Dubrovački dnevnik br. 144

zamjeram vozaču zbog kojega sam završio u kolicima, cilj mi je nastup na Paraolimpijadi’

CHELSEA –BRIGHTON

ĐURAŠ

Uvodnik

Nakladnik Dubrovački dnevnik j.d.o.o.

Kardinala Stepinca 52

Dubrovnik oib 84019117288

Glavna urednica

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik Maro Marušić

Redakcija

Aida Čakić

Nikša Klečak Petra Srebrović

020/642-462 redakcija@dubrovackidnevnik.hr

Fotograf Goran Mratinović

Željko Tutnjević

Kolumnisti Maro Marušić

Vjera Šuman

Ivo Batričević

Grafička priprema

Dario Kovač

Nene Mojaš (Festivus)

Dizajn Studio Hrvatin & Studio Mater

Marketing

Nikoleta Zec

020/642-460 099 493 6200 marketing@dubrovackidnevnik.hr

Mali oglasi oglasi@dubrovackidnevnik.hr

Tisak

Tiskara Zagreb

Neš’ ti razbijenog auta i ograde

Još kao dijete, sanjao je kako će jednog dana postati vatrogasac i braniti svoje selo i maslinike od vatre, koja guta sve što su njegov pape i susjedi sadili i gradili. I kad je došao trenutak za navuć’ toliko željenu uniformu, dobio je ponudu u obližnjoj marini za čišćenje jahti. Samo jedan dan posla na jahti donosi mu 250 eura. Postane li vatrogasac, mjesečna plaća će mu biti 700 eura. I što sad učiniti? Ženi se za mjesec dana, doći će i dijete, život mu se mijenja, sve je skupo. S tolikom plaćom ne može dobiti sufinanciran kredit APN – a. Što je odlučio? Nije teško pogoditi. Riskiranje života, težak i odgovoran posao za plaću od 700 eura ili? Vatrogasna zajednica ima puno takvih priča i pred sezonu požara koja dolazi nema dovoljno ljudi. Entuzijazam i ljubav za taj posao zamjenjuje bremenita realnost. I da, lijepo je vidjeti kad im je Zoki nekidan predao odlikovanja za njihov veliki doprinos u obrani života i imovine hrvatskih građana. Osim što imaju sve manje ljudi, po -

moć iz zraka još nije spremna. U godinu dana servisirana su samo tri kanadera. Sve je isto kao i lani. Ministar nije imao vremena baviti se organiziranjem i dovođenjem u red ZTC-a, jer je morao prikupljati papire za APN kredit, kako bi dobio svoje nove kvadrate. Ma, to je nevažno. Da su pravi, dovoljna nagrada bi im bila spoznaja koliko su života i imovine spasili od vatre, a ne cendrati i za većom plaćom, i za zračnom potporom.

Medicinske sestre i tehničari izlaze pred bolnice kako bi upozorili jednog drugog ministra kako im je plaća koju dobivaju za težak i odgovoran rad, sramotna. Već ih po hrvatskim bolnicama nedostaje nekoliko tisuća. Bježe u zemlje gdje poštuju njihov težak rad i plaće su im dovoljne za pristojan život, pristojan godišnji odmor, školovanje klinaca i uštedu za starost. I ne, ne rade prekovremeno kako bi to zaradili. Rade u sustavima koji poštuju rad i radnika, ne samo na Praznik rada, darujući im porciju graha. Srećom, predizbor-

Piše Vjera Šuman

na godina mogla bi im donijeti traženo. Budimo realni, traže samo deset posto na plaće koje su pedeset posto manje od onog što bi trebali za taj težak posao zarađivati. Ministar od aplikacija nudi im četiri posto. Pa će sad cijelu priču morati preuzeti Plenki i kao veliki spasitelj iskeširati traženih deset posto. Poslije će se cijeli taj performans s već riješenim liječnicima, isto s premalih 10 posto, kao i ovaj koji će se riješiti s ostalim medicinskim osobljem, nazvati reformom zdravstva. Kako drugačije? Zašto li onda doktori, od onih obiteljskih do pedijatara pa čak i kirurga, odlaze raditi na kruzere?

Pacijenti se ne trebaju brinuti. Ako zatrebaju neko skupo liječenje, operaciju kakva se radi samo vanka ili skupi lijek – zna se. Organizirat će građani humanitarne akcije i prikupiti i milijune eura, ako je potrebno. Takvi su, velika srca i uvijek pomažu. Zašto bi država onda na to trošila novac kad ima toliko potreba za novim uhljebima, skupim au -

tima, povlaštenim mirovinama, stanovima, večerama, putovanjima i namirivanjem ostalih htijenja najviših državnih dužnosnika i njihove rodbine i prijatelja? Svih onih koje smo sami birali. Kad alkoholizirani razbijaju automobile i rasturaju ograde i zidove, to je zato što su pod stresom i iscrpljeni od rada za naše dobro. Neš’ ti automobila i ograde! Koga briga? Ljudi su naše najveće dobro. Posebno oni naši, zna se! Odma’ je jasno! Birali smo najsposobnije. A to, brate mili, košta.

UGradu će ove godine upisati samo jedan razred medicinskih sestara jer nemaju dovoljno kapaciteta za više razreda. Nema ih dovoljno, kao ni kuhara, slastičara, konobara, krovopokrivača i majstora svih građevinskih struka, mesara i drugih traženih zanimanja, ali koga briga? Po već ustaljenoj recepturi, najviše će se upisati ekonomista koji nakon toga mogu direktno na burzu. Džabe poduzetnici govore kako zanimanja, koja naše školstvo proi -

zvodi, nisu adekvatna potrebama tržišta rada. Vlada lamentira o možebitnoj, jednom kad se steknu uvjeti, reformi obrazovnog sustava. Pomalo. Za sad se nešto eksperimentira s osnovnoškolcima na radost potplaćenih nastavnika.

Za to vrijeme ministar financija smislio je kako pred izbore svima povećati plaće. Smanjit će se davanja za mirovinsko. Umirovljenici nisu tema. Možda naiđe još neka opaka pandemija pa prepolovi broj umirovljenika i tako će oni preživjeli moći i dalje dobivati svoju crkavicu. Ako ne, nek o njima brinu djeca. Pa baš zato će im se povećati plaće za 15, 20, 30, nekima i stotinjak eura . Sve se radi kako bi našim dragim građanima bilo bolje. Ako im ne valja, nek idu vanka. Doći će Filipinci i Nepalci i opet će se nekako popuniti broj zaposlenih, i to za još manju plaću. Đe ćeš bolje? Nek vas sve to previše ne nervira. Baš je onako kako je govorio Krleža: „Nigdar ni tak bilo, da ni nekak bilo!“ Eto vas.

Ilegalni bukeri od Pila

čine seoski vašar, i ove godine love u mutnom

Ekipa Dubrovačkog dnevnika prošetala je po Pilama i Gradu i premda sezona još nije ni krenula, kršenje propisa itekako jest

Pile su prvi kontakt gosta s Gradom, prvo što će ugledati kad se iskrcaju iz taksija ili autobusa pred zidinama pa je onda iznimno važno da taj kontakt bude pozitivan. Važno je to i samim građanima, barem onima koji žele da njihov grad izgleda kao pristojno turističko mjesto, a ne seoski vašar.

Negdje na tom tragu, Grad Dubrovnik je još prije pandemije koronavirusa ukinuo mogućnost prodaje turističkih tura, izleta i ponuda za rekreaciju i zabavu na štandovima. Otada se bukeri, koji su time postali ‘ilegalni bukeri’, snalaze na sve moguće načine, a ni ova sezona nije iznimka.

VABE TURISTE IZ KOMBIJA I TAKSIJA

Ekipa Dubrovačkog dnevnika prošetala je po Pilama i Gradu i premda sezona još nije ni krenula, lov u mutnom itekako jest. Iako ih je proteklih godina bilo nešto više, i ove godine se na Pilama, na kojima se inače plaća zaustavljanje, mogu vidjeti različiti kombiji ispred kojih stoje djelatnici koji nude različite usluge. U prijevodu, vabe goste na ture i izlete, na javnoj površini i bez koncesije za svoju djelatnost, često stvarajući gužvu na platou, pa i onima koji plaćaju ka-

ko bi tu mogli iskrcati goste. Tako se mogu vidjeti taksi vozila koja se zaustavljaju i na kojima su nalijepljene različite ponude za ture i izlete. Tu su i kombi vozila u kojima sjede pojedine osobe koje u ruci drže natpise i daju do znanja kako nude različite usluge.

TU JE I ‘KULTNI’ NARANČASTI KIŠOBRAN

Noćni klub na Pilama mijenjao je ime više puta, a čini se kako je konstanta ekipa koja se pred njim svake sezone okuplja i nudi svoje turističke usluge. Radi se o osobama koje to rade vrlo suptilno, noseći kišobran na kojem je ispisano što oni nude. Obraćaju se turistima i nude im ture.

Ako ih netko pita što rade, možda će kazati kako im usred sunčanog dana treba kišobran. Vjerojatno jer im smeta sunce. Nositi kišobran i stajati na Pilama nije zabranjeno, pa i kada kiše nema na vidiku. No, ono što se može vidjeti jest kako ekipa nudi izlete gostima na javnoj površini, što je nedopušteno.

PRESREĆE TURISTE NA ZIDINAMA PA

IH ‘ODVODI’ U SUSJEDSTVO

Prilikom obilaska Pila, a što je svojevrsna sreća

Noćni klub na Pilama mijenjao je ime više puta, a čini se kako je konstanta ekipa koja se pred njim svake sezone okuplja i nudi svoje turističke usluge. Radi se o osobama koje to rade vrlo suptilno, noseći kišobran na kojem je ispisano što oni nude. Obraćaju se turistima i nude im ture

Piše Ivona Butjer Mratinović

petak, 5. svibnja 2023. Dubrovački dnevniK

Iako ih je proteklih godina bilo nešto više, i ove godine se na Pilama, na kojima se inače plaća zaustavljanje, mogu vidjeti različiti kombiji ispred kojih stoje djelatnici koji nude različite usluge. U prijevodu, vabe goste na ture i izlete, na javnoj površini i bez koncesije za svoju djelatnost, često stvarajući gužvu na platou, pa i onima koji plaćaju kako bi tu mogli iskrcati goste

u nesreći, može se vidjeti kako većina ilegalnih bukera nudi neke usluge i ture na dubrovačkom području. No, ima i onih koji goste koji su došli u Dubrovnik kako bi tu boravili, uživali, zabavljali se i u konačnici ostavljali svoj novac, nagovaraju da to rade negdje drugdje. Točnije u susjedstvu – BiH ili Crnoj Gori.

Tako se posljednjih tjedana na zidinama mogao vidjeti jedan gospar koji je činio upravo to. Gosti bi se uspeli skalinima na zidine i prvo što bi vidjeli bio bi on. Započeo bi razgovor s njima, a onda i nudio ture van Dubrovnika. Apsurdna je to situacija u kojoj netko koristi ljepotu i vrijednost jedne sredine kako bi joj otimao goste, činio štetu, ali i pokazao potpuno nepoštovanje prema sredini od koje zarađuje, kršeći njene propise. Kad smo po izlasku sa zidina upitali djelatnike Društva prijatelja dubrovačke starine o tom ‘bukeru’, bili su vidno iznenađeni. Kazali su kako nitko nema dozvolu prodavati svoje izlete na zidinama, a muškarac je vjerojatno na prevaru i ušao gore.

PILE KAO NAJVEĆI IZAZOV ZA UVOĐENJE REDA

Netko će kazati kako se radi o bezazlenim situacijama u kojima ti ljudi ‘samo zarađuju za svoj kruh’. No, ostaje pitanje poštovanja prema onome od čega se uzima i od čega se živi. Ako jedan grad koji zbog svoje ljepote i baštine osigurava egzistenciju tolikom broju ljudi koji u njemu žive, a i koji u njega dolaze zaraditi preko sezone, vjerojatno bi minimum pristojnosti bio poštovati tu ljepotu i baštinu. Ne nagrđivati je. Ne uzimati od nje što više i pošto-poto, a ne dajući ništa. Pa čak ni onaj minimum - poštovati pravila tog Grada i poštovati Grad.

Pile su i dalje ostale udarno mjesto za rješavanje problema gužve i uvođenja reda. Godinama se promišlja o adekvatnim rješenjima – kako osigurati prometne tokove, a sačuvati platan, kako omogućiti iskrcaj i zaustavljanje onima koji za to izdvajaju svoj novac, kako učiniti pristojnom recepciju Grada. Oni koji krše propise i stvaraju dodatnu pomutnju u tome nikako ne doprinose. Baš naprotiv.

Koje bi mjere poboljšale život Dubrovčanima, ali i njihovim posjetiteljima?

‘Biznise s apartmanima treba udariti po džepu’

Brojne europske i svjetske turističke destinacije muku muče s pronalaskom ravnoteže između turizma i svakodnevnog života lokalnog stanovništva. Obratili smo se dubrovačkim turističkim djelatnicima kako bismo ih pitali bi li Dubrovnik s nekim sličnim zabranama mogao unaprijediti kvalitetu domaćeg stanovništva, ali i posjetitelja

Prošli mjesec autonomna regija Južni Tirol na sjeveru Italije uvela je ograničenje na noćenja. Broj turista koji mogu prenoćiti više neće smjeti prelaziti broj posjeta iz 2019. godine, a zabranjeno je i otvaranje novih smještaja. Samo nekoliko dana nakon ovoga iz Italije stiže nova zabrana – piroteskni Portofino donio je pravilo o ograničavanju zadržavanja na pojedinim lokacijama, a europski mediji ovu odluku nazivaju zabranom selfieja. Turisti koji se ogluše na upozorenja bit će kažnjeni u iznosu od 275 eura.

Kako vidimo, brojne europske i svjetske turističke destinacije muku muče s pronalaskom ravnoteže između turizma i svakodnevnog života lokalnog stanovništva. Obratili smo se dubrovačkim turističkim djelatnicima kako bismo ih pitali bi li Dubrovnik s nekim sličnim zabranama mogao unaprijediti kvalitetu domaćeg stanovništva, ali i posjetitelja. Bivša ministrica turizma Pave Župan Rusković kaže kako je razne mjere odavno trebalo donijeti.

-Nažalost mi ne znamo učiti na tuđim greškama. Nama je turizam čista improvizacija, sve se događa samo od sebe, s ničim ne upravljamo. Mi smo davno trebali napraviti analizu u kojoj će biti navedeno - grad je toliki, ulice su tolike, smještaja je toliko, stanovništva, izletnika, kruzera i kako to sve pomiriti. Jedino što je jasno jest da ovakvu situaciju Dubrovnik ne može podnijeti. Davno se trebao uspostaviti gornji limit dolazaka koji se ne smije premašivati na obostrano za-

Piše Maro Marušić foto Grgo Jelavić/PIXSELL, Davor Višnjić/PIXSELL

dovoljstvo i turista i lokalnog stanovništva. Naravno, kojim točno mjerama osigurati održivi turizam nije jednostavno kazati bez iscrpne analize – naglašava nam Župan Rusković i dodaje – Problem je što mi odugovlačimo s donošenjem te studije, pa nam se brojke samo povećavaju, od apartmana nadalje. Mi stalno govorimo o elitnom turizmu, a povećanjem privatnog smještaja dobivamo upravo suprotno. Naravno, ima predivnih privatnih kapaciteta, ali u globalu je riječ o manje kvalitetnom smještaju. Godinama govorim kako su mjere nužne, sama sam sebi već dosadna, ali ništa se ne radi po tom pitanju, dapače, stvari idu prema gorem. Politika kasni za realnim životom, ne žele se nikome zamjeriti, nije samo riječ o nesposobnosti, nego i raznim kalkulacijama.

POTICANJE PODSTANARSKIH MJERA

Nino Dubretić se godinama bavi privatnim smještajem, te je svjestan kako je ovakva situacija neodrživa, jer cijene nekretnina le -

te u nebo, a stanova za dugoročni najam je jako malo.

-Zanimljiva je odluka Južnog Tirola. S jedne strane, turisti će baš sad možda željeti ići tamo, jer znaju kako gužve neće biti prevelike. S druge strane, tko kaže kako se novi apartmani neće izdavati na crno? Internetske stranice ni sada striktno ne traže kategorizaciju objekta. Venecija je imala sličnu zabranu, pa smo vidjeli kako su ljudi i dalje iznajmljivali na crno preko AirBNB-ja i drugih stranica. S gostima bi se nalazili na nekim drugim lokacijama, a ne ispred apartmana kako ih inspektori ne bi uhvatili – ističe Dubretić. On načelno nije za zabrane, nego bi se trebalo djelovati drugim mjerama.

-Slobodno tržište ne bi trebalo ograničavati zabranama, nikad to ne donese željene rezultate. HUP (Hrvatska udruga poduzetnika) trenutno lobira da se uvede porez na privatni smještaj od 10 posto na dohodak. Porez na iznajmljivanje sigurno bi smanjio broj apartmana i povećao one za dugoročni najam. Ko-

lokalnoj

veće ovlasti u rješavanju ovih problema, jer svaki grad ima svoje jedinstvene karakteristike.

Ono što vrijedi za Dubrovnik, nije isto u Splitu i Šibeniku i obratno.

Vidjet ćemo što će biti, sigurno će se dogoditi široke javne rasprave, pitanje je koliko

će politika stiskati ili puštati, ali ono što je sigurno jest to kako se ide u smjeru rješavanja problema s prekomjernim brojem apartmana“

Turistički gradovi diljem Europe donose mjere kojima ograničavaju broj turista

„U bližoj budućnosti Vlada planira dati

zajednici

„U zadnjih 30 godina broj stambenog fonda u Dubrovniku se udvostručio, a istovremeno je opao broj stanovnika za četiri tisuće, jer su se mnogi preselili u Župu i Konavle. To su egzaktne i zastrašujuće brojke koje najbolje pokazuju kako apartmani bujaju, a mlade obitelji ne mogu do stana“

je je rješenje? Ja osobno smatram kako, ako je cilj imati više smještaja za dugoročni najam, lokalna zajednicama mora ići mjerama usmjerenima na taj cilj. Primjerice, dati subvenciju najmodavcu, a ne najmoprimcu, recimo tisuću kuna. Nadalje, imati neki fond za obeštećenja imovine. Ako podstanar uništi namještaj ili bijelu tehniku da mu iz tog fonda lokalna zajednica nadoknadi trošak. Na ovaj način bi se dio iznajmljivača motiviralo da se okrenu dugoročnim najmovima, jer ionako se muče s pronalaskom čistač(ic)a, ako se sami tim ne bave. Recimo daju stan za 4 tisuće kuna, Grad ih još subvencionira s tisuću i plati im uništenje imovine. Siguran sam kako bi ovaj paket mjera brojne iznajmljivače okrenuo dugoročnom najmu. Također, mogu im se ponuditi još neke pogodnosti poput besplatnog Libertasovog pokaza, odlaska u kino… Jedino što bi se moglo zabraniti za iznajmljivanje turistima su eventualno apartmani koji se nalaze u suterenu i garažama – zaključuje Dubretić.

TEŽITI BALANSU

Turistički djelatnik koji je na javnoj funkciji, a želio je ostati anoniman, također kaže kako

je nužno donijeti neke mjere za suživot turizma i Dubrovčana.

-Ovo što je uveo Portofino mi se čini preradikalno, nisam za takve zabrane, ali nešto treba poduzeti. Turizam je blagoslov, ali i prokletstvo, tako da je važno težiti balansu. Dubrovnik je aviodestinacija, ne dolazi previše turista s automobilima, ali opet svaki koji dođe stvara gužvu. Stoga treba napraviti na istočnoj i zapadnoj strani grada dvije garaže gdje bi oni za 5 eura dnevno mogli ostaviti prijevozno sredstvo dok borave u Dubrovniku. Tako je primjerice u Monte Carlu. Ide se sada s tom idejom na Pobrežje i smatram kako je to jako dobro, jer će se promet u barem maloj mjeri rasteretiti. Naravno, s druge strane treba povećati i poboljšati javni prijevoz. Jednodnevne izletnike ne treba zabraniti, ali oni se ne moraju iskrcavati na Pilama, nego primjerice na Ilijinoj Glavici odakle im nije daleko prošetati. Kamp kućice mogu ići samo u Solitudo, nigdje drugo – govori nam ovaj turistički djelatnik.

Pitamo ga kakvu politiku donijeti u vezi apartmana.

-Innsbruck je već prije nekoliko godina donio odluku o ograničenju broja restorana. Ne može više od optimalnog broja. Nitko se nije bunio. Ja osobno nisam ni za, ni protiv, nije lako izbalansirati da sve strane bude zadovoljne. Opet, razumijem kako razne zemlje pokušavaju na ovaj ili onaj način riješiti probleme koji postoje. Netko će naginjati ovom rješenju, netko onom. Što se tiče apartmana, moje mišljenje je da ih treba jače kategorizirati. Što je apartman u domaćinstvu koji pridonosi kućnom budžetu, a što je biznis s apartmanima kakav primjerice imamo u Lapadskim dvorima. Ove koji pomažu kućnom budžetu treba manje oporezivati, a ove biznise s apartmanima znatno jače, jer su oni, na kraju krajeva, nelojalna konkurencija hotelima. Kako god, tržište apartmana u Dubrovniku treba urediti. U zadnjih 30 godina broj stambenog fonda u Dubrovniku se udvostručio, a istovremeno je opao broj stanovnika za četiri tisuće, jer su se mnogi preselili u Župu i Konavle. To su egzaktne i zastrašujuće brojke koje najbolje pokazuju kako apartmani bujaju, a mlade obitelji ne mogu do stana. Onaj tko ima, ima još više, a onaj tko nema, nažalost, nikad neće ni imati – zaključuje turistički djelatnik.

Još jednog turističkog djelatnika koji je na javnoj funkciji i koji je isto tako želio ostati anoniman, zamolili smo za komentar. On nam je otkrio što se šuška po resornim ministarstvima.

Pave Župan Rusković: ‘Ovakvu situaciju s turistima Dubrovnik ne može podnijeti, davno je trebalo donijeti mjere’

treba urediti na neki način, a to je, jasno, stvar politike. Prema mojim informacijama, u krugovima Ministarstva

USKORO BI SE MOGAO DONIJETI

POREZ NA NEKRETNINE

-Činjenica jest kako tržište apartmana treba urediti na neki način, a to je, jasno, stvar politike. Prema mojim informacijama, u krugovima Ministarstva se govori o uvođenju poreza na nekretnine tamo negdje 2025. godine. To je u skladu sa smjernicama EU koja pokušava riješiti ovaj gorući problem na razini čitave Unije ograničavanjem privatnog turističkog smještaja. Vidimo po primjeru Barcelone i nekih drugih gradova kako se već ide u tom smjeru. Također u bližoj budućnosti Vlada planira dati lokalnoj zajednici veće ovlasti u rješavanju ovih problema, jer svaki grad ima svoje jedinstvene karakteristike. Ono što vrijedi za Dubrovnik, nije isto u Splitu i Šibeniku i obratno. Vidjet ćemo što će biti, sigurno će se dogoditi široke javne rasprave, pitanje je koliko će politika stiskati ili puštati, ali ono što je sigurno jest to kako se ide u smjeru rješavanja problema s prekomjernim brojem apartmana i nemogućnošću domaćeg stanovništva za pronalazak nekretnina za stanovanje –govori nam turistički stručnjak upućen u šuškanja vladajućih.

Problem postoji, toga su svi svjesni, ali odugovlače s rješavanjem. Politika se boji gubitka izbora ako privatni iznajmljivači budu negodovali. No brojne lokacije su odavno krenu -

le u rješavanje problema. Venecija, Barcelona, Palma de Mallorca, Pariz…, svi oni su donijeli različite mjere kojima se ograničava broj apartmana. Sada je tim putem krenuo i Južni Tirol, a u Portugalu se zadnjih mjeseci vode ogromne debate. Premijer Antonio Costa je odlučio ograničiti broj apartmana u Portugalu, odnosno zabraniti novima oglašavanje na internetu, a istovremeno će država prazne stanove i kuće unajmiti, te ih poslije iznajmiti građanima. Čitav paket mjera koji bi ove godine trebao stupiti na snagu vrijedan je 900 milijuna eura. Prošle godine je više od 50 posto portugalskih radnika zarađivalo manje od 1000 eura mjesečno, a samo u Lisabonu stanarine su skočile 37 posto u 2022. No, i kod nas već postoje slične inicijative. Makarski gradonačelnik Zoran Paunović nedavno je rekao kako planiraju zabraniti iznajmljivanje apartmana u stambenim zgradama kako bi lokalno stanovništvo lakše moglo unajmiti stan. Da zaključimo priču – još uvijek na razini Europske unije nije ništa konkretno doneseno po pitanju rješavanja apartmana i problema stanovanja. No ide se u tom smjeru. Vjerojatno će EU donijeti neke smjernice, a onda će na lokalnoj samoupravi biti da donese najbolje moguće mjere za svoju sredinu. Naravno, nitko sada ne zna kako će sve skupa točno izgledati.

Nino Dubretić: ‘Smatram kako ako je cilj imati više smještaja za dugoročni najam i kako lokalna zajednica mora ići mjerama usmjerenima na taj cilj’

„Činjenica jest kako tržište apartmana

se govori o uvođenju poreza na nekretnine tamo negdje 2025. godine. To je u skladu sa smjernicama

EU koja pokušava riješiti ovaj gorući problem na razini čitave Unije ograničavanjem privatnog turističkog smještaja“

PROSVJED MEDICINSKIH SESTARA, TEHNIČARA I NEMEDICINSKOG OSOBLJA:

radimo puno i želimo raditi, ali hoćemo da se to cijeni! “

Prosvjed medicinskih sestara, tehničara i nezdravstvenog osoblja pod motom ‘I mi smo zdravstvo’ održan je u srijedu pred četiri hrvatske bolnice, među kojima je i Opća bolnica Dubrovnik. Na mirno okupljanje je stigao veliki broj medicinskih sestara, tehničara i nemedicinskog osoblja koje je tom prilikom zatražilo bolje uvjete. Obratio im se Ivan Večerin, predsjednik Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara i medicinskih tehničara Dubrovnik.

„Zdravstveni sustav u RH danas je suočen s brojnim problemima zbog alarmantnog nedostatka kako zdravstvenog, tako i nezdravstvenog osoblja. Zbog zapošljavanja neadekvatne radne snage, rezultat su potplaćenost i teški uvjeti rada te višegodišnje zanemarivanje potreba sustava, kao i nezainteresiranost vladajućih struktura za cjelovito rješenje problema,“ naglasio je Večerin dodavši kako sindikati godinama upozoravaju na manjkavosti u zdravstvenom sustavu, zahtijevaju povećanje plaća za sve zaposlene, odgovarajuće uvjete rada za sve, poštovanje kolektivnih ugovora.

PLJESKALO SE VEČERINU

„Plaće u sustavu zdravstva za većinu zaposlenih su ispod nacionalnog prosjeka, a da ne govorimo o prosjeku u EU. No, plaće nisu jedini problem. Jedan od ključnih problema je minoriziranje naše uloge u zdravstvenom sustavu, omalovažavanje značaja našeg rada, diskriminacija našeg obrazova-

nja, nepriznavanje naših teških uvjeta rada, neprovođenje zaštite na radu i sve veća izloženost agresiji i fizičkim napadima. Zdravstveni sustav počiva na svima nama, mi tražimo svoje mjesto u sustavu zdravstva uz liječnike. Mi tražimo da se cijeni i prizna naš rad, jer bez nas zdravstveni sustav ne može funkcionirati. Svi mi zaposlenici u zdravstvenom sustavu smo savjesni i odgovorni u svom radu te ni u jednom trenutku svih ovih godina nismo ustali protiv rada jer smo svjesni kako smo tu zbog pacijenata i kako su njihove potrebe vrlo često važnije od naših. Stoga, od zdravstvenog sustava tražimo samo priznavanje svog rada,“ Večerinove su riječi koje su izmamile gromoglasan pljesak okupljenih.

„Radimo jako puno i želimo raditi, no tražimo da se naš rad uvažava i cijeni te da nam se osiguraju adekvatni uvjeti rada dostojni svakog čovjeka,“ dodao je Večerin. Prilikom obraćanja medijima, istaknuo je koji su to njihovi zahtjevi.

ŠTRAJK NIJE ISKLJUČEN

„Tražimo ravnopravne i jednake uvjete u zdravstvu. U nekoliko pregovora koji se odvijaju u Zagrebu s Vladom RH, ponuđena su nam polovična i selektivna rješenja s kojima nismo zadovoljni. Mislimo kako se problem treba rješavati cjelovito, kako se trebaju svima pružiti jednaki uvjeti i jednaka poboljšanja uvjeta rada,“ izjavio je Večerin. Odgovarajući na pitanja novinara o tome postoji li mogućnost štrajka ako se

ti uvjeti ne ispune, Večerin kaže kako su ‘sve opcije otvorene’. „Ovo je zasad samo prosvjed kojim želimo pokazati kako mislimo ozbiljno, a on se odvija kružno u svim gradovima Hrvatske. Dubrovnik je prvi kao tradicionalno jaka podružnica Sindikata međutim ako ovi prosvjedi ne poluče rezultate, spremni smo i na štrajk i druge akcije,“ izjavio je Večerin.

Na pitanje kolika su im prosječna mjesečna primanja i koliko sati mjesečno rade, Večerin kaže kako prosječna plaća medicinske sestre s 20 godina radnog staža iznosi oko 800 eura. „Vrijedi naglasiti kako su tu još uključeni dodaci za noćni rad i uvjete rada. Ako uzmemo neki prosjek prekovremenih sati koje odrade medicinske sestre, to je 30-ak do 40 sati mjesečno, ovisno o tome na kojem odjelu rade. Nekad je to i više. Onda se plaća diže do nekih tisuću eura, no prekovremeni rad se ne bi trebao računati u prosječnu plaću jer to je nešto što se zaradi ekstra i za što mi nismo krivi. Sustav tako funkcionira jer nas nedostaje pa nema drugog rješenja nego raditi prekovremeno,“ izjavio je Večerin. Kako kaže, u Općoj bolnici Dubrovnik radi oko 390 medicinskih sestara, a po najnovijoj sistematizaciji nedostaje ih oko 380 kako bi se poštovali propisi i norme RH

NEMEDICINSKO OSOBLJE

JOŠ POTCJENJENIJE

Marko Lipotić, povjerenik Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi –podružnica Dubrovnik, obratio se no-

petak, 5. svibnja 2023. Dubrovački dnevniK

„Mi

Veliki broj djelatnika Opće bolnice Dubrovnik stigao je pred bolnicu na mirno okupljanje. Poručili su kako od Vlade dobivaju polovična rješenja, a ako prosvjedi ne urode plodom, spremni su i na štrajk

Piše Ivona Butjer Mratinović foto GORAN MRATINOVIĆ

vinarima ispred nemedicinskog osoblja. „Nedostaje ljudi u gotovo svakom sektoru. Spremačice i tehnička služba pokrivaju jedni druge kako bi se posao stigao. Plaće su male. Osnovna plaća jedne spremačice s dodacima iznosi 650 eura neto, monteri i električari imaju oko 720,730 eura neto... Smatramo kako su te plaće jako male,“ kazao je, a odgovarajući na pitanja novinara izjavio je kako smatra kako se nemedicinsko osoblje još manje cijeni nego medicinsko.

Dubrovački dnevnik razgovarao je i s glavnom sestrom Opće bolnice Dubrovnik Kristinom Muhoberac. „Prvenstveno sam medicinska sestra i stoga ne mogu ne podržati borbu za bolje uvjete rada. Ovo je bilo samo upozorenje, još jedno tijekom niza godina kad smo svjesni kako nas fali, kako su nam plaće ispod hrvatskog prosjeka, kako smo iznijeli cijelu COVID pandemiju na svojim leđima... Ovo je nekakav vapaj kako je teško dalje nastaviti ovako, tako da svakako podržavam napo-

re sindikalista,“ izjavila je Muhoberac. U njihovim naporima podržali su ih i pojedini liječnici Opće bolnice Dubrovnik koji su također stigli na prosvjed. „Drago mi je zbog toga. Mi smo tim, svi zajedno smo u zdravstvu i drago mi je što su i liječnici podržali sve zaposlene u zdravstvenom sustavu,“ prokomentirala je Muhoberac.

U SEZONI JOŠ IZAZOVNIJE

Tijekom sezone broj ljudi koji boravi u Dubrovniku se višestruko povećava, što znači i više posla u Općoj bolnici Dubrovnik. Pitamo je kako se snalaze. „Očekujemo povećanje na svim odjelima, ovisno o dijagnozama tih pacijenata, a posebno na Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu gdje se poprilično poveća broj posjeta tijekom ljetnih mjeseci. Obično se to rješava putem dovođenja ispomoći. Nadamo se kako ćemo u tome uspjeti i ove godine i kako ćemo i ove godine pružiti adekvatnu uslugu tom ogromnom broju pacijenata,“ izjavila je Muhoberac.

Za komentar na prosvjed upitali smo dr. Marija Bekića, ravnatelja Opće bolnice Dubrovnik koji naglašava kako iznimno cijeni trud i napore medicinskih sestara, tehničara i nemedicinskog osoblja. „Smatram kako naši medicinski i nemedicinski djelatnici rade jedan vrijedan i odgovoran posao, jednako kao i naši liječnici. Držim kako su njihova primanja dosta niska u odnosu na posao koji rade. Vjerujem kako će s resornim Ministarstvom naći obostrano zadovoljavajuće rješenje,“ kaže Bekić.

Inače, prosvjede organiziraju Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i tehničara te Samostalni sindikat zaposlenih u zdravstvu i socijalnoj skrbi. Njima je iskazano nezadovoljstvo uredbom Vlade od prošloga tjedna prema kojoj nisu dobili povećanje koeficijenata od deset posto, nego od 3 do 5.4 posto, ali i zbog samih uvjeta rada koji znaju biti prilično izazovni.

Vodovod obnovio gotovo kilometar dubrovačke mreže odvodnje

Gotovo kilometar dotrajalih cjevovoda javne odvodnje u ulicama Iva Vojnovića, Mata Vodopića i ispred hotela Kompas sanirano je provlačenjem CIPP monolitne cijevi kroz postojeće cijevi. Riječ je o novoj tehnologiji koju je Vodovod Dubrovnik prethodno već isprobao na dijelu Ulice Iva Vojnovića, a koja ne zahtjeva kopanje kako bi se cijev zamijenila, već se stara koristi kao podloga za uvlačenje nove cijevi.

Sanirano je 950 metara dotrajalih cjevovoda raznih profila, a ukupna investicija bila je vrijedna nešto više od 400 tisuća eura, što je Vodovod financirao vlastitim sredstvima. „Ova tehnologija djeluje na način da se cijev u tekućem stanju, kroz posebnu oplatu od staklenih vlakana upuhuje unutar postojeće cijevi, a nakon što se stvrdne može se normalno koristiti. U suštini se koristi već postojeći otvor kako bi se što brže i jednostavnije postavila nova cijev. Korištenjem ove metode značajno smo skratili vrijeme radova, uz stalno prilagođavanje situaciji na terenu da bi što manje remetili svakodnevne aktivnosti građana“, izjavio je predsjednik Uprave Vodovoda Dubrovnik Lukša Matušić.

Šumet dobiva multifunkcionalno sportsko i dječje igralište

Naselje Šumet uskoro će dobiti multifunkcionalan prostor za mještane svih generacija. U tijeku je postupak javne nabave za izvođenje radova na projektu “Sportsko i dječje igralište Šumet”, u sklopu kojeg je planirano uređenje i opremanja dječjeg i sportskog igrališta za basket i mali nogomet.

Na sportskom igralištu dužine 15,5 metara i širine devet metara, na završnoj oblozi asfaltbetonu iscrtat će se crte za igralište za basket te mali nogomet. Ugradit će se koš za basket te dva gola za mali nogomet dužine 1,5 metara i širine jedan metar, dok je na dijelu igrališta predviđena

izgradnja dva reda tribina za gledatelje.

Uz sportski teren projektni zadatak obuhvatio je i gradnju dječjeg igrališta za djecu od 2 do 12 godina s toboganom, ljuljačkom i vrtuljkom. Igrališta će imati zasebne ulaze, a ogradit će se zaštitnom ogradom te opremiti s tri LED reflektora snage 95 W na dva rasvjetna stupa koji će se povezati na postojeću javnu mrežu. Zahvatom na površini od ukupno 540 metara kvadratnih igrališta će se urediti sa svom potrebnom urbanom opremom poput adekvatnih završnih obloga, riječnog šljunka i asfaltbetona, klupa, koševa za smeće te slavine za vodu.

Objavljena javna nabava za nabavu i ugradnju urbane opreme

Grad Dubrovnik pokrenuo je postupak javne nabave za nabavu i ugradnju urbane opreme, u sklopu projekta izvođenje radova rekonstrukcije i proširenja Lapadske obale (II., III. i IV. faza izgradnje).

Naime, uz novu prometnu regulaciju i izgradnju obalne konstrukcije, projektnim rješenjem posebna pažnja je posvećena uređenju kojim će se stvoriti ugodan prostor za aktivnosti na otvorenom, uz uvažavanje vrijednost kulturno-povijesnih naslijeđa u zoni obuhvata. Urbano komunalno uređenje buduće obalne šetnice obuhvatit će nabavu i ugradnju stupova javne rasvjete, autobusnih nadstrešnica, polera za privez brodova, kao i nabavu i ugradnju pametnih klupa te hortikulturno

usmjerivači kretanja s konopcem

uređenje obuhvata. Kamenim dijelom šetnice protezat će se pješačko-biciklistička staza te će se formirati drvoredi s klupama za sjedenje u sjeni stabala.

Radovi na rekonstrukciji i proširenju Lapadske obale napreduju u skladu s usvojenim dinamičkim planom, a završetak projekta očekuje se u studenom 2023. godine. U tijeku su radovi na proizvodnji i ugradnji armirano-betonskih zavjesa, zatim radovi na polaganju kolektora oborinske odvodnje u tupu buduće prometnice, ugradnje kamene obloge na obalnom zidu te su započeli i radovi na izgradnji vodoopskrbnog sustava. Prema dinamičkom planu, radovi na polaganju instalacija niskonaponske i telekomunikacijske mreže, trebali bi započeti kroz dva tjedna.

Zbog povećanog broja posjetitelja i gostiju koji borave u Dubrovniku, na Vratima od Pila postavljeni su usmjerivači kretanja s konopcem.Kako bi se omogućila bolja protočnost i sprečavanje nastanka velikih gužvi i zastoja, na taj način će se regulirati ulazak i izlazak pješaka iz povijesne jezgre.

REKONSTRUKCIJA LAPADSKE OBALE

PLEMENIT POTEZ

Dječjim vrtićima s područja županije donirane didaktičke igračke

Dubrovačko-neretvanska županija i integrativna radionica za zapošljavanje osoba s invaliditetom Prijateljica plus d.o.o. iz Metkovića sklopili su Ugovor o poslovnoj suradnji u svrhu zamjenskog ispunjenja obveze kvotnog zapošljavanja.

Osobe s invaliditetom zaposlene u integrativnoj radionici izradile su didaktičke igračke koje je Županija donirala dječjim vrtićima Pčelica Mokošica, Predškolskoj ustanovi Dječji vrtić Orebić, DV Anđeli Čuvari Korčula te DV Bambi Smokvica. Ukupna vrijednost ugovora je 5.599,86 eura.

OBRAĆANJE NA SVEČANOSTI U OPATIJI

Dobroslavić naglasio zašto je važan Europski odbor regija

Svečano obilježavanje dvadesete godišnjice djelovanja Hrvatske zajednice županija održano je u Opatiji pod pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske, a uz premijera Andreja Plenkovića i ministre, godišnjici je prisustvovao i župan Nikola Dobroslavić koji se okupljenima obratio kao izaslanik predsjednika Europskog odbora regija.

‘Odbor regija, kao skupština regionalne i lokalne samouprave EU, bra-

ni i promiče interese lokalne i regionalne samouprave u politikama EU i u djelovanju njenih institucija. Europski odbor regija djeluje od 1994., a njegovo uspostavljanje rezultat je namjere nositelja politike u EU kako bi dao primjerenu važnost regionalnoj i lokalnoj samoupravi, razini upravljanja najbližoj građanima, na koju se odnosi 70 posto propisa EU i koja ima nadprosječno povjerenje građana’, rekao je župan Dobroslavić.

petak, 5. svibnja 2023. Dubrovački dnevniK

Petar Volarević najspremniji je hrvatski policajac

Interventni policajac Policijske uprave dubrovačko-neretvanske

još jednom je pokazao vrhunsku spremu

foto: MUP/MORH

Na ovogodišnjem MORH -ovom Memorijalu bojnik Davor Jović – Prvi za Hrvatsku, za najspremnijeg su se natjecala 84 sudionika od kojih 42 hrvatska vojnika, 10 hrvatskih policajaca i 32 natjecatelja savezničkih i partnerskih oružanih snaga iz 11 država.

Na ovom natjecanju kao najspremniji hrvatski policajac se pokazao Petar Volarević iz Interventne jedinice policije Policijske upra -

ve dubrovačko-neretvanske  koji je ušao u cilj nakon gotovo 40 kilometara s 20 kilograma tereta na leđima, a ovu zahtjevnu stazu je odradio za 6 sati i 44 minute. Mladi policijski službenik Interventne jedinice policije Policijske uprave dubrovačko-neretvanske već godinama niže prestižna visoka mjesta na ovakvim i sličnim domaćim i međunarodnim natjecanjima.

Ante Kolunđija, teniski reprezentativac u kolicima

‘Cilj mi je nastup na Svjetskom kupu i Paraolimpijadi’

Nedavno je na terenima u Lapadu bila promocija tenisa u kolicima. Ante Kolunđija pružio je sjajan otpor najboljem hrvatskom tenisaču

Ante Kolunđija doživio je prometnu nesreću s motorom u kojoj nije bio kriv. Iako brzina nije bila velika, niti udarac jak, završio je u kolicima. Počeo je trenirati tenis, a često nastupa i u polumaratonima.

Kakvo vam je trenutno zdravstveno stanje? Možete li se ikako kretati bez kolica?

Većinom sam u kolicima, oko 95 posto vremena. Ponekad se pokušam kretati bez kolica, više sebi za dušu. Primjerice u našoj obiteljskoj kući znam se popeti iz prizemlja na kat pomoću ortoza i rukohvata. To je jedna vrsta terapije, trebalo bi to i češće pokušavati, ali nekada mi se ne da (smijeh). Više ne idem u Polikliniku Glavić na rehabilitaciju, nego odlazim u teretanu u sklopu treniranja tenisa. U teretani radim većinom gornji dio tijela, a nekad i noge.

Imali ste prošlo ljeto operaciju leđa?

Da, to me prilično unazadilo. Kralježak koji mi je puknuo u prometnoj nesreći fiksiran je sa šipkama, šarafima i pločicom za dva donja i dva gornja kralješka. Inače se s vremenom to može micati ili ne, ovisno je li nekome smeta. Meni su najednom počeli jaki bolovi i magnet je pokazao kako se sve zagnojilo, pa sam hitno operiran. Nakon operacije, četiri mjeseca sam dolazio k sebi.

Stradali ste u prometnoj nesreći i niste bili krivi. Je li vam se vozač poslije nesreće ikad javio?

Riječ je o momku od dvadeset i pet godina, albanskog državljanstva koji je ovdje nešto radio na građevini. Nikad mi se nakon nesreće nije javio, niti je pitao kako sam.

Kakve osjećaje imate prema njemu?

Apsolutno mu ništa ne zamjeram, svakome se može dogoditi. Bilo je slučajno i ja sam to tako prihvatio. Neka se i meni dogodi da u prometu nešto zablesim, pa uopće ne znam jesam li prošao kroz crveno. Jednostavno splet okolnosti. Niti su brzine bile velike, niti sam strašno pao. Nisam imao niti jednu ogrebotinu, ali eto kralježak je puknuo i završio sam u kolicima. Netko se opet strašno polomi u prometu i bude cijeli u gipsu, ali na kraju se potpuno oporavi.

Možete sada voziti?

Da, i puno mi pomaže, jer nikoga ne maltretiram da me preveze. Auto je prilagođen osobama s invaliditetom, i gas i kočnica su na ručnoj poluzi, a mjenjač je automatski. Sam mogu ući u auto i sklopiti kolica, naravno ako ima dovoljno mjesta na parkingu.

Kakvi su Dubrovčani po pitanju parkiranja

‘Apsolutno ništa ne zamjeram vozaču automobila, svakome se može dogoditi. Bilo je slučajno i ja sam to tako prihvatio. Neka se i meni dogodi da u prometu nešto zablesim, pa uopće ne znam jesam li prošao kroz crveno. Jednostavno splet okolnosti’

petak, 5. svibnja 2023. Dubrovački dnevniK

‘Najveći problem

je na Pilama. Motori često zauzmu parkirno mjesto, jako je teško izaći iz vozila. Prošlo ljeto sam upozorio komunalne redare, a oni su rekli kako samo mogu napisati kaznu, jer ne postoji pauk koji diže motore’

na mjesta za osobe s invaliditetom? Jesu li s vremenom postali svjesniji?

Ne znam što bih rekao. Daleko je od idealnog. Znam nekad nekoga vidjeti kako nepropisno parkira i pitam ga zašto to radi, a on mi kaže kako je samo na trenutak stao, pet minuta. Što to meni znači kada vidim kako je mjesto zauzeto? Ja ne znam hoće li ostati pet ili pedeset minuta, samo produžim dalje. Najveći problem je na Pilama. Motori često zauzmu parkirno mjesto, jako je teško izaći iz vozila. Prošlo ljeto sam upozorio komunalne redare, a oni su rekli kako samo mogu napisati kaznu, jer ne postoji pauk koji diže motore.

Jeste li se prije nesreće bavili nekim sportom?

Kao mali sam igrao razne sportove, ali nisam baš nešto ozbiljno. Najviše sam volio nogomet i najduže ga trenirao, ali sam u šestom osnovne imao probleme s koljenom i dugo

bio na štakama, pa sam prestao. Kasnije sam igrao badminton, oprobao sam se i u judu, ali nikad nisam igrao tenis, iako mi je bila želja.

Pa kako sad baš tenis?

Tenis u kolicima je nekako najsličniji pravom tenisu. Također, to je najpopularniji i najbrojniji sport u kolicima. Osim toga, riječ je o individualnom sportu, pa ga je jednostavnije trenirati u manjem gradu nego primjerice košarku gdje treba čitava momčad. Super je što se može igrati s bilo kime, primjerice s vama, znam da ga igrate.

Slobodno me zovite ako vam treba netko za trening.

Uskoro ću početi s vama igrati i ligu dole u Gospinom polju, to mi je super, jer tako igram protiv različitih stilova. Inače, treninzi su mi svaki dan.

Ante je namučio najboljeg hrvatskog tenisača

‘Nadam

ću nastupati

reprezentaciju na Svjetskom kupu što je ekvivalent Davis cupu. Nedavno sam nastupio na međunarodnom turniru u Splitu gdje sam u prvom kolu dobio Dražena Mikšića koji mi je konkurencija za mjesto u reprezentaciji. Imao sam strašan pritisak uoči tog meča’

Napredak vam je ogroman. Nedavno ste u Lapadu imali promociju tenisa u kolicima gdje ste namučili najboljeg hrvatskog igrača Antu Joskića koji je među šezdesetak najboljih na svijetu.

Jako sam zadovoljan kako sam odigrao. Bio mi je i pritisak, jer je bilo puno publike, više nego što sam očekivao. No najvažnije je što smo promovirali tenis u kolicima koji je jako atraktivan sport sa spektakularnim poenima. Puno ljudi mi je iza meča reklo kako su iznenađeni na kojoj se razini igra. Nisu mogli vjerovati o kojim se udarcima radi plus što se trebaju voziti kolica. Tko mi ne vjeruje, neka pogleda najbolju desetoricu na svijetu.

Igraju se i Grand Slamovi. Problem je što se igra u isto vrijeme kada i ‘normalni’ Grand Slam, pa je zbog manjka termina nastupalo samo osam ljudi. Ipak, planira se povećanje na 16 i vjerojatno će u budućnosti još rasti. No dobro je da se igra, posjećenost mečeva je sjajna.

Postoje li neke kategorije igrača s invaliditetom? Može li primjerice tenis u kolicima igrati i netko s oštećenjem, ali tko ipak hoda?

Može, iako je malo nepravedno. Recimo ja imam oštećenje leđne moždine, a netko tko nema u prednosti je, jer može jače udarati lopticu, iako svi mi igramo u kolicima. Ne bi se smjelo puno rascjepkati kategorija radi atraktivnosti, iako bi možda trebala biti mala podjela na one koji ipak ponešto mogu samostalno hodati i one koji uopće ne mogu. I treća bi mogla biti na one koji imaju i poneka oštećenja ruku. Opet ponavljam, ne smije se previše dijeliti, jer onda nije toliko atraktivno. Trebalo bi naći pravednu mjeru. Sada većina najboljih tenisača u kolicima ipak može ponešto samostalno hodati.

U kakvim kolicima se igra?

Riječ je o posebnom kolicima koja su poprilično skupa. Moja primjerice dođu 57 tisuća kuna, zahvaljujem prijateljima i poznanicima koji su mi donirali sredstva za kupnju. Kotači su im kosi pa su okretnija, naprijed su dva i nazad jedan kako bi se smanjila mogućnost pada.

Prati li vas Grad Dubrovnik u vašoj sportskoj karijeri?

Jako sam zadovoljan dobivenim sredstvima.

U koroni je bilo nešto poteškoća, ali sad je super. Pokrivaju nam troškove. Kako sve više napredujem, trebat će više sredstava za

pokriti više turnira, nadam se kako će prepoznati moj trud.

Jesu li u Dubrovniku pristupačni tereni za treniranje?

U Gospinom polju baš i ne, ali u Lapadu nije loše sada kada smo postavili dvije drvene rampe.

Kakva je tehnika udarac tenisa u kolicima? Je li se ponešto razlikuje, posebno bekend?

Bekend je najspecifičniji, lakat se mora skroz okrenuti zbog položaja sjedenja. Inače, igra se jednoručni bekend, jer nema vremena za dvoručni zbog guranja kolica. Što se tiče same taktike, i tu se razlikuje. Većinom se igra s osnovne linije, rjeđe se izlazi na mrežu zbog lakšeg lobanja. Naravno kako se često igraju kratke lopte gdje protivnika tjeraš da ide naprijed.

Trenutno ste 210. igrač svijeta i član reprezentacije. Koji su ciljevi?

Nadam se kako ću nastupati za reprezentaciju na Svjetskom kupu što je ekvivalent Davis cupu. Nedavno sam nastupio na međunarodnom turniru u Splitu gdje sam u prvom kolu dobio Dražena Mikšića koji mi je konkurencija za mjesto u reprezentaciji. Imao sam strašan pritisak uoči tog meča. Prvi set sam izgubio, ali kasnije sam se uspio vratiti i pobijedio sam 7-5 u trećem. Pao mi je kamen sa srca. U drugom kolu sam izgubio od Austrijanca Josefa Rieglera, prošlogodišnjeg pobjednika turnira.

Vidite li se jedan dan na Paraolimpijadi?

Naravno. Ne znam koliko će to biti moguće dogodine, ali jedan dan se svakako vidim i to mi je veliki cilj.

Tenis je mentalno strašno zahtjevan sport. Kako stojite s demonima u glavi?

Bolji sam danas nego prije godinu, godinu i pol. Stalno nastojim raditi na mentalnoj snazi i vidim po smanjenoj količini psovanja da mi ide (smijeh). Do sada sam razbio samo jedan reket (smijeh). Educiram se po tom pitanju, čitam i napredujem. Naravno, sve to ide zajedno s iskustvom i taktičkim osjećajem. Najgore je u tenisu što si sam i kad upadneš u crnu rupu, teško se iskobeljati, samopouzdanje ispari, nema suigrača da te podignu.

Koliko je komplicirano iz Dubrovnika putovati na turnire?

se kako

za

Ekipa je i ove godine istrčala dubrovački polumaraton

Nije Dubrovnik na nekoj vrhunskoj lokaciji, naravno kako je ovima iz Zagreba puno lakše. Ipak, Hrvatska obzirom da je mala zemlja, ima dosta međunarodnih turnira tenisa u kolicima, čak sedam. Ovo ljeto veselim se nastupu u Umagu u sklopu ATP -ja. Bio sam i prošle godine, nažalost nisam gledao finale Alcaraz - Sinner, ali bilo je sjajno. Bili smo smješteni u zajedničkom hotelu i skupa smo išli u restoran. Ove godine dolazi Stan Wawrinka i sigurno će opet biti spektakl. Također, na jesen će u Dubrovniku biti državno prvenstvo za tenisače u kolicima.

U gradu nije baš razvijen sport za osobe s invaliditetom.

To je u biti dobra vijest. Možda vam se to tako ne čini, ali nema previše osoba s invaliditetom pogotovo mlađih (ne uključujući cerebralnu paralizu op.a.). Ja ih sada mogu nabrojati na prste jedne ruke, što je u biti sjajno jer ih nema puno. Mihovil Španja radi na bazenu, ali to je više rehabilitacijsko plivanje, a ne sportsko.

I ove godine ste nastupali na dubrovačkom polumaratonu. Kakvo je bilo iskustvo?

Da, volim te maratone, a posebno je lud onaj u Zadru (Wings for Life). Tamo je princip da nema cilja, nego automobil krene pola sata iza trkača i svako malo ubrzava. Kada vas stigne, morate stati. Prošle godine sam prošao 23 kilometra prije nego me stigao. Sve sam prošao sam, nitko mi nije pomogao i bio sam pobjednik što se tiče trkača u kolicima. Imao sam veliku krizu na 15.,16. i 17. kilometru. Glava je stalno govorila da stanemo, ali ipak sam nekako uspio dalje. Najgore je što ne znaš gdje je auto, stalno misliš kako će te dohvatiti (smijeh).

U Dubrovniku je na polumaratonu zeznut uspon preko suda na samom kraju utrke. Kada sam prošle godine nastupao, mislio sam kako će mi trebat pomoć, ali nije. Ove godine je čak lakše sve skupa prošlo nego sam mislio, stvarno je bilo super. Na kraju je nevjerojatan osjećaj kada uđeš na Stradun u cilj. Baš ono spektakl, ne znam s čime bih usporedio taj bljesak emocija.

PREDSJEDNICA

DUBROVAČKOG, ALI I HRVATSKOG STUDENTSKOG ZBORA

Antonela Đuraš: „Na studente treba obratiti više pozornosti, pored turizma često su zaboravljeni“

Studentica je pete godine Pomorstva i uskoro se planira otisnuti na more. Prva plovidba bit će joj na plinašu, a ovo joj je zadnji mandat na čelu studentskih zborova

Predsjednica Studentskog zbora Sveučilišta u Dubrovniku i Hrvatskog studentskog zbora, studentica Pomorstva i uskoro pomorkinja na ‘plinašu’, naša je sugovornica Antonela Đuraš, djevojka koja ruši stereotipe. Njen životni izbor je bio između vojnog inženjerstva i pomorstva, a prevagnulo je more.

„Htjela sam upisati srednju pomorsku, ali moji doma me nisu pustili, nisu željeli da budem jedina cura u razredu. Jedina tehnička škola osim pomorske bila je arhitektonski tehničar, pa sam onda to upisala i prvi dan došla u školu i opet bila jedina cura. Došla sam doma i rekla svojima – eto vam sad, kad me niste pustili u pomorsku!“, govori kroz smijeh Đuraš koja je ipak pronašla svoj put u pomorstvo i nakon srednje škole upisala Nautiku.

ZA POČETAK NE ZANIMA JE KRUZER I ‘LAKŠI’ PUT

„Arhitektura je bila previše statičan posao za mene, nije to – to. Iako sam razmišljala između vojnog inženjerstva i pomorstva presudilo je more. Ostalo mi je još odslušati ovu godinu do kraja, odraditi diplomski i onda idem na brod“, iznosi planove za dalje. Kroz ovu godinu je sve pripremila, breveti su tu, ostalo joj je samo cijepiti se protiv žute groznice i ako sve bude po planu, odlazi na ‘plinaša’, LNG brod na kadeturu šest mjeseci.

„Svi su mi govorili da idem na kruzer, ali to me u ovom trenutku ne privlači. Sad želim ovo i znam ako to ne napravim da ću zažali -

ti. Naravno, dok ne probaš ne znaš ništa, ali mislim kako je lakše s plina na kruzer, nego obratno. Idem tom logikom sada, vidjeti i probati. Dajem si za pravo za dva mjeseca doći kući plačući, ali vjerujem kako to neće biti slučaj“, govori ova mlada buduća pomorkinja.

ZADNJI MANDAT

Zadnji joj je ovo mandat kao predsjednice studentskih zborova. U Dubrovniku je odradila dva, a na nacionalnoj razini ovo joj je prvi. Studentski zbor Sveučilišta u Dubrovniku glavno je predstavničko tijelo studenata i bavi se svim onim pitanjima koja se direktno tiču studenata. Podupiru i provode studentske projekte, organiziraju zabavne i edukativne aktivnosti, a prvenstveno su glas studenata i to je ono što im je primarna zadaća. Predsjednik, dopredsjednik i pravobranitelj Studentskog zbora sudjeluju u radu Senata, najvišem tijelu Sveučilišta. Što se tiče Hrvatskog studentskog zbora, on je sastavljen od predsjednika svih zborova sveučilišta i vijeća veleučilišta u Hrvatskoj.

Broji devet članova i, kako objašnjava Đuraš, trenutno su koordinativno tijelo svih zborova. Predstavnici Hrvatskog studentskog zbora sudjeluju i u radu Europske studentske unije.

U TIJEKU PISANJE NOVOG ZAKONA

„Imamo sjednice u pravilu jednom mjesečno, a sada i češće kada se donosi novi Zakon o studentskom zboru i drugim studentskim

Zadnji joj je ovo mandat kao predsjednice studentskih zborova. U Dubrovniku je odradila dva, a na nacionalnoj razini ovo joj je prvi. Uskoro završava svoje akademsko obrazovanje i odlazi na brod.

Piše Petra Srebrović foto GORAN MRATINOVIĆ

petak, 5. svibnja 2023. Dubrovački dnevniK

organizacijama. Dobra je stvar što, možda i po prvi put, Ministarstvo daje otvorene ruke studentima za iznošenje prijedloga vezanih uz Zakon i po tome će se i pisati sam tekst Zakona“, navodi Đuraš i dodaje kako je pozitivno što su studenti uključeni već u samom početku cijeloga procesa pisanja i donošenja Zakona. Takva situacija nije bila kada se pisao Zakon o visokom obrazovanja kada studenti uopće nisu bili uključeni u proces. Zakon su na uvid dobili tek kratko prije upućivanja u proceduru javnog savjetovanja.

STUDENTI SU PONEKAD ZABORAVLJENI

Za dubrovačko sveučilište kaže kako je ono jedan od pozitivnih primjera koji čuje svoje studente. „Za sve što tražimo i radimo, oni nam drže leđa i tu su za nas“, govori, a dalje iznosi kako nažalost nije svugdje tako. „Imamo i primjera gdje uprave ne slušaju svoje studente niti idu za tim da im bude bolje. Nažalost, u Hrvatskoj se općenito studentsku populaciju ne uzima kao važan dio društva, a u našem gradu je to izraženo u smislu da smo svi okrenuti turizmu, pa je lako studente zaboraviti“, iznosi.

A POLITIKA?

Studentski zborovi nerijetko su na meti kritika kao ‘pećnice’ budućih političara, gdje se peku za neko buduće javno djelovanje. Pitamo je ima li politika utjecaja na zborove i ima li u njima nekih osoba sa ‘skrivenim namjerama’. „Znam i svjesna sam tog mišljenja. Naravno kako ima i takvih osoba, međutim to su ljudi koji uglavnom ne rade i to se vidi. Oni obično imaju stigmu i među nama. S druge strane, vidimo i kroz prošlost kako su nekadašnji studentski predstavnici sada u nekim sferama politike i kako to ne mora biti nužno loše“, iznosi Đuraš.. „Ako se posao studentskog predstavništva obavlja dobro i moralno, ako sve funkcionira i nema skrivenih motiva, onda osobni dio i neki planovi za budućnosti nisu u tom smislu važni“, navodi.

Naravno, pitanje koje se samo po sebi nameće jest ono vidi li ona sebe u dubrovačkoj politici.

„Nemam takvu preferenciju, plan mi je poći na brod. U Studentski zbor sam se uključila jer sam cijeli život imala obaveze i ispunjen dan. Kada sam došla na fakultet i vidjela ka-

„Kroz rad Studentskog zbora i poticanjem studenata za djelovanjem, sami sebi možemo napraviti bolji i ugodniji studentski život. Osim toga, mi direktno možemo i doprinijeti onom dijelu privlačenja mladih, odnosno maturanata koji se tek trebaju odlučiti za dalje“, poručuje.

Zahvaljujući inicijativi od prošle godine koja je krenula iz Dubrovnika, studenti su iznijeli sezonu i ‘zakrpali’ problem nedostatka radnika u turizmu. Riječ je o povećanju iznosa maksimalnog neoporezivog dohotka na uzdržavanog člana, a sada iznosi 24 tisuće kuna

ko ponekad imam dva sata predavanja, a kako ostatak dana pijem kavu, nije mi bilo dobro. Od dosade i izgubljenosti od puno vremena u danu tražila sam dodatne izobrazbe kako bih si ispunila vrijeme. Onda se kao opcija pojavio Studentski zbor, probala sam i vidjela kako me zaokupi, radim nešto dobro i ispunim si vrijeme. Na kraju je tu i puno odricanja, pa i gubitak nekih prijatelja koji nisu mogli shvatiti zašto to sve radim ‘džabe’, ali svi kontakti, ljudi i iskustvo su neprocjenjivi. Posebno je to izraženo u trenutku kada sam samo student, ne ovisim ni o kome i moj glas je moj, može ga se prihvatiti ili ne, ali ja ga se držim“, iznosi.

PROJEKTI SU ZAŽIVJELI, A SVAKE GODINE SVE

JE VIŠE UKLJUČENIH

Dubrovački Studentski zbor ima proračun od 300 tisuća kuna koji dobivaju od Ministarstva svake godine. Ove godine 110 tisuća kuna ide na projekte, natječaj je proveden u siječnju i sredstva su podijeljena.

„Projekti su krenuli već u veljači, a to i jest najveći dio i ono primarno što radimo, a što se tiče veće populacije studenata s obzirom na uključivost. Imali smo lijepih projekata, kao projekt javnog govora kroz stand up, pomorci su išli na LNG terminal u Rijeku i u posjet brodogradilištima, ekonomisti su također imali projekte vezane uz turizam, komunikolozi su išli u posjet medijskim kućama i PR agencijama, studentica restauracije je napravila projekt snimanja starina na CT-u što je dugo pripremano... Puno je projekata i svi su zaista dobri i vrijedni“, govori Đuraš. Koliko su studentski projekti važni pokazuje

i podatak kako su ove godine dodijelili otprilike 14 tisuća eura, a prijavljeno je preko 28 tisuća eura.

„Svi projekti su prihvaćeni, osim jednoga koji nije bio u skladu s pravilnikom. Išli smo na način da neke sitnice iz projekata izbacimo koje bi mogli nadoknaditi odjeli, Sveučilište ili sponzori, a sve projekte smo pustili da mogu odraditi temelj i većinu projekta“, objašnjava.

POJAČATI AKTIVNOSTI I POBOLJŠATI STUDENTSKI ŽIVOT

Osim projekata, organizirali su i brucošijadu, paintball, humanitarni buvljak, dobrovoljno darivanje krvi, studentsko putovanje u Makedoniju... Cilj Studentskog zbora je ‘pojačati’ aktivnosti kako bi se poboljšao i društveni život studenata, uz onaj akademski.

„U gradu nije loše i moramo se zahvaliti svim lokalima koji nas uvijek prihvaćaju, nikada nas nitko nije odbio. Ali recimo u Zadru vlasnici lokala se između sebe bore gdje će doći studenti, ima više izbora i često su zabave s niskim cijenama pića koje su studentima prihvatljive. To je mali nedostatak našeg grada, ali trudimo se to kompenzirati i pokušavamo naći načine obogatiti i taj dio studentskog života“, govori.

STUDENTSKI DOM JE POBOLJŠAO STANDARD

Što se tiče studentskog standarda, Đuraš ističe kako su, što se tiče smještaja i prehrane, studenti dobili puno izgradnjom i otvorenjem Studentskog doma.

„Studentski dom je novi i definitivno je broj jedan u Hrvatskoj i tu nema govora. Prošle godine smo proveli anketu vezanu uz studentsku prehranu i to je jedna, rekla bih ‘tabu tema’. Obrok koji dobivamo ima svoju cijenu, a cijena svega je narasla, dok cijena obroka stoji na sedam kuna već 10-15 godina. Pokušat ćemo napraviti sve da to ostane u tim okvirima, ali moramo biti svjesni kako nam se i satnica drastično podignula i to je pokazatelj kako sve ‘ide gore’. Vidjet ćemo što će se dogoditi jer taj pravilnik o prehrani nikako da se dovede do kraja“, iznosi.

Što se tiče prehrane u Dubrovniku kaže kako su namirnice kvalitetne, oprema suvremena, a prostora za napredak ističe – uvijek ima. „Ravnatelj i šef kuhinje su poslušali rezultate naše ankete i neke stvari vezane uz pripremu hrane koje su studenti sugerirali, su prihvatili i ispravili“, govori.

STUDENTI SE TREBAJU UKLJUČITI

Što se tiče rada studentskim predstavništava ističe kako ih ponekad koči manjak studenata. Međutim to je problem koji je postojan

Iza svakog predsjednika

ostaje i neka

ostavština. Ono

što Đuraš navodi

kao nešto čega

će se s ponosom

spominjati jest projekt UNIDU

menga, to jest osiguravanje menstrualnih potrepština u zgradama

Sveučilišta i uključivanje

studenata s Elafita u drugi stup

prehrane, odnosno

rješenje kako

imaju dva obroka dnevno.

i na nacionalnoj razini. Pad broja studenata dolazi ‘u paketu’ i s padom broja stanovništva, pa nerijetko broj upisanih studenata nije ni blizu upisnim kvotama.

„Kroz rad Studentskog zbora i poticanjem studenata za djelovanjem sami sebi možemo napraviti bolji i ugodniji studentski život. Osim toga, mi direktno možemo i doprinijeti onom dijelu privlačenja mladih, odnosno maturanata koji se tek trebaju odlučiti za dalje“, poručuje.

STUDENTI IZNIJELI PROŠLU SEZONU

Zahvaljujući inicijativi od prošle godine koja je krenula iz Dubrovnika, studenti su iznijeli sezonu i ‘zakrpali’ problem nedostatka radnika u turizmu. Riječ je o povećanju iznosa maksimalnog neoporezivog dohotka na uzdržavanog člana. Dotadašnji iznos od 15 tisuća kuna bio je nedostatan, a studenti su se često nalazili u situaciji prekidanja radnih odnosa, odnosno studentskih ugovora kako ne bi prešli taj iznos i roditeljima ‘natovarili’ plaćanje poreza.

„Tada smo izračunali kako po minimalnoj satnici u godini, studenti zarade više od 22 tisuće kuna. Tadašnji ministar financija Zdravko Marić nas je saslušao i u konačnici je određen iznos od 24 tisuće kuna, a i gornja granica je promaknuta na 72 tisuće kuna. Sada razgovaramo kako bi se trebalo komunicirati prema Ministarstvu i Poreznoj da se iznos maksimalnog neoporezivog dohotka na uzdrža-

vanog člana formulom veže za satnicu, tako da postoji omjer u rastu jednoga i drugoga“, navodi i dodaje kako tek trebaju vidjeti hoće li to biti moguće.

OSVRT NA POSTIGNUTO: UNIDU MENGA, STUDENTI S ELAFITA IMAJU DVA OBROKA Iza svakog predsjednika ostaje i neka ostavština. Ono što Đuraš navodi kao nešto čega će se s ponosom spominjati jest projekt UNIDU menga, odnosno osiguravanje menstrualnih potrepština u zgradama Sveučilišta.

„Osim toga, uspjeli smo riješiti i to da studenti koji žive na Elafitima budu dio drugog stupa prehrane, odnosno da imaju dva obroka dnevno. Iako njih nema puno, čak i da je samo jedan student, isplatilo se“, navodi. No nisu svi uspjesi opipljivi, neki su i u onim nematerijalnim stvarima.

„Na početku je bilo teško jer su studenti nerijetko pasivni, ali mislim kako smo postigli to da nam se javljaju, traže pomoć, savjet, dođu s idejom, to mi je najdraže i nadam se kako će tako ostati. Vjerujem kako prepoznaju rad studentskog Zbora i shvaćaju kako se tu može puno napraviti i postići, a na kraju kako se trebaju i sami uključiti u sve to“, zaključuje predsjednica Studentskog zbora Sveučilišta u Dubrovniku, Hrvatskog studentskog zbora i studentica pete godine Pomorstva, Antonela Đuraš.

Dubrovački dnevnik na utakmici Chelsea - Brighton

Dobrodošli u pubertet!

Francesco voli nogomet, tu je na tatu, ne treba nikakva DNK analiza očinstva. Iz nekog razloga zavolio je Chelsea. Hajde, baš bi bilo super da ga uspijem odvesti na Stamford Bridge, pa da pod stare dane prolazimo sjećanja ono kad smo uživo gledali Hakima Ziyecha kako prodire po krilu

Svijet je globalno selo, transparenti navijača Chelseaja iz svih krajeva svijeta, uključujući Hrvatsku

Moj mali pomalo ulazi u pubertet, najturbulentnije razdoblje prve faze života. Nikad ne znaš kako će ga razvaliti – hoćemo li postati bliskiji ili će svog starog percipirati kao inflaciju - odnosno željet će ga po svaku cijenu izbjeći. Naravno kako sam kao stari mračnjak, sklon Joy Divisionu i She Past Away, unaprijed donio pesimističan zaključak – bježat će od mene kao od upale sinusa. Stoga prije nego što se dogodi taj neizbježni crni scenarij, moram se potruditi oko izrade zajedničkih uspomena. Francesco voli nogomet, tu je na tatu, ne treba nikakva DNK analiza očinstva. Uostalom, bilo bi skroz ludo da ne voli nogomet, a dobio ime po Tottiju. Doduše, Roma, Hajduk i slični opskurni klubovi ga ne zanimaju, pravi je pripadnik moderne

TikTok generacije koja se pali na najbolje i najpoznatije ekipe Starog kontinenta. Iz nekog razloga zavolio je Chelsea. Hajde, baš bi bilo super da ga uspijem odvesti na Stamford Bridge, pa da pod stare dane prolazimo sjećanja ono kad smo uživo gledali Hakima Ziyecha kako prodire po krilu. Ali, tri godine ludila oko korone skroz mi je pore-

metilo planove. Kada je napokon lockdown završio, tamo iza korner zastavice uočio sam vireći Pubertet kako doziva Francesca. Nemam još puno vremena, sad ili nikad! Brže bolje sam se bacio na posao. Gledam kada su mu uskrsni praznici, jer tad počinju letovi, ajme super, ima baš taj vikend utakmica s Brightonom. Gledam cijene aviona i zaključujem kako je izraz ‘niskotarifni letovi’ stvar daleke prošlosti. Ono, na papiru su cijene još uvijek niske, ali to samo ako putuješ gol. Čim pridodaš neki kuferčić, avioni lete u nebo. Pa naravno da lete u nebo, đe će drugo avioni letjeti, pa sam stoga popeglao karticu. Povratna karta za Jet2.com 170 eura.

KAKO

DO ULAZNICA?

To je lakši dio posla. Onaj teži je nabaviti karte za utakmicu. Engleska Premier liga najpopularnija je na svijetu, pravi magnet za turiste. Na internetu proučavam kako doći do dva vrijedna komada papira. Chelsea pušta karte u prodaju samo dva tjedna prije utakmice i to svojim članovima. Drugim riječima, običnim smrtnicima poput mene se ne nudi ništa, osim nabavke preko čudnih internetskih stranica gdje ne znaš hoće li te preveslati kao Oxford Cambridge prošle godine. Ne ide na ruku ni što je Stamford Bridge relativno mali stadion, kapaciteta svega 40 tisuća. Neće ovo biti jednostavno, opet progovara onaj darker iz podruma mog mozga.

Da smirim malo misli otišao sam u Gospino polje pogledati meč stolnoteniske reprezentacije. Matere ti, eno tamo Đereka. Ajme, super, sad ću za ispeglati da mi riješi karte preko Kovačića.

-Đero, legendo, šta mai? – pitam ga, a on prevrće očima na budaletinu koja ga diskomodira u praćenju loptice – Može li se kako riješiti karta za Chelsea preko Matea?

Dvije povratne karte od aerodroma do centra Londona oko 60 funti što hoće reći kako je jeftinije nego taksijem do Čilipa. Ali zato je u Engleskoj smještaj papren. Iznajmili smo malenu sobu za 100 eura noć u kvartu Lambeth, širi centar

petak, 5. svibnja 2023. Dubrovački dnevniK

Chelsea pušta karte u prodaju samo dva tjedna prije utakmice i to svojim članovima.

Drugim riječima, običnim smrtnicima poput mene se ne nudi ništa, osim nabavke preko

čudnih internetskih stranica gdje ne znaš hoće li te preveslati kao

Oxford Cambridge

prošle godine

-Ne može – otpilio me kratko i jasno, ne treba tu ništa dodati.

Koja pušiona! Ali neka, tako mi i treba, to je sva ona nakupljena karma iz prošlosti u vezi Đera. Idem dalje vidjeti koga mogu ispeglati. Pa čekaj, ja i Bulum smo bili gosti Christiana Haidela u Mainzu. On je čovjek koji je izmislio Jurgena Kloppa i Thomasa Tuchela. Pa ako ne može preko njega, onda ne bih mogao ni preko Gianfranca Zole. Zovem brata Bukija da pita Christiana, ali mi govori da nije nešto najbolje sa zdravljem, pa da je bolje da ga ne maltretiramo. Ajde dobro, ništa, fala Buki, čujemo se, drži se.

Nastavljam se svima žaliti kako ne mogu riješiti kartu za Chelsea, sve dok moj prijatelj Saša Čobanov, inače sportski novinar Indexa, ne prekine potragu.

-Ajde pitat ću ti ja nekoga (ostavit ćemo anonimno da ga sutra drugi ne muče za kartu op.a.)!

OSIM SMJEŠTAJA, CIJENE U LONDONU

SU KAO U DUBROVNIKU

Bivši legendarni igrač hrvatske nogometne reprezentacije u rekordnom roku sređuje dvije karte. Iako se inače bavim (o)pis(iv)anjem, nemam riječi kako da mu zahvalim. Samo ga molim da mi pošalje broj računa kako bih mu uplatio 100 i kusur funti za ulaznice. Neće ni da čuje.

-To je poklon malom, pozdravi ga – piše mi. Avion Jet2.coma je fulana, bit će ovo dobra sezo-

na. Slijećemo na Stansted, do Londona ima još ura vremena vlakom. Dvije povratne karte od aerodroma do centra oko 60 funti što hoće reći kako je jeftinije nego taksijem do Čilipa. Ali zato je u Engleskoj smještaj papren. Iznajmili smo malenu sobu za 100 eura noć u kvartu Lambeth, širi centar. Jedva ima pet, šest kvadrata, a u stanu smo s jednom španjolskom obitelji koja se preselila u London. Ni njima život nije najlagodniji čim kupaonicu dijele s nepoznatim likovima. Britanci pak, kada u Dubrovniku iznajme apartman za 100 eura, imaju kraljevske uvjete.

Ali druge cijene su tu negdje. U supermarketima su možda kap više, a s obzirom koliko im je standard veći, to im dođe džabe. Javni prijevoz 1,9 funti bilo da je riječ o podzemnoj ili busu. Ulaz u muzeje je besplatan, jedino su skupi akvarij i ZOO – četrdesetak funti po osobi. Hrana u kvartovskim restoranima je oko 15 funti za glavno jelo, kafa 3 funte, pivo 4-5 funti. Doručak - bijela kafa i vruća čokolada, dva muffina, zobena kaša - 19 funti.

Subota jutro, dan utakmice. Gledam u nebo, neće valjda poznata britanska kiša. Pada skoro svaki dan, ali ne pila kao rodica joj iz Dubrovnika. Padne i stane, nikad ne lije cijeli dan (ili ne daj Bože tjedan), niti je praćena vjetrom, ni pritiskom od južine. Stižemo u kvart Chelsea i tražimo stadion. Nalazi se točno na granici s kvartom Fulham. To su jedina dva londonska kluba koji stadione imaju u širem centru, svi ostali, uključujući legendarni Wem-

Stamford Bridge, iako temeljito rekonstruiran, još uvijek zrači starim, romantičnim štihom

Okrećem se i ugledam Orlandu Tokić. Hahhahahhahah, smijemo se, ni ne pitamo otkud ti tu. Jasno nam je kako nam djeca žive drugačije od nas. Njena priča je identična. Što li će tek naša djeca raditi? Nalaziti se na Marsu?

bley, nalaze se na dva dana jahanja podzemnom. Navijači se pomalo skupljaju, većinom je riječ o turistima i pripadnicima višeg srednjeg sloja. Pubovi oko stadiona su puni, prepune krigle zajedno naručuju fanovi Chelseaja i Brightona, nema nikakvih nereda. Margaret Thatcher se smije gore s oblaka. Ulazimo na Stamford Bridge. Iako je prošao temeljitu rekonstrukciju i dalje zrači starim, romantičnim štihom. Kontrole u biti uopće nema. Na Poljudu mi svaki put mlatnu upaljač, a ovdje mi bio u džepu, nisu me ni potapšali. Možeš unijeti nuklearni reaktor, nitko te ništa neće pitati, kao da je riječ o trećoj županijskoj ligi i utakmici Grka iz Potomja i Neretvanca iz Opuzena.

Riješena su nam vrhunska mjesta, nalazimo se pet metara od terena. Najradije bih za vrijeme utakmice uletio na travnjak, pa pokušao prodati tunel Enzu Fernandezu, eto kakve me misli pucaju. Oko nas masa kosookih i drugih turista, a po tribinama transparenti navijača Chelseaja iz svih krajeva svijeta, od Tajlanda, preko Indije i SAD-a do Hrvatske. Svijet je stvarno globalno selo, smije se odozgo kraj britanske premijerke i Marshall McLuhan.

-Marooooooo! – netko se dere.

Mati mila, šta je ovo, neće me sad valjda na Stamford Bridgeu početi pucati halucinacije?! Ajde, možda nisam bolestan, slično mi se dogodilo i u Pattayi na Tajlandu, i na kraju se ispostavilo kako nisu halovi. Okrećem se i ugledam Orlandu Tokić. Hahhahahhahah, smijemo se, ni ne pitamo otkud ti tu. Jasno nam je kako nam djeca žive drugačije od nas. Njena priča je identična. Što li će tek naša djeca raditi? Nalaziti se na Marsu? Pitam je kako je riješila karte, kaže preko Udruge navijača Chelseaja u Hrvatskoj.

PREVENCIJA SUICIDA

Kreće utakmica, uvijek neugodni Brighton preuzima kontrolu, ali Chelsea je nekako umetiljao za

vodstvo. Navijači se vesele, ali atmosfera nije ni blizu Poljudu ili južnoameričkim stadionima. Meni uopće ne smeta. Jest da je riječ o kazalištu, ali zato mirno možeš dovesti dijete bez straha kako će mu netko u lice zalijepiti bengalku ili suzavac. Brighton nastavlja s napadima i ubrzo preokreće u svoju korist. Nema puno negodovanja na tribinama, Poljud bi jebao mater, plus širu rodbinu igračima, trenerima, kosačima trave... Sad će brzo poluvrijeme, semafor pokazuje 2-1 za goste. Okrećem se na trenutak i opet mi se (u)čine neke halucinacije. Što je ovom mom mozgu, isukrsta ti, pa je li ovo Jimmy Floyd Hasselbaink, crnom ćelavom glavom, bradicom i lažnjakom na deset metara od mene? Jest, evo su ga uočili i drugi navijači, pa mu skandiraju. On se smješka pored Eidura Gudjohsena i Garyja Cahilla, još dvije legende Chelseaja. Na poluvremenu ulaze na teren praćeni pljeskom tribina. Imaju neku akciju u vezi prevencije suicida za osobe oboljele od depresije. Čovječe, koliko je svijest Engleza ispred nas, kaskamo za njima desetljećima. U nas nogometaši nikad ne sudjeluju u sličnim akcijama.

Nema još puno do kraja utakmice. Chelsea neće uspjeti postići goal, ali mi smo postigli naš goal –ispunili smo nekoliko stranica zajedničke knjige Života. Gledam Francesca smješkajući se, još jučer je bio beba, kako dani lete poput Didiera Drogbe kraj protivničke obrane. Zubato britansko sunce prelijeva se preko istočne tribine starog Stamford Bridgea, Marshall McLuhan gore nešto objašnjava Margaret Thatcher, Hasselbaink dijeli autograme kao da je Pink Floyd, a ne Jimmy Floyd - sve je na svom mjestu - roditeljska anksioznost napokon miruje.

Dobrodošli u Pubertet!

Legende Chelseaja na poluvremenu imaju akciju prevencije suicida

Cijene u Londonu neznatno su veće nego u Hrvatskoj

Maturanti Privatne gimnazije i Gimnazije Dubrovnik proslavili svoju maturalnu večer

Maturantice i maturanti blistali su poput filmskih zvijezda, a ekipa

Dubrovačkog dnevnika želi im puno sreće u daljnjem obrazovanju i radu

PRIVATNA GIMNAZIJA

FOTO: Goran Mratinović

GIMNAZIJA DUBROVNIK

petak, 5. svibnja 2023. Dubrovački dnevniK

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Mia, Marija i Amelie - lijepo je što mladost volontiranjem pomoći želi

Tereza, Vlada i Stanka - humana je od pretpovijesti ta veza, sport zbližava i ljude različitih generacija bez prestanka

Hrvoje, Ivan, Gyorgyi i Roberto - kad se trčanjem toliko znoja “izlije”, uzdravlje se poslije istrčanog polumaratona nazdravi i popije

Ena, Minea, Monika, Keka, Emina i Inesa - radost je bila i veliko veselje u Dubrovniku dočekati rodicu s prijateljicama i ispuniti im sve želje

Boris, Petra i Voljen - sretni što su i oni pomogli da je ovogodišnji Dubrovački polumaraton uspješno završen

Elvis, Srđan, Miki i Ante - godine nepredavanja, upornosti, vježbanja i teškog rada se i savladavanjem cijele trase polumaratona isplate

Jadranka, Stjepo, Tea i Velibor - svi se imaju razloga radovati i čestitati, kćer je uspjela 5 K, a zet čitav polumaraton od 21,1 kilometar istrčati

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Mara, Nina, Ivona, Dijana, Mirjana, Vera, Marija, Josipa, Ada, Iva, Iva i Iva - i sa odjela Pedijatrije se traži i očekuje poboljšanje materijalnih primanja najhitnije

Ida, Roko i Lucynema ni traga muci, utroje se šeta bez potegni - povuci

Ana-Marija, Bernarda, Leonora, Gabriela, Stanka, Ivana, Željko, Kristina, Nela i Ivana - medicinske sestre, nezdravstveno osoblje i tehničari mirnim prosvjedom pred bolnicom su (is)kazali koliko im je loš materijalni status u stvari

Erika i Antea - objema godi za susret i zajednički izlazak svaka rijetka prilika

Olivija i Katarina - važno im je bilo izdržati, pet kilometara Du Motiona pretrčati, a ne rekordna brzina

HABSBURŠKI TITANIC

SS BARON GAUTSCH Bio je jedan od najljepših brodova, a danas leži na dnu Jadranskog mora

U svim svjetskim ronilačkim časopisima i brošurama specijaliziranih putničkih agencija, brod se prezentira kao najveća podmorska atrakcija Jadranskog mora

BARON GAUTSCH u vlasništvu Austrijskog Lloyda izgrađen je daleke 1908. godine u brodogradilištu Gourlay Brothers Company Ltd., u škotskom gradu Dundee. U redovitu dužjadransku obalnu prugu od Trsta do Kotora ulazi 16. lipnja iste godine i održava je s polascima iz Trsta utorkom, četvrtkom i subotom zajedno s na istim navozima sagrađenim brodom blizancem PRINZ HOHENLOHE.

Imao je 2070 bruto tona, bio dug 84,5 metra, širok 12 metara i s gazom od 6,7 metara. Bio je to prvi parobrod koji je s tri propele uplovio u grušku luku. Stapni parni stroj ukupne snage 4600 KS omogućavao mu je za to doba razviti zavidnu brzinu od 17 čvorova. Prevozio je 100 putnika u prvom, 50 u drugom i 150 putnika u trećem razredu. Treći brod iste serije BARON BRUCK izgrađen je tek 1913.godine, ali u Trstu na osno-

PRINZ HOHENLOHE je od ožujka 1920. godine preuzeo brzu Lloydovu prugu „Celere Dalmazia“ s polaskom iz Trsta svakog četvrtka, tičući luke: Pula, Lošinj, Zadar, Šibenik, Split, Korčula i Gruž. BARON BRUCK je početkom 1920. godine preuzeo prugu iz Trsta za: Drač, Valonu, Bari, Brindisi i Krf, usput tičući i naš Gruž

Piše Ivo Batričević foto privatni arhiv

Baron Gautsch

Unatoč izričitoj zapovijedi Kriegsmarinea o režimu plovidbe, zbog vlastitih minskih polja postavljenih radi morske zaštite pulske ratne luke, BARON

GAUTSCH nastavlja ploviti preblizu istarske obale. Na polovici puta između Lošinja i Pule brod se mimoilazi s blizancem PRINZ

HOHENLOHE, koji je opreznije plovio u ovim vodama čitave tri milje udaljeniji od kopna

vu otkupljenih originalnih nacrta broda PRINZ HOHENLOHE

PRINZ HOHENLOHE ČEST GOST U GRUŽU… Nažalost, kako se kasnije ispostavilo, BARON GAUTSCH nije bio sretan ni brodograditelju ni brodaru. Kašnjenje isporuke i tehnički problemi u probnim vožnjama rezultirali su financijskom agonijom brodogradilišta koja je završila stečajem 1910. godine.

Nepune četiri godine iza toga, i sam brod odlazi na morsko dno kao prva pomorska žrtva tek započetog Prvog svjetskog rata. Ostala dva broda su preživjela rat. PRINZ HOHENLOHE je od ožujka 1920. godine preuzeo brzu Lloydovu prugu „Celere Dalmazia“ s polaskom iz Trsta sva-

kog četvrtka, tičući luke: Pula, Lošinj, Zadar, Šibenik, Split, Korčula i Gruž. Kasnije je plovio za tršćanski Lloyd kao FRIULI, pa je pod tim imenom 29. travnja 1926. godine s većom skupinom engleskih turista na kružnom putovanju Jadranom došao u jednodnevnu posjetu Dubrovniku. Od 1929. godine plovi u vodama Filipina kao NEGROS gdje je pod nepoznatom sudbinom i okončao svoje plovidbe.

… A TO JE BIO I BARON BRUCK

BARON BRUCK je početkom 1920. godine preuzeo prugu iz Trsta za: Drač, Valonu, Bari, Brindisi i Krf, usput tičući i naš Gruž. Za Lloyd Triestino je 1921. godine zaplovio kao PALATINO. Mijenja vlasnika 1926. u Soc. Anon di Nav. San Marco iz Venecije, ali je 1941. godine i on završio na morskom dnu. Nakon rata je izvađen iz mora, otegljen u Japan gdje je još plovio sve do polovice šezdesetih godina prošlog stoljeća. Dana 27. srpnja 1914. BARONA GAUTSCHA preuzima K.u.K. Kriegsmarine (Austro-ugarska ratna mornarica) za transport vojske od Trsta do Kotora, a u povratku prema Trstu za evakuaciju civila iz ratom ugroženih područja. Na svom četvrtom povratnom putovanju 13. kolovoza 1914. godine brod je ukrcao izbjeglice u Herceg Novom, Gružu (ukrcano 22 putnika), Splitu, Zadru, Malom Lošinju i na Rabu. Unatoč izričitoj zapovijedi Kriegsmarinea o režimu plovidbe, zbog

Prinz Hohelnohe u luci Gruž

Baron Gautsch u luci Gruž

vlastitih minskih polja postavljenih radi morske zaštite pulske ratne luke, BARON GAUTSCH nastavlja ploviti preblizu istarske obale. Na polovici puta između Lošinja i Pule brod se mimoilazi s blizancem PRINZ HOHENLOHE, koji je opreznije plovio u ovim vodama čitave tri milje udaljeniji od kopna nego što je to bio slučaj s

BARONOM GAUTSCHEM.

VELIKA POMORSKA NESREĆA

Kapetan Paul Winter i prvi časnik Josip Lupis (rodom iz Orebića) su poslije dobrog ručka u brodskom restoranu s putnicima prvoga razreda otišli na popodnevni odmor malo prije 14:00 sati. Na komandnom su mostu ostavili samo neiskusnog drugog časnika Giuseppe Tenzea, koji je očito neupozoren na opasnost, brod vodio ravno u propast. Unatoč očajničkim signalnim upozorenjima s minopolagača BASILISK, zapovjedni most nije reagirao. U 14:50 sati, 7 nautičkih milja sjeverno od otočja Brijuni prema Rovinju, nesretni BARON GAUTSCH je punom brzinom uplovio u rubni pojas minskog polja gdje mu više nije bilo spasa. Potresla ga je snažna eksplozija dvije morske mine te je za samo sedam minuta potonuo na morsko dno. Razarači CSEPEL, TRIGLAV, VELEBIT i BALATON spašavaju 159 putnika i pronalaze 68 mrtvih tijela. U plamenu je po službenim statistikama izgorjelo ukupno 177 žrtava, među njima i drugi časnik Tenze. Ali, kako se u ratno vrijeme nije vodila točna evidencija putnika (članova posade je bilo 66) danas se procjenjuje kako je u ovoj velikoj pomorskoj tragediji strada-

lo između 240 i 390 putnika i članova posade. Među preživjelima su bili kapetan Winter i prvi časnik Lupis, koji su pod sumnjom za nemar odmah pritvoreni u Puli. O njihovoj se daljnjoj sudbini ništa ne zna jer je na sve tadašnje novine zbog ratnog stanja ubrzo uvedena stroga cenzura. Sudski procesi su se vukli po različitim bečkim sudovima sve do 1925. godine, kada su konačno prekinuti zbog požara u bečkoj Palači Pravde u kojem su izgorjeli svi zapisnici i dokumenti vezani za ovu tragediju. Doduše, kopije ovih dokumenata je posjedovala i bečka Židovska zajednica, ali kako su Austriju nedugo potom okupirali njemački nacisti, tako je i ova dokumentacija uskoro netragom nestala.

PODMORSKA ATRAKCIJA

Dugo je vremena točna pozicija broda bila obavijena velom tajne i znali su je samo rijetki istarski ribari. Tek ju je 1958. godine locirala ekipa ronilaca splitskog Brodospasa, a i njima je uz najsuvremeniju tehniku toga doba za to trebalo ukupno dva tjedna. Brod zlosretne sudbine danas leži na dubini od 40 metara prekriven morskom travom i algama. U svim svjetskim ronilačkim časopisima i brošurama specijaliziranih putničkih agencija, BARON GAUTSCH, “habsburški TITANIC”, se prezentira kao najveća podmorska atrakcija Jadranskog mora. Česti je cilj ronilaca i znatiželjnih turista pa tako ni poslije više od 108 godina od potonuća ne prestaju emocije i sjećanja na jedan od najljepših putničkih brodova koji su ikada plovili hrvatskim priobaljem.

Kapetan Paul

Winter i prvi časnik

Josip Lupis (rodom iz Orebića) su poslije dobrog ručka u brodskom restoranu s putnicima prvoga razreda otišli na popodnevni odmor malo prije 14:00 sati. Na komandnom su mostu ostavili samo neiskusnog drugog časnika

Giuseppe Tenzea, koji je očito neupozoren na opasnost, brod vodio ravno u propast

petak, 5. svibnja 2023. Dubrovački dnevniK 34 Priče o moru i brodovima

Baron Bruck pred Korčulom

Predsjednik župskog HDZ-a pijan se zabio autom u kamenu ogradu

„Vozač je vozilom udario u kamenu ogradu te je prevezen u Opću bolnicu Dubrovnik gdje su mu konstatirane lakše tjelesne ozljede i pružena liječnička pomoć,” rečeno nam je iz policije

Predsjednik Općinskog odbora HDZ-a Župe dubrovačke Lovorko Klešković u ponedjeljak, na sam Praznik rada, je skrivio prometnu nesreću u kojoj je zadobio lakše tjelesne ozljede, a vozio je pod utjecajem alkohola, neslužbeno doznaje Dubrovački dnevnik.

Kako neslužbeno doznajemo, Klešković je upravljao automobilom s 1,64 promila alkohola u krvi.

Iz Policijske uprave dubrovačko-neretvan -

ske su nam potvrdili kako se u Župi dubrovačkoj dogodila prometna nesreća.

“Danas oko 16:20 sati je u Ulici dragovoljaca Domovinskog rata došlo do prometne nesreće u kojoj je sudjelovalo jedno osobno vozilo kojim je upravljao 57-godišnjak koji je bio pod utjecajem alkohola. On je vozilom udario u kamenu ogradu te je prevezen u Opću bolnicu Dubrovnik gdje su mu konstatirane lakše tjelesne ozljede i pružena liječnička pomoć,” rečeno nam je iz policije.

Lovorko Klešković je vozio s 1,64 promila u krvi

foto: DD, Jurica Galoic/ PIXSELL

CARITAS

U spomen na pok.Maju Marušić Nataša i Tonko Karaman prilažu 40 €.

Samo dijeljenjem, naša Ljubav postaje djelotvorna! Hvala od srca na vašim darovima za pomoć Caritasovim programima te u spomen na drage pokojne.

Tekst za objavu molimo slati na: karitativni.rad.caritas@db.hr

Sve info na: https://caritas.db.hr

IBAN: HR8024070001100367971 OTP banka

UDRUGU SLIJEPIH DAROVALI SU: U spomen na našeg kuma i prijatelja pok.kapetana Frana Andolšek, obitelj Jakić uplaćuje 40€ umjesto cvijeća. Ante Jakić uplatio je 40,00€.

Udruga najtoplije zahvaljuje darovateljima.

Žiro račun za uplatu: IBAN HR502407000-1100021348

humanitarni prilozi

UDRUZI ZA DOWN SINDROM DUBROVAČKO-NERETVANSKE ŽUPANIJE DONIRAJU

Zahvaljujemo na donacijama:

U spomen na pok.Maju Marušić Nataša i Tonko Karaman prilažu 40 €. Samo dijeljenjem, naša Ljubav postaje djelotvorna! Hvala od srca na vašim darovima za pomoć Caritasovim programima te u spomen na drage pokojne.

Tekst za objavu molimo slati na: karitativni.rad.caritas@db.hr

Sve info na: https://caritas.db.hr

IBAN: HR8024070001100367971 OTP banka

DJEČJEM DOMU MASLINA

DUBROVNIK DAROVALI SU: - Obitelji Muhoberac i Šarić, umjesto vijenca za pok. Mariju Barbarić prilažu 40 €.

Djeca i djelatnici zahvaljuju darovateljima!

PROČITAJTE! MOŽDA DONESETE VAŽNU ODLUKU!

Mole se darovatelji koji svoje priloge uplaćuju na žiro-račun Doma IBAN broj:HR8223900011100019232 da dostave tekst uplate na/fax:312 218 ili na mail: dom.maslina@outlook.com

DVA SKALINA

U spomen na pok. Niku Sjekavica, umjesto vijenca 60 € prilažu Marija i Goran Gabrieri;

U spomen na našeg voljenog Slavka

Bačića, umjesto cvijeća 50 € prilažu obitelji Njavro i Banić;

Umjesto cvijeća za pok. Pera

Tomaševića, 50 € prilaže Ane Glavinić;

Iskrena sućut obiteljima i prijateljima preminulih.

Djeca i roditelji od srca se zahvaljuju na donacijama.

IBAN: HR7924070001100305036

Tekst za objavu molimo slati na: dva.skalina@du.t-com.hr

ili zvati na:Mob: 095/368-9227 ( radnim danom od 9:00 – 17:00)

Terapija kisikom jedan je od najmoćnijih i 100% prirodnih načina za smanjenje upale, ubrzanje zacjeljivanja rana i optimizaciju tjelesnih i mentalnih performansi.

Tretmani udisanja čistog kisika pod povišenim tlakom u barokomori imaju brojne dokazane benefite na opće zdravlje organizma:

• U prisustvu kisika pojačava se imuni odgovor stanica

• Difuzno je povećana razina kisika u stani cama na račun fizički otopljenog kisika u plazmi

• Uvećana je opća obrambena sposobnost organizma

• Poboljšano je djelovanje pojedinih lijeko va

• Povoljan je utjecaj na jačanje imuniteta

• Snažan je antiedematozni učinak u tkivima

• Povećana je razina antioksidacijske obrane organizma

• Poboljšano je stanje organizma tijekom i poslije radioterapije

• Ometeno je stvaranje toksičnih metabolita u organizmu

• Jedina poznata terapija za otklanjanje i(li) skraćivanje post Covid sindroma

INFORMIRAJTE SE O NEVJEROJATNOJ

MOĆI TRETMANA U BAROKOMORI NA OPĆE ZDRAVLJE ORGANIZMA!

Pratite nas na našoj web, Facebook i Instagram stranici! POLIKLINIKA MARIN MED

Tel: +385 (0)20 400 500

+385(0)20 400 505

Poliklinika Marin Med

dr.Ante Starčevića 45

Dubrovnik

www. marin-med.com

email: info@marin-med.com

petak, 5. svibnja 2023. Dubrovački dnevniK

AUTO / MOTO

Prodaje se Peugeot 207, 2006. god., dizel 66kw, solidno očuvan, registriran do 8/2023. 2800 EUR. Mob. 099 5755 331

Prodajem Fića. 099 884 5144

Hitno prodajem očuvanu Opel astru 1,4 - benzin za 1.000 eura 091 583 4481

Prodajem automobil Megan Coupe, prešao 67 tisuća kilometara, 1998. godište, u metalik plavoj boji, u voznom stanju, s osiguranjem do 1/2024. Cijena: 1100 eura. Kontakt: 091/567-2683

Prodajem auto Renault Scenic

Privilege 1,9 dci Rx4, Disel Euro III, 75 kW, 2002g., 170.000 km (motor 155.000 km), pogon na sva cetiri, boja zelena sa efektom, kozna sjedala, dva krovna prozora, prednji i bocni sigurnosni jastuci, maglenke, automatska klima, integrirani radio, kuka za prikolicu, krovna kutija, Al-felge, cjelogodisnje gume, rashladni pretinac, rolete na straznjim prozorima, reg. studeni 2023g. cijena 4000 €, tel. 099 5044 672

IZNAJMLJIVANJE

Iznajmljuje se komfortni, klimatizirani dvosobni stan s internetom i parking, mjestom, zaposlenim osobama. Kontakt: 098 820 496

Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

Prodajem kuću u Rožatu. Cijena 190 000 eura. Kontakt 099/642-8623

Kupujem stan u Dubrovniku između Stare Mokošice i Viktori-

je, do 130.000 EUR. Moguća odgoda mog useljenja u stan i na duže vrijeme. Sve po dogovoru. 095-862-0210

Prodajem stan u Lapadu u stambenoj zgradi Mercedes (smeđa zgrada), površine 64,8 kvadratnih metara, s parkirališnim mjestom i šupom u po-

drumskom dijelu. Stan ima dvije spavaće sobe, dnevni boravak, odvojenu kuhinju, kupaonicu i lijep pogled. Smješten je u zgradi koja ima novu fasadu, novi lift i video nadzor. Cijena: 279 000 eura. Zvati na broj: 092/337-5466 ili pisati na mail: dalmates@gmail.com

Prodaje se stan (Cavtat-Mečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući-prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pri-

stupnim putem m 0916143946

Oranica u Konavlima, 4 175 kvadratnih metara, put do parcele 50 metara, struja, voda i telefon, 13 eura po metru kvadratnom. Mob: 091/160-1894

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište u Župi Dubrovačkoj – Lazine. Zemljište se sastoji od 3 spojene parcele i ima 984m2. Cijena 125000 eura. Mob: 098 9824 076

Mandaljena, simpatičan stan s parkirnim mjestom 72 m2 –219.000 € - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 466 2211

Zaton Doli, građevinsko zemljište s pogledom na malostonski zaljev – 2298 m2 – 298.900 € - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 466 2211

Šipanska Luka, u prodaji imamo stare kamene kuće za obnovu i nekoliko poljoprivrednih zemljišta u okolini - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik. Mob. 098 676 009

Čibača, dvosobni stan/apartman u novogradnji blizu škole – 62,50 m2 – 187.500 €, Angelus nekretnine – Ured Dubrovnik, 095 466 2211

Upravo renoviran trosoban stan na Pločama s vrhunskim pogledom - 92 m2 – 525.000 € - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik. Mob. 098 676 009

Gruž, trosobni stan, 70 m2, za adaptaciju, blizu škole189.000 €. Angelus nekretnine - ured Dubrovnik - 098 676 009

petak, 5. svibnja 2023. Dubrovački dnevniK

Za poznatog kupca tražimo manji studio apartman ili sobu s banjom u staroj gradskoj jezgri. Kontakt: Angelus nekretnine, Vukovarska 17 - 098

676 009

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076.

RAZNO

Kupujem starinske podne kamene ploče. 099 392 2800

Prodaje se dobro očuvani dio stilskog namještaja stol i šest stolica dimenzije stola 80x150cm, razvučen 80x210 cm. Cijena po dogovoru. Kontakt: 099 857 1306

Prodajem dvije plinske plastične boce obje 100€. ..

tel.0997558828

Prodajem dva televizira LG Vivax dijagonala 66 cm i monitor za računalo 66 cm. Vrlo povoljno. Kontakt: 098 285 355

Alcatel 1,s punjačem i maskom, ekran 6,22 incha,očuvan, 50 eura. 091 583 4481

Prodajem radijatore: Lipovica , economic E690 31 članak

Economic E500S 60 članaka

Kontakt 091 571 9647

Prodajem izložbene mod -

ne lutke za butik,krojačice ili KUD-ove. Povoljno. Mob. 0958090993

Prodajem perilicu rublju Končar PR 08 6.FCD3. Energetska klasa: A+++. Kapacitet: 5 kg Dimenzije (VxŠxD): 84.5 x 59.7 x 49.7 cm. Perilica je korištena i potrebno je zamijeniti remen kaiš. Cijena 60€. Kontakt broj: Mirjana 091/7242/843

USLUGE RAZNO

Traži se osoba za čišćenje apartmana. Radno vrijeme od 10 do 15 sati. Placa 1000 eura. Javiti se na 091 155 04 52

Uređujem okućnice, vrtove, đardine, irezivanje agruma živih ograda, košnja trave mob. 0916143946

Vršimo sve usluge kombi prijevoza. Dostave, selidbe, čišćenja stambenih prostora i šupa. Odvoz glomaznog otpada i svih materijala. 098 765 757

Orezujem masline, agrume, zivu ogradu,uređivanje okucnica, vrtova , đardina kosnja trave, pilanje, kalemljenje mob

0916143946

Obavljamo kvalitetno sve keramicarske i gipsarske radove. Mob:098 9721 753,

KAMENOKLESAR- Izrada grobnica,spomenika,nadgrobne vaze - kamenice,nadgrobne knji-

ge, brončana galanterija,slike od porculana,klesanje slova na spomeniku,klupice,skalini,kolone, kamene ograde, dostava i montaža kamena. Mob: 091 7285208.

Održavanje vrtova i okućnica... Svih zelenih i ostalih betonskih i kamenih površina, pranje terasa i ostalo po dogovoru. Mob. 0977509060

Zaštita od sunca, izrada vanjskih roleta, komarica, rolo zavjesa, trakastih zavjesa, žaluzina, servis istih, sve inf.na 0911472794, Mokošica.

Izrada unikatnih lampi ili nekih drugih kreativnih rješenja za kuću.. Popravak i restauriracija starih lustera, sve po želji i dogovoru.. Obnavljanje starog namještaja. 0977509060

Meštar sa iskustvom pruža usluge sitnih popravaka, montaža-demontaža -prepravaka , tj. Svega onoga u kućanstvu

što ne možete ili nemate vremena učiniti sami. Usluge : zamjena brava-rasvjetnih tijela -utičnica -bojlera -vodokotlića - sanitarija... Mob.098 7654 60

Vršimo kompletnu adaptaciju kupaonica i kuhinja. Izmjena dotrajalih vodoinstalacija, elektroinstalacija, građevinskih radova, odvoz šuta. Mob. 095 921 8664

DEŽURNE LJEKARNE

- LJEKARNA ”KOD ZVONIKA”

od 01.05. do 07.05.

- LJEKARNA”GRUŽ “

od 08.05. do 14.05.

preminuli

DRAGO ŠIMOVIĆ (1955)

MATKO CIBILIĆ (1959)

MARIJA MARUŠIĆ (1952)

NIKA – ĐURĐA SOKO (1931)

ZDRAVKO COBENZL (1935)

MARA KORIĆ (1937)

LUKA ĐOVIĆ (1933)

DOBRILA LJUBIŠIĆ (1946)

ANE RAČIĆ (1936)

KATA JOBIČIĆ (1930)

MARE GVEROVIĆ (1930)

TIHOMIR KOS (1937)

BRANKO BATINIĆ (1952)

OSMAN ŽUSTRA (1951)

JASENKA KRAVAROVIĆ (1951)