Dubrovački dnevnik br. 136

Uvodnik

Nakladnik Dubrovački dnevnik j.d.o.o.

Kardinala Stepinca 52

Dubrovnik oib 84019117288

Glavna urednica

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik Maro Marušić

Redakcija Aida Čakić

Nikša Klečak Petra Srebrović

020/642-462 redakcija@dubrovackidnevnik.hr

Fotograf Goran Mratinović

Željko Tutnjević

Kolumnisti Maro Marušić

Vjera Šuman

Ivo Batričević

Grafička priprema

Dario Kovač

Nene Mojaš (Festivus)

Dizajn Studio Hrvatin & Studio Mater

Marketing

Nikoleta Zec

020/642-460 099 493 6200 marketing@dubrovackidnevnik.hr

Mali oglasi oglasi@dubrovackidnevnik.hr

Tisak

Tiskara Zagreb

Stol je naš

Fantastičan

prijedlog stigao je od gradskog Odbora Gornjeg grada u Zagrebu, u kojem stranka Možemo ima većinu. Oni predlažu dodjelu ulice u Zagrebu Milki Planinc. E sad, je li u pitanju provokacija, neznanje ili ignoriranje ‘povijesne zbiljnosti’, teško je zaključiti. Jesu li taj prijedlog iznjedrili oni koji podržavaju Tomaševića ili sasvim suprotno, oni koji smatraju kako je iznevjerio njihovo povjerenje pa su mu ‘metnuli ‘? Kako god, priključujem se ideji ulice s imenom šefice CK, drugarice Milke, postavljene nakon Titove sječe glava Savke, Tripala i Pirkera, nakon čega su sljedila uhićenja i progon ‘proljećara’, Gotovca, Budiše, Čička, Veselice i brojnih drugih. Ulica bi se mogla zvati par-nepar ili još bolje ulica guzotara. Da se ne nikad ne zaboravi. Naime, ta je drugarica ostala zapamćena, u ovoj višekratno traumatiziranoj naciji, po par-nepar sustavu i zbog odlaska u Trst po guzotare, kavu, slaninu za sarme, bakalar, uloške i tampone, ali i po uplati, ne sjećam se više kojeg iznosa, za izlazak iz države. Bez takve

potvrde niste mogli preći granicu i dočepati se blaženstva ispijanja espreso kave, kakvu smo u to vrijem, mogli jedino gustati u Italiji. Ako ste imali auto koji završava s parnim brojem, dobro ste pazili da se do ponoća vratite doma, jer poslije ponoća su vozili samo oni čiji je zadnji broj na tablici bio neparan. Što se nas tiče, Trst nam je bio centar svijeta u kojem smo upijali mirise i okuse toliko željenog Zapada. Pred našim butigama, u to vrijeme, formirali bi se redovi od barem pola kilometra. Čim stigne dojava o dolasku toliko željenog guzotara ili, oj radosti, desetak kila kave koje će podijeliti oni sretnici, prvi u redu. Ako smo koga mrzili, mrzili smo tu ružnu babetinu Milku Planinc jer je predstavljala sav čemer koji nam je taj samoupravni socijalizam priskrbio. Otuda valjda vučemo te traume toalet papira, koji se opet žestoko manifestirao u vrijeme korone. Tada su Hrvati pokupovali najveće moguće zalihe tog proizvoda i doveli do laganih, ali srećom ne ozbiljnih nestašica, tog toliko voljenog papira.

Piše Vjera Šuman foto: Slaven Branislav Babic

Srećom, sad je situacija puno bolja, guzotara ima svih vrsta, boja i mirisa, ali je šteka cca 5,5 eura, za kvalitetniji i više. Svakodnevno se živi čudimo koliko nas košta spenza, da bi nas sad sa svih strana zasuli vijestima o poskupljenju svega redom, jer eto, mora se, sve poskupljuje. Nema objašnjenja zašto je u nas sve najmanje dvostruko skuplje od ostalih zemalja EU, koje isto imaju inflaciju i sve probleme, najvećim dijelom uzrokovane Putinovim ludilom. Trgovci kažu kako su dobavljači digli cijene, dobavljači tvrde da su proizvođači digli cijene, dok proizvođači objašnjavaju kako je poskupljenje puno veće od toga koliko su oni digli cijene. Ministar financija Primorac poručio nam je nek’ dobro razmislimo i provjerimo gdje ćemo kupovati i idemo tamo gdje cijene nisu toliko podigli. Usput nas je uputio na korištenje i Filipovićeve igraonice. Takvo obilaženje butiga s jednog kraja grada u drugi može itekako donijeti zdravstvene benefite, naravno ako idemo pješice pa je za očekivati i koju

‘pametnu’ od Beroša. Primorac nas je također izvijestio kako neće majci više Vlada subvencionirati struju i plin jednako i onima koji imaju para i onima koji nemaju. Dakle, uvođenje cenzusa, što samo po sebi ima nekog smisla za domaćinstva, ali nema za gospodarstvo. Plenki kaže da nije čuo što je rekao njegov ministar pa ne može komentirati. Nije odavde (?!)

Umeđuvremenu je Ljubo Ćesić Rojs jako nahvalio Zokija, ali na pitanje hoće li glasati za njega objasnio je kako je ipak HDZ njegova stranka pa to nije jednostavno pitanje. Zašto nije jednostavno? Zato što se u HDZ-u, prema Rojsovim riječima, nakupilo previše lopovluka, kriminala i korupcije, što njega dovodi u vrlo tešku situacije oko odluke za koga glasati. Šteta je što Monty Pythonovci više ne rade nove epizode jer ima u nas materijala za barem deset epizoda. Ako tome dodamo i našu Glavnu državnu odvjetnicu, jednako kao i genijalnu priču s Agrokorom u kojem je Državno odvjetništvo pljunu-

lo milijun eura za vještačenje Todorićevog Agrokora agenciji, koja je radila, i za ekipu Borg, i za Fortenovu, ali i nekad za Agrokor, pa je u totalnom sukobu interesa. Najbolje je to što onaj koji je to vještačenje potpisao, uopće nije sudski vještak. Tako će, po svemu sudeći, naše Odvjetništvo morati pljunuti novi milijun eura za novo vještačenje jer im ovako optužnica ne drži vodu. Drugo je pitanje drži li vodu i s tim i bez toga! Nikog to previše ne brine, osim našeg poštenjačine Ćesić Rojsa. Zašto onda ni najmanje ne čudi kad najveći borci za očuvanje Javnog dobra, iz ekipe Srđevaca, godinama džabe koriste terasu, kakvu drugi ‘obični’ ugostitelji u Gradu skupo plaćaju, po svakom stolu, dok ovi, uz glasno ‘STOL JE NAŠ’, ni lipe! Kad je riječ o ‘njihovima’, ova itekako glasna ekipa šuti o tome kao zalivena. Uklopili se u sustav ‘naši’ i ‘vaši’. Iako ne priznaju, vrijedno su učili od ‘najboljih’, kako se uklopiti u obrazac – ‘svi su oni isti!’ Odlično su savladali gradivo. Eto vas.

Dubrovački dnevniK petak, 3. ožujka 2023. Uvodnik

ZDRAVSTVENOM SUSTAVU OCJENA NEDOVOLJAN (1)

CRNO NAM SE PIŠE

Dubrovčane uskoro neće imati tko liječiti, država je uništila primarnu zdravstvenu zaštitu

Situacija u zdravstvu je katastrofalna, uskoro bi se za liječenje mogli uzdati jedino u grčke bogove iz Hipokratove zakletve

Stoljećima su liječnici prije stupanja u službu polagali Hipokratovu zakletvu, sada je ona zamijenjena nekim suvremenim inačicama, ali ideja je ostala jednaka – pomagati.

„Kunem se Apolonom liječnikom, Asklepijem; Higijejom i Panakejom, svim bogovima i božicama, zovući ih za svjedoke, da ću po svojim silama i savjesti držati ovu zakletvu i ove obveze. Stoga ću učitelja ovoga umijeća štovati kao svoje roditelje, njegovu ću djecu držati svojom braćom, a budu li htjeli učiti ovu umjetnost, poučavat ću ih bez ugovora i bez plaće“, zapisano je prije 2500 godina.

POMOZI NAM APOLONE

Dubrovčani bi domalo mogli zazivati baš tog Apolona da im presluša pluća, Asklepija da im cijepi dijete i Higiju da uzme bris za PAPA test, jer s obzirom na broj liječnika u gradu, jedino će im bogovi i božice grčke mitologije moći pomoći u bolesti. Naravno, osim ako se ne odluče na liječenje kod ovih gore navedenih ‘bez ugovora i plaće’, jer onih s ugovorom i plaćom svakim je danom sve manje i manje... Nekada prestižno zanimanje, postalo je u globalu, nepoželjno. Od bolnica do ambulanta obiteljske medicine, liječnika kronično fali. Već duže vrijeme zdravstvene organizacije, od Hrvatske liječničke komore do Koordina-

cije hrvatske obiteljske medicine upozoravaju – primarna zdravstvena zaštita propada, a primarna pedijatrija i ginekologija na rubu su opstanka! Situacija je to koja je možda najkristalnija od svih gradova, baš u Dubrovniku. Sve dubrovačke, župske, primorske i konavoske mališane liječe tek četiri pedijatrice, žene na raspolaganju imaju tri ginekologa, a liječnici obiteljske medicine redom su – umirovljenici.

FALI AMO, NEMA TAMO...

„U samom gradu Dubrovniku je situacija pod kontrolom što se tiče liječnika obiteljske medicine, njih imamo dovoljno. Problem je momentalno s pedijatrima jer nam nedostaju dva, osim toga trebao bi nam i jedan ginekolog u Župi dubrovačkoj, a nemamo ni liječnika u Stonu“, govori za Dubrovački dnevnik Branko Bazdan.

Nakon što je u pedijatrica Gordana Mićunović otišla u mirovinu, ambulanta DOC je ostala bez nositelja. Sada ju je privremeno preuzela doktorica Marija Sršen koja se prije nekoliko godina umirovila. „Ona će raditi privremeno do dolaska novog specijalizanta Zorana Krišta koji će preuzeti ambulantu u DOCU -u“, govori Bazdan i dodaje kako bi Krišto trebao specijalizaciju zavr-

Sve dubrovačke, župske, primorske i konavoske mališane liječe tek četiri pedijatrice, žene na raspolaganju imaju tri ginekologa, a liječnici obiteljske medicine redom su – umirovljenici.

petak, 3. ožujka 2023. Dubrovački dnevniK

Piše Petra Srebrović foto GORAN MRATINOVIĆ, elements envato

Bazdan: Trebalo bi možda primijeniti sustav koji postoji u nekim zemljama srednje Europe, a to jest da je plaća veća što je liječnik dalje od centra. Imali smo prijedlog iz Udruge poslodavaca u zdravstvu da se na otocima gdje je najveći nedostatak, uvede mjera da bruto plaća bude neto.

šiti u svibnju, a onda do lipnja i položiti specijalistički ispit.

Liječniku će se financirati i stan.

„U tijeku smo potpisivanja ugovora s najmodavcem, on je izabrao stan od otprilike 1250 eura mjesečno. To ćemo mu uz pomoć Županije, a nadam se i Grada, mi financirati“, kazao je.

Ambulanta u Mokošici i dalje ostaje nepopunjena. Iako Dom zdravlja Dubrovnik konstantno raspisuje natječaj, odaziva nema, pa se tamo izmjenjuju druge pedijatrice.

Što se tiče primarne ginekologije, o dubrovačkim pacijenticama skrbe doktori Daničić, Bačić i Lale, a ambulanta u Župi dubrovačkoj je prazna, tamo nedostaje jedan ginekolog nositelj. Ipak, i tamo se drugi ginekolozi izmjenjuju.

„U dogledno vrijeme zbog odlaska u mirovinu doktora Bačića, kroz tri do četiri godine, će nedostajati još jedan ginekolog. Imamo jednu doktoricu na specijalizaciji, raspisujemo je još uvijek, ali nažalost nitko nam se ne javlja“, govori Bazdan.

DUBROVNIK ISKORISTE ZA SPECIJALIZACIJU PA ‘ŠMUGNU’

Pojašnjava kako se specijalizacije u velikim gradovima kao što su Split, Zagreb i Rijeka, a gdje su klinike, teže dobivaju. Zbog toga se

kaže, ljudi odlučuju na specijalizacije po manjim sredinama, ali ni tu nema garancije da će liječnik na kraju i ostati. Bazdan to dobro zna. „Nažalost, imali smo dvije specijalizantice, pedijatricu i ginekologinju, a koje uopće nisu došle raditi u Dubrovnik. Završile su tu specijalizaciju i mi smo protiv njih poveli postupak. Vjerojatno ćemo dobiti nekakve novce, ali novac je tu manje bitan. Kada netko dođe na specijalizaciju i računamo da će preuzeti određenu ordinaciju, a to se ne dogodi, mi onda daljnjih pet godina nemamo nikoga“, objašnjava Bazdan i apostrofira kako je to problem na koji i iz Doma zdravlja često ukazuju.

Bazdan smatra kako ne možemo govoriti o ukupnom nedostatku liječnika u Hrvatskoj, već da ih ima, ali su koncentrirani u velikim centrima.

BRUTO PLAĆU U NETO LIJEČNICIMA NA OTOCIMA

„Trebalo bi možda primijeniti sustav koji postoji u nekim zemljama srednje Europe, a to jest da je plaća veća što je liječnik dalje od centra. Imali smo jedan prijedlog iz Udruge poslodavaca u zdravstvu da se na otocima gdje je najveći nedostatak, uvede mjera da bruto plaća bude neto. Odnosno osloboditi

liječnike svih davanja državi, prireza doprinosa, poreza... To za državu nije veliki gubitak sredstava“, iznosi Bazdan.

Na pitanje jesu li u Ministarstvu imali sluha za takav prijedlog, Bazdan govori kako je ponekad ‘nezahvalno’ biti partner u pregovorima jer to znači da treba birati bitke.

„Ne možemo na svim stvarima inzistirati. S obzirom na to da je Ministarstvo prihvatilo dosta primjedbi koje smo mi imali na ovaj Zakon, nismo mogli inzistirati da se baš sve prihvati, jer u tom slučaju se ne bi ponašali kao partner u dijalogu“, zaključuje ravnatelj Doma zdravlja Dubrovnik, Branko Bazdan.

ZDRAVSTVENOM SUSTAVU OCJENA

– NEDOVOLJAN (1)

Predsjednik dubrovačkog KoHOM-a Orsat John, posebno ističe činjenicu kako se od svih izdvajanja za zdravstvo tek mizernih tri do četiri posto ‘slijeva’ u primarnu zdravstvenu zaštitu.

„Stanje primarne zdravstvene zaštite na razini Hrvatske je katastrofalno, a država je degradirala obiteljsku medicinu“, ističe odmah na početku John uz opasku kako bi sustavu dao ocjenu 1, a možda čak i nula. Zbog toga, kaže, mladi ljudi ‘bježe’ u bolničke specijalizacije koje pružaju više sigurnosti u vidu osnovnih radnih prava, poput mogućnosti korištenja bolovanja ili godišnjeg odmora, dok se liječnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti susreću s problemom nemogućnosti nalaska zamjene u tim slučajevima.

„Imamo deficit na području svih grana primarne zdravstvene zaštite, primarne ginekologije, pedijatrije i obiteljske medicine. Na razini Hrvatske trenutno ima oko 2187 timova liječnika obiteljske medicine, a 124 tima su bez nositelja, dakle bez liječnika. To je ogromna brojka“, govori John i pojašnjava kako te ‘prazne’ ambulante pokrivaju drugi liječnici, a to rade uz svoju primarnu ordinaciju, što

je abnormalno puno posla.

John broji otprilike dvije tisuće pacijenata, a dnevno mu kroz ambulantu prođe u prosjeku njih sto, nekada i do 150. Priznaje kako i sam već teško podnosi takav tempo, pa nam govori kako se nerijetko pita koliko je teško starijim liječnicima, a većina ih ima više od 55 godina.

20 TISUĆA DUBROVČANA BI MOGLO OSTATI BEZ LIJEČNIKA

„U Dubrovniku na širem području ima 38 liječnika obiteljske medicine, a u gradu 28. Od njih je 13 steklo uvjete za mirovinu, a rade. Oni praktički svakog dana mogu prestati raditi, a ugovore su produžili jer nema tko raditi. Kad oni pođu u mirovinu, s obzirom na prosječan broj upisanih, skoro 20 tisuća građana Dubrovnika ostaje bez osnovne zdravstvene skrbi“, iznosi zabrinjavajući podatak John. John ističe kako u uređenim državama svaki tim obiteljske medicine ima zaposlenog administratora kao i dvije medicinske sestre, odnosno tehničara uz liječnika. U odnosu na naših prosječnih dvije tisuće pacijenata po ambulanti, ‘vanka’ se upisuje do 1500 osoba, a nerijetko i manje.

„Ono što je najvažnije, u takvim državama maksimalni dnevni broj kontakata je 30, u Skandinaviji čak 10 dnevno. Njihovi zakoni ne dopuštaju liječniku da primi više pacijenata od propisanog. S druge strane, mi smo po brojkama kontakata najjači u Europi, što nije za pohvaliti se“, naglašava John.

DRŽAVI OVAKVO STANJE ODGOVARA, IMA

NAJOBRAZOVANIJE ADMINISTRATORE

„Država definitivno nema sluha i njoj u pravilu odgovara ovakvo stanje jer smo mi jeftina radna snaga koja u pravilu rješava 80 posto zdravstvene problematike i cijelu zdravstvenu administraciju. Hrvatska je ovim što je napravila obiteljskoj medicini, dobila najobrazovanije administratore, jer liječnici i medicinski tehničari i sestre rade administraciju, što nije njihov posao“, navodi doktor John i dodaje kako upravo ta opterećenost administracijom ne dozvoljava liječnicima da se bave svojim poslom, a to je skrb o pacijentima. „U primarnoj zdravstvenoj zaštiti su liječnici prvog kontakta koji rade ‘screening’ i procjenjuju što mogu riješiti, a što je komplicirano i zahtjeva sekundarnu zdravstvenu zaštitu, odnosno bolnice. Mi smo se školovali da se brinemo o ljudima, a ne da se bavimo papirologijom“, naglašava. Navodi i primjer Velike Britanije gdje je obiteljska medicina jed -

„Stanje primarne zdravstvene zaštite na razini Hrvatske je katastrofalno, a država je degradirala obiteljsku medicinu“, ističe John uz opasku kako bi sustavu dao ocjenu 1, a možda čak i nula.

Branko Bazdan, ravnatelj Doma zdravlja Dubrovnik

John: Dok se ne naprave konkretni rezovi i promjene, dok se ne motiviraju mladi ljudi adekvatnim financiranjem, stimuliranjem, rasterećenjem od administrativnog posla, rasterećenjem od sankcioniranja od strane

HZZO-a i dok se specijalizacija obiteljske medicine

ne napravi atraktivnom – crno nam se piše.

na od najbolje plaćenih specijalizacija. „Pametne zemlje ulažu u primarnu zdravstvenu zaštitu koja je temelj, pa je broj liječnika puno veći nego u sekundarnoj zdravstvenoj zaštiti. S dobrom primarnom skrbi pučanstva rasterećuje se bolnica, automatski su i manje liste čekanja. Osim toga, manjim brojem pacijenata i manjim opsegom posla pacijentu se može pružiti dodatna dijagnostika poput ultrazvuka, spirometrije, holtera... pa se i time rastereti bolnica“, govori John i dodaje kako i u našem sustavu postoji mogućnost raditi dodatne dijagnostičke postupke, ali problem je što liječnici s obzirom na prosjek od tri minute po pacijentu, jednostavno nemaju vremena.

„Financiranje takvih usluga od strane HZZO -a je mizerno, ako liječnik uloži u ultrazvuk neće ga amortizirati kroz sljedećih 20 godina“, govori John navodeći kako su to apsurdi zdravstvenog sustava.

KONKRETNI POTEZI KOJI ĆE DATI REZULTATA TEK U BUDUĆNOSTI

„Dok se ne naprave konkretni rezovi i promjene, dok se ne motiviraju mladi ljudi adekvatnim financiranjem, stimuliranjem, rasterećenjem od administrativnog posla, rasterećenjem od sankcioniranja od strane HZZO -a i dok se specijalizacija obiteljske medicine ne napravi atraktivnom – crno nam se piše“, iznosi John i dodaje kako bi i po uvođenju svih tih promjena trebalo desetak godina da se pokažu rezultati u vidu novih mladih ljudi, specijalista, kvalitetnog kadra koji bi radio u obiteljskoj medicini.

„Država godinama nije reagirala i uistinu ne znam što će se sljedećih godina dogoditi. Ne da nisam optimističan, nego sam crn do boli. Nažalost, takva je situacija. Država može jedino uvesti sto liječnika iz Indije i Pakistana pa da nas stranci počnu liječiti“, govori.

Predsjednik dubrovačkog KoHOM-a navodi kako su visoke cijene osnovni problem za liječnike u Dubrovniku. „Tko će doći u Dubrovnik raditi kad ne može liječničkom plaćom financirati troškove stanovanja i života? Neke županije su davale financijsku pomoć liječnicima koji su voljni doći i ostati raditi, a osim toga riješeno im je i stanovanje. Plaća liječnika u Slavoniji i Dubrovniku je ista, a za tu plaću liječnik u Slavoniji može sebi puno više priuštiti nego liječnik u Dubrovniku“, iznosi John i dodaje kako zbog toga, osim države, i lokalna vlast treba raditi na tome da stimulira obiteljsku medicinu. Od kada smo ušli u EU, Hrvatsku je napustilo više od tisuću liječnika, a John navodi kako država, na neki način, besplatno školuje naš kadar za Europsku uniju. „Mi te ljude moramo zadržati, puno je i mladih Dubrovčana koji su završili medicinu i nisu se željeli vratiti u grad“, govori.

LIJEČNICIMA TREBA NORMATIV

Smatra i kako bi Hrvatska trebala odrediti normativ koliko maksimalno liječnici obiteljske medicine mogu pregledati pacijenata u danu. „Na ovu količinu ljudi i brzinu kojom radimo pitanje je trenutka i dekoncentracije kada će se dogoditi greška. Nažalost, u nas se greška plaća životom i mi to sebi ne možemo dozvoliti. Država ne stoji iza nas, jer neće reći da smo bili preopterećeni kada imamo preko sto pacijenata svakodnevno i da se greška mogla dogoditi. Ne, država će liječnika razapeti, kao što se dosta kolega dogodilo i događa“, upozorava John.

PZZ FUNKCIONIRA NA RAČUN ENTUZIJAZMA LIJEČNIKA, ALI I NA NJIHOVU ŠTETU

„Pacijenti kod nas mogu doći koliko god puta žele i kada god žele, jedino u obiteljskoj medicini nema lista čekanja. U nekim se državama za pregled kod liječnika obiteljske medicine čeka 15 do 30 dana, a naši ljudi nisu niti svjesni koliko dobro funkcionira primarna zdravstvena zaštita. Nažalost, funkcionira na račun entuzijazma liječnika i timova obiteljske medicine i na njihovu štetu. Kada dođem doma nakon tih sto ljudi kao da me tenk pregazio, a sutra me opet čeka isti dan. To je problem i neće se lako riješiti, uistinu ne znam kakav je izlaz. I dalje po svim ovim pregovorima država ne pokazuje nekakav smisao da bi se nešto moglo riješiti“, govori predsjednik dubrovačkog KoHOM-a i liječnik obiteljske medicine Orsat John uz zaključak kako je i sadašnja reforma samo kozmetika, kao što je to bila svaka od kada je on liječnik.

Orsat John, liječnik obiteljske medicine i predsjednik dubrovačkog KoHOM-a

Dubrovački turistički djelatnici o novom konceptu i sloganu

Krajem ove godine trebao bi biti poznat novi slogan Hrvatske kao turističke destinacije

Turistička zajednica traži novi krovni komunikacijski koncept i slogan Hrvatske. U tijeku je natječaj, a do pronalaska novog vrijedit će “Croatia, full of life”. Direktor HTZ-a Kristjan Staničić objasnio je cilj dobitka novog komunikacijskog i vizualnog koncepta te slogana koji će promovirati Hrvatsku kao održivu turističku destinaciju, s kvalitetnom ponudom za cijelu godinu, što je, prema njegovim najavama, cilj i nove turističke strategije. Tako će novi koncept i slogan zamijenit dosadašnji “Croatia, full of life/Hrvatska, puna života”, koji je odabran u veljači 2015. u mandatu ministra turizma Darka Lorencina, a taj su koncept i slogan osmislili konzorcij agencija BBDO Hrvatska, AMW BBDO iz Velike Britanije i DEC BBDO iz Španjolske.

Prije Hrvatske pune života, slogan hrvatskog turizma “Mediteran kakav je nekad bio” otišao u povijest nakon gotovo 15 godina, što je i jedan od najdugovječnijih turističkih slogana u Hrvatskoj.

‘HRVATSKA NIKAD NIJE BILA CJELOGODIŠNJA DESTINACIJA’

Tijekom pandemije koronavirusa mnogi turistički djelatnici govorili su kako je potreban zaokret u turizmu, posebno u smjeru održivog i cjelogodišnjeg tako da je upravo ovaj natječaj ujedno i prilika za postavljanje temelja u tom smislu. Turistička zajednica navodi kako se treba temeljiti na konceptu ljepote s obzirom na to da provedena istraživanja potvrđuju kako je to jedna od ključnih prednosti naše zemlje te jedan od najvažnijih motiva turističkih putovanja u Hrvatsku. Pitali smo istaknute dubrovačke turističke djelatnike što oni misle o ovom rebrandu turizma, u kojem smjeru treba ići novi komunikacijski koncept, kako zadržati pozornost, zaintrigirati, stimulirati um i izazvati

emocije kod ciljane publike. Sveučilišna profesorica Barbara Puh s Odjela za ekonomiju i poslovnu ekonomiju govori kako joj je drago da je konačno došlo vrijeme da se promijeni postojeći slogan “Full of life”.

- On nikad nije zaživio u svojoj punini zato što Hrvatska nikad nije bila percipirana kao cjelogodišnja destinacija već najvećim dijelom kao ljetna destinacija sunca i mora. Tome u prilog govori i nova Strategija razvoja održivog turizma do 2030. godine u kojoj je kao jedan od strateških ciljeva postavljen razvoj cjelogodišnjeg i regionalno uravnoteženog turizma te je pojam cjelogodišnjeg održivog turizma dio i definirane vizije turizma - pojasnila je profesorica Puh.

Ona pak smatra kako bi novi komunikacijski koncept trebao “prikazati ljepote Hrvatske na autentičan način i apelirati na emocionalnu stranu tu-

“Full of Life nikad nije zaživio u svojoj punini zato što Hrvatska nikad nije bila percipirana kao cjelogodišnja destinacija već najvećim dijelom kao ljetna destinacija sunca i mora”, smatra Barbara Puh sa Sveučilišta u Dubrovniku

Piše: Aida Čakić

foto: Osobna arhiva, Dubrovački dnevnik, Grgo Jelavić/ PIXSELL

petak, 3. ožujka 2023. Dubrovački dnevniK

Barbara Puh

‘Nije dovoljno fokusirati se samo na ljepotu; trebalo bi izazvati šok, nevjericu i reakciju, a pitanje od milijun dolara je - po čemu smo drugačiji?’

rista naglašavajući izvornost, autohtonost i tradiciju na suvremeni način te na jedinstvene doživljaje koje Hrvatska kao destinacija može pružiti”.

- Naglasak bi trebalo staviti na neopipljive elemente koji danas sve više preuzimaju primat na turističkom tržištu jer predstavljaju izvornu konkurentsku prednost koju je teško kopirati. Nadam se da će i slogan biti na tom tragu te tako upotpuniti komunikacijsku strategiju - naznačila je profesorica Barbara Puh koja inače predaje kolegije Istraživanje turističkih tržišta, Marketinško istraživanje, Strategije marketinga u turizmu, Upravljanje markom i Neuromarketing..

TKO JE NAŠ IDEALAN POSJETITELJ?

NA KOGA CILJAMO?

Event managerica Ines Nanić smatra kako je prije svega potrebno “dobro razmisliti o ciljanoj skupini/skupinama prema kojima se marketiramo”. - Tko je doista naš idealan posjetitelj? Od kuda dolazi, čime se bavi, što mu/joj je bitno? Je li moguće

da to postignemo za cijelu Hrvatsku? Ili svaka regija treba imati svoju strategiju? Kad nam to bude jasno, onda će nam biti i jasnije na koga se orijentiramo i na koje točno emocije ’pucamo’. Jesu li to sjećanja generacije x ili milenijalaca, suosjećanje s prirodom uz posebne doživljaje generacije Z, fokus na mindfulness ili trendsetting u putovanjima na novu destinaciju? - postavila je Nanić neka od ključnih pitanja.

Navela je kako se Hrvatska može ponositi s mnogo stvari.

- Ljepota je uvijek dobar izbor, ali poanta je u diferencijaciji u usporedbi s destinacijama koje su naši svojevrsni konkurenti. Po čemu smo drugačiji i što se to može kod nas iskusiti, a da ne može nigdje drugdje, uz to da je relevantno i atraktivno? To je pitanje od milijun dolara. Danas se ljudi vraćaju nekim izvornim navikama i načinima življenja. Kako to možemo iskoristiti u našu korist? Itekako možemo, uz pravu strategiju. Želim im od srca svu sreću i nadam se da će okupiti najbolje stručnjake iz marketinških i PR područja kako bi rebrendirali ono čemu je itekako vrijeme rebrendirati, jer Hrvatska to zaslužuje - smatra event managerica Ines Nanić.

Vlasnik agencije za privatne izlete Rewind Dubrovnik Lukša Malohodžić smatra kako je vrijeme za rebrendiranje hrvatskog turizma.

- Iako je prirodna ljepota naše zemlje bez sumnje ključna prednost, fokusiranje samo na ovaj aspekt nije dovoljno u današnjem tržištu. Mnoge mediteranske zemlje također se mogu pohvaliti prekrasnim prirodnim krajolicima, plažama i sigurno-

dnevniK petak, 3. ožujka 2023.

“Ljepota je uvijek dobar izbor, ali poanta je u diferencijaciji u usporedbi s destinacijama koje su naši svojevrsni konkurenti. Po čemu smo drugačiji i što se to može kod nas iskusiti, a da ne može nigdje drugdje, uz to da je relevantno i atraktivno?”, zapitala je event managerica Ines Nanić

Ines Nanić

šću. Da bismo se istaknuli, moramo se usredotočiti na transformacijski turizam i autentična iskustva koja čine našu destinaciju jedinstvenom - naveo je Malohodžić.

‘MORAMO STVORITI ISKUSTVA’

On smatra kako “u nastajanju ekonomije doživljaja, način na koji se razlikujemo od drugih destinacija je nudeći iskustva koja su zaista transformirajuća za naše posjetitelje”.

- Nije dovoljno ponuditi im lijepu pozadinu; moramo stvoriti iskustva koja su nezaboravna i značajna. Nudeći autentična i uronjiva iskustva, možemo stvoriti pravi osjećaj mjesta za naše posjetitelje i učiniti njihov posjet Hrvatskoj zaista nezaboravnim. Da bismo to postigli, moramo se osvrnuti izvan tradicionalnog turizma i istražiti nove načine angažiranja s našim posjetiteljima. To može uključivati suradnju s lokalnim zajednicama u stvaranju prilagođenih iskustava, promicanje održivih praksi turizma ili razvoj novih kulturnih i pustolovnih turističkih ponuda. Tako možemo stvoriti destinaciju koja je zaista jedinstvena i nudi nešto za svakoga - smatra Lukša Malohodžić.

Poručio je kako je “vrijeme da hrvatski turizam zagrli transformacijska iskustva i autentično, značajno angažiranje s posjetiteljima”.

- Tako možemo stvoriti destinaciju koja se zaista ističe na današnjem prenatrpanom tržištu i nudi posjetiteljima iskustvo koje nikada neće zaboraviti - naglašava vlasnik agencije za privatne izlete Rewind Dubrovnik Lukša Malohodžić.

Turistički vodič Ivan Vuković kaže “kako su u pandemiji svima bila puna usta sustainable (op.a. održivog) i responsible (op.a. odgovornog) turizma”, a dodaje kako su svi zaboravili na to čim se turizam počeo oporavljati.

‘TREBA UBACITI MALO HUMORA’

- Onda smo htjeli furati jet set turizam, ali ono što sam vidio u svijetu mogu reći da Hrvatska ima samo tri hotela s pet zvjezdica (Korčula, Hvar i Istra ) koji ujedinjuju doživljaj, kvalitetu usluge i kategoriju. Nama svakako treba svježiji pristup i puno više digitalnog marketinga od brošura na sajmovima - mišljenje je Vukovića koji dodaje kako mu se sviđao slogan Mediterranean as it once was (op.a. Mediteran kakav je nekad bio) koji smatra jako dobrom idejom.

Savjetuje kako bi sad trebalo “ubaciti malo engleskog humora, u LET3 stilu”.

- Trebalo bi malo izazvati šok, nevjericu i reakciju. Ali inače smatra kako su slogani samo davanje novaca nekoj prijateljskoj marketinškoj agenciji. Sjeća li se uopće netko slogana iz zemlje u kojoj je bio? Ja baš i ne, a stalno sve promatram. Zato treba nešto što će biti catchy, urnebesno i pamtljivo - savjetuje turistički vodič Ivan Vuković.

Marjan Žitnik iz agencije Maritimo Fishing smatra kako je priča o sloganima i vizualnim identitetima dosta evoluirala.

- Neka “catchy” fraza više nije dovoljna za promociju cijele jedne države kao destinacije, u ovom slučaju hrvatskog turizma. Svjedočimo brojnim trendovima u turizmu, pogotovo na društvenim mrežama, video je fokus, a manje internetska stranica, slogan ili logo - govori Žitnik. Od tema koje su aktualne, dodaje on, prvotno je naglasak na ekologiji. Ističe primjer Ljubljane koja je prema njegovom mišljenju to jako dobro odradila i postala zelena prijestolnica Europe.

- Hrvatska ima jedinstvene ljepote i prirodna blaga te njihovo očuvanje svakako mora biti fokus, a ne samo kada su u pitanju nacionalni parkovi. Tako komuniciramo koliko nam je do vlastitih resursa uistinu stalo i koliko ih sami cijenimo. Jedini motiv bitniji od prirodnih bogatstva su ljudi i bolje rečeno “ljudskost”. Potrebno je upravo tu “ljudsku” notu brendirati - mišljenje je Marjana Žitnika. Ističe kako se danas više- manje sve vrti oko unikatnih doživljaja i iskustava.

‘LJUDSKOST JE BITAN MOTIV’

- Nerijetko čujemo komentare gostiju kako nigdje nisu dobro ugošćeni kao u Dubrovniku, a vjerojatno je tako i u cijeloj Hrvatskoj. Jedan doživljaj babe Mare koja peče kruh vrijedi više nego cruising na luksuznoj jahti. Možda ne u smislu novaca, ali emocije se ne mogu tako lako glumit. Uvijek kažu

“Mnoge mediteranske zemlje također se mogu pohvaliti prekrasnim prirodnim krajolicima, plažama i sigurnošću. Da bismo se istaknuli, moramo se usredotočiti na transformacijski turizam i autentična iskustva koja čine našu destinaciju jedinstvenom”, kazao je Lukša Malohodžić iz Rewind

Dubrovnik

“Potreban je svježiji pristup i puno više digitalnog marketinga od brošura na sajmovima”, mišljenje je turističkog vodiča Ivana Vukovića

petak, 3. ožujka 2023. Dubrovački dnevniK

Lukša Malohodžić

Ivan Vuković

da naši ljudi imaju dušu i da nigdje nisu vidili toliko susretljivih, nasmijanih i dobrih ljudi. Turisti ističu kako uvijek volimo pomoći, uletiti i kad ne treba, piti kafu ili gemišt s gostima koje prvi put vidimo po dva sata i smijati se bez razloga kao da smo dobili na lotu. To je pravo bogatstvo Hrvatske i hrvatskog turizma! Svakako bi bilo dobro da to bude smjer brendiranja i komunikacije prema “vanka”. Prezentirajmo sebe kakvi jesmo! - zaključuje Marjan Žitnik.

Izvršna direktorica u Hotelu Lapad Vivian Kuculo smatra kako je Turistička zajednica dobro definirala smjer u kojem želi ići po pitanju komunikacijskog koncepta i slogana Hrvatske. Kuculo dodaje kako bi još dodatno trebalo istaknuti sigurnost i održivi razvoj, jer je upravo to, prema njezinom mišljenju, turistima jako važno.

- Prošli slogani Full of Life i Mediteran kakav je nekad bio uopće nisu bili loši. Mi smo često kritični, ali ja nisam tako stroga jer mislim da nije lako smisliti slogan. Znam koliko turističke zajednice drugih zemalja ulažu truda u komunikacijske strategije i slogane, a na kraju se dobije potpuno jednostavan slogan. Mislim da je važna razvojna strategija Dubrovnika kao elitne destinacije, slogan treba ciljati publiku i pratiti sve ono što se zamislilo. Svakako bi trebalo podići kvalitetu ovoga što imamo. Smatram kako ne treba praviti neki veliki zaokret, u svijetu smo već prepoznatljivi i treba nastaviti ovim stopama - zaključila je za Dubrovački dnevnik izvršna direktorica u Hotelu Lapad Vivian Kuculo.

Direktorica dubrovačke turističke agencije Dominium Travel Slavica Grkeš osvrnula se na prošli slogan.

- Kažu da je 30 posto laži dozvoljeno i da je to zapravo marketing. Ovaj zadnji slogan je bio baš tako nekako “Full od life”, ali 1. studenog kad odleti zadnji avion, ugasimo svjetlo u našem resortu poznatom pod nazivom Hrvatska i utonemo u hibernaciju iz koje nas tu i tamo probudi zvuk poneke renovacije, većinom stranih investitora. Samo što hibernacija traje više od 30 posto godine,

šteta - smatra Grkeš.

Dodala je kako će doći vrijeme za smišljanje novih slogana.

- Kad budemo imali sadržaje koje možemo nuditi alternativno lošim vremenskim uvjetima, dovoljno volje, želje, i naravno, zarađenog novca da u takvo nešto možemo ulagati, onda ćemo vidjeti kako to funkcionira i smišljati slogane - mišljenja je ona. Ponudila je ideju kako osmisliti slogan.

- Postoje marketinške kuće i magovi, čitavi odjeli firmi koji se mogu baviti time, ali ja bih pozvala stotinjak gostiju da prođu cijelu Hrvatsku, da vide ono najljepše, unikatno, tradicionalno, probaju sve. Bitno je da su to stvarno ljudi raznih profila i njih bih pitala da sastave slogan na onome kako su je doživjeli - predložila je Grkeš.

- Svakom tko radi u marketingu je glavni cilj izazvati emocije, ali danas sve toliko brzo ide i napreduje tehnološki, generacija Z kompletno drugačije prima informacije. Premala smo zemlja za veliku komplikaciju, ja bih to držala jednostavno, i u ovoj brzini isticala kako je kod nas sve sporije i laganijeideja je direktorice dubrovačke turističke agencije Dominium Travel Slavice Grkeš.

“Hrvatska ima jedinstvene ljepote i prirodna blaga te njihovo očuvanje svakako mora biti fokus. Jedini motiv bitniji od prirodnih bogatstva su ljudi i bolje rečeno ljudskost”, smatra Marjan Žitnik iz agencije Maritimo Fishing. “Trebalo bi podići kvalitetu ovoga što imamo. Smatram kako ne treba praviti neki veliki zaokret, u svijetu smo već prepoznatljivi i treba nastaviti ovim stopama”, kazala je Izvršna direktorica u Hotelu Lapad Vivian Kuculo

Marjan Žitnik

Slavica Grkeš

Vivian Kuculo

Preko milijun eura u proračunu

bolje uvjete rada

Novi kolektivni ugovor za zaposlenike u gradskim ustanovama predškolskog odgoja i obrazovanja na snagu stupa 1. ožujka 2023. godine za što će se u gradskom proračunu osigurati dodatnih 1.096.619,24 eura. Ugovor kojim se povećavaju plaće, ali i druga materijalna prava svih zaposlenika, potpisao je gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković sa Sindikatom radnika u predškolskom odgoju i obrazovanju Hrvatske i Sindikatom obrazovanja, medija i kulture Hrvatske. Godinama su djelatnici dubrovačkih vrtića zaostajali u visini primanja u odnosu na svoje kolege koji su isti posao obavljali u općinama Konavle i Župa dubrovačka. Ovim kolektivnim ugovorom osigurana su veća primanja i priznanje za predani rad svih djelatnika dječjih vrtića kojima je osnivač Grad Dubrovnik. Među ostalim, radna prava pomoćnika za djecu s poteškoćama odsada su izjednačena s radnim pravima ostalih zaposlenika. S obzirom na potrebe i stalan rast broja djeca, gradska uprava u posljednjih šest godina uložila više je od 200 milijuna kuna u objekte predškolskog i školskog obrazovanja te je otvoreno 280 novih upisnih mjesta. Energetski su obnovljeni vrtići Ciciban i Izviđač, izgrađeni su novi vrtići Put na more i Palčica II te je otvoren novi prostor u sklopu dječjeg vrtića u Zatonu.Osim većih materijalnih prava i preko milijun eura vrijednog povećanja kolektivnog ugovora, Grad Dubrovnik je u siječnju ove godine potpisao i nove ugovore s privatnim dječjim vrtićima kojima su ovim ustanovama osigurana veća financijska sredstva, kako se povećanja cijena ne bi odrazila na roditelje. Do početka nove pedagoške godine u rujnu, Grad Dubrovnik planira otvoriti 120 novih mjesta u gradskim dječjim vrtićima, a procijenjena cijena nadolazeće investicije bit će poznata po okončanju postupka javne nabave.

Utvrđena Konačna

lista reda prvenstva

Nakon provedenog Javnog poziva za davanje u najam

stanova u vlasništvu Grada Dubrovnika koji je trajao 45 dana, utvrđena je Konačna lista reda prvenstva

Konačna lista objavljena je na službenim stranicama Grada Dubrovnika. Početkom sljedećeg tjedna službe Grada Dubrovnika pozvat će sve sugrađane koji su ostvarili svoje pravo na odabir stana i sklapanje Ugovora o najmu, a nakon čega će gradonačelnik donijeti Odluku o davanju u najam stanova na određeno vrijeme od 10 godina od dana sklapanja ugovora o najmu.

Podsjetimo, nakon provedenog javnog poziva koji je trajao od 17. rujna do 2. studenoga 2022. godine za dodjelu u najam 26 stanova u Mokošici, Povjerenstvo za provjeru administrativne ispravnosti pristupilo je otvaranju i pregledu zahtjeva te uputilo administrativno ispravne zahtjeve Povje-

renstvu za provedbu postupka i odlučivanje o najmu stanova koje je zaprimljene zahtjeve bodovalo. Prije samog propisanog roka za podnošenje prigovora gradska uprava je omogućila svim podnositeljima zahtjeva uvid u dokumentaciju uz obrazloženje od strane članova Povjerenstava.

Nakon što je Povjerenstvo za rješavanje prigovora odlučilo o prigovorima, na prijedlog Povjerenstva za provedbu postupka i odlučivanje o najmu stanova Gradonačelnik je utvrdio Konačnu listu reda prvenstva.

U Povjerenstva nadležna za provedbu ovog javnog poziva uz službenike Grada Gradsko vijeće imenovalo je i vijećnice i vijećnike Gradskog vijeća kojima

je na takav način omogućeno da kao predstavnici građana sudjeluju u svim koracima provedbe i donošenju Odluka. Uz navedeno postupak je proveden transparentno uz javno otvaranje pristiglih zahtjeva prilikom kojeg je pročitan svaki dostavljeni dokument. Imena i prezimena svih podnositelja s naznačenim uvjetima koje su zadovoljili ili nisu zadovoljili javno su objavljena. Također, svi sugrađani ako imaju saznanja kako osobe koje se nalaze na Konačnoj listi ne udovoljavaju uvjetima imaju mogućnost, kako je propisano i samom Odlukom, prijaviti navedeno gradskoj uprave te će se ukoliko se utvrde nepravilnosti osoba brisati s liste prvenstva.

Novim kolektivnim ugovorom zaposlenici gradskih vrtića dobivaju veće plaće i

DUBROVAČKA STANOGRADNJA

‘Mediteranska kuhinja’ uz poznate chefove i dobru zabavu

U sklopu 21. Mediteranskog sajma u Dubrovniku koji će se održati od 15. do 19. ožujka u hotelu Rixos Premium Dubrovnik održat će se i gastro show “Mediteranska kuhinja” s popularnim kuharima od Italije do Grčke

“Iz svih anketa koje provodimo godinama vidljivo je ogromno zadovoljstvo malih proizvođača ekoloških i tradicijskih proizvoda koji upravo na Mediteranskom sajmu vide veliku priliku za plasman i promociju svojih proizvoda”, kazao je organizator sajma Vedran Kraljević

mu vide veliku priliku za plasman i promociju svojih proizvoda”, kazao je organizator sajma Vedran Kraljević.

Stalni partneri sajma su Vlada Republike Hrvatske, Hrvatski sabor, Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska poljoprivredna komora, što ujedno i potvrđuje nacionalnu prepoznatljivost i važnost sajma. Svake godine na sajmu se dodjeljuju nagrade za najbolji nastup, naj-proizvod i doprinos za promociju eko-gospodarstva u Republici Hrvatskoj.

Svi posjetitelji popularnog sajma imat će priliku uživati u ribljim i mesnim jelima mediteranske kuhinje koja će za njih pripremati chefovi Tomislav Špiček, Ivan Pažanin, Gianfranco Crepaldi, Vlasta Mandić, Ozgur Donertas i Vejko Barbieri. Najpoznatija sajamska manifestacija u Hrvatskoj godinama okuplja ljubitelje dobre hrane, a ove godine Mediteranski sajam okupit će vrhunske chefove koji će 17. i 18. ožujka kuhati za sve posjetitelje koji žele

kušati nešto ukusno i posebno.

Inače Mediteranski sajam kao specijalizirana manifestacija profilirao se kao najznačajnija sajamska priredba u Hrvatskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji na području ekološke poljoprivrede i ekološkog poduzetništva.

“Iz svih anketa koje provodimo godinama vidljivo je ogromno zadovoljstvo malih proizvođača ekoloških i tradicijskih proizvoda koji upravo na Mediteranskom saj-

Na Mediteranskom sajmu svake godine uz kvalitetnu sajamsku ponudu izlagača i gastro show odvijaju se edukativna predavanja i konferencije, a sve je popraćeno bogatim kulturno-zabavnim programom. Prepustite se okusima mediteranske kuhinje i uživajte u interpretaciji jela poznatih chefova te budite dio ove gastro priče, podržite male proizvođače i hrvatsko selo. Ulazak na sajam je besplatan kao i svih prijašnjih godina.

HDZ: ‘Predsjednica

kotara Lapad izbjegava plaćati koncesiju na pomorskom dobru!’; Srđevci: ‘HDZ ide ad hominem’

’O kolikom se iznosu može raditi, najbolje se može zaključiti ako zamislite da bilo koji drugi ugostitelj u Gradu 15 godina ne plaća javnu površinu za 11 stolova. Prema našim izračunima obitelj Miletić se okoristila za najmanje 50 tisuća eura’’, navodi Krile

GILJAČA: Ako je istina sve što oni navode u tom priopćenju i ako postoje prijave za korištenje pomorskog dobra bez koncesije, i dosadašnji zakon je imao itekako jasne poluge kojima su mogli napraviti inspekcijski nadzor i po nekoj prijavi su mogli postupiti. Naravno, mogli su procesuirati počinitelja tko god bio

Tema pomorskog dobra izazvala je prijepore između HDZ-a i Srđ je Grad. Prvo su Srđevci održali konferenciju za medije na kojoj su govorili o štetnim elementima novog prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. U Dubrovnik su stigle saborske zastupnice političke platforme ‘Možemo’ Sandra Benčić i Urša Raukar-Gamulin povodom kampanje koju su pokrenuli duž hrvatske obale ‘Nije dobro za pomorsko dobro’. Tijekom kritike novog zakona za koji smatraju kako će omogućiti višedesetljetnu uzurpaciju pomorskog dobra, stigla im je opaska od strane dubrovačkog HDZ-a. Naime, tajnik GO HDZ Dubrovnik Roberto Krile poručio je kako mu je jasno zašto ekipi iz Možemo i Srđ je Grad nije dobar novi prijedlog Zakona o pomorskom dobru.

SPORNA ‘PRIVATIZACIJA’ OBALE

“Da je kojim slučajem Grad Dubrovnik imao ovlasti postupanja na pomorskom dobru onda ne bi aktivna članica političke stranke Srđ je Grad i predsjednica Gradskog kotara Lapad Anamarija Miletić, zajedno sa svojim suprugom, 15 godina izbjegavala plaćati koncesiju na pomorskom dobru! Procjenjuje se da je šteta prouzročena njihovim nelegalnim korištenjem pomorskog dobra na Lapadskoj obali veća od 50 tisuća eura. Bilo bi zanimljivo čuti kako komentiraju gospođe Sandra Benčić i Urša Raukar-Gamulin da upravo osoba, koja je aktivni član njihove sestrinske stranke, u praksi pro-

vodi upravo ono što bez ikakve osnove imputiraju Vladi HDZ-a - „monetizaciju odnosno privatizaciju obale“, naveo je Krile te najavio kako će se HDZ i dalje zalagati za zakon o pomorskom dobru koji će, prema njihovim navodima, ispraviti sve one

Zaiskrilo oko tarace kafića Orka

Piše Aida Čakić foto Google street

nedostatke koje aktualni zakon ima. Nije trebalo dugo čekati na odgovor od Srđevaca koji su za sve optužili HDZ

“HDZ je pokazao kako je svjestan nezadovoljstva koje među građanima raste zbog katastrofalnog prijedloga zakona i kako se boje argumentirane i istinite kritike koju šalju udruge i stručnjaci. Oni su išli ad hominem jer to je stil kojim inače idu. Tako su najbolje pokazali kako ne razumiju ovaj problem. Tko je na vlasti u ovoj državi u zadnjih sedam godina? Tko je na vlasti u županiji zadnjih 14 godina? Tko je na vlasti u gradu zadnjih 6 godina? Ako je istina sve što oni navode u tom priopćenju i ako postoje prijave za korištenje pomorskog dobra bez koncesije, i dosadašnji zakon je imao itekako jasne poluge kojima su mogli napraviti inspekcijski nadzor i po nekoj prijavi su mogli postupiti. Naravno, mogli su procesuirati počinitelja tko god bio. Naravno da oni to nisu napravili. Čija je tu zapravo odgovornost? Naravno, odgovornost je onih koji upravljaju našim gradom i pomorskim dobrom. To njihovo priopćenje je dokaz da sustav ne funkcionira i sve što mi govorimo smo u pravu”, kazao je Giljača te dodao kako postoji još jedna dimenzija u priči.

“Upravo to što su naveli ukazuju na opasnost na koju mi upozoravamo u ovom zakonu. A to je da je on cijeli pisan tako da pogoduje krupnom kapitalu i tako zatire male domaće poduzetnike. Oni prozivaju ljude da nemaju koncesiju koju su imali sve do gradnje marine Frapa i uredno je plaćali. Gradnjom marine više nisu dobili koncesiju. To je direktan dokaz da znamo tko i kako nam je donio

marinu i smjestio je u srce Gruškog zaljeva. Zna se što Dubrovčani misle o vlasniku marine i kako se odnosi prema zajednici kao i na načinu kako je došao ovdje raditi. Razmislite o tom odgovoru.... on ima tri slova, a ona su HDZ. Osnovna ideja ovog opasnog zakona je privatizirati našu obalu i otjerati i maknuti domaće ljude i poduzetnike s obala i otoka. Onda oni kažu kako uvode red”, poručio je županijski vijećnik iz Srđ je Grad Marko Giljača.

KOMUNALNI REDARI ĆE DOBITI OVLASTI

Tajnik dubrovačko HDZ-a odgovorio im je na navedene tvrdnje.

“Predsjednica Gradskog kotara Lapad i članica stranke Srđ je Grad Anamarija Miletić u neuspješnom pokušaju demantija kazala je: “Javno dobro je zna se čije, treba ostati narodu i svima nama na korištenje“. Zanima nas je li se posljednjih 15 godina upravo ovom parolom služila gospođa A. Miletić dok je bez koncesijskog odobrenja koristila javno dobro za svoju osobnu korist?

Naime, najmanje posljednjih 15 godina ugostiteljski objekt „Orka“, u vlasništvu njene obitelji, ujedno poznato okupljalište „srđevaca“, postavlja taracu na pomorskom dobru koju ne plaćaju nikome niti im je itko izdao odobrenje za nju.

Gospođa A. Miletić nije odgovorila na jasno postavljena pitanja pa je ovim putem ponovo pozivamo da odgovori je li imala koncesijsko odobrenje za postavljanje tarace na pomorskom dobru? Također, budući je gospođa A. Miletić izjavila kako su cijelo vrijeme „uredno plaćali za postavljenu taracu“, molimo da objasni kome su to plaćali te da to javnosti dokaže potvrdom uplata.

Zanimljivo je kako stranka Srđ je Grad, u trenutcima dok organizira tribine o navodnoj „monetizaciji i privatizaciji“ pomorskog dobra, istovremeno tolerira da njihova članica i predsjednica GK Lapad Anamarija Miletić posljednjih 15 godina uzurpira pomorsko dobro. Oduzeli su javno da bi ga prisvojili sebi i njime se materijalno okoristili. To u ovom slučaju „srđevcima“ nije problem jer se ipak radi o njihovoj članici”, naveo je Krile.

Iz HDZ-a su također u priopćenju naveli kako je pregledom Google Street View vidljivo da je na uzurpiranoj lokaciji postavljeno, kako navode, čak 11 stolova.

‘’O kolikom se iznosu može raditi, najbolje se može zaključiti ako zamislite da bilo koji drugi ugostitelj u Gradu 15 godina ne plaća javnu površinu za 11 stolova. Prema našim izračunima obitelj Miletić se okoristila za najmanje 50 tisuća eura’’, pojašnjava Krile.

Na kraju je dodao kako “usvajanjem predloženog Zakona o pomorskom dobru ovakve uzurpacije pomorskog dobra više ne bi bile moguće, jer će komunalni redari dobiti ovlasti nadzora nad pomorskim dobrom, a što do sada nije bio slučaj”.

KRILE: Zanimljivo

je kako stranka Srđ

je Grad, u trenutcima dok organizira

tribine o navodnoj

„monetizaciji i privatizaciji“ pomorskog dobra, istovremeno tolerira da njihova članica i predsjednica GK

Lapad Anamarija

Miletić posljednjih 15 godina uzurpira pomorsko dobro.

Oduzeli su javno da bi ga prisvojili sebi i njime se materijalno okoristili.

SUZI SOKOL:

Vaš glas proživljava ono što i vi i, ako znate, s njim možete

činiti velike stvari

Suzi Sokol je jedna od onih sugrađana koje ne treba posebno predstavljati jer je svojim medijskim radom i jedinstvenim glasom već jako dugo prisutna u našim eterima. Pamtimo je i danas kao vrsnu glazbenu urednicu na Radio Dubrovniku i njenim kultnim emisijama, slušali smo je na Radiju Jug, gledali na Dubrovačkoj televiziji, a sada nam se sa svojim prepoznatljivim glasom javlja s valova županijskog radija Soundset Ragusa. Po vokaciji glazbenica, ujedno i dugogodišnja novinarka, i danas radi ono što najbolje zna – svojim ugodnim glasom nas informira, uveseljava ili smiruje, rekli bi neki slušatelji, ponekad baš kao psihijatrica Nada John.

Jako dugo ste u medijskom prostoru. Ljudi vas prepoznaju, i pojavom, ali i glasom. Koje su to emocije i poruke koje se mogu prenijeti samo glasom?

-To je zapravo cijeli jedan miks emocija. Nisam razmišljala postati radijskom voditeljicom, ni urednicom, niti uopće dijelom radija, iako je radio, otkako znam za sebe, uvijek bio tu negdje. On je nekako uvijek bio uz mene, i dok sam učila, i dok sam radila, jer kao što je poznato – uz radio možete raditi bilo što, ne opterećuje vas i on vam je na neki način prijatelj. No, kad sam 15. siječnja 1996. godine započela svoje radijsko putovanje na Radio Dubrovniku na kojem sam ispekla ovaj zanat, uz divne ljude, i kad sam prvi put došla u studio i prozborila, shvatila sam kako jako puno toga mogu s tako malo stvari. Dakle, samo glasom! S glasom možete podići atmosferu, donijeti toliko dobro raspoloženje ljudima… Nekad ćete, ovisno o svom raspoloženju, odvesti ih u neke sjetne pute i sjećanja. No, činjenica je kako samo sa svojim vokalom, ako s njim znate baratati kao s instrumentom, možete napraviti veliku stvar. Prekoputa mene bi bio tehničar i to je ta jedna osoba, no onda shvatite kako vas jako puno ljudi može čuti i kako možete doprijeti do mnogih. Onda zamislite jedan mali svijet ispred sebe i s njima vodite jedan intiman razgovor, opustite se, a ako raspo-

lažete s bogatim vokabularom, što je jako važno, možete učiniti čudo. Možete ispričati jednu cijelu priču, zainteresirati ih, zaustaviti ih na trenutak u vremenu, a opet napraviti nešto drugačije. Meni je to, uz glazbu, bio toliki izazov i čini mi se kako smo ‘kliknuli’… Taj mikrofon i ja. Po vokaciji sam glazbenica i drugačije sam poznavala mikrofon, no ovo je jedno prijateljstvo koje me vezalo zauvijek i mislim kako se ne bih lako odrekla toga, iako sam imala svoje iskorake.

Sad već imate ogromno iskustvo, no je li vam bilo izazovno u početku zanemariti neka, možda i negativna iskustva i raspoloženja u vlastitom životu, kako se ne bi osjetila u glasu ili kako takvo raspoloženje ne biste prenijeli na slušatelje? Postoji li neki recept?

-Ne postoji, postoji samo ono što je u čovjeku. Majka mi zna reći – kad izađeš iz kuće, uvijek navuci osmijeh na lice, bez obzira na to što je ostalo iza tebe. Na televiziji je u prvom planu kadar i tada je izgledno kako će jedan u moru detalja privući pažnju gledatelja pa će se možda tvoja eventualna sjeta ili problemi nekako sakriti i provući. Ovdje vaš vokal proživljava sve ono što proživljavate vi. Brojne emocije se osjete upravu u glasu – zatitra vam glas, pogode vas neki trenuci, sjetni ste jer je kiša, euforični jer je sunce… I kako naći mjeru? Nije jed-

Piše Ivona Butjer Mratinović foto GORAN MRATINOVIĆ

nostavno. Slušatelji mi kažu kako se u mom glasu osjeti radost. Potrebno je bar na to vrijeme koliko ste u eteru donijeti dobro raspoloženje.

Pričate o tome s puno duše. Izgledate kao netko tko jako puno emocije unosi u ono što radi. -Jako puno emocije, istina je. I to te na neki način istroši. No, čudno je to… Kad izađeš iz studija, možda si ponekad iscrpljen jer je tvoj dan bio težak pa si se dodatno potrudio kako ne bi to raspoloženje prenio na slušatelje. No, čim se sutradan vratiš i staneš ispred tog mikrofona, baterija je ponovno puna. Ako voliš radio, a ja ga neizmjerno volim, onda puno toga možeš dati. Kad sam krenula s emisijama i kontakt programima na Radio Dubrovniku, mimo programa je nazvala jedna starija gospođa i tražila je mene. Kazala je – ne znam jeste li sinjorina ili gospođa, ali bolje me umirite nego Nada John. Neki kažu kako imam umirujući, a opet nasmiješeni vokal. To je nešto na što nisam mogla utjecati i to je očito nešto što je Bogom dano. Hvala mami i tati!

Krenuli ste s Radio Dubrovnikom, sad ste na Soundset Ragusi, u međuvremenu ste radili na Radio Jugu, ali i na Dubrovačkoj televiziji. Krenuli ste ’96., imate puno utakmica u nogama…

-Krenula sam kao glazbena urednica i na Radio Dubrovniku sam radila 19 godina. Ponekad bih uskočila i odradila nešto mimo toga, u momentima kad bi bilo kritično, no uglavnom sam bila glazbena ured-

nica. Kao glazbenici po vokaciji, to mi je bilo najdraže razdoblje jer spojiti glazbu i mikrofon u medijskom obliku je za mene nešto idealno. Prelaskom na Dubrovačku televiziju, to se nekako objedinilo u emisiji ‘Radio koji se gleda’. U početku sam pred kamerama bila četiri i pol, a kasnije dva sata te sam odabirala glazbu, uz glazbene želje, no usmjeravala sam emisiju tako što se nije moglo baš svašta puštati i slušati. Bilo mi je važno educirati publiku, što i jest jedna od glavnih zadaća medija. Kamere su za mene bile nešto novo. Nekad bih zaboravila kako sam u programu pa bih počela jesti. Onda vas nazove neka gospođa pa kaže – joj, što vas je slatko vidjeti kako jedete.

Međutim, nekako ste od glazbe skliznuli u informativu.

-Tijekom 19 godina rada na Radio Dubrovniku, nikada nisam dobila status zaposlenice. Rekla sam kako je dosta i ako je zaista taj papir mjerilo nečega, a u svijetu su to prvenstveno rad, predanost i učenje, onda sam upisala studij Mediji i kultura društva i završila ga u najkraćem mogućem roku. Proradio je svojevrstan inat i tu se sve okrenulo prema informativi. Naime, počela sam na jedan drugačiji način promatrati medije i shvatila kako, bez obzira na glazbu koju neizmjerno volim, i kroz informativu mogu djelovati. Ne previše jer moram priznati kako nisam tu 100 posto svoj na svome, ali mislim kako sam došla do nekih 85 posto i mislim kako je to dobro. Nisam zagrižena ‘informativka’,

no čarolija koju mi stvara mikrofon nije popustila ni do danas, bilo da je riječ o informativi ili glazbi.

Puno je projekata iza vas. Imali ste jako puno svojih emisija, i na Radio Dubrovniku, i na televiziji… A mi novinari na svoje projekte znamo gledati kao na svoju malu djecu. Koliko vam se bilo teško oprostiti? Neke su emisije zbilja bile kultne.

-Užasno teško. Na Radio Dubrovniku više se ne mogu sjetiti koliko je takvih emisija bilo. Recimo, emisija ‘Dobra večer, to sam ja’ gdje sam ugošćavala sve moguće glazbene zvijezde tog vremena, od Iva Robića, Jimmyja Stanića, Draga Diklića, ali i tada novije generacije, Gibonnija i ostalih. Pa onda je tu bila i emisija ‘Pjesme morske pjene’, kao i zaista kultna emisija Radio Dubrovnika ‘Canzonissima’ o talijanskoj glazbenoj sceni gdje sam najviše na svom terenu, zatim ‘Nostalgična’ u kojoj je bila zastupljena domaća glazba. Svaki put kad bi jedan ciklus prestajao, osim ‘Canzonissime’ koja je imala svoj kontinuitet, pitala bih se – zar baš mora stati? Svaki put bi mi se otkinuo komadić srca. No, promjene su bile potrebne, kako zbog publike, tako i zbog nas samih jer uvijek mora doći taj neki trenutak u kojem nema dalje i u kojem se materijal istroši. ‘Canzonissima’ je bila drugačija, ona je ostala jako dugo mlada, trajala je 23 godine. Tako je i s projektima na televiziji. ‘Kulturni razgovor’, ‘Jutro u Gradu’ koji je osmišljen po uzoru na ‘Dobro jutro, Hrvatska’, ‘Radio koji se gleda’, koji mi je jedno od posljednje ‘djece’.

Taj ‘Radio koji se gleda’ je ustvari bio nešto novo na našem području.

-Iako u svijetu postoje takvi formati već neko vrijeme, kod nas je bio nešto novo.

I tu se pojavljujete cijelom svojom pojavom. Ne samo vokalom, kao na klasičnom radiju.

-Apsolutno. I tu više nema skrivanja. Doduše, ne skriva se čovjek n iza mikrofona na radiju…

Ali imate nekakvu intimu. Na televiziji ste potpuno izloženi.

-Veliku intimu imate na radiju. Imate svoj svijet, bez obzira što vas u datom trenutku puno ljudi sluša. Na televiziji je drugačije, blenda na kameri je otvorena, u potpunosti ste izloženi. Ne mogu kazati kako ‘nemaš pravo na pogrešku’ jer u svakom poslu se griješi i te su pogreške jako simpatične. Imala sam takvih ‘kikseva’ i na radiju i na televiziji. Na svu sreću, nisu bili toliko strašni, no trebalo mi je na televiziji prihvatiti tu izloženost.

Puno je to radnog staža da ne bi bilo kikseva. -Počinje ‘Canzonissima’, a kolega Antonio Deranja i ja smo u studiju. On je trebao reći koja je radio postaja, a ja koje su ure. On ne počinje, ja ga gledam, prekoputa je bio kolega Alan Lasić. Ja u jednom trenutku kažem – slu, on – što, ja -sto. I to je ostalo tako. Slu-što-sto. Trebalo je biti – Slušate Radio Dubrovnik, osamnaest je sati, počinje ‘Canzonissima’. Pala sam ispod stola od smijeha. I ništa, idemo dalje, na pogreške se ne vraćate, samo se nadate kako je to što manje ljudi čulo, mada slušateljima te pogreške znaju biti simpatične.

I slušatelju, ali i gledatelju ta osoba djeluje nekako ‘ljudski’, ne daleko. Lakše mu se poistovjetiti s njom.

-Apsolutno. Nismo nedodirljivi, daleko od toga. Mi smo možda samo nešto bliže tom nekom širem svijetu pa im donesemo neku informaciju, zanimljivost ili priču. Ali da griješimo – griješimo.

Kao što smo već spomenuli, krenuli ste ’96. na radiju. Imali ste svoje iskorake, danas je 2023. i opet ste na radiju. Možete li povući paralelu između radija tada i radija danas? Je li radio isti?

-Nije. Mogu reći, bez obzira na protok vremena i nove trendove, kako radio ipak nije izgubio utrku s novim medijima, platformama i streamingom. Istina je kako je puno lakše putem pametnih telefona odabrati i slušati ono što volite. Budimo iskreni, mlađe generacije neće slušati radio onako kako se on prije slušao. Slušat će ga ako je na neki način ‘nametnut’ negdje, u nekom prostoru. Radio još uvijek pripada onima koji žele čuti informaciju, vijesti, ljudima koji su doma ili na radnim mjestima. No, nije radio izgubio tu utrku jer je još uvijek jako dobar kad su u pitanju brze informacije. Najbrže će informacija doći, on je tu, on stalno donosi informacije u realnom vremenu. Uvijek je prvi i pored toliko godina, toliko dugo nakon te 1920. godi-

ne kad je pokrenuta prva svjetska radijska postaja. Kasnije se pojavila televizija koja ga je pomela, došao je Internet koji je čudo, a u digitalnim medijima je toliko ponude da je bilo straha hoće li radio uopće moći pratiti taj korak. No, prati ga i dalje. Ali razlika je. Kad sam počinjala, na teren smo išli s teškim nagrama, s mikrofonima, to je bilo za iskilaviti se. Sad je dovoljan mobitel. Mislim kako za radio itekako ima nade.

Slušateljima tada, kao ni danas, nije baš jasno kako radijski voditelji uspijevaju biti onako raspoloženi rano ujutro.

-Tajna je u dovoljnoj dozi kofeina. I to odmah u pet i kvarat ujutro! Zato je važno po’ ure prije doći na posao i skuhati puno kafe. Mislim kako svim radijskim djelatnicima, bez iznimke, puno kofeina teče venama. Eventualno neki jači čaj!

Međutim, treba biti kreativan, držati koncentraciju cijelo vrijeme i izbjegavati pauze u kojima se ništa ne govori i u kojima se ništa ne čuje. Koliko je teško imati ideje i stalno govoriti?

-Nakon ovoliko godina rada, nekako steknete tu rutinu i iskustvo. No, rekla bih kako sam stara škola i dobra priprema je čudo. I dan, danas se volim dobro pripremiti što ne znači kako ne mogu razgovarati s gostom bez pripreme i iz bilo koje brašne, jer puno je utakmica u nogama i puno sam radila na sebi. Pa i danas volim naučiti nove stvari!

Dakle, redovito učiti, educirati se, pripremati se za svoju smjenu kao da prvi put ulazite u studio. Važno je puno čitati. Ružno je slušati voditelja koji svako malo ima neke poštapalice. Naš radio Soundset Ragusa je formatirani radio pa nema puno priče, puno je glazbe i dobrog raspoloženja, no u dvije minute koliko traje prilog, treba dati srž, zainteresirati ljude i donijeti im nešto dobro i pitko. I tako da vas jedna none koja živi na međi u Konavlima razumije.

Imali ste puno kolega, dosta njih mlađih kažu kako su puno naučili od vas. Što biste savjetovali novim generacijama novinara?

-Nikad nisam stala i rekla – znate, to vam se tako radi. Nisam takav tip, ali sam otvorena i pozitivna. Nastojim ih učiti onome čemu su mene učili lektori, a to je govoriti lijepo, razumljivo, fino, toplo, a ne izgubiti lokalno, dubrovačko. Dakle, puno pričati, puno čitati, puno slušati. Zaboravili smo slušati. Treba nuditi puno osmijeha u programu, lijepih riječi, pozitivnog stava i donositi točne informacije. Ne lagati one koji su ispred nas jer oni nam vjeruju.

Međutim, trendovi u cijelom svijetu takvi su kao da se sve češće ide na kvantitetu, nego na kvalitetu. Tako je i u medijima. Prije bi novinar

imao dvije, tri teme tjedno koje bi iscrpno obradio i za to bi imao vremena. Danas se ide na što više informacija u što kraćem roku.

-Apsolutno treba ići naprijed. U svakom vremenu ima izvrsnih stvari i onih malo manje izvrsnih i od svakog vremena treba izvući ono najbolje. No, bojim se kako idemo ka jednom površnom donošenju informacija i uopćenom pogledu na svijet. Sve je jako brzo, tempo današnjeg života je ubitačno brz. Kad se osvrnemo, vidimo samo gomilu informacija, a u tom moru svega i svačega, ne možemo izvući ono što je pravo i što je istinito. Bojim se kako ćemo se u tome izgubiti. U mnogočemu je izmišljena topla voda pa nekako vjerujem kako ćemo u jednom momentu morati stati, vratiti se na početak i krenuti iznova obučavati, učiti, stvarati. Mediji su divna stvar, ako im se pristupi na pravi način. Vi odlično radite svoj posao, ali moram priznati kako ste u manjini. Danas se na medije gleda kao na nužno zlo, a na medijske djelatnike kao na one koji trče za senzacijama jer postoji manjina koja upravo to radi. I to je šteta jer ovo je divan posao, a za vas sigurno, jednako kao i za mene samu, je i poziv, nešto što jako volite.

Vi ste spominjali edukativnu ulogu koje je nažalost sve manje, a čini se kako se ona zabavna uvukla u sve pore.

-To je onaj dobro poznati infotainment. No, važna je edukacija, edukacija, edukacija, a treba prvo krenuti od sebe. Ne ulaže se u sebe dovoljno. Ako to radimo, onda ćemo moći puno toga dati. Volim pitati i puno mlađe od sebe, i puno starije od sebe jer od svih možete nešto novo naučiti. I vjerujte, svaki dan nešto novo naučim i svaki dan nekoga od kolega nešto novo pitam. Nije sramota pitati nego ne znati, a ponašati se kao da sve znaš. I takav izaći pred javnost. A javnost to odmah prepozna.

Cijeli intervju pročitajte na dubrovackidnevnik.hr

Ispada da je Dubravka

Šuica na konju s pištoljem tjerala građane na prodaju nekretnina

Politika je radila svakakve nebuloze, ali za smanjenje broja stanovnika unutar zidina nije kriva. Borili smo se za demokraciju, kapitalizam i tržišno natjecanje i nitko nam nije kriv što o svemu tome nismo imali pojma

Dubravka Šuica namješta kaubojski šešir pred ogledalom, a potom se zaputi prema osedlanom konju. Mustang se propne, ona ga majčinskim manevrom umiri, zatim ga zajaše. Kaska preko Straduna prema vratima od Pila, naravno, suton je, treba li to uopće spominjati? Prolazeći glavnom ulicom zagrize komad duhana, pa potom pljune (na) psa koji ju prati. Već je na Onofrijevoj fontani. Veže konja za špinu i provjeri je li joj revolver pun. Još jednom namjesti šešir i hrabro se uputi prema portunu. Nogom razvali vrata vadeći pištolj. Iz kuće se čuju krici prestravljene djece.

-Šerif Šuja je ovdje – netko se dere.

-Je li tko naoružan, ima li kakva napunjena vinčesterka? – vikne Dube dok jedan muškarac diže ruke u zrak.

Njega je tražila, on je glava kuće, Đuro se zove.

-Nemamo oružja – govori muškarac.

-Odlično – reče Šuja – ali nemate ni pameti. Opet zagrize duhan, pas krene bježati, ali Dube ga ipak škicne.

-Jesam li ja rekla da nekretninu morate prodati do kraja tjedna, ha, jesam li tako rekla? – upita šerifkinja.

-Da, tako ste rekli.

-Pa zašto je onda niste prodali?

-Zato jer mi ne želimo ići iz grada. Naši preci su živjeli ovdje, mi sad živimo, sutra će naša djeca. Ne želimo ni Lapad, ni Gruž, ni, ne daj Bože, Mokošicu ili Župu.

-Briga mene za vaše želje – reče Dubravka Šuica i uperi Đuru pištolj drito u lice – imate još dva sata da prodate nekretninu, inače ću se vratiti, pa ću koknuti i tebe, i tvoju obitelj, sluškinje, pse, mačke,

krave, koze…, kao što sam do sada upucala i sve one koji su se oglušili na moju naredbu o prodaji svoje nekretnine strancima!

KUKU-LELE

Ova mi je klintistvudovska scena pala napamet dok sam čitao kako će uskoro biti objavljeni rezultati popisa stanovništva stare gradske jezgre Dubrovnika. Još uvijek se ne zna točan broj, ali zato se zna da će biti znatno manje žitelja od zadnjeg popisa koji je proveden 2016. godine. Tada je unutar zidina živjelo 1557 stanovnika. Oni što su ostali kukuću i leleće kako će grad uskoro (p)ostati potpuno mrtav, jer je većina preostalih građana ionako u listopadu života. Kada oni pomru, u gradskim mirima neće više biti ni mačaka oko Pravoslavne crkve. Žale se na politiku koja je, prema njihovim zaključcima, dovela do izumiranja.

Vratimo se na početak priče, odnosno na devedesete i samostalnu nam Hrvatsku. Naši roditelji - kako da to kažem, a da ih ne uvrijedim? – bili su malo blentavi. Željeli su neovisnu državu i onu, kako se zove – demokraciju! Lijepi snovi, zaista, čovjek naime još nije smislio bolje političko uređenje. No problem u cijeloj priči bio je što naši roditelji mrtve veze nisu imali što je to uopće demokracija. To je kao da se ja sad zalažem za anarhiju, iako pojma nemam o čemu se tu radi. Nijedan tadašnji stanovnik Hrvatske poviše 30 godina ništa nije znao ni o demokraciji, ni o kapitalizmu, ni o privatnom vlasništvu. Baš ludo!

I onda, kada su se krvavom mukom, napokon izborili za tu, jel te, demokraciju, izvalili su se u fotelju da se malo odmore, a bogati stranci iskori-

Naši roditeljikako da to kažem, a da ih ne uvrijedim? – bili su malo blentavi. Željeli su neovisnu državu i onu, kako se zove – demokraciju! Lijepi snovi, zaista, čovjek naime još nije smislio bolje političko uređenje. No problem u cijeloj priči bio je što naši roditelji mrtve veze nisu imali što je to uopće demokracija

petak, 3. ožujka 2023. Dubrovački dnevniK 20 Kolumna Škura bura

stili su nepažnju, isukali su pare i počeli kupovati stanove i kuće. Posla jedva da je bilo, plaće su bile mizerne, ali zato su cijene nekretnina počele rasti. Stranci s dugogodišnjim iskustvom demokracije, za razliku od naših roditelja, znali su što slijedi. Vratit će se turizam, opet će se dobro živjet i sada treba kupovati nekretnine dok su još jeftine. Naše majke i očevi, iako evo sad imaju toliko željenu demokraciju, i dalje su u mentalitetu da će prostor za stanovanje njihovoj djeci omogućiti mrtvi Josip Broz Tito.

ŠUICA I OSTALA POLITIKA NIŠTA NIJE KRIVA

Tamo negdje na prijelazu mileniju, u prvom mandatu Dubravke Šuice, tržište nekretnina je eruptiralo. Stranci su kupovali, a domaći su namirisali laku lovu. Prodali bi stan u gradu ili nekoj drugoj atraktivnoj lokaciji, pa u Mokošici ili Župi kupili dva, nekad i tri. Malo po malo, kako su cijene rasle, počeo je opadati broj stanovnika u gradu i bližoj okolici. I sada ključno pitanje – kako je politika za to kriva? Kada se ljudi žale ispada da je Šuica (a poslije Vlahušić i Franković) pištoljem tjerala ljude na prodaju nekretnina. Svjedočili smo svakakvim nebulozama u Šuičinom mandatu, ali raseljavanje stanovništva nije njen grijeh. Dobro, sada kada smo to shvatili, koje je rješenje da se ovaj trend zaustavi? Nema ga. O svome tome je trebalo misliti onda, a ne danas. U to se vrijeme trebala žestoko ograničiti mogućnost strancima za kupovanje nekretnina, ali nažalost nitko onda

od političara (pa nadalje) pojma nije imao o tržištu i kapitalizmu. Danas je tako nešto nemoguće zaustaviti, barem kada pričamo o Gradu Dubrovniku i državi Hrvatskoj. Mi smo članica EU i jedina odluka o stanovanju može se donijeti na razini Europe. Ove probleme koje mi imamo u Dubrovniku – izumiranje života u centru i ogroman rast cijena nekretnina – ima bilo koji turistički grad u Europi i svijetu. Nigdje domaće stanovništvo, od New Yorka, preko Londona do Tel Aviva, ne može priuštiti nekretninu u centru. Ali zato mogu u nekoj stranoj državi gdje cijene još uvijek nisu toliko visoke. To je začarani krug iz kojeg nema izlaska. Svojevremeno sam smatrao da je progresivno oporezivanje nekretnina dobro rješenje. Mali porez na jedan ili dva apartmana, a onda sve veći kako broj apartmana nekog vlasnika raste. U teoriji zvuči dobro, ali je u praksi situacija puno kompliciranija. Recimo neki stranac ima dvije nekretnine u gradu, a ostalih pet u Južnoj Africi. Kako njega oporezivat?

Nažalost, u ovoj globalizaciji u kojoj živimo puno je anomalija, a malo pravednosti. Stoga, kako bi to sjajno rekao Grunf, došlo je doba kada je bolje imati, nego ne imati. Grad smo izgubili, ali zato su brojni zaradili pare rasprodajom obiteljske baštine. Svakodnevnica nam je bezvezna, jer smo sve žrtvovali za laku zaradu, ali legendarni Ćiro Blažević ima sjajan savjet za sve one koji kukaju kako je grad mrtav.

-Kada god mi je teško u životu, samo se sjetim koliko para imam na računu!

I sada ključno pitanje – kako je politika za to kriva?

Kada se ljudi žale ispada da je Šuica (a poslije Vlahušić i Franković) pištoljem tjerala ljude na prodaju nekretnina. Svjedočili smo svakakvim nebulozama u Šuičinom mandatu, ali za raseljavanje stanovništva uopće nije kriva

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

petak, 3. ožujka 2023. Dubrovački dnevniK

Tea, Denis, Chanel i Nikazanimljiv lijep motiv i slika

Mato, Anka, Zdenka, Ivor i Ivona - obitelj je sreća od svega veća i vrijedi više neg’ zlato

Drage i Željko - jedno za drugo su od mladosti jači i za sve imaju snage

Višnja i Franjo - skladan im brak, i kad je život bio gorak i kad je sladak

Eva, Kate, Vlaho i Viktorija - privlačna je o zabavi sedamdesetih i osamdesetih sentimentalna storija

Vedran, Ivan i Ivan - razgovor o ribolovu nikada dosadan, uvijek prijateljski i informativan

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Edi i Nikša - i u zajedničkom radu prijateljstvo više vrijedi

Sara i Sandra - kćerkica i majka za poziranje imaju dara

Nikica i Marija - neka svi vide da se bez (o)smijeha nikamo ne ide

Niko i Kate - valja se zajedno uputiti i potrebnih sitnica i krupnica kupiti

Gemma, Ivana, Nina, Katarina i Petra - prijateljstvo je bilo, i ostat će, vječna tema, ovakve prijateljice nitko drugi nema

Nora, Lucija i Suzana - gode šetnja ukorak, druženje i čisti zrak

Dio ih se razočarao nakon što su vidjeli Jugoslaviju

Kako su se naši iseljenici brodom Partizanka vraćali iz Australije, Novog Zelanda i Južne Amerike

Malo se Dubrovčana sjeća prve PARTIZANKE kupljene nakon Drugog svjetskog rata za prijevoz hrvatskih emigranata iz Sjeverne i Južne Amerike te Australije i Novog Zelanda u porušenu zemlju koja im je, kako je to tada izgledalo, po svemu obećavala svijetlu budućnost

Većina poznavatelja putničkih brodova pod ovim imenom poznaju staru PARTIZANKU (drugu) koja je godinama poslije Drugog svjetskog rata redovito plovila iz Dubrovnika kao njena najbolja prometna veza prema sjeveru zemlje.Međutim, malo se Dubrovčana sjeća prve, puno veće PARTIZANKE kupljene nakon Drugog svjetskog rata za prijevoz hrvatskih emigranata iz Sjeverne i Južne Amerike te Australije i Novog Zelanda u porušenu zemlju koja im je, kako je to tada izgledalo, po svemu obećavala nadasve svijetlu budućnost. Zajedno sa PARTIZANKOM i putničko - teretni parobrod RADNIK (5928 bruto tona) je plovio istim rutama, ali je obavio i nekoliko plovidbi prema Kanadi.

PARTIZANKA je izgrađena pod imenom SHAWNEE

1927. u Newport News-u u Virginiji - USA. Bila je duga 120 metara, imala je 6209 bruto tona, a pored putnika mogla je prevesti i 600 tona tereta. Če-

tiri parne turbine jačine 8500 KS su brodu preko dvije propele omogućavale brzinu od 20 čvorova. Dnevni je utrošak nafte bio 106 tona, a u tankovima je nosio ukupno 1356 tona nafte. Mogao je prihvatiti oko 700 putnika i to 70 u luksuznom, 380 u prvom, 50 u turističkom, te 170 u trećem razredu, a o njima se brinulo oko 200 članova posade.

CITY

OF LISBON

Po završetku Drugog svjetskog rata brod je prodan Portugalcima sa Azora, tvrtki Iberian Star Line koja mu daje ime CITY OF LISBON. Nakon sudara sa jednim teretnim brodom u Gibraltaru 1947. odlučeno je da se u Lisabonu popravi i odmah proda. Brzo je zapeo u oko kap. Teodoru Tijanu zaduženom od jugoslavenske Vlade da negdje u inozemstvu nabavi dovoljno veliki brod za prijevoz iseljenika povratnika u domovinu. Kap. Tijan ga je uz dosta neočekivanih obrata i proble-

Piše Ivo Batričević foto Privatni arhiv

Nakon sudara sa jednim teretnim brodom u Gibraltaru 1947. odlučeno je da se u Lisabonu popravi i odmah proda. Brzo je zapeo u oko kap. Teodoru

Tijanu zaduženom od jugoslavenske

Vlade da negdje u inozemstvu nabavi dovoljno veliki brod za prijevoz iseljenika povratnika u domovinu

ma uspio za 2,2 milijuna US dolara kupiti i Vladinom odlukom proslijediti Jugoslavenskoj linijskoj plovidbi (kasnije imenom Jugolinija). Novu posadu broda sačinjavalo je 195 probranih i provjerenih pomoraca, sve redom nekadašnjih pripadnika partizanskog pokreta. Za njih su se pekli bijeli kruh i kolači, hrana je bila dobra, a nije nedostajalo ni viskija. Bio je to vrhunski standard kojeg ostali naši pomorci u to vrijeme nisu mogli ni sanjati. Uz časnički kadar, o životu na brodu brigu je vodilo i 15 političkih komesara. PARTIZANKA je prevozila 750 putnika koji su na raspolaganju imali kino dvoranu, knjižnicu, čitaonicu, salone za ples, frizerski i pedikerski salon te brijačnicu. Prvo putovanje PARTIZANKA je obavila prema Australiji, a Dubrovnik je bila prva luka na povratku 18. veljače 1948., zatim Split i Rijeka. Brodom okićenim revolucionarnim parolama i slikama maršala je u grušku luku doputovalo preko 700 iseljenika. Pozdravni govor dobrodošlice je održala Anka Berus, ministrica financija NR Hrvatske, a na rivi ih je dočekala muzika i pjesma te rasplesani Konavljani i Konavoke u svojim tradicionalnim nošnjama. Tadašnji tisak je prenio da su “građani Dubrovnika i bliže okolice prekrili čitavu grušku obalu.

Ogromna masa naroda pozdravljala je braću i sestre što su došli iz tuđine da pomognu izgradnju svoje domovine. Na brodu se svim sredstvima stvarao dojam idile. Zato danas pomalo egzotičnim izgledaju aktivnosti putnika i posade na du-

goj prekooceanskoj plovidbi, ali ih je ipak zanimljivo prenijeti iz kuta tadašnjih medija: “ Za vrijeme putovanja postavljeno je nekoliko normi, poboljšan je radni efekt tako da je predloženo 7 putnika za udarnike, 29 za pohvaljene, a 14 za nagrade. Održana su radna savjetovanja, 9 kružoka i 5 stručnih tečajeva. Formiran je pjevački zbor od 25 članova, a dramski zbor je dao 2 priredbe. Šahovska sekcija je priredila turnir sa 30 igrača gdje je posada pobijedila putnike. U dobrovoljnom radu iseljenici su dali 9635 radnih sati, organizirali 9 čitalačkih grupa, 3 pjevačka zbora, tamburaški zbor, dramsku skupinu, analfabetski tečaj (za one koji ne znaju čitati i pisati), pionirsku grupu, fiskulturni aktiv i 25 predavanja”. Očito su povratnici, onako prepuni entuzijazma i vjere u svijetlu budućnost, bili djelotvorniji od posade. Drugo je pitanje što su očekivali, a što ih je potom dočekalo na kopnu. Surova je stvarnost po dolasku u Jugoslaviju nagnala mnoge povratnike da se pokušaju ponovo vratiti tamo odakle su i došli, ali ih australske i brazilske imigracijske vlasti više nisu htjele primiti natrag. A kada su počela pristizati prva pisma u kojima su povratnici opisivali što ih je u domovini dočekalo, interesa za novim putovanjima je definitivno nestalo. U kasnijim plovidbama, u pomanjkanju domaćih, prevoze se i povratnici iz drugih zemalja, tako da je na četvrtoj plovidbi u grupi od 464 putnika bilo 67 Francuza, 115 Rusa te nekoliko Čeha, Slovaka, Bugara, Mađara i Albanaca. Ka-

Konavljani i Konavoke su dočekali Partizanku u Dubrovniku

petak, 3. ožujka 2023. Dubrovački

Novu posadu

broda sačinjavalo

je 195 probranih i provjerenih

pomoraca, sve redom nekadašnjih pripadnika

partizanskog

pokreta. Za njih su se pekli bijeli kruh i kolači, hrana je bila dobra, a nije nedostajalo ni viskija. Bio je to vrhunski standard kojeg ostali naši pomorci u to vrijeme nisu mogli ni sanjati ko je naivnih iseljenika svakim putovanjem bilo sve manje, RADNIK I PARTIZANKA plove sve rjeđe i sa sve manje putnika.

PARTIZANKA POSTALA PREVELIK TERET

Vrlo je brzo PARTIZANKA postala prevelik teret za krhka leđa u ratu opustošene i siromašne zemlje te se nesretnog broda nekako trebalo riješiti. Nikada nije razjašnjen požar od 12. kolovoza 1949. na remontu broda u splitskom škveru i do danas je u zraku ostalo visjeti pitanje tužnog kraja najvećeg, nakon naših parobroda KRALJICE MARIJE i PRINCESE OLGE. I kako je god kupnja broda u svim državnim medijima pompozno najavlje-

na isto tako je u tišini i bez riječi ispraćena u staro željezo. Nakon što je PARTIZANKA u brodogradilištu “Vicko Krstulović” tajanstveno izgorjela, trup broda je još neko vrijeme korišten kao teglenica. Tadašnje novine nisu niti jednom riječi objavile u studenom 1954. odlazak teglenice registrirane kao MA-101 u rezalište Sv. Kajo preko puta splitskog škvera, niti su obznanile da se zapravo radi o tužnom ostatku nekada doista impresivnog putničkog broda. Velo tajne obavijeno oko požara na dobro očuvanom i tek 22 godine starom brodu nije se podiglo sve do današnjih dana. Kako je svjedoka svakim danom sve manje, a oni ni do danas nisu obznanili pravu istinu, špekulacije o kraju PARTIZANKE ostale su u domeni nagađanja oko vjerojatno najveće namjerno, zbog velike premije osiguranja, izazvane nesreće u povijesti hrvatskog pomorstva. Zanimljivu priču je Nevenu Jerkoviću ispričao ing. Branko Bon, glavni projektant hotela ORLANDO u Srebrenom, ali i hotela JADRAN u Tučepima. Hotel JADRAN su gradili njemački ratni zarobljenici u vrijeme kada u zemlji nije bilo ni osnovnih živežnih namirnica, a ni materijala za izgradnju luksuznih hotela. Tako je i izgradnja ovoga hotela kasnila jer nije bilo cijevi za vodovodne instalacije. Nakon požara na PARTIZANKI, sa broda su demontirane sve vodovodne i kanalizacijske cijevi te su iste ugrađene u hotel JADRAN. Tako je hotel mogao biti konačno dovršen, a njemački su zarobljenici za nagradu zbog dobro obavljenog posla ranije pušteni da se vrate svojim ku-

Prvi dolazak Partizanke u Luku Gruž

City of Lisbon je doživio sudar nakon čega su ga kupile jugoslavenske vlasti

ćama. Iza 1991. hotel je ostao dugo devastiran, a u njemu su se još uvijek mjestimično mogle naći ugrađene cijevi i dijelovi odavno otpisane PARTIZANKE. Je li se te cijevi danas nalaze u hotelu nakon zadnje obnove nije mi poznato.

Ovaj tekst je nastao mojim višegodišnjim istraživanjem kao i Nevena Jerkovića uz suradnju s našim iseljenicima iz Australije koji su na ovu temu izdali u Zagrebu knjigu. Hrvatska radio televizija je objavila dokumentarni film u dva nastavka s puno slika i filmskih uradaka, a koji pokazuju uglavnom život na brodu za vrijeme plovidbe, te kako su se povratnici osjećali u domovini nakon povratka.

SVA PUTOVANJA PARTIZANKE

Na prvo putovanje PARTIZANKA je krenula 12. prosinca 1947 iz Splita preko Malte za Australiju i Novi Zeland. Luka Gruž je bila prva luka na povratku u koju je uplovila 18. veljače 1948. godine, a slijedeće luke su bile Split i Rijeka. Na drugo putova-

nje sredinom ožujka 1948. plovi za Južnu Ameriku. Interes za ukrcaj na brodu i povratak u domovinu je bio iznad svih očekivanja te je u Buenos Airesu ukrcano 600 putnika, a u Montevideu još 400. Gužva pri ukrcaju je bila toliko kaotična da je i u jednoj i u drugoj luci morala intervenirati i lokalna policija. Treće i četvrto putovanje je obavljeno 1948. prema Južnoj Americi. Na peto putovanje u studenom 1948. brod je preko Malte zaplovio prema Australiji, a povratak u domovinu je bio krajem siječnja sljedeće godine. Šesto putovanje je bilo i posljednje na koje je krenula 3. ožujka 1949. iz Rijeke i Trsta za Fremantle i Sydney s povratkom u Rijeku 5. svibnja gdje je brod odmah raspremljen i upućen u Split na tobožnju rekonstrukciju. Koliko je u to vrijeme bilo zanimanje naših emigranata za povratkom u domovinu najbolje govori podatak da je u Rijeci iskrcano svega 5 putnika i 40 ovaca. Na svojih šest prekooceanskih emigrantskih putovanja PARTIZANKA je u zemlju vratila ukupno 2858 emigranata.

PARTIZANKA je prevozila 750 putnika koji su na raspolaganju

imali kino

dvoranu, knjižnicu, čitaonicu, salone za ples, frizerski i pedikerski salon te brijačnicu. Prvo putovanje

PARTIZANKA je obavila prema

Australiji, a Dubrovnik je bila prva luka na povratku 18. veljače 1948., zatim Split i Rijeka

Svečanost u Gružu na dolasku broda

Dubrovački dnevniK petak, 3. ožujka 2023.

U centru Madrida uhićen Josip Mihajlović, osuđen za pokušaj ubojstva taksista na Pločama

U bijegu je bio od 2019., a suđeno mu je u odsutnosti

U hotelu Barcelo Torre de Madrid, u strogom centru ovog španjolskog grada, uhićen je jedan od najtraženijih bjegunaca u Europi. Riječ je o Zagrepčaninu Josipu Mihajloviću koji je u Dubrovniku osuđen na šest godina zatvorske kazne zbog pokušaja ubojstva.

U srpnju 2019. godine Dubrovnik je u kasnim noćnim satima potresla vijest o pucnjavi u samom središtu grada, na Pločama. Propucan je taksist, a dvojica osumnjičenika su se dala u bijeg.

Dubrovčanin Mario Barišić je u studenom 2019. godine lociran na području Neuma, gdje je i uhićen na osnovu međunarodne tjeralice. Započelo je i suđenje, a Mihajloviću je suđeno u odsutnost jer je bio nedostupan sudu, o čemu je doneseno rješenje. Obojica su osuđeni na šest godina zatvora, a Barišić je odslužio manje od pola kazne, nakon čega je pušten na slobodu.

Josip Mihajlović uhićen je na Valentinovo i zadržan je u ekstradicijskom pritvoru u Madridu. Španjolska policija objavila je i snimku uhićenja. Mihajlović je ušao u predvorje hotela i koristio mobitel, kada su mu policijski službenici u civilu prišli i svladali ga na tlo. Uhićenju nije opirao, a nakon što su na mjestu uhićenja napravili kraći pregled kako bi se uvjerili da Mihajlović nije naoružan, službenici su ga izveli iz hotela.

Podsjetimo, Barišić i Mihajlović su u srpnju 2019. godine, oko ponoć i 40, na Pločama prišli

taksistu A.M., u namjeri da ga liše života. Dubrovčanin je imao nož, a Zagrepčanin pištolj. Nakon verbalne prepirke A.M. je pokušao bježati, ali su oni krenuli za njim. Mihajlović je ispalio više hitaca od kojih je jedan metak pogodio taksista i nanio mu teške tjelesne ozljede u vidu prostrjelne rane mekog tkiva desne potkoljenice i prostrjelne rane lijeve natkoljenice, s prijelomom daljeg dijela bedrene kosti.

Josip Mihajlović je na Pločama pucao u taksista nakon verbalne prepirke, a više od tri godine je bježao od hrvatskog pravosuđa koje ga je osudilo na šest godina zatvora.

Foto: Dubrovački dnevnik

petak, 3. ožujka 2023. Dubrovački dnevniK

UDRUZI ZA DOWN SINDROM DUBROVAČKO-NERETVANSKE ŽUPANIJE DONIRAJU

- U spomen na Blaža Šimovića Udruzi

donira 70 eura Šima sa obitelji

- The MARIO HEZONJA FONDATION -

UDRUZI JE DONIRALA 2.190,00 USD.

Mole se darovatelji koji svoje priloge uplaćuju na žiro-račun Udruge

IBAN HR9823400091110343594 kod

Privredne banke d.d. da dostave tekst uplate na mob: 0914753582 ili putem maila downdnz@gmail.com

Roditelji, djeca i mladi naše Udruge iskreno zahvaljuju svim darivateljima!

DOMUS CHRISTI:

U spomen na našeg prijatelja gospara

Hrvoja Kačića, umjesto cvijeća 70,00

POLIKLINIKA MARIN MED

EUR prilaže obitelj Nikole Obuljena

Obitelji: Brnjić, Kovač i Cappelo prilažu 45,00 EUR umjesto vijenca za pok. Željka Franetović

Mara Ucović sa obitelji prilaže 100,00 EUR u spomen na pok. Marojicu Ucović

Vania, Jost, Antun i djeca prilažu 100,00 EUR u spomen na pok. Marojicu Ucović

Korisnici i djelatnici Doma zahvaljuju na poklonima

...

CARITAS DUBROVAČKE BISKUPIJE

Zahvaljujemo na donaciji: umjesto cvijeća za pok. Jelu Glumac –Ambroz Čivljak – 50 eura

U spomen na dragu tetku Katu Zadre, obitelj Pera Perića iz Čilipa

prilaže 50 eura

Samo dijeljenjem, naša Ljubav postaje djelotvorna! Hvala od srca na vašim darovima za pomoć Caritasovim programima te u spomen na drage pokojne.

Tekst za objavu molimo slati na: karitativni.rad.caritas@db.hr. Sve info na: https://caritas.db.hr

Račun za donacije - IBAN: HR8024070001100367971 OTP banka

UDRUGU SLIJEPIH DAROVALI SU: Dragom rođaku Ivici Knežević umjesto cvijeća , 100,00€ prilaže obitelj Ivice Bušlje.

Udruga najtoplije zahvaljuje darovateljima. Žiro račun za uplatu: IBAN HR502407000-1100021348

NARUČITE DIJETE NA PREGLED KOD DJEČJEG OFTALMOLOGA

Prateći potrebe naših sugrađana za dječjim oftalmologom, Poliklinika Marin Med povremeno dovodi u Dubrovnik uglednu splitsku oftalmologinju doc.dr.sc.Dobrilu Karlica Utrobičić. Primarijus Karlica Utrobičić, specijalistkinja dječje oftalmologije i strabologije, naglašava važnost pravovremene dijagnostike te liječenja strabizma i slabovidnosti kod djece, što dalje omogućuje i normalan razvoj vidne oštrine te samim time i pravilni fizički i psihički razvoj djeteta.

Dolaskom ugledne i cijenjene dječje oftalmologinje u Polikliniku Marin Med, roditeljima se omogućuje da svoje dijete pre-

gledaju u mjestu stanovanja, bez odlaska sa djecom u druge medicinske centre na pregled. Naručite svoje dijete na pregled kod prim. dr. Dobrile Karlica Utrobičić već

slijedeći vikend za termine 17. i 18. vel-

jače u Poliklinici Marin Med.

Pratite nas na našoj web, Facebook i Instagram stranici! POLIKLINIKA MARIN MED

SAMO U POLIKLINICI MARIN MED oči možete pregledati na najnaprednijem digitalnom čitaću dioptrije, obaviti objektivno mjerenje refraktivne pogreške oka i dobiti objektivnu dioptriju za naočale i kontaktne leće.

Tel: +385 (0)20 400 500

+385(0)20 400 505

Poliklinika Marin Med

dr.Ante Starčevića 45

Dubrovnik

www. marin-med.com

email: info@marin-med.com

humanitarni prilozi

AUTO / MOTO

Prodaje se Megan coupe prešao 67000 km, 1998. Godiste u voznom stanju, metalik plava boja. Osiguranje do 1/2024

Kontakt: 091 567 2683

Prodajem automobil (Olstar) „Renault 12“ bijele boje, star 50 godina u ispravnom voznom stanju. Tel. 098564765

PLOVILA

Povoljno prodajem barku. 0997233631

Prodajem brodić Sirius spreman za renovaciju. Cijena 6000 eura. Telefon 098/172-53-18

Prodajem gliser Browing 5 metara s mercruiserom 130 KS. Telefon 098/172-53-18

IZNAJMLJIVANJE

Iznajmljujem stan za radnike u Gružu 020 419 574

Traži se veći stan za 6-7 radnika isključivo Lapad.Sve ide preko firme plačamo do 1800 kn po radniku.Trebalo bih to srediti od 01.04 na godinu dana.Župa,Nuncijata ,Mokošica mi ne odgovara. Sve info na 095 5155689.

Iznajmljuju se 3 skladišna prostora po cca33 m ili kao jedan. Nalaze se u Gradu na Pelinama. Blizina parkinga.Sve informacije na mob.092 1127663.

Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA

Prodajem kuću u Rožatu. Cijena 190 000 eura. Kontakt 099/6428623

Prodaje se građevinsko zemljište u Čibači Donjoj 600 m2. Broj telefon: 091 478 7277

Prodajem stan u Lapadu u stambenoj zgradi Mercedes (smeđa zgrada), površine 64,8 kvadratnih metara, s parkirališnim mjestom i šupom u podrumskom dijelu. Stan ima dvije spavaće sobe, dnevni boravak, odvojenu kuhinju, kupaonicu i lijep pogled. Smješten je u

zgradi koja ima novu fasadu, novi lift i video nadzor. Fiksna cijena: 289 000 eura. Zvati na broj: 092/337-5466

Prodajem građevinsku parcelu blizu zračne luke 800 m2. Kontakt: 098 679 122 Prodajem četverosobni stan u prizemlju kuće na Nuncijati s garažom, taracom, vrtom i dva magazina. Kontakt 098/9627-234

Prodajem građevinsko zemljište na otoku Koločepu površine cca 700m2. Parcela se nalazi u Gornjem Čelu u blizini plaže te gleda na jugoistok. Za više informacija nazovite 0981886380.

Građevinsko komercijalno zemljiste 3000m2 u blizini zracne luke prodajem 0916143946

Prodajem dva pašnjaka, katastarske čestice 1720 i 3876 u Katunima kod Šestanovca. kontakt: 091 901 94 76

Prodaje se poljoprivredno zemljište 9100 m2 k.o. Trsteno na putu Orašac - Kliševo, pristup asfalt, podobno za poljoprivredu ili parkiranje građevinskih strojeva. Tel. 098-285-502

Prodaje se maslenik - vočnjak 9800 m2 sa građevinskim objektom 78 m2, solarna struja 10kw, voda bušotina, ograđeno, pristup asfalt, k.o. Orašac loka-

cija između Orašca i Gromače. Tel. 098-285-502

Prodaje se stan (Cavtat-Mečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući-prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Oranica u Konavlima, 4 175 kvadratnih metara, put do parcele 50 metara, struja, voda i telefon, 13 eura po metru kvadratnom. Mob: 091/160-1894

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca.

Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište u Župi Dubrovačkoj – Lazine. Zemljište se sastoji od 3 spo-

petak, 3. ožujka 2023. Dubrovački dnevniK

jene parcele i ima 984m2. Cijena 125000 eura. Mob: 098 9824 076

Mandaljena, simpatičan stan s parkirnim mjestom 72 m2 –219.000 € - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 466 2211

Čilipi, građevinsko zemljište s gotovim projektom i ishodovanom dozvolom – 380 m2 –70.000 € - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 466 2211 095 466 2211

Zaton Doli, građevinsko zemljište s pogledom na malostonski zaljev – 2298 m2 – 298.900 €Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 466 2211

Šipanska Luka, u prodaji imamo stare kamene kuće za obnovu i nekoliko poljoprivrednih zemljišta u okolini - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik. Mob. 098 676 009

Upravo renoviran trosoban stan na Pločama s vrhunskim pogledom - 92 m2 – 525.000 € - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik. Mob. 098 676 009

Šipanska Luka, u prodaji imamo stare kamene kuće za obnovu i nekoliko poljoprivrednih zemljišta u okolini - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 676 009

Gruž, trosobni stan, 70 m2, za adaptaciju, blizu škole - 189.000 €. Angelus nekretnine - ured Dubrovnik - 098 676 009

Za poznatog kupca tražimo manji studio apartman ili sobu s banjom u staroj gradskoj jezgri. Kontakt: Angelus nekretnine, Vukovarska 17 - 098 676 009.

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka.Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076.

Prodajem namješten stan u Solinama s parking mjestom i ostavom. Stan ima 71m2 i taracu od 24 m2 (a tarace plaćate samo 6m2). Cijena je 2300 eura/m2, kontakt 092 420 8459

RAZNO

Kupujem starinske podne kamene ploče. 099 3922 800

Med domaći šumski i med od bora kvalitetan s etiketom proizvođača prodajem m 0916143946

Prodajem krevet 90x200 bijeli s madracem, te frižider veći s zamrzivačem od 3 ladice. Pitati na tel:098278187.

USLUGE RAZNO

Orezujem masline, agrume i druge voćke, lozu. Kivi, uređivanje okućnica, đardina košnja trave i sl mob o916143946

KAMENOKLESAR- Izrada grobnica,spomenika,nadgrobne vaze - kamenice,nadgrobne knjige, brončana galanterija,slike od porculana,klesanje slova na spomeniku,klupice,skalini,kolone, kamene ograde, dostava i montaža kamena. Mob: 091 7285208.

Vršimo sve usluge kombi prijevoza. Dostave,selidbe, čišćenja prostora i odvoza materijala. 098 765 757

Održavanje vrtova i okućnica... Svih zelenih i ostalih betonskih

i kamenih površina, pranje terasa i ostalo po dogovoru. Mob. 0977509060

Zaštita od sunca, izrada vanjskih roleta, komarica, rolo zavjesa, trakastih zavjesa, žaluzina, servis istih, sve inf.na 0911472794, Mokošica.

Uređujem vrtove, đardine, okućnice. Kosnja trave i sl 0916143 946

Održavanje vrtova i okućnica... Svih zelenih i ostalih betonskih i kamenih površina, pranje terasa i ostalo po dogovoru. Mob. 0977509060

Izrada unikatnih lampi ili nekih drugih kreativnih rješenja za kuću.. Popravak i restauriracija starih lustera, sve po želji i dogovoru.. Obnavljanje starog namještaja. 0977509060

Meštar sa iskustvom pruža usluge sitnih popravaka, montaža-demontaža -prepravaka , tj. Svega onoga u kućanstvu

što ne možete ili nemate vremena učiniti sami. Usluge : zamjena brava-rasvjetnih tijela

-utičnica -bojlera -vodokotlića - sanitarija... Mob.098 7654 60

Vršimo kompletnu adaptaciju kupaonica i kuhinja. Izmjena dotrajalih vodoinstalacija, elektroinstalacija, građevinskih radova, odvoz šuta. Mob. 095 921 8664

DEŽURNE LJEKARNE

- LJEKARNA”GRUŽ “ od 27.02. do 05.03.

- LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 06.03. do 12.03.

preminuli

JELICA SAMBRAILO (1933)

ŠIMA RAIČ

JURE ŠIMUNOVIĆ (1948)

BRIGITA RAMIĆ (1942)

NIKOLA PALUNČIĆ (1935)

HASAN DŽANKOVIĆ (1960)

DRAGICA URSIĆ (1946)

ZADA DŽUBUR (1950)

MARIJA VIOLIĆ (1934)

LUKA BOTICA (1936)

IVICA PRKAČIN (1960)

ANTE GRACIN (1953)

IVO GANDIĆ (1937)

ĐORĐE BEGU (1945)

DARIO FEY (1960)

STANE VLAHINIĆ (1930)

LJUBICA MIŠKULIN (1928)

ZLATKO JERIĆ (1931)

RADE GVOZDEN (1972)

VERA KLJUNAK (1938)

NIKOLA PAVLOVIĆ (1949)

JELE MASLAĆ (1930)

PATRICIJA KATIĆ (1969)

MILAN PLEIĆ (1949)