Dubrovački dnevnik br. 128

Petak, 23. prosinca / DVOBROJ

Petkom i svetkom atento godina iii. / broj 128 / 2022. / issn 2718-3742 dubrovackidnevnik.net.hr

Sljedeći broj izlazi u četvrtak, 5.siječnja 2023.

Reportaža s ekipom ‘Tata je tata’ stranica 28

Recepti mlade i talentirane Erike Hauswitschke stranica 22

Fascinantna priča o betlemima Aide Saltarić stranica 34

Nakon 25 godina, zatvara se poslovnica na Stradunu stranica 6

Dubrovčani štede na mesu, a ni na kućicama im se ne troši stranica 4

U Bolnici se čuva egipatska mumija, to plaćamo milijune kuna stranica 8

Na potpuno zabavne načine ljudima približavam umjetnost stranica 18

Uvodnik

Bičevanje!

Nakladnik Dubrovački dnevnik j.d.o.o.

Kardinala Stepinca 52 Dubrovnik oib 84019117288

Glavna urednica Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica glavne urednice Ivona Butjer Mratinović

Urednik Maro Marušić

Redakcija Aida Čakić Nikša Klečak Petra Srebrović 020/642-462 redakcija@dubrovackidnevnik.hr

Fotograf Goran Mratinović Željko Tutnjević

Kolumnisti Maro Marušić Vjera Šuman Ivo Batričević

Grafička priprema Dario Kovač Nene Mojaš (Festivus)

Dizajn Studio Hrvatin & Studio Mater

Marketing Nikoleta Zec 020/642-460 099 493 6200 marketing@dubrovackidnevnik.hr

Mali oglasi oglasi@dubrovackidnevnik.hr

Tisak Tiskara Zagreb

Gradu Amsterdamu je dokokotala gužva usred grada, poglavito zbog prevelikog pritiska na postojeću infrastrukturu što ugrožava normalan život građana. Ogroman je broj turista koji cijele godine dolaze legalno pušiti ‘maricu’, jednako kao i onih koji posjećuju četvrt s curama u izlozima, uz ostale, je li, znamenitosti tog grada. Posebno je kritično vikendima. Gradska vlast je zato donijela odluku i skratila radno vrijeme svih lokala u centru. I to drastično - do deset ura navečer! U nekima će čak i ranije prestati posluživanje alkohola i marihuane. Tko je pušio, pušio je. Tko je namjeravao u Crvenu četvrt razgledavati izloge i nešto odabrati, isto je ‘popušio’. Sad će morati cure naručivati preko QR coda. Novo, novo, novo vrijeme! Nema tamo korumpiranja gradskih vlasti ili ne daj Bože kojekakvih šefova policije, kamoli sitnijih policijskih službenika. Logično, nije u igri ništa nelegalno. Sve brate mili legalno, samo s kraćim radnim vremenom i zamračivanjem ‘izloga’. Bilo kakvo plaćanje ‘reketa’ i dalje nema nikakvog smisla.

Šuman

dva mjeseca najveće špice. Infrastruktura je u kolapsu i kad nema turista. Nema u nas u Gradu neke službene ulice ili ‘Crvene zone’ jer je to neprimjereno za moralne i ostale osjećaje građana. Usprkos tome, najstariji zanat na svijetu cvijeta jednakim intenzitetom kao i u ostalim, što morskim, što kontinentalnim destinacijama Domovine. Pritom je jako dobro do detalja razrađen sustav pa su cure smještene po unajmljenim apartmanima, ali i ordiniraju po kućama, jahtama i drugim otmjenim mjestima. Kako bi sve besprijekorno funkcioniralo, svi u lancu moraju dobiti svoj dio kolača, zbog čega je kvalitetna umreženost ključ uspjeha. Dosta je uglednih i uspješnih likova tu umreženo, ali Bože moj, to je i logično. Velike poslove rade oni koji su dokazano uspješni. Neće valjda tu brljat’ neki nesposobni jado. Jednako tako, za kvalitetu posla važna je dobra spona. S kime? Normalno, s predstavnicima reda i zakona.

Unas

su stvari posve drugačije. Sve što to može biti, već je zabranjeno! Zabrane nemaju nikakve veze s prevelikim pritiskom na infrastrukturu. Ali to je neka druga tema. U gradu se nastoji smanjiti istovremeni dotok turista na Stradun, ali te muke se odnose samo na

Odvjetništvo i druge službe povremeno moraju raditi nadzore, pa i prisluškivanja, na osnovu dojava ili iz sličnih razloga. Bez ikakve zle namjere, u mjere su im upali neki koji nisu nikako smjeli biti tu. Sve zato što je jedna od cura iz ‘apartmana’ povremeno zivkala jednog visokopozicioniranog policijskog službenika. Službe su diskretno upozorile ovog i sad više nije u pri-

Piše Vjera

foto: Envato, Filip Brala/PIXSELL

či pa nema ni dokaza kako je u njoj bio. Osim njegovog broja, u mobitelu izvjesne Petre K. , jedne od brojnih cura iz apartmana. Možda ga je onako, posve bezazleno, dobila od prijateljice na kavi. Možda zbog prevelikog stresa na poslu u kojem često mora biti strog, voli kad ga se dobro izbičuje po goloj guzi. Ima nas svakakvih. Psihologija je takve potrebe odavno objasnila. Ipak je najvažnije da nam sustav funkcionira i da voljena nam pravna država radi svoj posao. Ako je smisao države, vjerujemo li Aristotelu, sreća njenih građana, onda tu funkciju naša država odlično obavlja. Svoje drage, vjerne i bliske na dnevnoj bazi maksimalno usrećuje. Vrijeme je Adventa. Kad će, ako ne sad, država pomoći i usrećiti svoje vjerne ljude u sustavu? Što se ostalih građana tiče, po-

malo, još nisu došli na red. Ali radi se, vrijedno se radi na tome. Jednako kao i na Banovini. Problem nas Hrvata je što smo jako nestrpljivi. Je li tako? Tako je.

Iako,

barem zasad, nemamo Ministarstvo sreće, Vatreni su kao i brojni naši sportaši sasvim dostojna zamjena. Takva ministarstva postoje u nekoliko država, zasad srećom van Europe. Kako je red i običaj, na glavnom zagrebačkom trgu odvijao se veleban doček Vatrenima. Prema procjenama, na Trgu bana Jelačića i okolo njega, usprkos hladnoći, okupilo se blizu 100 tisuća ljudi. Voditelji su vrištali i stenjali, glazbenici svirali i pjevali (kako već tko) i bio je to, što se programa tiče, jedan uspješan provincijski vašar. Svi su se poslije okomili na, kao, loše voditelje. Ipak treba podsjetiti kako voditelji imaju ili bi trebali ima-

ti scenarij koji je netko napisao, netko odobrio i na kraju netko i režirao. Tog nekog odabrao je HTV. Kako je ispalo, bilo bi bolje da se Lokas umjesto scenarija i režije drži Potjere. Tamo nas zamara inzistiranjem na svojem silnom znanju, ali je ipak zbog svih ostalih sudionika to sasvim dobra emisija. Puno bolja bi cijela priča bila da ju je preuzeo Domagoj Vida. Sasvim sigurno bi svi zajedno bili puno zadovoljniji. Kako god, uspjeh Vatrenih, kao ni sreću nacije, nije uspio zaje…., mislim zeznuti, čak ni ambiciozni Lokas. U tom duhu, uživajte i dalje u ovim lijepim danima koji nas vode Božiću. Nek vam je svima sretan i blagoslovljen Božić i čuvajte jedni druge! Imajte se lijepo i radujte se sa svojim najdražima! To i jesu najveći darovi ovog velikog blagdana. Eto vas.

dnevniK petak, 23. prosinca 2022.

Dubrovčani štede na mesu za blagdansku trpezu, a ni na kućicama im se ne troši

Premda to nije istinska bit Božića, često se s blagdanima u vezu dovode povećani konzumerizam, neumjerena konzumacija jela i pića, pretjerano skupi pokloni... Teško je to staviti u kontekst recesije i inflacije koja je pogodila obiteljske budžete stoga smo se raspitali koliko Dubrovčani štede na blagdanskoj trpezi i obilju

Pred nama je blagdansko vrijeme; vrijeme obilja i bogate trpeze, no izazovno je to obilje i ostvariti uz osjetna poskupljenja i inflaciju. Tradicionalni bakalar za Badnji dan tako neki mijenjaju za jeftinije verzije ribljih jela, gleda se uštedjeti i na božićnoj trpezi, na mesu, ali i na kolačima.

Dubrovački dnevnik kontaktirao je nekoliko butiga u gradu, no nitko nije htio javno iznositi podatke o tome je li potražnja pala ili nije. No, uspjeli smo dobiti nekoliko neformalnih izjava trgovaca iz kojih bi se moglo zaključiti kako potražnja ovisi od butige do butige, ali je generalno – pala.

KUPCI JAKO KALKULIRAJU

„Primijetio sam kako ljudi dosta manje troše u našoj butizi nego što je to prije bio slučaj,“ tvrdi nam jedan od trgovaca.

„Rekao bih kako kupci sada puno kalkuliraju, dosta gledaju cijene i više nego ikada prije se kupuju proizvodi koji imaju akcijske cijene. Stalno pitaju koliko što košta, gledaju račune, a dogodi se i da nam ljudi na kasi vrate proizvod jer im je preskup ili nemaju dovoljno novca. Događalo se to uvijek, ali sada neusporedivo češće,“ govori nam.

Za većinu familija meso je nezaobilazna namirnica blagdanske trpeze, a mesari nam govore kako i na njemu kupci jako štede. Iz mesnice ‘Traversa’ su nam kazali kako im je bu-

tiga puna kupaca u momentu kad smo ih nazvali, no bez obzira na to, kažu kako je potražnja za mesom generalno pala.

„Potražnja pada, a padat će još i više. Razlog je jasan – cijene svega su skočile, a primanja su ostala ista i ljudi nemaju novca,“ kazali su nam.

DO GRADA I NAZAD ZA ČETVEROČLANU FAMILIJU 120 KUNA

Zbog poskupljenja i visokih cijena, sjajna situacija nije ni na blagdanskim kućicama. Kako su skočile cijene proizvoda koji su neophodni za život, smanjio se budžet za razonodu pa Dubrovčani radije ostaju doma. Kako nam govori Tomislav Radić, vlasnik kućice na Stradunu, Libertas više nema besplatan prijevoz do Grada tijekom trajanja Dubrovačkog zimskog festivala pa je i to za mnoge trošak. „Ako ste roditelji i imate recimo dvoje djece, vi morate platiti preko 100 kuna samo da biste došli u Grad. Znači, morate platiti 15 kuna za četiri osobe. To je 60 kuna u samo jednom smjeru, a trebate se i vratiti,“ govori Radić. Naravno, oni koji požele u Gradu nešto pojesti ili popiti na kućicama, platit će i više. Radić objašnjava kako su ugostitelji uslijed poskupljenja bili primorani podići cijenu usluge i proizvoda.

LJUDIMA SE NE TROŠI NA KOBASICE I NA GIN „Puno je tu problema. Što se tiče ponude, ogra-

Za većinu familija meso je nezaobilazna namirnica blagdanske trpeze, a mesari nam govore kako i na njemu kupci jako štede. Iz mesnice ‘Traversa’ su nam kazali kako im je butiga puna kupaca u momentu kad smo ih nazvali, no bez obzira na to, kažu kako je potražnja za mesom generalno pala.

Piše Ivona Butjer Mratinović

petak, 23. prosinca 2022.

ničeni smo veličinom kućice u kojima se uglavnom ne možemo okrenuti pa možemo ponuditi kobasice i eventualno još jedan proizvod. Drugi je problem što je skočila cijena nabave pa smo i mi morali podići cijene. Kobasice u Gradu uglavnom koštaju oko 35 ili 40 kuna, kuhani gin i vino su isto poskupjeli, bili su prije 15,20 kuna, sad je to već 30 kuna... I vrijeme je učinilo svoje, bilo je puno kiše, a i muzika nije nešto,“ kaže nam Radić. No, vjeruje kako je kriza također utjecala na smanjenu potrošnju i kako ljudi nemaju toliko novca za trošenje na provode. „Mi imamo petoro zaposlenih koji uglavnom bezveze tu stoje jer dovoljno posla nema. Nema ljudi, nema sadržaja, a veliki je svakako problem i to što je sve poskupjelo. Vikend još i nekako, ali neće netko dolaziti u ponedjeljak, utorak ili srijedu kako bi trošio na kobasice. Da nemam kućicu, vjerojatno se ni ja ne bih spustio do Grada nikako, osim za Badnjak,“ kaže Radić koji dodaje – iskreno se nadam kako će nas izvući tjedan od Badnjeg dana do Nove godine. „Ostalo je bezveze,“ dodaje.

TKO JE IMAO, IMA I SAD, A TKO NEMA...

Blagdanske kućice su i ove godine postavljene ispred Studentskog doma u okviru ovogodišnjeg ‘Adventa na Vojnoviću’. Ravnatelj Studentskog centra Dubrovnik Marko Potrebica smatra kako je publike ove godine nešto manje prvenstveno zbog nepovoljnog vremena. „Imamo umjerene cijene, no kiša nam je uništila dosta dana i događanja. Potrošnja je, naravno, pojačana u danima kad se održavaju koncerti,“ govori Potrebica.

Pitali smo ga smatra li kako su porast cijena i smanjenje ukupnog kućnog budžeta doprinijeli odluci ljudi da radije ostaju doma nego troše vani.

„Teško je to kazati, no rekao bih kako je situacija uvijek ista – generalno netko ima novca, a netko nema,“ kazao je Potrebica. Čini se kako će Dubrovčani ipak štedjeti na ovom Božiću. Loša je to vijest kada se nema za neophodno i za priuštiti sebi malo blagdanskog oduška. No, nije loša vijest ako će to značiti manje nepotrebnog prežderavanja i bačene hrane.

„Puno je tu problema. Što se tiče ponude, ograničeni smo veličinom kućice u kojima se uglavnom ne možemo okrenuti pa možemo ponuditi kobasice i eventualno još jedan proizvod. Drugi je problem što je skočila cijena nabave pa smo i mi morali podići cijene. Kobasice u Gradu uglavnom koštaju oko 35 ili 40 kuna, kuhani gin i vino su isto poskupjeli, bili su prije 15,20 kuna, sad je to već 30 kuna...,“ kaže nam Radić

MJENJAČNICE SU ‘TEMPO PASSATO’

Zbog uvođenja eura zatvara se jedna na Stradunu stara 25 godina

Turistička zemlja u koju dolaze u najvećem broju gosti iz ‘europske zone’, s eurima u takujinima, našla se na prekretnici - kuna odlazi u povijest, a s njom i brojne mjenjačnice

Hrvatska s prvim sekundama nove godine postaje jedna od zemalja kojima je službena valuta euro. O tome se posljednjih mjeseci intenzivno razgovara u javnom prostoru, a mnogim sektorima poput turizma i trgovine olakšat će se poslovanje. No, postoje i one djelatnosti kojima uvođenje eura donosi probleme, pa čak i kraj poslovanja. Oni koji će zasigurno osjetiti najveći udarac uvođenja eura jesu mjenjačnice. Turistička zemlja u koju dolaze u najvećem broju gosti iz ‘europske zone’, s eurima u takujinima, našla se na prekretnici - kuna odlazi u povijest, a s njom i brojne mjenjačnice. Porazgovarali smo s vlasnicima i djelatnicima u mjenjačnicama koje posluju na dubrovačkom području i upitali ih hoće li nastavljati svoje poslovanje unatoč uvođenju eura ili će staviti ključ u bravu. Većina onih s kojima smo razgovarali nisu željeli govoriti javno i zapravo još uvijek nisu sigurni što će, hoće li zatvarati ili će pokušati raditi s drugim valutama i nadati se najboljem.

25 GODINA POSLOVANJA I KLJUČ U BRAVU

Dragan Konjuh, vlasnik mjenjačnice Amai koja u Dubrovniku posluje već desetljećima, spremno je za Dubrovački dnevnik progovorio o promjenama koje su se spremale dugo. „Naša tvrtka je prisutna dugi niz godina na tržištu. Već 25 godina imamo mjenjačnicu na Stradunu, pa je bilo razdoblja kada smo imali čak i pet mjenjačkih objekata. Međutim, vrijeme korone je bio nagli skalin prema dole, a onda i najava uvođenja eura kao službene valute u Hrvatskoj. Ruši se naša koncepcija“, uvodi nas u razgovor Konjuh i pojašnjava kako u prosjeku 75 posto poslovanja mjenjačnica ‘otpada’ na konverziju eura. „Nekome je to pet posto pa do deset. Manje ili više,

ali to je otprilike u tom rasponu“, pojašnjava i dodaje kako su mjenjačnicu na Stradunu nažalost zatvorili s prvim danom prosinca.

MJENJAČNICA NA DOCU OSTAJE

„Bili smo u najmu i vratili smo ključ vlasniku prostora. Za sada ćemo nastaviti djelatnost u mjenjačnici u DOC-u Lapad jer je tamo znatno manji najam, pa ćemo pokušati dalje i vidjeti hoće li biti ekonomske opravdanosti. Naravno kako postoje i druge valute s kojima radimo osim eura, tu su dolari, funte, marke i drugi, ali zaista sumnjam kako će se pokazati isplativo raditi samo s tim valutama“, govori nam Konjuh i zaključuje kako je posao mjenjačnice u Hrvatskoj sada već lagano ‘tempo pasato’. „Naravno kako još uvijek može biti isplativo na lokacijama gdje je manji najam ili ako netko ima svoj poslovni prostor, ali ipak mislim kako će tu na kraju biti vrlo malo zarade. U Dubrovniku imamo puno turista iz SAD-a i Velike Britanije, ali na kraju statistički gledano najveći dio valutnog prometa se odradi u eurima, a ne smijemo zaboraviti ni naše domaće ljude. Oni bi isto tako ulagali u nekretnine ili proširenje djelatnosti pred sezonu pa su i tada mijenjali eure u kune. U svakom slučaju, svakoj priči u nekom trenutku dođe kraj, pa je to i slučaj sada“, zaključuje Dragan Konjuh.

DUGOROČNI OPSTANAK OVISIT ĆE

O FINANCIJSKIM REZULTATIMA

Mario Kisić, direktor Gulliver travela, otkrio nam je hoće li se mjenjački poslovi unutar ove turističke i putničke agencije nastaviti. „Nastavljamo s mjenjačkim poslovima sigurno kroz cijelu 2023. godinu, a što će poslije biti, pokazat će financijski rezultati. Otprilike 65 posto mjenjačkog

Već u prosincu u mjenjačkom poslu dogodile su se velike promjene. Dio mjenjačnica se zatvorio zbog neisplativosti poslovanja po uvođenju eura kao službene valute u Hrvatskoj, a dio mjenjačnica tek će staviti ključ u bravu s prvim danom nove godine. Neki će pokušati opstati kroz iduću godinu i vidjeti financijske rezultate, kao i opravdavaju li oni nastavak poslovanja.

petak, 23. prosinca 2022.

Dragan Konjuh koji je u mjenjačkom poslu desetljećima, zatvorio je mjenjačnicu na Stradunu, a još neko vrijeme radit će ona u DOC-u. Osim toga mjenjačko poslovanje će nastaviti Gulliver travel i Exclusive change.

poslovanja odnosi se na eure, a ostalo su druge valute“, istaknuo je Kisić. Gulliver travel pak nije isključivo u mjenjačkom poslu nego se bave nizom drugih usluga u turizmu pa će zasigurno i zbog toga lakše podnijeti teret ove promjene. Još jedna mjenjačnica koja će ostati otvorena na dubrovačkom području jest Exclusive Change koja posluje u Sub centru u Srebrenom. Oni pak neće zatvarati jer im je to jedina poslovnica na dubrovačkom području, ali u nekim drugim hrvatskim gradovima gdje imaju više poslovnica zatvarat će pojedine objekte, a ostat će raditi u većini slučajeva po jedna poslovnica u gradu.

23 AURO DOMUS BANKOMATA OSTAJU

Bankomati tvrtke Auro Domus nude mogućnost konverzije i sigurno su među najbrojnijima u Hrvatskoj, a u svojim poslovnicama nude i mjenjačke usluge. Oni ističu kako će uvođenje eura očekivano utjecati na njihovo poslovanje, baš kao i svih ovlaštenih mjenjača u Hrvatskoj.

“Očekujemo da će se većina mjenjačnica u zemlji zatvoriti. Auro Domus će nastaviti obavljati mjenjačku djelatnost u svojim cjelogodišnjim poslovnicama diljem Hrvatske, a tako i u Dubrovniku”, navode. Pitali smo ih hoće li smanjivati broj bankomata. “S obzirom na to da Hrvatska uvodi euro od 1. siječnja, konverzija u kune više neće biti potrebna, što će dovesti i do pada u prihodima koji će osobito značajan biti na području Dubrovnika. Ove sezone, u Dubrovniku je bilo postavljeno 23 naših ban-

komata, a želja nam je zadržati većinu lokacija, no s obzirom na pad prihoda uzrokovan uvođenjem eura, konačni broj ovisit će o mogućnosti upravljanja i rashodima na pojedinim lokacijama”, ističu iz Auro Domusa u odgovoru na naš upit.

ZATVORIT ĆE SE DO 90 POSTO

MJENJAČKIH

MJESTA

Predsjednica Županijske komore Dubrovnik pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, Nikolina Trojić, osvrnula se na uvođenje eura kao uzroka zatvaranja dijela mjenjačnica u Hrvatskoj. „I hoteli u sklopu svojih kompleksa nerijetko imaju mjenjačnice ili ATM bankomat koji mijenja valute, međutim oni se vjerojatno neće zatvarati u nekim značajnijim brojkama. Hotelima usluga mijenjanja novca nije prvenstveno tu zbog profita nego zbog pružanja visoke razine kvalitete usluge za goste, posebno u hotelima s pet zvjezdica koji imaju priličan broj gostiju koji dolaze iz zemalja izvan europskog tržišta. U Dubrovniku je to konkretno velik broj Amerikanaca koji dolaze s američkim dolarima i Britanaca s funtama“, govori Trojić. Predsjednik Udruge hrvatskih mjenjača Gábor Sőregi već ranije je govorio kako će se po njegovoj procjeni u Hrvatskoj zatvoriti 80 do 90 posto mjenjačkih mjesta. U Hrvatskoj oko 10 tisuća ljudi radi u mjenjačkom poslu i zatvaranje mjenjačnica će sigurno dovesti i do većeg broja otkaza, dok će se neki pokušati preusmjeriti na druge poslove i djelatnosti i tako pokušati opstati na tržištu.

Umjesto u muzeju egipatska mumija se nalazi u bolnici na Medarevu i MI TO PLAĆAMO MILIJUNE KUNA!

Dubrovački muzeji u svom posjedu imaju poprilično atraktivne arheološke nalaze, ali oni nisu izloženi javnosti nego se nalaze u Općoj bolnici Dubrovnik, a za njih se do sada platio najam u iznosu od preko 4 milijuna kuna! Da, dobro ste pročitali, rimske iskopine, važni nalasci iz Nakovana, egipatska zbirka - koja čak uključuje mumiju i druga je po veličini i vrijednosti u Hrvatskoj - smješteni su u dubrovačkoj bolnici na Medarevu

Arheološki muzej u Revelinu nije arheološki muzej, iako dobar dio posjetitelja to misli. Riječ je o samo jednom manjem dijelu iskopina koje su izložene javnosti, pa je ustvari riječ o izložbi predromaničkih artefakata, a ne klasičnom arheološkom muzeju. Međutim, posjetitelji su razočarani jer izložbu miješaju s muzejom, pa ne čude slabe ocjene na internetu. Čak se i na Trip Advisoru, gdje ima lošu ocjenu 3 i pol, vodi pod nazivom Arheološki muzej, potpuno identično kao i na Google Mapsu. Najluđe od svega jest to što Dubrovački muzeji u svom posjedu imaju poprilično atraktivne arheološke nalaze, ali oni nisu izloženi javnosti nego se nalaze u Općoj bolnici Dubrovnik! Da, dobro ste pročitali, rimske iskopine, važni nalasci iz Nakovana, egipatska zbirka - koja čak uključuje mumiju i druga je po veličini i vrijednosti u Hrvatskoj - smješteni su u dubrovačkoj bolnici na Medarevu koja Dubrovačkim muzejima služi kao depo.

150 GODINA BESKUĆNIŠTVA

Vrijedna egipatska zbirka stigla je u Dubrovnik još u 19. stoljeću. Braća Amerling, bogati dubrovački trgovci porijeklom iz Austrije, među ostalim radili su u Kairu i Aleksandriji gdje su otkupljivali egipatske iskopine koje su naposljetku darovali Dubrovniku. Upravo u to vrijeme se osnivaju Dubrovački muzeji koji ove godine slave 150. obljetnicu. Znači, egipatska zbirka je bila jedna od glavnih razloga zbog kojih su se Dubrovački muzeji i osnovali, a u 150 godina – nevjerojatno, ali istinito - nikad nije pronašla stalno mjesto. U vrijeme Jugoslavije pokušavala se pronaći adekvatna lokacija gdje bi se smjestio arheološki muzej s cijelom svojom zbirkom. Spominjao se prostor u samo-

Koja je priča dubrovačke mumije koju su u Grad donijeli braća Amerling? Još uvijek je obavijena velom tajne, jer istraživanja nikad nisu provedena do samog kraja. Ono što se zna jest to kako je mumija napravljena od više ljudskih tijela Mumija je sastavljena od više ljudskih tijela najvjerojatnije njih četiri

stanu svete Klare, također na svetoj Mariji, pa u luci Gruž i Lazaretima od kojih se odustalo zbog blizine mora i soli, ali nikad se ništa nije sprovelo u djelo. Vrijedna arheološka zbirka početkom ovog stoljeća bila je smještena u Slanici u Revelinu, a dolaskom Andra Vlahušića na čelo Grada 2009. godine, donosi se odluka da se sve prebaci u Bolnicu. U početku je depo bio besplatan, ali već od 2011. godine Dubrovački muzeji (odnosno Grad Dubrovnik) plaćaju najam Bolnici ko-

Muke po lokaciji za dubrovačke arheološke iskopine

Maro Marušić foto Grgo Jelavić/PIXSELL, Dubrovački muzeji

ji je iz godine u godinu rastao (osim u koroni). Od tada pa do danas sveukupno se platio najam u visini 4 milijuna i 280 tisuća kuna, što su nam potvrdili iz Dubrovačkih muzeja. Pa zar se nije moglo bolje raspolagati javnim novcem? Hajde, barem nitko ništa nije ukrao i novac iz gradskog proračuna je išao Bolnici, ali zar ne bi bilo bolje da su se ta sredstva uložila u pronalaženje stalne lokacije za arheološki muzej, a Opća Bolnica bi svejedno mogla prostore iznajmiti nekom privatniku? Ipak stvari se pomalo miču s mjesta. Prema sadašnjim planovima, predviđa se da se arheološki muzej u budućnosti smjesti u bastionu svetog Spasitelja, te prostorima starog zatvora u Karmenu, odnosno na cijelom prostoru Pustijerne.

VRIJEDNA ARHEOLOŠKA ZBIRKA

-Namjena za Arheološki muzej je određena i bilo bi dovoljno mjesta za izložiti cijeli postav. Sada se treba vidjeti kakve će biti konzervatorske smjernice, odnosno što će oni dozvoliti, a što ne. Poslije toga bi se išlo prema EU fondovima za financiranje cijelog projekta. Inače, Zavod za obnovu Dubrovnika vodi ovaj postupak i uskoro iz Zagreba s Instituta za povijest dolazi stručna osoba koja bi trebala dati konzervatorske smjernice. Trebalo bi se ići u još neka arheološka istraživanja u bastionu koja se nikada nisu radila. Kada će se čitav projekt sprovesti ostaje pitanje koje ovisi o budžetu, a znamo kako se korona kriza odrazila na sve ovakve i slične projekte – govori nam ravnateljica Dubrovačkih muzeja Ivona Michl koja je inače diplomirala baš arheologiju. Nadamo se kako će se naći volje za odraditi ovaj projekt do kraja kako bi Dubrovnik napokon dobio Arheološki muzej kakav zaslužuje. Zbirka u njihovom vlasništvu je fascinantna, primjerice postoji kalendar od slonove kosti iz Nakovane kakav se rijetko može pronaći bilo gdje na svijetu. Tu je i vrijedna ilirska kaciga, rimski ostaci iz Epidaurusa plus jedna jako dobro očuvana antička glava koja je pronađena početkom 20. stoljeća prilikom gradnje kuće u Uvali Lapad, pa onda ranosrednjovjekovna zbirka koja se može vidjeti u Revelinu, te vrijedna numizmatička zbirka od grčko-ilirskog, bizantskog, turskog, čak i ciparskog novca. Također tu su i brojni ostaci prije Velikog potresa iz Dubrovačke Republike i već spomenuta vrijedna egipatska zbirka s mumijom.

ča dubrovačke mumije koju su u Grad donijeli braća Amerling? Još uvijek je obavijena velom tajne, jer istraživanja nikad nisu provedena do samog kraja. Ono što se zna jest to kako je mumija napravljena od više ljudskih tijela, ističe ravnateljica Ivona Michl.

KONAČNI REZULTATI JOŠ UVIJEK NISU POZNATI

- Koliko se do sada zna, mumija je sastavljena od više ljudskih tijela najvjerojatnije njih četiri. Dakle, nije jedinstven artefakt, a zbog raznih pitanja koji se postavljaju pri takvoj ekspertizi bilo bi joj potrebno pristupiti interdisciplinarno. Već je obavljeno njezino rendgensko snimanje, a Institut za antropologiju iz Zagreba uzeo je uzorke tkiva i materijala koji su poslani na C14 i DNA analizu. Rezultate još uvijek nismo dobili. Ono što nam je pokazala RTG snimka jest da znamo da se mumija sastoji od glave djeteta, u dobi od 4 ili 5 godina; lijeva šaka i desno stopalo pripadalo je muškoj osobi, a desna ruka krhkije je građe i pripadala je ženskoj osobi. Trup je izrađen od slame i umotan je u platnene povoje – kazala nam je Michl. Čak i da je riječ o krivotvorini, priča je opet zanimljiva i šteta što dobar dio Dubrovčana uopće ne zna da postoji i nikad je nisu vidjeli, isto kao ni ostale vrijedne egipatske nalaze. Oni se svako nekoliko godina izlože javnosti, a onda se opet spreme u dubrovačku Bolnicu. Nadamo se kako će se napokon pronaći rješenje kako bi Arheološki muzej u Dubrovniku otvorio vrata u svom punom sjaju. Ove godine Dubrovački muzeji slave 150. obljetnicu i zaista je prava tragedija što se u svim tim silnim desetljećima nije pronašlo adekvatno rješenje kako bi se izložila bogata građa na radost domaćeg stanovništva i njihovih gostiju.

Vrijednu egipatsku zbirku u Grad su donijela braća Amerling u 19. stoljeću

Vrijedna arheološka zbirka početkom ovog stoljeća bila je smještena u Slanici u Revelinu, a dolaskom Andra Vlahušića na čelo Grada 2009. godine, donosi se odluka da se sve prebaci u Bolnicu. U početku je depo bio besplatan, ali već od 2011. godine Dubrovački muzeji (odnosno Grad Dubrovnik) plaćaju najam Bolnici koji je iz godine u godinu rastao (osim u koroni). Od tada pa do danas sveukupno se platio najam u visini 4 milijuna i 280 tisuća kuna

petak, 23. prosinca 2022.

Arheološki muzej u Revelinu ustvari nije muzej nego izložba predromaničkih iskopina

Dubrovačka stanogradnja: Omogućen uvid u dokumentaciju

Nakon što je Povjerenstvo za provjeru administrativne ispravnosti pristupilo otvaranju i pregledu 88 omotnica utvrđena je ispravnost svih pristiglih dokumenata te su administrativno ispravni zahtjevi upućeni Povjerenstvu za provedbu postupka i odlučivanje o najmu stanova koje je bodovalo pravodobne i uredne zahtjeve.  Nakon postupka uvida Povjerenstvo za provedbu postupka i odlučivanje o najmu stanova objavit će Listu reda prvenstva kada će početi teći rok od osam dana za mogućnost podnošenja prigovora, a koje će obrađivati Povjerenstvo za rješavanje prigovora.

Grad Dubrovnik

isplatio božićnice

umirovljenicima

Grad Dubrovnik isplatio je dodatak na mirovinu - božićnicu sugrađanima umirovljenicima koji ovo pravo ostvaruju u sklopu Mjera socijalnog programa. Za 946 dubrovačkih umirovljenika ukupno je isplaćeno 242.100,00 kuna. Umirovljenicima koji primaju mirovine od 1.801 do 2.000 kuna dva puta godišnje (Uskrs i Božić) isplaćuje se dodatak od 400 kuna. Onim umirovljenicima čije mirovine iznose od 2.001 do 2.200 kuna dva puta godišnje isplaćuje se dodatak od 300 kuna, dok umirovljenici s mirovina u razred 2.201 do 2.500 kuna dva puta godišnje primaju 200 kuna. Božićnica je prethodno isplaćena i za korisnike četiri ustanove. Domu za stare i nemoćne „Domus Christi“, Domu za starije „Dubrovnik“, Domu za djecu „Maslina“ i Centru za rehabilitaciju Josipovac prigodno je isplaćeno po 20 tisuća kuna.

Novi semafori postavljeni, slijedi prilagodba sustava stanju u prometu

Završeno je postavljanje novih semaforskih uređaja i opreme na križanjima Dom zdravlja i Stadion Lapad. Sada je u tijeku snimanje prometnog opterećenja na pojedinim privozima te će se programski rad semaforskih uređaja prilagoditi sukladno dobivenim podacima, a sve u cilju postizanja maksimalne propusne moći svakog križanja. Stoga će i u narednom periodu, idućih desetak dana, semafor-

ska križanja funkcionirati po dosadašnjem programskom radu.

Novo semaforsko rješenje jedno je od najmodernijih i najučinkovitijih na tržištu te će omogućiti vozačima i pješacima sigurno prometovanje uz maksimalno korištenje mjera energetske učinkovitosti. Implementacijom nove opreme i uređaja, izmjena signala semafora bit će prilagođena najavi vozila iz određe -

nih pravaca. Sustavom će se upravljati putem video detektora čime će se smanjiti čekanja na križanjima i doprinijeti bržem protoku prometa.

Ukupna vrijednost radova na modernizaciji semaforskih uređaja je 1.055.000,00 kuna, a od čega iznos od 500.000,00 kuna sufinancira Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Radove je izvodila tvrtka Prvi treptač iz Splita.

petak, 23. prosinca 2022. Dubrovački

Tjedan u retrovizoru Grada Dubrovnika

VOX POPULI ODLUČIO: Stanovnici ulice

Žrtava s Dakse ne žele rekonstrukciju ulice kako je predloženo

Nakon što je Grad Dubrovnik kao prvi grad u Republici Hrvatskoj omogućio izjašnjavanje našim sugrađanima da putem sustava e-građani sudjeluju u anketi za ona pitanja koja se direktno odnose na određenu problematiku, kao prvo komunalno pitanje gradska uprava postavila je pitanje stanovnicima ulice Žrtava s Dakse o tome jesu li suglasni s rekonstrukcijom navedene ulice na osnovu predloženog projektnog rješenja. Ovoj anketi su se odazvala ukupno 24 stanovnika navedene ulice od kojih se većina izjasnila kako ne podržavaju navedeni prijedlog.

Stoga je gradska uprava odlučila kako nakon provedene ankete neće na Gradsko vijeće stavljati točku „Prijedlog zaključka kojim se daje suglasnost investitoru ANNA NAVIS d.o.o. na iskazanu

namjeru financiranja troškova rekonstrukcije dijela ulice Žrtava s Dakse i parka s javnim parkiralištem i o davanju suglasnosti na tekst Ugovora o načinu financiranja troškova rekonstrukcije“.

Gradonačelnik Mato Franković uputio je zahvalu sugrađanima koji su sudjelovali u ovom anketnom upitniku. –„Drago mi je što smo „probili led“ i pokazali kako naši sugrađani jednostavno mogu sudjelovati i donositi odluke o određenim komunalnim pitanjima koji neposredno imaju utjecaj na njihovu kvalitetu života. Siguran sam da ćemo upravo kroz ovakav sustav anketnih pitanja i dalje moći s našim sugrađanima imati direktan dijalog i kako ćemo upravo na ovaj način uvijek moći u kratkom vremenu i direktno osjetiti bilo građana“, istaknuo je

Grad Dubrovnik sudjeluje u humanitarnoj akciji “Podijelimo radost Božića”

Grad Dubrovnik i ove godine pružio je potporu tradicionalnoj humanitarnoj akciji Caritasa Dubrovačke biskupije „Podijelimo radost Božića“ doniranjem paketa s namirnicama u vrijednosti od pet tisuća kuna.

Vrijedne volontere Caritasa na Brsaljama posjetila je i zamjenica gradonačelnika Grada Dubrovnika Jelka Tepšić koja je također podržala ovu hvalevrijednu akciju te se susrela s dubrovačkim biskupom mons. Rokom Glasnovićem, njegovim suradnicima i organizatorima akcije.

Zamjenik Cebalo i pročelnica Marević posjetili domove na području Grada Dubrovnika

Zamjenik župana Joško Cebalo i pročelnica Upravnog odjela za poslove Župana i Županijske skupštine Žaklina Marević tradicionalno su, ususret božićnim i novogodišnjim blagdanima, obišli Dom za starije Dubrovnik, Dom za starije i nemoćne Domus Christi te Dječji dom Maslina.

Tom prilikom, zamjenik Cebalo uručio je ravnateljicama ovih ustanova prigodne poklone za sve korisnike, kao i donacije koje je Dubrovačko-neretvanska županija i ove godine uplatila domovima.

petak, 23. prosinca 2022.

Proslavimo Božić u radosti i miru!

Ljubljena braćo i sestre, miljenici Božji! „Recite preplašenim srcima: ‘Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, […] on sam hita da nas spasi!“ (Iz 35, 4). On hita kako bi nam darovao sebe i svojom prisutnošću obasjao naše tmine. „Svjetlost je došla na svijet“ (Iv 3, 19) i želi svojim svjetlom obasjati sve ljude bez razlike. Svojim rođenjem i dolaskom na ovaj svijet Krist Isus ulazi u ljudsku stvarnost i prihvaća je, jer i za njega nije bilo mjesta u betlehemskom svratištu (usp. Lk 2, 7).

Bog koji ljubi svakoga čovjeka stoji na vratima i kuca, želi ući u našu ljudsku stvarnost. Jesu li naša ljudska srca sposobna primiti ga, biti svratišta međusobnog prihvaćanja, suosjećanja za patnju drugoga, ljubavi i brige za bližnjega, stranca i pridošlicu, siromaha i beskućnika, gladnoga i žednoga, oboljeloga i onoga u tamnici (usp. Mt 25, 3146), odbačene i one na rubu društva, bližnjega u bilo kojoj potrebi i teškoći života, za svakoga čovjeka današnjice? Otvorimo svoja srca i upitajmo se ovoga Božića ima li mjesta u njima za one najslabije među nama. Upravo u njima nam Bog dolazi, da nas pohodi, da ga zagrlimo, prihvatimo, ljubimo srcem i djelima… Bog nam je blizu, on je Emanuel – Bog s nama, trajno s nama i među nama. Ne bojmo se otvoriti svoje oči i nadasve oči srca kako bismo neprestano i posvuda prepoznavali Božju prisutnost i blizinu u našim slabim i ranjivim bližnjima. Nemojmo dopustiti da Bog nema gdje doći, da nam se i po našoj braći i sestrama, ne može približiti, doći među nas i ostati s nama. Ne zaboravimo, braćo i sestre, da je svatko Božji miljenik, jer on svakom jednako dolazi, želi se roditi u svakom ljudskom srcu, donijeti mu spasenje. Sin Božji svojim utjelovljenjem na neki način sjedinio se sa svakim čovjekom

(usp. GS, 22). Bog dolazi i zaodijeva se našom ljudskom krhkošću jer želi doista postati čovjekom, biti nam suputnik i supatnik u našim slabostima, u svemu nam jednak, osim u grijehu (usp. Heb 4, 15). Bog nam u Kristu koji uzima našu ljudsku narav, daruje milost sudjelovanja u samom Božjem životu u kojem postajemo dionici njegove božanske naravi. Svojim utjelovljenjem Krist Isus uklanja sve prepreke između Boga i čovjeka (usp. 1 Tim 2, 5).

Neka i po nama ovaj svijet postane ljudskije i gostoljubivije mjesto spremno prihvatiti ranjivost drugoga, pomoći u prevladavanju prepreka i kulture odbacivanje te ostvarivanju istinske kulture milosrđa i ljubavi. Tada ćemo moći reći: Dobro došao, Isuse, u ovaj svijet, u moj život! Dobro došao u svim ljudskim stvarnostima, u radosti i žalosti, u zdravlju i bolesti, u jakima i slabima. Dobro došao u ljudskost svake osobe. Dobro došao u našu Crkvu ko-

ja želi biti dom za svakoga, naš zajednički dom, nova obitelj u kojoj prihvaćamo jedni druge i u kojoj se svi darujemo jedni drugima u međusobnom služenju i ljubavi.

Ljubljena braćo i sestre, neka Krist koji je mir naš (usp. Ef 2, 14), donese mir, ljubav i radost u svako ljudsko srce kako bismo i mi, po Kristu koji nas svakodnevno iznenađuje svojim dolaskom uprisutnjujući se među nama u svakom čovjeku, mogli postajati njegovi istinski nasljedovatelji, nositelji mira u ovaj nemirni svijet, svjedoci Božje ljubavi i milosrđa, prihvaćanja i radosti darivanja bližnjemu.

Božić nije ništa drugo doli Božje darivanje čovjeku. Budimo i mi dar jedni drugima.

Čestit Božić vjernicima Dubrovačke biskupije i svim ljudima dobre volje.

+ Roko Glasnović, dubrovački biskup

Laid Čivić, fizioterapeut, programer, glazbenik, sportaš

‘Iako sam slijep, sve ću pokušati učiniti. Ako ne uspijem, probat ću još jednom’

Laid Čivić nesretnim je slučajem izgubio vid kao rani tinejdžer. Nevjerojatno što je sve od tada do danas postigao. Po struci je fizioterapeut, a bavi se i programiranjem, skladanjem filmske glazbe, svira nekoliko instrumenata, okušao se u borilačkim sportovima, trenira goalball i još puno toga. Posjetili smo ga u sarajevskoj Ilidži gdje je upravo radio fizioterapiju jednom od svojih klijenata ne skidajući osmijeh s lica

Piše Maro Marušić foto Privatni arhiv

Kako se dogodila nesreća u kojoj ste izgubili vid?

Igrali smo nogomet na livadi i poslije utakmice sjeli smo na travu odmoriti se. Vozač je bio pijan, izgubio je kontrolu nad autom, izletio s ceste i udario me vozilom u glavu. Bio sam u komi šest dana i liječnici su bili koncentrirani na mozak i druge organe, a oči mi nitko nije pogledao. Prilikom nesreće u oči mi je uletjela prljavština s bakterijama i rožnica se istopila. Nisam ostao slijep odjednom, nego se to događalo postepeno. Išao sam i u Zagreb na nekoliko operacija kod doktora Nikice Gabrića i jedno vrijeme sam vidio sve dok mi naposljetku nekakva infekcija nije uništila čitav prednji dio oka. Nakon toga više nikad nisam progledao.

Je li vam se taj vozač ikad javio? Što osjećate prema njemu? Nemam prema njemu nikakvu mržnju, nikad se nisam zamarao s tim čovjekom. Nije mi se nikad javio, iako je riječ o susjedu koji je u Zenici živio u zgradi do moje. Još otkako mi se to dogodilo, nisam postavljao pitanja zašto baš meni, samo sam nastavio dalje. Nije me pogodila nikakva depresija. Vrlo brzo nakon što sam ostao slijep, išao sam voziti biciklu.

Od tada pa do danas prevalili ste ogroman put i svašta postigli. Među ostalim, spremajući se za ovaj intervju pogledao sam jedan filmski isječak za koji ste radili glazbu. Ima li sad kakvih natječaja na koja se planirate javiti za skladanje?

Prijavio sam se na dva natječaja. Jedan je u siječnju, drugi u veljači. Riječ je o crtanom filmu The Little Princess, te jednom kratkometražnom filmu, ne znam sad kako se zove. Inače to funkcionira tako što dobiješ filmsku scenu s dijalogom i onda stvaraš muziku. Glazbu moraš ušminkati oko dijaloga, da mu ne smeta. Kada u proljeće bude Berlin Film Festival i tamo ću se prijaviti, jer oni redovito raspisuju natječaje.

S obzirom na to kako ste slijepa osoba, kako sebi vizualizirate filmsku scenu po kojoj ćete raditi glazbu?

Prvo poslušam dijaloge i neke sound efekte ako postoje. Onda s mojim bratom, koji je inače grafički dizajner i ima odlično oko, zajedno prođem scenu. On mi opiše sve detalje koji se u sceni nalaze, a i on je sam glazbenik, pa automatski zna koji bi me dijelovi mogli zanimati. Nakon što mi opiše kompletnu scenu, ja ju vizualiziram u glavi kao što to uostalom

stalno radim. Evo sad dok pričam s tobom, ja vizualiziram kako imaš veliku glavu (smijeh).

Baš vam hvala!

Tako i te filmske scene. Vizualiziram ih i krenem raditi. Najvažnije je s glazbenom podlogom pogoditi emociju. Krenem, falim, odustanem, opet probam i tako sve u krug dok ne dobijem zadovoljavajući rezultat.

Niste išli u glazbenu školu?

Ne. Nakon što mi se dogodila nesreća 2000. godine, već nakon nekoliko mjeseci, tijekom 2001., počeo sam svirati klavijature. Nekako

je to krenulo najviše iz dosade. Rođak koji je nešto svirao pomagao mi je u tim prvim koracima. Kasnije sam svirao sam po sluhu. Preselivši se 2004. godine iz Zenice u Sarajevo, pohodio sam Centar za slijepe osobe i tu sam na raspolaganju imao satove iz harmonike. Po prvi put sam učio glazbenu teoriju i svladao osnove. Harmoniku sam svirao nekoliko godina, a za to vrijeme išao sam i na satove gitare. Kasnije sam sam vježbao, a oprobao sam se i na nekim drugim instrumentima poput bubnjeva. Ipak najdraži instrumenti su mi klavijature, i naročito gitara koju i dan danas sviram svaki dan.

„Nemam prema vozaču nikakvu mržnju, nikad se nisam zamarao s tim čovjekom. Nije mi se nikad javio, iako je riječ o susjedu koji je u Zenici živio u zgradi do moje. Još otkako mi se to dogodilo, nisam postavljao pitanja zašto baš meni, samo sam nastavio dalje. Nije me pogodila nikakva depresija. Vrlo brzo nakon što sam ostao slijep, išao sam voziti biciklu“

‘Da bi se spriječilo propadanje mišića, potrebno je biti aktivan, vježbati i jačati mišiće’

petak, 23. prosinca 2022.

petak, 23. prosinca 2022. Dubrovački

„Kada mi se dogodila nesreća najviše me mučilo kako ću igrati videoigrice i nogomet. Onda mi se dogodio nekakav klik, pa sam rekao sebi, što kako ću, probaj, pa ćeš vidjeti. I dan danas se tako ponašam. Probam da vidim je li mogu. Ako ne mogu, onda još jednom probam da vidim je li stvarno ne mogu“

Zašto baš stvaranje glazbe za film, a ne neki drugi muzički žanr?

Jednostavno, jer volim orkestralnu muziku. A i sviđa mi se stvaranje i zaokruživanje filmskih scena. Dodavanje nekog svog pečata. Da imam malo više vremena i da povremeno nisam lijen (smijeh), mogao bih to raditi kao svoj glavni posao. Ali nekad mi se dogodi da umjesto da stvaram glazbu za film, ja bez veze sviram po gitari (smijeh). Stvarate li i neku drugu glazbu osim filmske? Da. Imam više od deset pjesama koje sam skladao, ali nikad do kraja isproducirao za objavu. Nadam se kako ću u sljedećih nekoliko mjeseci postaviti prvu pjesmu na YouTube. Riječ je o orkestralnim skladbama i rock instrumentalima.

Koji su vam najdraži filmski skladatelji i koji filmovi imaju najbolju glazbu?

John Williams i Hans Zimmer su mi sjajni. Što su god napravili meni je fenomenalno. Moja najdraža filmska muzika ikad je ona iz Harryja Pottera. Sjajna mi je glazba iz filma Catch Me If You Can, Star Wars, Mulan, a odlična je i

u Game of Thrones. Seriju nisam gledao, ali sam čitao knjige.

Kakva je u Bosni i Hercegovini situacija s audio knjigama? Koliko je naslova?

Iskreno ne znam, jer ja konzumiram knjige na drugi način. Čitam ih preko uobičajenog pdf-a, ali s govornim programom. Taj program savršeno funkcionira i puno mi je draži od audio knjiga koje su prespore za moj gušt. Dok on tamo pročita poglavlje prvo, pa ovo, ono, ja sam poslušao s govornim programom već nekoliko stranica (smijeh). Evo pokazat ću ti kako funkcionira, s tim programom možeš čitati sve na internetu, od portala, nadalje.

Pa čekajte, meni je ovo prebrzo, ne razumijem nijednu riječ. Kako uspijete pohvatati što se govori?

Uho se navikne, sve je stvar vježbe. Ja stalno čitam knjige preko govornog programa, čak i dok vježbam ili perem suđe. Najdraže štivo mi je znanstvena fantastika.

Među ostalim, bavite se i programiranjem. Jeste završili kakvu programersku školu?

Pohađao sam srednju školu za fizioterapiju, a kasnije sam upisao fakultet Computer Science and Engineering, ali ga nisam završio. Još uvijek stoji zaleđen (smijeh). Prve dvije godine fakulteta su mi super išle, ali kasnije sam imao nekih zdravstvenih problema, pa sam stao.

Je li fakultet prilagođen slijepim osobama?

Pa nije nešto posebno prilagođen, ali profesori su mi uvijek nastojali pomoći i bili su susretljivi. Donosili su mi ispite u Wordu, a ja sam ih čitao preko govornog programa. Isto kao i literaturu. Softveri za programiranje isto su bili pristupačni i prilagođeni tako da nije bilo problema.

Ipak fizioterapija vam je osnovna djelatnost.

Da, to je broj jedan. Što se tiče programiranja, freelancer sam. Trenutno imam ugovor s jednom firmom i radim po projektu što hoće reći kako mi je klizno radno vrijeme. Neke dane odradim više, neke manje, što mi odgovara uz fizioterapiju koja mi je primarno zanimanje.

Sigurno puno posla u modernom, sjedilačkom načinu života?

Idealan posao za moderno doba (smijeh). Sjedanje i mobitel su najveći problemi. Sjedanje pogađa donji dio leđa, a gledanje u mobitel

‘Zbog sjedilačkog načina života i mobitela, sve više ljudi ima problema s leđima i vratom’

„Igrali smo nogomet na livadi i poslije utakmice sjeli smo na travu odmoriti se. Vozač je bio pijan, izgubio je kontrolu nad autom, izletio s ceste i udario me vozilom u glavu. Bio sam u komi šest dana i liječnici su bili koncentrirani na mozak i druge organe, a oči mi nitko nije pogledao. Prilikom nesreće u oči mi je uletjela prljavština s bakterijama i rožnica se istopila“

vrat. Sve je više slučajeva kojima je potrebna pomoć. Zbog neaktivnog načina života mišići propadaju i dolazi do problema. Da bi se to spriječilo potrebno je biti aktivan, vježbati i jačati mišiće. Nije se dovoljno samo istezati. To je poželjno, ali prvenstveno mišiće treba osnažiti. Snaga je broj jedan, a fleksibilnost je plus. Osim svih klasičnih metoda radim i refleksoterapiju na stopalima. Naravno ne postoji samo jedno rješenje, nego spoj više stvari. Aktivan život, vježbe snage, zdrava prehrana, masaže...

Nevjerojatno koliko ste samostalni i što sve radite.

Sve je to stvar glave. Kada mi se dogodila nesreća najviše me mučilo kako ću igrati videoigrice i nogomet (smijeh). Onda mi se dogodio nekakav klik, pa sam rekao sebi, što kako ću, probaj, pa ćeš vidjeti. I dan danas se tako ponašam. Probam da vidim je li mogu. Ako ne mogu, onda još jednom probam da vidim je li stvarno ne mogu (smijeh). Nema tu neke mudrosti. Usudi se i odradi. To je to.

Pored svega ovoga čak se bavite i sportom.

Treniram goalball, to je paraolimpijski sport. Evo, sad smo bili za vikend u Makedoniji gdje

smo osvojili turnir. Uskoro ima jedan međunarodni turnir u Sarajevu. Prije sam trenirao borilačke vještine. Jedino sam ja bio slijepa osoba i ulazio sam u ring s onima koji vide.

Pa kako čovječe?

Iako ne vidim, uvijek imam sliku oko sebe, to je nešto što se prirodno događa. Recimo, slušajući sada tvoj glas, ja znam jesi li okrenuo glavu. Tako i u borilačkim sportovima gdje je refleks puno važniji od vida. U nekim stvarima naravno kako sam bio zakinut i njih sam morao raditi više, ali bilo je jako zanimljivo. Izbaciš svu negativnu energiju iz sebe.

Koje su najveće prepreke za slijepe osobe u Sarajevu?

Najveći problem je ogroman broj auta koji se svuda parkiraju, posebno na pločniku. Nije toliko veliki problem nedostatak zvučnih semafora, jer osluškuješ promet, pa po tome možeš prijeći cestu. Naravno kako je bolje da su tu, ali nepropisno parkiranje predstavlja najveći izazov. Naravno, bilo bi odlično kad bi u javnom prijevozu postojalo govorno označavanje stanica, jer mi se zna dogoditi da se iskrcam na krivu (smijeh). Ima naravno još puno sitnica koje bi se mogle poboljšati, ali parkiranje je problem broj jedan.

‘Najdraži instrumenti su mi klavijature, i naročito gitara koju i dan danas sviram svaki dan’

„Želim približiti ljudima umjetnost, sve ono što volim podijeliti s njima na zabavan način“

Vukoja pomiče granice umjetnosti u Dubrovniku, uz nju slikaju početnici i doma nose prava mala umjetnička djela. Ona kistom u realnom vremenu bilježi trenutke poput vjenčanja, a sada je otvorila i atelje

Piše Petra Srebrović foto Goran Mratinović

Razmišljala sam kako mogu sjediti doma i čekati da mi posao ‘padne s neba’ jer sigurno nisam jedina u ovako malom gradu koja čeka posao profesora Likovnog, a tog predmeta općenito ima jako malo u školama. Druga opcija je bila pokrenuti se s nečim svojim.

Bila je to ‘plodna generacija’ Umjetničke škole Luke Sorkočevića iz koje je izašla i umjetnica Andrea Vukoja. Prije nekoliko dana otvorila je atelje u kojem smo porazgovarali o njenim počecima, ali i nekim zanimljivim umjetničkim novostima koje je dovela u Dubrovnik. Atelje je to koji ima dušu. Većinu toga napravila je s prijateljima, od radnog stola, lustera koji je napravljen od skalica, kredenaca, izloga, pa do loga kojega su prijatelji napravili ubodnom pilom. Većina toga je ručne radinosti napravljeno uz puno ljubavi i podrške bližnjih.

Kada i kako se rodila ljubav prema umjetnosti?

Davno je to bilo, a uvijek u priči mog početka spomenem i ples. Od prvog razreda osnovne škole sam počela plesati i crtati. Mama me poticala na umjetnost i lagano me ‘gurala’ u to, a meni se svidjelo i tako sam kroz cijelu osnovnu školu plesala i crtala. Jedini logičan put za mene je onda bio pokušati upisati Umjetničku školu Luke Sorkočevića. Nakon srednje škole, upisala sam i Akademiju u Splitu i po završetku dobila titulu magistre likovne kulture i likovne umjetnosti. Kod mene uglavnom na slikama prevladavaju motivi Grada, a vjerojatno me zbog plesa privlači i slikanje motiva Linđa.

Zbog čega ste se opredijelili za likovnu kulturu i umjetnost, a ne slikarstvo? Dubrovčani vas već dobro poznaju po prepoznatljivim slikama, to je nešto po čemu ste se možemo slobodno reći već i prilično afirmirali u gradu. Odlučila sam se na taj smjer jer zapravo volim sve, od slikanja pa do povijesti umjetnosti, a taj smjer mi je pružio priliku učiti o grafici, slikarstvu, kiparstvu, aktu, fotografiji... Baš smo se svime ba-

dnevniK petak, 23. prosinca 2022. Intervju

vili, naravno najviše slikarstvom i grafikom, ali bilo je tu svega.

Nakon završene Akademije vraćate se u Dubrovnik i kakav je onda bio plan? Po struci možete biti i profesorica u školi. Došla sam doma i shvatila kako ću teško u školi naći posao profesorice Likovnog, a iskreno to me baš i ne privlači u ovoj fazi života. Na faksu mi se svidjela art terapija za osobe s teškoćama u razvoju. To mi je priraslo srcu, išli smo u različite centre i morali bismo napraviti radionicu za korisnike centara. To mi se puno više svidjelo nego predavanje u školi, ali za art terapije bih se prvo htjela dodatno educirati i malo pričekati. Dok sam mlada i dok mogu raditi radionice i ‘letjeti’ na sve strane, želim to iskoristiti. Za sada se nisam spremna negdje u školi ‘zatvoriti’, zbog toga sam otvorila svoj obrt i krenula u ovo.

Vaše ime je vezano uz radove, oni imaju prepoznatljiv potpis. Umjetnicima nerijetko trebaju godine za stvoriti nešto prepoznatljivo i ‘njihovo’. Teksture, zlatne linije, Dubrovnik i moti-

vi grada, sve je to onima koji prate umjetnost u Dubrovniku prva asocijacija uz vaše ime. Kako se to dogodilo, vaše pronalaženje u umjetnosti? Sve je krenulo učlanjenjem u Dubrovačku udrugu likovnih umjetnika. S njima sam imala izložbe više puta godišnje pa sam više slikala i počela stvarati taj moj stil. U srednjoj školi smo uglavnom crtali ono što nam se kaže. Zahvaljujući udruzi sam počela intenzivno raditi. Sve se dogodilo baš slučajno. Jednom sam s malim nećakom crtala i počela sam grebati po platnu sa špatulama. Tata mi je dao konture za staklo i s njima sam počela raditi i ispalo je ‘nešto’, tako se doslovno stil ‘dogodio’. Nakon toga su me sestre i prijateljice potaknule na izradu stranice na Instagramu i objavu radova, a onda su se i ljudi počeli javljati za narudžbe.

Kada se uopće rodila ideja za svim ovim radionicama, ateljem, na kraju i otvaranjem obrta?

Razmišljala sam kako mogu sjediti doma i čekati da mi posao ‘padne s neba’ jer sigurno nisam jedina u ovako malom gradu koja čeka posao profesora likovnog, a tog predmeta općenito ima jako malo u školama. Druga opcija je bila pokrenuti se s nečim svojim. Krenula sam s radionicama obzirom da u našem gradu fali sadržaja, zimi pogotovo, pa su ljudi željni svega. Prvu sam radionicu slikanja uz vino napravila doma s prijateljicama. Kako su se one oduševile i sve objavile na društvenim mrežama, ljudi su ‘poludjeli’, ispitivali me kada će opet biti radionica, mogu li doći... Prijateljice su me onda potaknule na upuštanje u to.

Tako su krenule prepoznatljive ‘Cheers to art’ radionice u Capitano baru, slikanje za potpune početnike uz nekoliko čaša dobrog vina. Jesi li prepoznala nekog umjetnika u nastanku?

Taj projekt je nastao iz ljubavi prema slikarstvu i umjetnosti, a prilagođen svima, i onima koji se tek žele okušati u slikanju, probuditi staru ljubav ili potražiti umjetnika u sebi. Radili smo dva puta tjedno radi-

Sve je krenulo učlanjenjem u Dubrovačku udrugu likovnih umjetnika. S njima sam imala izložbe više puta godišnje pa sam više slikala i počela stvarati taj moj stil. Jednom sam s malim nećakom crtala i počela sam grebati po platnu sa špatulama. Tata mi je dao konture za staklo, s njima sam počela raditi i ispalo je ‘nešto’. Tako se moj stil ‘dogodio’.

U umjetnosti kaže voli ‘svašta’, pa je oslikala i jaketu s motivom žirafe

Radim slikanje na svadbama - ‘live painting’. Dakle, osoba ima svadbu i zove me da uživo nacrtam neku scenu. Može to biti rođendan ili bilo koji događaj s kojega ljudi žele lijepu uspomenu. Radit ću i radionice s djecom, uzela sam i kolo za keramiku i peć, to mi je sada novi projekt u kojem uživam.

Novi projekt je keramika, uz kolo za glinu i peć, izrađuje posuđe

onice i skoro svaka je bila puna toliko da smo morali odbijati ljude, a nakon ljeta su se počele rađati još svakakve ideje. Zapravo želim približiti ljudima umjetnost i sve ono što ja volim podijeliti s njima na neki zabavan način. Ljudi većinom dolaze na radionicu u nekom grču jer nikad nisu slikali, a na kraju budu oduševljeni. Uvijek kažem kako to nisu edukacijske radionice, one prvenstveno služe zabavi, malo se upoznati s tehnikom akrila na platnu, nešto nacrtati i doma otići sa svojom slikom. Naglašavam kako nije bitno što ja mislim, jedino je bitno da su oni zadovoljni sa svojom slikom i da su se zabavili, a na kraju svi budu oduševljeni. Iznenadila sam se što puno ljudi dolazi više puta na radionice, neri-

jetko imam one koji se na radionici odmah prijavljuju za iduću. Puno je ljudi prošlo kroz radionice i moram reći kako je zaista bilo talenata, ljudi koji imaju ‘ono nešto’. To se lako prepozna, oni odmah znaju držati kist i imaju mota za slikanje.

Danas smo u vašem ateljeu, otvorili ste obrt Vukoja art, Osim radionica tu su i brojne druge novosti koje do sada u gradu nismo imali. Kako je sve krenulo s radionicama, vidjela sam priliku za nešto drugačije. Do tada sam radila u obiteljskoj trgovini i imala sam super primjer u životu kako se može uspjeti sam. Iskreno, ne volim taj sezonski posao, želim raditi cijelu godinu, a ljeti i ponekad odmoriti, u konačnici se svodi na to da želim raspolagati svojim vremenom. Svašta mi je ‘padalo na pamet’, počela sam raditi i slikanje na svadbama - ‘live painting’. Dakle, osoba ima svadbu i zove me da uživo nacrtam neku scenu. Ne mora to biti svadba, može biti rođendan ili bilo koji događaj. Ljudi žele imati lijepu uspomenu. Svega toga u Hrvatskoj baš fali. Otvorila sam obrt i krenula tim svojim putem, nastavit ću s radionicama Cheers to art, bit će tu i radionica s djecom s obzirom na to kako vidim da su ljudi zainteresirani, a prostor napokon imam. Radila sam radionice i u školama i u vrtićima nekoliko puta, to je naravno volonterski i u tome uživam. Uzela sam kolo za keramiku i peć, a kome god to spomenem se oduševi, svima je to nešto ‘wow’. To mi je sada novi projekt u kojem uživam.

Više puta ste spomenuli kako su vas prijateljice, sestre, obitelj potaknuli na neke presudne korake. Koliko je bitna podrška i taj ‘poguranac’ od bližnjih?

Bitna je podrška jer mislim kako smo mi umjetnici nekad pomalo lijeni. Nije to do manjka samopo-

Vukoja gaji ljubav i prema crtanju aktova, pa joj je to bio i diplomski rad

Od umjetnosti se može živjeti, zapravo od svega se može živjeti ako je čovjek malo kreativan i ako to želi, pogotovo u današnje vrijeme sa svim društvenim mrežama, tečajevima...

Sve se može, a naravno da se treba potruditi.

uzdanja, nego je baš onaj momenat ‘neda mi se, pa mogu sutra’. Kada radim onda radim, ali kada mi se ne da i kad znam da ima vremena onda se to oduži. Nekada radim pet sati, nekada pola sata, nekad crtam cijeli dan, pa se dogodi da danima ne slikam ništa. Sve ovisi o inspiraciji i situaciji, pa tako nekada napravim jednu sliku u mjesecu, a nekada deset. Sada sam sretna što imam ovaj prostor, iako mi treba malo vremena za priviknuti se na to da doma nemam platno, kistove i boje. Ipak je i ovo posao i draže mi je imati posebno mjesto gdje radim.

Gdje pronalazite inspiraciju?

bavim najviše. Prvenstveno je to akril na platnu, a već dugo razmišljam i o ulju. Sada imam mjesta i prostora pa ću se i time pozabaviti. Aktovi me privlače, malo ih je i nisam se još počela time više baviti, možda i tu trebam neki ‘poguranac’. Portrete isto volim. Bude i nešto religioznih motiva, radila sam nekoliko Posljednjih večera, samo što su one kod mene ‘vesele’. Dobro, ne smije biti baš vesela, ali ima taj moj potpis, nije tmurno.

Njene slike prepoznatljive su po teksturama i zlatnim konturama

Većinom fotografiju pretočim u sliku, iako konačna slika nije realističan prikaz fotografije i uvijek ima moj potpis. Slikarstvo je u biti nešto čime se

Može li se onda od umjetnosti u Dubrovniku živjeti? Može, zapravo mislim kako se od svega može živjeti ako je čovjek malo kreativan i ako to želi, pogotovo u današnje vrijeme sa svim društvenim mrežama, tečajevima... Sve se može, a naravno kako se treba potruditi.

petak, 23. prosinca 2022.

Nevjerojatna je umjetnost koja nastaje olovkom na tabletu

Atelje Vukoja art nalazi se u Ulici Iva Vojnovića 55

Vukoja je sretna jer ima svoje malo mjesto za stvaranje umjetničkih djela

‘

Sve je počelo u obitelji kada je mala Erika s nonama i mamom pravila kolače. Oduvijek joj se to sviđalo, govori ona za Dubrovački dnevnik, a prisjetila se i perioda osnovne škole kada je marljivo za Božić pripremala kekse i pomagala mami i nonama. -To sam uvijek radila s ljubavlju, a posebno sam se radovala Božiću jer bi tad najviše toga pripremali. Kao mala sam znala da želim biti slastičarka i tako sam završila slastičarski smjer u Turističkoj i ugostiteljskoj školi. Kabinet mi je bio omiljeni predmet jer smo tu najviše toga pravili i učili smo timski rad. Tijekom školovanja želja za slastičarstvom mi se još više učvrstila – kazala je Erika koja je nedavno završila majstorski ispit za slastičarku.

UVIJEK SAM MISLILA , AKO NAPRAVIM VELIKU TORTU …’

Iz ljubavi prema pripremanju, ali i konzumiranju slastica, od malih nogu je sanjarila o ovom poslu. Danas radi u hotelu s pet zvjezdica, a iako je mlada, promijenila je više radnih mjesta. Tako je bila u fine dining restoranima, buffetima… Zanimljivo je kako je već u prvom razredu srednje škole počela raditi kao slastičarka, a prvi posao bio joj je u Gradskoj kavani. Pravila je štrudele, rozate, panna cottu i razne kolačiće. -Uvijek sam mislila ako uspijem napraviti veliku tortu da će to biti veliki uspjeh, ali kad sam to svladala, i dalje mislim kako mogu bolje i više. Volim

“Najvažniji su dobri sastojci, ali treba imati puno ljubavi i smirenosti za to. Jednostavno morate praviti kolač sa željom da on ispadne dobro. Ako se nešto ide raditi na brzinu i bez volje, onda nije to to”

LJUBAV JOŠ OD MALIH NOGU

Piše Aida Čakić

foto Goran Mratinović

dnevniK petak, 23. prosinca 2022. Ljudi među nama

ma pomažemo. Hotel u kojem radim ima vrhunski restoran s Michelinovom preporukom i kad gost proba naš kolač to mora biti ozbiljno i jako dobro – istaknula je ozbiljno Erika.

PRVA TORTA SA SEDAM GODINA

Njezina prva torta bila je jednostavna, daleko od onih kakve danas radi. Kroz smijeh nam opisuje kako je krema bio puding, a biskvit jednostavan s čokoladom. Sve je bilo ukrašeno hrpom perlica, mrvica i figurica. Napravila je sa samo sedam godina, naravno uz pomoć none. A prva pak ozbiljna torta, najveća koju je napravila bila je deset godina nakon one dječje. Erika se prisjeća kako je to bila svadbena torta Ledeni vjetar koju

je slagala u čak šest katova. Za nju joj je trebao jedan cijeli dan. Otkrila nam je što je ključ savršene torte i kolača.

-Najvažniji su dobri sastojci, ali treba imati puno ljubavi i smirenosti za to. Jednostavno morate praviti kolač sa željom da on ispadne dobro. Ako se nešto ide raditi na brzinu i bez volje, onda nije to to. Jednostavno ako nemaš volju, želju i smirenost ne treba ni raditi. Želja je jako važna – ističe ona.

Osim okusa, dodaje kako je jako važan i izgled kolača što je ključno pri vizualnoj prezentaciji koja prema njenom mišljenju mora imati dozu estetike. Kažu kako je u slastičarstvu najvažnije drža-

“Na poslu se držim zadanog recepta, ali doma volim istraživati. Ponekad pronađem recept u nekoj staroj knjizi ili na internetu pa ga ‘prepravim’ kako ja mislim da je bolje ili lakše”

“Volim francuske slastice, a macaronsi su mi pravi izazov. Oni ponekad znaju ispasti odlično, a ponekad ne. Puno toga se mora potrefiti. Najvažnije je imati vremena i strpljenja. Više puta mi se dogodilo da bacim cijelu smjesu”

ti se recepta. Erika podržava tu tvrdnju, no ipak dodaje kako ponekad zna kombinirati i eksperimentirati s pravilima.

-Na poslu se držim zadanog recepta, ali doma volim istraživati. Ponekad pronađem recept u nekoj staroj knjizi ili na internetu pa ga ‘prepravim’ kako ja mislim da je bolje ili

lakše. Nekad uzmem dio jednog kolača pa ga kombiniram s dijelom drugog i tako mijenjam recept. Na internetu se može puno toga pronaći. Kad su u pitanju kolači poput padišpanja, Stonske torte, kontonjate, bruštulanih mjendula, arancina, prikala i krostula, držim se točnih recepata svojih nona. Ako se tu nešto novo ubaci onda nije to to – govori ona.

ZNA MI SE DOGODITI DA BACIM

CIJELU SMJESU…

Ističe kako joj je najdraže praviti praline. Za to savjetuje dobar čvrsti kalup, kvalitetnu čokoladu i zanimljivo punjenje. Uživa i u pravljenju francuskih macaronsa koji su zapravo jako kompleksni iako izgledaju jednostavno. -Volim francuske slastice, a macaronsi su mi pravi izazov. Oni ponekad znaju ispasti odlično, a ponekad ne. Puno toga se mora potrefiti. Najvažnije je imati vremena i strpljenja. Više puta mi se dogodilo da bacim cijelu smjesu. Potrebno je iskustvo da se dođe do savršenstva – savjetuje Erika sve koji se odluče praviti ovaj ukusni francuski zalogaj. Inače želja joj je jednoga dana otvoriti svoju slastičarnu u Dubrovniku.

-Voljela bih se osamostaliti, to mi je nekako krajnji cilj, ali prije toga moram steći još puno znanja i iskustva. Taj prostor zamišljam

“Za Badnji dan ću pripremati prikle i krostule, a za Božić raspucance, breskvice, kekse s mjendulima i smokvama, Mađaricu i još neku tortu ću napraviti. Svakako savjetujem ljudima da naprave što više domaćih i jednostavnih kolača, a kupe osnovne sastojke poput brašna, masla, limuna”

kao mix tradicionalne i moderne slastičarne koja bi imala prostor za sjesti, popiti kavu ili čaj koji se slažu s određenim kolačima – cilj je ove mlade slastičarke koja ima profil na Instagramu naziva Cake_wizard gdje objavljuje svoje uratke.

ZDRAVO MOŽE BITI UKUSNO! Uživa i u pravljenju zdravih kolača koji su u zadnje vrijeme jako traženi jer sve više ljudi izbjegava sastojke poput glutena, laktoze, šećera, orašastih plodova, jaja. -Može se dosta toga improvizirati i tako napraviti sjajan veganski kolač. Primjerice umjesto klasične kreme koriste se indijski oraščići koji se natope i onda blendaju pa im se dodaju okusi poput kakaa ili voća. Volim praviti jedan kolač koji je s datuljama, indijskim oraščićima, šumskim voćem, agavinim sirupom. Uglavnom, ti kolači možda nekome ne zvuče privlačno, ali jako su ukusni. Danas ima puno zamjena poput bademovog ili kokosovog brašna, umjesto jaja se može staviti banana, koriste se i zobene pahuljice… - navodi Erika. Podijelila je s nama što će praviti za Božić.

-Za Badnji dan ću pripremati prikle i krostule, a za Božić raspucance, breskvice, kekse s mjendulima i smokvama, Mađaricu i još neku tortu ću napraviti. Svakako savjetujem ljudima da naprave što više domaćih i jednostavnih kolača, a kupe osnovne sastojke poput brašna, masla, limuna… Nije potrebno nabacivati hrpe perli i aroma. Manje je više –zaključila je slastičarka Erika Hauswitschka.

Dubrovački dnevniK petak, 23. prosinca 2022. Ljudi među nama

„Puno je ljudi koji pomažu i oni su zaslužni za rijeku

humanosti koja teče našim Gradom velikog srca“

Facebook grupa prerasla je u humanitarnu udrugu, a pred Božić ‘posla’ je uvijek više. Diljem naše županije ljudi su u potrebi, a ‘Tate’ razveseljavaju obitelji uz pomoć brojnih Dubrovčana koji ih podržavaju

Dubrovčani već dobro poznaju simpatičnu ekipu humanitaraca velikog srca koja stoji iza naziva ‘Tata je tata’. Sve je u početku bilo zamišljeno kao platforma i simpatična protuteža mamama. Otvorili su prije sedam godina Facebook grupu s čime su željeli potaknuti ljude na shvaćanje vrijednosti i značaja uloge tate u odgoju djeteta. „Uloga oca koji je nekad najviše ekonomski brinuo za obitelj, poprimila je danas drugačije značenje i svrhu. Mi smo zapravo željeli osvijestiti ulogu tate koji je neophodan kako bi svojom ljubavlju, pažnjom, brigom i očinskom figurom upotpunjavao mozaik djetetovog životnog puta. S vremenom je grupa rasla i onda se dogodila ideja za pomoći u božićnim akcijama. Nakon potresa na Banovini naša je grupa najviše narasla kad smo pomagali kroz razne akcije za to stradalo područje, dogodio se još veći iskorak i potreba za pomoći. Tako da smo danas tu, kao udruga koja pomaže ne samo na ovom dubrovačkom području nego na puno širem području, od Banovine, Vukovara pa sve do Kutine“, govori nam Ivica Hajdić iz udruge Tata je tata.

SLJEDEĆI KORAK JE FOND ZA

DJECU U LOŠOJ SITUACIJI

Nedavno je ova ekipa humanitaraca i službeno postala udruga, a Hajdić navodi kako su se na to odlučili zbog sve veće potrebe za pomo-

ći, ali i zbog jednostavnosti, transparentnosti i neophodne legitimnosti djelovanja. „Kao udruga dobivamo pravnu legitimnost i mislim kako će naše akcije, naši apeli i naše aktivnosti tako dobiti i još veću vrijednost i snagu. Puno je ideja, želja, ali i potreba tako da vjerujemo kako ćemo kroz udrugu napraviti jedan iskorak više koji će značiti još fluidnije i još konkretnije pomaganje. Osim toga, imamo i veliku odgovornost, kao i do sada, prema svima koji nas budu pomagali i prema onima koji našu pomoć budu trebali, ali i prema onima koji nas podržavaju“, govori Hajdić. Njihov dugoročni cilj je, kaže nam Hajdić, napraviti fond za stipendiranje djece koja su se uslijed teških životnih okolnosti, poput gubitka roditelja, bolesti, socijalno-ekonomskih problema, našli u gruboj situaciji. „Ukoliko nas ljudi i dalje budu ovako pratili i podržavali, ambiciozan je cilj udruge olakšati takvoj djeci životnu situaciju. Želimo njegovati empatiju, čovjekoljublje i humanost gdje stavljamo potrebu za normalnim i sretnim životom svakog pojedinca na prvo mjesto.

ONI STOJE IZA ‘TATA’ Jezgra dubrovačkih ‘Tata’ je viber grupa u kojoj međusobno raspravljaju i dogovaraju sve akcije. Većina tih članova ‘operativne viber grupe’ su ujedno i članovi skupštine novoosnovane udruge, tako da su ovi ljudi u biti

Nedavno je ova ekipa humanitaraca i službeno postala udruga, a na to su se odlučili zbog sve veće potrebe za pomoći, ali i zbog jednostavnosti, transparentnosti i neophodne legitimnosti djelovanja.

Piše Petra Srebrović

petak, 23. prosinca 2022. Ljudi među nama

generator svih akcija. To su Ivan Grizelj, Matko Saltarić, Haris Zelentrović, Damir Raguž, Andrija Bratičević, Antonio Grdović, Luka Daničić, Krešo Pehar, Ivica Dragić, Milo Kravarovć, Tomi Bošnjak, Srđan Bazdan, Nikša Smojver, Periša Pavlović, Mirko Obradović, Nikša Zvone, Mišo Sorić, Milo Obuljen, Marjan Lipanović, Darko Stanić, Dario Ćuk, Maroje Burić, Branko Kukavičić, Boris Lazarević, Maro Bazdan, Ante Konsuo, Mišo Stojanović, Miho Bukvić i Ivica Hajdić.

„Svatko od nas daje onoliko koliko može, u skladu s vremenom i mogućnostima, a svačija pomoć je neophodna i to je ono što čini snagu nas Tata. Ta heterogenost koja nas čini opet na drugi način homogenim oko istog cilja, a to je pomoć djeci i obiteljima koja nas trebaju. Ima nas raznih profesija i profila, čak i različitih karaktera, ali sve te naše različitosti iskoristimo kao našu prednost u konačnici“, govori Hajdić.

SPENZA ZA POTREBITE OBITELJI

Ovogodišnju blagdansku akciju naziva „Božić prije Božića“ privode kraju. Pomoć je išla od Neretve do Korčule, Dubrovnika i Konavala.

„Naša pomoć samo u ovom periodu je išla na dvadesetak adresa. Kupili smo spenzu za većinu tih obitelji i božićne poklone za djecu, jer smo ipak kao uvijek stavili obitelji s djecom na prvo mjesto. Osim toga pomagali smo i udrugu Rine Mašera i Centar za rehabilitaciju Josipovac. Prije ovih akcija obišli smo četiri vukovarske udruge kojima smo isto tako pomagali u suradnji s dubrovačkim vrtićima kojima smo neizmjerno zahvalni, a koje inače brinu o ranjivim skupinama društva i koje ovise o donacijama dobrih ljudi. Nismo mogli zaobići ni naše ljude na Banovini, tako da smo dio pomoći usmjerili i na neke obitelji kojima već duži period pomažemo. Kad je riječ o obiteljima kojima pomažemo s konkretnim kompletnim spenzama, poklonima za djecu, odjećom i obućom, to su one koje su se iz objektivnih razloga našle u teškoj situaciji, zbog bolesti, smrti, realnih socijalnih okolnosti i slično“, govori Hajdić.

Tijekom godina napravili su nebrojeno akcija pomoći, a upitali smo ih koji su im momenti prirasli srcu i obilježili godinu.

„U ovih nekoliko godina bilo je na stotine teških i tužnih, ali ujedno i posebnih, sretnih situNjihov dugoročni cilj je, kaže nam Hajdić, napraviti fond za stipendiranje djece koja su se uslijed teških životnih okolnosti, poput gubitka roditelja, bolesti, socijalno-ekonomskih problema, našli u gruboj situaciji.

„U ovih nekoliko godina bilo je na stotine teških i tužnih, ali ujedno i posebnih, sretnih situacija koje su nam često izvukle suze, zagrljaje, osmijeh i ono najbolje u čovjeku, a to je da budemo čovjek prema svakom čovjeku“

acija koje su nam često izvukle suze, zagrljaje, osmijeh i ono najbolje u čovjeku, a to je da budemo čovjek prema svakom čovjeku. Osim kuće koju smo kupili za samohranog oca sa šestero djece, obnove nekoliko kuća na Banovini, poklonjenog auta za jednu obitelj i stotine spenzi i poklona za djecu, prisjetio bih se jedne obitelji s Banovine, koja nam se posebno urezala u pamćenje. Mi smo za obitelj koja je vrlo vrijedna, a kojoj smo isto tako pomogli

obnoviti kuću, sve naravno zahvaljujući građanima Dubrovnika i okolice, raznim udruženjima, općinama naše županije, poduzetnicima i Gradu Dubrovniku koji nas je na Banovini podržavao u humanitarnom djelovanju, kupili ni manje ni više nego kravu koja je bila neophodna za obitelj, gdje je jedan od dvoje djece s posebnim potrebama. Time smo puno pomogli ovoj obitelji i olakšali dnevne troškove. Tu našu kravu nazali smo Nadalina i postala je na neki način zaštitni znak naše grupe. Najljepše je pomoći nekome stati na svoje noge, neopisiv je to osjećaj sreće i ponosa. Već smo puno puta svjedočili kako neki ljudi kojima smo pomagali sada pomažu drugima nakon što su stali na noge. To je osjećaj ispunjenosti i smisla djelovanja jer se lanac dobrote nastavlja i dalje“, ispričao nam je Hajdić. Hajdić nam iskreno govori kako nekad imaju osjećaj kako su puno ‘eksponirani’ od medija do društvenih mreža, ali govori nam kako to rade zbog odgovornosti prema svima koji podržavaju njihov rad. Zbog toga svaku svoju aktivnost objavljuju javno na Facebook stranici.

„Naša poruka za kraj bi bila ta da nam ljudi pruže ruku pomoći kao i do sada, da nas podržavaju i dalje ukoliko smatraju da radimo dobro i odgovorno, a objavit ćemo i broj žiro računa na našoj stranici. Još jednom veliko vam hvala svima vama dragi ljudi u ime svih

„Veliko vam hvala svima vama dragi ljudi u ime svih obitelji kojima smo pomagali i kojima pomažemo, jer ste upravo vi ti koji ste najzaslužniji za ovu rijeku humanosti koja teče našim Gradom velikog srca. Hvala vam dobri ljudi! Ima vas, neka vas među nama“

obitelji kojima smo pomagali i kojima pomažemo, jer ste upravo vi ti koji ste najzaslužniji za ovu rijeku humanosti koja teče našim Gradom velikog srca. U ovim neobičnim vremenima konzumerizma i ekstremnosti lijepo je znati kako ima puno ljudi koji zaista žele

pomoći, koji uživaju u empatiji i koji poručuju svima nama - duboko u većini ljudi sakrivena je ta iskrica ljubavi, dobrote i plemenitosti koju samo treba potaknuti. Hvala vam dobri ljudi! Ima vas, neka vas među nama“, zaključuje Hajdić.

Dubrovački dnevniK petak, 23. prosinca 2022. Ljudi među nama

RUKE NAŠE SUGRAĐANKE

Betlemi Aide Saltarić u sebi nose najosobniji pečat i svaki od njih priča vlastitu priču

Naši stari su znali kako betlem, a ne bor treba dominirati prostorom i posvećivali su mu veliku pozornost. Zna to i naša sugrađanka, gospođa Aida Saltarić koja od stiropora, drva i mahovine izrađuje betleme, a u svaki od njih je utkala dušu i srce – od kore njihove stare masline, preko čempresa koji je zasadio njen svekar, do sjećanja na dom njene majke

Komercijalizacija Božića je odavno izokrenula određene običaje i glavne poruke tog ne najvećeg, ali najpopularnijeg kršćanskog blagdana pa je tako ukrašeni bor nepravedno pobrao svu pažnju, mada ne bi trebao biti u centru pozornosti. Prema kršćanskom nauku, to bi trebao biti betlem pod borom. Razlog je jasan. Naime, upravo je betlem prikaz rođenja Isusa Krista, što i jest temeljni događaj koji se Božićem obilježava i što i jest temeljna poruka samog blagdana – rođenje, novi početak, nada… Naši stari znaju kako kako bi betlem trebao dominirati prostorom, no s vremenom su borovi i jelke postajali sve veći i raskošnije okićeni, a sami betlemi siromašniji i manji. Danas se blagdanskim drvcima posvećuje puno veća pažnja nego onome što je smisao Božića, a to je scena rođenja Isusa.

TREBAO MI JE IZLAZ

No, to vrlo dobro zna gospođa Aida Saltarić koja je u svom domu uredila radionicu za izradu betlema. Oni koji su bili u njenom domu u Dračevom selu, opisat će ga kao – toplog. Nije to zbog grijanja na drva koliko zbog ugodne i domaćinske atmosfere koju je Aida utkala u svaki kutak svog doma – u uređenju, u kolačima, u svemu čega se dohvati, osjeća se duh i toplina te vrijedne sugrađanke. Ali i u betlemima koje izrađuje! U svaki od njih je utkala dio sebe i to se naprosto osjeća. S izradom betlema krenula je u rujnu prošle

godine. O tome nije znala puno, ali je ubrzo postala prava majstorica. Rekli bi neki kako je cijela priča krenula sasvim slučajno, no čini se naposljetku kako je malo toga slučajnog kod velikih djela. Kako nam govori ova skromna gospođa, zatekla se u teškom životnom periodu i priželjkivala je neki izlaz. Što napraviti, kojim putem krenuti?

Kako je pomislila na to kako joj treba izlaz, u tada joj se činilo beznadnoj situaciji, pošla je na YouTube i prvi video koji joj se prikazao bio je čovjek koji drži jaslice, a pisalo je – stirodur (stiropor). Taman su oblagali kuću i bila je puna stirodura. To nije mogla biti slučajnost! I to je bio jasan znak.

VRIJEDNE

Piše Ivona Butjer Mratinović

FOTO: GORAN MRATINOVIĆ

S izradom betlema krenula je u rujnu prošle godine. O tome nije znala puno, ali je ubrzo postala prava majstorica. Rekli bi neki kako je cijela priča krenula sasvim slučajno, no čini se naposljetku kako je malo toga slučajnog kod velikih djela. Kako nam govori ova skromna gospođa, zatekla se u teškom životnom periodu i priželjkivala je neki izlaz. On je stigao u obliku betlema.

‘TI SI, NONE, RECIKLIR’

Od supruga Iva je brzo zatražila sav potreban alat kako bi mogla izrađivati betleme, a u svom domu nam je pokazala sedam njih. Izradila ih je i više. O svojim radovima govori s posebnom strašću i oni joj pričinjaju ogromnu sreću. Kako nam govori, kad krene raditi često izgubi pojam o vremenu, ponekad čak i zaboravi kako je gladna… Postoji samo ona, njeni momenti kreativnosti i očita ljubav prema onome što radi.

„Moja unučica Erin mi je rekla kako sam zapravo reciklir,“ kroz smijeh nam govori Aida. Jer betleme izrađuje od stiropora. No, puno je tu i prirodnih materijala, poput drva ili maho -

vine. A svaki od njih priča svoju vlastitu priču i za Aidu i njenu obitelj ima veliku vrijednost.

KORA STARE MASLINE I ČEMPRESA, BROČICE I SOKLINI…

„Ovdje imate koru naše masline koja je stara preko 100 godina. Potom možete vidjeti i ravnu koru, a to je kora čempresa koje smo imali kod kuće. Jednog je posadio moj svekar, a drugog njegov brat. Tu je i betlem koji prikazuje i staru kuću moje mame kojeg sam radila po sjećanju. Naime, kuće i magazina više nema, sve se urušilo. Ostao je samo stari komin. Za taj sam betlem posebno vezana, još se razmišljam hoću li ga prodati. I moja unučica Lukre kaže da ga ne prodavam,“ govori nam emotivno Aida pa se prisjeća pižuleta, tetke, none, stare kuće… Dovoljno to govori koliko je ljubavi utkano u svaki njen betlehem.

U jednom od betlema smo zapazili i soklin. Nije prije bilo puno vreća pa su se čičimci, masline i suhe smokve čuvali u soklinima. Mogu se u njenim betlemima vidjeti i bročice, gustijerne i svi oni detalji koji su vezani uz naš kraj i koji evociraju sjećanja na nekadašnju svakodnevicu naših očeva, nona, a i brojnih naših starijih sugrađana. Njeni betlemi obogaćeni su i svjećicama, a baterije se mogu mijenjati.

petak, 23. prosinca 2022. Ljudi među nama

Aida Saltarić i jedan od njenih betlema

„Ovdje imate koru naše masline koja je stara preko 100 godina. Potom možete vidjeti i ravnu koru, a to je kora čempresa koje smo imali kod kuće. Jednog je posadio moj svekar, a drugog njegov brat. Tu je i betlem koji prikazuje i staru kuću moje mame kojeg sam radila po sjećanju,“ govori nam emotivno Aida pa se prisjeća pižuleta, tetke, none, stare kuće… Dovoljno to govori koliko je ljubavi utkano u svaki njen betlem.

Svi oni koji pridaju pozornost svojim betlemima, znaju koliko je teško pronaći figurice i ukrase. Aida ih uglavnom naručuje izvana, no ima tu i dobrih duša koje joj rado ustupe svoje figurice pa i taj segment ima jedan poseban, osobni pečat. Inače, te figurice su jedini motiv koji Aida ne izrađuje samostalno.

„Sveta tri kralja koji su postavljeni u jednom od betlema mi je dala moja jetrva koji su pripadali njenoj majci. Oni su sigurno stari najmanje 80 godina,“ govori Aida pa se prisjeća i zanimljive anegdote.

„Moji prijatelji Marijana i Zvonko Rakigjija do -

nirali su figurice za dva betlema koja sam izradila. Rano ujutro sam dobila poruku kako mi je ispred vrata kesa i da se ne bojim jer u njoj nije bomba. Otvorila sam kesu i našla figurice,“ govori Aida s posebnom zahvalnošću.

VRIJEDNOSTI KOJE PADAJU U ZABORAV

A pod borom u njenom domu nalazi se betlem, prvi koji je izradila, koji sadrži njihove stare, obiteljske figure i koji je podsjeća na njenu obitelj. Na supruga, na sinove Matka i Mila koji je sada u Irskoj, na njene unučice, na snahu Lenu… Svaki dio tog betlema nosi neki njihov pečat.

Betlemi gospođe Aide nisu samo rukotvorine u koje je ona iscijedila svoje srce i dušu i

petak, 23. prosinca 2022. Dubrovački dnevniK

Ljudi među nama

Prvi betlem koji je izradila krasi njen dom

‘ISPRED VRATA TI JE KESA, ALI NIJE BOMBA…’

Soklin kojeg se sjećaju naše majke i none

Pod borom u njenom domu nalazi se betlem, prvi koji je izradila, koji sadrži njihove stare, obiteljske figure i koji je podsjeća na njenu obitelj. Na supruga, na sinove Matka i Mila koji je sada u Irskoj, na njene unučice, na snahu Lenu… Svaki dio tog betlema nosi neki njihov pečat

u koje je utkala svoja sjećanja. Oni su i podsjetnik na neke vrijednosti koje su u novije vrijeme pale u drugi plan. Orašari i vile su stigli na velika vrata što nije nužno loše, ali bi trebali biti nadogradnja, a ne podloga. Podloga su same jaslice.

„Pune su police vila, čarobnjaka i orašara. Nemam ja ništa protiv njih i sve je to lijepo, volim i ja pogledati ‘Orašara’, volim bajke i božićne filmove, ali vi nigdje ne možete pronaći figurice Marije, Josipa, sveta tri kralja… Ovo smo mi. A mi kao da se sramimo svog identiteta i svoje tradicije, a prihvaćamo sve što je tuđe. Da nije bilo te noći, ne bi bilo ni nas. Možda nekome može zvučati smiješno, ali ja to tako osjećam,“ kaže Aida za koju su be -

tlemi uvijek imali posebno značenje. Vezuje ih ona, baš kao i brojni naši sugrađani, uz mladost.

„Da vi znate koja bi to radost bila kad bi se postavile jaslice u Male braće! Svi bismo odmah požurili da ih pogledamo. Bile su predivne i na Jezuitima, i u Dominikanaca, svugdje… Jedva bismo čekali kad bi postavili jaslice, tome smo se radovali i odmah bismo pošli gledati,“ govori Aida.

Danas ta sjećanja žive kroz njen rad kojeg jako voli, ali o njemu ipak skromno govori. „Malo napišite, nemojte puno, ne želim se hvaliti,“ govori nam dok nam maše s vrata.

petak, 23. prosinca 2022. Ljudi među nama

Jedan od betlema nosi motive stare kuće Aidine majke

Dubrovnik uskoro dobiva znakove koji označavaju evakuacijske površine

Znakovi će se postaviti u sklopu projekta ‘Korak u sigurnost’ kojem je cilj podizanje razine svijesti o važnosti edukacije i pripreme za krizne situacije kako bi cjelokupno društvo bilo spremnije i kako bi na njih učinkovitije odgovaralo

Grad Dubrovnik će postati grad s istaknutim znakovima na prihvatnim površinama za evakuaciju u slučaju potresa. Naime, Grad Dubrovnik na svojim stranicama ima izrađenu i objavljenu kartu prihvatnih površina za evakuaciju građana u slučaju potresa, a riječ je o 52 prihvatna mjesta na koja se građani mogu skloniti. U sklopu projekta „Korak u sigurnost“, u suradnji s Gradom Dubrovnikom i Zajednicom tehničke kulture Dubrovnik, osmišljen je dizajn i idejno rješenje znakova koji će označavati prihvatne površine te će se postaviti 10 znakova, odnosno prva faza označavanja svih površina.

‘Korak u sigurnost’ je projekt kojem je cilj podizanje razine svijesti o važnosti edukacije i pripreme za krizne situacije kako bi cjelokupno društvo bilo spremnije i kako bi na njih učinkovitije odgovaralo. Udruga za kreativno-održivi razvoj i konkurentnost (KORAK) Dubrovnik, koja je ujedno i prijavitelj projekta, prepoznala je nužnost osnaživanja lokalnih organizacija civilnog društva s područja Dubrovačkoneretvanske županije koje su ključne u prevladavanju kriznih situacija.

Partneri projekta ‘Korak u sigurnost’ su Udruga Erasmus Student Network (ESN) Dubrovnik, Udruga Centar za karijere mladih (CKM ) Dubrovnik, Gradsko društvo Crvenog križa Dubrovnik, Ekološko ronilački klub Ragusa i Zajednica tehničke kulture Grada Dubrovnika.

„Ranjive skupine najugroženije su tijekom kriza te će se ovim projektom ojačati organizacije civilnog društva za rad s njima tijekom i neposredno nakon krize, dobit će potreb -

ne alate, znanja, vještine i dodatno educira ne ljudske kapacitete za uspješno prevlada vanje kriznih situacija kroz inovativne prak se, a povećat će se i povjerenje građana u same organizacije, odnosno civilnu zaštitu“, izjavio je predsjednik udru ge KORAK Marko Žmirak te istaknuo značaj ovog projekta i dodao kako je nužno djelovati za sigurnost zajedni ce u kojoj živimo s obzirom na to da se nalazimo na iznimno tru snom području. Udruga za kreativno-održivi razvoj i konku rentnost ( KORAK godine u područjima razvoja društvenog po duzetništva i održivog razvoja. Osnivači ove

udruge dugi su niz godina aktivni u radu s civilnim sektorom i mladima te u kreiranju javnih politika kroz zagovaranje i izravnu komunikaciju s donositeljima odluka te su bili uključeni u provedbe brojnih europskih projekata, što doprinosi organizacijskom iskustvu. U sklopu navedenog projekta u održana je radionica “Što napraviti u slučaju krize? - Vježba evakuacije i prve pomoći” u kojoj su članovi organizacija civilnog društva koje djeluju i u sklopu Centra za mlade Dubrovnik osnovnoškolci dobili upute o tome kako se ponašati prije, za vrijeme i nakon potresa, spašavanje utopljenika, demonstracije različitih tipova gorenja, opreme i brojne druge informacije od iznimne važnosti predstavili su Dubrovački vatrogasci i partneri projekta. U skloi crveni križ održane edukacije o kriznom komuniciranju i kriznom volontiranju te je izrađen sustav za prijavu i organizaciju volontera u redovnom radu udruge te kriznim

Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda u iznosu od 498.062,22 kuna. Bespovratna sredstva osigurana su iz Europskog socijalnog fonda u iznosu 423.352,88 kuna i Državnog proračuna Republike Hrvatske u iznosu 74.709,33 kuna.

Grad Dubrovnik na svojim stranicama ima izrađenu i objavljenu kartu prihvatnih površina za evakuaciju građana u slučaju potresa, a riječ je o 52 prihvatna mjesta na koja se građani mogu skloniti. U sklopu projekta „Korak u sigurnost“, u suradnji s Gradom Dubrovnikom i Zajednicom tehničke kulture Dubrovnik, osmišljen je dizajn i idejno rješenje znakova koji će označavati prihvatne površine te će se postaviti 10 znakova, odnosno prva faza označavanja svih površina

petak, 23. prosinca 2022.

Je li ovo bilo najbolje

Svjetsko prvenstvo u nogometu?

Victor Martins Maimone i Taha Yasseri, dvojica istraživača sa Sveučilišta u Oxfordu, objavili su 2021. godine rad koji objašnjava da je od 1993. pa do 2019. godine puno lakše predvidjeti nogometni rezultat nego u godinama prije. Oni su analizirali 88 tisuća utakmica i predvidjeli su favorite u njih čak 75 posto

Hrvatska je osvojila broncu na Svjetskom prvenstvu u nogometu ostvarivši tako fenomenalan uspjeh. Organiziran je svečani doček, a čestitke su stizale sa svih strana svijeta. Bi li se tako nešto slično dogodilo da je Hrvatska osvojila broncu u rukometu, košarci, vaterpolu, odbojci…? Naravno da ne bi. Nogomet je daleko najpopularniji sport na svijetu i nijedan drugi se s njim ne može mjeriti. Jeste li se ikad zapitali zašto je to tako? Postoji znanstveni odgovor. Prvo, nogomet za razliku od nekih drugih sportova, mogu igrati sve društvene klase. Dovoljno je da na blatnjavu ledinu zabodu sva drvena kolca te nabave krpenjaču i sve je već spremno za igru i užitak. U primjerice tenisu treba znatno više novca. Mora se iznajmiti teren, a i oprema je skupa. Loptice su već nakon jednog meča neupotrebljive i moraju se iznova kupovati. No ono što je još važnije od financija je nepredvidljivost nogometa. U nijednom drugom sportu autsajder nema toliko dobre šanse kao na zelenom terenu. Znanstvenici laboratorija Los Alamos u New Mexicu objavili su 2006. godine veliku analizu više od 300 tisuća utakmica odigranih u pet sportova koja je pokazala kako je značajno veća vjerojatnost da će nogometne utakmice u engleskoj Premier ligi završiti iznenađenjem nego u ligama američkog nogometa, bejzbola, hokeja ili košarke. U nogometu su, pokazuje analiza, autsajderi u čak 45 posto utakmica ostvarili rezultat suprotan predviđanjima.

VELIKA PREKRETNICA

U vaterpolu, rukometu, odbojci, tenisu autsajder gotovo nema šanse. Nešto bolje može proći u košarci, ali i tu su rezultati manje-više predvidljivi. Kako god okreneš Amerikanci će, ako se ne zezaju, osvojiti i Olimpijske igre i Svjetsko košarkaško prvenstvo. U nogometu će se pak dogoditi nevje-

rojatni obrati. Velika Italija neće se kvalificirati na dva uzastopna Mundijala, a još veća Njemačka će na tim Mundijalima zapeti već u grupi. S druge strane, kako potvrđuje golo oko nogometnog zanesenjaka, ali i ozbiljni znanstveni zaključci, nogomet posljednjih godina na klupskoj razini postaje sve predvidljiviji. Victor Martins Maimone i Taha Yasseri, dvojica istraživača sa Sveučilišta u Oxfordu, objavili su 2021. godine rad koji objašnjava kako je od 1993. pa do 2019. godine puno lakše predvidjeti nogometni rezultat nego u godinama prije. Oni su analizirali 88 tisuća utakmica i predvidjeli su favorite u njih čak 75 posto. Upravo je ta 1993. godine bila velika prekretnica u

Piše Maro Marušić

foto Igor Kralj/PIXSELL

Dubrovački dnevniK petak, 23. prosinca 2022. Kolumna Škura bura 41

nogometu. Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu donio je, među ostalim, odluku gdje se nogometašima dozvoljavaju unutar EU migracije kao da je riječ o kuharima ili konobarima. Tako je ukinuto pravilo o tri stranca u jednom klubu. Bogati klubovi počeli su nagomilavati ponajbolje svjetske igrače i dogodilo se da se danas zna sedam klubova koji će igrati u četvrtfinalu Lige prvaka. Prvak Njemačke i Francuske poznat je do Božića, u Španjolskoj će titulu osvojiti Real ili Barcelona, u Italiji je dugi niz godinama harao Juventus, jedina liga koja je koliko-toliko zanimljiva jest engleska. Nogomet je tako na klupskom nivou potpuno izgubio draž. Iako ne postoji nepredvidljiviji sportu kojem inače veliku ulogu ima i sreća - danas gotovo ne postoji šansa da Hajduk dobije Villareal, Dinamo Milan, a opet ni taj Villareal ne može ništa Realu i Barcelonu isto kao što ni Milan ništa ne može Liverpoolu, Cityju, PSG-u, Bayernu... Nogomet je postala dosadna igra 22 igrača u kojem uvijek pobjeđuje bogati arapski vlasnik.

REPREZENTATIVNA ROMANTIKA

Jedino što je još ostalo od nogometne romantike su reprezentacije. Vidjeli smo i na ovom prvenstvu brojna iznenađenja – Japan je dobio Njemačku, Saudijska Arabija Argentinu, a Hrvatska Brazil. Nikad nijedno prvenstvo nije bilo izjednačenije i gotovo kako nije bilo reprezentacije koja je kvalitetom iskakala, osim malo Francuska i Brazil. Prije su se favoriti jasno znali, nema šanse da neka afrička momčad dođe u polufinale, a ovdje je Maroko svladao favorizirane Španjolsku i Portu-

gal. Njemačka, rekli smo, ispala je već u grupi, kao i Urugvaj, a Italija se dvaput zaredom uopće nije kvalificirala. Na prošlom Mundijalu u Rusiji nije bilo mjesta ni za Nizozemsku. Paradoksalno, što klupski nogomet postaje sve predvidljiviji tako onaj reprezentativni postaje sve nepredvidljiviji i to je izravno-posljedična veza. Klubovi kupuju jeftine strance želeći ih bogato preprodati umjesto da razvijaju svoj lokalni pomladak. Događa se da talijanski i njemački klubovi zbog ogromnog broja stranaca slabo davaju priliku svojim domaćim igračima, pa posljedično zbog toga pati i reprezentacija.

Kao što ništa u životu nije crno-bijelo tako nije ni ovo. Kvaliteta reprezentacija i nogometa koje prezentiraju opada, ali u isto vrijeme je puno zanimljivije pratiti, jer se ne zna pobjednik. Ne sjećam se nijednog svjetskog prvenstva u kojemu je u polufinalu igralo ovoliko loših momčadi, ali to ujedno i jest ta dodatna draž. Hrvatska, ne računajući utakmicu s Kanadom, do polufinala je zabila jedan jedini gol u regularnom dijelu i nikoga nije pobijedila u 90 minuta igre. Maroko također nije bio ništa atraktivniji u napadu, a reprezentacija Argentine je jedna od najgorih u njihovoj povijesti, a i vjerojatno daleko najgora reprezentacija koja je osvojila Svjetsko prvenstvo (nećemo sada ulaziti u sve penale koje su dobili, to je zasebna tema). Stoga se postavlja pitanje je li ovo bilo najgore prvenstvo do sada?

Ako se mene pita ne da nije bilo najgore, nego upravo suprotno – svjedočili smo najboljem prvenstvu u povijesti. Po prvi put je u polufinalu igrala jedna afrička reprezentacija, a utakmica Hrvatska-Brazil je ponudila sve ono zbog čega volimo nogomet. Autsajder je pobijedio favorita, jer je ostavio dušu na terenu. Naravno bilo je tu i puno sreće (da ne govorimo još o promašajima Lukakua u grupnoj fazi), ali ona i jest razlog zašto toliko volimo nogomet. Ne može se u nijednom drugom sportu dogoditi da Grčka bude prvak Europe i da Bruno Petković ne zahvati dobro loptu i zabije Brazilu. Zato je nogomet sport broj jedan i najbolji preslik života. Bolje se roditi bez one stvari nego bez sreće u penalima.

Nažalost, ovo najbolje Svjetsko prvenstvo moglo bi biti i zadnje u kojem smo uživali. Već na sljedećem nastupit će rekordan broj reprezentacija, njih 48, kvalifikacije će se razvodniti kao i sama kvaliteta nogometa. No može postati još gore. FIFA želi da se Mundijal odigrava svako dvije godine što bi dodatno uništilo draž. Nogometne glavešine uništile su nam klupski nogomet, a sada sve pokušavaju isto učiniti i sa reprezentativnim. Dok šutimo i pasivno promatramo to će se, bojim se, vrlo brzo ostvariti. Velika tragedija će nas zadesiti, jer je nogomet najveličanstvenija igra koju je čovječanstvo smislilo.

Upravo je ta 1993. godina bila velika prekretnica u nogometu. Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu donio je, među ostalim, odluku gdje se nogometašima dozvoljavaju unutar EU migracije kao da je riječ o kuharima ili konobarima. Tako je ukinuto pravilo o tri stranca u jednom klubu. Bogati klubovi počeli su nagomilavati ponajbolje svjetske igrače i dogodilo se da se danas zna sedam klubova koji će igrati u četvrtfinalu Lige prvaka

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Milijana i Bojan - kad su zajedno ljepši im je svaki dan

Nora i Damian - prigodni poklon voljenima već je odabran

Branka Laura i Klara - u školi je lijepo biti, ali se ni božićnonovogodišnjim školskim praznicima nema što prigovoriti

William, Julie i Mattie - sretna teta se s dragim nećacimo rado s Jelenkom slika i Gradom šeta

Matea, Mario i Marina - u hiltonskih deluxe i 5 zvjezdica se radi, a pred kućicama se u slobodne dane rado prolufta i osladi

Oxidi - Frano, Mara, Nikoleta, Antonio, Nikola, Dominik, Bruno i Bruno - od lapadskog nastupa pred svojim mentorom i sugrađanima srce je još uvijek sreće i energije puno

Teodora i Bianca - Šarenoj zimi u Uvali doprinos su majka i kćerkica i svojim bojama dale mali

Dubrovački dnevniK petak, 23. prosinca 2022.

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Gabrijela, Jelena i Šimun - bez navijačke majice ni slika ne bi bila “cijela”

Katarina, Leonora, Irina, Mladen i Franka - na proslavu trećeg rođendana najmanje se treba žuriti, ne predugo biti vanka

Maja i Jelena - gode društvo, razgovor, sunčeva toplina i kava zajedno popijena

Zorica i Tamara - poslije obilnih kiša sunce i nebeska vedrina puno ugodnije ozračje stvara

Music Soul - Alen, Arian, Kristian i Daris - na Šarenoj zimi u Uvali prvi nastup bez dileme, momci sviraju odličan rock bez treme

Grčki brodovi ‘CITY OF ATHENS’ i ‘AEGAEON’ posjećivali su Dubrovnik, no o njima se malo toga zna

Poznavatelji brodova o njima znaju malo ili ništa, no Ivo Batričević se potrudio otkriti detalje koje donosi u ovom nastavku feljtona

Brodovi TSS City of Athens i TSS Aegaeon dva su grčka broda koje i dobri poznavatelji brodova teško mogu prepoznati i odgonetnuti im ime. Kako se može primijetiti po raznim grupama na Facebooku i forumima na temu brodova, nitko ne zna ništa o njima.

CITY OF ATHENS

Compagnie Generale Transatlantique (CGT ), poznat i kao French Line, naručio je po završetku Drugog svjetskog rata u francuskom brodogradilištu Arsenal de Lorient izgradnju putničko-teretnog broda za održavanje svojih redovnih pruga prema francuskim sjevernoafričkim kolonijama. Novogradnja je tom prigodom krštena imenom VILLE DE TUNIS . Otklizala je s navoza u more 22. rujna 1949. godine da bi tek nakon više od dvije godine bila konačno i dovršena. Bio je to brod od 9226 bruto tona, dug 142, širok 18,5 metara koji je mogao prihvatiti 151 putnika u prvom, 318 u turističkom i 931 putnika u četvrtom putničkom razredu te 149 članova posade. Dvije parne Parsons turbi -

ne ukupne snage 15200 KS omogućavale su mu preko dvije propele plovidbu brzinom od 21 čvora. Poput svog broda blizanca VILLE DE MARSEILLE , mogao je u prostranim rashladnim komorama kapaciteta 4960 kubičnih metara prevoziti 2174 tona zamrznutih živežnih namirnica.

VILLE DE TUNIS zaplovio je 6. veljače 1952. iz Marseillea prema Tunisu na svoje prvo komercijalno putovanje. Nakon punih 15 godina uspješne plovidbe na istim prugama i bez nekih događanja koja bi bila vrijedna posebnog spomena, VILLE DE TUNIS je raspremljen 1967. godine i ponuđen na prodaju. Kupac se uskoro našao u grčkom brodaru Kyriakos Shipping koji ga je sljedeće godine uposlio na održavanju redovne trajektne pruge iz Pireja za Iraklion i dao mu novo ime MEGALONISSOS KRITI

Prevozio je 977 putnika i 70 automobila. Već 1969. godine, Kyriakos se odlučio zaposliti ga na kružnim putovanjima, pa mu je nakon djelomične rekonstrukcije dao i novo ime CITY OF ATHENS . Zaplovio je u proljeće iste godi -

Piše Ivo Batričević foto Privatni arhiv

petak, 23. prosinca 2022. Priče o moru i brodovima

CITY OF ATHENS je 1969. četiri puta posjetio Dubrovnik u jutarnjim satima na proputovanju s Jonskih otoka prema Veneciji. Prvi put 26. travnja, potom 23. svibnja i 4. srpnja da bi posljednji put 18. srpnja u 12 sati podigao sidro i ovamo se više nikada nije vratio

ne na krstarenjima istočnim Sredozemljem pa je tom prigodom doplovio i do našega grada. CITY OF ATHENS je 1969. četiri puta posjetio Dubrovnik u jutarnjim satima na proputovanju s Jonskih otoka prema Veneciji. Prvi put 26. travnja, potom 23. svibnja i 4. srpnja da bi posljednji put 18. srpnja u 12 sati podigao sidro i ovamo se više nikada nije vratio. Plovio je do kraja 70-tih godina kada je stavljen u raspremu, a zatim je prodan u rezalište brodova. Međutim u tegljenju prema rezalištu pored luke Barcelona imao je havariju te je potonuo 26. ožujka 1980. na 57 nautičkih milja sjeveroistočno od balearskog otoka Formentera.

AEGAEON

Na navozima engleskog brodogradilišta Swan, Hunter & Wigham Richardson Ltd. Walsend-on- Tyne, izgrađen je 1911. godine za kanadskog brodara Canadian Pacific Railway Co.

Victoria BC putnički brod PRINCESS ALICE . Bio je namijenjen ekonomičnim noćnim plovidbama između luka Vancouver i Victoria. Zajedno s godinu dana ranije izgrađenim brodom blizancem PRINCESS ADELAIDE , imao je 3099 bruto tona, bio je dug 88, širok 14 metara, a mogao je prevoziti do 1200 putnika. PRINCESS ALICE je na probnim vožnjama postigao brzinu od 17,5 čvorova, ali je kasnije u redovnim plovidbama uglavnom plovio ekonomičnom brzinom od 16 čvorova. Ljeti, kada su to klimatski uvjeti dozvoljavali, održavao je i dnevnu prugu iz Vancouvera do Skagwaya na Aljasci. U hladnim vodama Kanade i Aljaske PRINCESS ALICE plovi do početka Drugog svjetskog rata. Obojen u kamuflažnu sivomaslinastu boju zbog zaštite od napada neprijateljskih podmornica i zrakoplova, od 1941. godine započinje ploviti na redovnoj pruzi Victoria - Vancouver - Seattle. Tamo ostaje sve do 1947. kada je raspremljen. Gotovo već potpuno otpisani brod je na mrtvom sidrištu ostao do 1949. godine kada su ga zajedno s PRINCESS ADELAIDE pronašla i kupila braća Typaldos. Nakon punih 38 godina vjerne službe u Kanadi, oba su se broda koncem 1949. godine upustila u rizičnu avanturu prekooceanskog putovanja prema Grčkoj.

Nakon što su tamo sretno stigli, potpuno su rekonstruirani za putnička kružna putovanja Istočnim Sredozemljem, a dobili su i nova imena. Tako je brod PRINCESS ALICE dobio novo ime - AEGAEON , a PRINCESS ADELAIDE mijenja ime u ANGELIKA . Matična luka im je bila u Pireju u Grčkoj, a glavni ured kompanije je bio u Londonu. Dok je ANGELIKA uglavnom plovila na putničko- teretnoj pruzi između Brindisia i Patrasa, AEGAEON je bio uposlen na krstarenjima u kojima je znao često navratiti i u Dubrovnik. U programima putovanja koje je Typaldos Lines objavio 1955. i 1956. godine stoji kako njihov brod AEGAEON održava redovnu 14-dnevnu kružnu plovidbu tičući luke: Venecija, Dubrovnik, Krf, Pirej, Rodos, Alexandria, Rodos,

City of Athens (maketa od Henry Braayshaw)

Aegaeon

Dok je ANGELIKA uglavnom plovila na putničkoteretnoj pruzi između Brindisia i Patrasa, AEGAEON je bio uposlen na krstarenjima u kojima je znao često navratiti i u Dubrovnik

Pirej, Krf, Brindisi, Venecija. AEGAEON je posljednjih godina plovidbe održavao kraća kružna putovanja iz Pireja prema otocima: Mykonos, Rodos, Kos, Syros, Tinos, Ikaria, Kalymnos i Samos. Nakon što su oba broda blizanca uspješno i sigurno bez značajnijih havarija plovili više od pet desetljeća ipak su raspremljeni radi bankrota kompanije Typaldos Lines. Kompanija je bankrotirala radi potonuća njihovog trajekta HERAKLION 1966. godine gdje

je stradalo 217 putnika i članova posade. AEGAEON je u teglju krenuo iz luke Pirej za rezalište brodova u La Speziji u Italiji, ali se tijekom tegljenja nasukao 2. prosinca 1966. pored Civitavecchije. Brod je ostao djelomično nagnut na lijevi bok te je zbog velike štete i nemogućnosti daljnjeg tegljenja izrezan na mjestu nasukavanja. Brod blizanac ANGELIKA je sljedeće 1968. godine također završio u talijanskim rezalištima.

petak, 23. prosinca 2022. Dubrovački dnevniK

Kako se može primijetiti po raznim grupama na Facebooku i forumima na temu brodova, nitko ne zna ništa o njima

City of Athens

Dvojicu mladića se tereti za distribuciju dječje pornografije

Dvojac je dijelio eksplicitni sadržaj na kojem je djevojčica

U autobusu pronađeno preko

Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku je 19. prosinca, nakon provedene istrage, podiglo pred Županijskim sudom u Dubrovniku optužnicu protiv dvojice hrvatskih državljana, oboje u dobi od 22 godine, zbog počinjenog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz čl. 166. stavak 1 u svezi sa čl. 163. stavak 2. Kaznenog zakona. Kako je vidljivo iz Kaznenog zakona, radi se o distribuciji dječje pornografije. Prvookrivljenika se tereti da je u listopadu 2020. godine, nakon što mu je oštećenica poslala svoju snimku s određenim sadržajem, zatražio od drugookrivljenika da snimi tu snimku i proslijedi mu je. To je drugookrivljenik, tereti ga se, i učinio nakon čega ju je prvookrivljenik, kako mu se stavlja na teret, proslijedio drugim osobama.

Prvookrivljenika se tereti da je u listopadu 2020. godine, nakon što mu je oštećenica poslala svoju snimku s određenim sadržajem, zatražio od drugookrivljenika da snimi tu snimku i proslijedi mu je. Onda je proslijedio drugim osobama

heroina i kokaina, uhićeno dvoje Albanaca

10 kila

Okrivljenog 29-godišnjaka se tereti da je počinio navedeno kazneno djelo u srpnju 2019. godine

Policija i carina na Graničnom prijelazu Karasovići su zaplijenile preko 10 kilograma kokaina i heroina, o čemu je prvi pisao Dubrovački dnevnik. Iz Policijske uprave dubrovačko-neretvanske su objavili detalje.

„U večernjim satima u srijedu, 14. prosinca, ulaznoj graničnoj kontroli na MCGP Karasovići, u putničkom autobusu albanskih nacionalnih oznaka, pristupila su dvojica muškaraca u dobi od 41 i 33 godine, obojica državljani Albanije. Autobus je bio bez putnika, a njime je upravljao 33-godišnjak, dok je 41-godišnjak bio zamjenski vozač. Tijekom granične kontrole, koju su policijski službenici Postaje granične policije Gruda zajednički odradili s djelatnicima carine, u prtljažnom prostoru uočene su preinake zbog čega se posumnjalo na krijumčarenje te je zatražen nalog za pretragu. Temeljem naloga Općinskog suda u Dubrovniku obavljena je pretraga autobusa kada je u duplom dnu, izrađenom ispod spavaonice vozača, pronađeno 10 pakiranja omotanih prozirnom folijom. U pet pakiranja se nalazio heroin, ukupne težine 5,4 kilograma, dok se u preostalih pet pakiranja nalazio kokain, ukupne težine 5,6 kilograma. Dvojica albanskih državljana su uhićeni, a kriminalističkim istraživanjem je utvrđeno kako je njihova odredišna zemlja bila jedna od zemalja Zapadne Europe koju, u interesu nastavka kriminalističkog istraživanja, iz policije za sada neće navoditi. Zbog sumnje da su počinili kazneno

djelo neovlaštene proizvodnje i promet drogama osumnjičeni muškarci su uz kaznenu prijavu predani pritvorskom nadzorniku ove Policijske uprave. Tijekom posljednjih pet godina Policijska uprava dubrovačko-neretvanska spriječila je krijumčarenje i prodaju preko 730 kilograma marihuane, više od 700 kilograma kokaina, oko 233 kilograma heroina, 250 kilograma ketamina, preko 36 tisuća komada tableta koje se nalaze na popisu droga i oko 1500 stabljika marihuane,“ stoji u priopćenju policije.

U pet pakiranja se nalazio heroin, ukupne težine 5,4 kilograma, dok se u preostalih pet pakiranja nalazio kokain, ukupne težine 5,6 kilograma

FOTO: COUNSELLING/PIXABAY

Crnogorca se tereti kako je spolno zlostavljao djevojčicu

Okrivljenog 29-godišnjaka se tereti da je počinio navedeno kazneno djelo u srpnju 2019. godine

Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku je 14. prosinca, nakon provedene istrage, podiglo pred Županijskim sudom u Dubrovniku optužnicu protiv državljanina Crne Gore (29) zbog počinjenog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina, objavljeno je na stranicama DORH-a.

Kako je navedeno, tereti ga se kako je počinio kazneno djelo iz članka 158. stavak 5. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona. Iz Kaznenog zakona je vidljivo kako se radi o spolnoj zlouporabi djeteta mlađeg od 15 godina koja je počinjena uz prijetnju, obmanu, prevaru ili zbog toga što je počinitelj zlouporabio svoju ovlast odnosno žrtva je ovisna o njemu.

Okrivljenog 29-godišnjaka se tereti da je počinio navedeno kazneno djelo u

srpnju 2019. godine na području Dubrovačko-neretvanske županije, na štetu hrvatske državljanke.

Državno odvjetništvo predložilo je produljenje istražnog zatvora protiv okrivljenika budući da je strani državljanin koji nema ni prebivalište ni boravište u Republici Hrvatskoj.

Iz Kaznenog zakona je vidljivo kako se radi o spolnoj zlouporabi djeteta mlađeg od 15 godina koja je počinjena uz prijetnju, obmanu, prevaru ili zbog toga što je počinitelj zlouporabio svoju ovlast odnosno žrtva je ovisna o njemu

Muškarac u pritvoru zbog prijetnje

Matu

Frankoviću

Kako smo neslužbeno doznali, muškarac je osumnjičen za slučaj

Muškarac u dobi od 58 godina priveden je i ispitan u Općinsko državno odvjetništvo zbog prijetnje gradonačelniku Matu Frankoviću, nakon čega mu je sudac istrage odredio istražni zatvor u trajanju od mjesec dana.

Kako smo neslužbeno doznali, muškarac je osumnjičen za slučaj prijetnje koju je uputio putem e-maila, a gradonačelniku je navodno pisao kako je njegova noćna mora i kako on zna kako je biti u zatvoru. Naime, radi se o osobi koja je već bila osuđivana na zatvorske kazne zbog čega je istražni zatvor i određen.

Radi se o osobi koja je već bila osuđivana na zatvorske kazne zbog čega je istražni zatvor i određen

Dubrovački dnevniK petak, 23. prosinca 2022.

prijetnje koju je uputio putem e-maila

PODIGNUTA OPTUŽNICA

UDRUZI ZA DOWN SINDROM DUBROVAČKO-NERETVANSKE ŽUPANIJE DONIRAJU

- Društvo turističkih vodiča Dubrovnik uplaćuje 300.00 kn u spomen na kolegicu pok. Željku Casagrande

-Umjesto vijenca za pok. Željka Lubure obitelji Anke Burazo donira 1000,00 kn

-U spomen na Iva Benić 200,00 kn prilažu Ina i Luka.

- Ivana Grkeš udruzi donira 300.00 kn - Lonza - Benec Marijana Udruzi donira 500.00 kn

Mole se darovatelji koji svoje priloge uplaćuju na žiro-račun Udruge IBAN HR9823400091110343594 kod Privredne banke d.d. da dostave tekst uplate na mob: 0914753582 ili putem maila downdnz@gmail.com

petak, 23. prosinca 2022. Dubrovački dnevniK

humanitarni prilozi

Roditelji, djeca i mladi naše Udruge iskreno zahvaljuju svim darivateljima!

CARITAS Zahvaljujemo na donacijama:

Ambroz Čivljak – umijesto cvijeća za pok. Katicu Radović – 400,00 kn Kate Dedović - u spomen na pokojne - 5000,00 kn

Samo dijeljenjem, naša Ljubav postaje djelotvorna! Hvala od srca na vašim darovima za pomoć Caritasovim programima te u spomen na drage pokojne.

Tekst za objavu molimo slati na: karitativni.rad.caritas@db.hr

UDRUGU SLIJEPIH DAROVALI SU: Antun Klarić uplatio je 500,00 kuna za potrebe udruge.

Udruga najtoplije zahvaljuje darovateljima.

Žiro račun za uplatu: IBAN HR502407000-1100021348

AUTO / MOTO

Prodajem Peugeot Partner, zatvoreni tip, god. proizvodnje 2010, registriran do 1.10.2023., tel. 098/344-611

Prodajem Citroen Berlingo, zatvoreni tip, god. proizvodnje 2008., registriran do 1.10.2023, tel. 098/344-611

Prodajem BMW 520 petica 2006. godište u odličnom stanju. Kontakt: 098 189 7116

Opel Adam 1.4 16v. Automatik, 2016. god. Prešao 87500 km nema troškova prijenosa registriran do 6/2023. Cijena 73,500 kn. Zvati na 098 244390

PLOVILA

Prodajem Tomos 4, ispravan duga osovina, pogodan i za dijelove, cijena 800kn. Mob 092 3800 300

iznajmljivanje

Iznajmljujem stan u Mokošici, lijepo uređen, za samce, s parkirnim mjestom, na dulje vrijeme Tel: 020/419-574

Iznajmljujem manji stan u Gružu, za radnike, na dulje vrijeme. Tel: 020/419-574

Stari Grad - iznajmljujem stan, 4 sobe, 4 1/2 kupaone, 93,7 m2, blizina plaže na duže vrijeme. 0915445395.

Prodaja / KUPNJA

NEKRETNINA

Prodajem potpuno uređen i opremljen stan, zajedno s parkirališnim mjestom u Mokošici, ukupne površine 63,39 m2. Cijena 240.000,00 Eura. Mob. 091/1503-992

Prodajem stan u Lapadu u stambenoj zgradi, površine 64,8 kvadratnih metara, s parkirališnim mjestom i šupom u podrumskom dijelu. Stan ima dvije spa-

vaće sobe, dnevni boravak, odvojenu kuhinju, kupaonicu. Zvati na broj: 092/337-5466

Prodajem građevinsku parcelu blizu zračne luke 800 m2. Kontakt: 098 679 122 Kupujem garažu u gradu, po mogućnosti Lapad-Orsan, nije potrebna struja ni voda. Kontakt: 098 564 771

Gradevinsko zemljiste gospodarske namjene 3000m2 sa pristupnim putem u blizini zracne luke prodajem papiri uredni. 0916143946

Prodajem četverosobni stan u prizemlju kuće na Nuncijati s garažom, taracom, vrtom i dva magazina. Kontakt 098/9627-234

Prodajem građevinsko zemljište na otoku Koločepu površine cca 700m2. Parcela se nalazi u Gornjem Čelu u blizini plaže te gleda na jugoistok. Za više informacija nazovite 0981886380

Građevinsko komercijalno zemljiste 3000m2 u blizini zracne luke prodajem 0916143946

Prodajem dva pašnjaka, katastarske čestice 1720 i 3876 u Katunima kod Šestanovca.

kontakt: 091 901 94 76

Prodaje se poljoprivredno zemljište 9100 m2 k.o. Trsteno na putu Orašac - Kliševo, pristup asfalt, podobno za poljoprivredu ili parkiranje građevinskih strojeva. Tel. 098-285-502

Prodaje se maslenik - vočnjak 9800 m2 sa građevinskim objektom 78 m2, solarna struja 10kw, voda bušotina, ograđeno, pristup asfalt, k.o. Orašac lokacija između Orašca i Gromače. Tel. 098-285-502

Prodaje se stan (Cavtat-Mečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući-prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

petak, 23. prosinca 2022. Dubrovački dnevniK 54 Mali oglasi

Mali oglasi

Oranica u Konavlima, 4 175 kvadratnih metara, put do parcele 50 metara, struja, voda i telefon, 13 eura po metru kvadratnom. Mob: 091/160-1894

Prodajem oranicu u Katunima kod Šestanovca tik uz Radobiljsku cestu. Katastarska čestica 1722. Cijena 300 000 eura. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište u Župi Dubrovačkoj – Lazine. Zemljište se sastoji od 3 spojene parcele i ima 984m2. Cijena 125000 eura. Mob: 098 9824 076

Mandaljena, simpatičan stan s parkirnim mjestom 72 m2 –219.000 € - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 466 2211

Čilipi, građevinsko zemljište s gotovim projektom i ishodovanom dozvolom – 380 m2 –80.000 € - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 466 2211

Šipanska Luka, u prodaji imamo stare kamene kuće za obnovu i nekoliko poljoprivrednih zemljišta u okolini - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik. Mob. 098 676 009

Upravo renoviran trosoban stan na Pločama s vrhunskim pogledom - 92 m2 – 525.000 € - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik. Mob. 098 676 009

Šipanska Luka, u prodaji imamo stare kamene kuće za ob-

novu i nekoliko poljoprivrednih zemljišta u okolini - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 676 009

Gruž, trosobni stan, 70 m2, za adaptaciju, blizu škole189.000 €. Angelus nekretnine - ured Dubrovnik - 098 676 009

Za poznatog kupca tražimo manji studio apartman ili sobu s banjom u staroj gradskoj jezgri. Kontakt: Angelus nekretnine, Vukovarska 17 - 098 676 009

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076.

Prodajem namješten stan u Solinama, 77m2 sa parkingom i terasom od 24m2. Cijena 2300 e7m2. Kontakt: 092 420 8459

KUPNJA I PRODAJA RAZNO

Povoljno prodajem novi kvalitetni aparat za električno varenje i nove štop lampe za Golf 4. Tel. 098/747-113

Med šumski i med od bora kvalitetan i sa etiketom proizvodaca prodajem 0916143946

Prodaje se grob na katoličkom groblju na Boninovu. Tel. 098/960-9880

Povoljno prodajem novi kvalitetni aparat za električ -

no varenje i nove štop lampe za Golf 4. Tel. 098/747-113

Prodajem narančine aleksandrine i naranče vašingtonke. Cijena povoljna sve po dogovoru. Kontakt: 095 877 3493

Prodajem latoflex podnicu (190x90) 100kn i običnu (200x90) 50 kn. Mob. 0958090993

Prodajem dva jogi madraca i dvije latoflex podnice 90x200, vrata PVC 2 krila 230x140 ostakljene kocke. Kontakt: 099 884 5144

USLUGE RAZNO

Vršimo sve usluge kombi prijevoza. Dostave,selidbe, čišćenja prostora i odvoza materijala. 098 765 757

KAMENOKLESAR- Izrada grobnica,spomenika,nadgrobne vaze - kamenice,nadgrobne knjige, brončana galanterija,slike od porculana,klesanje slova na spomeniku,klupice,skalini,ko-

lone, kamene ograde, dostava i montaža kamena. Mob: 091 7285208.

Zaštita od sunca, izrada vanjskih roleta, komarica, rolo zavjesa, trakastih zavjesa, žaluzina, servis istih, sve inf.na 0911472794, Mokošica.

Izrada, servis i montaža rolete, komarice, žaluzine, rolo, panel i trakaste zavjese. Završni radovi u graditeljstvu. Kontakt: 099 598 2553

Uredujem vrtove, đardine, okućnice. Kosnja trave i sl 0916143 946

DEŽURNE LJEKARNE

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 19.12. do 25.12.2022.

- LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 26.12. do 1.1.2023.

preminuli

Katica Vojvoda (1945)

Božena Berdović (1942)

Stevan Komar (1953)

Božo Pavlović (1948)

Luka Hladilo (1948)

Milenko Backović (1949)

Jele Diklić (1933)

Josip Pupator (1924) Marijana Vizmeg (1942)

Ivo Kolić (1972)