Ponovo rodjena
Vampirske kurtizane
Arlo uzdahnu, kao da je moja panika zamorna. „Ti si polu vampir a opet smrtnik. Može biti da možeš roditi druge kao što si ti. Ti si tesoro, blago.“ „Zašto bi oni želeli još nekoga kao ja?“ Kristos i ja smo razmenili poglede. Moj je reflektovao moje iznenađenje, a njegov pun suzdržane sumnje. „Da stvore bolje vampire, šta drugo?“ Arlo se zlobno naceri. „Ali savet ne zna za tajne tvog oca, tesoro. Inače, oni ne bi imali takav plan.“ Prekrstila sam ruke, da sakrijem činjenicu da se tresu. Naš razgovor je ponirao u carstvo ludih teorija zavere... o meni. Cela stvar me je izluđivala. „Pričaj mi o mom ocu.“ Zaboravila sam se i ponovo pogledala u njega, ali on nije gledao u moje lice. Njegove oči su bile paralisane na mom vratu. Od vreline koju sam osedala u obrazima, znala sam da se moje crvenilo prebacilo na moje grudi. To je jedna od stvari koje je Kristos smatrao najatraktivnijim kod mene. Očigledno, Arlo je isto osedao. „Ti si veoma lepa.“ Promrmljao je. Podigao je ruku, širedi prste kao da de da me dodirne, bila sam van njegovog domašaja, ali sam se u svakom slučaju odmakla. „Reci mi,“ Rekla sam, ponavljajudi pitanje. „Reci mi zašto si ovde. Pričaj mi o mom ocu.“ A ono što sam stvarno mislila je, učini da ovo prestane. Arlo je koračao do jedne od kožnih fotelja u dnevnoj sobi. „Vrlo dobro.“ Seo je i pokazao na stolicu preko puta njega, pozivajudi nas da mu se pridružimo, ali ni Kristos ni ja se nismo pomerili. „Ja sam bio prvi vampir koga je tvoj otac stvorio. Bio sam tamo kada mu je prvo dete rođeno.“ „Imam li brata ili sestru?“ Stavila sam ruku preko usta u šoku. Arlo je odmahnuo glavom. „Ne, tesoro. Ubio sam ga. Bilo je nesposobno za život.“ Pomerio je ruku na vrat, istezajudi ga. „Ubio sam i ostale, takođe.“ Zurila sam u njegove ruke, dok mi je hladnoda jurila niz kičmu. Iz nekog razloga, moj dlan je počeo da me svrbi kao lud, kao odgovor na njegove reči. Uvila 89