Košta i Prodanović: Na optuženičkoj klupi nema nekih koji su na njoj trebali biti!

Nakon više od četiri godine od tragedije koja se dogodila u postrojenju i u kojoj su ugašena tri života, krenulo je suđenje. Tijekom svjedočenja su izneseni novi detalji, a pojavila su se i nova imena za koja se odvjetnici koji zastupaju oštećene, ali i okrivljene, pitaju zašto nisu obuhvaćena istragom i eventualno optužnicom

Prošlo je nešto više od četiri godine otkako se u Hidroelektrani Dubrovnik u Platu dogodio požar uslijed kojeg su živote izgubili trojica HEP -ovih djelatnika Mato Maškarić, Ivica Zvrko i Davor Pozniak. Bježeći od gustog crnog dima i vatre, dakle sigurne smrti, skočili su u odvodni kanal, u nadi kako bi možda mogli spasiti svoje živote. No, u tome nisu uspjeli. Suđenje je počelo tek ovog tjedna, dan nakon što bi stradali Davor Pozniak slavio svoj rođendan.

Na optuženičkoj klupi našli su se prvooptuženi Mato Mišković kao bivši direktor Hidroelektrane Dubrovnik, drugooptuženi Nikola Rukavina i trećeoptuženi Željko Starman koji su tada bili direktori u HEP Proizvodnji, četvrtooptuženi elektroinženjer Ivica Nujić, petooptuženi Miljenko Vučić iz tvrtke Spegra inženjering koja je ugradila istovjetni lakozapaljivi materijal u strop pogona. Postupak se vodi i protiv tvrtke HEP Proizvodnja ispred koje je na suđenje stigla Sonia Pozaić. Svi oni su se izjasnili kako se ne smatraju krivima u ovom slučaju.

U Dubrovnik je ovim povodom stigla i odvjetnička krema – Doris Košta i Hrvoje Tokić koji zastupaju oštećenike i obitelji poginulih, dok su branitelji optuženika u ovom slučaju redom Joško Čeh, Čedo Prodanović, Gordan Preglej, Janjko Grlić, Zvonimir Hodak i Tomislav Matić. U sudnici su bili i uplakani članovi obitelji žrtava koje ni nakon četiri godine nisu dočekale odgovor na pitanje – tko je odgovoran za smrt njihove djece.

Radovi Se I Danas Vr E Bez Gra Evinske Dozvole

U prvim danima ovog suđenja ispitani su svjedoci koji su iznijeli nove činjenice i brojne tehničke i druge detalje. Posebno čuđenje u sudnici izazvalo je svjedočenje pravnice Hidroelektrane Dubrovnik Ane Bender koja uglavnom nije mogla sa sigurnošću kazati u kojim je povjerenstvima sjedala, što je u njima radila i s kojim je odlukama i ugovorima upoznata. Ono što je poznato jest to da je za dužnosti koje su joj povjerene primala za 30 posto uvećan dohodak. Njoj, kao i ostalim svjedocima, bilo je čudno što se radovi na revitalizaciji Hidroelektrane Dubrovnik rade bez važeće građevinske dozvole, no o njima nikada nije povukla pitanje na održanim sastancima. Kako kaže, tadašnji direktor pogona Ivo Miletić joj je kazao kako će o tome odlučiti Ministarstvo i kako Hidroelektrana ima poseban status zbog čega ne postoji potreba za ishođenjem. Također je istaknula kako je dobila informaciju kako je dozvola potrebna kod pojačanja snage, ali kako se u ovom slučaju radovi nisu odnosili na to. Pravnica Hidroelektrane je kazala kako joj nije poznato je li vršen nadzor građevinskih radova niti se mogla sjetiti tko je imenovan kao nadzorni organ za radove.

To što se radovi na Hidroelektrani vrše bez građevinske dozvole čudno je bilo i svjedoku Stanku Sapunaru, direktoru sektora za hidroelektrane, pa je pitao ‘ljude iz Uprave

Svjedok Vojnić je kazao kako ‘nije postojala nikakva sigurnosna soba’, a nisu postojala ni ‘prava protupožarna vrata’. Protupožarna sektorizacija tada nije provedena, a kaže kako je sada provedena djelomično. Postavljen je dio vrata, sada postoje protupožarni sektori, a HEP ni u odgovoru na naše novinarske upite ne želi odgovoriti postoji li u postrojenju sigurna soba. Prema informacijama s kojima raspolažemo, ona i dalje ne postoji

Piše Ivona Butjer Mratinović

dnevniK petak, 10. veljače 2023.

Tijekom suđenja, povučeno je i pitanje odgovornosti još nekih osoba za koje svjedoci tvrde kako su bili odgovorni po pitanju spornih radova odnosno zaštite na radu, a to su bivši direktor hidroelektrane Ivo Miletić kojeg su svjedoci okarakterizirali kao osobu odgovornu za pogon i glavni projekt u trenutku kad je obnašao tu dužnost, potom Pero Miletić koji je njegov sin i koji se spominje kao odgovorna osoba za provedbu ugovora te Ivo Lise koji se spominje kao osoba odgovorna za zaštitu na radu i zaštitu od požara zašto se nastavljaju radovi ako je mišljenje same Uprave bilo kako treba postojati građevinska dozvola’. Tada mu je, tvrdi svjedok, odgovoreno kako je to predmet odnosa s BiH. „Čim sam došao na rukovodeće mjesto u HEP -u, počela je priča o tome kako treba ishoditi građevinsku dozvolu, ali ne znam zašto nije ishođena. HEP proizvodnja d.o.o. ima svoje djelatnike koji obavljaju nadzor u skladu sa zakonom, no kako nije bilo građevinske dozvole, nije bilo potrebe za postojanjem nadzora od strane službe HEP -a. Projekt traje i danas, a građevinske dozvole nema i ne znam zašto je to tako,“ istaknuo je svjedok. Na pitanje odvjetnika Čeha čija je ovlast bila obustaviti radove za slučaj neposjedovanja dozvole, odgovorio je kako je to ‘jedino HEP d.d. koji je ujedno odlučio izvoditi radove bez važećih dozvola’.

ŠTO JE S ODGOVORNOŠĆU MILETIĆA I LISE?

Tijekom suđenja, povučeno je i pitanje odgovornosti još nekih osoba za koje svjedoci tvrde kako su bili odgovorni po pitanju spornih radova odnosno zaštite na radu, a to su bivši direktor hidroelektrane Ivo Miletić kojeg su svjedoci okarakterizirali kao osobu odgovornu za pogon i glavni projekt u trenutku kad je obnašao tu dužnost, potom Pero Miletić koji je njegov sin i koji se spominje kao odgovorna osoba za provedbu ugovora te Ivo Lise koji se spominje kao osoba odgovorna za zaštitu na radu i zaštitu od požara. Podsjetimo, tijekom postupka su se u više navrata spominjale ploče koje su ugrađene u strop postrojenja, a sačinjene su od ‘valovitog poliestera u roli’. Radi se o materijalu koji je okarakteriziran kao lakozapaljivi materijal i kao takav je predstavljao opasnost po ljude i imovinu te se nije smio nalaziti u postrojenju, što je pokazao i nalaz inspekcije. I prema riječima svjedoka, pa i Đura Vojnića koji je zaposlenik u HEP -u zadužen za elektroodržavanje pogona i koji je ujedno oštećenik u ovom slučaju koji se našao u postrojenju u trenutku požara, kad je vatra zahvatila strop sačinjen od lakozapaljivog materijala, požar se naglo proširio i nastao je gusti crni dim.

„Impresionirali ste nas znanjem iz struke, no slabo vam idu imena i prezimena. Tko je bio nadzorni organ ili odgovorna osoba kod radova na stropu?,“ upitao je Hodak, na što je Sapunar odgovorio kako je Pero Miletić bio odgovorna osoba za provedbu ugovora o ugradnji ploča u strop koje su bile sačinjene od lakozapaljivog PVC materijala. Sapunar je kazao i kako je Ivo Miletić bio odgovorna osoba po pitanju glavnog projekta.

„Ipak smo dobili neko ime. Zašto Pero Miletić ne sjedi ovdje ako je bio odgovorna oso - ba? Sad smo napokon došli do nečega“, izjavio je Hodak. Također, odgovarajući na pitanja trećeoptuženog Starmana, Sapunar je rekao kako je Pero Miletić, s obzirom na svoje kvalifikacije, mogao biti nadzor nad provedbom realizacije radova. Zanimljivo je i to kako je isti svjedok kazao kako je prvooptuženi Mišković upozoravao kako ugrađene ploče predstavljaju ugrozu po sigurnost. Odgovarajući na pitanja odvjetnika Pregleja, svjedok Davor Bojić, voditelj Proizvodnje u Splitu i voditelj tima za zamjenu i obnovu HE Dubrovnik, je kazao kako ‘misli kako je Pero Miletić bio odgovoran za provedbu ugovora za zamjenu stropnih obloga’.

Što se tiče Iva Lise, svjedokinja Bender je istaknula kako je on bio osoba zadužena za zaštitu na radu i od požara te kako je ‘s njim i još jednim građevinarom razglabala o nepostojanju građevinske dozvole’. Petooptuženi Vučić je upitao tko je osoba koja kontrolira izvođača radova i koja je odgovorna za sigurnost, na što je svjedok Bojić odgovorio kako misli kako je to bio Lise. I svjedok Vojnić je, odgovarajući na pitanja odvjetnika, kazao kako je Ivo Lise osoba koja je trebala ukazati na sigurnosne nedostatke u postrojenju poput nepostojanja protupožarnih sektora, plombi, brtvi koje bi spriječile širenje dima i vatre od koje su bježali nesretni djelatnici HEP -a, pa i neprovedene protupožarne sektorizacije.

NIJE BILO SIGURNE SOBE , PROTUPOŽARNIH VRATA , A NI DANAS NIJE IDEALNO

A sigurnosna situacija je bila daleko od idealne u trenutku kad je u postrojenju izbio požar. Svjedok Vojnić je kazao kako ‘nije postojala nikakva sigurnosna soba’, a nisu postojala ni ‘prava protupožarna vrata’. Protupožarna sektorizacija tada nije provedena, a kaže kako je sada provedena djelomično. Postavljen je dio vrata, sada postoje protupožarni sektori, a HEP ni u odgovoru na naše novinarske upite ne želi odgovoriti postoji li u postrojenju sigurna soba. Prema informacijama s kojima raspolažemo, ona i dalje ne postoji. Svjedok Vojnić se nije mogao sjetiti jesu li prije požara u postrojenju postojale maske i boce s kisikom.

Zanimljivo je i kako je MUP izdao privremenu dozvolu za rad hidroelektrane, pa se tijekom suđenja povuklo opravdano pitanje kako je mogla dobiti odobrenje ako je sigurnosna situacija još uvijek očito manjkava.

KOŠTA I PRODANOVIĆ SUGLASNI: ‘OPTUŽNICA

JE TREBALA OBUHVATITI NEKE KOJIH NEMA’

Odvjetnici Doris Košta koja zastupa dio oštećenih i Čedo Prodanović koji zastupa drugooptuženog Nikolu Rukavinu našli su se na suprotnim stranama u ovom slučaju, no kako su ekskluzivno izjavili za Dubrovački dnevnik, čudno je što se na optuženičkoj klupi nisu našle osobe koje su također izravno vezane uz pitanje sigurnosti u Hidroelektrani Dubrovnik.

„Nisam državni odvjetnik, ali priznajem kako sam bio tada, a i sada sam začuđen tim pristupom prema kojem ljudi koji su neposredno bili vezani uz zaštitu na radu nisu uopće bili obuhvaćeni čak ni istragom,“ izjavio je Prodanović na naše pitanje smatra li kako su na optuženičkoj klupi oni koji bi to trebali biti. Prodanović je i na početku postupka kazao kako je optužnica manjkava. „Ne mogu govoriti u ime drugih okrivljenika, ali mogu u odnosu na mog branjenika, gosp. Rukavinu, direktora HEP Proizvodnje. On je stacioniran u Zagrebu, ima otprilike 150 podružnica i dvije tisuće zaposlenih. Njega tužiti za jedan kon - kretan slučaj koji se dogodio 600 kilometara od Zagreba jer nije vidio kakav je materijal ugrađen u strop hidroelektrane u Dubrovniku, je li on vatrootporan ili lakozapaljiv, a ne tužiti ljude iz Dubrovnika koji su tamo u neposrednoj blizini, meni osobno se činilo kontradiktorno, ako ne i selektivno u postupanju tužiteljstva,“ izjavio je Prodanović.

Košta se slaže kako je istragom, a onda eventualno i optužnicom, trebalo biti obuhvaćeno još dvoje ljudi. „Javno ću kazati imena tih ljudi čija se imena u svjedočenjima stalno povlače, a to su Pero Miletić i Ivo Lise. To su osobe koje su, po meni, morale biti obuhvaćene. Zašto to nisu bile, ja ne znam. Na optuženičkoj klupi je trebalo biti više osoba. Svi su postupali olako u ovoj situaciji, ali su nastale jako teške posljedice,“ izjavila je Košta.

HEP-OV JAVAŠLUK

„U našoj državi je evidentno kako su svi sustavi zakazali, kako je HEP ‘država u državi’ i kako ovakav javašluk, jad i čemer HEP -a, jest nešto nedopustivo. HEP je svugdje sponzor, a sponzor je jer mu je to očito porezna olakšica, a ne jer tako to oni žele. Sva ta sponzorska sredstva rade kako bi se reklamirali i kako ne bi ulagali u svoju Proizvodnju jer je evidentno kako, kada nešto radite, morate ishoditi dozvole, što košta i za što tre - ba vremena,“ kazala je Košta dodavši kako je prema njenom mišljenju ‘ HEP kao pravna osoba ključna u ovom slučaju’. „ HEP radi na jedan način za koji, do ovog tragičnog događaja, nitko nije rekao ‘stop, tako se ne može raditi,“ izjavila je Košta.

Tijekom suđenja, stječe se dojam kako oni koji su zaduženi na višim instancama govore kako je nemoguće pregledati u detalje sve dodatne dokumente te kako njihovu valjanost svojim potpisima jamče oni koji su zaduženi na nižim instancama. S druge strane, oni na nižim instancama tvrde kako za određena pitanja odgovornosti i zadatke nisu ovlašteni.

„To vam je klasika. Ovdje je moralo zvoniti zvono za uzbunu onda kad se na Upravi donosi odluka da se u strop ugrađuju ploče od lakozapaljivog materijala, istovjetne onima koje su bile ugrađene ’69. godine u pogon sve pod krinkom kako se ‘ništa nije mijenjalo’ i kako ‘ne treba građevinska dozvola’. Međutim, imate važeće propise koji kažu kako se to u hidroelektranama ne smije ugrađivati. Prvo se postavlja pitanje kako je takvo što moglo proći i dobiti odobrenja, nadalje što je s odgovornim osobama koje su dužne pratiti propise. Imali smo pravnicu kao svjedokinju koja ne zna ništa, a prima za 30 posto uvećan dohodak. Postoji čitav niz propusta

„Ne može jedan direktor koji ima dvije tisuće zaposlenih znati u svakom trenutku što se točno događa u svakoj elektrani. On po defaultu mora imati povjerenje u ljude koji to neposredno rade, a oni mu svojim potpisima garantiraju kako je sve prije u redu kada on, kao posljednji, nešto potpiše, a u ovom konkretnom slučaju se u Zagrebu potpisivalo samo zbog visine investicije,“ izjavio je Prodanović koje je utvrdila i njihova kontrola, a to je kako se prvotno išlo na ugradnju 250 ploča, potom na još 400, a nije se vršilo javno nadmetanje,“ izjavila je Košta. Za komentar oko svjedočenja u kojima ispitani tvrde kako nešto nije bila njihova dužnost ili za to nisu znali, što se često ponavljalo tijekom suđenja, upitali smo i odvjetnika Prodanovića.

‘NE MOŽE DIREKTOR KOJI IMA DVIJE TISUĆE ZAPOSLENIH ZNATI SVE’

„U obzir svakako treba uzeti faktor vremena jer je prošlo dosta od tog događaja. Očito je kako se recimo pravnica iz HEP -a zbunila, a neki možda i paze što će reći. Ne znam što su čiji motivi, no uobičajeno je kako se ljudi nakon nekog vremena slabije sjećaju detalja,“ kazao je Prodanović.

Jasno je kako su odgovornosti i dužnosti, pogotovo u velikim tvrtkama kakva je HEP, podijeljene. No, često se u njima zna dogoditi kako direktori na nižim instancama potpisuju one projekte koje ‘guraju’ više rangirane ovlaštene osobe, pri tom ne postavljajući puno pita je po zakonu. Ne može jedan direktor koji ima dvije tisuće zaposlenih znati u svakom trenutku što se točno događa u svakoj elektrani. On po defaultu mora imati povjerenje u ljude koji to neposredno rade, a oni mu svojim potpisima garantiraju kako je sve prije u redu kada on, kao posljednji, nešto potpiše, a u ovom konkretnom slučaju se u Zagrebu potpisivalo samo zbog visine investicije. Da je bila niža cijena, to ne bi uopće ni potpisao direktor Proizvodnje. Jedno uzajamno povjerenje mora postojati, ali i odgovornost za one koji kažu kako je sve u redu i kako je nešto provjereno. Ovdje očito to tako nije bilo,“ izjavio je Prodanović.

Svjedok Sapunar kazao je kako je jedino ‘HEP d.d. mogao zaustaviti radove bez građevinske dozvole, jednako kako što je on jedini mogao donijeti odluku da se u njih krene’. Za komentar smo također pitali odvjetnika Prodanovića.

„Pitanje građevinske dozvole bi relativno mogao biti problem i u samom postupku. Prvo je to je li ta građevinska dozvola uopće bila uvjet za obustavljanje radova, a onda i tko ih je trebao obustaviti. To je još predmet dokazivanja,“ kazao je Prodanović koji se

„Već sam oguglao na pritiske javnosti, bilo je i puno većih u mojoj karijeri. Neugodno nam je jer u nekim stvarima moramo- lo bešćutni u odnosu na žrtve. - stojimo paziti i na žrtve. U

Doris Košta potvrdila je kako je napisala dvije kaznene prijave. Jedna se odnosi na MUP, a druga na nadležno tijelo koje nije reagiralo na manjkav sadržaj koji je zaprimljen, a to se odnosi na nepostojanje građevinske dozvole ovom slučaju one apsolutno nisu doprinijele tragediji tako da ni naša obrana neće ići u smjeru da budemo ‘ne-fer’. Ali uvijek postoji mala nelagoda jer smo na neki način ‘druga strana’,“ kazao je Prodanović.

Ko Ta Napisala Dvije Kaznene Prijave

Doris Košta potvrdila je kako je napisala dvije kaznene prijave. Jedna se odnosi na MUP, a druga na nadležno tijelo koje nije reagiralo na manjkav sadržaj koji je zaprimljen, a to se odnosi na nepostojanje građevinske dozvole. „Tijekom saslušanja svjedoka smo doznali kako HE Dubrovnik ima privremenu dozvolu za rad koju su dobili od MUP -a. Kad se ide u postupak bilo kakvog izvođenja i završetka radova, MUP je taj koji izdaje suglasnost ako su zadovoljeni svi elementi protupožarne zaštite. Ovdje toga apsolutno nije bilo. Dakle, oni su prvi na koje aludiram. Što se tiče drugih, kada prijavite određeni početak građevinskih radova, oni moraju imati određeni sadržaj. Ako nadležno tijelo primi manj - nom kontaktu s obiteljima žrtava koje u sudnici slušaju na momente potresne, a na momente i apsurdne detalje događaja u kojima su izgubili svoje najmilije.

„Jako se dugo čekalo na početak suđenja jer na Sudu u Dubrovniku nije bilo prostora u kojem bi se mogle ispoštovati tada važeće COVID mjere za vrijeme trajanja pandemije, što je nedopustivo. Kod obitelji se javlja jedna gorčina jer su vidjeli kako se svjesno igralo sa sudbinom ljudi, ne samo onih koji su poginuli, nego i s ostalim zaposlenicima. A tako je i danas, recimo svjedok je kazao kako je u pogon postavljen tek dio protupožarnih vrata. Postavila sam i pitanje oko transformatora za kojeg važe posebni uvjeti. Naime, vrata prostora u kojem se on nalazi moraju biti sačinjena od 50 centimetara čelika, u slučaju ako bi se dogodila eksplozija. A oni su stavili malo jači aluminij na vrata koja su zatvorena. Zatražila sam inspekcijski nadzor, no to je jedan začarani krug. Sve to doživljavam kao jednu čarapu, ako pukne jedna očica, i ostale su ugrožene. Vrana vrani oči ne

IVANA MIJIĆ VULINOVIĆ, DOKTORICA MEĐUNARODNOG PRAVA: