Dubrovački dnevnik br. 135

Približavamo se 2019. godini, stiže pola milijuna gosta stranica 4

Oliver Pezo u intervjuu govori o svojoj knjizi

stranica 20

16

Uvodnik

Nakladnik

Dubrovački dnevnik j.d.o.o.

Kardinala Stepinca 52

Dubrovnik oib 84019117288

Glavna urednica

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica

glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik Maro Marušić

Redakcija

Aida Čakić

Nikša Klečak

Petra Srebrović

020/642-462 redakcija@dubrovackidnevnik.hr

Fotograf Goran Mratinović

Željko Tutnjević

Kolumnisti Maro Marušić

Vjera Šuman

Ivo Batričević

Grafička priprema

Dario Kovač

Nene Mojaš (Festivus)

Dizajn Studio Hrvatin & Studio Mater

Marketing

Nikoleta Zec

020/642-460 099 493 6200 marketing@dubrovackidnevnik.hr

Mali oglasi oglasi@dubrovackidnevnik.hr

Tisak

Tiskara Zagreb

Arsenu Bauku bi kokoši šepale u dvorištu, jer kuha samo jedan batak!

Krenula je prodaja državnih obveznica s prinosom koji daleko nadilazi trenutno stanje kamata u bankama. Nema sumnje kako je svima onima koji u banci drže štednju ili imaju višak novca, to dobra prilika za neki pristojan prinos. Posebno za stariju populaciju koja nije sklona rizičnijim ulaganjima. Kako su naši umirovljenici puni para, za očekivati je njihovo korištenje ove sjajne prilike u velikom broju. Sve logično za zemlju koja je, prema Plenkiju, među petnaest najrazvijenijih u Europi(?!) E sad, nije ništa čudno što je ministar Butković, nakon provedenog glasanja u svome domaćinstvu, odlučio kako neće ulagati u obveznice jer su zaključili kako im trenutno to nije prioritet. Njegovu izjavu ne treba, posve krivo, smatrati signalom kako ne vjeruje vlastitoj vladi, nego kao signal kako za njega ima i boljih ulaganja. Što i sami znamo, tko bliži vlasti lakše mu se prilijevaju prilike. Poznato? Ipak mi-

nimalna potpora vlastitoj vladi bila bi barem upis nekog simboličnog iznosa svakog člana ove vlade. To je, ako ništa drugo, posao dobrog ili lošeg PR-a. Ovaj je odrađen traljavo. Kao da je sam ministar Filipović, ili ne daj Bože, Beroš, zadužen za PR.

Umeđuvremenu, cijela nacija sa zanimanjem čeka odluku jedne druge osobe, za koju svi u zemlji znaju - kako bi se u nas reklo - ‘taj zna s parama’. Arsen Bauk, tko drugi? On je taj koji zna štedjeti, on je taj koji najmanje tri puta prevrne svaku kunu, pardon, euro, prije nego, je li, ne potroši. Njemu bi kokoši šepale u dvorištu jer kuha samo jedan batak. I uvijek na kraju pametno odluči spremiti pare u špag. Baš zato svi pitaju Bauka hoće li kupiti obveznice što ga jadnog dovodi u jako nezgodnu situaciju. Njegovi u stranci obveznice su već proglasili Plenkijevim promašajem. Jadan Bauk, nije mu ovo laka situacija, zbog čega je mudro odlu-

Piše Vjera Šuman foto: Patrik Macek/PIXSELL

čio kako neće svoju odluku podijeliti s javnošću jer je to posve privatna stvar. Hehe, odma’ nam je svima jasno kako je prvi požurio u banku kupiti obveznice, ali ipak nije takva ‘mona’ kao drugi, da laže direktno u facu javnosti. Zato mudro šuti i u sebi već zbraja koliko će mu se štednja povećati za dvije godine. Ma što god o tome rekli njegovi iz stranke, Bauk je ipak pravi pokazatelj kako pošteno i pametno čuvati i ploditi šolde. Posebno ako ti stranka ne pomaže ‘ploditi’ jer nije na vlasti.

Za to vrijeme, u ovoj našoj, toliko silno razvijenoj zemlji, najavljen je rast mirovina nešto preko 5 posto. Sve to zbog inflacije i usklađivanja s prosječnim plaćama. Nominalno je inflacija gotovo 15 posto, dok je realno ono što svi osjećamo u svojim takuinima, premašilo 20 posto. Ali umirovljenici se ne daju, koliko god male mirovine imali, oni i dalje namjerno žive, usprkos svim očekivanjima vladinih i ostalih ekonomskih

analitičara. Iz čiste zloće, baš svima njima u inat, samo kako bi ispraznili državnu blagajnu. Ipak, dobra je vijest tih 5 posto jer će se prosječne mirovine sretnicima uvećati za punih 20 eura. Velik je to novac i treba dobro razmisliti kako ga pametno trošiti. Vlada je velikodušna pa će ostatak od 10 posto do nominalnog inflatornog rasta, namirit davanjem slobodnih dana svim našim umirovljenicima.

Nakon dvadesetak dana oglasio nam se i predsjednik. U pravilu kad mu se mrcu pokvari rejting, uvijek uzima znakovitu pauzu od gomile laprdanja, čemu je, Bože moj, po svojoj prirodi sklon i ne može se kontrolirati. I sam je ponekad možda svjestan koliko mu dobro čini kad se na neko vrijeme ostavi javnog govora. Bio je to jedan novi predsjednik, koncentriran, koji potpuno kontrolira svoj tijek misli. Svoje stavove, sviđali nam se ili ne, jasno je i smisleno obrazložio. Kažem vam, nije to bio naš

Zoki. Jest sličio Zokiju, čak i misli sve ono što je mislio i Zoki, ali opet nije to zvučalo kao Zoki. Ako ga nije otelo i zamijenilo, onda je taj novi usredotočeni Zoki, posljedica čitanja Marulićeve Judite. Što drugo? Prema vlastitom priznanju upravo čita Juditu i uspoređuje taj starohrvatski s današnjim standardnim hrvatskim jezikom(!?) To Zoki! Samo nastavi s Juditom. Tek na samom kraju su mu kočnice malo popustile pa je objasnio novinarima kakva pitanja moraju postavljati i što je pametno a što je glupo. Logično. Ali to što je sličilo na starog Zokija dogodilo se tek nakon desetak minuta suvislog i smirenog odgovaranja na pitanja. Jesu li ga malo smantrala pitanja o tome zašto ima više savjetnika od Kolinde, iako je obećao suprotno, manje je važno! Ne vidim zašto bi u tako razvijenoj zemlji poput naše, broj savjetnika uopće bio neki problem. Nema veze, ne može baš toliko vremena biti, je li, koncentriran. Eto vas.

KRUZING TURIZMA

Kruzeri nam dovode pola milijuna gosta: ‘Približavamo se 2019. godini’

U Dubrovnik bi ove godine trebalo uploviti 390 kruzera

Prema najavama, u grušku luku bi ove godine trebala

uploviti 343 kruzera, dok bi ih na sidrištu ispred Grada trebalo biti 47, što ustvari znači kako bi u Dubrovnik ove godine trebalo

uploviti 390 kruzera koji bi trebali

dovesti 528 067

gostiju. Naravno, teško je očekivati kako će kapaciteti svih kruzera koji stižu biti u potpunosti popunjeni, no radi se i dalje o vrlo impresivnoj brojci

Pandemijsko razdoblje zadalo je težak udarac turizmu, a pogotovo onom kruzerskom. Tijekom 2020. godine, kruzing turizam u Dubrovniku, ali i ostatku svijeta, je u potpunosti izostao.

Iako je pandemija još vladala, u 2021. godini se turizam donekle počeo oporavljati, ali uz velike restrikcije, mjere i uvjete. Tako kruzerske kompanije nisu mogle prodati pune kapacitete jer je jedan dio broda morao biti prazan i služiti kao karantena, u slučaju ako bi se COVID proširio među putnicima. Oni, doduše, nisu pretjerano hrlili na kruzere jer se bez negativnog PCR testa i/ili potvrde o cijepljenju nisu mogli ni ukrcati na kruzere. Neke kompanije su uvele tzv. ‘bubble iskrcavanje’ s broda. U naravi, grupe s brodova koje bi išle u obilazak grada nisu se smjele odvajati. Prema zamisli, pripadnici grupe nisu se smjeli izdvojiti i sami poći do butige ili popiti piće u kafiću nego su se morali držati skupa i obilaziti prostore, primjerice muzeje, gdje bi njihov dolazak bio unaprijed najavljen. No, od tog zamornog koncepta se odustalo već nakon mjesec i pol dana.

OVE GODINE NAJAVE JOŠ BOLJE

Stvari su se lani po pitanju kruzing turizma, počele vraćati u normalu, no ne u tolikoj mjeri da bi se sustigla rekordna turistička 2019. godina. No, prema najavama ova bi godina

trebala biti još uspješnija. „Približavamo se 2019. godini. Prošle godine smo imali oko 320 kruzera, a ove godine bi prema najavama u Luku Dubrovnik trebalo uploviti oko 350 kruzera,“ izjavio je pred -

Costa Deliziosa je prvi kruzer koji je ove godine uplovio u Dubrovnik

Piše Ivona Butjer Mratinović foto GORAN MRATINOVIĆ

Dubrovački dnevniK petak, 24. veljače 2023. Aktualno 5

sjednik Uprave Luke Dubrovnik Željko Raguž. Prema najavama, u grušku luku bi ove godine trebala uploviti 343 kruzera, dok bi ih na sidrištu ispred Grada trebalo biti 47, što ustvari znači kako bi u Dubrovnik ove godine trebalo uploviti 390 kruzera koji bi trebali dovesti 528 067 gostiju. Naravno, teško je očekivati kako će kapaciteti svih kruzera koji stižu biti u potpunosti popunjeni, no radi se i dalje o vrlo impresivnoj brojci.

Inače, prvi kruzer koji je ove godine uplovio u Dubrovnik bila je Costa Deliziosa. Brod je u grušku luku uplovio 7. siječnja, no redovna uplovljavanja očekuju se od ožujka.

I DALJE NAJVIŠE DVA VELIKA

KRUZERA ISTOVREMENO

Raguž naglašava kako će se, uz toliki broj gostiju, i dalje uvoditi red i kako gužvi neće biti, sukladno smjernicama koje su predložene projektom ‘Respect the City’. Podsjetimo, to znači kako će se izbjegavati scenariji u kojima su u gruškoj luci istovremeno više od dva velika broda na kružnim putovanjima te kako će se i dalje voditi računa o rasporedu njihovih dolazaka, sukladno njihovim bruto tonažama i ostalim parametrima. Ono što bi moglo doprinijeti dodatnom oporavku kruzing turizma jest odustajanje kompanija od napornih i strogih pandemijskih

mjera koje bi ove godine trebale biti još fleksibilnije u odnosu na proteklo vrijeme.

UTIHNULI I KRITIČARI

Prije pandemije su se mogle čuti različite kritike na račun kruzerskih gostiju i uopće dolazaka kruzera. Govorilo se kako oni ne troše puno, a stvaraju gužve. No, danas se malo tko buni protiv kruzera u gradu. Raguž smatra kako su na promjenu takve percepcije utjecale smjernice uz koje se izbjegavaju gužve po Gradu i čepovi na ulazu na Stradun s Pila. Navodi kako kruzerski gosti nipošto nisu beznačajni.

„Gosti koji se ukrcavaju na kruzere su obično oni koji u sedam dana žele vidjeti sedam različitih destinacija. To nisu gosti koji se svake godine ukrcavaju na kruzere nego oni koji tako putuju povremeno, a onda se na nekoliko dana vraćaju u destinaciju koja im se svidjela tijekom putovanja kruzerom. Tamo gdje im se svidjelo, vratit će se i ostati dulje,“ govori Raguž.

Kako objašnjava, statistike pokazuju kako se 18 posto posjetitelja na kruzerima kasnije vrati u Dubrovnik.

„Ako Dubrovnik na brodovima posjeti milijun ljudi, to znači kako će se oko 180 tisuća ljudi tu vratiti na tri, četiri, pet ili više dana. Neki od njih će odsjesti u apartmanima, možda u vlasništvu onih koji se žale na kruzerske goste. Isto tako, gost s kruzera u prosjeku potroši 80 eura, što nije zanemarivo,“ kaže Raguž koji dodaje – ne treba zazirati od kruzing turizma, ali treba paziti na mjeru i njime pametno gospodariti, kako bi lokalno stanovništvo bilo zadovoljno, a i kako bi gosti, pa i oni s kruzera, mogli doživjeti Grad na pravi način.

„Ako Dubrovnik na brodovima posjeti milijun ljudi, to znači kako će se oko 180 tisuća ljudi tu vratiti na tri, četiri, pet ili više dana. Neki od njih će odsjesti u apartmanima, možda u vlasništvu onih koji se žale na kruzerske goste. Isto tako, gost s kruzera u prosjeku potroši 80 eura, što nije zanemarivo,“ kaže Raguž

Željko Raguž, predsjednik Uprave Luke Dubrovnik

PROJEKT OD NEMJERLJIVE VAŽNOSTI

Na proljeće prvi ukopi na groblju Dubac, cijena će rasti, a već se priprema proširenje katoličkih mjesta

Grobna mjesta na Dupcu će poskupjeti, no ne i za one koji su svoja rješenja dobili, a grobnih mjesta na katoličkom dijelu već polako nedostaje

Radovi na groblju Dubac napreduju, a direktor Đuro Lonza govori nam kako se trenutno radi na zidanju grobnica, a imaju se još napraviti i pregradni zidovi za svih 1680 grobnih mjesta.

„Betonski radovi su počeli koncem 2022. godine, a trebalo je prvo napraviti iskope što je bilo zahtjevno. Napreduje se u izgradnji, ali smo s betonskim radovima nešto kasnili zbog vremenskih prilika, kako je krajem studenog i u prosincu bilo puno kiše, a onda i leda, nije se moglo raditi. Ipak, vjerujem kako će se taj zaostatak nadoknaditi u ovom proljetnom dijelu radova“, govori Lonza.

Lonza: „Imamo dogovor s Gradom i općinom od 1. lipnja za poskupljenjem od 20 posto, ali svi oni koji su dobili privremena rješenja, odradili uplate i imaju dodijeljeno grobno mjesto, na njih se poskupljenje ne odnosi, a oni koji žele podnijeti zahtjev imaju vremena do 1. lipnja“.

SVI SU PREDUJMOVI UPLAĆENI

Što se tiče financiranja, svi predujmovi koji su bili preduvjet za pokretanje ove faze projekta su uplaćeni, a postoji još i proračunski dio financiranja koji se treba osigurati na predstojećim sjednicama gradskog i općinskog vijeća. Što se tiče ove etape projekta, proračunsko financiranje se ne odnosi na radove grobnica, već je riječ o financiranju popratnih objekata poput kapelice za ispraćaj pokojnika, rampe i slično.

Prema reguliranim zakonskim odrednicama, ranije su dodijeljena rješenja o dodjeli grobnog mjesta na trajno korištenje uz uvjet plaćanja godišnje grobne naknade koja služi kako bi se groblje održavalo, a što je također zakonska pretpostavka. Ako se deset godina naknada ne plati, grobnica se smatra napuštenom, a nakon 30 godina kosti se premještaju u skupnu grobnicu i mjesto se daje novom kupcu.

POSKUPLJENJA IZAZVALA NEMIR

Nakon medijskih objava o poskupljenju posljednjeg počivališta na Dupcu, nastao je nemir među dubrovačkim pukom, jer predujmovi su već uplaćeni, a cijena grobnih mjesta ugovorena, pa direktoru telefoni zvone s pitanjima – što sada? Zbog toga on naglašava, kako za sve one koji su svoje rješenje o grobnom mjestu dobili, razloga za paniku nema. Cijena ostaje ista, upravo ona koja

Piše Petra Srebrović foto Mario Babarović

je ugovorena rješenjem. Poskupljenja će biti, no ono tek treba stupiti na snagu, i vrijedit će za one koji će po stupanju na snagu novog cjenika, ući u proces zahtjeva za grobno mjesto. „Imamo dogovor s Gradom i općinom od 1. lipnja za poskupljenjem od 20 posto, ali svi oni koji su dobili privremena rješenja, odradili uplate i imaju dodijeljeno grobno mjesto, na njih se poskupljenje ne odnosi, a oni koji žele podnijeti zahtjev imaju vremena do 1. lipnja“, naglašava Lonza i dodaje kako su još prije 14 godina bile istaknute cijene s kojima se u konačnici ušlo u postupak dodjele. Kako kaže, iako već dugo situacija na tržištu nije zavidna i poskupljenja su konstantna, ne samo posljednju godinu, već su cijene rasle u svih 14 godina, nisu željeli dizati cijene jer su ljudi na ovo čekali dugi niz godina.

NA KATOLIČKOM DIJELU

VEĆ PONESTAJE MJESTA

„Ovo povećanje koje slijedi, nije neočekivano, a trebalo je biti i značajnije u odnosu na prilike na tr-

žištu. Morali smo korigirati cijene, ali ne očekujem da će ostati puno grobnih mjesta na koje će se onda i odnositi nova cijena“, govori Lonza i otkriva kako već sada na katoličkom groblju polako ponestaje mjesta.

„Vjerujem da ćemo dosta toga prodati do lipnja, imamo dnevne upite i svaki tjedan prodamo desetak. Najviše je slobodnih na muslimanskom i pravoslavnom groblju, tu imamo najveći broj korisnika koji su predali zahtjev, ali ga nisu realizirali. Na katoličkom već ponestaje određenih tipova grobnih mjesta, oni najmanji su potrošeni, a koncem godine idemo i u ‘proširenje’ katoličkog groblja novim grobnim poljima. To je sve predviđeno idejnim projektom i lokacijskom dozvolom, a trebat ćemo ishoditi građevinsku dozvolu“, pojašnjava direktor.

USKORO PRVI UKOPI

Za dalju budućnost na Dupcu je predviđeno 3500 grobnih mjesta, ali to je s pogledom unaprijed od 50 možda i sto godina. Za sada je broj 1680, od kojih bi veći dio trebao biti gotov do kraja godine, a manji dio do proljeća iduće godine. Ipak, za prve ukope neće se čekati dovršenje kompletnog projekta groblja Dubac, a kako nam govori direktor Lonza, već ovog proljeća omogućit će se mjesto za privremene ukope.„Nećemo imati završene popratne objekte kao što je kapelica za ispraćaj, jer za to još trebamo osigurati sredstava općine i Grada, ali bitno je da ljudima pripremimo grobnice, a ispraćaj se neko vrijeme može obavljati i u drugim kapelicama“, zaključuje Lonza.

Za dalju budućnost na Dupcu je predviđeno 3500 grobnih mjesta, ali to je s pogledom unaprijed od 50 možda i sto godina. Za sada je broj 1680, od kojih bi veći dio trebao biti gotov do kraja godine, a manji dio do proljeća iduće godine.

Navedene cijene vrijede do 1. lipnja, a nakon toga rasti će za 20 posto

I iznajmljivači dižu cijene, ali to im nije najveći izazov ove godine

Privatnim iznajmljivačima, uz poskupljenje energenata i inflaciju, od ove sezone enormno rastu i brojni drugi izdaci poput paušalnih poreza, pristojbi i odvoza otpada. Zbog svega toga, prisiljeni su podignuti cijene svojih usluga

“Gledajući poskupljenja, dinamika ulaska rezervacija govori nam kako nisu pogriješili jer rezervacije idu dobro”, smatra direktor Direct Bookera Nino Dubretić.

Smještaj na hrvatskoj obali nije zaobišla inflacija. Prema riječima predsjednice Hrvatske udruge obiteljskog smještaja Barbare Marković, koja je nedavno boravila u Dubrovniku, cijene su skočile 15 posto u odnosu na prošlu godinu, a i prošle godine su rasle 15 posto. Marković je dodala kako to nije nešto što treba čuditi s obzirom na poskupljenja.

Iako je konkurencija na Mediteranu sve jača, najave za sezonu su dobre pa se čini kao da gosti ne primjećuju da je smještaj skup.

Direktor tvrtke Direct Booker Nino Dubretić potvrdio je podatak koji je iznijela Barbara Marković, a to je kako cijene smještaja rastu od 10 do 15 posto. Dubretić ističe da postoji nekoliko razloga za to. Naime, glavni razlog je inflacija koju osjeti cijeli svijet, dok je drugi razlog uvođenje eura u Hrvatskoj zbog čega je došlo do popularnog zaokruživanja cijena na više.

- Stanje svijesti je da generalno vlada inflacija i da je došlo do uvođenja eura zbog čega svi troškovi rastu pa su se i iznajmljivači prilagodili tome. Međutim, dinamika ulaska rezervacija govori nam kako nisu po-

griješili jer rezervacije idu dobro - kazao je Dubretić. On smatra kako se poskupljenje smještaja neće odraziti na konkurenciju na Mediteranu.

- Općenito je teško definirati koliko na tržište utječe kada individualac podiže cijene. Vjerujem da i druge destinacije nisu izolirani slučajevi te da je i kod njih došlo do podizanja cijena. Gledajući privatni smještaj nema generalnog zaključka je li Hrvatska jeftina ili skupa destinacija na Mediteranu. To je sve tu negdje - komentirao je Dubretić dodavši kako će ove godine najveći izazov biti radna snaga.

Direktor Direct Bookera smatra da će posebno iznajmljivačima biti teško pronaći osobe za održavanje apartmana.

- Ljudi se za sad samostalno snalaze kako uspijevaju, sa susjedima, prijateljima, agencijama… To će biti najveći izazov, a nadam se da neće doći do nekih drugih problema poput tržišnih nestabilnosti, ratova, prirodnih katastrofa i ostalog što bi moglo ugroziti sezonu - kazuje direktor tvrtke Direct Booker.

Vlasnica agencije Dominium Travel Slavica Grkeš

Piše Aida Čakić foto Goran Mratinović

Dubrovački dnevniK petak, 24. veljače 2023.

kazala je kako su porasle cijene u privatnim smještajima jednako kao i u hotelima. Pojasnila je razloge tih trendova.

- Nismo imali 2020., 2021. je bila ‘nategnuta’, a 2022. godinu smo odradili. To sve znači kako su sezone bile ‘na mišiće’. U međuvremenu je došlo do ulaganja i renovacije. U konačnici je normalno da svatko gleda kako što prije vratiti investicije, a obzirom na najave i potražnju, tako dolazi do prilagođavanja cijena. Uz sve to, tu je i inflacija, porast ulaznih troškova i ostalo - navela je Grkeš. Ona smatra kako je konkurencija na Mediteranu uvijek u prednosti.

- Oni rade na izvrsnoj povezanosti aviolinijama, a kod nas se na tome još mora raditi. Ali, valjda jednom kad bude potražnje bit će i letova na razini cije-

le godine. Da bi bilo potražnje ponuda mora biti zanimljiva. Tako se godinama vrtimo u krug. Svakako mislim kako će sezona biti dobra. Nema mjesta velikim polemiziranjima - istaknula je Grkeš.

I vlasnica agencije Dominium Travel smatra kako će najveći izazov biti uobičajeni niz problema - kvalitetna radna snaga, porast troškova, inflacija, slaba ponuda smještaja za sezonske radnike. Dodala je kako bi nekima, koji nisu ulagali, problem mogao biti neulaganje jer je konkurencija velika.

Gledajući cijene u Splitu studio apartman za dvije osobe u centru 2021. godine koštao je 100 eura, 2022. godine već 150, a ove sezone za njega treba izdvojiti i do 170 eura. U Dubrovniku, u špici sezone, gosti će, ako rezerviraju smještaj sad, trebati izdvojiti slične iznose kao u

Splitu.

“Mediteranske zemlje rade na izvrsnoj povezanosti aviolinijama, a kod nas se na tome još mora raditi. Ali, valjda jednom kad bude potražnje bit će i letova na razini cijele godine”, kazala je vlasnica agencije Dominium Travel Slavica Grkeš.

Nino Dubretić, direktor Direct Bookera

Slavica Grkeš, vlasnica agencije Dominium Travel

Nova solarna energetski učinkovita javna rasvjeta na Lopudu

Na otoku Lopudu proveden je projekt nabave i ugradnje energetski učinkovite javne rasvjete

U ulicama Od Šunja i Od Polja, koje se okomito spajaju na Obalu Iva Kuljevana, mreža javne rasvjete proširena je za ukupno 900 metara te je na tom potezu postavljen 31 stup javne rasvjete sa solarnim uličnim svjetiljkama.

Vrijednost radova iznosi 357.345,00 kuna s PDV-om (~47.4 tisuće €), od čega je 173 tisuće kuna (~23 tisuće €) sufinancirano od Ministarstva regionalnog razvoja i fondova europske unije kroz projekt: „Nabava i implementacija energetski učinkovite javne rasvjete na otoku Lopudu prema Programu razvoja otoka u 2022. godini“.

Dubrovnik se razvija održivim smjerom kroz provedbu projekata energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora te se s tim ciljem provodi i cjelovita rekonstrukcija i modernizacija sustava javne

rasvjete Grada Dubrovnika koja uključuje montažu gotovo četiri tisuće novih, energetski učinkovitih, rasvjetnih tijela, a što će osim financijskih ušteda, pridonijeti zaštiti okoliša i povećanju energetske učinkovitosti sustava javne rasvjete.

Izgrađeno novo raskrižje u Zatonu Velikom

za projekt budućeg

vatrogasnog doma

Završeni su radovi prometnog uređenja križanja na državnoj cesti D8 u Zatonu Velikom, a koji su izvedeni kao preduvjet realizaciji projekta izgradnje vatrogasnog doma DVD Zaton

Naime, budući objekt vatrogasnog doma, planira se graditi uz sjeverni rub državne ceste D-8 te će se preko novoformiranog križanja spajati na postojeću javnu prometnu mrežu. Izgradnja trake za lijeve skretače realizirana je proširenjem državne ceste prema sjeveru, a desni skretač s državne ceste iz smjera Dubrovnika ukupne je dužine

41,89 metara. Dionica je opremljena s ukupno 11 stupova javne rasvjete

visine devet metara raspoređenih uz sjevernu stranu ceste.

Ukupna vrijednost

izvedenih radova je 997.310,47 kuna s PDVom, a sukladno sporazumu Grada Dubrovnika i Hrvatskih cesta investicija je sufinancirana

u omjeru od 50 posto između navedenih strana. Grad Dubrovnik je prethodno izradio potrebnu projektnu dokumentaciju ukupne vrijednosti

38.750,00 kuna s PDVom. Radove je izvela tvrt-

ka STRABAG d.o.o., dok je tvrtka IGH d.d. provodila stručni nadzor.

Podsjetimo, izgradnja Vatrogasnog Doma u Zatonu, koji će imati i društvenu namjenu, uvjetovana je prometnim uređenjem križanja tako da se na državnoj cesti izgradi traka za lijeve i desne skretače i preduvjet je ishođenju građevinske dozvole za izgradnju objekta vatrogasnog doma za koji je prethodno dovršena projektna dokumentacija.

Na Babinom kuku počeo projekt

modernizacije javne rasvjete Dubrovnika

Montažom ukupno 69 novih, energetski učinkovitih svjetiljki u Ulici Iva Dulčića započeli su radovi na cjelovitoj modernizaciji i rekonstrukciji sustava javne rasvjete na čitavom gradskom području

Nakon Ulice Iva Dulčića, radovi se sele u okolne ulice, redom Ulicu Iva Dulčića, Ćira Carića, Ivana Zajca, Miljenka Bratoša, Ivana Meštrovića i Vatroslava Lisinskog. U ugovorenom roku od 120 dana na području čitavog grada bit će, u fazama, postavljeno i zamijenjeno ukupno 3739 novih LED rasvjetnih tijela čime će noćne vizure Dubrovnika dobiti posve novi izgled. Riječ je o energetski učinkovitim i ekološki prihvatljivim rasvjetnim tijelima. Takva rasvjetna tijela osiguravaju ravnomjernu osvijetljenost javnih površina, a njihovim korištenjem ne dolazi do neželjenog rasipanja svjetlosti izvan prostora kojeg je po-

Samo nužni prilaz gradilištu na Lapadskoj obali

Obavještavaju se građani da će na Lapadskoj obali u koordinaciji s izvođačem biti omogućen nužni prolaz stanara i gospodarskih subjekata.

“Upućuje se sve prolaznike na prilaze poprečnim ulicama, odnosno Ulicom Eugena Kumičića, Uz Giman te iz smjera Ulice Ivana pl. Zajca.

Stanari i korisnici s osiguranim parkingom mogu koristiti isključivo prilaz od strane Orsana.

Zbog sigurnosnih razloga još jednom se mole građani da prolaze koriste isključivo u nuždi i s povećanim oprezom jer se radi o aktivnom i zahtjevnom gradilištu”, poručili su iz Grada Dubrovnika.

trebno osvijetliti čime se efikasno sprečavaju efekti svjetlosnog onečišćenja.

Izvođač radova na projektu „Modernizacija javne rasvjete Grada Dubrovnika“ je Veritas Esco iz Splita, a vrijednost ugovora potpisanog sredinom prosinca 2022. godine iznosi 6.247.500,00 kuna s PDV-om (829.185,75 €).

Realizacijom navedenog projekta, podsjetimo, postiže se ekološki benefit smanjenja svjetlosnog onečišćenja, dok će s financijske strane biti ostvarene značajne uštede koje će se ogledati kroz smanjenju potrošnju električne energije i manje troškove održavanja.

NOVO LICE GRADA NOĆU

VRIJEDNI PROJEKTI NA KORČULI

Područna škola i dječji vrtić u Čari idu u obnovu, a na otoku će se urediti i Centar za mlade s teškoćama u razvoju

Župan Nikola Dobroslavić i njegov zamjenik Joško Cebalo posjetili su Korčulu zbog sastanaka vezanih uz značajne projekte na otoku

Na Korčuli su u planu vrijedni projekti koji će poboljšati život na otoku te skrb i brigu o mladima

Sastali su se s predstavnicama humanitarne udruge Kap u moru koja za cilj ima potporu i pomoć djeci i mladima s teškoćama u razvoju. Predstavnice udruge na sastanku su iznijele probleme s kojima se susreću u radu, kao i činjenicu da na otoku iz godine u godinu raste broj djece s teškoćama u razvoju. Uređenje centra, čija bi namjena bila upravo skrb i rad s djecom i mladima, za otok Korčulu je jedan od prioriteta te je na sastanku dogovoreno kako će se s tom investicijom i krenuti. Planirana je nadogradnja i sanacija prostora koje Udruga trenutačno koristi, a investiciju će Dubrovačko-neretvanska potpomoći financijski i logistički.

Osim ovoga centra još jedan veliki projekt kojeg će Županija realizirati na Korčuli je obnova zgrade područne škole i dječjeg vrtića u Čari. Župan i zamjenik su se sastali s predstavnicima Grada Korčule, ravnateljem Osnovne škole Smokvica i predstavnicima Mjesnog odbora Čara, a zatim su obišli prostorije Područne škole Čara. Riječ je o zajedničkoj investiciji Grada Korčule i Dubrovačko-neretvanske županije te je planirano da se

zajednički financira rekonstrukcija krova, nova fasada i protupožarna zaštita objekta. Grad Korčula opremit će prostorije Dječjeg vrtića, a Županija urediti prostorije namijenjene školi. Plan je da se s realizacijom ovog vrijednog projekta započne nakon završetka tekuće školske godine.

‘Obilazak područne škole Čara’

Priča Dalije i Marina Tomića

LJUBAV I POSTIRA POBIJEDILI SVE!

Na brodu su se upoznali, s njim po nevremenu plovili na vlastito vjenčanje, zamalo izgubili nadu

Ljubav između Marina i Dalije Tomić došla je nenadano, a započela je na Postiri gdje Marino radi kao kormilar više od dvije i pol godine. Dalija je radila na otoku Lopudu i često je plovila brodom kao i svi koji su vezani za Elafite. Za njihovo poznanstvo bilo je dovoljno tek jedno praktički kurtoazno obraćanje. O tom susretu nam je više ispričao Marino Tomić.

- Ma mi smo se slučajno ‘trefili’. Ona me pitala može li ubaciti svoje stvari, ja sam rekao da može i tako smo nekako krenuli razgovarati. Tijekom putovanja, nakon toga, izmijenili smo još nekoliko riječi, razmijenili brojeve mobitela, počeli se dopisivati i onda smo se našli. Uglavnom, sve što se događalo između nas, događalo se na Postiri - priča Marino koji je inače Korčulanin, iz mjesta Čara. Nakon što su se bliže upoznali, Marino i Dalija su shvatili kako žele provesti život zajedno te su se odlučili vjenčati. Bio je to doista poseban dan za oboje. Marino nam prepričava što je prethodilo tom 21. siječnju kada je bilo zakazano vjenčanje.

KASNILI SU NA VJENČANJE

- Večer uoči vjenčanja bilo je jako nevrijeme. Mi inače noćimo u Suđurđu, ali nevrijeme je bilo tako snažno da smo morali poći u zaklon u Šipansku luku, na drugu stranu otoka. Dalija je stigla dan prije na Postiru i tu noć smo bili skupa jer je vjenčanje bilo zakazano za sutra. Nevrijeme nas je dobro ‘izvaljalo’, njoj je bilo posebno teško jer nije navikla, a i meni nije bilo lako. Ujutro smo se jedva probili do grada! - prisjeća se Marino koji je s posadom i tada budućom suprugom stigao u Dubrovnik sa zakašnjenjem od sat vremena. Kroz smijeh govori kako mu je Dalija tijekom plovidbe rekla: “Od ovog nema ništa”.

Ipak su uspjeli stići, ali su oboje zakasnili na svoje vlastito vjenčanje koje je bilo zakazano u 8 sati ujutro.

- Javili smo na vrijeme matičarki da ćemo kasniti. Nas dvoje i kumovi smo stigli u matični ured i obavili ceremoniju vjenčanja, a kasnije smo otišli na ručak u obližnji restoran. E tad se vrijeme smirilo i sunce je izašlo kao da nije ništa bilo. Nakon svega toga, ja sam se u 14 sati vratio na Postiru koja je isplovila prema Elafitima – govori Marino koji se praktički vjenčao na pauzi od posla.

Dalija, koja je tada radila u hotelu Lafodija potvrdila je kako je njihova ljubavna priča bila prepuna slučajnosti. Sve je počelo govori ona 19. srpnja kada su se upoznali.

- Zapravo čovjek kad ništa ne očekuje, dogodi se neki preokret. Tako je bilo s nama. Bili smo nekako svima atrakcija jer mislim da su ljudi prepoznali energiju ljubavi između nas dvoje - priča s osmijehom na licu ova rođena Prijedorčanka koja je na Elafite došla zbog posla.

Govori kako put koji su ona i Marino prošli nije

Marino Tomić kormilar je na Postiri, a na svoje radno mjesto vratio se odmah nakon vjenčanja i plovidbe koju neće zaboraviti do kraja života

Piše Piše: Aida Čakić foto: Goran Mratinović, Aida Čakić

Bila je to ljubav na prvi pogled koja se dogodila na brodu koji ima posebno mjesto u njihovom životu

Marino Tomić

bio jednostavan, no dodaje da je ljubav najveći dar i lijek, a ne bol.

LJUBAV SE DOGODI KAD SE NAJMANJE NADAŠ

- Oboje smo u zreloj životnoj dobi i volimo se šaliti da s Postirom imamo 200 godina. Nevjerojatno je koliko duhovnost, koja se stvori između dvoje ljudi, može okrenuti misli da čovjek vjeruje u bolje. Oboje smo proživjeli teške trenutke u životu, možda je čak i prestala vjera u ljubav… Ja sam mislila da se neću nikad udati, jer nisam imala ranije brak, rekla sam da me to ne zanima. I eto potpuno neočekivano se sve dogodilo i vratila mi se vjera u ljubav u onom trenutku kad sam vidjela da me netko poštuje. Od tog se rodio svaki drugi osjećaj - govori Dalija Tomić. Budući da je rođena u BiH, bilo joj je neobično susresti se sa životom pomorca. - Potrebno je puno razumijevanja zbog odvojeno-

sti, ali kad bolje razmislim možda je to ponekad i dobro jer održava odnos na zdravim osnovama. Čovjek se nekako zbliži - smatra ona.

Poseban trenutak bilo im je njihovo jednostavno vjenčanje kojemu je prethodilo snažno nevrijeme.

- Ja sam inače po prirodi pesimist, ali Marino me promijenio jer je on veliki pozitivac koji je uvijek nasmijan. Mislila sam da od vjenčanja neće biti ništa, a on je rekao da nam je to test i da ćemo ga skupa proći. Nisam vjerovala da ćemo stići, mislila sam da ćemo to jutro doći u lošem stanju, čak se i matičarka čudila kako smo sve uspjeli - prepričava Dalija Tomić.

Nakon što su izrekli ‘da’ Dalija govori kako je osjetila olakšanje.

- Nakon svega što sam prošla mogu reći kako ljubav pokreće sve i čini čovjeka boljim pa čak i prema ‘zlim jezicima’. Sve smo prebrodili, bilo je nekih komentara da sam se udala zbog dokumenata, ali ja to okrenem na šalu pa kažem da sam se udala zbog papira udala bih se na jahti, a ne na Postiri - s osmijehom na licu objašnjava ova vedra 46-godišnja Bosanka.

Govori kako joj je život prepun neočekivanih događaja.

- Za vjenčanje smo tražili potpunu anonimnost, kod matičarke nas je bilo samo četvero, a evo izazvali smo toliko pozornosti. Dobila sam stotine poruka, čak i od ljudi koje ne poznajem. Mislim da smo ljudima zanimljivi jer smo intrigantni zbog ljubavi. Mislim da je to dokaz da su svi ljudi ipak u duši dobri - zaključila je za Dubrovački dnevnik Dalija Tomić.

Dalija i Marino Tomić upoznali su se na Postiri

Dalija Tomić

IVICA PULJIĆ, NOVI RAVNATELJ DOMA ZA STARIJE

sam imao empatiju

starijim ljudima i njihovim potrebama’

Prošlog tjedna Ivica Puljić preuzeo je dužnost ravnatelja Doma za starije osobe

Dubrovnik, a za Dubrovački dnevnik govori o aktualnostima i novostima u Domu, ali i sasvim emotivno o poziciji menadžera ove ustanove koju doživljava kao

ostvarenje poslovnog života u smjeru onoga što mu je oduvijek srcu blisko

Za sve je ‘kriva’ ljubav prema čitanju, iz raznog štiva već godinama ‘vrišti’ kako svjetska populacija stari, sve stariji su stanovnici Europe, pa i Hrvatske, a taj podatak Puljića je naveo na dublje razmišljanje o njegovoj karijeri.

„Uvijek sam imao empatiju prema starijim ljudima i njihovim potrebama, to je nešto s čime se rodiš, imaš ili nemaš. Dugo mi je to stajalo negdje po strani, a nakon posla u medijima i u Dubrovačko-neretvanskoj Županiji, sada sam došao u zrele godine kada bih radio nešto što mi je priraslo srcu. Iskoristio sam priliku koja se otvorila, prijavio sam se i krenuo u nešto novo“, govori Puljić. Kako kaže, na natječaj za rukovodeću poziciju dubrovačkog Doma odlučio se prijaviti kada je izmjenom Zakona o socijalnoj skrbi omogućeno da ravnatelji budu osobe koje nisu iz domene socijalnog rada.

KOMUNIKACIJA KAO KLJUČ

Njegov adut u rukavu je upravo struka koja nije dio sustava socijalne skrbi, a riječ je o komunikologijiumijeću komuniciranja, a dobra dvostrana komunikacija nerijetko je ključ rješenja raznih ‘zategnutih situacija’. Puljić je, naime, dugogodišnji novinar, voditelj i viši stručni suradnik za protokol, medije i odnose s javnošću u Uredu za odnose s medijima Dubrovačko-neretvanske županije.

„Tu sam vidio svoju prednost u odnosu na druge kandidate koji su se prijavili na natječaj za ravnatelja. Kažu mi djelatnici kako im se ‘sviđa kako pričam’, samo je pitanje kako će im se sviđati što radim. Moja vrata su stalno otvorena djelatnicima i korisnicima, a da bi riješili probleme u komunikaciji potrebno je puno razgovarati sa svima jer iza-

zov je pomiriti različitosti koje postoje. Želio sam otvoriti mogućnost da zajedno gradimo prema vani, realnu sliku onoga što se događa u Domu. To ne mogu napraviti sam, ali s ovim ljudima, ovdje, mogu“, govori Puljić i otvoreno dodaje kako se nada da će sada Dom biti zastupljeniji u medijima, ali u pozitivnom svjetlu.

„Tople ljudske priče su uvijek ono što nas novinare privlači, a ovdje ih zaista ima, životne priče tih ljudi su nešto što me drži i pruža zadovoljstvo. Kada izađem vani odradio sam radni dan, ali zadovoljstvo ostaje“, iskreno će.

NEKAD JE RJEŠENJE TOLIKO JEDNOSTAVNO,

DA LEŽI U JEDNOM OSMIJEHU

Kaže kako je o potencijalnim problemima prvo pitao korisnike. „Oni ne vide probleme u onome gdje ih mi vidimo, nisu zabrinuti kada i kolika će biti plaća, niti kada je na posao došla jedna kolegica ili pošla druga. Njih brinu neke druge, osnovne stvari, zato sam zamolio djelatnike da im ne bude teško pokloniti svakome korisniku osmijeh i kad im je najteže. Kada im se pokaže nešto pozitivno, to se zaista vrati stostruko. Volim doći na posao nasmijan i otići s posla nasmijan - ako je ikako moguće, a vjerujem da će to iz dana u dan postati uobičajeno u našem Domu i Thermoterapiji“, govori.

S NOVIM VODSTVOM DOLAZE I PROMJENE

Dodaje kako je djelatnike zamolio da mu na pregled daju neke stvari s kojima se susreću svakodnevno i koje se može rješavati odmah, pa je od toga krenuo.

„Najvažnije je rješavati one goruće stvari koje nji-

„Uvijek sam imao empatiju prema starijim ljudima i njihovim potrebama, to je nešto s čime se rodiš, imaš ili nemaš. Dugo mi je to stajalo negdje po strani, a nakon posla u medijima i u Dubrovačko-neretvanskoj Županiji, sada sam došao u zrele godine kada bih radio nešto što mi je priraslo srcu“

‘Uvijek

prema

Piše Petra Srebrović foto Petra Srebrović

ma smetaju, a imamo i nekih krucijalnih stvari za čija će rješenja trebati vremena. Krenuli smo s popravkom dizala u Thermoterapiji jer je to osnovni problem za dnevni transport hrane, i za korisnike koji se njime koriste. Međutim, to je privremeno rješenje jer bi lift trebao biti nešto veći prema standardu, a to nam je prvi dugoročni zadatak“, govori Puljić i dodaje kako nakon dizala u izdvojenom objektu Termoterapija na red dolazi i dizalo u Domu koje već dugi niz godina nije ‘sređeno’ pa se često kvari.

‘TU SMO ZBOG KORISNIKA, DA ZAMIJENIMO SVE ŠTO ONI NEMAJU’

Prvo što je napravio po preuzimanju dužnosti ravnatelja bio je sastanak s korisnicima.

„Smatram da su korisnici osnovni razlog zašto smo mi svi ovdje u Domu i trebamo učiniti da njihov boravak bude što ljepši, da im svaki dan bude kao u njihovom domu. Ovdje smo da zamijenimo sve ono što oni u ovom trenutku nemaju, a jedino nas imaju. Zbog toga sam se prvo sastao s njima, a nakon njih sam smatrao da moram poći u Thermoterapiju gdje sam se sastao s korisnicima i zaposlenicima, nakon čega sam se sastao sa zaposlenicima Doma“, govori Puljić. Bio je to njegov osobni izbor, a ne skriva kako je jedan od razloga takvoga redoslijeda bila nezavidna situacija u kojoj se našla Termoterapija, a koja traje već neko vrijeme. Medijske stupce punile su izjave nezadovoljnih zaposlenica, a intenzivno su se

spominjali narušeni međuljudski odnosi „Thermotherapija, iako po strani, sastavni je dio ovoga Doma. Do sada je bila postavljena situacija kao da su to dva odvojena mjesta i kao da ondašnji problemi nisu problemi Doma. Ne slažem se s tim, jer svi mi imamo problem ako Thermoterapija ima problem, pa i moramo pomoći da se to riješi“, govori Puljić i apostrofira kako su sjeli za stol, razgovarali i otvoreno iznijeli sve što se događalo.

‘DOŠAO SAM U DOM S PREDRASUDAMA, A ZAKLJUČIO DA SITUACIJA NIJE LOŠA’ „Razumijem da su se našli u nezavidnoj situaciji i išli su po onome što su jedino vidjeli kao izlaz. Ništa im ne zamjeram, niti istupe u medijima niti kritiziranje, ali sada je došlo vrijeme da pokušamo zajedno stati na loptu i vidjeti što smo time napravili. Dobili smo jednu sliku u javnosti koja ne odražava stvarno stanje. S predrasudama sam došao u ovaj Dom prije par dana, a kada sam ušao unutra zaključio sam da situacija uopće nije loša. Zaista sam mislio da ću zateći puno gore stanje i da će puno teže biti preuzeti sav posao i krenuti dalje. Zato od srca zahvaljujem svim prethodnim ravnateljicama koje su odradile svoj dio posla i koje su dosta dobroga napravile. Na kraju mog mandata će sigurno netko reći što je bilo dobro, a što nije, svi ćemo imati pozitivne i negativne strane“, govori Puljić i ističe kako se s bivšom ravnateljicom Marinom Sambrailo ‘rastao’ u dobrim odnosima.

s tim, jer svi mi imamo problem ako Thermoterapija ima problem, pa i moramo pomoći da se to riješi“

„Thermotherapija, iako po strani, sastavni je dio ovoga Doma. Do sada je bila postavljena situacija kao da su to dva odvojena mjesta i kao da ondašnji problemi nisu problemi Doma. Ne slažem se

za starije osobe Dubrovnik ima 480 ljudi, no to nije realna slika. Zašto, pojašnjava Puljić: „Pojedinci predaju molbu u ovaj Dom, u neki drugi i treći dom i svugdje su na listi čekanja. Prilikom poziva iz našeg Doma kako se oslobodilo mjesto, oni često odbijaju jer

POTREBNO JE JOŠ STRUČNJAKA I POMOĆNOG OSOBLJA

Proteklih je dana sagledavao cjelokupnu sistematizaciju i donio odluku kako treba zaposliti dodatan kadar, od pomoćnog pa do stručnog i medicinskog osoblja. Ističe kako je u prvom redu bitno da imaju dovoljan broj medicinskih sestara i njegovatelja, ali neodvojivo je to i od potrebe za pomoćnim osobljem jer je jednako važna čistoća Doma i kuhinja, a svaki odjel dio je jedne cjeline koja mora funkcionirati.

„Očekujem da će bar ova pozitivnija atmosfera koju pokušavamo stvarati u kolektivu otvoriti i drugim ljudima oči da nam se priključe. Mi možemo ovdje stvoriti sebi ugodno okruženje za rad ili s druge strane možemo imati lošu situaciju i dolaziti i odlaziti nezadovoljni s posla, to mislim da nikome nije u interesu i svi su se s time složili. Sada je na nama da tu dobru atmosferu i situaciju prenesemo na druge potencijalne zaposlenike Doma“, govori Puljić ne skrivajući shvaćanje kako je situacija na tržištu rada nezahvalna.

„Dubrovnik je turističko središte u kojem imamo problem s pronalaskom kadra. Zašto bi jedna spremačica, koja može na drugom mjestu zaraditi puno više sredstava za isto vrijeme rada, došla ovdje? Međutim, svatko nalazi neke svoje prednosti i mane, samo je pitanje što želimo - mirni pristup svome danu i raspolaganje vremenom ili se želimo opredijeliti za sezonu i tada se posvetiti poslu maksimalno. Tržište nije jednostavno, posebice za medicinsko osoblje, ali i za uslužne djelatnosti, odnosno za kuhare, poslužitelje hrane i spremačice – njih je možda i najteže naći. Ipak, ima ljudi koji su zainteresirani priključiti nam se i nadam se da će se iz toga izroditi nešto. Nije ugodno raspisati natječaj, a da vam se nitko ne javi“, apostrofira.

LISTE ČEKANJA SU OGROMNE, ALI NISU REALNA SLIKA

Trenutno na listi čekanja Doma za starije osobe Dubrovnik ima 480 ljudi, no to nije realna slika. Zašto, pojašnjava Puljić.

„Pojedinci predaju molbu u ovaj Dom, u neki drugi i treći dom i svugdje su na listi čekanja. Prilikom poziva iz našeg Doma kako se oslobodilo mjesto, oni često odbijaju jer im u tom trenutku ne odgovara. Kada čovjek čuje da imamo 480 ljudi na listi čekanja to zvuči strašno, ali to ne znači da bi sada trebalo otvoriti novi dom s 480 mjesta i da bi on bio pun. Ne bi, jer svi ti ljudi na listama čekanja, ne žele ili ne trebaju u datom trenutku mjesto u domu. Neki se prijave na listu sa 65 godina, a dom će im trebati tek za 10 godina, a možda im neće trebati nikada. Sve ovisi kako se stvari poslože, nekada bude hitnih situacija i tu se promptno reagira. Što se tiče Dubrovnika i okolice ipak mislim da odgovaramo svim izazovima“, govori Puljić.

A ŠTO JE S POSKUPLJENJIMA?

„Trenutačno nemamo nikakve najave da bi se trebala mijenjati cijena, ono što znam jest da smo trenutačno izrazito konkurentni na tržištu što se cijene tiče i trudit ćemo se zadržati to. Ovaj Dom vodim kao menadžer i moram gledati ekonomski da su troškovi puno porasli u odnosu na prethodne godine, ali nadam se da se to neće reflektirati na krajnje korisnike, bar ne za sada“, govori.

‘ZNAM DA EMOCIJU UVIJEK NOSIM SA SOBOM’ Osim što je mjesto nekih lijepih priča iz minulih vremena, uspomena i novih prijateljstava, domovi za starije osobe neminovno su i mjesta nekih tužnih događaja, životnih sudbina i krajeva. Da nije uvijek jednostavno praviti distancu između posla i sebe kao osobe ‘od krvi i mesa’, potvrđuje i Puljić. „Teško je to. Uvijek sam posao nosio doma, a čovjek ili jest ili nije emotivan. Ne bih rekao da je to pitanje struke, pa da bih se naučio drugačije nositi s tim - jednostavno znam da to uvijek nosim sa sobom. Ali pokušavam ih saslušati, jer slušanje učini veliki dio svega. Naravno, imamo stručne službe ovdje, ako želimo na taj način pomoći osobi. Ja ne radim direktno s korisnicima jer sam nadređen zaposlenicima, a s korisnicima želim ostvariti dobar odnos. Naše stručne službe su te koje će reći kako njihovi problemi utječu na njihov život, a ja sam i dalje samo čovjek i moram ih doživjeti. Teško mi je kada pričaju o tome da njihovo dijete dolazi po njih, svaki dan iznova, a svjesni smo svi da ne dolazi, ali podržim ih, pružim im nadu. To nisu ljudi na koje su njihova djeca ili rodbina naviknuli i koje su zapamtili, to su ljudi koji su se uslijed godina malo promijenili“, zaključuje naš razgovor novi ravnatelj Doma za starije Dubrovnik, Ivica Puljić.

Trenutačno na listi čekanja Doma

im u tom trenutku ne odgovara“

Oliver Pezo, autor knjige Zagonetka pobjede

i Dubrovniku u prvom valu napada pomogao je slab odaziv za mobilizaciju u Srbiji’

Nedavno je predstavljeno drugo izdanje knjige Zagonetka

pobjede, koja govori o kritičnom ratnom razdoblju Dubrovnika i okolice sve do međunarodnog priznanja 15. siječnja 1992. godine

Novinar i snimatelj Oliver Pezo spletom okolnosti napisao je knjigu Zagonetka pobjede koja govori o Domovinskom ratu u Dubrovniku na kojoj mu mogu pozavidjeti brojni povjesničari. Epohalno je to djelo vrlo važnog povijesnog razdoblja koje Pezo ostavlja u naslijeđe budućim naraštajima. Knjiga će se uskoro moći kupiti u Kneževom dvoru i Domu Marina Držića.

Kako je prošla promocija knjige Zagonetka pobjede?

Bilo je sjajno, puno ljudi, puno emocija. Riječ je zaista o ozbiljnom projektu na kojem se radilo petnaestak godina. Dosta sugovornika nije više s nama pa je i taj dio bio posebno emocionalan. I njihovim obiteljima itekako znači što su sjećanja zabilježena. To nisu klasični dokumenti, kojih inače također ima u knjizi, nego priče ljudi iz prve ruke. Mislim kako je upravo to najveća vrijednost cijelog projekta, što su se zabilježila svjedočanstva stvarnih sudionika jednog važnog povijesnog razdoblja.

U kojem postotku govore branitelji, a u kojem civili? Koliko je sveukupno sugovornika?

Ima ih točno 507. Naravno da je većina svjedočanstava u knjizi od branitelja, njih oko 90 posto. Na ovaj način na koji smo mi radili knjiga može biti beskonačna. Bilo tko s proživljenih pet minuta u ratu mogao je biti svjedok za knjigu. I vi ste bili u Dubrovniku ‘91., tako da sam teoretski mogao zapisa-

ti i vaše iskustvo doživljaja rata iz pozicije djeteta. Zato knjiga ima puno strana, ali opet negdje smo morali postaviti granicu, jer bismo išli u nedogled.

Kako vam je uopće ideja pala na pamet?

Riječ je o strašno zahtjevnom projektu, a istovremeno i vrlo škakljivom.

Po struci sam novinar i pristup čitavoj priči je bio novinarski, a ne povjesničarski, iako sam kontaktirao i povjesničare da mi budu sugovornici. Što se tiče same ideje, kao mulac od 16 godina napad sam dočekao i proživio u Dubrovniku. Kako odrastaš postavljaš pitanja, interesira te što se i zašto dogodilo. Slušaš priče od nekih starijih poznanika ili ljudi koji su nekoga izgubili i taj gubitak nose svakodnevno pa se još više zainteresiraš i osjećaš obavezu odužiti se toj žrtvi koja je nama omogućila život. Na početku nisam zamišljao da će to biti projekt ovakvih razmjera. Osnovna ideja je bila snimiti film i završiti ga u roku od godinu dana, ali kada sam krenuo stalno su se pojavljivale nove priče koje su nadograđivale postojeću, počeli su mi se neki ljudi i sami javljati, pa još neki, i još neki, i tako se došlo do puno materijala. No, ponavljam, negdje se moralo stati, jer bi otišlo u beskonačnost.

Jeste li imali neke ljude koji su vam pomagali u cijeloj priči?

Naravno, ne bih mogao sam. Bio je tu moj kolega Mario Bukvić, s kojim sam u to prvo vrijeme radio na RTL-u i DUTV-u. Tijekom snimanja izjava poma-

„Jedan dio građana vjerojatno je smatrao da neće biti napada jer nije bilo stvarnog razloga. Područje je bilo demilitarizirano još koje desetljeće ranije, dakle, osim Prevlake koja je bila čvrsto pod nadzorom JNA, nije bilo drugih vojarni koje bi bile ugrožene od hrvatskih vlasti. Jasno je bilo da nije postojala nikakva prijetnja iz Dubrovnika prema bilo kome“

Piše Maro Marušić foto Goran Mratinović

petak, 24. veljače 2023. Dubrovački dnevniK

‘Hrvatskoj

gala je i Patricija Švaljek (inače iz Društva multiple skleroze op.a.), Krešimir Jurić također, Nikola Kapidžić je također bio neizbježan u tehničkom dijelu, zatim Barbara Vlahović, moja sadašnja kolegica iz VSP Videa. Ali tu je i cijeli niz pojedinaca, sudionika projekta, s kojima sam se kroz ovo vrijeme istinski zbližio. Svima im se od srca zahvaljujem.

Za sve ovo žrtvovali ste puno slobodnog vremena. Jesu li vas neke institucije pratile da vam olakšaju cijeli posao?

Mi smo sve radili kroz našu Udrugu ArtFormat. Još na početku ostvarili smo ključnu suradnju s Hrvatskim memorijalno - dokumentacijskim centrom u Zagrebu, gospodinom Antom Nazorom prvenstveno, a treba reći i da nas je čitavo vrijeme pratio Grad Dubrovnik kao važna institucija, još od doba Dubravke Šuice, preko Andra Vlahušića, pa do Mata Frankovića. Svi su oni prepoznali ozbiljnost projekta. Grad Dubrovnik nam je pomogao u tiskanju ove knjige u tisuću primjeraka. Plan je da od novaca koje zaradimo prodajom knjige financiramo dokumentarni serijal, jer većinu izjava sugovornika,

negdje oko 90 posto, smo snimali kamerama. Bilo bi sjajno da osim knjige sredimo i taj dokumentarac, jer je riječ o dinamičnijem mediju. Naravno koristili bismo i arhivske snimke i to je velik financijski izazov. Nesebično su nam pomogli i gospođa Varina Jurica Turk i gospodin Mišo Đuraš iz Muzeja Domovinskog rata Dubrovnik.

Koje ratno razdoblje je obuhvaćeno u knjizi? Do međunarodnog priznanja, 15. siječnja 1992. godine, jer je to razdoblje za Dubrovnik bilo najkritičnije. Naravno, i u 1992. godini bilo je svega, ali da smo to radili na ovaj način, tek onda ne bi bilo kraja ni knjizi, ni dokumentarcu. Obuhvatili smo čitav prostor, odnosno položaje od Prevlake do Neretve i Korčule, te sva pojačanja koja su stizala iz drugih krajeva Hrvatske, uključujući postrojbe HOS-a koje su dale veliki obol u obrani. Želio sam prenijeti i kako je funkcionirala dubrovačka bolnica u ratu, a u tome su mi pomogli sugovornici iz tog dramatičnog vremena. Cijela knjiga niz je priča o požrtvovnosti i stradanju, sad kad me pitate da izdvojim jedan vezan za djelovanje Saniteta, recimo, mogu navesti sjećanje Mirsada Džanovića koji je do ranjavanja radio u Mokošici u improviziranoj ambulanti. On je 10. studenog „zakrpao“ dragovoljca iz Zagreba kojem je geler otkinuo potkoljenicu, a istog dana je i sam bio ranjen u nogu. Na kraju dana ležali su jedan do drugoga u dubrovačkoj bolnici. Čovjek, Vlado Krošl se zvao taj dragovoljac iz Zagreba, pita ga: „Čovječe,itebesu?Ajutrossimenespasio...“ U knjizi se nalaze svjedočanstva obojice, ne samo o tom događaju, a ovaj Vlado iz Zagreba, on je nedavno, nažalost, preminuo.

Jesu li u knjizi svjedočili i branitelji iz drugih krajeva Hrvatske?

Jesu, i to mi je posebno drago. Često su se znali žaliti da se njihova uloga u obrani Grada ne prepoznaje, ali u knjizi se vidi koliko su bili važni. Hrvatsko jedinstvo je tada spasilo Dubrovnik.

Vratimo se na početak, u ljeto 1991. godine. Koliko su Dubrovčani bili svjesni ratne opasnosti?

Jedan dio građana vjerojatno je smatrao da neće biti napada jer nije bilo stvarnog razloga. Područje je bilo demilitarizirano još koje desetljeće ranije, dakle, osim Prevlake koja je bila čvrsto pod nadzorom JNA, nije bilo drugih vojarni koje bi bile ugrožene od hrvatskih vlasti. Jasno je bilo da nije postojala nikakva prijetnja iz Dubrovnika prema bilo kome. Također, nije bilo ni naselja s većim brojem srpskog stanovništva koja su u nekim drugim dijelovima Hrvatske služila kao izgovor da se brani „ugroženi srpski narod“. Dalje, u Jugoslaviji je svaka općina imala skladište za oružje svoje Teritorijalne obrane. Što se tiče Dubrovnika, naše se oružje nalazilo

u Dužima pokraj Trebinja, ne samo da nije bilo na teritoriju bivše Općine Dubrovnik, nego se nalazilo van naše kontrole, u drugoj republici iz koje je i pokrenut napad na Dubrovnik. Tako su Dubrovčane ubijali i oružjem koje su godinama sami plaćali za svoju obranu. Ukratko, ljudi su se nadali da nema razloga za agresiju, svjesni da su male šanse za opstanak ako do nje dođe. Usjekla mi se u sjećanje rečenica jednog svjedoka: „Nisam tolika budala da ne znam kako su nam nikakve šanse ako napadnu, ali opet morao sam stat’ u obranu“. To je bio nekakav unutrašnji poriv, da braniš svoje, iako znaš da su ti izgledi nikakvi. Međutim, cijela je paleta opravdanja koja je Srbija preko JNA koristila za osvajački rat u Hrvatskoj, pa tako i u Dubrovniku - od urote NATO pakta, Njemačke i Vatikana protiv srpskog pravoslavlja i Jugoslavije do urođene genocidnosti kod Hrvata koji nemaju pravo na državu jer ona može biti jedino marioneta fašističkih snaga na Zapadu. Sve je to dokumentirano, a slični pojmovi se i danas koriste. Ukratko, htjeli su iskoristiti vojnu nadmoć i osvojiti teritorij tako da se napad nikako nije mogao izbjeći.

U početku nije bilo oružja. Postoje neke teorije i da se namjerno nije htjelo pomoći Dubrovniku da međunarodna zajednica brže reagira. Pazite, nije se to govorilo samo za Dubrovnik, nego i za Vukovar, Zadar, i druga područja, stalno se neprijatelj koristio propagandom kako je sve dogovoreno, izdano i prodano jer je time želio otupiti želju za otporom i dati opravdanje onima koji se nisu usudili braniti. Oružja u početku jednostavno nije bilo, tek je kasnije pomalo počelo dolaziti. Prema zaključcima povjesničara, nama je u Hrvatskoj, pa tako i u Dubrovniku, u prvom valu dosta pomogao slab odaziv na mobilizaciju u Srbiji.

Ozbiljno? Nisam to znao.

To je ono što govore povjesničari na osnovu dokumenata. Puno bolji odaziv bio je u Crnoj Gori i istočnoj Hercegovini, te ljude se nažalost temeljito pripremilo da nas treba ukloniti jer smo prepreka zamišljenom izlazu Srbije na more. Međutim, što se tiče našeg područja, iz JNA dokumenata je vidljivo da su ih demotivirali već prvi dani napada u listopadu 1991. godine. Planirali su se prošetati do Dubrovnika, za 10 dana sve završiti i ustoličiti neke poslušne političare da im služe. A odmah prvog dana otvorene agresije, znači 1. listopada, imali su 29 poginulih i stotinjak ranjenih na svim smjerovima prodora. Lako je zaključiti da ih je to pokolebalo i usporilo. U tadašnjem odnosu snaga svaki dan je bio važan.

Unatoč tome bili su puno brojniji i jači sve do proljeća 1992. Također tu je i teorija da nisu htjeli ući u Grad, a da su mogli. Što kažu svjedoci iz knjige? Pokušavali su osvojiti i manje zahtjevne ciljeve pa

nisu uspjeli, kamoli da su mogli oružjem osvojiti Grad. Oni su znali da jedino terorom nad građanima i prognanicima, koristeći opsadu, mogu prisiliti Dubrovnik na predaju. I to su uporno pokušavali. Iz dokumenata i samih događaja znamo da su u više navrata htjeli osvojiti tvrđavu na Srđu i da su imali puno stradalih, a nisu uspjeli. To je bio primjer koji ih je uvjerio da nemaju dovoljno snage za osvajanje ni takvog jednog objekta, a pogotovo cijelog grada. Ali su ga mogli mrcvariti opsadom i tražiti predaju. Konfiguracija terena užeg gradskog područja također je išla na ruku braniteljima.

Na Sustjepan je bio izveden podmukli napad za vrijeme posjete Bernarda Kouchnera. Da, krajem studenog, u vrijeme pregovora oko sudbine Mokošice, u Sustjepanu se zateklo svega osam naših branitelja. Bilten jedne postrojbe JNA rezervista iz Crne Gore, iz kojega smo crpili podatke za ovaj događaj, najbolje pokazuje besmislice i kontradiktornost cijelog tog narativa kojim se pokušavalo objasniti koliko su Dubrovčani „pokvareni“. Na početku teksta objašnjeno je na koji način su planirali osvojiti Sustjepan, navode se dvije čete koje su trebale upasti i zauzeti naselje jer su računali da je napušteno. Bilo je vrijeme primirja i samo sat vremena prije europski predstavnik Kouchner i dubrovački pregovarači otišli su na pregovore s JNA u Mokošicu koju nismo mogli vojno braniti, a tamo je ostalo preko dvije tisuće civila. I prilikom tog pokušaja upada u Sustjepan ove dvije čete su naletjele na tih osam momaka koji su pružili očajnički otpor. Do kraja dana ta se postrojba JNA izvukla prema Čajkovićima i uhvatio ih je bijes jer su imali gubitke, postavili su neku vrstu barikade s idejom da se osvete ljudima koji su se vraćali s pregovora u Mokošici. Sve to piše u tom biltenu u kojem se na kraju zaključuje kako su mučki napadnuti od ustaša tijekom primir ja. A upravo je JNA kako jasno piše i u tom njihovom tekstu, pregovo re i primirje kori stila da zauzme Sustjepan. Pazite koja kontradikci ja - u istom tekstu iznose plan osvaja nja naselja da bi ka snije zaključili kako su bili mučki doče kani dok su napada li. Suludo. Ova situaci ja najbolje ocrtava taj mentalni sklop koji je napadao Dubrovnik –Dubrovčani su uvijek krivi i uvijek su zločinci.

je vidljivo da su ih demotivirali već prvi dani napada u listopadu 1991. godine. Planirali su se prošetati do Dubrovnika, za 10 dana sve završiti i ustoličiti neke poslušne političare da im služe. A odmah prvog dana otvorene agresije, znači 1. listopada, imali su 29 poginulih

petak, 24. veljače 2023. Dubrovački dnevniK

„Što se tiče našeg područja, iz JNA dokumenata

i stotinjak ranjenih na svim smjerovima prodora“

Takve priče se uvijek koriste u ratovima. Meni je zanimljivo, zapravo zabrinjavajuće, kako se i danas, nakon što je na vidjelo izašlo toliko dokumenata koji su raskrinkali taj osvajački pohod, opet iznova pažljivo gradi ista priča. Na kraju krajeva, na našem primjeru vidimo kako se kroz institucije u susjednoj državi 1. listopada uporno obilježava kao dan napada Dubrovnika na Trebinje. Već danas, a pogotovo nakon 50 godina, to će biti neki novi mit kojim će se mobilizirati naše susjede na osvetu. Zato je važno što smo skupili svjedočanstva, popratili ih izvorima i dokumentima, da se ne zaborave protokom vremena. I da se, u nedostatku drugih, ne citiraju kao izvor istine službeni dokumenti JNA, kao primjerice ovaj za Sustjepan.

Što su ljudi svjedočili u vezi 6. prosinca?

Najveće ciljano razaranje povijesne jezgre grada, brutalni napad koji je trebao razoriti identitet i vizuru Dubrovnika, dogodio se na svetog Nikolu. No uvijek treba biti svjestan da je mjesec studeni bio ključan za obranu Grada i ima posebnu važnost. Branitelji svjedoče koliko je dramatično bilo u borbama za plato Srđa na kojem je i tvrđava Imperial skoro dva dana ostala prazna. Studeni je s te vojne strane bio kritičan, a to se naravno odrazilo i na psihološko stanje opkoljenog i istraumatiziranog stanovništva. Šestog prosinca, osim još jedne teške bitke za tvrđavu na Srđu, zabilježeno je i dokumentirano bjesomučno granatiranje povijesne jezgre, a stradao je i velik broj civila, možda je zato i ostalo nešto jače izraženo u sjećanju.

Važnu ulogu odigrali su i gliseri koji su povezivali grad.

Svaki segment obrane bio je važan na svoj način pa ne volim posebno izdvajati pojedine postrojbe. Ako me pitate kakva je uloga glisera mogu reći da su u knjizi izravni sudionici i to detaljno objasnili. Znamo da je postojala pomorska veza koja je omogućila život opkoljenom Gradu. Od Stona do Šipana u organizaciji splitskog HRM-a, a od Šipana do Grada dubrovačkog ONB-a. Zanimljiv je podatak da je gotovo svaki dan u Grad stizao novi broj „Slobodne Dalmacije“ pa kad bi naši pregovarači dolazili na razgovore s JNA sa zadnjim brojem ispod pazuha, ovi bi izluđivali zbog neuspjeha njihove pomorske blokade. No, naravno, i puno važnije stvari su stizale u Dubrovnik. Pokušaj JNA da osvoji Ston manje je poznat javnosti jer je Dubrovnik plijenio gotovo svu medijsku pažnju, ali padom Stona Dubrovnik bi ostao bez ove spasonosne pomorske veze. Velik broj stranica posvećen je događajima na širem stonskom dijelu bojišta.

Jeste li kontaktirali i drugu stranu da iznesu svoju stranu priče?

Nezgodno je tim ljudima svjedočiti jer su svjesni da

je njihov pohod na Dubrovnik zapravo cijeli jedan niz ratnih zločina koji su trebali iskorijeniti hrvatski DNA iz ovih krajeva. Ratni zločini nisu bili posljedica rata nego koristan način da to postignu, da trajno preuzmu teritorij. Ono što se događalo u okupiranim krajevima, od potpune devastacije naselja do zlostavljanja kojima su bili izloženi stanovnici svih generacija koji su tamo silom prilika ostali, posebna su priča o kojoj je također u knjizi ponešto zabilježeno. Dakle, pokušao sam u nekoliko prilika doći do izjava s druge strane, no bezuspješno, nisu bili raspoloženi za razgovor koji bi ostao zabilježen, pogotovo uz pravo ime i prezime. Nisu željeli opisivati konkretne situacije na način kakav je korišten u knjizi. Vidimo da tamo postoji nekakav stav da je rat počeo agresijom hrvatskih brigada na trebinjsku općinu u proljeće ‘92., a godinu prije radije prešućuju. Tako da s druge strane imamo njihove izjave u medijima iz tog vremena, obično to izgleda kao da su, praćeni kamerama i novinarima, pošli na safari u lov na opasne Hrvate koji će „u zrak dizati i ruke i noge“, kako su najavljivali njihovi rezervisti. Maksimalno su citirani službeni JNA dokumenti, koji su se, među ostalim, koristili i na Haaškom sudu. Zanimljiv svjedok s druge strane je Veseljko Koprivica, tada crnogorski rezervist, koji je vrlo realno i iskreno napisao knjigu „Sve je bilo meta“ u obliku dnevničkih zapisa, koji su također citirani.

Za kraj vas moram pitati kako gledate na kritike da je dosta vraćanja na rat i da se treba okrenuti budućnosti.

Te kritike mogu razumjeti ako se rabe zlouporabe za potrebe dnevne politike. No ovdje govorimo o povijesti. To je isto kao da se kritizira snimanje dokumentaraca o iskrcavanju na Normandiju ili o Egiptu, Rimskom carstvu… Povijest je uvijek zanimljiva, na kraju krajeva, ne kaže se uzalud da je učiteljica života.

„Iz dokumenata i samih događaja znamo da su u više navrata htjeli osvojiti tvrđavu na Srđu i da su imali puno stradalih, a nisu uspjeli. To je bio primjer koji ih je uvjerio da nemaju dovoljno snage za osvajanje ni takvog jednog objekta, a pogotovo cijelog grada. Ali su ga mogli mrcvariti opsadom i tražiti predaju. Konfiguracija terena užeg gradskog područja također je išla na ruku braniteljima“

Tri godine od korona ludila

Kako me je policija maltretirala zbog pucanja trice

Moja malenkost nije nevinašce. Ipak sam ja ratna generacija, dijete devedesetih. Nama je bilo normalno doći u kafić imena Adolf – koji je za logo imao legendarne brčiće – pa tamo vidjeti pijanog branitelja kako naručuje sedamdeset drugu turu za šankom na koji je odložio kalašnjikov. Tuče u večernjim satima bile su pravilo, a ne izuzetak, a droge je bilo u izobilju. Svako malo smo izvodili Demi Moore striptiz, jer su nas policajci pretresali, čak i na kupanju. Racije po kafićima bile su češće nego zgodne ženske. Posla i para nije bilo, a budućnosti još manje.

A onda sam odrastao i mislio da se takvo sivilo nikad više neće ponovit, kad li… Mjesto radnje Babin kuk, vrijeme radnje proljeće 2020. godine. Dolijeće policijski kombi s kraja devedesetih, a strogi plavci ulijeću na igralište. Jedan mi se unosi u facu.

-Dokumente, molit ću lijepo – pita me, a ja gledam gdje mi je osobna. Ne mogu je naći.

-Pa što sam napravio, zašto me maltretirate?

-Zato jer kršite zakon. Igrate košarku za vrijeme lockdowna – reče ozbiljno.

ZLOČIN ZVAN PUCANJE TRICE

Svašta sam u životu doživio, ali da će me policija peglati zbog pucanja trice ni u najluđim snovima nisam mogao zamisliti. Evo, upravo krajem ovog mjeseca navršava se treća obljetnica da je koronavirus stigao u Hrvatsku i da je zvanično proglašen lockdown. Ljudsko pamćenje ima kraći vijek trajanja od jogurta, pa je red da se prisjetimo najveće prevare u povijesti Nove Ere. Korona nije benigna bolest, ali ima puno zeznutijih zbog kojih svijet nikad nije stao, niti će. A posljedice zaustavljanja svijeta još uvijek osjećamo i još ćemo ih osjećati dugi niz godina. Inflacija je direktna posljedi-

ca štampanja novca, a uvjeren sam da ne bi bilo ni rata u Ukrajini da Putin dvije godine nije proveo u izolaciji gdje je postao paranoičan. Da ne govorimo o poplavi mentalnih bolesti, zlostavljanja u obitelji, pucanja brakova…, sve su nam to uradile mjere protiv epidemije. A bile su potpuno sulude, ovdje ćemo navesti one najbizarnije.

Košarka, nogomet i ostali timski sportovi bili su zabranjeni, jer kako su nam to objasnili Capak, Markotić i ekipa, riječ je o kontaktnim sportovima gdje je osim prijenosa lopte na suparničku polovicu terena, moguć i prijenos virusa na suparnikovu polovicu pluća. Ajde, to na prvu zvuči kao da ima logike – iako kako može biti logično zabraniti neku aktivnost koja jača imunitet? – ali zašto se onda strogo zabranilo igranje tenisa gdje su protivnici udaljeni kao Bosna i Hercegovina od Europske Unije?

Objašnjenje Krunoslava Capaka ušlo je u legendu.

-Možemo puno diskutirati, je li tenis beskontaktni sport… Ako vi kihnete u lopticu, bacite je protivniku i on je uzme u ruku… – kazao je napredni filozof Kierkegaard Capak.

Trgovine su radile skraćene radno vrijeme, do 17 sati, ali benzinskim pumpama je bio dozvoljen rad do 22 sata, pa su pojedinci odlazili piti pivo i jesti grickalice u večernje sate. Mediji su pozivali da se takvo devijantno ponašanje prijavi organima reda. Drugi su na Facebooku zazivali da se trkače po Jarunu i drugim dijelovima Zagreba i Hrvatske, uhvati i javno pogubi giljotinom.

MONTY PHYTON MJERE

Korona mjere su najveća prijevara Nove Ere i najveće ludilo kojoj je moja malenkost svjedočila. Prisjećamo se najgenijalnijih izuma Piše Maro Marušić foto Davorin Višnjić/ PIXSELL

Ne bi se zajedno tvorci Montyja Phytona i Alana Forda sjetili apsurdne mjere koja je bila propisana za restorane. Jesti se može bez zaštitne maske, ali ona se mora staviti kada se ide u WC. Još jedna genijalna ugostiteljska mjera je bila – kada im

Košarka, nogomet i ostali timski sportovi bili su zabranjeni, jer kako su nam to objasnili Capak, Markotić i ekipa, riječ je o kontaktnim sportovima gdje je osim prijenosa lopte na suparničku polovicu terena, moguć i prijenos virusa na suparnikovu polovicu pluća

petak, 24. veljače 2023. Dubrovački dnevniK 24 Kolumna Škura bura

se napokon dozvolio rad – da se za šankom može sjedati, ali ne i stajati. Naime, poznato je da je virus korone ljubitelj alpinizma, pa on češće boravi na većim nadmorskim visinama. Osim što je ljubitelj penjanja, virus korone je poznat i kao partijaner koji ne izlazi vani prije ponoći, pa je tako noćnim klubovima bio dozvoljen rad samo do 24 sata. Zadnja pjesma prije fajrunta uvijek je bila od Elle i posvećivala se koronavirusu koji je tražio zabavu u ranim noćnim satima: „Ali iza ponoći ja bit ću tu, na tvome krevetu tražit ću vrućicu…“ Također, u kafićima se glazba morala izvoditi sa smanjenim decibelima kako se ljudi ne bi približavali jedan drugom, jer se ne čuju od glasne muzike. Svadbe su bile zabranjene, pa onda kada se napokon dozvolilo njihovo održavanje, na njima je mogao biti mali broj ljudi, pa se onda dopustio nešto veći broj, ali zabranjen je bio legendarni vlakić. Šteta što ta zabrana još uvijek ne traje, to je bila jedna od rijetkih korona mjera koje sam obožavao.

A ono što smo doživljavali u Uvali Lapad nije okusio ni Mel Gibson u Pobješnjelom Maxu. Sjediš na plaži s djetetom, a izdaleka vas preko megafona upozoravaju da mu se ne smijete približavati i mijenjati pelene. Tjerali su građane i kada bi na Babinom kuku igrali stolni tenis. Da biste poslali pismo

u Pošti bila vam je potrebna Covid potvrda, ali kada bi vam policija ili Porezna slali kakvu kaznu na kućnu adresu onda niste trebali imati najvažniji dokument toga doba.

Također, bio je naveden maksimalan broj ljudi na pogrebima, ali na crkvenim ceremonijama i procesijama mogao je sudjelovati neograničen broj ljudi. Granični prijelazi bili su posvuda, trebala vam je propusnica za odlazak iz jedne općine u drugu što hoće reći da su Dubrovčani bili odsječeni od Lidla. Tako što je nezamislivo čak i da dođe do Trećeg svjetskog rata. Sjetimo se i da su starci po bazenima toplica bili proglašavani bioteroristima. Da skratimo priču, Hitlerovi nurnberški zakoni su metvica za korona mjere, baš kao i za odrastanje u devedesetima. Nevjerojatno koliki je broj ljudi popušio farmaceutsku spiku preko medija. Još ćemo godinama osjećati sve te posljedice, pa ipak nijedan novinar, nijedan naš ‘prijatelj’ i susjed, nijedan podržavatelj svog tog ludila nije se ispričao. Nije rekao: Oprostite ljudi, zaveli su me, bio sam u krivu! Nisam nevinašce, svašta sam u životu vidio, ali da mi neće dati raditi, a da ću istovremeno morati plaćati račune i podstanarstvo je spektakl neviđenih razmjera – najveća prevara Nove Ere – gore i luđe čak i od španjolske inkvizicije.

Ne bi se zajedno tvorci Montyja

Phytona i Alana

Forda sjetili apsurdne mjere koja

je bila propisana

za restorane. Jesti se može bez zaštitne maske, ali ona se mora staviti kada se ide u WC.

Još jedna genijalna ugostiteljska mjera je bila – kada im se napokon dozvolio rad – da se za šankom može sjedati, ali ne i stajati

petak, 24. veljače 2023. Dubrovački dnevniK

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Janja i Jelena - rado su se prisjetile i svojih zabava iz mladenačkih vremena

Stanka, Lucija i Paulina - doba disco clubova je prohujalo, pa ih je zanimalo kako se u doba mladosti njihovih roditelja zabavljalo

Taha i Melisa - što reći, stare slike zaista govore više nego tisuću riječi

Wen i Fei - s maturalne će u albumu ostati lijepa slika, a čeka budućnost puna sjajnih prilika

Antonia, Petra, Karmen, Jakov i Pero - podrška obitelji na crvenom tapitu, a maturantica će sama što je naučila dokazati na završnom državne mature ispitu

Krešo, Ivan, Marijeta i Kristina - s veseljem su sve potrebno obavljali dok su u Muzeju crvene povijestu izložbu Kako smo se zabavljali sedamdesetih i osamdesetih postavljali

Marija i Jozo - defile malih maškara na Stradunu i bake i djedove nekih od njih očara

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Davor, Nikola, Suzana, Dubravko i Dinko - profesori i ravnateljica ETŠ još su jednu generaciju maturanata ispratili i u školi dobre im temelje za budući rad i život “ugradili”

Mark, Sanja, Nika, Erika i Daniel - samo je mijena stalna, još su jučer bili djeca razigrana, a danas je već njihova maturalna

Petra i Krisia - pune elegancije su za maturalne zabave kreacije

Mišo, Đoka i Mato - neizbrisive su uspomene s nekad najpopularnijeg Trga od fontane dana i nezaboravnih Kastelana

Kate, Marina i Ratko - sve im je na maškaranom danu djece iz vrtića izgledalo slikovito, raspjevano i slatko

Dječji vrtić Pile - prvu nagradu za masku su dobili, dubrovački ljetni đir se sa svojim tetama prikazati sjetili

Jelena i Katarina - frizura + roba + malo piture = maskica jednostavna i fina

DVOSTRUKI ŽIVOT BOGATAŠA

Aristotel Onassis je tajno ljubovao s Jackie Kennedy, sastajali se i u Dubrovniku

Kad se govori o poznatima i slavnima u Dubrovniku kroz povijest, teško je izostaviti tajni susret karizmatičnog bogataša Aristotela Onassisa i Jacqueline Kennedy (od 1968. i s prezimenom Onassis) 1964. godine koji je škrto zabilježila jedna kamera na samom dolasku u luku Gruž

Dubrovnik je od samoga početka turizma, krajem 19-tog stoljeća, svojom ljepotom privlačio turiste, a među njima i poznate svjetske osobe iz politike, sporta, pisaca, filmskih glumaca, državnike... Kad se govori o poznatima i slavnima u Dubrovniku kroz povijest, teško je izostaviti tajni susret karizmatičnog bogataša Aristotela Onassisa i Jacqueline Kennedy (od 1968. i s prezimenom Onassis) 1964. godine koji je škrto zabilježila jedna kamera na samom dolasku u luku Gruž.

Film sam sasvim slučajno našao prije nekoliko godina, a kao dokaz sam postavio sliku na kojoj se vidi kako snimatelju i ostalima iz odbora za doček maše Jacqueline, a pored nje je Aristotel Onassis koji nije sišao s jahte. Interesantno je kako na toj fotografiji

on nije došao sa svojom jahtom CHRISTINA koja je dobila ime po njegovoj kćerki koju je dobio u braku s prvom ženom Tinom Onasiss- Livanos s kojom je imao i sina koji je poginuo u avionskoj nesreći.

INTRIGANTNE FATALNE VEZE ARIJA, MARIJE CALLAS, JACQUELINE, TINE…

Te iste 1964. Aristotel Onassis je bio na ljetovanju po Grčkoj sa svojom jahtom CHRISTINA i najpoznatijom grčkom opernom divom Mariom Callas s kojom je počeo vezu 1959. godine kada su oboje bili vjenčani. Njihovo tadašnje krstarenje oko otoka Scorpios u Grčkoj je uredno zabilježila kamera, a snimka se može naći na Youtubeu.

Kako piše povijest, Ari je na svoju jahtu

CHRISTINA još 1959., uz svoju suprugu Tinu Onassis,doveo na brod i Mariu Callas pa

Danas jahtom upravlja Christina O Limited Partnership i važi za jednu od najluksuznijih za iznajmljivanje na svijetu. Sa svojih 97,33 metra, lani je bila 59. najveća jahta na svijetu. Danas ima 1803 bruto tone te plovi pod zastavom Malte, a može ukrcati 34 putnika

Piše Ivo Batričević foto Privatni arhiv

Film sam sasvim slučajno našao prije nekoliko godina, a kao dokaz sam postavio sliku na kojoj se vidi kako snimatelju i ostalima iz odbora za doček maše Jacqueline, a pored nje je Aristotel Onassis koji nije sišao s jahte. Interesantno je kako na toj fotografiji on nije došao sa svojom jahtom

CHRISTINA koja je dobila ime po njegovoj kćerki koju je dobio u braku s prvom ženom Tinom Onasiss- Livanos

je krstario sa suprugom i ljubavnicom zajedno. Ari se od prve supruge Tine Onassis - Livanos koja je bila jako bogata po svome ocu grčkom brodovlasniku Stavrosu Livanosu s kojim je imao velike poslovne odnose oko prijevoza nafte, rastavio 1960. i nastavio živjeti s Mariom Callas koju nikada nije oženio.

Živio je s njom do 1968. godine (a i kasnije kao s ljubavnicom do njegove smrti), ali je već od proljeća 1963. varao s mlađom sestrom Jacqueline Kennedy u vremenu kad je ona bila prva dama Amerike. John F. Kennedy je umro 22. studenog 1963. godine nakon atentata u američkom gradu Dallasu, ali udovica Jacqueline nije dugo oplakivala supruga te je već sljedeće godine počela ljubovati s Ariem.

LJUBOVALI DOK JE KENNEDY BIO ŽIV?

Spominje se kako se Jacqueline udala za Aristotela Onassisa 1968. tj. nakon pet godina od smrti John F. Kennedya što je američka javnost kritizirala. Povijest tih slavnih i poznatih osoba je odavno napisana, ali tu ima još za dodati. O preuranjenoj vezi časopisi

pišu: “kad je krajem kolovoza 1963. Jackie rodila Patricka, novorođenče je umrlo 39 sati nakon rođenja. Sestra Caroline Lee Bouvier je odletjela u Boston kako bi prisustvovala sprovodu svoga nećaka i utješila svoju ožalošćenu sestru. Zabrinuta za Jackie, nagovarala je Onasissa da je pozove na svoju legendarnu jahtu CHRISTINU što se ubrzo dogodilo, a to je i sam predsjednik John F. Kennedy odobrio kako bi mu se supruga izvukla iz depresije u koju je upala”.

Tako se i tu nastavlja dvostruki život Aria s Jacqueline Kennedy i Mariom Callas. Priložena fotografija dokazuje kako su Jacqueline i Aristotel bili zajedno od 1964., i što je još zanimljivo, na njoj se vidi kako su doplovili jahtom koja je po krmi vijala englesku zastavu. Ta jahta uopće nije sličila na Onasissovu jahtu CHRISTINU koja se nalazila u Grčkoj, a tamo je Ari iste godine ljetovao i s Mariom Callas. Caroline Lee Bouvier, mlađa sestra Jacqueline Kennedy nije imala ništa protiv da se ona uda za njenog bivšeg ljubavnika Aristotela. Maria Callas je znala za vezu između Jacqueline i Arija i bila je nesretna, a o njihovoj ženidbi je saznala preko novina.

24. veljače 2023. Dubrovački

Arija prepoznajemo po njegovoj

fizionomiji

i njegovim

prepoznatljivim

očalama za vid.

Povijest piše kako je

Jacqueline Kennedy

šetala Gradom bez

Aria uz prisustvo vodiča i tadašnjih čelnika grada, a Ari se skrivao na toj jahti. Povijest svih ovih navedenih

karizmatičnih osoba se vrti oko Aria i njegovih supruga i ljubavnica

ŠETALA PO STRADUNU, A ON SE SKRIVAO NA JAHTI

Autentičnost mojih tvrdnji tj. točnu godinu 1964. mi potvrđuje pozadina iza meni nepoznate jahte na kojoj se ne vidi điga (lukobran) u YC Orsan, jer je ista izgrađena

1965. godine. Arija prepoznajemo po njegovoj fizionomiji i njegovim prepoznatljivim očalama za vid. Povijest piše kako je Jacqueline Kennedy šetala Gradom bez Aria uz prisustvo vodiča i tadašnjih čelnika grada, a Ari se skrivao na toj jahti. Povijest svih

ovih navedenih karizmatičnih osoba se vrti oko Aria i njegovih supruga i ljubavnica. Njihovu je prošlost teško opisati u ovako kratkom tekstu, ali to se sve događalo zbog novca i posla s tankerima kojega je Ari trebao izgubiti zbog rastave s kćeri brodovlasnika Livanosa. Onda se nastojao približiti Amerikancima (preko prve dame i njezine sestre) radi prijevoza nafte sa 70 brodova koliko ih je imao, spominje se i utaja poreza i još puno toga. Na kraju sve navedene osobe (osim unuke Athine) su umrle od bolesti ili poginule, pa se govori o prokletstvu obitelji Aristotela Onassisa i njegovog novca. Također, obitelj Kennedy je imala tada, a posjeduje i danas svoje dobro znano obiteljsko prokletstvo. Ari je uvijek imao dvije ili više žena koje su s njime bile zbog njegovog bogatstva, a ne iz ljubavi. Ustvari on je bio osoba gruba izgledom, niskog rasta i bio je nasilan prema svim suprugama i ljubavnicama što se može pročitati u mnogim novinskim člancima.

PROKLETSTVO OBITELJI

Moj prijatelj Marinko Radović, dobar poznavatelj povijesti, tvrdi kako je prokletstvo bilo u toj familiji i nikad nije prestalo. Prema njegovoj priči, kad je Smirna gorila (mjesto rođenja Aristotela), a Onassis morao kao dijete skakati u more kako bi se dočepao francuskih i engleskih brodova koji su spašavali stanovnike grada pred Ataturkovim vojnicima, zakleo se kako ga neće više nijedan čovjek gaziti, nego on druge. U svojoj poslovnoj praksi on je zaista gazio i ljude i firme. Izgubio je sina i kćer, a i unuka Athine je imala nesretan život (živjela je s posvojiteljima). Na koncu i nije ostalo previše novaca, bar ne u usporedbi s drugim velikim brodovlasnicima. Veći dio je otišao na zakladu s imenom sina koji je poginuo u avionskoj nesreći (on je pilotirao), jedan dio je ostao unuci Athini, a ostao je predivan grčki otok Skorpios, dragulj među ostalim otocima u Jonskom moru. Niti Tina Livanos nije imala sreće, umrla je relativno mlada.

Priložena

fotografija dokazuje

kako su Jacqueline

i Aristotel bili

zajedno od 1964., i što je još zanimljivo, na njoj se vidi kako su doplovili jahtom

koja je po krmi

vijala englesku

zastavu. Ta jahta

uopće nije sličila na Onasissovu jahtu

CHRISTINU koja se

nalazila u Grčkoj, a tamo je Ari iste

godine ljetovao i s

Mariom Callas

Jahtu je 1998. godine kupio grčki brodovlasnik, magnat John Paul Papanicolaou, obiteljski prijatelj Onassisa. Vratio je njezino ime u CHRISTINA O, u znak poštovanja prema pokojnoj Christini Onassis, koja je umrla iste godine. Novi vlasnik je krenuo u veliko preuređenje između siječnja 1999. i travnja 2001. koje je koštalo preko 50 milijuna dolara, a brod je transformirao u modernu visokokvalitetnu luksuznu charter jahtu

„Jednom, mislim 1933. sam susreo Stavrosa Livanosa pored obale Peloponeza, prefektura Argolis. Ime je dobio po osnivaču brodarskog imperia koji je na Hiosu bio rođen u pomorskoj familiji, a kasnije je u Londonu osnovao kompaniju. Tu je imao jedan mali otok pun čuvara i luksuza. Običavao je otići i na obalu nasuprot otočiću, u malo ribarsko mjesto Kilada i družiti se s običnim lju -

dima, a u taverni na obali naručiti jastoga ili dobru ribu. Meni je u razgovoru bio sasvim običan i normalan. Livanosi su se ženili ili udavali obično na relaciji s brodarskom obitelji Niarcos, ali i rastavljali. Tako je nastajalo veliko pomorsko brodarsko carstvo koje je uvijek raslo. Novac nije sreća, ali biti potpuno bez njega je garantirana nesreća,“ ispričao mi je Radović.

JAHTA NAS DANAS POSJEĆUJE

KAO CHRISTINA O.

U kanadskom brodogradilištu Mil Vickers kod Montreala je 1943. godine izgrađena protupodmornička fregata klase River nazvana HMCS STORMONT. Imala je 2250 deplasmana (težina broda) te je bila duga 99,06 metra. Dva motora od po 2775 konjskih snaga su joj omogućavale preko dvije propele brzinu od 19 čvorova. Tijekom Drugog svjetskog rata imala je zadatak pratiti konvoje preko Atlantika, a prisustovala je i iskrcavanju Saveznika na Normandiju.

Nakon rata 1954. godine, kao brod višak u kanadskoj mornarici ga kupuje Aristotel Onassis za 34 000 američkih dolara te u njega ulaže još 4 milijuna dolara da bi ga pretvorio u jahtu s visokim luksuzom. Po krmi broda je izgradio veliki bazen obložen mozaik kockicama i slikom iz grčke mitolo -

petak, 24. veljače 2023. Dubrovački dnevniK

Jahta kasnije dobiva

ime CHRISTINE po

Arijevoj kćeri. Osim

Onassisove prve supruge Tine te ljubavnice Marije Callas i njegove supruge

Jackie Kennedy

Onassis, ugostio je poznate osobe kao što su Umberto Agnelli, Richard

Burton, Clementine

Churchill, Diana

Churchill, Winston

Churchill, Jacqueline de Ribes, John F. Kennedy, Greta Garbo, Rainier III, Princ od Monaka, Grace Kelly…

gije, a kada bi se ispraznio, dno bazena bi se podiglo na visinu palube pa je onda služio kao plesni podij.

Jahta dobiva ime CHRISTINE po Arijevoj kćeri. Osim Onassisove prve supruge Tine te ljubavnice Marije Callas i njegove supruge

Jackie Kennedy Onassis, ugostio je poznate osobe kao što su Umberto Agnelli, Richard Burton, Clementine Churchill, Diana Churchill, Winston Churchill, Jacqueline de Ribes, John F. Kennedy, Greta Garbo, Rainier III, Princ od Monaka, Grace Kelly, Anthony Montague Browne, Rudolf Nureyev, Begum Om Habibeh Aga Khan, J. Paul Getty, Eva Perón, Françoise Sagan, Frank Sinatra, Elizabeth Taylor, John Wayne i mnogi drugi.

Nakon smrti Aristotela Onassisa 1975. godine, Christina Onassis je jahtu poklonila grčkoj vladi kao predsjedničku jahtu koja joj je promijenila ime u ARGO. Međutim predsjednička jahta je bila slabo održavana te je ubrzo počela propadati pa je na kraju 90-tih godina stavljena na prodaju za 16 milijuna dola-

ra. Nakon nekog vremena, jahtu je 1998. godine kupio grčki brodovlasnik, magnat John Paul Papanicolaou, obiteljski prijatelj Onassisa. Vratio je njezino ime u CHRISTINA O, u znak poštovanja prema pokojnoj Christini Onassis, koja je umrla iste godine.

Novi vlasnik je krenuo u veliko preuređenje između siječnja 1999. i travnja 2001. koje je koštalo preko 50 milijuna dolara, a brod je transformirao u modernu visokokvalitetnu luksuznu charter jahtu. Radovi su povjereni hrvatskom brodogradilištu Viktor Lenac. Danas jahtom upravlja Christina O Limited Partnership i važi za jednu od najluksuznijih za iznajmljivanje na svijetu. Sa svojih 97,33 metra, lani je bila 59. najveća jahta na svijetu. Danas ima 1803 bruto tone te plovi pod zastavom Malte, a može ukrcati 34 putnika. Kao zanimljivost još vrijedi navesti kako je prije nekoliko godina jahtom CHRISTINA O upravljala jedina Hrvatska kapetanica duge plovidbe, Riječanka Vera Zec Dešković, koju znamo iz dokumentarca HRT-a kao “Barbu Veru”.

Tjedno izvješće policije

Muškarac na Korčuli vozio pijan, a u Dubrovniku mladić vozio bez

dozvole i odbio test na droge

U proteklom tjednu na području Policijske uprave dubrovačko-neretvanske zabilježene su dvije prometne nesreće s ozlijeđenim osobama u kojima su dvije osobe lakše ozlijeđene, dok je s materijalnom štetom zabilježeno pet prometnih nesreća.

Provodeći mjere kontrole prometa policijski službenici su protiv počinitelja prometnih prekršaja poduzeli 546 represivnih mjera od kojih izdvajaJU mjere poduzete prema osobama, počiniteljima prekršaja koji su najčešći uzročnici težih prometnih nesreća tzv. „četiri ubojice u prometu“ te su tako 263 osobe sankcionirane zbog prekoračenja dopuštene brzine kretanja, 53 mjera su poduzete prema osobama koje nisu koristile sigurnosni pojas, a 16 osoba je prekršajno sankcionirano zbog vožnje u alkoholiziranom stanju. Zbog nepropisne uporabe mobitela tijekom vožnje sankcionirano je 15 osoba.

Od ostalih prekršaja izdvajaJU 28 mjera poduzetih zbog nepropisnog pretjecanja i 40 mjera poduzetih zbog nepropisnog zaustavljanja i parkiranja .

NAJVEĆA KONCENTRACIJA ALKOHOLA ZABILJEŽENA JE

NA KORČULI

Najveća koncentracija alkohola od 2,37 g/kg izmjerena je 42-godišnjaku koji je, u ranim jutarnjim satima u subotu, 18. veljače, prilikom upravljanja osobnim vozilom dubrovačkih registarskih oznaka u Lumbardi zaustavljen prilikom redovne kontrole prometa. Vozač je isključen iz prometa i smješten je u prostorije policije do prestanka djelovanja opojnog sredstva, prekršajno je sankcioniran novčanom kaznom od 1320 Eura i izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseci.

NAJVEĆA NOVČANA KAZNA

IZREČENA JE U DUBROVNIKU

Najveća novčana kazna u iznosu od 2.640 Eura izrečena je 25-godišnjem vozaču osobnog vozila dubrovačkih registarskih oznaka koji je zaustavljen prilikom redovne  kontrole prometa u jutarnjim satima, 17. veljače, u Dubrovniku u ul. Obala Ivana Pavla II. Tom prilikom je utvrđeno kako je isti upravljao vozilom prije stjecanja prava na upravljanje te se tom prilikom odbio testirati na prisutnost opojnih droga u organizmu. Vozač je isključen iz prometa, te je prekršajno sankcioniran gore spomenutom novčanom kaznom uz izricanje zaštitne mjera zabrane upravljanja vozilima B kategorije u trajanju od tri mjeseca.

petak, 24. veljače 2023. Dubrovački dnevniK

Policija

upozorava:

Varaju Dubrovčane, lažu kako iznajmljuju stanove, pa im uzimaju novac

“U posljednjih nekoliko godina učestale su prijevare građana putem interneta, stoga želimo upoznati građane s novim pojavnim oblikom prevare vezano za najam  stanova,” stoji u priopćenju Policijske uprave dubrovačko-neretvanske.

“U Policijsku postaju Dubrovnik jučer je pristupio 27-godišnjak koji je policijskim službenicima prijavio oblik prijevare s kojim se do sada nismo susretali i stoga želimo poslati upozorenje građanima. Naime, oštećeni 27-godišnjak je 12. veljače preko društvene mreže stupio u kontakt s osobom koja je, putem svog profila, oglašavala najam dvosobnog stana na području Dubrovnika. Kada je stupio u kontakt s navede -

Opljačkao frizerski salon dok je frizerka šišala ženu

Prošli tjedan dogodila se nesvakidašnja pljačka u centru Metkovića, nepoznati počinitelj je opljačkao frizerski salon uz prijetnju nožem. Kako neslužbeno doznaje Metković NEWS , nepoznati počinitelj je ušao u frizerski salon u Ulici oca Ante Gabrića te uz prijetnju nožem otuđio dnevni utržak, nakon čega se udaljio u nepoznatom pravcu.

U trenutku pljačke frizerka je šišala žensku osobu, i na svu sreću nije došlo do većeg incidenta te nitko nije ozlijeđen.

nom osobom, ona mu je kazala kako stan više nije u njenom vlasništvu te mu je proslijedila kontaktne podatke navodnog novog vlasnika stana čije je prebivalište izvan Republike Hrvatske.

S navodnim novim vlasnikom je dogovorio najam stana i plaćanje pologa i tri mjesečne stanarine unaprijed. Kada je oštećeni uplatio traženi novčani iznos od 1.798,15 eura, navodni vlasnik stana mu se više nije javljao te je 27-godišnjak shvatio da je prevaren i slučaj je prijavio policiji. Nakon zaprimljene prijave policija je započela kriminalističko istraživanje u koje će biti uključena i međunarodna policijska suradnja,” stoji u priopćenju.

BUDITE NA OPREZU!

UDRUZI ZA DOWN SINDROM DUBROVAČKO-NERETVANSKE

ŽUPANIJE DONIRAJU

- U spomen na Blaža Šimovića Udruzi donira 70 eura Šima sa obitelji

- The MARIO HEZONJA FONDATION -

UDRUZI JE DONIRALA 2.190,00 USD. Mole se darovatelji koji svoje priloge uplaćuju na žiro-račun Udruge

IBAN HR9823400091110343594 kod

Privredne banke d.d. da dostave tekst uplate na mob: 0914753582 ili putem maila downdnz@gmail.com

Roditelji, djeca i mladi naše Udruge iskreno zahvaljuju svim darivateljima!

DOMUS CHRISTI:

U spomen na našeg prijatelja gospara

Hrvoja Kačića, umjesto cvijeća 70,00

EUR prilaže obitelj Nikole Obuljena

Obitelji: Brnjić, Kovač i Cappelo prilažu

45,00 EUR umjesto vijenca za pok. Željka Franetović

Mara Ucović sa obitelji prilaže 100,00

EUR u spomen na pok. Marojicu Ucović

Vania, Jost, Antun i djeca prilažu 100,00

EUR u spomen na pok. Marojicu Ucović

Korisnici i djelatnici Doma zahvaljuju na poklonima

CARITAS DUBROVAČKE BISKUPIJE

ZAHVALJUJEMO NA DONACIJI: umjesto cvijeća za pok. Jelu Glumac –Ambroz Čivljak – 50 eura

U spomen na dragu tetku Katu Zadre, obitelj Pera Perića iz Čilipa prilaže 50 eura

Samo dijeljenjem, naša Ljubav posta-

je djelotvorna! Hvala od srca na vašim darovima za pomoć Caritasovim programima te u spomen na drage pokojne.

Tekst za objavu molimo slati na: karitativni.rad.caritas@db.hr. Sve info na: https://caritas.db.hr

Račun za donacije - IBAN: HR8024070001100367971 OTP banka

UDRUGU SLIJEPIH DAROVALI SU: Dragom rođaku Ivici Knežević umjesto cvijeća , 100,00€ prilaže obitelj Ivice

Bušlje.

Udruga najtoplije zahvaljuje darovateljima.

Žiro račun za uplatu: IBAN

HR502407000-1100021348

PEDIJATRIJA U FOKUSU

POLIKLINIKE MARIN MED

Zaštita zdravlja djece i prevencija bolesti najmlađih pacijenata stalno je u fokusu Poliklinike Marin Med.

Specijalno za najmlađe pacijente pored standardnog cjenika, osmišljena je dječja kartica Poliklinike Marin Med.

Godišnja kartica za djecu po cijeni od 200 EUR-a uključuje šest specijalističkih pregleda tijekom godinu dana te 25 % popusta na ostale usluge rezidentnih liječnika Poliklinike Marin Med.

Za obitelji sa dvoje i više djece ova kartica sa jednakim benefitima košta 335 EUR-a i uključuje svu djecu u obitelji.

Bez čekanja obavite potrebnu dijagnostiku

u nakraćem vremenu za vaše najmlađe: CRP krvni test iz jagodice prsta za upalna stanja, brze testove na virusne i bakterijske bolesti te celijakiju, cijepljenje po kalendaru cjepiva, inhalacijske, intravenske i intramuskularne terapije, konzultacije….

Nazovite za termin:

Tel: +385 (0)20 400 500

+385(0)20 400 505

Poliklinika Marin Med

dr.Ante Starčevića 45

Dubrovnik

www. marin-med.com

email: info@marin-med.com

petak, 24. veljače 2023. Dubrovački dnevniK

humanitarni prilozi

KARTICA ZA NAJMLAĐE

AUTO / MOTO

Prodaje se Megan coupe prešao 67000 km, 1998. Godiste u voznom stanju, metalik plava boja. Osiguranje do 1/2024 Kontakt: 091 567 2683

Prodajem dijelove za Mazdu 323. Tel. 098/923-116

Prodajem automobil (Olstar) „Renault 12“ bijele boje, star 50 godina u ispravnom voznom stanju. Tel. 098564765

PLOVILA

Prodajem barku Istranku sa motorom Toohatsu. Mob.0989388921

Prodajem brodić Sirius spreman za renovaciju. Cijena 6000 eura. Telefon 098/172-53-18

Prodajem gliser Browing 5 metara s mercruiserom 130 KS. Telefon 098/172-53-18

IZNAJMLJIVANJE

Iznajmljujem stan u Mokošici, za samce, ljepše uređen. Tel. 419-574

Iznajmljujem apartman u Lapadu, kod Mihajla za dvije ženske osobe. Tel. 098/923-116

Iznajmljujem stan u Gružu za radnike. 419-574

Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA

Kupujem stan do 35 kvadrata u Lapadu. Kontakt 098 585 251

Prodavam garsonjeru 16,2 m2+balkon 3,5m2, legaliziranu iznad garaže 1/1. Mir i pogled na more. 52000 eura. Mob

0989076114

Prodajem kuću u Rožatu. Cijena 190 000 eura. Kontakt 099/642-8623

Prodajem stan u Lapadu u stambenoj zgradi Mercedes (smeđa zgrada), površine 64,8 kvadratnih metara, s parki -

rališnim mjestom i šupom u podrumskom dijelu. Stan ima dvije spavaće sobe, dnevni boravak, odvojenu kuhinju, kupaonicu i lijep pogled. Smješten je u zgradi koja ima novu fasadu, novi lift i video nadzor. Fiksna cijena: 289 000 eura. Zvati na broj: 092/337-5466

Prodajem građevinsku parcelu blizu zračne luke 800 m2. Kontakt: 098 679 122

Prodajem četverosobni stan u prizemlju kuće na Nuncijati s garažom, taracom, vrtom i dva magazina. Kontakt 098/9627234

Prodajem građevinsko zemljište na otoku Koločepu površine cca 700m2. Parcela se nalazi u Gornjem Čelu u blizini plaže te gleda na jugoistok. Za više informacija nazovite 0981886380

Građevinsko komercijalno zemljiste 3000m2 u blizini zracne luke prodajem 0916143946

Prodajem dva pašnjaka, katastarske čestice 1720 i 3876 u Katunima kod Šestanovca. kontakt: 091 901 94 76

Prodaje se poljoprivredno zemljište 9100 m2 k.o. Trsteno na putu Orašac - Kliševo, pristup asfalt, podobno za poljoprivredu ili parkiranje građevinskih

strojeva. Tel. 098-285-502

Prodaje se maslenik - vočnjak 9800 m2 sa građevinskim objektom 78 m2, solarna struja 10kw, voda bušotina, ograđeno, pristup asfalt, k.o. Orašac lokacija između Orašca i Gromače. Tel. 098-285502

Prodaje se stan (Cavtat-Mečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući-prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Oranica u Konavlima, 4 175 kvadratnih metara, put do parcele 50 metara, struja, voda i telefon, 13 eura po metru kvadratnom. Mob: 091/160-1894

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

petak, 24. veljače 2023. Dubrovački dnevniK

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište u Župi Dubrovačkoj – Lazine. Zemljište se sastoji od 3 spojene parcele i ima 984m2. Cijena 125000 eura. Mob: 098 9824 076

Mandaljena, simpatičan stan s parkirnim mjestom 72 m2 –219.000 € - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 466 2211

Čilipi, građevinsko zemljište s gotovim projektom i ishodovanom dozvolom – 380 m2 –70.000 € - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 466 2211 095 466 2211

Zaton Doli, građevinsko zemljište s pogledom na malostonski zaljev – 2298 m2 –298.900 € - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 466 2211

Šipanska Luka, u prodaji imamo stare kamene kuće za obnovu i nekoliko poljoprivrednih zemljišta u okolini - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik. Mob. 098 676 009

Upravo renoviran trosoban stan na Pločama s vrhunskim pogledom - 92 m2 – 525.000 € - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik. Mob. 098 676 009

Šipanska Luka, u prodaji imamo stare kamene kuće za obnovu i nekoliko poljoprivrednih zemljišta u okolini - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 676 009

Gruž, trosobni stan, 70 m2, za adaptaciju, blizu škole189.000 €. Angelus nekretnine - ured Dubrovnik - 098 676 009

Za poznatog kupca tražimo manji studio apartman ili sobu s banjom u staroj gradskoj jezgri. Kontakt: Angelus nekretnine, Vukovarska 17 - 098 676 009.

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076.

Prodajem namješten stan u Solinama s parking mjestom i ostavom. Stan ima 71m2 i taracu od 24 m2 (a tarace plaćate samo 6m2). Cijena je 2300 eura/m2, kontakt 092 420 8459

RAZNO

Prodajem grob na katoličkom groblju Boninovo 098960 9880

Kupujem okvir za ležaj dimenzija 190x90 cm. Tel. 020/422-085

USLUGE RAZNO

KAMENOKLESAR- Izrada grobnica,spomenika,nadgrobne vaze - kamenice,nadgrobne knjige, brončana galanterija,slike od porculana,klesanje slova na spomeniku,klupice,skalini,kolone, kamene ograde, dostava i montaža kamena. Mob: 091 7285208.

Vršimo sve usluge kombi prijevoza. Dostave,selidbe, čišćenja prostora i od -

voza materijala. 098 765 757

Održavanje vrtova i okućnica...

Svih zelenih i ostalih betonskih i kamenih površina, pranje terasa i ostalo po dogovoru. Mob. 0977509060

Zaštita od sunca, izrada vanjskih roleta, komarica, rolo zavjesa, trakastih zavjesa, žaluzina, servis istih, sve inf.na 0911472794, Mokošica.

Uređujem vrtove, đardine, okućnice. Kosnja trave i sl 0916143 946

Održavanje vrtova i okućnica... Svih zelenih i ostalih betonskih i kamenih površina, pranje terasa i ostalo po dogovoru. Mob. 0977509060

Izrada unikatnih lampi ili nekih drugih kreativnih rješenja za kuću.. Popravak i restauriracija starih lustera, sve po želji i dogovoru.. Obnavljanje starog namještaja. 0977509060

Meštar sa iskustvom pruža usluge sitnih popravaka, monta-

ža-demontaža -prepravaka , tj. Svega onoga u kućanstvu što ne možete ili nemate vremena učiniti sami. Usluge : zamjena brava-rasvjetnih tijela -utičnica -bojlera -vodokotlića - sanitarija... Mob.098 7654 60

Vršimo kompletnu adaptaciju kupaonica i kuhinja. Izmjena dotrajalih vodoinstalacija, elektroinstalacija, građevinskih radova, odvoz šuta. Mob. 095 921 8664

DEŽURNE LJEKARNE

- LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 20.02. do 26.02.

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 27.02. do 05.03.

preminuli

Marula Barbarić 1931. Hrvoje Kačić 1932.

Ivo Pasković 1955.

Mare Krilanović 1941.

Marija Pavić 1962.

Pavica Bockovac 1975.

Marija Staničić 1931.

Kate Zadre 1930.

Stanka Gojan Moretti 1954.

Duško Radić 1941.

Marin Mandun 1956.

Raif Behrami 1946.

Milica Prokić 1941.

Marija Ljuban 1933.

Ane Mihatović 1930.

Niko Pavlović 1954.

Pasko Paskica Nadramija 1933.