Maro Marušić
Vjera Šuman Ivo Batričević
Grafička priprema
Dario Kovač
Nene Mojaš (Festivus)
Dizajn Studio Hrvatin & Studio Mater
Marketing
Nikoleta Zec
020/642-460
099 493 6200 marketing@dubrovackidnevnik.hr
Mali oglasi oglasi@dubrovackidnevnik.hr
Tisak
Tiskara Zagreb
Koliko ste puta u životu doživjeli u razgovoru sa sugovornikom starijim od sebe da vam reče kako je prije bilo bolje? Znaju ti sugovornici biti i realni ljudi pa da o nekim vremenima govore objektivno bez obzira na godine u kojima su se tada nalazili, na djetinjastu bezbrižnost, manjak kolektivne ambicije i tako dalje.
Ovi nerealni, njima će za pet godina biti bolje ovo danas, stalno žive u prošlosti, dok sadašnjost i budućnost nepravedno i pesimistično pljuvaju do trenutka kada sadašnjost i budućnost postanu prošlost pa postane dobra.
Tako evo, takvi dolaze ovih dana na svoje. Godinama su prizivali kao čežnju prometalo koje je krenulo prometovati Dubrovnikom 1910. godine te koje je pod nizom nesretnih okolnosti ukinuto sedamdesetih godina nakon prometne nesreće na Pilama. Netko je tih godina, kada je sve bilo
bolje, ukinuo tramvaj kojem je jedino zvono proizvodilo buku i zamijenio ga bučnim autobusima, zatvorenima, ali eto i bržima. Šine su se skinule, a legenda kaže da se je više stotina ljudi zaklelo kako nakon ukidanja tramvaja njihova noga neće kročiti u autobus Libertasa. Ne zato što ne vole autobus, nego zato što su odani tramvaju i iz protesta neće.
Autoindustrija se u bitnome promijenila od sedamdesetih naovamo. I goriva i autobusi na dizelska goriva su iz godine u godinu postojali sve više ekološki prihvatljivija, ali i dalje je ‘prije bilo bolje’. Puki romantični travanj i dalje je bio zadnje čudo tehnike i sve što je dolazilo nije uspjelo romantične Dubrovčane, naravno i Dubrovkinje, osvojiti kao što je to napravila ljubav na prvi pogled, taj narančasti tramvaj. I ubio ih je nekolicinu u međuvremenu u parku u Pilama, ali u
tom parku su se rađale brojne ljubavi, pa je i to ljubav.
Ovih dana gradom se vrzma autobus kojeg voze Libertasovi vozači na uobičajenim linijama. Moderan je, o ukusima se ne raspravlja, ali i lijep, tih je i uzgred električno pogonjen. Ne trebaju mu stupovi, žice, šine. U komolačkoj remizi se puni i po cijele dane baulja po Gradu sa strujom u akumulatorima. Ekološki je prihvatljiv, tih je i zanimljiv bar upola manje kao onaj iz 1910. godine. Cijelih 113 godina nam je trebalo kao čovječanstvu da u 2023. godini dođemo do pogona kojeg smo imali i na samom početku 20. stoljeća u Dubrovniku, drugdje i ranije.
Osim što su vam stariji sugovornici govorili da je prije bilo sve bo -
lje, a svi znate da je prije falilo kafe i ulja, a predsjednica vam je rekla da je bila jedna vrsta jogurta, nemojte zaboraviti niti da su vam govorili da je struja đavo.
Oni romantici koji su još ostali živi, a da su se sedamdesetih vozili tramvajem bi stvarno trebali sada prekinuti bojkot prometnoga Libertas i barem se ovim električnim čudom bezbrižno i bez buke zaputiti iz Pila do Uvale ili obratno da vide kako je prije bilo barem približno isto kao i danas.
Da je struja đavo vjeruje i Mato Franković. Njemu računi za struju dolaze svaki mjesec na potpis pa on zna da je struja vrag pa je prestao vjerovati struji Elektroprivrede pa je napravio korak dalje. U Ulici kardi -
nala Stepinca neki dan je osvanulo 13 stupova javne rasvjete na dionici od 500 metara pogonjenih na solare. Zamislite, po danu crpe struju iz bogom danog sunca, kako bi po noći svijetlile. Lijepo je znati da pomalo, ali pažljivo dolaze na red neka druga vremena, vremena obnovljive energije, tihih električnih autobusa i vremena kada će naftni lobiji napokon postati irelevantni i nebitni, te svjesni da svoje trilijune dolara moraju uložiti u obnovljive izvore energije. I iskreno se nadam kako barem za ovaj gorući svjetski problem, osobno ja neću biti sugovornik nekome mlađemu, te mu uvjeren u ono što govorim, pričati onu staru mantru koju su i meni prodavali o tome kako je prije bilo bolje.
Travanj, Uskrs, produženi vikend uz Praznik rada i na kraju montiranje konopa na Pilama – znak je to kako je prošao prvi test sezone i vrijeme je za evaluaciju rezultata
U prva četiri mjeseca ove godine ostvareno je gotovo 170 tisuća dolazaka i preko 400 tisuća noćenja, odnosno 53 posto više u dolascima i 31 posto više u noćenjima u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Tijekom uskršnjeg vikenda u gradu je boravilo više od osam tisuća posjetitelja, a u svibanj smo produženim vikendom ušli s više od 13 tisuća turista u gradu.
Direktor Turističke zajednice grada Dubrovnika, Miro Drašković govori kako je zadovoljan ostvarenim turističkim prometom u travnju, a koji je obuhvatio Uskršnji vikend kao i produženi vikend uz Međunarodni praznik rada.
„Sadržajno je to bio bogat mjesec s raznim događanjima kao što su Dubrovnik Flower Market, Uskrs u Gradu, Uskrs u Primorju, Sajmovi cvijeća, koncerti, Proljetni gourmet dani i tako dalje. Posljednjeg vikenda u travnju održao se i Du Motion koji je zasigurno doprinjeo odličnim turističkim rezultatima obzirom da je riječ o međunarodnom sportskom događaju“, naveo je Drašković.
Tijekom travnja ostvareno je 96 869 dolazaka i 260 883 noćenja, odnosno 39 posto više u dolascima, te 26 posto više u noćenjima u odnosu na isti mjesec lani.
„Dubrovnik je trenutno zračno povezan s više od pedeset destinacija, a taj broj će se povećavati kako se približavamo ljetu. Krajem svibnja
se očekuje i početak sezonske linije avioprijevoznika United Airlines, koji će povezivati Dubrovnik i New York četiri puta tjedno“, ističe direktor Turističke zajednice i dodaje kako su MICE događanja, koja uključuju kongrese asocijacija, konferencije, korporativne sastanke, insentiv putovanja kao i razne druge evente od iznimne važnosti za predsezonu, ali i produženje iste.
„Prema informacijama s tržišta, oporavak se osjeti, predsezona je bila odlična te se očekuju rezultati bolji nego tijekom 2022. godine, a najave za 2024. su također jako dobre. Nedostatak gostiju s Dalekog Istoka je još uvijek vidljiv te se pojedinačna tržišta polako vraćaju, međutim vjerujemo kako će se do kraja godine osjetiti povećanje broja gostiju s Dalekog istoka, obzirom da je riječ o gostima koji vole putovati van glavne turističke sezone“, ističe Drašković. U hotelima je u prva četiri mjeseca zabilježeno 126 tisuća dolazaka i 273 tisuće noćenja, dok je u privatnom smještaju zabilježeno 27 tisuća dolazaka i 90 tisuća noćenja. Pitali smo hotelijere u Dubrovniku kako su zadovoljni predsezonom.
GRUPNI SEGMENT BILJEŽI SPORIJI OPORAVAK
Iz kompleksa hotela na Babinom kuku, Royal Hotels & Resorts, govore kako su ove godine u travnju zabilježili porast noćenja od 40 posto u odnosu na prošlu godinu pa su postignutim pomakom zadovoljni. Popunjenost hotela u travnju je bila na razini 50 posto.
su brojke noćenja i dolazaka ‘u plusu’, a ponegdje se i ruše rekordi, još uvijek u grupnom segmentu nije zabilježen potpuni oporavak
Piše Petra SrebrovićIako
„Naša očekivanja od predsezone su ispunjena i ona su u skladu s općim tržišnim kretanjima. Svjedoci smo bržeg oporavka dolazaka individualnih gostiju iz zemalja EU i Sjedinjenih Američkih Država. Ta tržišta bilježe značajan rast u odnosu na prošlu godinu i za mjesec travanj predstavljaju djelomičnu zamjenu za grupni segment koji bilježi sporiji oporavak. Razlog tome je činjenica što se glavno tržište Kina još uvijek nalazi u procesu otvaranja prema putovanjima, a tržištu agencija, organizatorima grupnih putovanja, je potreban dulji period za ponovnu uspostavu cijelog organizacijskog ciklusa koji uključuje zakup sjedala na letovima, ugovaranje hotelskog smještaja i popratnu logistiku na destinacijama poput transfera i dodatnih usluga“, pojašnjava Petar Kravarić, direktor marketinga hotela.
Za kongresni turizam kaže kako se uz individualna leisure putovanja, pokazao kao najbrže rastući segment, gdje su s brojem noćenja čak i nadmašili predpandemijsku 2019. godinu.
2019.
“Travanj kao i cijela sezona 2023. izgledaju ja-
ko dobro“, govori Ivan Galov, direktor prodaje i marketinga Hotela Lero. U travnju su ostvarili 25 posto povećanja u dolascima i noćenjima u odnosu na 2019. godinu. Što se tiče gostiju, povećao se broj onih iz Ujedinjenog Kraljevstva, Sjedinjenih Američkih Država, Njemačke, Španjolske i Grčke.
„Osjeti se nedostatak gostiju s Dalekog istoga, oni se vraćaju pomalo, međutim nije to ni blizu predpandmijskom razdoblju. Najave s tog tržišta su dobre u vremenu ispred nas, a vrhunac se očekuje u ovoj postsezoni i predsezoni 2024. godine“, govori.
PRAZNICI SU SE DOBRO ‘POKLOPILI’
Ne skrivaju zadovoljstvo ni u Hotelu Lapad, u travnju im je popunjenost iznosila 85 posto, što je na razini rekordne 2019. godine koju uzimaju kao referentnu kada gledaju popunjenost u predsezoni.
„Cijene su nešto više, kao nažalost i troškovi. Inače, treba priznati kako su nam vjerski blagdani, to jest praznici u emitivnim zemljama idealno ‘pali’ ove godine, prvo je išao katolički Uskrs 9. travnja, pa tjedan iza pravoslavni Uskrs, pa tjedan iza Bajram, i tjedan iza PrU hotelima je u prva četiri mjeseca zabilježeno 126 tisuća dolazaka i 273 tisuće noćenja, dok je u privatnom smještaju zabilježeno 27 tisuća dolazaka i 90 tisuća noćenja
Drašković: Dubrovnik je trenutno zračno povezan s više od pedeset destinacija, a taj broj će se povećavati kako se približavamo ljetu. Krajem svibnja se očekuje i početak sezonske linije avioprijevoznika
United Airlines, koji će povezivati
Dubrovnik i New York četiri puta tjedno
vi maj“, navodi Vivian Kuculo, izvršna direktorica hotela.
„Za Dubrovnik su u tom razdoblju bitni gosti s Dalekog Istoka, a u travnju smo imali grupe iz Japana, Malezije, Indonezije, Tajvana i Koreje.
To znači da se daleka tržišta vraćaju, ali nisu još to oni brojevi koji su bili prije pandemije“, zaključuje Kuculo.
HRVATSKA JE TRAŽENA DESTINACIJA
Iz Valamar Riviere navode kako se intenzivno pripremaju za sezonu u Dubrovniku, ali i kako su zadovoljni aktualnim bookingom s ključnih emitivnih tržišta.
„Povratne informacije s glavnih tržišta govore da je Hrvatska tražena destinacija i da možemo očekivati dobru sezonu. Početkom veljače otvorili smo hotel Valamar Lacroma Dubrovnik, a tijekom travnja hotele Dubrovnik President Valamar Collection, Valamar Argosy i Club Dubrovnik Sunny te kamp Solitudo“, ističu i navode kako je u tijeku rekonstrukcija hotela Tirena Sunny koji će svoja vrata prvim gostima otvoriti početkom lipnja.
Tijekom travnja najviše gostiju u Valamarovim hotelima bilo je iz Njemačke, Francuske, Ujedinjenog Kraljevstva, Hrvatske i SAD-a, dok tržište Dalekog Istoka još uvijek nedostaje. „Poslovni segment se počeo vraćati prošle godine te i dalje primjećujemo velik broj upita za razna korporativna događanja – od predstavljanja novih proizvoda do raznih nagradnih putovanja, a veseli nas i povratak konferencija u organizaciji raznih međunarodnih udruženja. Uz naglašen trend last minute-a, klijenti sve više stavljaju fokus na organizaciju održivih događanja i traže kreativne programe koji im omogućuju upoznavanje lokalne kulture i tradicije na zanimljiv i interaktivan način“, navode iz Valamara.
Iz Jadranskih luksuznih hotela navode kako su pored hotela Dubrovnik Palace koji je otvoren cijelu godinu, u potpunosti otvorili sve svoje kapacitete i spremno očekuju još jednu uspješnu sezonu. „Ostvareni rezultati su izuzetno dobri i nešto iznad planiranih u svim segmentima poslovanja. Za ostatak godine relevantni podaci ukazuju na nastavak odličnih trendova“, navode iz ALH
U prvoj točki vijećničkih pitanja najviše je pažnje privuklo pitanje financiranja Street food festivala Bavarin, što je već jednom bilo fokus rasprave na prethodnim sjednicama. Nezavisni vijećnik Maro Kristić iznio je sumnju o opravdanosti troškova i sufinanciranju manifestacije od strane Turističke zajednice Grada Dubrovnika.
U prvoj točki
vijećničkih pitanja
najviše je pažnje
privuklo pitanje
financiranja
Street food
festivala Bavarin.
Dio vijećnika
iznio je sumnju
o opravdanosti
troškova i
sufinanciranju
manifestacije od
strane Turističke
zajednice Grada
Dubrovnika.
„Ta manifestacija svakako doprinosi turističkoj ponudi, ali nije uredu ako upotpunjuje turističku ponudu da upotpunjuje i džepove organizatora. Na jednoj od prethodnih sjednica raspravljajući o tome, vi i predsjednik Gradskog vijeća složili ste se kako je potpora od 800 tisuća kuna krajnje neprimjeren iznos“, rekao je Kristić obraćajući se gradonačelniku i dodao kako smatra da potpora ne smije biti na toj razini.
U BAVARIN ULOŽENO NAJMANJE
1 600 000 KUNA?
„Usporedite to s još nekim manifestacijama koje donose i veći benefit gradu, mislim da to nije uredu niti primjereno“, poručio je Kristić.
Gradonačelnik Franković objasnio je kako je Turistička zajednica grada Dubrovnika dodijelila 50 posto iznosa do maksimalnih 800 tisuća kuna Festivalu Bavarin, uz uvjet organizatorima financiranja još najmanje toliko, dakle kako bi minimalni ulog u Festival trebao iznositi 1 600 000 kuna.
„Mislim da je to dobro za generiranje novih ponu-
Još jedna ‘maratonska’ sjednica Gradskog vijeća održana je proteklog tjedna. Od financiranja Bavarina, rekonstrukcije place pa do Dubrovačke stanogradnje, najoštrije su poruke poslane zbog krajnje problematičnog stanja dubrovačkog sportaPiše Petra Srebrović foto Grad Dubrovnik, Goran Mratinović/DD, Patrik Macek, Ivo Cagalj/ PIXSELL, Paula Mattos Habit
da, sjajni prijedlozi koji mogu biti nadogradnja turističkoj priči Dubrovnika, a koji bi trebali biti koncentrirani u predsezoni i posezoni. Ne može Grad biti onaj koji stalno nešto kreira i smišlja, očekujemo to i od poduzetnika“, odgovorio je Franković.
Kristić je naglasio kako nije protiv manifestacija niti protiv poduzetničkih ideja, no poentirao je kontekst koji smatra spornim. „Sporna je visina potpore i troškovi koji često znaju biti fiktivni. Bavarin je primjer manifestacije u kojoj je jako teško normalnom čovjeku izračunati troškove, a da to bude približno budžetu kojim upravlja manifestacija. Ako govorimo o milijun i 600 tisuća kuna, mislim kako Bavarin sa cijelim svojim sadržajem ne košta trećinu tog iznosa. Turističko vijeće Turističke zajednice mora voditi računa o tome da papir trpi sve, a onda imate slučaj manifestacija koje ovom gradu donose možda tri puta veći benefit i dobiju deset puta manje novaca“, iznio je primjedbu Kristić.
Nezavisni vijećnik Andro Vlahušić složio se s tvrdnjama o prekomjernom financiranju Bavarina. „Koliko bih ja trebao naplatiti za moje osobne projekte Zimski festival i Dubrovnik pass? Trebao bih po
ovom imati najmanje 100 tisuća eura za intelektualno vlasništvo. Ovdje se 100 tisuća eura javnog novca direktno otuđuje za hamburgere od 15 eura“, kritizirao je Vlahušić.
ZA REKONSTRUKCIJU PLACE
Sanitat diže kredit za financiranje rekonstrukcije place nakon što je po burnoj raspravi, uz nekoliko grubih riječi i opomena, Gradsko vijeće dalo suglasnost. Gradonačelnik je na početku pojasnio kako je Sanitat „likvidan i financijski sposoban vraćati kredit“, ali i kako se rokovi izgradnje poštuju zbog čega bi projekt trebao biti gotov u datim vremenskim okvirima, dakle do kraja listopada. Osvrnuo se i na cijenu projekta. „Ne može se ovaj projekt uspoređivati s drugim placama jer se radi o izgradnji u zoni koja je pod zaštitom, pored ljetnikovaca i povijesnih vrtova“, rekao je gradonačelnik i dodao kako je zbog toga, još u vrijeme gradonačelnika Vlahušića, angažiran renomirani stručnjak arhitekt Dinko Peračić. „Njegov zadatak je bio stvaranje nove vrijednosti na tom projektu i mislim da je uspio u tome, projekt je jedinstven i specifičan“, rekao je uvodno gradonačelnik.
NOVACA IMA, ALI SU OROČENI ZBOG SUDSKIH SPOROVA
Rasprava je otvorena pitanjima vijećnice Anite Bonačić Obradović (SDP) koja je, među ostalim, pitala tko će koristiti prostor place nakon radnog vremena prodavača i zbog čega Sanitat diže kredit ako imaju novac na računu.
Klaudia Barčot, direktorica Sanitata, izvijestila je kako Sanitat na računu ima 3,1 milijuna eura, od čega oročenih 1,3 milijuna eura zbog sudskih sporova u tijeku, a realno raspolaže s 1,7 milijuna eura. Kazala je kako je to razlog kreditiranja - očuvanje likvidnosti za buduće projekte koje planiraju.
NOVA DVA PARKINGA
„Plan je ulagati u projekte povećanja broja parkirnih mjesta. Radi se o dodatnoj parking površini, projektu koji Sanitat provodi s Libertasom nasuprot FINA-e, a postoji i projekt u suradnji s Lukom Dubrovnik nasuprot ljetnikovca Kaboga gdje je planirana velika parking površina i autobusna stanica“, iznio je gradonačelnik. Nezavisni gradski vijećnik Maro Kristić rekao je kako od početka komunicira da je projekt u financijskom smislu prenapuhan.
VIŠE OD 800 TISUĆA EURA ZA NADSTREŠNICU
„Činjenica kako će nadstrešnica koštati više od 800 tisuća eura je meni neprihvatljiva. Kada se to prenese u neke druge mogućnosti koje su se mogle za te novce realizirati, to je otprilike četiri potpuno zatvorene boćarske dvorane ili četiri puta za-
Sanitat diže kredit za financiranje rekonstrukcije place nakon što je po burnoj raspravi, uz nekoliko grubih riječi i opomena, Gradsko vijeće dalo suglasnost.
Dubrovački dnevnik
neslužbeno doznaje kako su optužnice do sada podignute nad Stankom
Manenicom, Ivom
Dragićem i tajnikom
Ronilačkog kluba
Dubrovnik Vlahom
Radonićem, dok je kaznena prijava
DORH-u upućena za
Lukšu Jakobušića, Tomislava Dumančića i Ognjena Kržića.
vršena atletska staza na stadionu u Lapadu“, kritizirao je Kristić i pitao hoće li se na tom prostoru u popodnevnim satima događati ugostiteljska djelatnost, koja se, kako je rekao ‘spominje u kuloarskim pričama po gradu’.
Gradonačelnik je odgovorio kako ugostiteljska djelatnost nikad nije bila ‘na pameti’.
„ Ljudi su skloni vjerovati mnogim neistinama, a i to je jedna od tih. Cilj place je uključenost u zajednicu, organiziranje brojnih sajmenih dana i drugih aktivnosti, mogućnosti su velike. Nakon 13 sati taj prostor zjapi prazan, pa zašto se tu onda ne bi dogodio neki ples, zabavni sadržaji i slično“, zaključio je Franković.
UGOSTITELJSKA DJELATNOST?
JOŠ NIJE DEFINIRANO
Vlahušić je replicirao kako je arhitekt Dinko Peračić bio njegov osobni izbor iz jednog koncepta – tijekom jutra tržnica, popodne ugostiteljstvo.
„To je osnovni dio projekta“, rekao je. Predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica rekao je da se ne treba bojati ugostiteljske djelatnosti i integriranosti prostora.
„Ako taj prostor u popodnevnim satima bude zjapio prazan, onda mi zaludu bacamo 18 milijuna kuna. Ako dobijemo arhitekturu i cjelodnevni rad - imamo dobru priču. Nemojmo se bojati ugostiteljstva, to je integrirana priča, ugledajmo se na dobre primjere iz svijeta, domaća hrana se tamo može spravljati, to je onda cijelo jedno iskustvo“, rekao je Potrebica.
“Ja se ne bih složio kako tamo treba restoran, ali mislim da se prostor može razvijati prema nečemu jedinstvenom i autohtonom, postoji cijeli niz mogućnosti tamo”, zaključio je Franković.
USKORO TEMATSKA SJEDNICA O SPORTU
Točka izvješća o izvršenju Programa javnih po-
treba u športu za prošlu godinu, koja u konačnici nije prihvaćena, povukla je oštre kritike koje je u prvom redu uputio gradonačelnik. „Na vrlo skoroj tematskoj sjednici Gradskog vijeća pričat ćemo o načinu financiranja i transparentnosti dubrovačkog sporta“, kazao je gradonačelnik otvarajući još jednom ‘Pandorinu kutiju’ problema. „To su pitanja koja moramo otvoriti jer su nužne temeljite promjene u Dubrovačkom savezu športova. Više smo ih puta pokušali provesti dijalogom, a sada je vrijeme za provesti ih onako kako smo to trebali napraviti od početka – korjenito, detaljno, s ciljem. Cilj je ljude koji su se okaljali o sport trajno maknuti iz sporta kako ne bi predstavljali mladima negativni primjer“, kazao je gradonačelnik i dalje pojasnio na što točno misli.
NA OBLJETNICI PK JUG
„Nažalost, bio sam spriječen doći na 100. obljetnicu Plivačkog kluba Jug, ali kada sam vidio fotografije Stanka Manenice, Iva Dragića i Željana Konsua, drago mi je što sam bio spriječen“, rekao je gradonačelnik i poentirao da oni ne trebaju biti primjer mladim sportašima niti bi oni trebali biti donositelji odluka za sportaše. „Optužnice, malverzacije i sve što se veže uz određene pojedince, koje neću sada imenovati, su dio folklora i standarda dubrovačkog sporta“, oštar je bio gradonačelnik. „Postoje samozatajni, pristojni i kulturni djelatnici u sportu, koji se ne nameću, ne stvaraju lažne konstrukcije, koji plaćaju svoj vlastiti novac i ne koriste klub za osobno bogaćenje, a oni su stavljeni sa strane. Vrijeme je da oni koji su sa strane dođu naprijed, a oni koji su naprijed, zauvijek nestanu iz dubrovačkog sporta. Samo tako ćemo očistiti ime dubrovačkog sporta i biti primjer svim uspješnim sportašima“, poručio je i nastavio kako je to razlog zbog koje više nema publike na vaterpolo utakmicama. „Klubove moramo vratiti sportašima, a ne rekreativnim poduzetnicima željnim društvenog priznanja na tuđim jaslama. Vrijeme je da to zaustavimo i rečemo – gospodo draga, dosta ste se igrali s igračkama u vlasništvu sportaša! Neka konačno oni, sportaši i ljudi iz sporta, preuzmu klubove“, rekao je gradonačelnik objasnivši kako je želio poslati jasnu poruku potaknut stogodišnjicom Plivačkog kluba Jug.
DUBROVAČKI SPORT I DALJE
META ISTRAŽNIH RADNJI
Vijećnik Maro Kristić, koji je prvi prošle godine otvorio pitanje problema u dubrovačkom sportu ukazujući na postojanje tri udruge Juga, kazao je kako su nad pojedincima podignute optužnice, a kriminalističko istraživanje je u tije-
Sanitat diže kredit za financiranje izgradnje place u Gružu, a s novcima koje imaju na računu financirat će se uređenje dva nova parking mjesta
U zgradama ‘Dubrovačke stanogradnje’ u Mokošici, ostala su četiri jednosobna stana za koje se nitko nije javio na natječaju za mlade i mlade obitelji. Gradsko vijeće usvojilo je točku kojom se omogućilo te stanove dodijeliti zdravstvenim ustanovama i Dječjem domu Maslina.
ku, što prema njegovom sudu znači kako je potreban bio bolji sustav upravljanja klubova. “Smatram da je stanje u Dubrovačkom savezu športova neodrživo i može biti transparetnije. Ima puno prostora za napredak i dijalog, jer ono što se trenutno događa je izvan granica tolerancije, mi se moramo kao politika usprotiviti i reći glasno ne”, rekao je Kristić.
PRIJAVE DORHU...
Dubrovački dnevnik neslužbeno doznaje da su optužnice do sada podignute nad Stankom Manenicom, Ivom Dragićem i tajnikom Ronilačkog kluba Dubrovnik Vlahom Radonićem, dok je kaznena prijava DORH-u upućena za Lukšu Jakobušića, Tomislava Dumančića i Ognjena Kržića.
“Znam da ima problema, kontrolu smo uveli maksimalnu, ako se sredstva ne pravdaju sve zaustavljamo”, rekao je predsjednik Dubrovačkog saveza športova, Maro Kapović i izrazio spremnost za dijalog na tematskoj sjednici.
VRIJEME JE ZA PROMJENE
Gradonačelnik je na kraju ove rasprave kazao kako Zakon o sportu omogućuje Gradu direktnu dodjelu novca, no dodao je i da smatra dodjelu preko Dubrovačkog saveza športova najboljom opcijom, uz uvjet promjena.
“Osam godina pričamo o problemima i osam godina ne radimo ništa! Proučavao sam Zakon o sportu kako bismo bili promjena!”, rekao i dodao kako Savez mora uključiti različite klubove kako bi se njihov glas čuo.
“Ljudi su godinama prihvaćali postojeće stanje, bojali su se zamjeriti, a tek posljednjih mjeseci nakon što su vidjeli moje istupe, usude se govoriti. Zva-
li su me vrhunski vaterpolisti i rekli kako konačno treba promijeniti stvar. Rukomet nam je uništio Ivo Dragić zbog osobne ambicije! Onda on ide pozdravljati za obljetnicu Plivačkog kluba Jug”, kritizirao je Franković i na kraju zaključio kako je “došlo vrijeme za posložiti stvari na svoje mjesto, odnosno da sportom upravljaju sportaši“, uz jasnu poruku kako je Grad Dubrovnik temelj Dubrovačkog saveza športova.
ČETIRI STANA U MOKOŠICI ZA LIJEČNIKE
I DJECU IZ DOMOVA
U zgradama ‘Dubrovačke stanogradnje’ u Mokošici, ostala su četiri jednosobna stana za koje se nitko nije javio na natječaju za mlade i mlade obitelji. Gradsko vijeće usvojilo je točku kojom se omogućilo te stanove dodijeliti zdravstvenim ustanovama i Dječjem domu Maslina. „U razgovoru s ravnateljima zdravstvenih ustanova, ali i informacijama o liječnicima koji bi ovdje došli, a nemaju riješeno stambeno pitanje, umjesto raspisivanja novog natječaja, možemo ih dati po potrebi na korištenje zdravstvenim ustanovama“, izvijestio je Franković i dodao kako Zavod za hitnu medicinu u ovom trenutku potrebu za stanom nema, ali ravnatelji Doma zdravlja Dubrovnik i Opće bolnice Dubrovnik iskazali su potrebu za korištenjem. Jedan od stanova, izvijestio je gradonačelnik, bit će dodijeljen Dječjem domu Maslina. „Takav jedan stan smo već dodijelili u Gružu i taj model odlično funkcionira. Resorno ministarstvo nas je potaknulo dodijeliti još jedan stan, ali ne samo za potrebe našeg Doma, već i djece iz cijele Hrvatske“, kazao je i dodao kako ‘ova odluka jasno cilja onu strukturu korisnika koja je gradu potrebna, ali i pokazuje određenu razinu socijalne uključenosti’.
Grad Dubrovnik u natječajnim uvjetima za izvođenje radova uvodi strože penale, čime će se optimizirati rokovi uređenja i saniranja gradskih prometnica i time ubrzati izvođenje radova, na zadovoljstvo građana i uz što manje ometanje odvijanja svakodnevnog života grada.
Naime, u budućim javnim natječajima i ugovorima za obavljanje ovih poslova postrožit će se i detaljnije propisati uvjeti izvođenja pojedinačnih zahvata, a koje prema nalozima nadležnih upravnih tijela Grada Dubrovnika izvodi ugovorni izvođač, najavio je gradonačelnik Franković.
‘’Penali će iznositi od 100 eura dnevno i više jer Grad ne može biti žrtva situacije da netko ne stiže izvršavati svoje ugovorne obveze, dok Grad sve svoje obveze uredna plaća i građani od nas očekuju da se posao odradi’’, kazao je također gradonačelnik Franković.
S ciljem ubrzanja izvođenja radova, Grad Dubrovnik će ove godine po prvi
put razdvojiti javne nabave, i to za redovno i pojačano održavanje nerazvrstanih cesta i javnih prometnih površina. Dok redovno održavanje obuhvaća dežurstvo, zimsku službu i manje hitne popravke, pojačano održavanje obuhvaća veće radove na prometnicama. Za postupak redovnog održavanja održano je savjetovanje za dokumentaciju o nabavi, a slijedi otvoreni postupak nabave s ciljem sklapanja dvogodišnjeg okvirnog sporazuma. Drugi postupak nabave, onaj za pojačano održavanje nerazvrstanih cesta i javnih prometnih površina, provest će se po novom modelu, dinamičkim sustavom nabave. Po njemu će se na natječaj moći javiti svi zainteresirani gospodarski subjekti koji zadovoljavaju minimalne uvjete. Inicijalno će se odobriti svi oni koji uvjete zadovoljavaju te će se, po potrebi, svima njima slati pozivi za dostavu ponuda za pojedine rekonstrukcije prometnica. Nabava za pojačano održavanje bit će raspisana u narednom razdoblju.
Domouprava Dubrovnik raspisala je Javni poziv za iskaz interesa za radove ugradnje rampi za osobe s invaliditetom i smanjene pokretljivosti. Tim povodom se pozivaju sve zainteresirane stambene zgrade pod upravljanjem Domouprave Dubrovnik d.o.o. da putem ovlaštenih predstavnika suvlasnika dostave svoje prijave.
Potrebna dokumentacija s podacima o načinu prijave te ostalim pojedinostima ovog Javnog poziva dostupna je u tekstu Poziva objavljenog na stranicama Domouprave, kao i Obrazac same prijave koja se također može osobno preuzeti u prostorijama Domouprave na adresi Iva Vojnovića 31a, 20 000 Dubrovnik. Rok za podnošenje prijava je 9. lipnja 2023. godine.
rokova’’
Dubrovački gradonačelnik Mato Franković potpisao je danas ugovor o gradnji privremenog azila za životinje na području Grabovice, kojim se osigurava smještaj za minimalno 60 životinja, sve sukladno Pravilniku o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje. Radi se o izgradnji na kat. čest. 3828/2 k.o. Osojnik, a obuhvaća građevinsko-obrtničke, elektroinstalaterske, radove na montaži fotonaponske elektrane, strojarske te radove vodovoda i odvodnje.
U središnjem dijelu privremenog azila bit će smješteno pet modularnih objekata za osoblje i administraciju, ured, ambulantu, prijem, pregled i njegu životinja, skladište hrane, pranje posuđa i rublja te kontejner za smještaj elektroopreme. Za smještaj pasa predviđeno je sedam modularnih objekata, za smještaj mačaka jedan modularni objekt, za izolaciju odnosno karantenu za pse također jedan te devet bokseva za pse.
Budući da na lokaciji ne postoji in -
frastruktura za opskrbu električnom energijom i vodom ovim radovima predviđeno je isto osigurati fotonaponskom elektranom s pomoćnim agregatom te spremnikom za pitku vodu s pumpom. Odvodnja otpadnih voda predviđena je biološkim pročistačem i upojnim bunarom. Svaki kontejner za životinje sadrži ugrađenu odvodnu rešetku za redovno pranje i održavanje. Uz ovo je planiran i dodatni prostor za istrčavanje i socijalizaciju pasa.
S obzirom da se zahvat bazira na montažnim elementima moći će se iskoristiti za druge potrebe u trenutku kada se krene s realizacijom azila za životinje, za koji je ishođena pravomoćna građevinska dozvola.
Ugovor za izvođenje radova, vrijedan 380.373,80 eura bez PDV-a, odnosno 475.467,25 s PDV-om, potpisan je s izvođačem Texo gradnja d.o.o., uz rok završetka izvođenja radova 90 dana od dana uvođenja u posao. Izvođač s radovima planira započeti idućeg tjedna.
Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković održao je sastanak s predstavnicima dobavljača koji izvršavaju uslugu dostave poslovnim subjektima u povijesnoj jezgri, a teme su bile vezane uz izmjene uvjeta ulaska vozila unutar zidina kako bi se osigurao red i maksimalno očuvanje kulturne baštine.
“Činjenica je da u Gradu ima sve više restorana i objekata koje treba opskrbiti, ali nužno je uvesti nova pravila kojima će se smanjiti opterećenje Straduna. Sukladno Odluci o komunalnom redu, prije dvije godine smanjili smo veličinu vozila, a sada je vrijeme za uvođenje vremenskih termina”, naglasio je gradonačelnik Franković.
Usuglašeno je kako će se izraditi operativni plan kojim će se regulirati načini ulaska vozila u povijesnu jezgru s ciljem smanjenja istovremenog broja vozila na Stradunu, nakon čega će se održati još jedan sastanak na kojem će se dodatno razjasniti sva buduća pravila dostava unutar Zidina.
Ovog tjedna je na Lastovu održana početna konferencija u sklopu koje su potpisani ugovori s izvođačem radova, nadzorom i projektantskim nadzorom EU projekta „Rekonstrukcija luke otvorene za javni promet Ubli, otok Lastovo“. Nositelj ovog infrastrukturnog projekta je Lučka uprava Dubrovačko-neretvanske županije, a sufinanciran je sredstvima Kohezijskog fonda. Ukupna vrijednost investicije iznosi 7.862.601,32 EUR, iznos bespovratnih EU sredstava 6.662.918,63 EUR, dok se ostatak financira iz državnog proračuna te sredstvima Dubrovačko neretvanske županije.
Na početnoj konferenciji u Ublima sudjelovali su i potpredsjednik Vlade i ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković, župan Nikola Dobroslavić, zamjenik župana Joško Cebalo, načelnica Općine Lastovo Anita Jančić Lešić, općinski vijećnici te brojni drugi uzvanici.
Antun Banovac, ravnatelj Lučke uprave Dubrovačko-neretvanske županije održao je uvodni govor u kojemu je naglasio važnost rekonstrukcije ove luke.
‘Ovo je najveći ugovor u povijesti, od
osnutka Lučke uprave DNŽ. Vrijednost projekta je 8 milijuna eura. Ustvrdili smo da je postojeće trajektno pristanište neadekvatno, u međuvremenu se pojačao kako trajektni, tako i katamaranski promet jer sad imamo jedan trajekt i dva katamarana, jedan ide prema sjedištu Županije – Dubrovniku, drugi prema Splitu... Bolja je povezanost i stvorili su se uvjeti za dogradnju i rekonstrukciju luke. Odlučili smo se produžiti postojeću rivu za 46 metara i produžiti još 110 metara operativne obale kako bi se osiguralo pristajanje većeg broja plovila, samim time veći broj linija, a što je prvenstveno važno za stanovnike najudaljenijeg županijskog otoka. Kao ravnatelj sam ponosan da je ovo naš prvi takav projekt, ali ne i zadnji jer su pred nama još dva – to je nova luka Perna, kao i Prigradica na otoku Korčuli, gdje bi se dogradnjom luke stvorili uvjeti za cjelogodišnji katamaranski promet‘, izjavio je Banovac.
‘U razgovoru sa županom i njegovim zamjenikom izrazio sam želju da dođem ovdje na Lastovo jer znam koliko ovaj projekt znači vama ovdje na otoku. Drago mi je da je Vlada prije dvije godine
donijela odluku o uspostavi cjelogodišnje linije prema Dubrovniku. Nikad dosta linija i nikad dosta rada na boljoj prometnoj povezanosti. Drago mi je da i na ovom projektu nastavljamo suradnju s Dubrovačko-neretvanskom županijom koja je vodeća u pripremi i realizaciji projekata lučke infrastrukture u Hrvatskoj’, istaknuo je ovom prilikom potpredsjednik Vlade Butković. Župan Nikola Dobroslavić naglasio je kako je projekt rekonstrukcije luke Ubli iznimno važan, kako za Lastovo, tako i za cijelu našu županiju te kazao kako je ovo još jedan dokaz kvalitetnog rada Dubrovačko-neretvanske županije na povezanosti otoka.
‘Ponosni smo što možemo istaknuti kako imamo za nama završene projekte luke Donje Čelo na Kalamoti, luke Trpanj, Puntina, rive Dominče. Praktički su završeni radovi na Pomorsko putničkom terminalu Vela Luka, u tijeku su radovi na luci Polačište. Slijede nam sad još dva velika projekta, luka Perna i luka Prigradica’, rekao je župan Dobroslavić. Predviđeni početak radova je mjesec lipanj 2023. godine, a očekivano trajanje projekta je 24 mjeseca.
Ima ljudi koji su rođeni lažljivci. Znaju lagati s tolikom radošću, predanošću i uvjerljivosti i nemoguće ih je uhvatiti u petljanju. Iznimno su talentirani za obmanjivanje bilo prijatelja, bilo svojih supružnika, bilo javnosti. I ne, ni najmanje se ne daju uvući u muljanje različitim lažima o istoj temi. Ma kakvi, njihova laž je toliko uvjerljiva da gotovo nikom ne pada napamet posumnjati. Kao i drugih talenata, poput vrhunskih pijanista ili vrhunskih glumaca, slikara, ali i u brojnim drugim zanimanjima, malo je iznimnih talenata, pa je tako i vrhunskih lažaca malo. Samo jedan ili vrlo dvojbeno dvoje u našoj politici, pokoji u estradi i sportu i eventualno neki u krim miljeu za kojeg nitko ni ne pomisli da pripada toj bratiji. Dobro, znam kako u politici gotovo svi lažu, ali uglavnom predvidljivo i blesavo.
Naša državna odvjetnica Zlata H.Š. nije među njima. Žena jednostavno nije ni malo talentirana. Čovjek se s pravom pita, koji vrag ju tjera na tolike nepotrebne laži i petljanja bez ikakvog smisla i razloga. Prva javna laž prije više mjeseci bila je kako nije vidjela izvješće USKOK-a o posrnuloj Plenkijevoj miljenici Žalac (?!). Na Saborskom odboru, neki dan je objašnjavala kako upravo ona osobno čita svu poštu koja stigne u DORH (?!), pa tako i navodnu anonimnu prijavu o nesreći šofera šefice USKOK-a! Zato je, je li, tražila ostavku Vanje Marušić, jer ju ona nije obavijestila o nesreći svog šofera. Onda se nastavila upetljavati do te mjere da bi postidjela i klince u vrtiću ko-
ji tamo pokušavaju s prvim benignim lažima o tome da su oprali vidljivo zamrljane ruke.
Pravo je državnog odvjetnika pa tako i Zlate H.Š. samostalno donijeti odluku o smjeni ravnateljice USKOK-a, ako iz bilo kojeg razloga nije zadovoljna njenim radom. I točka. Nikakve potrebe za toliko laži, posebno tako glupom, poput ove o nesreći njezinog šofera o čemu je informacije imao MUP jer su prometni policajci izašli na uviđaj. U međuvremenu je sud tu nesreću okarakterizirao lakšom i kaznio šofera s dvije tisuće kuna. Svi koji vode velike sustave jako dobro znaju što bi za njihov posao značilo kad bi sami čitali svu pristiglu poštu. Samo to i ništa drugo ne bi radili cijelo svoje radno vrijeme.
Bez imalo pretencioznosti, iz svega se jedino može zaključiti kako naša državna odvjetnica cijelo svoje radno vrijeme čita poštu i eventualno u pauzi odgovara na pozive odabranih državnih dužnosnika ili s njima razmjenjuje sms poručice poput onih s Rimac. S druge strane, naši saborski zastupnici nisu se potrudili shvatiti kako sustav funkcionira pa predbacuju Vanji Marušić što se nije odazvala na njihov poziv. Ili ne znaju ili ih nije briga kako bi bivša šefica USKOK-a, da se odazvala njihovom pozivu, posve zakonito dobila otkaz o radu. Pa dajte dečki, ne mašite baš tako olako ljudskim sudbinama iz sigurne i zaštićene saborske fotelje.
Što se tiče stanja u Državnom odvjetništvu sve je posve objašnjivo i logično. Niti ih ima dovoljno, niti imaju pristoj -
ne uvjete rada, što bi trebao biti pravi posao Glavne državne odvjetnice. Nažalost, gospođa Zlata H.Š. nema vremena ni interesa baviti se tim problemima. Kako i bi i kad bi stigla? Nemoguća misija! Sirota žena cijelo svoje radno vrijeme čita poštu. I na radost vladajućih i brojnih drugih mangupa, tako će i činiti do kraja svog mandata! Kraj se zasad ne nazire, pa naša Zlata H.Š. mirno može samo ščitati i ščitati. Možda vam se ščini kako joj je plaća malo prevelika za samo ščitanje pošte!? Nemojte ščepidlačiti!
smo u posljednjih dvadesetak godina na vodećim pozicijama, što gradonačelnika, što šefova gradskih poduzeća ili gradskih vijećnika s velikim utjecajem od dvije ili tri presudne ruke za vladajuće, imali više ili manje uspješnih lažljivaca. Neki su bili lažljivci s izuzetno bujnom maštom, ali im je malo tko doista i vjerovao, dok su drugi bili prigodni lažljivci. Od trenutka do trenutka zbog smirivanja neke krizne situacije. Ipak najbolji lažljivac samo je jedan. Jedan i jedini kralj koji laž čak i vlastitu, nevjerojatnom lakoćom pretvara u vrhunsku zezanciju. Možda nije virtuoz, ali je majstor kojeg je uvijek s gustom slušati. Koji je to, neću vam kazati, jer znate i sami. Ali gradska vijećnica bi bila dosadna i pusta bez njegovih urnebesnih eskapada. On je jedini i autentični ŠČ zbog kojeg volim pogledati Gradsko vijeće. S godinama je sve mirniji, ali nadam se kako je to samo privremeno stanje. Ščuvajte sebe i svoje. Eto vas.
SEBASTIJAN VUKOSAVIĆ:
Sebastijan Vukosavić je puno toga - spiker, voditelj, glazbenik, pjesnik, amaterski glumac, ali i tvorac emisije koja je polako, ali sigurno stekla status one ‘kultne’ - ‘Gradoplova’. Među njegovim brojnim talentima i interesima, povod ovog razgovora bila je upravo emisija koja godinama uspješno brodi valovima Radio Dubrovnika i koja svakodnevno uveseljava, educira i vraća sjećanja njegovih slušatelja
Puno ste toga. Spiker ste, voditelj, glazbenik, amaterski glumac, međutim, uz sve to ste i veliki zaljubljenik u Grad. Pretpostavljam kako je i ‘Gradoplov’ svojevrstan rezultat te vaše ljubavi. Kako je krenulo s ‘Gradoplovom’?
-Mene je gotovo sasvim slučajno sudbina dovela na Radio Dubrovnik, a možda ipak i nije bila slučajnost... Jer, već ranije dolazio sam na Radio, gdje smo u mladenačkoj dobi snimali nekoliko autorskih pjesama. Već tada sam se zaljubio u radio, u Radio Dubrovnik, u taj ambijent, prostor zgrade „Dubravka“ na Pilama. Već tada je vjerojatno nekako sve počelo...
Kasnije, kad sam već postao dio radijske ekipe, iako sam radio, a radim i danas kao spiker i voditelj, mamila me zamisao o nekoj budućoj povijesnoj emisiji kojoj je Dubrovnik motiv i ishodište. U početku sam to nekako ležerno provukao kroz jutarnji program, kao nagradnu igru o malim dubrovačkim povijesnim zanimljivostima. Bilo je to početkom 1996. godine i tada su otprilike krenula moja intezivnija traganja za zanimljivostima iz dubrovačke povijesti, što je s godinama preraslo u strast i detaljno prikupljanje raznovrsne literature o Dubrovniku, i u konačnici do Gradoplova kao, usudio bih se reći, mog životnog projekta, nešto kasnije oblikovanog u radijsku emisiju.
Provukli ste kao nagradnu igru, ali ne samo zbog zabave, nego i s ciljem edukacije. -Zadaća Hrvatske radiotelevizije, između ostalog, je i edukacija. Ili čak – prije svega edukaci-
ja. HRT, naime ima brojne obveze i odgovornosti spram gledatelja i slušatelja, a to je, uz istinito informiranje, nuditi edukativne i korisne sadržaje koji možda i nisu toliko komercijalni, a možda ni toliko zanimljivi široj publici, ali zato jesu određeni, ciljanim skupinama radijske publike. Čini mi se kako je moj Gradoplov upravo takav sadržaj: kratko, informativno, edukativno, i nadam se – slatko!
Kažete kako je sve počelo s kratkim povijesnim zanimljivostima u jutarnjem programu. Kako je došlo do emisije?
-Bio sam oduvijek opčinjen Gradom. To mi je u krvi, u mojoj srži... Još kao dijete i mladić, kada bih hodao ulicama Grada, svaki dan bih išao nekom novom, primjećujući nove detalje – neki zanimljivi balkon ili raskošne prozore... S vremenom se tako pojavila i želja doznati više, a odgovore na pitanja potražiti i u stručnoj literaturi. Pri tom uvijek volim istaknuti gospara Lukšu Beritića i njegova ‘Utvrđenja grada Dubrovnika’, što mi je u startu bila osnovna literatura za ‘Gradoplov’. Fasciniralo me koliko je vremena proveo u Arhivu tragajući za svim tim podacima. Na to se oslanja i fascinantni Vinko Foretić sa svojom ‘Povijesti Dubrovnika do 1808. godine’. To su dvije knjige koje su me oduševile, ukazavši kako su ti sjajni ljudi i prije interneta i suvremenih tehnologija, svojim ustrajnim i stručnim radom uspjeli doći do svih tih podataka, da bi ih potom uvezali u knjige, u ovom slučaju povijest Dubrovačke Republike i osta-
Kad sam već postao dio radijske ekipe, iako sam radio, a radim i danas kao spiker i voditelj, mamila me zamisao o nekoj budućoj povijesnoj emisiji kojoj je Dubrovnik motiv i ishodište
Piše Ivona Butjer MratinovićKad bih naišao na neku zanimljivu dubrovačku priču u knjizi gospara
Foretića ili Beritića, ili pak nekog od drugih brojnih i vrijednih povjesničara koji su svoje studije uokvirili u knjige, upotrijebio bih te podatke, a često i iz više izvora, stvarajući tako jednu novu sličicu i jedan novi podsjećajući trag
vili tako trajan, neizbrisiv trag. To je bila i moja skromna želja, dakako, na amaterskoj razini. Kad bih naišao na neku zanimljivu dubrovačku priču u knjizi gospara Foretića ili Beritića, ili pak nekog od drugih brojnih i vrijednih povjesničara koji su svoje studije uokvirili u knjige, upotrijebio bih te podatke, a često i iz više izvora, stvarajući tako jednu novu sličicu i jedan novi podsjećajući trag.
Sada imamo jedan, uvjetno rečeno, ‘gotovi proizvod’ kojeg su ljudi prepoznali i rado ga slušaju. No, kada pogledamo sve te podatke koje iznosite u emisiji, čini se kako je svemu tome prethodio jedan težak, ‘rudarski’ posao. Kad slušam emisiju, pitam se gdje ste našli sve te podatke, kako ste uspjeli sve to isfiltirati, koncipirati i u konačnici sumirati u osmominutnu emisiju.
- Kao što sam već rekao, ideja o ‘Gradoplovu’ kako on danas izgleda, počela se rađati odmah, na samom početku mog dolaska na Radio Dubrovnik, dakle u siječnju 1996. godine, no bio sam svjestan kako moje tadašnje znanje i mogućnosti, nisu bili ni blizu dovoljni. Krenuo sam polako, tražeći savjete od kolegica s puno više iskustva. Prije svega bih istaknuo gospođe Maju Nodari i Jelenu Obradović Mojaš s kojima sam se konzultirao o svemu i na čemu sam im neizmjerno zahvalan. Idući korak bio je prikupljanje literature. Trebalo je toga biti jako pu-
no, kako bi podaci bili vjerodostojni, a ujedno i dovoljno zanimljivi slušateljima, te zatim sve to uobličiti u radijski format s ograničenom minutažom. Bio je to vrlo zahtjevan, dugotrajan, ali istovremeno i inspirativan posao. Kroz godine, prikupljajući sav taj materijal, od Državnog arhiva, Narodne i Znanstvene knjižnice, preko ostale dostupne literature, kao i na webu, prikupio sam vrlo obimnu količinu izvora i podataka, u kojima se Dubrovnik provlačio kao motiv ili bio njihovo ishodište.
Kako ste onda uspjeli doći do ‘Gradoplova’ kakav je on danas?
- Pokušao sam obuhvatiti sva područja, od gospodarstva, politike, zdravstva, do sporta, glazbe, kulture…Svu zanimljivu literaturu u to vrijeme najprije sam fotokopirao, a kasnije skenirao i prenosio u digitalni oblik te potom podatke obrađivao i sortirao po datumima. Onda se rodila ideja o biografijama Dubrovčana, kako rodom, tako i djelom. Naime, prikupljajući podatke spoznao sam kako je kroz povijest, uz brojne velike Dubrovčane, bilo jako puno ljudi koji su toliko voljeli Dubrovnik i koji su mu toliko toga dali i u njemu ostavili dubok trag, a da nisu rodom iz Dubrovnika. Kroz ‘Gradoplov’ mi je bila želja zabilježiti i njihov prinos slavi i ljepoti Dubrovnika u kojoj mi danas svakodnevno uživamo.
Vrijedi spomenuti i to kako je ova emisija ži -
Osjećaj kada me netko zaustavi na ulici i kaže: „Hvala vam na emisiji, jer svako jutro poslušam ‘Gradoplov’, pa tek onda idem na placu“, nahrani mi dušu i dodatno me potakne. Upravo to je i bila intencija projekta – na dnevnoj bazi imati jedan mali povijesni podsjetnik koji bi se trebao reflektirati i na mlađe generacije
vo tkivo, još od prvog dana emitiranja 1. siječnja 2016. godine. Svake godine ga nadopunjujem, nadograđujem, unosim neke novootkrivene podatke, novu literaturu ili pak onu starijih datuma do koje prije nisam došao. Nema većeg zadovoljstva nego uzeti te stranice u ruke, izlistati ih, tražiti nove podatke kojima mogu nadograditi već postojeće emisije.
Upravo to što ste rekli – ‘Gradoplov’ je živo tkivo, to nije nikada gotov proizvod, stalno treba biti ‘up to date’, vrijeme ide, a s njim i neki novi važni događaji i ljudi. Je li morate onda neke nove podatke mijenjati starima?
Tu treba biti kreativan.
-Apsolutno. Treba biti kreativan, ali i odgovoran i odlučan, a meni je teško skinuti bilo koju riječ. Naime, da bi se unijeli neki novi podaci ili događaji, to istovremeno podrazumijeva izuzimanje nekog sadržaja koji je do tada imao svoje mjesto u emisiji, a sve to uz poštivanje minutaže emisije. A to nipošto nije jednostavno... Puno naših suvremenika, i onih živih i onih koji nisu više s nama, itekako zaslužuju naći svoje mjesto u emisiji i uvijek mi je jako krivo ako sam nekoga nenamjerno propustio... I dalje me ispunja taj poriv za zaroniti u baštinu naših starih, proučiti te podatke, iz njih izvući neke male pričice kojima će ‘Gradoplov’ ploviti i dalje iz godine u godinu i biti zanimljiv meni, kao tvorcu, ali i svakom slušatelju koji će u 7:45 ujutro ili 18:20 popodne biti uz radio i osluhnuti emisiju.
Jedan poseban dio u vašim emisijama je posvećen upravo našim braniteljima i ratnim događanjima u Dubrovniku. To je tek tema
koja ne dopušta pogrešku. Za pretpostaviti je kako je i to bio posao za sebe. Koliko je tu bilo zahtjevno prikupiti sve te podatke i postići da oni budu točni, jer često oni objavljeni znaju biti oprečni?
-Da, to je uistinu vrlo delikatno, zahtjevno i odgovorno, pa toj temi pristupam s posebnim pijetetom i senzibilitetom, možda i zato što sam i sam bio hrvatski branitelj i aktivni svjedok zbivanja i tog vremena... Uglavnom, postojalo je nekoliko izvora i relevantna literatura o Domovinskom ratu. Domovinski rat je relativno bliska prošlost, ujedno i jako osjetljiva, no upravo zbog toga, vodio sam se mišlju kako je važno o njoj govoriti. Mislim kako je itekako važno čuvati sjećanja i osvijestiti zahvalnost za žrtvu svih tih ljudi koji su nam donijeli slobodu dajući vlastite živote, spomen na ‘malog čovjeka’ koji je dao najviše što je mogao i time stao uz bok dubrovačkih velikana koji su nas zadužili svojim djelima. Zato se ispričavam za svaku pogrešku ili propust koji se mogu nenamjerno dogoditi i u ‘Gradoplovu’. Na svaku sugestiju i primjedbu ću uvijek reagirati, nastojeći ispraviti moguću netočnost ili nadograditi priču.
Taj vaš rad i trud se zaista prepoznaju u javnosti. Novinari rade javni posao i često su na meti kritika, no vaš ‘Gradoplov’ je rad koji je među rijetkima koji dobivaju same pohvale. Dubrovačka javnost vam jako lijepe riječi upućuje akonto emisije.
-To je najveća nagrada. ‘Gradoplov’ radim u okviru svog posla i zaista za svoju dušu i, dakako, za dobrobit programa Radio Dubrovnika. On je čisto veselje, a posebno me raduju dobre reakcije slušatelja. Osjećaj kada me netko zaustavi na ulici i kaže: „Hvala vam na emisiji, jer svako jutro poslušam ‘Gradoplov’, pa tek onda idem na placu“, nahrani mi dušu i dodatno me potakne. Upravo to je i bila intencija projekta – na dnevnoj bazi imati jedan mali povijesni podsjetnik koji bi se trebao reflektirati i na mlađe generacije, kako bi se, oslonjeni upravo na svakodnevne dostupne informacije, i sami ponosili našim Gradom i njegovom bogatom poviješću i kulturom. Nju smo svi naslijedili i mislim kako nam je zadatak čuvati je i prenositi naraštajima koji dolaze, a ne bismo je imali da naši stari nisu bili takvi kakvi jesu. I mudri, i vrijedni.
Sad ste spomenuli mlađe generacije. Nedvojbeno je kako će ‘Gradoplov’ jednog dana biti vaša ostavština, i to vrlo vrijedna. Jeste li razmišljati o ukoričenju te ostavštine ili biste je radije ostavili u ovom tonskom obliku?
-Jesam, to mi je doista želja. Naravno kako bi u papirnatoj formi bio ponešto izmijenjen, kao i
‘Gradoplova’, naime, uloženo je puno sati rada i odricanja i mimo radnog vremena, a recipročno tome isto toliko Nilinog strpljenja i razumijevanja.
Ona je bila i jest istinska potpora, a i konstruktivan kritičar, naravno!
dopunjen ilustracijama i fotografijama. Tu ću sigurno trebati pomoć struke, ali i sugrađana koji na društvenim mrežama svakodnevno objavljuju fotografije iz dubrovačke prošlosti. Međutim, možda je i bolje što se to još nije dogodilo, jer bih volio implementirati u međuvremenu objavljenu vrlo vrijednu literaturu iz Domovinskog rata, kao i izvore iz još nekoliko recentnih publikacija koje još nisam stigao uvrstiti u svoju ‘dnevnu kroniku’, a definitivno bih to volio napraviti.
Svi oni koji kreativno stvaraju, a radio i ‘Gradoplov’ jesu kreativno stvaranje, za te svoje projekte se vežu kao za svoje dijete. Je li vi vidite ‘Gradoplov’ kao neko svoje čedo i koliko ste emotivno vezani uz njega?
-Silno sam vezan! Apsolutno se čovjek, kad toliko dugo i kontinuirano na nečemu radi, veže uz to kao da je njegovo čedo. I jest. ‘Gradoplov’ je moja šetnja dubrovačkim stoljećima, i u onom kreativnom, ali i emotivnom smislu. Veza je potpuno neraskidiva.
Ali i veza između vas i vaše Nile je potpuno neraskidiva! Teško je spomenuti Sebu, a izuzeti Nilu, i obratno. Vezani ste i bračno, i poslovno, već ste je nekoliko puta spomenuli pa idemo je spomenuti i sada, ali u kontekstu ‘Gradoplova’. Koliko vam je ona bila podrška u svemu tome?
-Bez njene potpore, ‘Gradoplov’ sigurno ne bi ugledao svjetlo dana. U stvaranje ‘Gradoplova’, naime, uloženo je puno sati rada i odricanja i mimo radnog vremena, a recipročno tome isto toliko Nilinog strpljenja i razumijevanja. Ona je bila i jest istinska potpora, a i konstruktivan kritičar, naravno!
Dakle, vaša ljubav nije bila ljubomorna na vašu drugu ljubav, a to je ‘Gradoplov’?
-Apsolutno nije! Štoviše, ‘Gradoplov’ kakvog danas poznajemo i njena je zasluga.
Svi koji bi voljeli putovati znaju kako moraju imati novac za to, neki manje, a neki više. Primjerice za boravak u Dubrovniku, u ljetnim mjesecima, potrebno je izdvojiti znatnu količinu
Prema nekim predviđanjima ova dubrovačka sezona će biti izvrsna za hotele i iznajmljivače jer skoro svi kapaciteti su već bukirani. Iako se iznajmljivanje smještaja povezuje s dobrom zaradom, postoji malobrojna skupina ljudi koja je spremna ustupiti drugima boravak potpuno besplatno. Riječ je o couchsurfingu kojega je kao koncept pokrenuo 1999. godine Casey Fenton koji je htio posjetiti Island. Tražeći smještaj, poslao je preko tisuće mailova, a njih pedesetak mu je odgovorilo te ponudilo smještaj i društvo tijekom boravka na Islandu. Tek 2004. godine je pokrenuta i puštena u javnost internetska stranica CouchSurfing koja je zapravo zajednica ljubitelja putovanja. Ima milijune korisnika. Ukratko, stranica funkcionira tako što se korisnici registriraju i kreiraju profil na kojem opišu sebe, svoje interese i želje, navedu željeno vrijeme boravka i mjesto koje žele posjetiti. Mogu se pretraživati profili drugih korisnika i kontaktirati ih s prijedlozima za zajedničko putovanje ili zahtjevom za smještaj.
TO NIJE SAMO BESPLATAN SMJEŠTAJ
Kada se korisnik dogovori s domaćinom za smještaj, oni dogovaraju detalje kao što su vrijeme dolaska, dužina boravka, pravila kućanstva i slično. Važno je napomenuti da se
Couchsurfing ne svodi samo na besplatan smještaj, već također predstavlja priliku da se korisnici povežu s lokalnim ljudima i iskuse kulturu i običaje zemlje u koju putuju. No, svijet se ubrzano mijenja iz godine u godinu pa i ovaj trend koji je nekada bio popularan doživio je svojevrstan pad popularnosti. Kako i zašto je couchsurfing kao fenomen propao razgovarali smo s dubrovačkim couchsurferima koji su besplatno ugostili putnike.
Dario Grančić godinama radi kao taksist u Dubrovniku, inače je iz Ploča, a njegov stan u Zagrebu dugi niz godina besplatno su posjećivali brojni posjetitelji iz cijelog svijeta. Govori nam kako je u Dubrovniku podstanar pa taj stan ipak ne koristi u ove svrhe, no dodaje kako iz priče s turistima saznaje da skoro nitko u Dubrovniku ne nudi besplatan smještaj.
-Kroz moj stan u Zagrebu je prošlo oko pedesetak couchsurfera. To sam radio dok nisam ‘nabildao’ profil jer sam i sam želio putovati po svijetu na takav način - govorio Dario Grančić.
Za neke ljude ovaj koncept putovanja je šokantan jer u osobni prostor primaju potpuno nepoznatu osobu.
LJUDI KOJI VJERUJU U BOLJI SVIJET
- U početku sam i ja imao taj strah, u smislu nekog upitnika iznad glave, ali to je brzo prošlo jer sam shvatio kako su ti ljudi koji dolaze uglavnom mladi avanturisti, ali ima i starijih. U periodu kad sam najviše putovao putem couchsurfinga zaključio sam da su couchsurferi ljudi koji vjeruju u bolji svijet. Ne
postoji nikakav drugi motiv za primiti potpunog stranca osim upoznavanja i razmjene iskustva. To su najčešće ljudi koji i sami dosta putuju, zapravo su profesionalni putnici - opisao je Dario Grančić koji se s vremenom uvjerio kako sve što je dobro kratko traje. U početku, govori on, bila je to aplikacija koja je dugo vremena funkcionirala besplatno, a kasnije su počeli ‘problemi’.
-Uveli su naplaćivanje profila u smislu verifikacije, a drugi problem je bio taj što su takav oblik smještaja tražili sve više oni koji se žele ‘ogrebat’ za besplatan boravak, a manje pustolovi. Treća stvar je ta što se situacija u svijetu zakomplicirala s pojavom migranata jer su se počeli masovno javljati - opisao je Dario neke od nedostataka ovog načina putovanja.
Njegova iskustva su samo pozitivna, no ipak je odustao od ovog modela razmjene smještaja.
-Ljudi su kod mene dolazili masovno. Budući da sam često putovao znao sam im ostaviti ključ ispod otirača pa bi oni sami ušli i izašli iz stana, a nakon boravka bi ostavili sve uredno i čisto. Vjerujem u taj koncept, ali on je vre-
“U periodu kad sam najviše putovao putem couchsurfinga zaključio sam da su couchsurferi ljudi koji vjeruju u bolji svijet. Ne postoji nikakav drugi motiv za primiti potpunog stranca osim upoznavanja i razmjene iskustva. To su najčešće ljudi koji i sami dosta putuju, zapravo su profesionalni putnici”, opisao je Dario Grančić.
Couchsurfing je kao
koncept pokrenuo
1999. godine Casey
Fenton koji je htio posjetiti Island.
Tražeći smještaj, poslao je preko tisuće mailova, a njih pedesetak mu je odgovorilo te ponudilo smještaj i društvo tijekom boravka na Islandu. Tek 2004. godine je pokrenuta i puštena u javnost internetska stranica
CouchSurfing koja je zapravo zajednica ljubitelja putovanja. Ima preko milijune korisnika.
menom ‘ispuhao’. Jednostavno kad je nešto dobro, to funkcionira jedno vrijeme, a onda negativne ljudske osobine isplivaju i sve to ponište. Tako je s mnogim stvarima u životu, puno je plemenitih ideja propalo. Turizam je pojeo couchsurfing, svi će radije iznajmiti i zaraditi nego nešto dati besplatno - kazuje Grančić te dodaje kako su i njega ugostili super ljudi diljem svijeta. Prisjeća se kako je s prijateljima putovao u Nepal kod jednog mladića koji je živio u obitelji u malom stanu, u Indiji je imao svog privatnog vozača jer djevojka koja ga je ugostila je bila pripadnica više društvene klase, a u Iranu je upao u društvo umjetnika i upoznao dobitnika Zlatnog medvjeda.
NEĆE SE OSIROMAŠITI ZBOG
JEDNOG BESPLATNOG NOĆENJA
I Konavljanin Matija Lukšić je odustao od couchsurfinga. On je kod sebe primio tri para prije desetak godina, a trenutno je podstanar pa više nema uvjete za ponuditi smještaj. - Čini mi se kako ljudi u Dubrovniku ne daju besplatan smještaj. Moj račun na stranici je ostao poluaktivan i danas mi stižu upiti od putnika iz cijelog svijeta da ih ugostim. Dubrovnik je skupa destinacija i bilo bi super da im netko pruži besplatan smještaj, ako ima volje i mogućnosti za to. Ja volim upoznavati nove ljude i družiti se tako da mi je ovo bilo zanimljivo. Danas ljudi više gledaju kako zaraditi, što u jednu ruku razumijem, ali postoji i neka druga, ljudska, strana u smislu da bi netko mogao pružiti nekome jedno ili dva besplatna noćenja. Od toga se sigurno neće osiromašiti - mišljenje je Matije Lukšića. I Dubrovkinja Petra Kisić ugostila je prije osam godina, za doček Nove godine, ekipu iz Koreje u stanu u povijesnoj jezgri.
-Tada sam bila studentica i mislila sam da će mi ovo iskustvo dobro doći kad i ja budem putovala i tražila smještaj. Turisti koji su boravili kod mene su bili super, družili smo se i drago mi je zbog tog poznanstva. Kasnije sam i ja pokušala negdje otputovati, ali nisam uspjela. Poslala sam desetke poruka, ali nitko mi nije odgovorio pa sam onda shvatila kako to baš i nije jednostavno. Ljudi naprave profil s ciljem da se ‘grebu’, a zapravo ne žele nikoga kod sebe primiti. Zbog svega toga sam davno odustala od te ideje - kazuje Petra Kisić.
Kreiranje inspirirajućih iskustava, što je misija Couchsurfinga, u današnje doba nije besplatno i kao takvo djeluje potpuno utopistički. Novac, ali i briga za sigurnost, u potpuno drugi plan su stavili velikodušnost i otvorenost. Kultura pustolovaca i vjere u dobro pronaći će neki drugi put, jer couchsurfing je zaista vrlo spontana priča.
Apartmani, nekretnine, parkovi, prazni prostori, dječja igra
U posljednje vrijeme javnost postavlja pitanje je li Sponza i crkva svetog Vlaha adekvatno mjesto za igranje nogometa. Jedni su za, drugi protiv
U zadnje vrijeme oživio je Stradun, pa su se počela postavljati pitanja trebaju li djeca igrati nogomet ispred Sponze? No, to nije pravo pitanje. Ono glasi – gdje bi se djeca trebala igrati? Gdje bi se djeca od Mokošice pa sve do Belvederea mogla igrati, a da nisu na mreži? Da ne bi bilo zabune, ne mreži na golu, nego 4G mreži.
U posljednjih
30 godina svaki, doslovno svaki slobodan komadičak zemlje pretvorio se u građevinsku zonu. Frapantan je podatak da je od osamostaljenja
Hrvatske stambeni fond u Dubrovniku, pazite sad ovo – udvostručen! Da, udvostručen je isključivo na štetu prostora gdje su se djeca nekad igrala
U posljednjih 30 godina svaki, doslovno svaki slobodan komadičak zemlje pretvorio se u građevinsku zonu. Frapantan je podatak da je od osamostaljenja Hrvatske stambeni fond u Dubrovniku, pazite sad ovo – udvostručen! Da, udvostručen je isključivo na štetu prostora gdje su se djeca nekad igrala. Samo oko moje zgrade u Sedam smrtnih grijeha nikle su još dvije i to na livadi gdje smo godinama igrali nogomet.
Tako je posvuda. Lokacije na kojima su nekoć djeca igrala sportove, žmurice, na frnja, pravila logore, pretvorena su u – apartmane! Znači stambeni fond od rata naovamo povećan je duplo, a koliko je u istom tom intervalu napravljeno novih igrališta? Vrlo lako je izbrojati. Ono na Hladnici i Glavici Babinog kuka plus sveti Mihajlo, iako su se na tom prostoru mališani oduvijek zabavljali. Znači u tri desetljeća napravljena su svega dva-tri nova igrališta s tim da je ovo na Hladnici pod koncesijom, pa djeca baš ne mogu dolaziti kada ih je volja. Upravo zbog raznih koncesija i nemogućnosti dolazaka na teren kada se djeci prohtije možemo slobodno kazati kako je igrališta u Dubrovniku u 21. stoljeću puno manje nego u 20.
petak, 12. svibnja 2023. Dubrovački dnevniK 24 Kolumna Škura bura Piše Maro MarušićSVIH NAS
Koliko društvo, u biti, zaboli za sport i rekreaciju najbolje pokazuje igralište na Pločama poviše Gimnazije. Godinama stoji zapušteno s ključem u bravi umjesto da je rekonstrukcija bila prioritet u raznoraznim proračunima. Kao da je riječ o obnovi nuklearne elektrane, a ne postavljanju novog sloja asfalta i par žičanih ograda. Nažalost, ako se ne trgnemo stvari će postati još gore. Igralište u Sedam smrtnih grijeha možda se vrati bivšim vlasnicima kojima je zemljište nacionalizirano u Jugoslaviji, a oni su već istaknuli da će tamo raditi zgrade. Podsjetimo, riječ je o igralištu na kojemu je ponikao Mario Hezonja, prvi Dubrovčanin u NBA
Podhitno treba zabraniti svu daljnju gradnju u užem dijelu Dubrovnika, i na svim preostalim slobodnim mjestima graditi (dječja) igrališta. Ako nema mjesta za neko veće igralište onda postaviti sprave za vježbe snage. Evo sada iz glave mogu odmah reći nekoliko mje -
sta gdje bi se za pola milijuna kuna instant poboljšala kvaliteta života i mladih i starih. Park Gradac, Bogišićev park, zašto ih ne postaviti i na kojoj plaži? One predivne sprave za zgibove u Gospinom polju dođu oko 100 tisuća kuna.
Srđ je, umjesto smiješnog golfa, davno trebalo pretvoriti u sportsko-rekreacijsku zonu, napraviti gore dubrovački Jarun (naravno bez vode). Sreća da se u Gospinom polju stvari pomalo počinju micati s mjesta. Najavljena je gradnja nove sportske dvorane, a u Lapadu se planiraju natkriveni teniski tereni. Tragedija je što Dubrovnik teoretski može imati novog Đokovića, a on nigdje ne može trenirati dok lijeva kiša. Nijedan teniski teren, naime, nije natkriven.
PJEŠAČKO-BICIKLISTIČKA STAZA
PO RIJECI DUBROVAČKOJ
Od Kantafiga do Mokošice (ili barem do Komolca) može se napraviti pješačka i biciklistička staza koja bi bila sjajna ne samo za rekreaciju, nego i za prometne probleme. Nadalje, trebalo bi se pravno boriti koliko se god može da se ne izgube teniski tereni na Babinom kuku nauštrb gradnje nekog novog hotela. Sport i rekreacija moraju biti prioritet društva, ograničenja su samo u našim glavama.
Na kraju krajeva, nije li Austrija imala teniske terene odmah do zidina? Nova igrališta mogu se graditi i u gradu, na bilo kojem slobodnom prostoru, zašto ne na Pustijerni koja je godinama zapuštena? Ima nešto prekrasno u spoju stare arhitekture i sportskih terena. Ono na Pelinama je godinama u izboru najljepših igrališta svijeta, a nije jedino koje u Hrvatskoj plijeni pozornost svjetske javnosti. Nogometno igralište u Trogiru nadomak kula je još jedan dokaz kako se sportska infrastruktura fenomenalno može uklopiti u srednjovjekovne građevine. Prekrasna su i ona u Imotskom, te na otoku Ugljanu. Sve se može ako ima volje. Dovoljno je na malom prostoru napraviti jedan koš i ograditi ga (bravo za Solitudo!), pa će djeca igrati basketa i američkih. Mogu se diljem grada postaviti stolovi za teqball (stolni nogomet), naravno i za stolni tenis, napraviti male terene za nogotenis... Sjećam se prilikom posjeta engleskom Yorku da su stolovi za stolni tenis, nevjerojatno, ali istinito, bili postavljeni na glavnom gradskom trgu unutar povijesne jezgre koja slovi za možda i najljepšu na čitavom Otoku. Da sve ovo imamo mogli bismo mirna srca rastjerati djecu ispred Sponze i crkve Svetog Vlaha, ali gdje da se sada igraju, molim vas lijepo?
Igralište u Sedam smrtnih grijeha možda se vrati bivšim vlasnicima kojima je zemljište nacionalizirano u Jugoslaviji, a oni su već istaknuli da će tamo raditi zgrade. Podsjetimo, riječ je o igralištu na kojemu je ponikao Mario Hezonja, prvi Dubrovčanin u NBA
Zašto je uopće nešto?
Uskoro nas čeka finalni turnir Lige nacija i nastavak kvalifikacija za Europsko prvenstvo u nogometu. U međuvremenu se prisjećamo najposebnije priče Eura ikad u kojoj je glavni akter reprezentativac
Danske kojemu se kćer nalazi u bolnici u terminalnoj fazi leukemije
‘Zašto je uopće nešto? Zagonetkanije toliko u tome zašto je antimaterijanestalakoliko u tome zašto je materijapreživjela?’
Frank Close
Jugoslavija je početkom devedesetih godina bila globalna nogometna velesila u rangu strašne Njemačke, aktualnog svjetskog prvaka. Taman je stasala generacija omladinskih svjetskih šampiona koja u kombinaciji s prvotimcima Crvene Zvezde, klupskog prvaka Europe, zida ekipu od koje se protivnicima tresu šorcevi i doziva im se mama. Katanec, Pančev, Boban, Šuker, Prosinečki, Mijatović, Savičević, Jugović, Jarni i naravno Dragan Stojković Piksi, lakoćom proljetne kiše zapišavaju suparnike i bez ikakve Severina Vučković drame eto ih na prvom mjestu kvalifikacijske skupine odakle odlaze na Europsko prvenstvo koje se 1992. godine odigrava u Švedskoj.
Za kladionice, oni su uz Nijemce, prvi favoriti Eura. Teško ih može zaustaviti i Nizozemska s van Bastenom i Gullitom, još teže Francuska s Jean Pierre Papinom, pa ni Engleska s Garyjem Linekerom. No ni tradicionalno smrtno točni bookmakeri nisu uspjeli predvidjeti tko bi nepoderivu Jugoslaviju mogao rastaviti u paramparčad - nekako im je promaknula balica luđaka iz Socijalističke partije Srbije predvođena ubojitim napadačem Slobodanom Miloševićem. Centarfor Milošević posljednjih nekoliko mjeseci istaknuo se kao najbolji strijelac Jugoslavije. Ustrijelio je već na stotine Hrvata, Albanaca i Bosanaca, a i dalje nije kanio stati trpati projektile unutar kaznenih prostora Vukovara, Dubrovnika, Sarajeva… UEFA-i se pravila jugoslavenskog nogometa – u kojima se doslovno ki-
daju noge, nogomet njima ustvari znači da je noga meta – nisu svidjela, pa su s Europskog prvenstva izbacili izabranike Ivice Osima.
DANSKI TURISTI
-Halo – rekao je predsjednik UEFA-e Lennart Johansson nakon što je u rekordnom roku od pola sata uspio izvrtjeti brojeve na onom prastarom fiksnom telefonu – Je li to Richard Moller Nielsen?
-Jest – rekao je izbornik Danske.
-Slušaj me – krenuo je predsjednik teatralno – Jugoslavija je izbačena s Eura, i umjesto njih vi upadate, jer ste u toj skupini bili drugi, kontaš? Nemate puno vremena, skupi ekipu, uzmite letove i dolazite! Nielsen nije bio sretan. Evo ga sa ženom na ljetovanju ispod palme u Palma de Mallorci, tko će joj sad reći dok bućka noge u jacuzziju da on mora bućkati noge reprezentativcima Danske na treningu? Ipak je stara dobra Nielsen nekako pristala, jebiga, da nije nogometa, ne bi bilo ni Krka i Paga, a kamoli Palma de Mallorce, ali to je bio lakši dio posla. Ono što je puno teže jest kako dovući igrače s godišnjih odmora, izvući ih iz zagrljaja žena, ljubavnica, alkohola i noćnog života?
-Ma goni se i ti i Euro – rekao mu je Michael Laudrup, najbolji igrač Danske u povijesti.
Ipak dio igrača čudom Gospodnjim je pristao uključujući karizmatičnog golmana Petera Schmeichela. Ajde bar se nećemo osramotiti kad imamo njega, zadovoljno je trljao ruke danski izbornik. Onda mu na pamet padne još jedno ime, iako bi bio pravi šupak da ga zazove. Kim Vilfort, nezamjenjivi veznjak Brondbyja, jedini od igrača koji ima neoboriv alibi za nenastupanje na Prvenstvu.
Onda mu na pamet padne još jedno ime, iako bi bio pravi šupak da ga zazove. Kim Vilfort, nezamjenjivi veznjak Brondbyja, jedini od igrača koji ima neoboriv alibi za nenastupanje na Prvenstvu. Kćer od sedam godina boluje od leukemije i nalazi se u bolnici
tjedana nakon epskog pohoda danske reprezentacije
kćer Kima Vilforta
je preminula. Danski turisti, inače u slobodno vrijeme
prvaci Europe u nogometu, ponovno su se okupili sa godišnjih odmora, čak je i Michael
Laudrup došao
Kćer od sedam godina boluje od leukemije i nalazi se u bolnici. Zazvat ću ga, možda mu u teškim trenucima bude drago znati da je za mene nezamjenjiv u reprezentaciji Danske, prolazile su mu teške misli kroz glavu kao teretnjaci kroz tunel između Švedske i Danske.
-Ma goni se i ti i Euro – rekao mu je Kim Vilfort, najbolji igrač bolnice u Kopenhagenu.
Ostalo je samo dva dana do prvenstva. Danski reprezentativci još nisu stigli odraditi suvisao trening, onako preplanuli s godišnjih odmora, izgledali su kao da snimaju reklame za Lego kockice, a ne da se pripremaju za nastup na važnom prvenstvu.
Trener Nielsen nije imao niti jednu analizu protivničke momčadi, a nije mu pomoglo ni nepostojanje YouTubea i sličnih čudesa. U međuvremenu Michael Laudrup obilazio je pueblos blancos diljem Andaluzije, a Kim Vilfort je obilazio doktore u blancos odjeći pitajući ih za zdravlje malene Line.
-Bolji su nalazi zadnjih par dana – rekao je zagonetno doktor.
Supruga i kćer nagovorili su Vilforta da ode na Euro, bit će sve u redu. Kim ih je nevoljko poslušao, znao je da ga muljaju. Ipak, ukrcao se u auto i iskrcao točno na intoniranje himni u utakmici protiv Engleza. Igrao je u prvoj postavi, a utakmica je završila 0-0. Drugo kolo skupina i dvoboj protiv domaćina Šveđana. Opet ga Nielsen postavlja u pr-
vu ekipu, ali Danska ponovno izgleda neozbiljno, igrači više razmišljaju o kremi za sunčanje nego o centaršutu za zgoditak, Tomas Brolin je neumoljiv i Švedi pobjeđuju. Nakon dva kola Danska ima samo jedan bod i nije dala nijedan gol. Sve je gotovo, nema šanse da prođu dalje. Možda i bolje tako, reče Kim Vilfort i odjuri s autom u bolnicu. Moller Nielsen ga nije ni pokušavao zaustaviti. Možda je sve ovo bila skroz neozbiljna ideja, prošle su mu teške misli kroz glavu baš kao Vladi Danske kad Grenland prijeti odcjepljenjem.
U zadnjem kolu utakmica s Francuskom. Kim Vilfort zajedno sa suprugom, kćeri i ostalim karcinomskim bolesnicima gleda utakmicu u bolničkoj TV sali. Francuska je strašna, napad joj predvode Papin i Cantona. No, na terenu je neka druga Danska, ipak je sad iza njih nekoliko zajedničkih treninga. Već u osmoj minuti Larsen dovodi Dance u vodstvo i kladioničare u očaj. Veliki Jean Pierre Papin u 60. stvari vraća na tvorničke postavke, a onda trener Nielsen odigrava potez utakmice – uvodi Elstrupa koji mu se zahvaljuje na najbolji mogući način – utrčava u kazneni prostor Francuza i kroz noge gura loptu zabezeknutom vrataru Martiniju. U bolnici u Kopenhagenu je totalni delirij – karcinomski bolesnici potpuno su zaboravili da su
jednom nogom u grobu – skaču od sreće, grle se, skandiraju Vilfortovo ime. Još svega nekoliko minuta i Danska će se plasirati u polufinale Europskog prvenstva. Gotovo je, sudac svira kraj, sad luduju i doktori, svi skupa nagovaraju Kima da se vrati u momčad i zaigra polufinale. Kada je vidio njihovo oduševljenje, više ni trenutka nije dvojio. Dat će sve od sebe da im priušti još malo hyggea u ovoj surovoj Dolini suza.
Polufinale protiv Nizozemske, jedne od najspektakularnijih momčadi u povijesti Mliječne staze, a i šire, bar dok se ne jave vanzemaljci. Gullit, van Basten, Rijkaard, Bergkamp, De Boer, Ronald Koeman, Roy…, ekipa od koje protivnici izgube već u svlačionici. Ali imali su Danci ono što bi rekli nemaštoviti sportski novinari, dvanaestog igrača.
-Ujedinila nas je obiteljska situacija Vilforta – reći će kasnije u jednom intervjuu Jensen – Do nas su doprle vijesti da smo svim onim bolesnima podarili sreću u teškim trenucima.
Utakmica je bila spektakularna. Larsen se već u 5. minuti klanja na jedan ubačaj i Crveno-bijeli vode. Nije dugo prošlo, a Dennis Bergkamp volejem s ruba šesnaest metara daje urbijuetorbiju dokaz tko je u ovoj utakmici favorit. Ali Larsen igra utakmicu života. Iako još uvijek nije izmišljen Google Maps on točno zna lokaciju gdje obitava Adidas Estrusco Unico, pa službenu loptu Eura službenik danske reprezentacije još jednom uredno proknjižava za senzacionalno vodstvo 2 naprema 1. Semafor pokazuje 85:23, manje od pet minuta do ulaska Danaca u veliko finale. Nizozemska ima korner. Loptu u donjem desnom kutu televizijskog ekrana gladi Rob Witschge, poglediva gdje su mu suigrači, pa je ljevicom odapne u utrobu Scheimchelovog kaznenog prostora. Etrusco Unico slabo polijeće, nema dovoljno goriva za dugi let, pa se strmopižđuje na prvu stativu gdje je Gullit onom svojom dugom kovrčavom kosom planira prebaciti u sazviježđe Pet Metara, ali nema mu na kosi dovoljno regeneratora, pa lopta pada tik iza njegovih leđa gdje se potom ‘besmisleno’ poput kvantne čestice odbija od nogu Danaca i Nizozemaca, sve dok je nizozemski kvantni fizičar Frank Close Rijkaard neukroti u zagonetki odsutne antimaterije.
ČIJA MAJKA ĆE PLESTI?
2-2, Danci i gospodo, igrat će se produžeci. Tamo se nije dogodilo bogznašto, umor i važnost utakmice sputali su aktere. Izvodit će se penali, tko će imati više sreće, čija majka će, kako se ono kaže, zadnja plesti nakon što se lopta u golu smjesti? Prvih nekoliko izvođača s obje strane nepogrešivo cilja, a onda se na kreču pojavi i sam Nepogrešivi – Marco van Basten, Labud iz Utrechta. Legenda kaže da je posljednji put pogriješio dok je Nizozemska još bila Visokozemska, tamo negdje za vrijeme Pangee. Uzima ogromni zalet, kreće iz
predgrađa Eindhovena, pa nakon tri dana i četiri noći ujaše u Goteborg i opali projektil prema plavokosom golmanu Manchester Uniteda. Schmeichel je hladan poput siječnja u Yakutsku, čita van Bastena kao djeca Junake Pavlove ulice, i Danska je u prednosti.
Bolesnicima u Kopenhagenu zdravstveno stanje se instant poboljšalo, iako su doktori danas otkazali sve kemoterapije. Mala Line očiju punih suza radosnica isčekuje dolazak danskog reprezentativca s brojem 18, inače u slobodno vrijeme njezinog oca, na megdan s van Breukelenom. Dok prilazi bijeloj točki, Kima Vilforta bombardiraju misli – šta ti je život, jučer jesi, danas nisi, rodi ti se dijete, onda oboli, Danska je odavno ispala od Jugoslavije, a evo je sada na 11 metara od velikog finala i najvećeg uspjeha u povijesti – kako bi ono rekli veliki filozofi i britanski fizičari? - zašto je uopće nešto, zagonetka nije toliko u tome zašto je Jugoslavija nestala koliko u tome zašto je Danska preživjela?
Da, zašto je uopće nizozemski vratar pomislio da bi mogao obraniti penal Kimu Vilfortu? Ludnica je na stadionu Ullevi u Goteborgu, ali na i na Odjelu radiologije u Kopenhagenu – pacijenti bacaju infuziju iz vena, doktori hitaju WC papir kroz prozor, grle se mama i kćer Vilfort, čak i Michael Laudrup tamo na plaži Marbelle okreće turu suigračima iz Barcelone Hristu Stoichkovu i Pepu Guardioli, a uspjehu danskih turista na Euro ekskurziji u Švedskoj vesele se i hrvatske, te srpske postrojbe, iako su oni zajedno trebali navijati u Malmou i Stockholmu, a ne međusobno ratovati na prvoj linije fronte. Jedino tko nema vremena za slavlje je slavljenik - Kim Vilfort. On se nije ni otuširao, evo ga već u autu, hita opet prema bolnici. Veliko finale u Goteborgu, 26. lipnja 1992., protivnik aktualni svjetski prvak Njemačka. Samo nekoliko mjeseci ranije veliki britanski filozof i fizičar Gary Lineker podario je svijetu Opću teoriju nogometne relativnosti – Nogomet je igra u kojoj sudjeluje 22 igrača, a na kraju uvijek pobijedi Njemačka! Odmah u uvodu znanstvene analize Lineker je naveo nevjerojatan podatak – Elf je zadnji put na jedanaesterce izgubio još tamo 1976. godine, ali čak ni to mu se ne smatra za poraz, jer ono što je Panenka na toj utakmici učinio ne dolazi sa ovog svijeta, pa strašnu Njemačku, logički gledajući, po ovozemaljskim pravilima nitko nije svladao još od Winstona Churchilla i Drugog svjetskog rata. Drugim riječima, čak i ako Danska izdrži 120 minuta bez poraza neminovno će izgubiti na penale.
Pedantni švicarski sudac Bruno Galler izvodi momčadi na teren točno u 20 i 13 po srednjoeuropskom vremenu. Pazite sastav Nijemaca, serem Lidl bokserice dok ovo pišem – Illgner, Reuter, Brehme, Kohler, Buchwald, Helmer, Hassler, Effen-
Veliko finale u Goteborgu, 26. lipnja 1992., protivnik aktualni
svjetski prvak
Njemačka. Samo
nekoliko mjeseci
ranije veliki
britanski filozof
i fizičar Gary
Lineker podario
je svijetu Opću
teoriju nogometne
relativnosti –
Nogomet je igra u
kojoj sudjeluje 22
igrača, a na kraju
uvijek pobijedi
Njemačka!
berg, Sammer, Riedle i Klinsmann. Još im nedostaje veliki Lothar Matthaus, a na klupi je, vjerovali ili ne, Andreas Moller. Na drugoj strani travnjaka reprezentacija Danske ulazi sa samo desetoricom. Švicarac ih pita znaju li oni uopće nogometna pravila, da nastupa 11 igrača, bar dok on nekoga ne isključi, ali oni se ne uzbuđuju, znaju da će Kim Vilfort svaki trenutak uletjeti drito iz auta na travnjak Ullevija i zauzeti mjesto u veznom redu. Evo ga, taman dolijeće, bez treninga, bez taktičke analize, samo sa jednim ciljem – ako je ikako moguće natjerati smrtno bolesne na još jednu vježbu mišića lica - takozvana smijalica.
Utakmica tek što je počela, a Guido Buchwald odmah ispaljuje V2 raketu prema obalama Petera Schmeichela. Danska protuzračna obrana ipak uspijeva nekako neutralizirati njemački Blitzkrieg. Igra se 18. minuta kada Povlsen pokušava učiniti štetu na desnom krilu njemačke avijacije, ali odnekud dolijeće presretač Jurgen Koller i uzima mu loptu - kao Plenković firmama porez na dohodakpotom je daje Andreasu Brehmeu, tu je ipak najsigurnija, ali jedan Danac mu ulijeće u koljena i obara ga na švedsko tlo, ali švicarski sudac je nijem –danski komentator pjeva: Dodirni mi kolena, to bi baš volela - Adidasica se odbija opet do Povlsena koji vidi natrčalog Jensena, a ovaj mu viče – „obuci kopačke, dodaj mi jastuče“ – a Danac s brojem devet na leđima mu odgovara – „znamo se skoro već deset dana, evo ti loptu i ključ od stana“ –buuuuuuummmm – Etrusco Unico pozvonio je na Illgnerov parlafon…
Šta da vam kažem? Jastuče je u rašljama, na svježe vodstvo Danske miriše dan.
Međutim, problem je što je ranjena Njemačka najopasnija Njemačka. Samo se onomad sjetite kad ju je mađarska Laka konjica ranila u grupnoj fazi
Svjetskog prvenstva s osam komada, a ovi joj se osvetili u finalu. Jedan centaršut s ruba Svemira pada u danski kazneni prostor gdje ga dočekuje Jurgen Klinsmann – dere se njemački komentator: Klin se Klinsijem izbija - pa glavom odapne prema spoju stative i prečke. Očajna kućanica Peter Schmeichel, iako je cijeli dan pospremala otpatke u svom šesnaestmetarskom dvorištu, još uvijek nije umorna – stavlja Domestos na rukavice, pa očisti i tetanus s Klinsmannovog projektila. I dalje Danska vodi, ali igra se i dalje na njenoj polovici terena. Ipak, jedna lopta izgubila je GPS vezu s njemačkim veznim igračima, pa se nekako otkotrljala do Kima Vilforta koji desnicom zamahuje kao da je kraj njega sam Heinrich Himmler, a ne Thomas Helmer, ovaj prolijeće u prazno kao siromašni udvarač na audiciji za ženidbenog druga Maje Šuput, a dobri naš Kim, u skladu sa skandinavskim političkim uvjerenjima, prebaci ju potom na ljevicu, pa je ćušne u bližu stativu Illgnerovog gola, odakle se ona sporo i polako, poput ljenjivca na heroinu, prebaci preko gol linije za nedostižnih 2-0 Danske.
Mama podiže Linu u naručje, da, da, ovo je java, nije plod vica, rade joj mišića lica – u bolnici u Kopenhagenu totalna je smijalica – tata je srušio Linekerov poučak – Nogomet je igra u kojoj sudjeluje 22 igrača, a na kraju je Danska prvak Europe, iako se uopće nije kvalificirala na završno natjecanje. Kim Vilfort uredno je primio zlatnu medalju, pa se tko zna po koji put ukrcao u svoj automobil krenuvši prema bolnici. Čekaj malo, prolazile su mu teške misli kroz glavu kao teške droge kroz rotterdamsku luku, ako smo mi pobijedili nepobjedivu Njemačku, zašto Line ne bi pobijedila nepobjedivu leukemiju?
Ne znamo, dobri moj Kime, ne znamo zašto je uopće nešto? Zagonetka nije toliko u tome zašto je Danska pobijedila koliko u tome zašto Line ne bi preživjela?
Samo nekoliko tjedana nakon epskog pohoda danske reprezentacije kćer Kima Vilforta je preminula. Danski turisti, inače u slobodno vrijeme prvaci Europe u nogometu, ponovno su se okupili sa godišnjih odmora, čak je i Michael Laudrup došao. Jedan se čak zakleo da je iz daljine vidio Garyja Linekera, ali nije bilo mobitela i kamera da potvrde. Svećenik je bio pod velikom tremom, vodio je na hiljade sprovoda, ali ovaj je bio posebno težak. Kao da izvodi odlučujući penal u polufinalu Eura.
Trgnuo je jednu ljutu, pa se uputio ka lijesu. Stao je na udaljenosti od 11 metara, pa podignuo ruke u zrak pomalo se bojeći onoga što će reći.
-Život je igra u kojoj sudjeluju biljke, životinje i ljudi, a na kraju uvijek pobijedi… - zastao je na trenutak stari danski svećenik.
U to je odnekud zacvrkutala ptica i Kimu Vilfortu probudila mišiće lica.
petak, 12. svibnja 2023. Dubrovački dnevniK
Od porinuća je promijenila osam imena i devet vlasnika te je i dalje rado viđen gost u gradu
U ‘70-ima, nakon smrti supruge, Embiricos je ostavio jahtu na svom obiteljskom otoku Petalioli u Grčkoj gdje je kasnije na vezu propadala
TALITHA G je jedna od najljepših jahti na svijetu, a posjetila nas je više puta pod raznim imenima. Dijelom godine jahta plovi za svoga vlasnika Mark Gettya i njegovu obitelj te za njegove bliže prijatelje, međutim ona se daje i u najam za bogatije putnike.
Godine 2005. nas je posjetila u najmu pozna-
tog filmskog redatelja Stevena Spielberga, a na dvije fotografije se može vidjeti jahta vezana uz rivu luke Gruž. Bilo je još puno poznatih javnih osoba na jahti kao što su Tom Cruise, Francis Ford Coppola, neki od članova britanske kraljevske obitelji i mnogi drugi.
Danas jahta nosi ime TALITHA, po krmi vije za-
Godine 2005. nas je posjetila u najmu poznatog filmskog redatelja Stevena Spielberga, a na dvije fotografije se može vidjeti jahta vezana uz rivu luke Gruž. Bilo je još puno poznatih javnih osoba na jahti kao što su Tom Cruise, Francis Ford Coppola, neki od članova britanske kraljevske obitelji i mnogi drugi
stavu Ujedinjenog Kraljevstva, a luka upisa joj je Southampton.
ZANIMLJIVA IMENA
U njemačkom brodogradilištu Krupp Germaniawerft u Kilu položena je 12. travnja 1929. godine kobilica za novogradnju broj 513. Ime joj je bilo REVELER, a građena je za poslovnog čovjeka Russella A. Algera Jr., predsjednika uprave Packard Motor Car Company. Iako je jahta porinuta u more, ona nije završena zbog smrti vlasnika te je stavljena u raspremu u brodogradilištu Camper & Nicholson u Gosportu u Hampsireu.
Godine 1931. ju je kupio Charles E.F. McCann, zet osnivača Woolworths trgovina, Franka Win-
fielda Woolwortha za 375000 američkih dolara te su završni radovi i opremanje jahte ubrzo završeni. Jahta REVELER za novog vlasnika mijenja ime u CHALENA tj. ime se sastoji od prva tri početna slova imena vlasnika (Charles) i četiri slova supruginog imena (Helena). Jahta je bila stacionirana u jahting klubu Glen Cove u New Yorku.
Imala je 1045 bruto registarskih tona s ukupnom duljinom od 68, 88 i širinom 10, 39 metara. Pokretala su je dva dizelska motora, također proizvođača Krupp, s ukupno 2200 konjskih snaga koja su je preko dvije propele pokretala brzinom od 15, 5 čvorova. Imala je samo jednu ciminjeru nešto višu i tanju od kasnije dvije koje su bile dosta niže, a koje su joj postavljene tek pod imenom TALITA G. Jahta je 1939. godine prodana Leonu Mandelu, vlasniku robne kuće Mandel Brothers u Chicagu. Iako joj je matična luka bila Chicago njome su pod novim imenom CAROLA plovili do Gvatemale, pa i do otočja Galapagos u Tihom oceanu. Dana 23. siječnja 1942. CAROLU je kupila mornarica SAD -a te je preuredila za ratne potrebe kao patrolnu topovnjaču imena BEAUMONT i oznake PG-60. Nakon preinake koju je izvršila tvrtka Gibbs Gas Engine Company u Jack-
petak, 12. svibnja 2023. Dubrovački dnevniK 34 Priče o moru i brodovima
sonvilleu na Floridi, USS BEAUMONT je 2. kolovoza 1942. godine, pod zapovjedništvom John
M. Cox, Jr., isplovio iz Key Westa preko Panamskog kanala te je stigao u svoju novu bazu Peral Harbour na Havajima. Dodijeljena je havajskoj mornaričkoj floti kao meteorološki brod za podršku pacifičkoj floti. BEAUMONT je prikupljao vrijedne meteorološke podatke na području Tihog oceana između baza Oahuu i otoka Midway. Nakon završetka rata 2. rujna 1945., BEAUMONT je nastavio davati vremenske podatke prognostičarima, ali je 5. studenoga konačno napustio Pearl Harbor te je otplovio za San Francisco gdje je otpisan iz vojne službe 19. veljače 1946.
U SJEĆANJE NA SUPRUGU
U veljači 1947. USS BEAUMONT je kupio Norman
B. Woolworth, čiji je otac Frederick Woolworth osnovao britansku podružnicu, F.W. Woolworth & Co. Limited, te je preimenovan u ELPETAL i stavljen u vlasništvo Elpetal Inc. iz New Yorka. ELPETAL je odmah preuređen u jahtu te su skinuta sva ratna obilježja i svo naoružanje. Nastavio je ploviti za užitak novog vlasnika. Godine 1957. ELPETAL je prodan grčkom brodovlasniku Marisu Embiricosu te jahta nastavlja plo-
viti s istim imenom, a uknjižena je na Concordia Navigation Company s lukom upisa Monrovija u Liberiji. U ‘70-ima, nakon smrti supruge, Embiricos je ostavio jahtu na svom obiteljskom otoku Petalioli u Grčkoj gdje je kasnije na vezu propadala.
Australsko-britanski glazbeni poduzetnik i filmski producent Robert Stigwood kupio ju je u kolovozu 1983. godine. Poslao je na Maltu na popravak koji je trajao osam mjeseci, što je uključivalo i restauraciju pramca. Ponovo je zaplovila pod imenom JEZEBEL te je od 1984. godine plovila širom svijeta. Kasnije je jahta ponovno u Lisabonu u Portugalu stavljena u raspremu zbog mehaničkih problema. Prodana je 1993. godine Johnu Paulu Gettyu Jr. koji je preimenovao u TALITHA G, u znak sjećanja na drugu suprugu. Jahta je bila na trogodišnjem popravku od 1991. do 1994. godnine kada joj je postavljena druga ciminjera koja joj je dala karakterističan izgled koji plijeni poglede ljubitelja brodova i jahti širom svih luka svijeta. Od smrti Johna Paula Gettya Jr. 2008. godine, jahta je dobila ime TALITHA te je i danas u vlasništvu njegova sina Marka Gettya. Jahta je od porinuća promijenila osam imena i devet vlasnika te je i dalje rado viđen gost Dubrovnika.
Prodana je 1993. godine Johnu Paulu Gettyu Jr. koji je preimenovao u TALITHA G, u znak sjećanja na drugu suprugu. Jahta je bila na trogodišnjem popravku od 1991. do 1994. godnine kada joj je postavljena druga ciminjera koja joj je dala karakterističan izgled koji plijeni poglede ljubitelja brodova i jahti širom svih luka svijeta
CARITAS
U spomen na pok.Maju Marušić Nataša i Tonko Karaman prilažu 40 €. Samo dijeljenjem, naša Ljubav postaje djelotvorna! Hvala od srca na vašim darovima za pomoć Caritasovim programima te u spomen na drage pokojne.
Tekst za objavu molimo slati na: karitativni.rad.caritas@db.hr
Sve info na: https://caritas.db.hr
IBAN: HR8024070001100367971 OTP banka
UDRUGU SLIJEPIH DAROVALI SU: U spomen na dragog prijatelja Feliksa Kamić, prilaže 40€ obitelj Frana Nalbani. Udruga najtoplije zahvaljuje darovateljima.
Žiro račun za uplatu: IBAN HR502407000-1100021348
UDRUZI ZA DOWN SINDROM DUBROVAČKO-NERETVANSKE ŽUPANIJE DONIRAJU
U spomen na pok Luka Đovića, Igor Šl-
humanitarni prilozi
jaka udruzi donira 100,00 eura
UMJESTO CVIJEĆA ZA POKOJNE: RAZREDNICU gđu MARIJU POKOVIĆ I ŠKOLSKE KOLEGICE
DUBU, NILU I JASENKU - generacija IV/a Ekonomske škole 70/71
Goge, Vesna F., Dedovica, Marina, Neve, Jele, Neda, Vesna P., Kaća, Smiljana, Stanka, Đina, Nada i Ines udruzi doniraju 280 eura
Pokoj im vječni i počivale u miru
Mole se darovatelji koji svoje priloge uplaćuju na žiro-račun Udruge
IBAN HR9823400091110343594 kod
Privredne banke d.d. da dostave tekst uplate na mob: 0914753582 ili putem maila downdnz@gmail.com
Roditelji, djeca i mladi naše Udruge iskreno zahvaljuju svim darivateljima!
Udruga za Down sindrom Dubrovačko-neretvanske županije
Iva Vojnovića 31, 20 000 Dubrovnik
DJEČJEM DOMU MASLINA
DUBROVNIK DAROVALI SU:
- Obitelji Muhoberac i Šarić, umjesto
PROČITAJTE! MOŽDA DONESETE VAŽNU ODLUKU!
vijenca za pok. Mariju Barbarić prilažu 40 €.
Djeca i djelatnici zahvaljuju darovateljima!
Mole se darovatelji koji svoje priloge uplaćuju na žiro-račun Doma IBAN broj:HR8223900011100019232 da dostave tekst uplate na/fax:312 218 ili na mail: dom.maslina@outlook.com
DVA SKALINA
U spomen na pok. Niku Sjekavica, umjesto vijenca 60 € prilažu Marija i Goran Gabrieri;
U spomen na našeg voljenog Slavka Bačića, umjesto cvijeća 50 € prilažu obitelji Njavro i Banić; Iskrena sućut obiteljima i prijateljima preminulih.
Djeca i roditelji od srca se zahvaljuju na donacijama.
IBAN: HR7924070001100305036
Tekst za objavu molimo slati na: dva.skalina@du.t-com.hr
ili zvati na:Mob: 095/368-9227 ( radnim danom od 9:00 – 17:00)
Terapija kisikom jedan je od najmoćnijih i 100% prirodnih načina za smanjenje upale, ubrzanje zacjeljivanja rana i optimizaciju tjelesnih i mentalnih performansi.
Tretmani udisanja čistog kisika pod povišenim tlakom u barokomori imaju brojne dokazane benefite na opće zdravlje organizma:
• U prisustvu kisika pojačava se imuni odgovor stanica
• Difuzno je povećana razina kisika u stani cama na račun fizički otopljenog kisika u plazmi
• Uvećana je opća obrambena sposobnost organizma
• Poboljšano je djelovanje pojedinih lijeko va
• Povoljan je utjecaj na jačanje imuniteta
• Snažan je antiedematozni učinak u tkivima
• Povećana je razina antioksidacijske obrane organizma
• Poboljšano je stanje organizma tijekom i poslije radioterapije
• Ometeno je stvaranje toksičnih metabolita u organizmu
• Jedina poznata terapija za otklanjanje i(li) skraćivanje post Covid sindroma
INFORMIRAJTE SE O NEVJEROJATNOJ
MOĆI TRETMANA U BAROKOMORI NA OPĆE ZDRAVLJE ORGANIZMA!
Pratite nas na našoj web, Facebook i Instagram stranici! POLIKLINIKA MARIN MED
Tel: +385 (0)20 400 500
+385(0)20 400 505
Poliklinika Marin Med
dr.Ante Starčevića 45
Dubrovnik
www. marin-med.com
email: info@marin-med.com
Na prodaju Citroen C4 Picasso 2015 godište. Auto je očuvano i održavano.Auto je prešlo 170013 km. Na autu su napravljeni i veliki i mali servisi znači zupčasti, vodena, vanjsko remenje i natezači, svi filteri i ulje na 160383km.Auto je registrirano do kraja 5mj/ 2023god.Za sve informacije stojim na raspolaganju na kontakt broj 0959033266.
Prodajem automobil Megan Coupe, prešao 67 tisuća kilometara, 1998. godište, u metalik plavoj boji, u voznom stanju, s osiguranjem do 1/2024. Cijena: 1100 eura. Kontakt: 091/5672683
Volkswagen kombi P3 1990 godište. 8+1 putnika. Cijena po dogovoru 098 95 95 949
Prodaje se Peugeot 207, 2006. god., dizel 66kw, solidno očuvan, registriran do 8/2023. 2800 EUR. Mob. 099 5755 331
Hitno prodajem očuvanu Opel astru 1,4 - benzin za 1.000 eura 091 583 4481
Renault Scenic Privilege 1,9 dci Rx4, Disel Euro III, 75 kW, 2002g., 170.000 km (motor 155.000 km), pogon na sva četiri, boja zelena sa efektom, kožnata sjedala, dva krovna prozora, prednji i bočni sigurnosni jastuci, maglenke, automatska klima, integrirani radio, kuka za prikolicu, krovna kutija, Al-felge, cjelogodišnje gume, reg. studeni 2023g. cijena 4000 €, detaljno na: https://www.njuskalo.hr/auti/renault-scenic-rx4-1.9-dcioglas-40396631. Tel. 099 5044 672
IZNAJMLJIVANJE
Potražujem manje komforan
smještaj u gradu i okolici u za-
mjenu za održavanje, plaćanje režija. m 0916143946
Iznajmljujem jednosoban stan. Duže vrijeme. Gorica sv. Vlaha. 098 833 628.
Prodaja / KUPNJA
NEKRETNINA
Prodaje se građevinsko zemlji-
šte u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545
Prodajem kuću u Rožatu. Cijena 190 000 eura. Kontakt 099/642-8623
Prodajem stan u Lapadu u stambenoj zgradi Mercedes (smeđa zgrada), površine 64,8 kvadratnih metara, s parkirališnim mjestom i šupom u podrumskom dijelu. Stan ima dvije spavaće sobe, dnevni boravak, odvojenu kuhinju, kupaonicu i lijep pogled. Smješten je u zgradi koja ima novu fasadu, novi lift i video nadzor. Cijena: 279 000 eura. Zvati na broj: 092/337-5466 ili pisati na mail: dalmates@gmail.com
Prodaje se stan (Cavtat-Mečajac) površine 85 m2 u obitelj-
skoj kući-prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.
Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946
Oranica u Konavlima, 4 175 kvadratnih metara, put do parcele 50 metara, struja, voda i telefon, 13 eura po metru kvadratnom. Mob: 091/160-1894
Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476
Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476
Prodaje se građevinsko zemljište u Župi Dubrovačkoj – Lazine. Zemljište se sastoji od 3 spojene parcele i ima 984m2. Cijena 125000 eura. Mob: 098 9824 076
Mandaljena, simpatičan stan s parkirnim mjestom 72 m2 –219.000 € - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 466 2211
Zaton Doli, građevinsko zemljište s pogledom na malostonski zaljev – 2298 m2 – 298.900 € - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 466 2211
Šipanska Luka, u prodaji imamo stare kamene kuće za obnovu i nekoliko poljoprivrednih zemljišta u okolini - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik. Mob. 098 676 009
Čibača, dvosobni stan/apartman u novogradnji blizu škole – 62,50 m2 – 187.500 €, An-
gelus nekretnine – Ured Dubrovnik, 095 466 2211
Upravo renoviran trosoban stan na Pločama s vrhunskim pogledom - 92 m2 – 525.000 € - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik. Mob. 098 676 009 Gruž, trosobni stan, 70 m2, za adaptaciju, blizu škole189.000 €. Angelus nekretnine - ured Dubrovnik - 098 676 009
Za poznatog kupca tražimo manji studio apartman ili sobu s banjom u staroj gradskoj jezgri. Kontakt: Angelus nekretnine, Vukovarska 17 - 098 676 009
Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076.
RAZNO
Prodajem agriju 506 u odličnom stanju, bingov original zapakiran karburator i tri demižane po 50l. Mob 098 728 553
Kupaonsko LED ogledalo kvadratično zaobljenih vrhova nikad upotrebljeno prodajem zbog selidbe.Upit na 095 5087313
Prodajem suncobran, nov, veliki, 4×4m, visparasols, jednobojan, bez natpisa. 200 EUR (novi je 300 EUR). 0958167326
Prodajem veliki broj znački. Najviše iz bivše države. 095 793 8522.
osobni odnosi
Muškarac 52 godine traži žensku osobu od 40 do 50 godina za prijateljstvo i druženje. Isključivo zvati na Whatsapp. Kontakt: 097 638 2802
USLUGE RAZNO
Traži se osoba za čišćenje apartmana. Radno vrijeme od 10 do 15 sati. Placa 1000 eura. Javiti se na 091 155 04 52
Uređujem okućnice, vrtove, đardine, irezivanje agruma živih ograda, košnja trave mob. 0916143946
Vršimo sve usluge kombi prijevoza. Dostave, selidbe, čišćenja stambenih prostora i šupa. Odvoz glomaznog otpada i svih materijala. 098 765 757
Orezujem masline, agrume, zivu ogradu,uređivanje okucnica, vrtova , đardina kosnja trave, pilanje, kalemljenje mob
0916143946
Obavljamo kvalitetno sve keramicarske i gipsarske radove. Mob:098 9721 753,
KAMENOKLESAR- Izrada grobnica,spomenika,nadgrobne vaze - kamenice,nadgrobne knjige, brončana galanterija,slike od porculana,klesanje slova na
spomeniku,klupice,skalini,kolone, kamene ograde, dostava i montaža kamena. Mob: 091 7285208.
Uredujem okućnice, vrtove, đardine, orezivanje maslina, agruma, zivi ograda, navrtanje, sadnja , kosnja teave i sl m 0916143946
Zaštita od sunca, izrada vanjskih roleta, komarica, rolo zavjesa, trakastih zavjesa, žaluzina, servis istih, sve inf.na 0911472794, Mokošica.
Izrada unikatnih lampi ili nekih drugih kreativnih rješenja za kuću.. Popravak i restauriracija starih lustera, sve po želji i dogovoru.. Obnavljanje starog namještaja. 0977509060
Meštar sa iskustvom pruža usluge sitnih popravaka, montaža-demontaža -prepravaka , tj. Svega onoga u kućanstvu što ne možete ili nemate vremena učiniti sami. Usluge : za-
mjena brava-rasvjetnih tijela -utičnica -bojlera -vodokotlića - sanitarija... Mob.098 7654 60
Vršimo kompletnu adaptaciju kupaonica i kuhinja. Izmjena dotrajalih vodoinstalacija, elektroinstalacija, građevinskih radova, odvoz šuta. Mob. 095 921 8664
- LJEKARNA”GRUŽ “ od 08.05. do 14.05.
- LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 15.05. do 21.05.
JULIJANA VULINOVIĆ – ZLATAN (1960)
ANA RATKOVIĆ (1949)
MARIJA BANOVAC (1930)
MIŠKO LAZAREVIĆ (1952)
ANE KRISTOVIĆ (1934)
ANKICA ČEOVIĆ (1950)
JELA BENIĆ (1940)
TEREZIJA VULEŠA (1938)
ANE ŠIMUNOVIĆ (1945)
NAMIK BAKŠIĆ (1943)
DANIJELA LABAŠ (1961)
MARIJA KNAUS (1934)
IVICA PERIĆ (1961)
KATE RAČIĆ (1958)
PASKO DUBELJ (1945)
IVAN KALINIĆ (1939)