Kraljevstvo snova
&
Knjigoteka
*** Luke je na svom omiljenom mestu, njegova glava odmara na mojim grudima, ruke su mu grille moje kukove i naše disanje je počelo da usporava. Ne mogu da verujem da sam morala da čekam dvadeset pet godina da nađem čoveka koji će tako nežno voditi ljubav sa mnom. Pa, skoro dvadeset šest godina od subote. Takođe ne mogu da verujem da smo samo tako ćutali o našoj ljubavi. Nadam se da to nije rečeno samo u trenutku strasti, zbog ove romantične noći. Ali kada se setim njegovog pogleda u očima kada je rekao te dve reči, znam da je on to mislio. Iako se poznajemo tek kratko vreme i još uvek moramo toliko toga da naučimo. Isto tako znam da mi srce nikada nije bilo tako puno, i da nikada nisam srela muškarca te vrste, inteligentnog i slatkog kao što je on. Osećam se sigurno s njim i osećam se lepo i voljeno. Da, on je ljubomoran, ali zar nisu svi? “Nemoj previše raditi to, dušo.” Pogledala sam dole i namrštila se. “Radim šta?” “Čujem točkiće kako se okreću u toj divnoj glavi.” Poljubio mi je grudi i okrenuo se i legao pored mene, okrenuo se prema meni i oslonio glavu na lakat. “Ne razmišljam.” “Ti si tako loš lažov.” Nagnuo se i poljubio mi nos, sklanjajući mi pramen kose sa obraza. “Moram da skinem ogrlicu.” Sela sam i okrenula mu leđa i osetila sam da petlja oko kopče. “Zašto?” Skinuo je i ostavio na noćnom stočiću a ja sam legla dole. “Ne želim da se zapetlja u nešto noćas i pokida.” Uzdahnula sam i kliznula rukom po njegovom kuku. “Mislio sam ono što sam rekao, znaš.” Nasmešila sam se i protegnula lenjo. “Znam.” “Kada krećemo ujutru?” Laknulo mi je što je promenio temu. Imam mnogo da razmišljam o tome. “Čas je u devet.” “Onda bi bolje bilo da se naspavaš.” 148