1. bez gledanja
2. kroz prljavo staklo
3. 100% vlaga
4. (v)rane
5. posuđe
6. uron (arhitekti ostavite crninu doma pliz)
7. sunovrat
8. prijelomi
9. sanjala sam
10. torintska ljestvica
11. tridesetitri riječi na slovo 2
12. inverzija
13. za Jocelyn Bell
14. pogodba
15. zadnje riječi koje bih spomenula u pjesmi
16. uspjeh
17. kod mog dide
18. posljednji sud da dođem u koži
19. odrastanje uz tigrove
20. moj bijes
21. prije sam bila koštuljava
22. nasljeđe
23. rezovi
bez gledanja
rame bez mosta
razbijeno koljeno
neće valjda ostati ožiljak jer ružno izgleda na djevojčici
mali medvjed na pregibu lakta
bijesni kuk
lomljena i složena
fibula malleolus
ostala u veljači 2012.
rogata lubanja s tri šava
preskok dugih listova
od iza
rekli su da je lijepa
zato naočale
frakture tijela
nemoj pokazivati na sebi na lijevoj bradavici
(od mala brada)
ne zacjeljuje travanjski manifest puno dublje je mana
faktura duše
nemoj govoriti o tome
kroz prljavo staklo
uvijek izmiče
kao krajolik u vožnji
slika života
mutna
poentilistička
Tizianova Tri ljudska doba
s nedorađenim likom
cikličnih parcijalnih tonova boja
gubim sebe
100% vlaga
ljeto je bilo kao zima
utonulo daleko
naslonjenih laktova
na prozorske daske
promatrali smo prolaznike
zamršene kose
i pitali se
gdje li su leptiri
po kiši
(v)rane zapamtit ću
i ispričati im da prepoznaju uništene usjeve
lica bez maske
zapamtit ću
napuniti vrč kamenjem
bez palčeva
i sakriti u svoje perje da me ne pratiš
znam koliko treba da se promijeni svjetlo zapamtit ću
za one nesvinute žlice
koje se još rodile nisu
duge štapove i komade mesa na užadi da promijene rutu i prelete visoko
posuđe razbijali smo posuđe od prosinca 2017. do ožujka 2021. okrivljavali smo nepažljivost mašinu brzinu rekla sam u šali mogli bi nabaviti plastično na što si ti odvratio da prije bi umro nego jeo iz plastike razbili smo mamin rosenthal nismo imali više iz čeg piti kavu pa smo prestali pa smo prestali i mi
uron (arhitekti ostavite crninu doma pliz)
kad bih mogla birati
izabrala bih
evo
baš ovakav divan veljačin dan
oni bi se drmusali da održe toplinu mene bi čuvao mraz
stisnuli bi se jedno uz drugo u to malo prostora i čekali
tridesettisućašestoosamdesetiprvi sunčev uron
na sedamnaestom katu onih nekoliko minuta samo tvojih
sunovrat
uvukao se
među nas
vjesnik nedočekanog proljeća obukla sam stopalice
ne po jod
već da se kaznim
izbrazdana bjelina
glodala je gole zglobove
zategnute žice
za ovjes
htjela bih
htjela bih da me više nema
više nema nego ima
svirala je anatema
a fine day to exit
jedne srijede
čiste srijede
srijede na mlad mjesec
srijede jer
srijedom se ne započinje rat
samo ubijaju
već mrtve
djevojčice
prijelomi
ovo nisu moji prijelomi
stiha
svijeta
živaca
boli
kostiju
sata
mira
srca
rasta
lomova
ovo nisu moji prijelomi
nisu
znam
jer sama sam ih lomila
stiholomila
svijetolomila
živcolomila
bolomila
kostolomila
satolomila
mirolomila
srclolomila
rastolomila
lomolomila
sanjala sam dvoglavu zvijer
gutala je jednu glavu
i iz nje je ispala
gola žena
plesala je
plesom šila sebi haljinu
od krvi i mokre zemlje
u parku iza moje zgrade na stablima su visjeli
kristali
svjedoci
(dijelom je bilo samo cvijeće)
gledala sam
i dotakla ih
kako se divno
okreću na vjetru
torintska ljestvica
odbrojavam ono zadnje
od dvadesetisedme
razočarana
jer je cijela
mjesec danas plovi s ribama
a vjerojatnost udara
kao u larsovoj melankoliji
zamišljam
zadnje je
zadnje je
ne, sad je zadnje
odlijepila se tapeta!
mama mi upravo govori
sad imam
dva tvoja života
u sebi
tridesetitri riječi na slovo s
samovolja slobode uvjetuje samoću jer slogan sistema nije sinegdoha
već sinteza surovosti
da služim
slamam
surađujem sastavljam
sinesteziju sjebanog saturna u sebi
pisanje je srodno srebru
ljeskam se u riječima one su moje sužanjstvo
sabor misli
samba na semaforu
simpatičan sunovrat u bezdan
(kad se simbioza čini nemogućom)
i solemnizirani suton
u sat
kad je samoubojstvo jedino spasenje
a čak se ni ne želim ubiti
inverzija
živjela bih na zadnjem katu
najvišeg nebodera
samo da zadnja vidim sunce
ili u kući
blizu perunika
da ipak ne izvrnem
svoje tijelo
pored zemlje
vireći kroz vrat
iznutra prema van
često ramišljam o tome
za Jocelyn Bellpratila sam kvazare
a otkrila pulsare i crnu rupu
s akrecijskim diskom usred sebe
jutros je proljeće uletjelo
u deset tona tramvaja
i pitalo me
hoće li izdržati zeleno svjetlo
hoće li izdržati osobni program
godinama uključen na pirolizu
možda sam uzela prevelik zalogaj
neraskrajenog kraja
desetog po redu transurana
čija se vrtnja starenjem usporava
pa ipak
pošaljite mi
molim vas
moje lovorove kosti
pogodba
od pet stadija tuge najdraža mi je pogodbaotišli smo na balkon zapaliti i nadali se kad se vratimo on će opet biti živ
zadnje riječi koje bih spomenula u pjesmi
arhitektura
temelji
u istrošenim pjesničkim sintagmama
ljubav
oni koji su na svadbi pjevali
da vjeruju u ljubav
prvi su se rastali
crkva
nedavno sam čula
da možes preboliti katoličanstvo pa mogu li i ja dobiti ispisnicu
jer u hrvatskog boga više ne vjerujem
vjerovanje
definitivno vjerovanje
taj spontani pobačaj uma
i grožđice
mada nemam problem s grožđicama samo ne volim kad stvari nemaju džepove
uspjeh
osnovnu sam upisala s tek napunjenih 6
i prošla s 5.0
kao najmlađa u razredu
mada sam imala strogog profesora iz matematike i fizike
koji me je gađao kredom
ali naučio spojiti strujni krug
i osnovnu glazbenu sam prošla s 5.0
gimnaziju također
(možda je bila jedna četvorka iz matematike u prvome srednje)
srednju glazbenu sam prošla s 5
kao obligatist
4 sam imala jedino iz klavira
i to zato jer sam na jednom važnom nastupu
na kojem sam predstavljala školu
napravila grešku u zadnjem taktu
svirajući Martinua
s 12
zbog čega me je komisija kaznila
i nije mi dala 5 ni na jednom ispitu u srednjoj
kuckajući olovkom po stolu
prije nego što bi došla do provedbe prvog stavka
sve dok nisam došla do recitala
na koji sam pozvala sve koje sam znala
cijeli gimnazijski razred
i maturirala s 5
s pohvalom te iste komisije
koja me je pitala idem li na Akademiju
već tada sam išla na pripreme za arhitekturu
na koju sam upala te prve godine
ispisivala svaki put kad mi je bilo teško
lamor omnia vincit
na lijevu nadlanicu
crnom kemijskom da se što teže ispere
nadajući se da neće na ispitu pomisliti da je šalabahter
već tetovaža i na koncu diplomirala s 23 s ocjenom odličan za diplomski rad kod najzahtjevnijeg mentora
s najzahtjevnijom temom koju sam mogla domisliti onom društveno angažirane arhitekture
odmah sam počela raditi u jedinom uredu u kojem sam htjela raditi
i radila tri godine na svojih sto posto do stručnog
položila ga uz posao
upisala se u komoru
i na koncu izgorjela kao svijećica
s 26
kod mog dide
uvijek se načne pitanje mog ljubavnog statusa samo što dida bude nježan i krene naširoko
čovjek je društveno biće ne može uspjeti sam
bude mi to simpa
poslušati i nasmijati se ali onda njegova puno mlađa žena profesorica matematike
upita
jel imaš onda momka
jel imaš nešto u planu
ne
odgovorim joj na oba pitanja na što će ona
pa što čekaš
a ja
što se to vas tiče zbog čega slušam očev monolog
cijelim putem nazad
stari su to ljudi druga je to generacija
ne budi tako bezobrazna
uspijem protisnuti samo
mrzim kad me svedu
na glupi objekt
za prokreaciju
na što moj tata odvrati
premlada si ti
da bi mrzila
posljednji sud da dođem u koži
nosila sam svoju kožu
cijelu srednju
u grudnjaku
na pregibima laktova
na prstima
ispod te kože
provirivao bi gnoj
ponekad i krv
samo bi se pojavili usred sata
na mojoj majici
bez upozorenja
jer su zavoji popustili
zato sam oblačila crne majice
kao ono kad mentruiraš
pa oblačiš crne hlače
i ispituješ prijateljice
jel mi se što vidi
samo što se nisam mogla
oblijepiti ulošcima cijela
pa sam mrzila
svoju kožu
jer me nije držala
nego je pustila da se prelijevam da svak vidi
od čeg se sastojim
iznutra
djetinjstvo uz tigrove
prvo što sam pitala
čituanskog vodiča
bilo je
hoćemo li vidjeti tigrove
jer s istima sam odrasla
pored moje osnovne škole
bio je restoran
s dva tigra
svaki po jedne strane
crvenog tepiha
koji je vodio goste
iz automobila zatamljenih stakala
u pashu
tek pridošle stare mačke
bile su oduševljenje školskih odmora
zatvorene u male kaveze
usred malog kvarta
pored dvorane u koju je moja mama išla na pilates
i pored zgrade policije
nije prošlo dugo
dok se nismo navikli na tigrove
i njihovo nemirno hodanje uz ogradu
uz koju smo mi cure
čupkale trave
i pričale o dečkima
kako su glupi
ne videći
da su tigrovima kapale
bengalske suze
na kraju smo prihvatili naše djetinjstvo uz tigrove
moj bijes
moj bijes moje je pas samo mene voli sve druge grize nekad i mene
prije sam bila koštuljava
moje su bile kosti krhkosti kosti lakomosti kosti oholosti i malčice jala jer je drugima bilo lakše
sad imam sala manje me boli kad se udarim i ne prehladim se kad sjednem na hladno
sad nemam više progutanih kuća sad sviram svoj nataraj
nasljeđe
jednoj mojoj poznanici
rođenoj četrdeset i devete otac je ostavio grobno mjesto na Mirogoju a majka
kao prava skojevka
pištolj
trebalo mi je da shvatim jebote kakav paket
rezovi stavljam senzor vidim krv na rukavu imaš mengu ne
hvatam je za zglobove spuštam majicu pregledavam ramena bedra
a samo je čuvam jednu večer što hoćeš raditi ništa hoćeš me šminkati da sad imam i ja dva crvena krila kao iz euforije i šljokice na kapcima predivno je kažem obećaj da nećeš izbrisati obećajem